ISKUSTVO SA STRUČNOG USAVRŠAVANJA 11. Proljetne škole školskih knjižničara, Crikvenica 12.-15.5.1999. UDK : 371.64 (497.5) (063) Nada Šerić, Nova Gradiška BAŠTINA I BUDUĆNOST I pojadosmo zatoj / luku prohodeći, toj, ovo i onoj / tiho govoreći, nikada postajuć, / nikad postupaje, bašćinu gledajuć - / oh koli lipa je! Petar Hektorović : Ribanje i ribarsko prigovaranje SAŽETAK Za istraživanje školske baštine u školi je potrebno stvoriti pozitivno ozračje u kojem bi se sustavno prikupljala građa. Mnoge škole nemaju svoje zbirke i ne mogu predstaviti javnosti svoju baštinu. Obrazovna paradigma za obrazovanje 21. stoljeća kreće od upoznavanja školske baštine prema nacionalnoj, europskoj i svjetskoj baštini. Uporabom novih tehnologija formiraju se korisnički profili. Kvaliteta novih medija je u otvorenosti pristupa s udaljene lokacije kako bismo se predstavili širokoj publici. Knjižnice kao komunikacijske ustanove digitalizacijom ostvaruju brži pristup kvaliteti i oblikovanju dokumenata. Suvremena nastava zahtijeva nove tehnologije, novo okruženje, doživotno učenje, nove izvore znanja i knjižničara osposobljenog za promicanje novina u nastavi. UVOD Kao što se uvijek vraćamo dobrim knjigama pronalazeći uvijek nove putove nadahnuća i užitka čitanja, tako su se i knjižničari 11. put susreli na Proljetnoj školi u Crikvenici. Osnovna tema ovogodišnje Škole bila je baština kao zajedničko dobro učenika, prosvjetnih djelatnika, roditelja, škole i društvene zajednice. Svečano otvorenje 11. Proljetne škole knjižničara počelo je u 18.00 u srijedu, 12. svibnja. Uz pozdravnu riječ organizatora Škole (Ministarstvo prosvjete i športa RH, Zavod za unapređenje školstva Zagreb, Filozofski fakultet - Odsjek za informacijske znanosti Zagreb i Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci) i glazbeno scenski program - Mediteranska večer, u izvedbi učenika gimnazije, otvorena je IZLOŽBA - ŠKOLSKA BAŠTINA. PREDSTAVLJANJE BAŠTINE Uvodna izlaganja bila su posvećena ulozi knjižnice i školskih muzeja u prikupljanju, očuvanju, njegovanju i predstavljanju baštine. Poseban naglasak stavljen je na ulogu škole kao čuvara kulturne baštine. Zadatak svake škole je pratiti i baštiniti sve izvore za proučavanje povijesti škole. Definirana su polja školske baštine koja sadrže: arhivsku građu, bibliotečnu građu, zbirke nastavnih sredstava i učila, zbirke nastavnih pomagala, djelatnike i učenike škole, arhitekturu škole, namještaj za opremanje školskih prostora, umjetnička djela, glazbala. Na taj način školska baština postaje dio sveukupne nacionalne baštine. Za sustavno prikupljanje građe u školi je potrebno stvoriti bolju i veću komunikaciju i poticati na zornost u nastavi radi postizanja boljih i kvalitetnijih rezultata. Sljedeća izlaganja bila su posvećena predstavljanju baštine javnosti na raznim medijima i kako upotrijebiti digitalne zbirke, koje sadrže objekte baštine, u obrazovanju. Govoreći danas o elektroničkim izvorima informacija najčešće se spominju dva medija koji su dominantni. Prvi je CD ROM, A drugi najveća svjetska informatička mreža - INTERNET. Zahvaljujući njima danas imamo kvalitetne i pristupačne elektroničke enciklopedije, te mnoga multimedijska izdanja, od kojih se neka mogu izravno upotrijebiti u nastavi. Pojavljuju se i nova izdanja na CD ROM-u na hrvatskom jeziku (npr. Klasici hrvatske književnosti) i knjižnice na taj način proširuju svoj fond novim i suvremenijim sadržajima. Fenomen Interneta sve je više prisutan i u školama i školskim knjižnicama. Prošavši dug put od nastanka pa do svoje masovne prihvaćenosti, ovi mediji ipak dobivaju velik zamah u stvaranju dodatnih sadržaja u vlastitoj knjižnici na opće odobravanje i podršku korisnika. Internet je jedan od tih medija koji nudi mogućnost predstavljanja baštine u funkciji obrazovanja. Posebno je istaknuta prijemćivost medija i dvosmjerna komunikacija kao uočene pozitivne karakteristike takvog načina rada. Uporabom novih tehnologija kao izvora informacija formiraju se i novi korisnički profili. DOŽIVOTNO UČENJE Tijekom daljnjeg rad Škole posebno je naglašen proces doživotnog učenja u novom okruženju. Suvremena nastava nudi nove tehnologije, novo okruženje, nove izvore znanja, nove metodičke pristupe knjižničaru kao promicatelju novih oblika obavijesti. Korisnici će u budućnosti od svojih knjižničara tražiti da budu stručnjaci u prepoznavanju informacija i oni koji će znati osposobiti učenike i nastavnike za pretraživanje i oblikovanje informacija. Opstanak knjižničarske struke uvjetovan je stalnim razvojem i učenjem. Praćenjem novih tehnologija i medija knjižničari stječu nova znanja, proširuju obrazovanje na cijeli život. Za knjižničara