UDK: 371.3:808.62I(4)(073) METODOLOKE (METODIČKE) ZNAČAJKE PROGRAMA HRVATSKOG JEZIKA ZA GIMNAZIJE I STRUKOVNE KOLE (u europskom okruenju) Dr. Vlado Pandić, Filozofski fakultet, Zagreb U ovom radu se govori o metodolokim (metodičkim) značajkama programa hrvatskog jezika za gimnazije i strukovne kole u Hrvatskoj koji su objelodanjeni (i propisani za uporabu) u Glasniku Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske, posebno izdanje, Zagreb, 1. kolovoza 1995. Četiri su programa: Program hrvatskog jezika za gimnazije, Program hrvatskog jezika za četverogodinje strukovne kole (sa satnicom za hrvatski jezik: 4+4+3+3), Program hrvatskog jezika za četverogodinje strukovne kole (sa satnicom za hrvatski jezik: 3+3+3+3) i Program hrvatskog jezika za trogodinje strukovne kole. Uz metodoloku (metodičku) račlambu tih programa nastojat će se doći do zaključaka i obrazlobi u europskom okruenju programiranja nastave nacionalnih (materinskih, slubenih) jezika (knjievnosti i jezičnog izraavanja).1 Od odluke do izradbe programa Programi hrvatskog jezika za gimnazije i strukovne kole izrađeni su u organizaciji Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske. Prije toga odrano je nekoliko sustavnih rasprava o postojećem Programu hrvatskog jezika za gimnazije (i za strukovne kole) koji je priređen na početku kolske godine 1993./94. Te su rasprave svojevrsna zavrnica i sinteza jednogodinjih javnih (stručnih) osporavanja programske koncepcije, strukture i programskih sadraja, posebice iz nastavnog programa knjievnosti.2 Istodobno nije bilo velikih prigovora programskim sadrajima iz hrvatskog jezika, ali potpuno je nedostajalo - neizostavno u suvremenim europskim programima - nastavno područje koje se obično imenuje kao jezično izraavanje. Znanstveno-stručna valorizacija dokazala je da programi hrvatskog jezika nisu prikladni za ostvarivanje svrhe hrvatskih gimnazija i strukovnih kola niti su izvedivi u praksi. Zaključeno je da nakon gotovo pet godina od uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj i uspostave samostalne, suverene drave Republike Hrvatske, ne smije se gubiti vie vrijeme u "programskim eksperimentiranjima i lutanjima" te do početka kolske godine 1995./96. treba konačno pripremiti prikladne programe hrvatskog jezika za gimnazije i strukovne kole.3 Među većom skupinom stručnjaka koje je sazvalo Ministarstvo, bez prijepora je postignuto suglasje da programe treba pripremiti u skladu sa suvremenim teorijama programiranja nacionalnih jezika (knjievnosti i jezičnog izraavanja), s pomnom preciznoću specifičnostima hrvatske kole, specifičnoću nastave hrvatskog jezika te slueći se prosudbama dosadanjih programa i iskustvima u programiranju. Iz veće skupine stručnjaka, teoretičara i praktičara, Ministarstvo je u oujku 1995. izdvojilo devetočlanu skupinu sa zadaćom da izradi i predloi Program hrvatskog jezika za gimnazije, a radne skupine za programe strukovnih kola oblikovane su naknadno i popunjavane do početka mjeseca svibnja 1995. Voditeljem je radnih skupina imenovan dr. Marko Samardija, profesor na filozofskom fakultetu u Zagrebu.4 Sastav je radnih skupina uglavnom usklađen s interdisciplinarnim pristupom u programiranju: zastupljeni su znanstvenici, stručnjaci iz supstratnih znanosti (jezikoslovlja, znanosti o knjievnosti), metodičari koji se znanstveno bave programiranjem jezičnog i knjievnog odgoja i naobrazbe, iskusni srednjokolski profesori hrvatskog jezika, a računalo se na konzultacijsku pomoć pedagoga, psihologa, sociologa i komunikologa.5 Slijedeći svrhovite običaje viečlanih radnih skupina programa u izradbi nacionalnih (materinskog, slubenoga) jezika u europskim zemljama, oblikovani prijedlozi programa hrvatskog jezika za gimnazije i strukovne kole odaslani su na početku druge polovice lipnja 1995. u predstojnitva za prosvjetu i kulturu svih hrvatskih upanija sa zahtjevom Ministarstva prosvjete i porta da o tim programima rasprave profesori hrvatskog jezika u gimnazijama i strukovnim kolama.6 O programima su, moe se pretpostaviti, raspravljali ili mogli raspravljati svi srednjokolski profesori hrvatskog jezika ako nije bilo zapreka koje su mogle postaviti (s nadom - vrlo rijetke) neodgovorne osobe na relaciji: upanijska predstojnitva za prosvjetu i kulturu - profesori.7 Prijedlozi programa upućeni su istaknutim znanstvenicima na recenziju, te svim relevantnim kulturnim ustanovama u Hrvatskoj.8 Pristigli su mnogobrojni zaključci iz rasprava ili osobna stajalita iz svih upanija do 15. srpnja 1995. te recenzije istaknutih znanstvenika. Radna skupina je sustavno proučila te dragocjene savjete, sugestije, prigovore, te je ojačana pohvalama i potporom - prihvatila sve ono to je pomoglo i moglo pomoći pobaljanju programa. Konačno oblikovani tekstovi programa tiskani su na početku kolovoza i uz odgovarajuću odluku Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske