Katica Kovrlija: Pelin spoznaje Mr. Duško Lončar, Zagreb Motivska građa ovog dijela zbirke ekspresivna je varijacija poznatih Kovrlijinih lirskih motiva, ali motivi čovjekove konačnosti u pjesmama ove poetske cjeline jasnije su i snažnije iskazani. Motiv smrti veoma je snažno iskazan u pjesmi Molim vas plavo: neka me More pokopa Jer neću Zemlja Nebo nek me Pokrije Odredište ovom umiranju lirskog subjekta poezije Katice Kovrlije nije zemlja, već more koje je simbol dinamike života i rađanja, a nebeski pokrov otvara mogućnost ulaska u plavo. U njoj je sadržana čovjekova vertikalna dimenzija. Znamo li da se u poeziji Katice Kovrlije ne pojavljuju druge boje osim plave/modre, onda je koloristička paleta njene poezije daltonistički oskudna. Stoga u plavoj boji njene poezije ne smijemo tražiti banalne kolorističke efekte već duboki semantički značaj. zato čovjekovu smrtnost u poeziji Katice Kovrlije uvijek doživljavamo kao težnju za ponovnim rađanjem. Motiv čovjekova početka i kraja ironijski je iskazan u pjesmi Šarm komedije. Lice smrti nazočno je i u pjesmi Pobjednik. Smrt je pobijeđena sleđenim osmijehom, pa semantička čitkost ovog osmijeha ostaje mnogoznačnom zagonetkom. U pjesmi Odmorište lirski subjekt "razgoni smrtnu tamu" koja je usidrena u tijelu a duša putuje u vječnost. Smrt nikada ne dobiva bitku s lirskim subjektom Kovrlijine poezije. Dio pjesama u ovom ciklusu (Breza, Srpanj, Jesen) profinjena su deskriptivna poezija, ali to je onaj moderni tip deskripcije u kojoj je pejzaž fragment, a ne cjelina. Fragmenti pejzaža često su personificirani, pa djeluju ljudski toplo. Tako je breza u istoimenoj pjesmi zaljubljena djevojčica koja: rumeni pod zlatnim ogrtačem jeseni Dominantno mjesto u ovom dijelu zbirke ima ljubavna poezija. Ljubavni motivi realiziraju se kao žudnja, slutnja, strepnja i možebitna sreća. U pjesmama Buđenje i Zaborav duhovna ljubav oplemenjena je suzdržanom nostalgijom. Tjeslesnu komponentu ljubavi stidljivo naslućujemo u pjesmi Pod ledom. Mnoge pjesme ovog dijela zbirke čitatelj će doživjeti kao poeziju iskustva jer u njima lirski subjekt iskazuje refleksije o osobnim nemirima, strahovima, bolu i gorkim spoznajama. To su pjesme: Zvono je sužanj, Pješčani sat, Zavjet tišine, Poslije pada, Molim vas plavo, Pelin spoznaje, Nokturno, Zemlja je prorok, Moja strana, Izbor i dr. Pjesma Pelin spoznaje, po kojoj je naslovljena zbirka, građena na svega dvije snažne metafore u kontrastnom suodnosu afirmativan je primjer ne samo ekonomičnosti izraza već i majstorstva umjetničke uporabe riječi. Pelin je biljka koja simbolizira bol kao gorčinu, a posebno onu bol koju izaziva odsutnost. Kao dio naslovne sintagme cijele zbirke pelin se gorčinom svoga bola ukorijenio u poetski svijet Katice Kovrlije kao spoznaja da gorčina okrepljuje i liječi. Treći dio zbirke naslovljen je po istoimenoj pjesmi Vrutak i sadrži svega osam pjesama. Većina do njih je sutonskih i nokturalnih ugođaja. Svjetiljka dana kao da je ugašena a lirski subjekt poezije Katice Kovrlije traži zagrljaj u krilu noći. U mistici noći i predjelima sna osjetljiva i umorna duša lirskog subjekta pronalazi luku mira i utočište pred očajem novog jutra. Motiv vode kao simbola života, sredstva čovjekova očišćenja i središta obnavljanja, frekventno je nazočan u pjesmama ovog ciklusa. Tako je akustički doživljaj vode snažno iskazan kumulacijom glagola i brojnom aliteracijama u pjesmi Potok. Motiv potoka ekspresivno je ostvaren i u pjesmama Sudbina i Sjeme nemira. Završnom pjesmom u prozi Baš dobro da sam slomila nogu na osobnoj nesreći lirskog subjekta svoje poezije Katica Kovrlija mudro gradi bjelokosnu kulu od ljudske plemenitosti i dobrote. Posljednji ciklus zbirke Kako je gospođa X naučila matematiku sadrži dvanaest pjesama. Tema gospođe