SLIKA KNINSKE TVRĐAVE - - DANAS S HRVATSKIM STIJEGOM Nevenka Nekić, Zagreb Knin je grad hrvatske starine i drevni kraljevski grad hrvatskih vladara. Na prostoru od Nina do Knina i Splita, u tom trokutu, arheologija je dokazala neo- spornim iskopinama hrvatsku izvornost i prvotnost na tom prostoru u davnim sto- ljećima. Tu su nađene naše krstionice, kapele, crkve, samostani i groblja. U tom trokutu zatvara se prsten hrvatske davnine. a bili su nastanjeni još u prapovijesti. Nekoliko rimskih grobova otkrivenih ispod tvrđave i ostaci arhitekture na brdu Spas potvrđuju da je tu bilo rimsko naselje. Knin se prvi put spominje u X. stoljeću kod Konstantina Porfirogeneta pod imenom Tenen, kao grad i središte istoimene župe. Kasnije ga nalazimo pod nazivom Tinea i Tnin. U doba rane hrvatske države tu je bilo povremeno boravište narodnih vladara: Tr- pimira, Mutimira, Svetoslava, Držislava, Zvonimira i Petra Krešimira IV. Oko go- dine 1040. osnovana je Kninska biskupija s jurisdikcijom sve do Drave na čelu s hrvatskim biskupom. Iskopavanja i istraživanja u Kninu i okolnim lokalitetima započela su sustavno nakon slučajnog pronalaska župnika Jerka Granića 1871. godine, kada je na svjetlo dana u Muću Gornjem u sklopu radova na proširivanju sakristije crkve Svetog Petra, iskrsla greda na kojoj je uklesano ime hrvatskog kneza Branimira i godina 888. I opet slučajno, prilikom trasiranja pruge 1885. g. preko ruševina na Kapitulu kod Knina otkriveni su arheološki ostaci crkve i tada se zalaganjem našega vrijednog fra Luje Maruna započelo sustavnim istraživanjem. Pronađeni su brojni fragmenti spomenika koji su tada svratili po- zornost drugog velikana naše arheologije, don Frane Bulića, te je njegovim zala- ganjem osnovano 3. rujna 1887. Kninskog starinarsko društvo. To je društvo, za čijeg je prvog predsjednika izabran fra Lujo Marun, djelovalo desetljećima i svojim nam je nesebičnim radom ostavilo u baštinu neprocjenjivo spomeničko blago i stvorivši temelje razvitku hrvatske arheologije. Originali ovih spomenika čuvaju se danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomeni- ka u Splitu. Kopije ovih spomenika čuvaju se u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Oni svjedoče o visokom stupnju kulture u hrvatskoj državi koja se razvila od 8. do 12. stoljeća. Tu su se križali zapadni i istočni utjecaji, ali je bitna i vidljiva stvaralačka izvornost. Mnogi su predmeti sakralni i to nas uvjerava ko- liko je katolička crkva učinila za opstojnost Hrvata na vječno ugroženim granicama. Hrvatska se s knezom Branimirom definitivno odlučila za Zapad priznavši papu u Rimu. Stoga su i utjecaji sa zapadne strane daleko najjači. Knin je bio sjedište biskupskog i kraljevskog stolovanja, prometno čvorište i stjecište obrtnika. Nije čudno da je iz tih dalekih stoljeća ostalo relativno malo spomenika - tuđinci su se pobrinuli da unište zapise i građevine, kao što je bio slučaj i u Domovinskom ratu. Da se povijest ponavlja, može se zaključiti i po koincidenciji događaja iz vremena svečanog otvorenja kninskog Muzeja hrvatskih starina, kada su Srbi iz Knina zapriječili balvanima prilaz svečarima u Knin i zahtijevali od Khuenove vlasti da se imaju sve hrvatske zastave skinuti u gradu Kninu. Ipak je umjetničko blago starih Hrvata odoljelo zubu vremena i neprijateljskim rukama i ono danas u nama budi divljenje prema radu naših predaka i nadu u bu- dućnost usprkos svim zlima. Tu se ujedinjuju ljepota, narodna tradicija i moral koji neosporno svjedoče da smo u umjetničkom i kulturnom smislu uvijek pripadali Europi. Značajni lokaliteti oko Knina su: -PET CRIKVAH U BISKUPIJI -CRKVINA U BISKUPIJI -LOPUŠKA GLAVICA U BISKUPIJI -VRPOLJE KOD KNINA -UZDOLJE -VRELO CETINE -PLAVNO -PAĐENJE -MOKRO POLJE -KAPITUL Na lokalitetu "Pet crikvah" u Biskupiji pronađeni su ostaci crkava gdje je po legendi ubijen kralj Zvonimir. Na Vrelu