postali su slubeni dokumenti obvezatni za gimnazije i strukovne kole. U izradbi svih programa nije na slubene autore sudjelovao toliki broj stručnjaka u konačnom oblikovanju nekog nastavnog programa u Hrvatskoj, pa je i tako posvjedočeno prihvaćanje metodologije stvaranja programa uobičajenih u demokratskim zemljama. Ipak, neprijeporno je: tek pola godine za izradbu programa i nepunih mjesec dana za raspravu - nije u skladu s metodologijom. Nije bilo ni uobičajenog jednogodinjeg eksperimentalnog provjeravanja programa, prevladala je hitnost da konačno imamo programe za matični predmet. Mnogobrojne stručne pohvale programima - jamstvo su uspjena uključivanja programa u kole.9 Programi u kolama U okviru priprema za uključivanje programa hrvatskog jezika u gimnazije i strukovne kole predviđen je seminar u zavrnici mjeseca kolovoza i na početku rujna 1995. diljem Hrvatske. Očekivalo se da će dotle profesori proučiti programe i da će moći sudjelovati u razgovoru o njihovu uspjenu uključivanju već na početku kolske godine 1995./96. Seminari su odrani od 28. kolovoza do 1. rujna 1995. Sudjelovalo je neto manje od 50% svih srednjokolskih profesora hrvatskog jezika u Hrvatskoj. Neki do tog susreta nisu vidjeli tiskane programe jer im u kolama ravnatelji o tome nisu nita rekli, ali bilo je i prituaba i na druge ustanove kao ometače programima na putu do kole ili kao neodgovorne u izvrenju svojih obveza.10 Ne tragajući za razlozima i uzročnicima, moe se samo zaključiti: unatoč suvremenoj (europskoj) metodologiji izradbe programa i njihovu uvođenju u kole, kod nas se grijei gdje se drugdje ne grijei jer se ne smije grijeiti. Rezultat: profesori koji nisu proučili programe, nisu mogli prikladno sudjelovati na seminaru. Seminarska zanimljivost: nitko od profesora koji su dobro upoznali programe nije uputio niti jedan prigovor programima, a uz opće pohvale programima isticali su da konačno imamo izvedive programe. Oni koji su sudjelovali u raspravi o prijedlogu programa (s precizno određenom satnicom za svako nastavno područje, nastavne cjeline, teme i jedinice) prepoznali su u tom radnim materijalu sigurne smjernice za stvaranje izvedbenog plana, uz očuvanje profesorskih sloboda koje (konačni) programi (bez navođenja satnice) potpuno tuju.11 Opći je zaključak: programi su izvedivi jer donose veliko rasterećenje u usporedbi s dosadanjim; s lako razumljivom su metodolokom koncepcijom, razgovjetnom strukturom; čitljivi su, precizni, jasni, saeti tekstovi. Vrlo teke zapreke u prelasku na te nove programe proizlaze iz necjelovite didaktičke opremljenosti programa udbenicima i drugim izvorima. Udbenici za nastavno područje Hrvatski jezik tiskani su za sva četiri razreda gimnazije i moći će posluiti i za četverogodinje strukovne kole.12 Prikladne će se čitanke za gimnazije pripremiti tek za kolsku godinu 1996./97., a u nevoljnim okolnostima posluit će za neke razrede stare, a za neke novotiskane koje nisu izrađene prema novim programima.13 U strukovnim kolama bit će jo vie tekoća jer je i specifičan izbor knjievnih tekstova. Razlozi hitna prelaska na nove programe neusporedivo su jači od ostanka na starim (promaenim neizvedivim) programima kako se to pokazalo u nastavnoj praksi, ali i sigurna obrazloena ocjena novih programa moe se očekivati nakon sustavnih prosudbi tijekom kolske godine 1995./96.14 Koncepcijske osnove izradbe programa Radna skupina, bez dvojbi prihvaćajući osnovna načela teorije programiranja i oslanjajući se na njihova dostignuća, imala je stalno u mislima obvezu da priprema slubeni dokument koji mora imati svoje jasne, precizne odrednice. U nacrtu (globalnoj strukturi) programskog teksta - uvodu (preambuli) pripada posebna uloga: precizno naznačavanje naziva nastavnog predmeta i njegova programa, osnovni dijelovi nastavnog predmeta pa u skladu s tim i nastavnoga programa, namjena programa, svrha i zadaće nastave hrvatskog jezika (nastavnog predmeta) u gimnaziji i strukovnim kolama. Iza uvodnog teksta u skladu s administrativno-poslovnim funkcionalnim stilom navode se osnovni programski sadraji prema već naznačenom nacrtu. Programi pripadaju znanstveno-obavijesnom, administrativno-posü lovnom tipu teksta te su tako i oblikovani. Prepoznatljivo je spajanje različitih tipova stručnih jezika. Nazivlje je iz vie disciplina: jezikoslovlja (lingvistike), znanosti o knjievnosti, teorije (metodike) nastave jezika i knjievnosti te teorije recepcije, informacije i komunikacije, ali i psihologije, pedagogije i sociologije.15 Provedeno je ujednačavanje nazivlja kako ne bi bilo nesporazuma.16 Preciznosti, saetosti administrativno-poslovnog stila moglo bi se uputiti i nekoliko prigovora. Iako ne ometaju komunikaciju s tekstom, trebat će otkloniti te slabosti, dodatno usavravati tekst. Stvarajući programe, radne skupine pristupale su "sadrajima kao znanstveno-metodičkoj