|
Unatoč mnogim osudama, hrvatska
popularna duhovna glazba je preživjela. Što ju je održalo
na životu nije točno definirano. Međutim, ističu se dva moguća
razloga: festivali i liturgija, a u moderna vremena tome se
svakako mogu pridodati različite molitvene zajednice, franjevačka
bratstva mladih (FRAMA) te različiti susreti i smotre katoličke
mladeži.
Budući da je svaka zajednica mladih pripremala liturgiju na
svoj način, pojavila se ideja o zajedničkoj prezentaciji glazbenog
djelovanja. Početkom sedamdesetih pokreće se smotra glazbenog
stvaralaštva mladih, nazvana KATOM. Smotra se održavala u
zagrebačkoj crkvi Sv. Marka Križevčanina i okupljala je veliki
broj izvođača i veliki broj mladih željnih novih duhovnih
iskustava.
 Mnogo
je ljudi sudjelovalo u ovim i sličnim aktivnostima, no neki
su se među njima posebno istakli. Bili su to u prvom redu
mladi bogoslovi koji su osnovali nekoliko sastava: Žeteoce,
Prijatelje, Jukiće i Zoru. Tu također valja istaknuti Quo
vadis i mlade sa zagrebačkog Jordanovca, dubrovačke Orlandove
dječake, kasnije Veritas te Dominik iz Splita.
Sredinom sedamdesetih počelo se ozbiljno razmišljati o tome
da se popularna duhovna glazba izjednači s liturgijskom glazbom,
ali su postojali i oštri protivnici te ideje. Naime, ipak
se mora priznati da nije svaka duhovna skladba prikladna za
liturgiju. Događalo se da je sve ono što je netko u župi skladao
odmah i izvedeno na misi, a da se pri tome nije vodilo računa
o glazbenoj ni tekstualnoj kvaliteti te skladbe.
Međutim, mnoge skladbe isticale
su se svojom kvalitetom te bi bila velika šteta budu zanemarene.
Zbog nepostojanja kordinacije između sukobljenih strana, a
počesto i obostranog nedostatka dobre volje, stajališta su
ostala čvrsto razdovojena. Takvo je stanje ostalo do potkraj
sedamdesetih godina.
|
