O SUSTAVIMA
Slavko Šimunić
SAŽETAK
U članku je prikazan mogući pristup razumijevanju postojećih i stvaranju novih
sustava (spoznaja, tvorba, elementi i djelovanje) te pojašnjenja temeljnih
pojmova odnosno korištenog nazivlja. Namijenjen je učiteljima svih područja kao
jedan od ključeva za otvaranje vratiju kroz koja učenik ulazi u objektivno sh-
vaćanje događaja i pojava u kojima nije samo promatrač već i stvaratelj. Namjena
pak članka je pomoći učenicima u SUSTAVNOM PRISTUPU učenju i osamostaljivanju.
PREPORUKA
Uz ovu priču djelotvorno je koristiti simboličke crteže i primjere iz područja
vlastita podučavanja a naročito one koji s tim područjem naizgled nemaju nikakve
veze.
PROVREMA JE SUSTAV SVIH SUSTAVA
Provrema je nedjeljiva i jedinstvena; četiri su njene osnovne pojavnosti: PRO-
STOR, VRIJEME, ENERGIJA I MASA, a bitno svojstvo PROMJENLJIVOST.
ŠTO JE SUSTAV?
Sustav je cjelina koju tvore elementi (koji također mogu biti sustavi niže razi-
ne) čijom se međusobnom povezanošću i uzajamnim djelovanjem postiže i dostiže
neki cilj.
Za spoznavanje sustava potareban je djelomičan, ali što cjelovitiji pristup.
Elemente sustava spoznajemo djelomičnim pristupom a čitav sustav cjelovitijim.
Možemo samo djelomično spoznati uzajamnu povezanost i djelovanje svekolikog su-
stava unutar Sustava (PROVREME) a njegovu ciljnu svrhu nemožemo spoznati.
Međutim, sustave (elemente, podsustave) možemo potpunije spoznati no i njih samo
uz izvjesna ZANEMARENJA I OGRANIČENJA. Ne samo da postojeće možemo spoznati već
i samo možemo kreirati nove.
PRAVILA IGRE POSTAVLJA STVARATELJ SUSTAVA
I igra je sustav. Osim pravila zakona postoje pravila dozvoljenih odstupanja,
zanemarenja i ograničenja unutar i izvan sustava.
U sustavu, kao i u igri, povezani ELEMENTI tvore strukturu ili SLOŽAJ, GRAĐU
(sustava). Unutar sustava međusobne utjecaje elemenata nazivamo VEZE.
Dakle može se reći:
SUSTAV TVORE ELEMENTI I VEZE.
Osnovni element sustava je izvor - ušće. U ograničenom trajanju on je izvor
i/ili ušće. U elementima se događaju promjene i pretvorbe koje rađaju veze a ve-
ze rađaju promjene i pretvorbe (UZROK-POSLIJEDAK). ELEMEMENTI I VEZE pojavnosti
su EME (energije i mase) u PROVU (prostoru i vremenu). Očitovanje veza je u tzv.
SILAMA i/ili SIGNALIMA. Elemente karakteriziraju ulazi i izlazi.
SUSTAVI SU RAZLIČITIH RAZINA SLOŽENOSTI
Najjednostavniji sustav je sustav davju elemenata s jednom vezom. Element susta-
va mora imati barem jednu vezu s nekim drugim elementom tog sustava. Elementi
sustava nemoraju biti povezani svaki sa svakim (zanemarenje).
Neke veze unutar sustava već stvorenih često nevidimo, nerazumijemo a u stvara-
nju sustava zanemarujemo.
Veza između dva elementa sustava je dvosmjerna no često jedan smjer nevidimo ili
ga svjesno zanemarujemo.
Na jedan element može djelovati više veza (utjecaja, ulaza).
Iz jednog elementa može djelovati više veza (istjecaja, izlaza).