kategoriji"17: znanstveni i umjetnički sadraji promatrani su kao nastavni sadraji. S interdisciplinarnih motrita (metodičkog, pedagokog, psiholokog, komunikolokog, spoznajnog) razmatrana je i utvrđivana recepcijska, spoznajna prikladnost jezičnih, knjievnih, pa i jezičnoizraajnih sadraja. Neprestance se motrilo na pedagoku svrhu tih sadraja. Pravodobno se izbjegavala "opasnost od izjednačavanja znanstvene i metodičke matrice".18 Priređujući proü grame u skaldu s načelima teorije didaktičkog prijenosa, posebna se pozornost posvećivala kontinuitetu jezičnoga i knjievnog odgoja i naobrazbe sustavno zapoü četom na početku osnovne kole, međupredmetnim svezama, a sigurnost izbora i oblikovanja teksta programa traena je i u teoriji komunikacije i teoriji spoznaje. Nazivi programa i njihova globalna struktura Nazivi nastavnih programa određeni su nazivom nastavnog predmeta Hrvatskog jezika (u nastavnim planovima kao prvom kolskom dokumentu).19 Knjievnost (hrvatska i svjetska) i jezično izraavanje nisu u nazivu nastavnog predmeta pa niti u nazivu nastavnih programa, ali su dijelovi programa (programskih sadraja) pod imenom nastavnih područja u redoslijedu: 1. Hrvatski jezik, 2. Hrvatska i svjetska knjievnost (Knjievnost) i 3. Jezično izraavanje.20 Naziv nastavnog predmeta (pa i programa) usklađen je prema starim dobrim običajima. Tako i u velikoj većini europskih zemalja naziv nastavnog predmeta materinskoga (nacionalnoga, slubenog) jezika nosi naziv (toga) jezika, bez posebna isticanja (u nazivu) knjievnosti, jezičnog izraavanja ili medijske kulture.21 Rijetke su europske zemlje gdje se u nazivu toga nastavnog predmeta dodaje i knjievnost, ali ima zemalja u kojima je knjievnost (nacionalna) i poseban nastavni predmet uz nacionalni jezik (napr. Mađarska).22 Nastavna područja u programima hrvatskog jezika za gimnazije i strukovne kole uspostavljena su u ovisnosti o sadrajima, svrsi i zadaćama nastave hrvatskog jezika te o općoj ustrojbi hrvatske kole. Samostalne su cjeline ta nastavna područja, ali čvrsto se povezuju u nastavni predmet prema načelima unutarnje (prirodne) korelacije pa se kae da "nazivom nastavnog područja ističu se sadraj, svrha i zadaće učenja te djelatnosti kojima se ta svrha i zadaće ostvaruju".23 U programima hrvatskog jezika za gimanzije i strukovne kole nema izdvojena nastavnog područja pod imenom Medijska kultura kao u Okvirnom programu hrvatskog jezika za osnovnu kolu, ali je, ipak, zastupljena (posebice scenska).24 Zastupljenost medijske kulture je ponajveća u izbornom dijelu gimnazijskog programa. Osnovni je razlog neizdvajanja medijske kulture kao posebna nastavnog područja u nekim tradicijskim zaprekama. U europskoj teoriji programiranja zamjetna je sklonost isticanja medijske kulture kao posebna nastavnog područja u okviru nastavnog predmeta koji se zove imenom nacionalnoga (materinskoga, slubenog) jezika.25 Obvezatni i izborni program Za nastavu hrvatskog jezika za gimnazije predviđen je obvezatni i izborni program, a za strukovne kole samo obvezatni programski sadraji26. I obvezatni i izborni programi raspoređeni su u tri nastavna područja: Hrvatski jezik, Hrvatska i svjetska knjievnost i Jezično izraavanje. Obvezatni "Program nastave hrvatskog jezika za gimnazije polazi od dostignute programske razine nastave hrvatskog jezika u osnovnoj koli i uspostavlja viu teoretsku razinu učenja".27 Isto je polazite nastojanje predviđeno i u programima strukovnih kola. Naznačaju se povećane "obveze teoretskog i praktičnog bavljenja jezikom",28 te stjecanje znanja i sposobnosti "za sluenje jezikom u svim komunikacijskim situacijama".29 Kao osnovni metodoloki pristup programiranju ističe se u svim uvodnim tekstovima" analitičko-sintetički i interdisciplinarni pristup".30 Nastava se bavi hrvatskim jezikom "kao sredstvom komunikacije i umjetničkoga izraavanja" pa se uspostavlja "suodnos s nastavom hrvatske i svjetske knjievnosti te nastavom jezičnog izraavanja".31 Programi nastave knjievnosti za gimnazije i strukovne kole nadovezuje se na osnovnokolske programske sadraje. Razvijeniji teoretski pristupi počivaju "na osnovi dostignutih spoznaja znanja i sposobnosti osnovnoj koli".32 Jedno je od glavnih metodolokih načela da "najvanije spoznaje o knjievnom djelu, njegovu stvaranju, ustrojbi, račlambi, tumačenju (interpolaciji), recepciji i proučavanju - učenici stječu na reprezentativnim djelima iz hrvatske i antologijskom djelima iz svjetske knjievnosti."33 Programi nastave jezičnoga izraavanja povezuju "funkcionalne elemente programa knjievnosti i hrvatskog jezika te drugih nastavnih predmeta", a oblici jezičnoga izraavanja usklađuju se s nastavom hrvatskog jezika, knjievnosti i komunikacijskim potrebama, posebice u struci za koju se učenici pripremaju".34 Obvezatni su programi za sve učenike, a izborni program je za darovitije učenike koji imaju posebne