Hrvatsko privatno školstvo: Između nužnosti i nerazumijevanja Jasenka Breitenfeld, Zagreb Svrsishodnost i ciljeve hrvatskog državnog kao i privatnog školstva potrebno je gledati isljučivo u kontekstu razvoja i potreba većine zemalja u tranziciji. To su: 1. pomno i stručno razrađeni nacionalni obrazovni i odgojni program koji će Hrvatskoj osigurati obrazovane i etične mlade ljude, 2. potrebita financijska sredstva koja će osigurati realizaciju te potrebe. Privatno školstvo svakako je jedan (i trenutačno jedini) način da se to i postigne. Koncepcija prve privatne gimnazije u Republici Hrvatskoj Ciljevi 1. Najkvalitetniji odgoj i obrazovanje sposobne mladeži 2. Stipendiranje darovite mladeži 3. Materijalno nagrađivanje (povezano s profesionalnim zadovoljstvom) profesora 4. Poboljšanje standarda državnog školstva Provedba 1. Prva privatna gimnazija iznajmila je u državnoj gimnaziji tri prostorije u ukupnoj površini od 75 kvadratnih metara. Za taj prostor plaća najamninu školi u vrijednosti od 5.500 kuna mjesečno (75 kuna po metru kvadratnom), u vidu nastavnih sredstava i pomagala koja daje u trajno vlasništvo državnoj školi. Sve obveze Privatne gimnazije regulirane su ugovorom. 2. Svi upisani učenici prošli su provjeru sposobnosti na Katedri za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (testovi IQ kombinatorike i logike). Na temelju rezultata ispitivanja sposobnosti učenika i propisanog nacionalnog nastavnog plana i programa organizirana je nastava. Individualizirana nastava omogućuje svakom pojedinom učeniku da postigne maksimum u odgojno obrazovnom pogledu. Dodatna i dopunska nastava omogućuje da učenici za vrijeme nastave savladavaju nastavni program na najkvalitetniji način. Obzirom na mali broj učenika u odjeljenju (15-20 učenika) i individualiziranu nastavu svaki predmetni nastavnik može u potpunosti upoznati i ocijeniti sklonosti i znanje svakog učenika, što rezultira prisnijim i potpunijim odnosom profesora i učenika. Ovakav način organiziranja odgojno obrazovnog procesa omogućuje ne samo kvalitetno savladavanje nastavnog gradiva, već i činjenicu koju roditelji stalno ističu, a to je da djeca s radošću idu u školu. 3. Svojim Statutom Privatna gimnazija obvezuje se stipendirati barem 10% ukupno upisanih učenika (darovite, siromašne mladeži) što uključuje besplatno školovanje, besplatni ručak i 370 kuna mjesečne pomoći. 4. Profesori Privatne gimnazije ugledni su stručnjaci i pedagozi, kojima je omogućeno kreativno oplemenjivanje obaveznih školskih sadržaja i programa. Za stručno usavršavanja nastavnika organiziraju se seminari jednom mjesečno. Plaćanje profesorskog rada temelji se na ugovoru a iznosi 40 kuna po satu. 5. Za učenike obvezatni školski program dnevno traje od 8,45 do 15,45 sati, uključujući i ručak. Izvan ovog programa učenicima je omogućeno: a) učenje četvrtog stranog jezika (tri su obvezatna) b) satovi retorike (dva sata tjedno) u suradnji sa Zavodom za fonetiku Filozofskog fakulteta c) barem jednom mjesečno razgovor s prim. dr. Nevenkom Blažić-Čop, psihijatrom za adolescente (problemi ovisnosti, adolescentnih kriza i sl.) d) u suradnji s Muzičkom omladinom Hrvatske barem jednom mjesečno koncerti i priredbe uključujući i Muzičku akademiju (na te manifestacije pozvani su i učenici državne gimnazije e) organizirani posjeti muzejima, izložbama (u domovini i inozemstvu), kazalištima i koncertima f) sudjelovanje učenika u raznim izvannastavnim aktivnostima u kojima se mogu razviti individualne sklonosti i sposobnosti i sve to sa zajedničkim ciljem da kroz nacionalnu osviješćenost steknu ponos što su Hrvati i kao takvi pripadaju europskom civilizacijskom korpusu. Cjelodnevnim boravkom u školi učenici podmiruju sve svoje potrebe, te i roditeljima i profesorima omogućuju maksimalni pregled nad njihovim slobodnim vremenom. Zaključak 1. Privatnim školstvom barem se djelomično saniraju problemi hrvatskog školstva: - besparica i sve veće osiromašenje - rad u turnusima (koji mlade ostavlja satima i satima prepuštene samima sebi i ulici) - kvalitetno usavršavanje nastavnika - stipendiranje darovite siromašne mladeži. 2. Od poreza i prireza, te opremanjem državne škole jedan privatni učenik neposredno daje državi godišnje 7.170 kuna ili 1912 DEM dok istovremeno njihovo školovanje državu ne stoji ništa. Sa samo 1000 privatnih učenika Hrvatska bi mogla dobiti gratis jednu vrhunski opremljenu srednju školu godišnje. Očito da bi se na ovim istim principima samofinanciranja trebao stimulirati razvoj privatnog školstva u Hrvatskoj, barem tako dugo dok i Hrvatska ne postane dovoljno bogata zemlja i po uzoru na ostale države svijeta ne uzmogne financijski stimulirati privatno školstvo. Od svih zemalja bivše istočne Europe, jedino je u Hrvatskoj privatno školstvo do sada bilo nepostojeća kategorija, iako to uvjeti za prijem Hrvatske u Vijeće Europe izrazito zahtijevaju (pluralizam školstva). P.S. Kao priznanje doživjela sam otvaranje privatne osmogodišnje škole na ovim istim postavkama.