SVAKI SUSTAV OBILJEŽEN JE POSEBNOŠĆU DJELOVANJA I PRETVORBA
Djelovanje i pretvorbe, ponašanje sustava (funkcioniranje) razumijemo i/ili
stvaramo ovisno o razini razvoja pojedinaca i/ili okoline.
Iako izgleda da je svaki sustav neponovljiv moguće je uočiti neke opće značajke
svih sustava.
TEMELJNO PRAVILO I OSNOVNI ELEMENTI SUSTAVA
Kao što je PROVREMA jednostavn Sustav četiriju elemenata: PROSTORA, VREMENA,
ENERGIJE I MASE, tako je i svaki sustav jednostavna tvorba.
U sustavu postoje MOĆ, TIJEK, i SUPROSTAVLJANJE.
***TIJEK JE TO VEĆI ŠTO JE VEĆA MOĆ A SUPROSTAVLJANJE MANJE.***
Elemente sustava koji daju moć i tijek nazivamo IZVORIMA (ušćima).
Elemente koji se suprostavljaju moći i tijeku nazivamo OTPORIMA.
I otpore možemo shvatiti kao izvore (ušća).
Nasreću i izvora i otpora je veliko mnoštvo u kojem je najveća vrijednost
različitost "karaktera" i "ponošaja"; RAZNOVRSNOST.
Ma gdje bili ljudi, svojstva, djelovanja, oblici, prisutno je i čovjekovo strem-
ljenje k redu i svrstavanju prema kriterijima koji mu se u datom trenutku i mje-
stu čine najvažnijim.
SVRSTAVANJE IZVORA I OTPORA, NAZIVI I SIMBOLI
Izvore najčešće svrstavamo obzirom na "oblik" energije, promjenljivost trajno-
st, obnovljivost...
Otpore najčešće svrstavamo obzirom na "oblik" materije, promjenjljivost...
Evo nekih naziva izvora: Sunce, spremište, moć, pamtilo, energana...
Evo nekih naziva otpora: prijenosnici, pretvornici, pojačala, slabila...
Simboli se razlikuju od područja do područja i unutar jednog područja.
OSNOVNE VEZE SUSTAVA
Osnovne veze sustava očituju se SILAMA i/ili SIGNALIMA.
Sile stvaraju RAZLIKE energetskih razina a razlike energetskih razina stvaraju
sile. Signali su sile relativno malih iznosa-inteziteta.
Signal se može smatrati kao i sila koja djeluje na promjenu svojstava.
***SILE SU VEZE MEĐU ELEMENTIMA SUSTAVA A PROIZLAZE IZ RAZLIKA MOĆI.***
Mnoštvo, skup sila koje zovemo signalima, predstavljenih tzv. fizikalnim ve-
ličinama, mogu biti nositelji PORUKA, OBAVIJESTI, INFORMACIJA. Veličine, s mate-
rijalno-energetske točke gledišta predstavljaju sve što je MJERLJIVO. U
proučavanju sustava treba uočiti izuzeztnu važnost MJERENJA. U širem smislu
mjerenja se mogu shhvatiti i kao USPOREDBA, PROSUDBA, PROCJENA.
Veze u informacijskim sustavima često se nazivaju KANALIMA. O svojstvima kanala
ovisi tijek (količina i brzina) i UŠĆA (prijemnika).
UPRAVLJANJE SUSTAVOM
Signali nosioci obavijesti omogućuju djelovanje i održavanje sustava. Održavanje
sustava i određivanje njegova djelovanja naziva se UPRAVLJANJE. Uz HRANJENJE
(napajanje) upravljanje je bitno svojstvo sustava. Svrha hranjenja je održavanje
sustava a svrha upravljanja prvenstveno je postizanje ciljne svrhe sustava. Bez
mjerenja (usporedbe) nema upravljanja.
ŠTO JE ZAJEDNIČKO SVIM SUSTAVIMA?