jezične i knjievne interese. U izbornom programu samo se predlau sadraji, a kojim će se sadrajima učenici baviti, odlučuju zajednički učenici i profesori. Dobro je naznačeno da mogu birati i nenavedene sadraje. Pretpostavlja se da će taj izbor često biti u skladu sa zavičajnim načelom. Nerijetko će taj izbor potaknuti neka komunikacijska potreba. U okviru izborne nastave postoje dobre mogućnosti za praćenje, interpretaciju i raspravu o najnovijim knjievnim i znanstvenim djelima. U izbornoj nastavi mogu biti zastupljeni pristupi pismenom i usmenom izraavanju na visokoj razini pa se između ostaloga predlau pokuaji knjievnog stvaranja i govornitvo. Obvezatni programi su izobrazbeni minimumi, a izborni su potpuno otvoreni učeničkim interesima, sklonostima i mogućem daljnjem kolovanju i profesionalnim interesima. Gimnazijski izborni program predviđen je za nastavu (izbornu), a moe biti poticajem za bavljenje izvannastavnim i izvankolskim (slobodnim) djelatnostima koje su u svezi s hrvatskim jezikom, knjievnoću i jezičnim izraavanjem. Značajan broj europskih gimnazijskih programa uz obvezatne ističe i izborne programe, ali neki predviđaju i posebne programske sadraje izvannastavnih i izvankolskih učeničkih djelatnosti to smatramo dobrom odrednicom tih programa.35 Glede toga moglo bi se i prigovoriti naim programima, ali imajući na umu nesklonost naeg kolstva prebrzu lomljenju tradicije, autori su unaprijed predvidjeli da će i to doći "na red" nakon jednogodinje evaluacije programa i vjerojatnih budućih dopuna i doradbi. Autori bi također poeljeli da i u naim strukovnim kolama postoji mogućnost izborne nastave iz hrvatskog jezika (knjievnosti, jezičnog izraavanja) kao to to postoji u mnogim europskim zemljama. Ako se hrvatsko kolstvo za to odluči, trebat će napraviti i izborne programe iz hrvatskog jezika za strukovne kole koji bi ostavljali učenicima - već profesionalno usmjerenima - mogućnost profesionalne preusmjeridbe. Svrha i zadaće nastave hrvatskog jezika Svrha nastavnog predmeta određuje se u uvodnim djelovima programa - bez semantičkih nepreciznosti. Nastava kao organizirani oblik odgoja i izobrazbe ne moe biti nesvrhovita, bez razgovjetno određene svrhe. Određenje je u ovisnosti o vrsti kole, izobrazbenoj razini, odnosno o učeničkim sposobnostima. U programu hrvatskog jezika za gimnazije svrha je ovako iskazana: "- usvijestiti potrebu stalnog učenja hrvatskog jezika; - razvijati i učvrćivati brigu i ljubav za hrvatski jezik i knjievnost; - steći spoznaje o hrvatskom jeziku kao sredstvu priopćavanja i umjetničkog izraavanja te jednoj od osnovnih (bitnih) značajki hrvatske nacionalne samobitnosti nacionalnog identiteta; - steći jezično znanje, jezičnu kulturu i sposobnosti za uporabu hrvatskog jezika u svim tekstovnim vrstama, funkcionalnim stilovima i priopćajnim sredstvima; - steći knjievno znanje, knjievnu kulturu i sposobnosti kako bi učenici mogli samostalno čitati knjievna djela, razumijevati ih, tumačiti i prosuđivati (procjenjivati, ocjenjivati); - steći jezičnu, knjievnu, kazalinu i radijsku kulturu kojim se pojedinac potvrđuje kao samosvojno biće sposobno za ivot s drugima u snoljivosti i različitostima to ih prua demokratsko drutvo."36 Svaka interpretacija precizno oblikovanih odrednica svrhe nastave hrvatskog jezika ( kao nastavnog predmeta) u gimnaziji nosi opasnost od unoenja nepreciznosti. Djelotvornije je istaknuti da su prije oblikovatelja navedene svrhe mnogi u europskim programima uzorno oblikovali svrhu učenja svojih nacionalnih jezika, pa osim prilagodba svrsi učenja hrvatskog jezika nema velikih mogućnosti i potrebe za unoenje novih odrednica. Naglaujemo razliku koja postoji između svrhe nastave hrvatskog jezika (kao nastavnog predmeta ) u gimnaziji (i četverogodinjim strukovnim kolama) i trogodinjim strukovnim kolama: u potonjim se neće traiti prosuđivanje (procjenjivanje, ocjenjivanje) knjievnih djela na onoj razini kao u gimnazijama (pa i u četverogodinjim strukovnim kolama).37 Ostvarivanjem zadaća postie se svrha nastave hrvatskog jezika (nastavnog predmeta). Oblikovane su u programu za gimnazije: "- upoznati sustav hrvatskog standardnog jezika na fonolokoj, gramatičkoj (morfolokoj, sintaktičkoj), leksikolokoj, stilističkoj, pravogovornoj i pravopisnoj razini; - upoznati povijest hrvatskog jezika radi poznavanja i razumijevanja povijesnih okolnosti u kojima se razvijao hrvatski jezik injegova narječja; - upoznati reprezentativna djela hrvatske knjievnosti i antologijska djela svjetske knjievnosti iz svih knjievnih razdoblja; - razviti čitateljsku kulturu kao osnovu opće naobrazbe i stalne samonaobrazbe; - upoznati hrvatsku svekoliku kulturnu batinu radi izgrađivanja nacionalnog identiteta i svijesti o pripadnosti europskom duhovnom u uljudbenom krugu; - razumijevati i rabiti znanstvena postignuća u jezikoslovlju, znanosti o knjievnosti