"SOBA S POGLEDOM" - FIRENZE NA ARNU Anita Brigović, prof., Zagreb UVOD Naslov posuđen iz kultnog filma Jamesa Ivorya i osim pogleda na Pizza Santissima Annunziata, na istoimenu crkvu i Brunellschievu Bolnicu nahočadi ili jednostavno Nahodište pogledat ćemo malo po umjetninama koje nam nudi Firenca. Hrvatsko knjižničarsko društvo - knjižnice grada Zagreba organizirali su svoju uobičajenu proljetnu stručnu posjetu - putovanje u Italiju, u Firenzu s posjetama Pisi, Sienni, San Gimignanu. Putovanje je na zavidnoj stručnoj razini organizirala putnička agencija "BURG", vlasnik agencije je ujedno i stručni vodič Aleksandar (Saša) Vukčević. Davno nismo bili na tako kvalitetnom putovanju i nikad više nismo vidjeli i posjetili muzeja, galerija, aktualnih tekućih izložbi i svi skupa vratili se puni utisaka i oduševljeni. BRAVO za "BURG"! Ne znam što bih posebno izdvojila, da li "Veličanstvenu umjetnost antičkog Egipta - remek djela Muzeja u Kairu"; izložba je postavljena u Palazzo Strozzi. Kretali smo se među mumificiranim tijelima brojnih faraona ističući među njima Ramsesa II; izložene su sve posmrtne vrijednosti koje su se nalazile u grobu Tutankhamona. AUDREY HEPBURN "jedna žena, njezin stil" Muzej Salvatorea Ferragama ugostio je jednu izvanredno profinjenu, sofisticiranu izložbu posvećenu velikoj glumici i nadasve velikom ČOVJEKU - AUDREY HEPBURN a podnaslov izložbe je "jedna žena, njezin stil". Dirljiva je i namjena ove izložbe, ostvaren prihod posjeta poklanja se FONDACIJI AUDREY HEPBURN a posvećen je djeci žrtvama zlostavljanja (svakoj zloupotrebi djece). Zakladu je osnovao sin slavne glumice Sean Ferrer, to je američka zaklada a bit će smještena u Hackensacku u New Yerseyu, SAD, kao poseban centar. Ipak par riječi o toj fascinantnoj izložbi: Kad je William Wyler 1953. god. Režirao "Praznik u Rimu" odmah se znalo da je rođena nova zvijezda. Njeno ime je bilo Audrey Hepburn. Predstavljala je novi TIP u američkoj kinematografiji. Milijun žena počelo je odmah oponašati njezin stil, njezin profinjeni i specifičan osjećaj za modu, njunu kosu-frizuru i njen make-up (šminkanje uopće), sunčane naočale koje je nosila u "Doručku kod Tiffanya", njena mršavost je upravo bila karizmatična. Kao obavezu, dug ovoj posebnoj, izvanrednoj ženi Muzej Salvatore Ferragamo organizirao je izložbu koja predstavlja karijeru Audrey Hepburn i njezin rad za UNICEF. Prikazani su materijali iz njezinih filmova, fotografije, njezina odjeća i svi pripadajući joj predmeti koje je nosila kao glumica i u privatnom životu i kao pripadnica jet-seta. Sve ovo su sačuvala njezina djeca, American Studios, Hubert Givenchy i Valentino. Izložba uključuje izvorni drveni, vrlo originalni kalup za cipele koje je za Audrey Hepburn izradio Salvatore Ferragamo 1954. god.; kao i dva para prekrasnih cipela Ferragama boje čokolade ili kako to Talijani lijepo kažu marrone (kesten), jedne s potpeticom i niske vrlo elegantne salonke. Izložena je prekrasna večernja haljina ukrašena s perjem boje karmina (višnje) Huberta de Givenchya, kreirana 1992., zatim večernji sako (jakna) Valentina iz 1968. god. Izvezena svilenim nitima u boji, poglavito zlatnim. Od fotogrefija iz filmova neodoljiva je iz filma "Sabrina" Williama Wylera, iz 1954. god. gdje pleše s Humphrey Bogartom. "SMRT I SLAVA" Filip II i Margherite Austrijska U kapeli Medičejaca postavljena je izložba pod nazivom "SMRT I SLAVA" posvećena Filipu II. I Margariti od Austrije. Ova je izložba za nas "ljude od knjiga" bila posebno interesantna jer je nedavno kod nas bila promocija knjige jednog od vodećih povjesničara današnjice uz Jacquesa le Goffa, Fernanda Braudela, a to su dva sveska "SREDOZEMLJE I SREDOZEMNI SVIJET U DOBA FILIPA II." U izdanju "Antibarbarusa". Izložba je svojevrsni posmrtni memento Medičejaca Filipu i Margheriti. Na Piazza Santa Croce u Galleria Pananti je izložba posvećena ANDY WARHOLU i pop-artu (CRACKING-ART), s plakata kao da nas je mamila i pozivala Marylin Monroe, multiplicirana jarkih boja tvoreći tako i optičke i kinetičke efekte istovremeno. CARAVAGGIO AL CARMINE Ipak kao poseban biser izdvojila bih veliko platno Caravaggia "Odrubljivanje glave Ivana Krstitelja" izloženo u crkvi Santa Maria del Carmine. Začarani smo sjedali u dubokoj hladovini bazilike, u kapeli Corsini gdje je platno dimenzija 6X4 metra dva mjeseca bilo dostupno