Pokušamo li otkriti bitnost sustava odnosno opće osnovne postavke, temeljnice,
uočavamo slijedeće:
- SUSTAV JE SLOŽAJ (CJELINA) UZAJAMNO POVEZANIH ELEMENATA
- ELEMENTE PROMATRAMO UNUTAR DJELOVANJA SUSTAAVA
- SUSTAV JE SVRHOVIT. ELEMENTI MEĐUDJELOVANJEM OSTVARUJU CILJ
- SUSTAV OBILJEŽAVAJU ELEMENTI, VEZE I PRETVORBE PROVREME
- SVAKI SUSTAV ELEMENT JE NEKOG SUSTAVA VIŠE RAZINE
- RAZLIČITI SUSTAVI IMAJU NEKA ZAJEDNIČKA SVOJSTVA
- ISTI CILJ MOŽE SE POSTIĆI RAZLIČITIM SUSTAVIMA
- ... ITD
Obzirom da postoje zajedničke značajke različitih sustava i naša sklonost
svrstavanju i redu, sustave imenujemo.
SVRSTAVANJE SUSTAVA, NAZIVI I SIMBOLI
Iako su podjele i nazivi upitni i relativni te podložni promjenama oni ocrtavaju
područja. Evo i nekih primjera:
- MATERIJALNI, NEMATERIJALNI
- JEDNOSTAVNI, SLOŽENI, VRLO SLOŽENI
- OTVORENI, ZATVORENI
- POKRETNI, NEPOKRETNI
- ODREĐENI, NEODREĐENI
- ... ITD.
U našoj svakodnevici sustave nazivamo: CJELINE, SLOŽAJI, UREĐAJI, SKLOPOVI, PO-
STROJENJE, MATEMATIKA, MORAL, ...
Što se tiče simbola kojima prikazujemo elemente i veze unutar sustava, oni se
razlikuju od područja do područja te kao terminološka zbrka i pojmovna
nejednoznačnost predstavljaju dobrom djelu učenika nepremostiv problem. Zbog to-
ga je vrlo važno poopćavanje u najvećoj mogućoj mjeri, a raznovrsnost elemenata
svesti na najmanju moguću mjeru, dakako kada je riječ o temeljnom pristupu.
Slavko Šimunić dipl. inž.
O ZNANOSTI
Sažetak i namjena:
U članku je prikazan mogući način upućivanja učenika u razumijevanje pojma
ZNANOST i na put znanosti.
Iako je znanost kateagorija koja bi trebala biti čnajvaišeg reda objektivnosti i
općepihhvaćene istsine, provjerene i dokazane, azista se možete naći u izazovnoj
situaciji (nikako neugodnoj) ako vam učenik postavi pitanje: ŠTO JE ZNANOST?
Što je znaost?
Ne postoji opća sveobuhvhatna definicija, pa ni posebna, kojoj se nebi moglo
prigovoriti. Ne postoji niti klasifikacija (svrstavanje) svekolikih posebnih
područja znanosti kojoj se nebi moglo prigovoriti. Upravo u tome ima vrijednosti
ako ne druge onda barem jedna: POTICAJ ZA RAZMIŠLJANJE.
Cjelovitostm, djelomičnost, neprekinutost, prekinutost, prožimanje, harmonija,
kaos ... razlog su tome, veličanstvenost, nama vidljivog i spoznatljivog dijela
PROVREME (Prostora, vremena, energije i mase).
Što bi mogla biti znanost? Možda je znanost sksup do sada otkrivenih zakona.
Ssssustava svih sustava - PROVREME, koji bez izuzetaka vrijede za elemente i ve-
ze tog sustava.
Kojim putem do znanosti?
Tri su moguće etape na putu prema cilju
1. OPSERVACIJA (Motrenje i opažanje)
2. DEDUKCIJA (Izvođenje zaključaka)
3. VERIFIKACIJA (Provjeravanje i dokazivanje)
Taj put naziva se ZNANSTVENA METODA, a etape PRINCIPI ZNANOSTI.