su određena dva pravca u učenju: prvi određuje vlastito obrazovanje i stalno praćenje stručne literature, a drugi je direktno sudjelovanje u obrazovanju korisnika. Osposobljavajući knjižničare za 21. stoljeće knjižničarska profesija postaje tako profesija koja se uči cijeli život, stjecajući i oblikujući vještine putem programa stalnog stručnog usavršavanja. Školsku knjižnicu treba opremiti, a knjižničara usavršiti. Obrazovanje postaje sve zahtjevnije, jer učenici, kao i njihovi učitelji imaju obavijesnih potreba. Rezultat ovakvih istraživanja i iskustva knjižničara trebali bi što prije doprijeti u škole. PREZENTACIJE OSTVARENIH ISKUSTAVA Najviše pozornosti i zanimanja bilo je kod predstavljanja školskih projekata i rada u radionicama. Sudjelujući u radu na projektu u školi, učenici se uče timskom radu postajući partneri u vođenju istraživanja, a škola zrači stvaralačkom atmosferom. Integracijom sadržaja i interdisciplinarnim pristupom u obradi teme, stvaramo neraskidive veze za buduću suradnju. Tijekom rada na projektu učenici pokazuju marljivost, razvijaju kreativnost i stječu naviku samoobrazovanja. Nakon završenog rada slijedi javno predstavljanje projekta i prikazi dobivenih rezultata. Dobro osmišljenim planom projekta sa jasnim ciljevima i zadacima dobit ćemo povratnu informaciju koja će nam koristiti u budućem radu. STVARALAČKE RADIONICE Radom u radionicama stječemo vještine oblikovanja ponuđenih sadržaja strukturirajući ih i učeći na osobnom iskustvu. Prvi dolazimo do informacija, posjedujemo ih i širimo. Na taj način dolazi do bolje komunikacije. Sudjelujući u radionicama stječu se nova iskustva i razvijaju nove ideje za rad u školi. Uvodnim motiviranjem stvara se istraživačko ozračje. Pripremajući materijale ove godine, stvarali smo metodičke modele čitajući jedinice baštine. Na kraju rada u radionicama ostaju zabilježeni uradci svakog sudionika. ZBORNIK RADOVA Na kraju trećeg dana predstavljen je Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara, Crikvenica 1998. Tema desete škole nosila je naziv Školske knjižnice u 21. stoljeću. U proteklih deset godina školu je pohađalo oko 2000 školskih knjižničara iz cijele Hrvatske, a objavljeno je 6 knjiga s preko stotinu stručnih i znanstvenih reova s područja školskog knjižničarstva, pedagogije, metodike nastave i informacijskih znanosti. Organizacija škole provođena je na nekoliko razina : stvaralačke radionice, motivacijski klubovi i prezentacije ostvarenih iskustava, Tradicionalno je bogat kulturno-umjetnički program. 1997. godine Škola je otvorila svoju stranicu na Internetu. UMJESTO ZAKLJUČKA Identitet Škole, kao i svake godine, po 11. Put bila je voditeljica i jedna od organizatora Škole prof. VIŠNJA ŠETA, knjižničarka Prve sušačke hrvatske gimnazije puna poleta, snage i veličanstvenog zanosa. Iz neiscrpnog svijeta ideja još nas je jednom ponovno fascinirala kreativnošću i toplinom stvaralačkog ozračja. Zahvalni smo za takvo nadahnuće. U subotu, 15. svibnja u Zelenom salonu u 11.00 zatvorena je 11. Proljetna škola školskih knjižničara Izvješćem o radu radionica i Razgovorima. Na kraju bih postavila pitanje : Koje su to snage koje će promijeniti knjižnicu, tko su novi knjižničari? I ponudila bih odgovor: Svi oni koji će prihvatiti ovaj oblik stalnog stručnog usavršavanja kao načina osposobljavanja za praćenje modernih pomaka u struci. Stjecajući nove ideje na vlastitom iskustvu u radionicama ove Škole ne smijemo zanemariti vezu prošlosti i budućnosti kroz tragove baštine koja ostaje ovdje za sva vremena. Doviđenja do sljedećeg susreta i novih nadahnuća. Čuvajmo kulturnu baštinu stvarajući prepoznatljive oblike našeg postojanja. Čuvajući i unaprjeđujući baštinu njegujemo svijest o kulturnom identitetu škole i promičemo kvalitetu života u sredini koja nas okružuje. Tako to rade knjižničari. LITERATURA 1. Europska konvencija o kulturi 1954.-1994., HPKZ, 1996. 2. Marija Laszlo : Pristup k porabi obavijesne (informacijske) tehnologije u obuci. Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara, Crikvenica, 1993. 3. Jadranka Lasić-Lazić : Obrazovanje školskih knjižničara. Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara, Crikvenica, 1993. 4. Jadranka Lasić-Lazić : Kako obrazovati knjižničare u 21. stoljeću. Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara, Crikvenica, 199 5. Višnja Šeta : Temeljna polazišta programskih sadržaja školske knjižnice 21. stoljeća. Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara, Crikvenica, 1998. 6. Radovan Vrana : Mogu li elektronički izvori informacija zamijeniti knjižnice i knjižničare. Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara, Crikvenica, 1998.