i drugim znanostima; - poticati zanimanje za jezično, knjievno, scensko i filmsko ostvarenje."38 Zadaće u četverogodinjim strukovnim kolama su manje nego u gimnaziji, a u trogodinjima jo manje. U strukovnim kolama ne potiče se, između ostaloga, zanimanje "za jezično, knjievno, scensko i filmsko stvaranje"39 kao u gimnazijama, a vie se pozornosti posvećuje samostalnom čitanju, razumijevanju, tumačenju i prosuđivanju stručnih tekstova i uporabi hrvatskog stručnog nazivlja, odnosno stručnog jezika.40 Izbor, raspored i programska interpretacija sadraja U skladu sa svrhom nastave hrvatskog jezika u gimnaziji i strukovnim kolama te općim odgojno-naobrazbenim ciljevima hrvatskoga srednjeg kolstva izvren je izbor, raspored i programska interpretacija sadraja.41 Predstavljeni su po razredima i nastavnim područjima. Nastavno područje Hrvatski jezik: Analitičko_sintetički i interdisciplinarni pristup jezičnim pojavama u programiranju doveo je do sljedećeg izbora i rasporeda sadraja: Jezik i priopćavanje (komunikacija) prva je nastavna tema u prvom razredu gimnazije i četverogodinjih strukovnih kola;42 nadovezuju se fonetičke, fonoloke i fonostilističke teme; posljednje su teme posvećene pojmu idioma, organskim i neorganskim idiomima, standardnom jeziku, normi i kodifikaciji, standardnim jezicima i narječjima, glavnim osobitostima fonetskog i naglasnog sustava čakavskog narječja, te na koncu jeziku i pismu hrvatskih pisanih spomenika od početka do kraja XV. stoljeća.43 U drugom razredu su morfologija i morfostilistika, a posljednja je tema o hrvatskom jeziku od XVI. do kraja XVIII. stoljeća.44 Treći razred: sintaksa i sintaktostilistika te hrvatski standardni jezik u XIX. stoljeću.45 U četvrtom - leksikologija, hrvatska leksikografija i hrvatski jezik u XX. stoljeću.46 U trogodinjim strukovnim kolama izbor, raspored i programska interpretacija prilagođena je svrsi nastave hrvatskog jezika u tim kolama i određenoj satnici za nastavu hrvatskog jezika (tri sata tjedno). U prvom je razredu također fonetika. fonologija i fonostolistika, te osnovne obavijesti o povijesti hrvatskog knjievnog jezika; u drugom morfologija i morfostilistika te sintaksa, a treći razred posvećen je uglavnom funkcijama i funkcionalnim stilovima hrvatskog standardnog jezika.47 U nekim europskim programima predviđaju se na sličan način tijekom cijeloga srednjokolskoga (i gimnazijskog) kolovanja samo sadraji koji izrijekom polaze od komunikativne (i poetske) funkcije jezika.48 U prvom, drugom i trećem razredu za gimnazije i četverogodinjih strukovnih kola jedna četvrtina satnice predviđene za hrvatski jezik kao nastavni predmet obvezatno je namijenjena nastavi hrvatskog jezika (slovnice, gramatike). U gimnazijskim razredima to je tridesetpet sati godinje, dvadest sati za upoznavanje s novim jezičnim sadrajima, deset sati za ponavljanje i vjebanje, a pet sati za provjeru znanja. U četvrtom razredu su po godinjem planu samo tridesetdva sata: devetnaest za nove sadraje, deset za ponavljanje, a tri za provjeru znanja.49 Programski jezični sadraji tek djelomice odstupaju od uobičajene znanstvene sistematike. Izbor raspored i programska interpretacija jezičnih sadraja usklađivani su s učeničkim sposobnostima. Nastavno područje Hrvatska i svjetska knjievnost: Najvie mu se tradicionalno posvećuje pozornosti u okviru nastavnog predmeta u hrvatskom srednjem kolstvu.50 Programski sadraji poticali su redovito mnotvo pitanja, polemika, rasprava, a dotle se vrlo malo pozornosti poklanjalo programskim jezičnim sadrajima i gotovo potpuno zaboravljalo na jezično izraavanje.51 Nerijetko o tom nastavnom području raspravljaju i nestručnjaci za programiranje vjerujući da je dostatno za uključenje u posao koji zahtijeva interdisciplinarni pristup baviti se knjievnim stvaranjem. Autori programa prihvatili su znanstvena načela rada i nisu poputali pritiscima pojedinih knjievnika (koji su eljeli nezaslueno sebe uključiti u programe) i izdavačkih kuća (koje bi samo svoje knjige u učeničku lektiru).52 U prvom razredu (gimnazije, četverogodinjih i trogodinjih strukovnih kola) gotovo dvije trećine godinje satnice namijenjeno je Pristupu knjievnosti, a zatim počinje i traje do zavretka kolovanja proučavanje knjievnosti pod naslovim Povijest knjievnosti. Pristup knjievnosti čine četiri cjeline s naslovima: Lirika, Epika, Drama i Diskurzivni knjievni oblici.53 Povijest knjievnosti slijedi uglavnom ustaljenu podjelu na razdoblja, ali i značajno odstupanje zamjećuje se samo na knjievno povijesnoj razdjelbi u XX. stoljeću s ovim naslovima: Avangarda, modernistički pokreti i socijalna knjievnost, I. razdoblje (1914.-1929.), Ekspresionizam, II. razdoblje (1929.-1952.). Druga moderna (1952.