OPSERVACIJA podrazumijeva usmjeravanje pažnje na određeni sustav, uočavanje ele-
menata i veza tog sustava te dobavu i pohranjivanje svih mogućihh podataka o
njima.
DEDUKCIJA podrazumijeva obradu pispjelih informacija, uspoređivanje sa svim
dosadašnjim podacima (iskustvom) pomoću u nama ugrađene logike dajući novu
vrijednost: DJELOMIČNU SPOZNAJU FUKCIONIRANJA PROMATRANOG SUSTAVA - HIPOTEZU,
tj. nedokazanu znanstsvenu tvrdnju.
VERIFIKACIJA podrazumijeava nužno provjeravanje i dokazivanje obzirom da ponekad
motritelj ne uoči dovoljno elemenata i veaza u promatranom sustavu i/ili nema
dovoljne zalihosti potrebnog iskustva i/ili je greška u njegovom sustavu za
dobavu i obradu podataka. Pod motriteljevim sustavom za dobavu i obradu podataka
podrazumijeva se njegjov mentalni ustroj i sva vanjska pomagala. Očito motrite-
ljeva prosudba može abiti pogrešna - subjektivna. Ukoliko njegova hipoteza
izdrži provjeru čitave znanstvene zajednice, postaje ZNANOST.
Kakve moraju biti hipoteze, što je princip, teorija i zakon?
Hipoteze moraju biti jednostavno i jasno formulirane. Zbog toga, znanstvenici
imenuju nove pojmove, i stvaraju novu terminologiju u svrhu preciznije defini-
cje. Na p. gravitacija, atom, elektron postalu su običajni tehnički izaarazi.
Kako bai se najjednostavnije obradili i doveli u međusobni odnos, dobiveni poda-
ci izražavaju se čmatematičkim (ili drugim) simbolima i formulama pa je
MATEMATIKA postala opći jezik sporazumijevanja u zanosti iako je i sama znanost.
Znanstvenici često koriste jednostavne modele kojima predstavljaju rezulatate
svojih istaraživanja a da bi olakšali razumjeavanje (model molekule, model atoma
itd.)
Hipoteze moraju biti INKLUZIVNE tj. uklopljive u nove teorije. Krajem 19. sto-
ljeća Newtonov zakon o gibanju tijela bio je gotovo savršen. Početkom 20. sto-
ljeća međutim, nije bio primjenjiv za opisivanje zbivanja pri brzinama svjetlo-
sti. Očito je taj zakon trebalo proširiti (ne zamjeniti) novim spoznajajam i
rođena je teorija relativnosti. Ekstremnčo male čestice zahtijevale su i dobile
suptilnu kvantnu teoriju.
Hipoteze moraju biti čmaksimalno verificirane. Svojim mišljenjima i postavkama
znanstvenici daju različite nazive ovisno o razini razvzoja pa tek stvorenu
ideju nazivaju HIPOTEZA i ako ona izdrži provjeru izvjesno vrijeme te se pokaže
gotovo istinitom dobiva naziv PRINCIP, a tek nakon daljnjeg provjeravanja po-
staje TEORIJA. Visoku titulu "ZAKON" stječe nakon dužeg vremena kada svi povje-
rujmo da je bezgrešna, gotovo apsolutna istina.
U skladu s različitim disciplinama znanosti postoje i različite razinae vjerodo-
stojnosti potvrđivanja. Fizika se smatra ozbiljnom znanošću no primjere za tzv.
manje ozbiljne znanosti nije uputno navoditi.
Kako klasificirati svekolike znanosti?
