|
Svanuo je i toliko očekivani dan: 3. ožujak
2003 - dan promocije ili popularnije zvani
dan D. Znam da su se svi članovi benda toga jutra poprilično
kasno probudili. Bio je to dobar trik kako što manje
vremena ostaviti tremi koja nas je drmala ovih dana.
Oni koji zbog drugih poslova nisu uspjeli produžiti
spavanje izmišljali su razne hobije kako bi što manje
mislili na koncert.
Na zajedničkom nedjeljnom okupljanju u kapelici u svojim
smo molitvama Bogu prikazali sav naš rad i trud te smo
mu zahvalili na svemu dobrom što je već do sada učinio
za nas. Svi smo osjećali da će sutra biti velika večer.
Dobro, gotovo svi, jer koljena su očito mislila drugačije
– klecala su na sve strane.
Pa
ipak ti dugi sati do koncerta prošli su vrlo brzo, a
pomoglo je i to što smo radi priprema već u 17h bili
u kazalištu Trešnja. Sva sreća, opet novi poslovi...
Sada to možemo javno priznati, zbog proba koje su se
održavale u kazalištu, odobren nam je ulaz tek u 18h!!!
Pa iako smo imali svega 2 sata za kompletnu pripremu
koncerta, u 18h horde pomagača stajale su na ulazu.
Na uigrani znak kazalište su preplavili ljudi radilice.
Najprije je postavljena scena i platno. Uslijedili su
tonci koji su trebali postaviti kompletan razglas. Paralelno
s njima postavljao se bubanj i klavijature. SBLJ-ovci
su puhali balone, radile su se dekoracije, pripreman
je domijenak, postavljane su rezervacije, i tako u nedogled
– obavljalo se niz sitnih poslova. Iako su tonci radili
100 na sat, vrijeme se opasno približavalo brojci 20,
dakako sati. Green-room tj. članovi benda u njemu bili
su u skladu s bojom – dakle zeleni. No kako su okolnosti
uistinu bile teške, ljutnje nije bilo – dapače bodrili
smo se međusobno.
Tek kada su kazaljke na satu pokazivale 19:45, krenula
je tonska proba! Ako uzmete u obzir da smo okupljene
ljude pustili u dvoranu tek u 20:15 dolazimo do tonske
probe u trajanju pola sata – što je vjerujte nam, jako,
jako malo. Nakon svega dvije isprobane pjesme pustili
smo publiku u dvoranu. Virenjem iza zastora saznali
smo dvije stvari: prvu, da je gotovo svih 350 mjesta
popunjeno, i drugu da imamo užasnu tremu. No krenuti
se mora. Prva je u vatru bačena naša kratka prezentacija.
Mudro, zar ne, byte-ovi navodno imaju manju tremu. Malo
nam je laknulo kada smo vidjeli da su ljudi s osmijesima
prihvatili naše šale u predstavljanju. A onda – izlazak
na pozornicu koji je popraćen velikim pljeskom…
U prvom bloku nizale su se pjesme s našeg albuma u
poprilično žestokom ritmu. Stilski nam takve izvedbe
najviše pašu. Naše solistice Vlatka, Marija i Katarina
te gost Đani Stipaničev dizali su temperaturu kazališta
u crveno područje. Za kraj prvog bloka, zagrmila je
pjesma "On među nas je došao" u kojoj smo
dobili jaku podršku iz gledališta. Na kraju izvedbe
istina iz naslova pjesme osvojila je dvoranu…
Zastor se spustio, ostavljajući SBLJ-ovcima vode, vode
i vode, dok je u prvi plan bacio našeg voditelja Borisa.
On je svojim šaljivim pristupom i čvrstom voditeljskom
rukom za to vrijeme podijelio nagradne pakete našeg
sponzora onima koji su imali sreću sjesti na označene
stolice. Igra je razveselila gledatelje i ujedno ih
uvela u novi blok pjesama nešto laganijeg karaktera
Nakon
specifičnih živih ritmova iz prethodnog bloka sada su
u prvi plan došli vokali u višeglasnoj izvedbi. Pjesmom
"We give thanks" izrekli smo svoje hvale Gospodinu
na svemu što je u proteklom periodu učinio za nas. Nježnije
melodije uz pratnju klavira očito su prodrle u mnoga
srca. Tako je ovaj blok prožet našim laganijim pjesmama
te spiritualnim gospelom u molitvenom tonu završen zdušnim
pjevanjem poznate pjesme "Isuse volim te".
Bio je to divan uvod u najsvečaniji trenutak koncerta
– uručenje pomagala našoj Svjetlani. Nakon svečane predaje
i zahvale publici tijekom čega su mnogi s poteškoćama
zaustavljali suze, uključujući i nas izvođače, čitava
dvorana bila je ispunjena dobrim osjećajima. A da emocije
postanu još jače, pobrinula se naša Svjetlana koja je
iz vedrog neba izrazila želju da zapjevamo milost -
… koja nas je vodila cijelim ovim putem … I doista 2
minute kasnije, nakon usklađivanja akorda, sa pozornice
su se širili zvuci Milosti u izvedbi SBLJ-ovaca predvođenih
Svjetlanom. I nitko nije brinuo za "falševe"
jer bila je to doista izvedba iz srca. Da nastavak bude
u tako divnom tonu pobrinuo se naš gost Zvonko Palić
koji je u duetu s Vlatkom zapalio jedno "Svjetlo
ljubavi", upaljeno još prošle godine na najvećem
festivalu duhovne glazbe - Uskrs Festu. Kako se koncert
bližio kraju, pjesme su postajale sve žešće i veselije.
Izvedbe pjesama "Operator" u gospel aranžmanu
naše Marije te "Bože vodi me" u SKA aranžmanu
naše Vlatke ponovo su zapalile publiku. Šlag na kraju
koncerta bile su pjesme Lean on me i Amen u kojima su
proradili kako glasovi, tako i dlanovi. Kako se pljeskom
tražila još jedna pjesma, zaprašili smo "Oh happy
day" i time rekli gotovo sve: bio je ovo uistinu
SRETAN DAN. Nakon zahvala SVIMA ugodno druženje nastavljeno
je u predvorju kazališta uz prigodan domijenak. Uslijedile
su čestitke sa svih strana te se ovim putem ujedno zahvaljujemo
na svim lijepim riječima upućenim na našu adresu. Tek
tada smo tremi rekli bye-bye jer su nam ozarena lica
okupljenih dala do znanja da kućama nose barem paketić
darova skrivenih u imenu Sve boje ljubavi. I što na
kraju reći, nego svima jedno veliko HVALA!
Za Duhovnu scenu u ime banda,
Neven Milinović
|