-1968.) i suvremena knjievnost.54 Gimnazijski je program opseniji od programa četverogodinjih strukovnih kola, posebice četverogodinjih koje imaju u prva dva razreda manju satnicu. Vie od dva puta je opseniji od programa trogodinjih strukovnih kola. Autorska skupina je u početku planirala da za trogodinje strukovne kole primijeni tematsko programiranje, kako se to čini u mnogim zamljama, ali odustalo se od toga zbog nepripremljenosti kolstva za takvu značajnu promjenu iako je neprijeporno da bi tako ponuđeni programski knjievni sadraji bili vie u skladu s učeničkim doivljajno-spoznajnim mogućnostima, ostvarivao bi se svrhovitiji kontinuitet s osnovnokolskim knjievnim odgojem i izobrazbom te bi i knjievnost mogla biti funkcionalnija u okruenju stručne izobrazbe. Izbor i raspored knjievnih tekstova različit je u svim programima hrvatskog jezika. Osnovno je načelo reprezentativnosti u izboru djela iz hrvatske knjievnosti i antologijsko u izboru djela iz svjetske knjievnosti. U izboru knjievnih djela za programe strukovnih kola učinjene su značajne prilagodbe koje bi trebale doprinositi ojačanju uloge knjievnosti u takvim kolama.55 Unatoč tim odstupanjima, ipak je nedvojbeno, da "najvanije spoznaje o knjievnom djelu, njegovu stvaranju, ustrojbi, račlambi, tumačenju (interpretaciji), recepciji i proučavanju - učenici stječu na reprezentativnim djelima iz hrvatske i antologijskim djelima iz svjetske knjievnosti."56 Programi zagovaraju uspostavljanje komunikacijskog modela: "pisac - djelo - primatelj (recipijent)", a na spoznajama o knjievnim djelima stvarat će se knjievnoteoretske i knjievnopovijesne sinteze.57 U pojedine knjievnopovijesne okvire unijeta su knjievna djela iz suvremene knjievnosti prema načelu aktualizacije. Moguće (buduće) dopune programa trebale bi ići u tom smjeru. Knjievnoteoretski programski sadraji obrazlau se u okviru knjievnih rodova u Pristupu knjievnosti, ali uključeni su i u daleko veći dio programa pod naslovom Povijest knjievnosti. Knjievnopovijesne (osnovne) odrednice su redoviti uvodi u izbor pisaca i njihovih djela, ističu se povezujući elementi među izabranim knjievnoumjetničkim djelima koji pripadaju pojedinim knjievnim razdobljima. Izbor, raspored i programska interpretacija knjievnih (umjetničkih i znanstvenih) sadraja sustavno je prilagođivan učeničkim (literarnim, recepcijskim) sposobü nostima. Ukupno su izabrana knjievna djela sto osamdeset dvojice pisaca (u gimnazijskom programu) za sve četiri godine. Tek trećina pisaca predstavljena je s dva ili vie djela. Zamjetna je vrlo velika redukcija izabranih pisaca i djela u usporedbi s bivim programom. Unatoč toj redukciji vie od 50% hrvatski programi pripadaju i dalje europskim programima s izrazito velikim brojem pisaca i djela predviđenim za interpretaciju. Ako bi se programi reducirali jo za 30%, onda bi se moglo govoriti o europskom prosjeku. U vodećim europskim zemljama u kolstvu (i nastavi knjievnosti) većina velikih knjievnih vrsta (napr. romana) interpretira se (istrauje, recipira, o njima se raspravlja) od tri do osam kolskih sati.58 Maksimalno se zahtijeva od učenika da pročitaju tijekom kolske godine osamnaest knjiga među kojima moe biti najvie osam romana (ukupno do 3500 stranica), a prekoračenja (preopterećenja) smatraju se s motrita teorije nastave knjievnosti izrazito kontraproduktivnim u uobičajenim kolama (gdje učenici imaju obavezu i u drugim nastavnim predmetima tj. ako nije riječ o umjetničkim kolama).59 Prema Programu hrvatskog jezika za gimnazije u prvim bi razredima učenici trebali pročitati oko 2000 stranica tijekom kolske godine (potrebno im je za čitanje oko devedeset sati ako će biljeiti u svoj dnevnik čitanja; u drugom razredu 2400 stranica (stopet sati čitanja); u trećem razredu najveće je opterećenje: 3500 stranica (stodvadeset sati čitanja) i u četvrtom 3300 (stodvadeset sati čitanja). Broj sati za čitanje nije uvijek adekvatan broju stranica: u ovisnosti je o vrsti knjievnoga teksta i biljeenju. Učeničke su obveze u čitanju dobro uravnoteene s drugim obvezama. Sve to je predviđeno za interpretaciju (recepciju, istraivanje, tumačenje, račlambu...) treba i pročitati, pa zato i nema u programima posebnog dijela pod nazivom "lektira", "domaća lektira" ili "učenička lektira". Iz hrvatske knjievnosti zastupljena su osamdeset i tri pisca (s reprezentetivnim knjievnim djelima), a iz svjetske knjievnosti sedamdeset devet pisaca (s antologijskim knjievnim djelima). U europskim programima je obično od 5-50% svjetske knjievnosti; u velikoj većini programa ne prelazi 25%, a u nekim programima gotovo i nema svjetske knjievnosti - samo nacionalna knjievnost.60 Najzastupljenija je svjetska knjievnost u hrvatskim programima u prvom i drugom razredu to se moe lako obrazloiti. Neprijeporno je da bismo se u selekciji (antologijskom biranju) djela iz svjetske knjievnosti trebali jo vie posluiti europskim mjerilima. Nastavno područje Jezično izraavanje: Isključivanje toga nastavnog područja iz dosadanjeg Programa hrvatskog jezika za