Rekog da ne postoji bezzprijekorno svrstavanje, no jedna opće prihhvatljiva
temeljna klasifikacija pokriva tri područja:
1. PODRUČJE FILOZOFIJE ZNANOSTI ILI ZNANOST O ZNANOSTI
2. PODRUČJE TEMELJNE ODNOSNO ČISTE ILI FUNDAMENATALNE ZNANOSTI
3. PODRUČJE PRIMJENJENE ZNANOSTI
1. FILOZOFIJA ZNANOSTI pokušava doseći najvišu razinu obuhvaćanja znanosti pro-
matarajući je izvan nje samae a ujedno ulazeći što dublje u nju samu. Filozofija
znanosti odnosno znanstvenik postavlja tri temeljna pitanja (i pokušava
odgovoriti):
a) Postoji li neka osnovna pretpostavka?
Prije nego li će sudjelovati u profesionalnom istraživanju znanstvenici
prihhvaćaju neke predpostavke u koje obično vjeruju implicitno, bez predhodnog
sturidranja i razmataranja. Te predpostavke su:
- Postoji objktivna stvarnost (PROVREMA) koju možemo istraživati.
- Postoje uzročno-posljedični odnosi tj. veze među elementima sustava.
Moguće je naći funkcijsku ovisnost, što više, ona je čvrsta i objektivna
stvarnost ne utječe na nju. Na primjer molekularna formula vode je H2O bez
obzzira na varijeme, mjesto, motritelja itd. sve molekule vode su iste.
- Postoje odnosi među prirodnim pojavama koji su razumljivi i shvatljivi te se
mogu primjeniti za opisivanje veza.
- Postoje čovjekovo mišljenje, logika, logički koncepti, i sposobnost organiza-
cije odgovarajuća za istraživanja.
b) Kakav je odnos među znanstvenim znanjem i objektivnom stvarnošću?
Dva su ekstrema i dva kompromisna odgovora:
- Znanstveno znanje projekcija je mišljenja koje čovjek uklapa, ugrađuje u
objektivnu stvarnost a u stvari ono nema veze s njom.
- Znanstveno znanje istiniti je opis objektivne stvarnosti.
- Znanstveno znanje i teorije služe ljudima da bi lakše razumijeli objektivnu
stvarnost.
- Znanstveno znanje plod je istraživanja objektivne stvarnosti, nagomilava se iz
dana u dan i približava objektivnoj stvarnosti.
c) Kakova su ograničenja znanstvenih metoda?
- Subjekt koji istražuje, dakle znanstvenik, je ograničen, promjenljiv.
- Objekt istraživanja je promjenljiv, a i mjerna sredstva su nesavršena.
- Sva otkrića moraju biti ponovljivo provjerena.
2. FUNDAMENTALNA ZNANOST odnosno čista znanost je znanost zbog znanosti, a ni-
pošto za neku drugu svrhu (no to ne treba doslovno shvatiti). Što je znanost
zbog znanosti? Samo stjecanje znanja. Danas je to uglavnom u području tzv. Fizi-
kalnih pojava u PROVREMI, a nazivaju je PRIRODNA ZNANOST. Istražuje se da bi se
zznalo što se dogodilo i što se događa i što bi se moglo dogoditi, u svrhu
traženja Istine i razumijevanja logičnih razloga svemu i svačemu. Kad rekoh da
netreba doslosvno uzeti u obzir da je čista znanost znanost zbog znanosti prven-
stveno mislim da ona može biti i temelj za primjenjenu znanost.
3. PRIMJENJENA ZNANOST je znanost koja koristi rezultate čiste znanosti (između
ostalog) i kreira nove sustave. Plodovi primjenjene znanosti u najširem smislu
jesu TEHNOLOGIJA I INŽENJERSTVO.
Znanstvenici čiste, fundamentalne znanosti istražujući elemente, strukturu ato-
ma, otkriše da su izvjesni elementi nestabilni, da može doći do raspada jezgre i
oslobađanja velike količine energije. Istraživanje je isključivo krenulo da bi
se objasnila struktura materije, a znanstvenici primjenjene znanosti nastaviše
istraživati te je daljnji razvoj rezultirao prvo atomskom bombom, a tek kasnfije
energanom.