Cetine sačuvala se crkva Svetog Spasa koju je dao podići hrvatski dostojnik župan Gastika i njegova majka Nemira. To je doba kneza Branimira. Na Crkvini u Biskupiji je crkvica Svete Marije opremljena u isto vrijeme novim liturgijskim namještajem - zabati oltarne pregrade čuvaju natpis DUX GLORIOSUS ... Na stupovima u Biskupiji ostaci crkve Svete Cecilije nose iste značajke Branimirova umjetničkog doba. Ona je trobrodna bazilika. Najljepša oltarna pregrada možda je u ovom području ona iz crkve Sve- tog Luke u Uzdolju koja je datirana natpisom u 895. godinu i nosi ime kneza Mutimira. Ovoj skupini crkava iz devetog stoljeća pripadaju još i Lopuška Glavi- ca i tzv. "četvrta crkva" u Biskupiji. Njih su dali podići ili sam vladar ili dostojnici. One svojim karakteristikama pripadaju karolinškom kultnom ceremonijalu. Svojom skulpturom i arhitekturom predstavljaju vrijedan doprinos europskoj predromanici. Iz desetog stoljeća datiraju ploče ambona iz Kapitula kod Knina. Ta crkva je bi- la MONASTERIUM REGALE, kraljevski samostan sv. Bartolomeja, čiji oblik ne poznajemo jer je na njemu kasnije u 13. st. izgrađena nova kninska katedrala. Zna se da je taj samostan izgrađen vjerojatno već u 9. st. U već spomenutoj crk- vi Svete Marije u Crkvini poznata tranzena datira u XI. stoljeće. Ona prikazuje u gornjem dijelu Mariju s Isusom, a u donjem dijelu hrvatskog dostojnika. Rad pripada zadarsko - kninskoj radionici. To je doba romanike i o njemu svjedoče i mnogobrojne skulpture iz Knina i bliže okolice. Neke su nađene u samoj kninskoj tvrđavi među kojima je najljepši stupić s likovima Stefatona i Longina koji su posve romaničkog stila. Dvorove hrvatskih knezova i kraljeva ne smijemo zamišljati kao raskošne palače. To su u načelu bila središta vladareva imanja u koje su knezovi i kraljevi dola- zili povremeno. S njima su dolazili dvorski dostojnici i administratori, svećenici i rodbina. Takav je običaj tada bio u cijeloj Europi. O tome svjedoče i mnoge darovnice što su ostale iz vremena hrvatskih narodnih vladara koje navo- de članove kneževa ili kraljeva dvora. Primjerice: Trpimirova darovnica iz 852. godine spominje: župane, svećenike i kapelane te pisara. Kasnije darovnice ka- zuju da se članstvo kraljeve pratnje proširilo: tepčija (prije zvan dvorski župan) je kraljev pomoćnik i zamjenik u sudskim poslovima; zatim vinotoča, peharnik, koji nadzire vinograde i podrume; štitonoša, mačonoša, volar koji je s konjušarem odgovarao za tegleće životinje i opskrbu dvora na putu; ubrusar koji je upravljao kuhinjom; sokolar, psar, dvornik, dvorski sudac i drugi. Kneginja ili kraljica imala je svoju pratnju i s njom je obilazila dvorove u Ninu, Biogradu, Klisu, Solinu, Biaćima i Kninu. Dvorskim kapelom i uredom upravljali su svećenici, tada jedini pismeni sloj u državi. Ta se država nije zvala Hrvats- ka, iako je imala narodno ime. Zvali su je HRVATI. Tako bi se umjesto u Hrvats- koj govorilo: U HRVATA. Vrhovnu vlast imao je kralj (knez) s dvorskim vijećem kojeg su sačinjavali: ban, župan, dvorjanici i više svećenstvo. S njima je dono- sio državne odluke koje su onda proglašavane kraljevim. Sve to potvrđuju nam i izvori kao što je Tom Arhiđakon koji navodi da je kninski ili hrvatski biskup išao s kraljevim dvorom, i to u navedenim mjestima. Uz dvor, tj. zgradu za kra- lja i njegovu pratnju kao i stalne upravitelje imanja, nalazile su se i druge zgrade u takvu kraljevsku sjedištu: konobe, podrumi za vino, staje za blago, žitnice, mlinovi. Njihov izgled i umjetnički ukrasi mogu se naslutiti iz sačuva- nih ulomaka - bili su skromniji, skladni, po karolinškom uzoru, od kamena, oslikani vjerojatno freskama i djelomično obojene plastike. Tako se zna da se hrvatski troplet bojio crvenom, modrom i zlatnom bojom. Na tim dvorovima pjevalo se u duhu svoga vremena. Bilo je tu pučke glazbe, ali i gregorijanskog korala u crkvi kao i