Poezija Ane Mandić Pamtim Pamtim pregršt sunca u očima pregršt smijeha u njedrima pregršt žita u duši pregršt trešanja u ruci Pamtim pregršt bistre vode u rijeci pregršt pjesme grlice i ševe pregršt čista snijega pod dno brijega rukoveti ljubičica pamtim pregršt poljubaca tajnu divljih ruža U trenutku ovog vijeka ne mogu pamtiti oči bez sunca njedra bez smijeha dušu bez vječnog zrenja prste bez trešnjina cvijeta Pamtim bokor zvijezda gledam vraćaju mi pregršt svega Pamtim pamćenje mi dariva jedro čije je more nebo bokor zvijezda gledam vraćaju mi pregršt svega jedrim putem jednim ili svim vremenim nebom vedrim pregršt svega sačuvana u vedrini ko u škrinji U rujnu U rujnu gleda mi oko dira ruka bagremu ispucala kora od daha cvrčka U smoli zgusnuta pjesma osta puna sunca Leptir se... LEPTIR SE NE RASKRILI SAMO IZ LARVE VEĆ I SVAKOG ČOVJEKA, KAMENA I TRAVE SAMO DRUGAČIJE LETI Zvjezdana svjetlost VEČERAS ZVJEZDANA SVJETLOST RUKE MI TRAŽI DA DODAM NEBU JOŠ ZVIJEZDU JEDNU KAKO OSTAVIT TRAG DA BUDE S J A J GLEDAM NI JEDNA NIJE ISTA A SVAKA JE BITNO ČISTA SVJETLOST JEDNA U MENI DUGO TINJA PLAMENOM NJENIM VEČERAS SE RAZUMIJEM SA SVIMA Svjedočanstvo KRVI PROLITE OPRATI SE TRAGOVI NE DADU SUHARCI SAMO ŠTO NE PROPLANU HLADA TU NIJE MLADOST VATROM UGAŠENA BUDNIH OČIJU ISTINOM TINJA Mak u žitu Mak u žitu ko da šeta tako u trenutku više ih procvjeta pa ti se čini da se jedan od pjesme razlio po pučini i šetača bezbroj otkriješ odjednom tisuću poljubaca crveni makovi u žitu prosipaju I kad žito postane sipko makovi mu tajni znakovi ostaju I u kruhovim što se na stolu razlome vidim beskraj u malome galope poljubaca u okus preobražene