Znanstvenici čiste, fundamentalne znanosti istražujući elemente, strukturu ato-
ma, otkriše da su izvjesni elementi nestabilni, da može doći do raspada jezgare
i oslobađanja vselike količine energije. Istraživanje je isključivo krenulo da
bi se objasnila struktura materije a znanstvenici primjenjene znanosti nastaviše
istraživati te je daljnji razvzoj rezultirao prvo atomskom bombom, a tek kasnije
eneraganom.
Znanstvenici čiste, fundamentalne znanosti otkrilI su i proučili među inim i
svojstva, ponašanja izuzetno važne čestice ELEKTRONA. Što su na osnovi elektrona
razvili inženjeri, tehnolozi i dali civilizaciji u području MJERENJA, ELEKTRONI-
KE, ENERGČIJE, TELEKOMUNIKACIJA, INFORMATIKE, MEDICINE itd. nemoguće je izbroja-
ti. Ipak spomenimo još RAČUNALO. Znanstvenici čiste fundamentalne znanosti otk-
riše gene i njihovu strukturu. Genetski i bioinženjering radi "čuda" s biljkama
i životinjama.
Većinu ljudi ne zanima znanost i nema duboko razumijevanje znanosti već vidi sa-
mo brz razvoj tehnologije i njen utjecaj na životni standard te zaključuje da je
znanost svemoguća.
ZAKLJUČAK?
Svekoliki uspjesi znanstvenika u svim zvanim i takozvanim znanostima ipak nisu
dali odgovor na pitanje DOBRO, ZLO; LJUBAV; MRŽNJA i na još mnoga, tako jedno-
stavna i ljudska.
Znanstvenici, vrli, a neki čak i zaslijepljeni ljubavnici znansoti, skloni svr-
stavanju, svrstaše i sebve u dvije, odnosno tri grupe:
- Jedna je grupa ona koja vjeruje da znanost koje je predmet njihova istraživa-
nja i tehnologija mogu riješiti gotove sve probleme i odgovoriti na sve izazovae
te da su filozofija i religija nepotrebne.
- Druga je grupa ona koj što više istražuje svoja područja, otkriva i račzumije,
sve više vjeruje u Boga Stvoritelja.
- Treća je grupa ona koja najkraće rečeno istražuje DUHOVNOST. Prva grupa nije
sklona ovu grupu zvati znanstvenicima.
Uočite: sve grupe VJERUJU a vjerovanje je kategorija usko vezana uz RELIGIJU. No
o religiji ćemo nekom drugom prilikom - ako je bude.
Slavko Šimunić dipl. inž.
JEZIK, RIJEČI, POJMOVI, TERMINOLOGIJA
Što znači riječ UNIVERZUM? Ukupnost sve materije, energije, prostora i vremena
koje čovjek može iskusiti, čije postojanje može iszvesti umovanjem i zaključiva-
njem ali i ono što se može pretpostaviti na čvrstim osnovama.
Može li hrvatska riječ SVEMIR nadomjestiti riječ UNIVERZUM? Moće ako se
dogovorimo. Što se tiče prve polovine riječi ona donekle odgovara ali ddruga po-
lovina nikako ne pristaje obzirom da je SVEMIR najmanje MIR!
Pokušajmo stvoriti novu riječ i obrazložiti njenu korisnost, svrhovitost ali
nažalost i čnčeizbježnu višeznačnost.
Tražimo riječ koja bi istovremneo obuhvaćala sve spoznatljivo ali uz to koliko
toliko objektivno MJERLJIVO. Osim toga riječ treba socirati na osnvone elemente
univerzuma, njejgove četiri mjerljive veličine pa i mjerne jedinice.
Neka ta riječ bude PROVREMA.
