BENEDIKTINSKI SAMOSTAN

NA PRVIĆU

Stvarnost ili legenda 

Slavica Vlahov, Zagreb

Prvić, otok najbliži kopnu duguje svoje ime Prviću ili Prvinu proljetnom bogu starih Hrvata. Na otoku, u mjestima Šepurine i Prvić Luka
mnogobrojne su stare kuće, crkve i kapele, a između mjesta, po poljima rasute
stare zidine, nedovoljno istražene, o kojima kruže razne priče, legende i pre-
daje. 



"Benediktinci. Splitski nadbiskup g. 1267. kaznio je opata sv. Marije "de Insu-
la", jer nije držao postove svoga benediktinskog reda i jer je živio sam bez
drugih redovnika. Ivan Lučić kaže, da je postojao samostan sv. Marije "na oto-
ku". Drugih vijesti od starine nema. Istina, još 15. 12. 1727. naziva se "s. Ma-
ria dell' isola" crkva u Prvić Luci, ali podatak Lučića možda se odnosi na
Žirije. P. Kaer kaže, da se na današnjem grobištu sv. Roka u Prviću našlo uloma-
ka pletene ornamentike, pa zaključuje da su ondje bili benediktinci." Ovako za-
počinje predstavljanje Prvića u djelu Sela kotara Šibenika Krsto Stošić, i na-
stavlja: "Mješćani (misli se na mještane Prvić Luke) pričaju da je neki samostan
bio na drugoj strani njihove luke, koju zovu Donja Banda, gdje su tragovi nekih
zgrada. Drugi kažu, da zidine na Pomirišću pripadaju davnom benediktinskom samo-
stanu, a da je o. Anđeo Buratović našao dokument u Rimu o njemu iz 10. vijeka." 

Pomirišće, barem ono koje stanovnici tako zovu je na šepurinskom dijelu Prvića i
gotovo je potpuno uništeno, a o njemu kruže priče da je i starije. Drugi lokali-
tet koji se ovdje spominje je u uvali Trstevica ili Strtevica. Trstevica je
pitoma uvala iznad koje se na blagom uzvišenju uzdiže tzv. Ančicina mirina. 

Ančicina mirina je podignuta na živcu-kamenu, sada djelomično sakrivenom koro-
vom. Na sačuvanim mjestima visoka je između 380 i 400 cm, a na prednjem dijelu,
prema uvali nema većih otvora. Na visini od otprilike 180 cm, do 200 cm nalaze
se otvori dimenzija 15 cm za 15 cm, najvjerojatnije otvori za grede, što
upozorava da je objekt bio dvokatna građevina. Iako je dio otvora pokriven koro-
vom moglo bi se nabrojati oko dvadesetak njih, međusobno udaljenih 80 cm do
100cm. 

Dugačka je 300 cm, a široka u donjem dijelu 220 cm, a u gornjem dijelu 200 cm.
Na dva mjesta, u unutarnjim zidovima nalazi se pet udubljenja, niša dimenzija 30
cm x 30 cm x 30 cm. Četiri takve su rasporedene po načelu tri u nizu i jedna
iznad njih. 

"U doba velikog napadaja Turaka na Šibenik g. 1647., biskup je dozvolio da
šibenske benediktinke sv. Lucije pređu u prvićki samostan, odakle su redovnici
prešli u grad, da ga "molitvom i rukama brane od neprijatelja". Ali narod danas
priča, da su kaluđerice bile u prvićkoj Trstenici, gdje su zidovi u ruševinama"
kaže Krsto Stošić u svom djelu Sela kotara Šibenika.1 

Ančicina mirina je, kažu ljudi, bila "crikva" ili samostan. Sve do prije pedeset
godina zidine su bile potpuno šuplje, a unutar njih su bile pregrade "sve
učinjene u kamenu". Prema pričanju starice Tomice, koja je živjela u blizini od
udaje, tamo se mogla vidjeti "gusterna sa krunom od kamena" i peć ozidana "žutim
matunima; tri prsta je svaki matun bija širok, a jedan prst debeja i to tvrdi,
tvrdi". Tamo je mnogo ljudi ponešto i našlo: 

a)  zlatni križ kojeg su nazvali Juštin križ prema ženi koja ga je našla, 

b)  prsten srebrni sa modrim okom u kojem je nešto svjetlucalo ("kao živo igra-
lo"), 

c)  kovani duguljasti, veliki novac, kojem je s jedne strane bila godina ("priko
šesto"), a na drugu stranu "soldat raširenih ruku i nog" 

d)  "jedna kamena beba, muški, gol" (s vrata) 

e)  neko suđe kojima su se kaluđerice služile. 

f)  Tamo su, kaže starica, stalno neki dolalzili i nešto kopali i tražili, pa je
"vlasnik, u trećem koljenu" zatrpao unutrašnjost, uključujući i gusternu unutar
zidova, jer mu je to "dodijalo". 

Svi ovi podaci upućuju da je taj objekt imao važnu ulogu u prošlosti, no ne može
se sa sigurnošću reći što je to zapravo bilo. 

P.  Kaer u svom djelu Povijesne crte o gradu Šibeniku kaže "Sve te okolnosti
opravdavaju naše uvjerenje da je na otoku Prviću obstojao za doba hrvatske sa-
mouprave benediktinski samostan S. Marije, kojemu je po izpravama zadnji opat
bio onaj spomenut god. 1267". 3) 

Treba još dodati da S. Antoljak prema katastiku nekretnina mletačke republike,
dokazuje da je Santa Maria della Toretta, zapravo tražena Sv. Marija de Insule i
da je na Kornatu. Tamo je mjesto Tarac, a to se talijanski zvalo Toreette.2 

No i na Prviću postoje dva lokaliteta koji se nazivaju toreta. Jedan lokalitet
je već spomenuto Pomirišće čiji je stariji naziv Toreta, a drugi je dijelu otoka
prema Srimi nazvana Toreta ili mirina Iwe Vidova. Sva je u ruševinama, no na toj
strani se nalaze još neki objekti "mirine" o kojima se također zna malo ili
ništa, jer na Prviću nisu vršena sveobuhvatna istraživanja, pa se ništa sa
sigurnošću ne može tvrditi. 

Ivan Ostojić u djelu Benediktinci u Hrvatskoj napominje i ovu priču: "Dodajmo
još, da se u Selima na Dugom Otoku priča, kako su se jednom mornari iskrcali kod
Taraca na Kornatu i ondje, u samostanskom zidu, našli vreću novca". 2) Ovakva
slična priča kruži i o Pomirišću (ne Ančicinoj mirini). 

Da li je Santa Maria della Insule na Prviću, Žiriju ili Kornatu nije sigurno,
ali je sigurno da je Prvić, otok najbliži kopnu, imao zbog svog položaja sigurne
preduvjete da bude jedan od otoka izabranih za boravljenje benediktinaca. (v.
kartu) A kako u svakoj legendi ima barem zrnca istine, možda ova priča postane
putokaz za neka buduća temeljita arheološka istraživanja. 



Bilješke

1.  Krsto Stošić Sela Šibenskog kotara (157 - 167) 

2.  Ivan Ostojić Benediktinci u Hrvatskoj sv. II (245 - 255) 

3.  Petar Kaer Povjesne crte o gradu Šibeniku I dio (48 - 58) 

4.  Tomica Kursar, rođena 1902., umrla 1989.