Anđelka i Zdeslav Dukat, LITTERAE LATINAE II. Udžbenik latinskog jezika za 2. Razred klasičnih gimnazija UDK : 807.1 (075.3) Voljena Vuković, prof., Zagreb Magnum proventum liborum annus hic attulit - parafrazirao je Plinija Mlađeg na seminaru o novim udžbenicima iz latinskog odnosno grčkog jezika jedan od naših kolega želeći time istaknuti nov zamah u izdavanju udžbenika iz ovog nastavnog područja. Profesorima koji predaju u klasičnim gimnazijama osobito je zanimljivo objavljivanje udžbenika Litterae Latinae II. Nakon udžbenika Smičiklasa i Žganjera i Sabadoša, Sironića i Zmajlovića Chrestomathia i Anthologia koje su dugo godina bili glavni i jedini dostupni za školsku uporabu priređeni izbor tekstova klasičnih autora na našem jeziku, nadošlo je osvježenje pojavom udžbenika Orbis Romanus autora Salopek, Šešelj i Škiljan. Budući da je od objavljivanja ovog prošlo više od deset godina, razumljivo je da je izlazak posljednjeg Litterae Latinae II pobudio velik interes stručnih krugova. Profesorica Anđelka Dukat klasični je filolog s dugogodišnjim iskustvom u radu u nastavi kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi. Od 1995. na dužnosti je ravnateljice Klasične gimnazije u Zagrebu što je jamstvo njezine trajne povezanosti ne samo sa strukom nego i s praktičnim radom u nastavi, to više što je kao Savjetnica za nastavu klasičnih jezika pri Ministarstvu prosvjete upoznata s problematikom, ne samo u matičnoj, već i u ostalim školama. Profesor Zdeslav Dukat redovni je profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj i autor brojnih knjiga među kojima svakako treba istaknuti Gramatiku grčkog jezika i najnoviji udžbenik za početno učenje grčkog jezika Manqanw. Udžbenik Litterae Latinae II namijenjen je nižim razredima klasičnih gimnazija, odnosno za petu i šestu godinu učenja latinskog jezika. Kao što sami autori u predgovoru ističu, odabir pisaca i tekstova uvjetovan je postojećim planom i programom nastave latinskog što ga je izdalo Ministarstvo prosvjete, ali uz značajnu novinu vidljive već iz samog sadržaja. Novina je da tekstovi obuhvaćeni programom nisu svrstani u poglavlja po autorima, nego po književnim vrstama, te se nižu redom: Rimska historiografija prije Livija, Rimsko kazalište, Neoterici ili poetae novi, Satira i Rimsko pjesništvo. Takav je poredak po mom mišljenju metodički opravdan jer omogućuje učeniku da odmah smjesti autora s kojim se po prvi put susreće u književni okvir već poznat iz nastave hrvatskog jezika. Uvodni tekstovi posebno su dragocjeni podjednako nastavniku kao i učenicima. Dok je u postojećim udžbenicima opširniji kronološki pregled rimske književnosti stajao uglavnom na jednom mjestu, a uz sam tekst bili su ili relativno oskudni podaci o samom autoru (Orbis Romanus), ili ih uopće nije bilo (Chrestomathia Latina, Anthologia Latina), Litterae Latinae II daju opširne podatke, kako o književnoj vrsti, tako i o biografijama i djelima njenih najvažnijih predstavnika. Tako je na primjer Plautova Aučularia propisana školskim programom u ovom udžbeniku popraćena opširnim uvodnim tekstom o rimskom kazalištu i rimskoj komediji, ali i bogatim podacima o autoru i njegovom djelu. Na taj način učenik i samostalno može doći do najvažnijih informacija, pa nastavniku ostaje dovoljno prostora da kreativno oblikuje nastavnu jedinicu. Nastavnik ipak treba natojati da slijedeći ovakav raspored građe udžbenika ne zapostavi cjelokupno autorovo stvaralaštvo i njegov položaj u povijesti rimske a i svjetske književnosti. Novost koju donosi ovaj udžbenik, a koja će svakako obradovati i učenike, sastoji se u opširnom komentaru uz svaki originalni latinski tekst. Ne mogu posve prihvatiti navod autora da je za odabir takve vrste komentara jedan od razloga "činjenica da se moramo suočiti sa sadašnjom niskom razinom znanja naših đaka (...)" jer držim da je svaki komentar koji prelazi granice stvarnog komentara dragocjena pomoć i poticaj učeniku u slojevito čitanje i razumijevanje jednog umjetničkog teksta. Dodatnu pomoć učeniku pružio bi i leksikon manje poznatih pojmova i vlastitih imena čije izostavljanje ipak smatram propustom koji će, nadam se, već u sljedećem izdanju biti nadoknađen. Dijalogu između učenika i udžbenika možda bi pridonijeli i zadaci za provjeru razumijevanja teksta i samostalni rad učenika. Isto tako vjerujem da će biti popravljena i grafička obrada, na koju doduše ne znam koliko su i sami autori mogli i utjecati. Ovdje se može naglasiti tiskovno nedovoljna istaknutost originalnog teksta koji je ipak sam cilj nastave klasičnih jezika, a ujedno i medij preko kojeg se upoznaje antička duhovna baština, zatim jedva čitljiva imena pisaca u naslovima pojedinih poglavlja i na kraju nejasno otisnute karte s presitnim natpisima i nespretno smještenim likovnim prilozima. Ovi posljednji mogli bi biti obogaćeni prilozima, ne samo suvremenim izvornom tekstu, već i onima koji svjedoče o recepciji antičkog nasljeđa kao nepresušnom izvoru nadahnuća u svim razdobljima i vrstama umjetnosti europskog kulturnog kruga. Uz neznatne preinake spomenutih grafičkih nedostataka koji stvaraju dojam štedljivosti, udžbenik Litterae Latinae II zasigurno će svojom kvalitetom zauzeti značajno mjesto u nastavi latinskog jezika u klasičnim gimnazijama.