Riječ obuhhvaća PROSTOR, VRIJEME, ENERGIJU I MATERIJU (SPACE, TIME, ENERGY and
MATTER). Uzevši neka počeatna slova ključnih riječi dobiveno riječ PROVREMA
(SPATEM).
No, u svrhu pristupa osnovnim mjernim jedinicama logičnije bil bilo poći od
DUŽINE (duljine, putad), VREMENA, ENERGIJE I MASE (LENGHT, TIME, ENERGY, MASS).
Tada bi mogli stvoriti riječ DUVREMA (LETEMA) na pr. no ta ariječ ne naglašava
višedimenzionalnost prostora.
Neka PROVREMA bude nagodba u kojoj su obuhvaćeni PROSTOR, DUŽINA, VRIJEME ENER-
GIJA, MATERIJA I MASA. Engleska riječ SPATEM čak asocira na uobičajene oznake:
za duljinu s, vrijeme t, energiju e i čmasu m.
Problem višeznačnosti pojedine riječi, u hrvatskom jeziku vidljiv je u riječi
VRIJEME koja može značiti mjerljivu fizikalnu veličinu ali i meteorološki pojam.
Engleski jezik i riječju razlikuje ta dva različita pojma: TIME znači trajanje a
WEATHER atmosfersko vrijeme.
Što nam pomaže onda u međusobnom komuniciranju govorom, pismom i crtežom?
Zalihost jezika, pamćenje, iskustvo, učenje, znanje...
Očito nemožemo jednoznačno komunicirati, uvijek će biti ograničenosti,
nerzumijevanja, pogrešaka, neznanja...
Uprkos svemu, MJERIMO.
STRUČNI JEZIK I TERMINOLOGIJA
(Primjer sređivanja u "MJERENJIMA"
Problem svakog govornog jezika pa i stručnog jezika je što za veliki broj pojmo-
va nema jednoznačnih riječi.
Što više, možemo reći da jednoznačnih riječi gotovo da i nema no potrebno je
težiti jednoznačnosti iako smo osuđeni na višeznačnost pojedine riječi.
Dodatni problem svakog jezika je "uvoz" riječi iz jezika onog govornog područja
u kojem je trenutačno najrazvijenija određena znanost, tehnologija i inženjer-
stvo. Naime, stručnjaci u tim granama uporedo s istraživanjima i otkrićima po-
stojećeg u PROVREMI (Prostor, Vrijeme, Energija, Masa) te stvaranjem novih
sustava neminovno moraju imenčovati spoznato i stvoreno.
Slobodno možemo reći da već tzv. IZVORNE RIJEČI često nisu zaista izvorne pa ni-
ti odgovarajuće.
Zbog toga u ozbiljnom pristupu izučavanja struke proučavanju područja osobnog
zanimanja, preporučam korištenjem STRUČNIH RIJEČNIKA.
U MJERENJIMA velika je pomoć MEĐUNARODNI MJERITELJSKI RIJEČNIK iz 1993. godine
koji na engleskom i francuskom jeziku definira 120 mjeriteljskih pojmova.