glagoljaškog pjevanja. U skriptoriju ili dvorskom uredu prepisivali su se osim službenih spisa i crkveni te ukrašavali inicijalima i minijaturama u ranoromaničkom stilu. Pisali su ih redovnici. U večernjim službama molilo se obvezno za kralja koji je tada vladao. Poslije propasti hrvatske narodne dinastije Trpimirovića Kninom su vladali veli- ki plemićki rodovi Šubići Bribirski i Nelipići. Prije toga legenda je ovdje na usta Popa Dukljanina opisala smrt kralja Zvonimira na lokalitetu "Pet crikvah ob Kosovi" koji je lokalitet doista otkopan, a neki povjesničari misle da njegovo tijelo počiva na Kapitulu kod Knina. Knezovi Bribirski Šubići uzdigli su se potkraj 13. i početkom 14. stoljeća osobito za života Pavla Šubića. Oni dovode dinastiju Anžuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Ali već prvi vladar iz te dinastije, Karlo, na- stoji uništiti moćne Šubiće i poslije vojnog poraza Mladena II. Šubića, 1322., pozva nevjerni kralj Mladena u Kninsku tvrđavu i vodi ga nekamo na sjever gdje mu se zatire svaki trag. Moćne Nelipiće koji su mu u tome pomogli, također će izigrati i Knin će postati kraljev posjed. Uz Nelipiće ovim su prostorima uokolo tada gospodarili knezovi krbavski Kurjakovići, sjevernije Babonići i Hrvatinići. U doba ove dinastije Anžuvinaca održan je u Kninu Hrvatski saboar 1353. i donesene su odluke kojima se kao javni porez uvodi KUNOVINA ili marturina. Turci su osvojili Knin u travnju 1522. Dvije godine nakon toga pala je i Ostrovica i Skradin. Knin je bio najjača tvrđava u unutrašnjosti Hrvatske. U turskim rukama ostat će do prijelaza u mletačke ruke 1688. godine. Padom Mletačke Republike 1797. i dolaskom Napoleona, Knin prelazi u jurisdikciju Ilirskih provincija, da bi od Bečkog kongresa 1815. postao sastavni dio Austrijskog Carstva. To je ostao do 1918., kada se stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca našao u toj tvorevini. Knin se prvi put u povijesti spominje pod imenom Ninia u djelu "Geografije" grčkoga povjesničara Strabona. Bio je već tada značajan grad nastao na sjevernom dijelu brda Spas, na prostoru dugom 300, a širokom 160 metara i na nadmorskoj visini 345 metara. Grad su podigli Iliri na prapovijesnim temeljima starijeg na- selja i već tada je bio važno mjesto plemena Delmata. U drugom stoljeću prije Krista nakon uporne obrane Iliri su podlegli rimskoj moći i njihova Ninia se našla u rimskoj vlasti, o čemu svjedoče brojni arheološki antički nalazi. Kasnije ovamo dolaze Goti i naseljuju Niniju. Hrvati su osvojili ove krajeve u VII. stoljeću i na temelju kasnoantičkog kastruma izgradili svoju tvrđavu - Knin i Lab. U prvoj je stolovao ban, a u dru- goj podban. Kasnije, u XVIII. st. Mlečani to povezuju u jednu cjelinu i dograđuju; na gradnji zidina kninske tvrđave radili su i domaći majstori Ivan Macanović i njegov sin Ignacije. Danas je tvrđava podijeljena na tri dijela: gornji-najstariji, srednji i donji. Uoči Prvoga svjetskoga rata austrijske vlasti već napuštenu tvrđavu namjeravaju prodati domaćim trgovcima namijenivši joj rušenje zbog korištenja obilnog građevnog materijala. Tada fra Lujo Marun, posudivši 4000 forinti, otkupljuje grad spasivši ga od pretvaranja u kamenolom. U tvrđavi je do Drugog svjetskog rata bio smješten Muzej hrvatskih starina (da- nas Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu) koji je osnovan 1893. godi- ne. Na brdu Spasu se u novije vrijeme vode sustavna arheološka istraživanja kasnoan- tičkih i starohrvatskih naselja, a na položaju Greblje istražena je nekropola iz vremena seobe naroda (VI. stoljeće). U ratu za slobodu Hrvatske 1991. - 1995. tvrđavu su pobunjeni Srbi devastirali (poradi ratne namjene), a katoličke crkve Svetoga Josipa i Svetoga Antuna su po- rušene. 5. kolovoza 1995. hrvatska vojska oslobodila je Knin i on ponovo vije trobojnicu čije boje su tako davno zablistale u hrvatskoj povijesti.