|
... u Zagrebačkoj nadbiskupiji
je iz tog razloga Odbor za crkvenu glazbu 1973. izdao "Smjernice
o glazbi u bogoštovlju", gdje se o toj vrsti glazbe kaže
: "...ne posjeduje značajke prave umjetnosti... većina
tih pjesama je melodijski i harmonijski na nedopustivo niskom
stupnju... ritam i način izvođenja te glazbe svojstven je
samo svjetovnoj glazbi... po svom osnovnom djelovanju više
prenose vjernike u raspoloženje plesnih dvorana i mjesta za
zabavu uopće, nego što bi im pomagali u suživljavanju sa slavljenim
otajstvom bogoslužja... glazbala kojima se redovito izvodi
ta vrsta glazbe u bogoslužju (gitare, neprikladni registri
elektronskih orgulja, itd.) po općem su sudu i uporabi prikladna
samo svjetovnoj glazbi... ta su glazbala uostalom i uvedena
u bogoslužje nezakonito... "
O tekstovima piše: "
...sa strane tekstova ove pjesme ne predstavljaju zasigurno
nikakvog sadržajnog ili izražajnog obogaćenja liturgijske
popijevke... ovi su tekstovi daleko od biblijskog i liturgijskog
govora, sadržajno su siromašni i naivni, a literarno loši,
bez duha i zanosa."
Među tim su se "osuđenim"
pjesmama nalazile svima drage i poznate pjesme kao što su
"Kakav prijatelj je Isus", "Kriste u Tvoje
ime", "Gospod Bog je s nama sad"..., koje su
danas nezaobilazne ne samo na misama mladih već i u svakodnevoj
liturgiji. Većinu pjesama obradili su teolozi i svećenici
među kojima su se istakli Mijo Gabrić, fra Inocent Mikić,
pokojni biskup Mijo Škvorc i drugi.
Smjernice kao zaključak
donose sljedeću tvrdnju "...ovaj Odbor ne dijeli mišljenja
koja uvođenje ove vrste glazbe u bogoslužje opravdavaju pastoralnim
momentom približavanja liturgije mladima i njihovog aktivnog
sudjelovanja u njoj. Bogoslužje će i unatoč svim reformatorskim
zahvatima pokoncilskog vremena ostati nešto uzvišeno."
|