javnosti (od 31. ožujka do 31. svibnja) i studirali total, detalje, ikonografski otkrivali značenja, čitali legende. Veliko platno bilo je u Firenzi na restauraciji, dugotrajnoj i složenoj (Opificio delle Pietre Dure je restauriralo platno). Slika se inače nalazi u konkatedrali Svetog Ivana u La Valleti na Malti i prije nego što je bila definitivno vraćena gdje pripada, bila je izložena u bazilici Carmine. Prije restauracije bila je izložena u Palazzo Vecchio. Doživljaju i dojmovima nije niti malo smetalo što u nasuprotnoj kapeli Brancacci su čuvene freske Masaccia, majstorska su djela apsolutna u umjetnosti jedno i drugo. Michelangelo Merisi da Caravaggio je ovom slikom stvorio apsolutnu legendu u umjetnosti svih vremena. Svjetlo i sjena su polemički suprotstavljeni i prožimaju sva njegova djela ovo nadasve i prisiljavaju naprosto promatrača sudjelovati u zbivanjima i ambijentima. Ono što je najvažnije istaknuti je da i svaki najmanji detalj izražava snagu neponovljive sinteze. Gotovo možemo reći za njegovo slikarstvo da je dramatično i "burno" kao i njegov život, izraz mu je luminozan i buntovan, likovi i predmeti, viđeni iz bliza uslijed provale direktnog svjetla, kao da su silom izvučeni iz sjene (lik Krstitelja, krv koja je šiknula iz prerezanog vrata, grgolja naprosto, crvena perizoma prebačena preko golog tijela, zlatna posuda koju žena drži u rukama, zapravo dodaje za glavu da bi se "servirala" Herodu, odnosno Salomi koja ju je poželila). Dijagonalno postavljena žena s ispruženim rukama s pladnjem također je akcentirana svjetlom. Snop svjetla dolazi dijagonalano s lijeve strane i daje neobičnu snagu krvnikovoj gesti koja pritišće od pod Krstiteljevu glavu i udara na njegovo lice i snažno rame i mlaz grgoljave krvi a i ističe snažnu muskulaturu krvnikovih leđa, ostali likovi su u djelomičnoj sjeni. Veličajnost ove epizode, smaknuća, implicirana je u monumentalnom dojmu kompozicije s prigušenim osvjetljenjem, ustreptale zbog divote prizora (možda kontradiktorno rečeno jer se radi o pogubljenju). Kao i kod većina velikih oltarnih slika u kapelama rimskih crkava, na Malti i Siciliji očituje se provala perspektive odozdo prema gore izrazitom baroknom smjelošću koju će još imati i Rubens. Naročito su elokventne geste zaprepaštene žene koja se u užasu hvata za glavu u nijemom bolu i zatvorskog čuvara koji virtualnim pokretom kažiprsta pokazuje gdje treba odložiti željenu glavu. Veliki, metalni ključevi zveckaju mu o snažnim, mišićavim butinama i pojačavaju dojam strigosti, autoriteta, straha. Akcija krvnika izražena je jednako snažno i u ruci koja izvršava zločin i u licu i čvrstom raskoraku, bolje reći opkoračio je tijelo Krstitelja. Veliki, metalni ključevi o boku čuvara zatvora u korelaciji su s ostala dva zatvorenika koja bojažljivo vire dekolaciju, obasjana su im samo čela, tijela u sjenama, piramidalno postavljena jedan "iznad" drugog. Nasuprot "užurbanoj" sceni pogubljenja koja je dramatična i u izvršenju i svjetlu su tamni arhitektonski dijelovi slike: veliki prozor s metalnom rešetkom i velika polukružna vrata s naglašenim kamenim blokovima dovratnika i luka. Gotovo da je materijalizirao kamene tesanike i metalne rešetke vratiju i prozora. Bljesak mača na podu i kraćeg u drugoj krvnikovoj ruci svjedoče nam uz svježi mlaz grgoljave, šiknute krvi o užasu prozora i stoičkoj trpnji strašnog martirija. Lik Krstitelja mlađi, muževniji, snažniji u fizičkoj ljepoti nego što se inače u umjetnosti prikazuje. Obično je to lik isposnika, pustinjaka u dronjcima, ispaćenog lica i tijela. Ovdje je lik baptiste mladolik, upravo monumentalan i u ljepoti tijela i svojoj patnji. Bolan izraz zatreperio je oko usana, naboralo se namučeno čelo, blago sklopljene vjeđe, ponižavajuće, uznički vezane ruke na leđima. Ispod crvene perizome nazire se životinjska koža kao atribut eremite. Prizor dekolacije strogo je izvučen u prvi plan a smeđi i crni obrisni tonovi smiruju dramatiku prema dubini platna. Napustili smo kapelu Corsini a da se nismo usaglasili da li su snažniji dojmovi samog čina martirija, svjetla, monumentalnih, gotovo skulpturalnih tijela, možda nije ni čudo da se sam Caravaggio potpisao pod samom mrljom lipteće krvi, pod tom veličajnom scenom. A i zatvor je dovoljno velik, prostran, a iznutra teško je izići vani! Radije žurimo prema vrevi na Ponte Vecchio.