gimnazije (i za strukovne kole) jedna je od njegovih najvećih slabosti. Jezično izraavanje "u većini drugih zemalja zauzima čelno mjesto u ustroju nastavnog predmeta."61 Temelji se na osnovnim jezičnim djelatnostima: sluanju, govorenju, čitanju i pisanju. Program propisuje različite načine usmenoga i pismenog izraavanja koji se usklađuju "s programom hrvatskog jezika, knjievnosti i komunikacijskim potrebama", a "u nastavu jezičnoga izraavanja uključuju se knjievnoumjetnički i neumjetnički tekstovi na kojima se uočavaju zakonitosti njihova stvaranja, tumačenja i prihvaćanja (razumijevanja)".62 U okviru Jezičnog izraavanja propisuje se i jedan obvezatan tjedni domaći uradak u gimnaziji i četverogodinjim strukovnim kolama, mjesečno u trogodinjim strukovnim kolama, a tijekom godine učenici piu tri kolska uratka u gimnaziji i dva u strukovnim kolama. Obveze su precizno iskazane; uobičajene su i drugdje, a nedvojbena su potreba hrvatskog kolstva. Zaključak Autori su pripremali programe u skladu sa suvremenim teorijama programiranja nacionalnih (materinskih, slubenih) jezika (knjievnosti i jezičnog izraavanja), s pomnom pozornoću specifičnostima hrvatske kole, specifičnostima nastave hrvatskog jezika slueći se prosudbama dosadanjih programa. Prema izabranoj metodologiji rada o prijedlozima programa raspravljali su mnogobrojni stručnjaci i znanstvenici, a njihova su miljenja utjecala na konačnu izradbu programa. Nakon tiskanja programa nastojalo se profesorima hrvatskog jezika pomoći u pripremama za izvedbu programa u kolama. Tijekom stvaranja programa stalno se imalo na umu da su programi slubeni dokumenti koji moraju imati jasne, precizne odrednice. Pripadaju znanstveno-obavijesnom, administrativno-poslovnom tipu teksta pa su tako i oblikovani. Glavni su dijelovi programa (programskih sadraja) s nazivom nastavnih područja: 1. Hrvatski jezik 2., Hrvatska i svjetska knjievnost i 3. Jezično izraavanje. Za nastavu hrvatskog jezika u gimnazijama predviđen je obvezatni i izborni program. Svrha i zadaće nastave hrvatskog jezika određuje se u uvodu bez semantičkih nepreciznosti. Izbor, raspored i programska interpretacija sadraja u skladu je sa svrhom nastave hrvatskog jezika u gimnaziji i strukovnim kolama te općim odgojno-naobrazbenim ciljevima hrvatskoga srednjeg kolstva. Metodoloke (metodičke) značajke programa hrvatskog jezika za gimnazije i strukovne kole istodobno su i značajke suvremenih europskih programa nacionalnih (materinskih slubenih) jezika. Najsigurniju će ocjenu vrijednosti programa pokazati izvedba u kolama. Autori - prema djelotvornoj metodologiji rada - dre programe otvorenima za sve (korisne) doradbe. Summary Metodologic Features of Croatian Language Program for Grammar and other Secondary Schools ( in European Context). In this article it is spoken about the methodology of the Croatian language program for grammar and other secondary schools in Croatia. It is concordant with the methodology of preparing modern european programs for teaching national (mother, official) languages. 1 Autori su programa: dr. Vinko Breić, Iva Bubalo, dr. Dunja Falievac, Olga Jambrec, Vesna Muhoberac, dr. Vlado Pandić, dr. Ivo Pranjković, dr. Marko Samardija (voditelj), i dr. Stjepko Teak (za gimnaziju); Ljubica Benović, dr. Vinko Breić, Olga Jambrec, Biserka Jelenić, dr. Vlado Pandić, dr. Ivo Pranjković, dr. Marko Samardija (voditelj) i dr. Stjepko Teak ( za četverogodinje strukovne kole); dr Vinko Breić, Olga Jambrec, dr. Vlado Pandić i dr Marko Samardija (voditelj za trogodinje strukovne kole). 2 Najčeće je prigovarano da se za gotovo najmanju europsku satnicu nastave nacionalnog jezika (i knjievnosti) predviđen rekordan broj knjievnih djela. 3 Među četverogodinjim strukovnim kolama nejednaka je satnica predviđena za nastavu hrvatskog jezika, ali većina je kola mogla biti podijeljena u dvije skupine pa zato i dva programa. 4 Tijekom rada na programima moglo je biti unutar radne skupine nesuglasja oko nekih problema, ali u konačnici je odlučivala većina. Iza programa stoje i potpisuju ih svi članovi radne skupine i ne moe biti izdvojenih stajalita (u samom tekstu tih dikumenata). 5 Bez interdisciplinarnog pristupa u programiranju postojala je opasnost od ponavljanja loih iskustava. 6 Poeljno je bilo da upanijska predstojnitva organiziraju zajedničku raspravu na svom području. Neki su tako i postupili, a ponegdje su prijedloge programa samo poslali u kole. 7 Ustanovljeno je (a pretpostavlja se da je toga bilo i vie) da su u nekim kolama ravnatelji i predsjednici aktiva profesora hrvatskog jezika "zaboravili" upoznati profesore s tim prijedlozima programa. 