Poezija

Slavice Vlahov


Tišine su rječitije od pjesama,

i kamen je vjerniji od prijatelja,

i hrast je moćniji od vjetrova.

Trave su draže od drugova,

ali ljubav je tiša od tišine

i bogatija nego riznica,

stvarnija od snova

i tužnija od kiša jesenjih.







Ova je noć stvorena 

za samotne šetače

i sretno zaljubljene žene

što u duši mir nose

budućnost pripada njima





*****



Ispunjena vedrinom

rasterećena od laži,

ja, slična samoj sebi,

pozdravljam buduća

svitanja.

Ispunjena toplinom

skinutog tereta,

ja, slična samoj sebi,

uzdignuta čela,

čekam

horizont rastvoreni.





****



Moja samoća noćas ima zvukove

bubnjeva u vjekovima prespavanim.

Ratnik se budi iz pradavnih vremena,

večeras ja stojim kao putnik neumorni,

s hrabrošću odmetnika, s voljom ratnika,

buntovnik s razlogom

što otvara svečani koncert

bubnjeva pobjednika.





Danas sam lijepa

iz čiste obijesti,

iz čiste djetinje radosti.

Danas sam lijepa iz

inata, tvrdoglavosti čiste

i prkosa.

Samo ti gledaj, uzdiši

i zezaj.

Danas sam lijepa,

ne zbog tebe,

nje ili njega,

prosto sam lijepa

iz dišpeta.





****



Promatram te kao novi svijet,

kao neotkrivenu, obećanu zemlju,

kao neistraženi planet.

Promatram te toplo kao osmijeh,

kao ljeto obećane sreće,

kao novu radost u duši.

Polako, polako otkrivam te,

tiho, tiho radosno.

Možda si ti moja obećana zemlja,

san koji se rodio da bi

postao stvarnost?