|
Krajem sedamdesetih,
kada na scenu stupaju nova imena od kojih su mnoga još i danas
aktivna - Čedo Antolić, Emilio Kutleša, fra Ivan Opačak, fra
Branko Brnas, Slavko Nedić i mnogi drugi - počinje se javljati
nova nada za već iscrpljenu mladu duhovnu glazbu. Naime, u
to vrijeme mnogi su se već umorili od upornog a neprihvaćenog,
necijenjenog i nepriznatog rada. Međutim, na njihovo mjesto
dolaze novi ljudi, koji su željeli iskazati svoju vjeru baš
na taj način. S takvim se stanjem ulazi u osamdesete godine,
koje je obilježio nastanak Festivala duhovne šansone.
Po
uzoru na KATOM, Katehetski centar Zagrebačke nadbiskupije,
pod vodstvom isusovca Božidara Nagyja, 1978. pokreće smotru
glazbeno- duhovnog stvaralaštva mladih u povodu obljetnice
Ivana Mertza. Potaknut odzivom i uspjehom smotre, pater Nagy
sa suradnicima sljedeće godine, 22. IV. 1979., u Dječačkom
sjemeništu na Šalati, organizira prvi Uskrs-fest pod nazivom
Festival duhovne glazbe Zagreb 1979. Program je trajao oko
pet sati, a u njemu je sudjelovalo približno 180 izvođača.
Sljedeće je godine odlučeno da smotra bude festivalskoga tipa,
tj. da se na njoj izvode samo novoskladane pjesme. Kako je
s vremenom dvorana Dječačkog sjemeništa postala pretijesna,
1982. se Uskrs-fest seli u crkvu u Sigetu, gdje se dalje redovito
održava sve do 1989., kada je bio na otvorenom, u dvorištu
Dječačkog sjemeništa.
1990. popularna je duhovna glazba službeno izašla izvan crkvenih
prostora. Mjesto radnje bilo je Cibonina dvorana u Zagrebu.
Nakon toga sljiede ratne godine ('90 - '94) kada se bilježi
stagnacija Uskrs-festa. Na inicijativu nekolicine entuzijasta,
1994. Uskrs-fest se održava u obliku smotre, a sljedeće godine
opet u festivalskom obliku koji je zadržao do danas.
Uskrs-fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih,
bio je poprište raznolikih glazbenih stilova - od šansone
i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka,
neoklasičnog rocka, heavy metala, disca, funkyja, techna...).
Bilo je to pravo glazbeno šarenilo. Većina je pjesama bila
namijenjena izvanliturgijskom izvođenju, ali su također postojalii
pokušaji da se u liturgiju specijaliziranog oblika unesu neki
od glazbenih elemenata današnjice.
|