Projekt kršćanskog rocka unutar dominikanskog Reda Može li se jedan od popularnih glazbenih izraza vremena u kojem živimo sretno složiti s temeljnim kršćanskim naukom? Povezivanje profanog, prolaznog rock'n'rolla i neprolaznog Evanđelja nesumnjivo je veoma bizarno, ali događa se.

Postojanje tzv. "White metala" na Zapadu potaknulo je i p. Antu Bobaša da i u ove naše okvire prenese ovakav neobičan način propovijedanja Evanđelja, uz reski zvuk gitare i snažan udarac bubnja. Zajedno sa svojim bratom Jadrankom 1991. godine on pokreće prvi projekt "Kršćanskog rocka" (Christian rock), pod imenom Glasnici nade. Obogaćeni originalnošću ideje sv. Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika koji je početkom XIII. st. propovijedao Radosnu vijest na njemu osobit način, i Glasnici nade počinju propovijedati tu istu Radosnu vijest pred mijenu tisućljeća, spajajući rock-glazbu sa slikama iz svakodnevnog života.Već se onda počeo širiti glas o dominikanskim rockerima, o rock-grupi koja na neobičan način propovijeda Isusovu Radosnu vijest današnjoj mladoj generaciji. Kada su u svibnju 1991. g. Glasnici snimili i svoju prvu demo-kazetu, pozornost javnosti privukli su nekim neobičnim činjenicama: u ulozi izdavača pojavio se Dominikanski provincijalat; p. Anto je dominikanac/svećenik, jednako kao i njegov brat Marko, koji je autor svih ilustracija na omotima kazete.

Glasnici nade bili su i glavni organizatori i pokretači velikog "Rock koncerta - BIJELI PUT za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu", koji je održan na Uskrsni ponedjeljak 1994. g. U velikoj dvorani Doma sportova u Zagrebu uz njih su nastupila i mnoga poznata imena iz svijeta rock glazbe: Divlje jagode, Atomsko sklonište, Hard Time, Anesthesia, Legija, Film, Drugi način, Psihomodopop, Maxmett...

Svoje ime "Glasnici nade" odabrali su iz jedne od molitava sv. Dominiku. Naime na blagdan sv. Dominika u jednoj od molitava se spominje da je sv. Dominik bio "glasnik goleme nade..." pa su se "Glasnici" u tome prepoznali.

Najvažniji izvor inspiracije za njih je biblija i svakodnevni život. Za njih je najveći problem na duhovnoj pozornici sramežljivost izvođača i njihovo "zatvaranje u crkvene zidove".Svim izvođačima poručuju: "Lako je svirati u crkvi gdje te svi razumiju... izađi na veliku pozornicu pa propovijedaj Radosnu vijest onima koji s Isusom nemaju ničega zajedničkog - to je pravi pogodak!"