Hrvatski stručnjaci predlažu ove prijevode naziva svih 120 pojmova:
1. Veličine i jedinice
1.1 (mjerna) veličina
1.2 veličinski sustav
1.3 osnovna sveličina
1.4 izvedena veličina
1.5 dimenzija veličina
1.6 bezdimenzijska veličična
1.7 (mjerna) jedinica
1.8 znak (mjerne) jedinice
1.9 sustav (mjernih) jedinica
1.10 koherentna (izvedena) jedinica
1.11 koherentni sustav jedinica
1.12 Međunarodni sustav jedinica, SI
1.13 osnovna (mjerna) jedinica
1.14 izvedena (mjerna) jedinica
1.15 izvansustavna ( mjerna) jedinica
1.16 višekratnik (mjerne) jedinice
1.17 nižekratnik (mjerne) jedinice
1.18 vrijednost (veličine)
1.19 prava vrijednost (veličine)
1.20 dogovorna prava vrijednost (veličine)
1.21 brojčana vrijednost (veličine)
1.22 (dogovorna) referentna ljestvica
2. Mjerenja
2.1 mjeraenje, mjerba
2.2 mjeriteljstvo
2.3 mjerno načelo
2.4 mjerna metoda
2.6 mjerna veličina
2.7 utjecajna veličina
2.8 mjerni signal
2.9 preobražena vrijednost (mjerne veličine)
3. Mjerni rezltati
3.1 mjerni rezultati
3.2 pokaz(ivanje) ( mjerila)
3.3 neobrađeni rezultat
3.4 ispravljeni rezultat
3.5 (mjerna) točnost
3.6 ponovljivost (mjernih rezultata)
3.7 obnovljivost (mjernih reuzltata)
3.8 (eksperimentalni) normirani odlomak
3.9 (mjerna) nesigurnost
3.10 (mjerna) pogreška
3.11 odmak
3.12 relativna pogreška
3.13 slučajna pogreška
3.14 sustavna pogreška
3.15 ispravak, korekcija
3.16 korekcijski faktor
4. Mjerila
4.1 mjerilo, (mjerni) instrumentž
4.2 mjeraž
4.3 mjearni pretvornik
4.4 mjerni lanac
4.5 mjerni sustav
4.6 pokazno mjerilo
4.7 zapisno mjereilo
4.8 zbrojno mjerilo
4.9 integracijsko mjerilo
4.10 analogno mjerilo
4.11 digitalno mjerilo
4.12 pokaznik
4.13 pisalo
4.14 osjetilo
4.15 detektor
4.16 kazalo
4.17 ljestvica (mjerila)
4.18 duljina ljestvice
4.19 pokazni opseg
4.20 podjeljak (ljestvice)
4.21 duljina podjeljka
4.22 vrijednost podjeljka
4.23 linearna ljestvica
4.24 nelinearna ljestvica
4.25 skraćena ljestvica
4.26 razvučena ljestvica
4.27 brojčačnik
4.28 obrojčačnje ljestvjice
4.29 umjeravanje (mjerila)
4.30 ugađanje (mjerila)
4.31 priprema mjerila
5. Značajke mjerila
5.1 nazivno područje
5.2 (mjerni) raspon
5.3 nazivna vrijednost
5.4 radno područje (mjerila)
5.5 nazivni radni uvjeti
5.6 granični uvjeti
5.7 referentni uvjeti
5.8 stalnica mjerila
5.9 odzivna značajka
5.10 osjetljivost
5.11 (prag) pokretljivost
5.12 razlučivanje (pokaznika)
5.13 mrtvi pojas
5.14 stalnost
5.15 neopažljivost
5.16 klizanje
5.17 odzivno vrijeme
5.18 točnost mjerila
5.19 razzred točnosti
5.20 pogreška (pokazivanje) mjerila
5.21 granice djopuštene pogreške (mjerila)
5.22 nadzorna pogreška (mjerila)
5.23 ništična pogreška (mjeraila)
5.24 vlastita pogreška (mjerila)
5.25 sustavna pogreška (mjerila)
5.26 ispravnost mjerila (3)
5.27 ponovljivost (mjerila)
5.28 (dogovorna) svedena pogreška (mjerila)
6. Etaloni
6.1 etalon
6.2 međunarodni etalon
6.3 državni etalon
6.4 primarni etalon
6.5 sekundarni etalon
6.6 referentni etalon
6.7 radni etalon
6.8 poslred(ov)ni etalon
6.9 prijenosni etalon
6.10 sljedivost
6.11 umjeravanje, umjerba
6.12 pohranjivanje etalona
6.13 referentni materijal
6.14 ovjereni referentni materijal
Slavko Šimunić dipl. ing.