X otvorena je već u prvoj Kovrlijinoj zbirci Svjetiljka dana. Svih dvanaest pjesama ovog ciklusa našlo je svoje inspiracijsko žarište u osobnom iskustvu lirskog subjekta ove poezije. Međutim, to iskustvo izrečeno je izvan horizonta čitateljeva iskustva, pa djeluje izražajno svježe i poetski začuđujuće. Stihovima o senzibilnoj Gospođi X pjesnikinja Katica Kovrlija iskazala se kao originalna umjetnica riječi zrelog poetskog iskustva. Po Gospođi X nepogrešivo ćemo prepoznati samosvojnost i izvornost poetskog postupka Katice Kovrlije. Realni svijet u kojem živi Gospođa X preuzak je okvir njenoj bogatoj lirskoj duši, pa sve nesporazume koji joj se zbog toga događaju, ona prebolijeva praštanjem i patnjom. Lirskom ozračju zbirke poezije Pelin spoznaje pjesnikinje Katice Kovrlije izražajnu potporu pruža i njen bestijarij. U njenim stihovima susrećemo leptire, simbole lakoće i postojanosti koje u Japanu doživljavaju kao duše lišene tjelesnog omotača. Stoga je u poeziji Katice Kovrlije elemenat tjelesnog potisnut gotovo u svim pjesmama s ljubavnim motivima u drugi plan. Poetizacija ozračja ove poezije ostvarena je motivima ptica od kojih su najčešće golubice, simboli duhovne ljubavi, laste kao vjesnici proljeća, galebovi u čijem oku gasne posljednja danja svjetlost, prepelice, simboli topline i ljubavnog žara. Od životinja vezanih uz zemlju najčešće se pojavljuje košuta, simbol nevine ženskosti i konji kao simboli sklada i mladosti. Liričnost stihova Katice Kovrlije kao i humanizacija etičkog sloja ove poezije nalaze čvrsto uporište u strukturi pomno odabranog bestijarija. Zbirkom stihova Pelin spoznaje Katica Kovrlija potvrdila se kao pjesnikinja izuzetnog lirskog senzibiliteta i produhovljene etičnost. Poput harfe koja zabruji na najmanji dašak vjetra, ona je odjecima svoje duše reagirala toplo i plemenito na sve grubosti olujnih vjetrova stvarnosti s kojom je u trajnim emotivnim nesporazumima bolovala svoje tuge i suzom ispraćala svoje neostvarene ljubavi. Svojim izvornim pjesničkim jezikom i izgrađenom osobnom poetikom pjesnikinja Katica Kovrlija respektabilno je ime ne samo u regionalnoj bjelovarskoj nego i u suvremenoj hrvatskoj lirici. Katica Kovrlija živi u Bjelovaru gdje predaje hrvatski jezik u Ekonomskoj i birotehničkoj školi. Dosad je napisala i objavila tri zbirke poezije (Svjetiljka dana, Snokradice i Pelin spoznaje) i roman Licitarsko srce. POD LEDOM Što ću s rukama granama raspupalim Opojnim sokom utrobe Sjemenkama dozrelim Što ću Tromi od sitosti obnevidjeli bjelokosnim posteljama promiču šetači (Za pojasom mačevi otupjeli) Vrije vrutak vrelim vinom ponire (Teške čizme ledenom korom sigurno koračaju) što ću s rukama ČITAJUĆI PJESNIKA Ponornicu kao školjku naslanjam na uho Slutim krvotok Sunca (U sjeni topole uz potok bosonoga pjeva djevojka) Moje oči Skitnice Neba ranjene lutaju) Zlati žito Šumi vjetar u granju Čitam pjesnika PUKOTINE Zaista to se dan konačno rastao od duge besmislice obmane naizgled miran kao lice vode u progonstvu Oluje su duboko nevidljive i što je dalje odjek sve je više radoznalih A dan se zaista rastao u miru nemoćnog ratnika koji oplakuje preživjele SUDBINA Nije ovo samo pomračenje zapisano na prašnjavoj stranici starog kalendara. I nisu potoci više utjeha kad raspukla zvona skupljaju stada na počinak. Možeš se sakriti u pradjedovske sjenike, možeš umiti lice bistrom suzom izvora, ali nećeš pobjeći zauvijek. Jednom će te već naći sumanuti jahači isukanih mačeva i sve će tvoje mjesečine sasjeći bezumno. Ti ćeš onda uzeti baštinu krčaga i postati hodočasnik pognut pod zidinama gradova samo sa srcem u zavežljaju. I to će biti tvoja sudbina. IZVOR Otvaram se kao lopoč bez stida pred odrazom Jutro poleglo ranim suncem na čelo Množe se kaplje bujicom Tečem koritom bistra