O školskim natjecanjima Nevenka Jurić, Valpovo Radim već 18 godina u prosvjeti pa sam mislila da bih mogla neka dobra iskustva prenijeti svojim kolegama. Dvanaest godina radila sam kao nastavnik u osnovnoj školi, a onda sam prešla u srednju školu i evo, šestu godinu predajem engleski jezik u srednjoj školi. Mislim da bi svaki profesor sa završenim fakultetom prvo trebao raditi u osnovnoj školi - minimalno dvije godine - a zatim prijeći u srednju školu. Mnogi mladi profesori ne snađu se odmah u razredima srednje škole, a kroz to zamrze struku, a da su počeli u osnovnoj školi, stekli bi neku sigurnost i lakše se "nosili" sa srednjoškolcima. Nekoliko riječi što se tiče školskih natjecanja. Organizirali smo školsko natjecanje iz engleskog jezika i rekli da se mogu natjecati odlični učenici pa smo bez ikakve prisile dobili tridesetak učenika. Međutim, što se tiče drugih predmeta, bila sam zaprepaštena odnosom profesora i učenika prema tim natjecanjima. Ovo se ne odnosi samo na srednju nego i na osnovnu školu. Opterećeni su i učenici i profesori jer su se ta natjecanja pretvorila gotovo u diplomske radove, učenici se moraju pripremiti prije, psihoza mogućeg neuspjeha pritiskala je i učenike i profesore. Mislim da bi školsko natjecanje trebalo tako biti organizirano da odlični učenici idu na natjecanja bez ikakvih studioznih priprema, i to iz kojeg god predmeta žele jer se primijetilo da uvijek isti učenici idu na natjecanja iz više predmeta i ne mogu normalno pratiti redovitu nastavu u tom razdoblju. Mislim da nam nije bila svrha postići to na natjecanjima. Htjela bih još napomenuti da bi se školska, općinska, županijska i državna natjecanja trebala organizirati tako da i male škole (škole iz manjih sredina) mogu doći do izražaja tj. talentirani učenici, a ne da to ovisi o opremljenosti i materijalnim mogućnostima škole. Jer na ovakav način, učenici iz malih sredina u startu nemaju šanse. Ovo se ne odnosi samo na našu školu već sam zaključke izvukla iz razgovora s kolegama iz drugih škola.