8 Najopirniju je recenziju napisao, obraćajući pozornost gotovo svakoj riječi u programima, dr. Dragutin Rosandić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znanstvenik je s viedesetljetnim iskustvom u programiranju, a njegovi tekstovi o programiranju (u knjigama: Metodika knjievnog odgoja i obrazovanja, Zagreb, 1988. i Novi metodički obzori, Zagreb, 1993.) dosad su najopirniji o toj problematici u Hrvatskoj. Njegovi su savjeti bili vrlo korisni. Bilo je jo recenzija koje su pripomogle usavravanju teksta (napr, dr. Josipa Kekeza, također profesora s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i drugih koje ovdje posebice ne ističemo). Naalost, autori nisu dočekali recenzije iz nekih kulturnih ustanova, ali zato su pristigle "recenzije" pojedinih knjievnika, temeljene na starim iskustvima, s nakanom prisiljavanja autora programa da ih uključe u programske sadraje. 9 Vrijeme će, ipak pokazati to je u hitnosti uključivanja programa u kole utjecalo i na smanjenje uspjeha. 10 Autori programa koji su sudjelovali na seminarima kao predavači nastojat će napraviti analizu takvih prituaba kako bi pridonijeli otklanjanju nekih slabosti hrvatskog kolstva. 11 Na seminarima je bilo prijedloga da autori programa naprave prijedloge izvedbenih planova, ali od toga se odustalo i pod utjecajem izjava o bojazni ograničavanja profesorskih sloboda i kreativnosti (na seminarima i u sredstvima priopćavanja). 12 Profesori neće zaboraviti da su programi za četverogodinje strukovne kole manje zahtjevni od gimnazijskog. 13 Već u prvim danima kolske godine 1995./96. vidjeli smo u nekim kolama kako su se u nedostatku čitanaka snali (snalaljivi) profesori: umnoili su za svakog učenika sve tekstove propisane programima (iz romana, epova i drama - izabrane dijelove). 14 Trai se miljenje svih profesora hrvatskog jezika. 15 Sudbina je to svih tekstova koje zajednički stvaraju stručnjaci iz različitih disciplina. 16 Neodgodiva je potreba osustavljenja (slubenoga) stručnoga nazivlja za nastavu hrvatskog jezika i cjelovito hrvatsko kolstvo. 17 D. Rosandić: Programirani pedagoki promaaj, Jo o programu hrvatskog jezika za gimnaziju, (iz 1993./94. prim. autora), kolske novine, Zagreb, 1995., 15-16, str. 6. 18 Isto 19 Vidjeti: Nastavni planovi srednjih kola, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske, posebno izdanje, Zagreb, 1. kolovoza 1995., 2. str. 1.- 146. 20 Ovakav je redoslijed nastavnih područja najčeći u europskim programima, ali nerjetko se prvo mjesto daje programskim sadrajima iz jezičnog izraavanja ili knjievnosti. 21 U Hrvatskoj je potrebno jo vie odlučnosti u samo takvu nazivanju matičnog nastavnog predmeta kako bi se i na taj način otklanjali posljedci viedesetljenoga srbookupatorskog iskorjenjivanja hrvatskog jezika. 22 G bor Hal sz, Curriculum changes in Secondary Education in Hungary, Strasbourg, 1992., str. 15. 23 Program hrvatskog jezika za gimnazije, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske, posebno izdanje, Zagreb, 1. kolovoza 1995., 2, str. 151. 24 Okvirni program hrvatskog jezika za osnovnu kolu, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske, posebno izdanje, Zagreb, 1. kolovoza 1995. , 1, str. 9.-17. i 67.-79. 25 D. Rosandić, Novi metodički obzori, Zagreb, 1993, str. 48. i 67. 26 Nav. djelo, str. 151.-161. 27 Isto, str. 151. 28 Isto 29 Isto 30 Isto 31 Isto 32 Isto 33 Isto 34 Isto 35 Usmjeruje se učenike i potiče profesore na izvannastavne i izvankolske djelatnosti. 36 Nav. djelo str. 151.-152. 37 Isto, str. 193. 38 Isto, str. 152. 39 Isto 40 Isto, str. 180., str. 186. i 193. 41 Usp. D. Rosandić, nav. djelo, str. 88. 42 Nav. djelo, str. 152., 180. i 197. 43 Isto 44 Isto 45 Isto, str. 156., 183. i 190. 46 Isto, str. 157.- 158., 184. i 191. 47 Isto, str. 194.-196. 48 Npr. Lehrplan fr das Bayerische Gymnasium, Mnchen, 1990. i Programme de franais, Bruxelles, 1990. 49 Prema prijedlogu programa hrvatskog jezika za gimnazije koji je bio na raspolobi profesorima hrvatskog jezika u srednjim kolama. U konačnom tekstu Programa izostavljena je tako precizna satnica (razlozi su već istaknuti). 50 Vidjeti dosadanje programe, a i poznato je iz dosadanje nastavne prakse. 51 Isto. 52 Vie je pisama stiglo na adresu Ministarstva prosvjete i porta i na adrese pojedinih članova radnih skupina. Imenovanje poiljatelja i navođenje njihovih pisama ne bi trebalo opterećivati ovaj rad. 53 Nav. djelo, str. 152.-153., 180.-181. i 188.-189. 54 Isto, 153.-159., 181.-185. i 188.-192. 55 Kad bi se za svaku strukovnu kolu stvarao poseban program nastave hrvatskog jezika, izbor bi knjievnih djela mogao biti jo svrhovitiji. 56 Nav. djelo, str. 151. 57 Isto 58 Pierre Gay, Dostojevski dans une classe de premire, Cahiers pdagogiques, 1967, str. 67. i 76.-79. ; D. Rosandić, nav. djelo, str. 83.ü84. i V. Pandić, Hrvatski roman u koli, Zagreb, 1989, str. 79. 59 Nav. djelo, str. 83.-84. 60 Scuola media statale, Milano, 1993. i Rocznik statystycznydzial XXVII. szkolinictwo i wychowanie, Warszawa, 1991. 61 D. Rosandić, nav. djelo (u kolskim novinama), str. 6. 62 Nav. djelo, str. 151., 179. i 186.