P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

google   ili  dragotadic  

 

dnevnik

1.836.107
  ae  vijesti iz mog života
 
   
SRETAN USKRS!
PRIJAVA
Ljudi opraštaju sve osim iskrenosti.
ZATVORI
 
    Ovo su dijelovi iz mog dnevnika, kojeg sam počeo voditi na bojištu 1992. godine. Radi svjedočenje istine, i samo istine, bilježio sam podatke uz događaje za koje sam, u tom trenutku, mislio da su bitni za mene osobno i za povijest mog naroda. Nastavio sam zapisivati događanja i nakon rata, jer sam se suočio s tendencioznim iskrivljavanjem činjenica i tretiranjem zbivanja kako je komu odgovaralo.
  Ja vam samo nudim istinu o onima koji proizvode ratove, pa tako i ovaj zadnji - Domovinski - a vi sami odlučite komu ćete vjerovati: meni ili plaćeničkim medijima.
 
  © Drago Tadić  
 
 podnaslov Vaš izbor

Izabrali ste jedan naslov iz ovog dnevnika
 
ANKETA

Je li tadašnji državni vrh, s Tuđmanom na čelu, 1991. žrtvovao Vukovar?

      Da!
      Ne!
      Možda!?


Dubrovnik, 10. 07. 2008.  
Hrvatski bog Stranac

   ... je toliko volio Hrvatsku da je Vukovar dao za svoje (ne)prijatelje.
  
   • osnivanje HDZ-a
   • ubijen Ante Paradžik
   • vukovarska optužnica
   • prodaja tenkova
   • predaja Posavine
   • dogovoreno granatiranje Dubrovnika
   • Herceg-Bosna
   • pretvorba
   • prodaja hrvatskih branitelja međunarodnom sudu
   • Izvršitelji
  
  
Predsjednici HDZ-a prijevarama na čelu stranke
  

Večernji list, 10.02.2006.
   Josip Šentija objavio dnevnik iz 1989./90. u kojemu se najviše bavi pokojnim predsjednikom
  
   Tuđman prijevarom došao na čelo HDZ-a?
  
   Je li pokojni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo HDZ-a 17. lipnja 1989., kad je ta stranka osnovana? Tim se pitanjem, među ostalim, bavi poznati hrvatski novinar, leksikograf i prevoditelj Josip Šentija u najnovijoj knjizi "Ako Hrvatske bude" u izdanju Školske knjige. Riječ je zapravo o Šentijinu dnevniku koji je vodio od 14. lipnja 1989. do 27. prosinca 1990. godine. U njemu se bavio prekretničkim zbivanjima u tadašnjoj Jugoslaviji i Hrvatskoj koji su doveli do stvaranja hrvatske države, a ponajviše Tuđmanom, koji je Šentiju dugo nagovarao da mu se pridruži u stvaranju HDZ-a, što je on na kraju odbio. Unatoč tome, Šentija, jedan iz niza progonjenih hrvatskih proljećara, postao je prvi direktor Hine, a kratko je vrijeme bio i Tuđmanov savjetnik.
  
   Izdvojena skupina
  
   Kad je riječ o osnivanju HDZ-a, raskol u Inicijativnom krugu zbio se već 11. lipnja 1989. u zagrebačkom hotelu Panorama, kada su 54 člana raspravljala o dokumentima osnivačke skupštine. Tada se izdvojila sedmeročlana skupina oponenata koja nije željela s Tuđmanom krenuti u hitno osnivanje HDZ-a. Stranka je trebala biti osnovana u istom hotelu 17. lipnja, ali je zbog policijske zabrane skupa osnovana istog dana kriomice u prostorijama Nogometnoga kluba Borac u zagrebačkom Staglišću.
  
   O tome Šentija dan poslije piše: "Među njima je izbio spor već na prvom koraku. Skupina prononsiranih nacionalista, osuđenika i robijaša iz Lepoglave, Stare Gradiške i s Gologa, protestira i osporava legalitet jučerašnjega osnivačkog skupa Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i izbor Tuđmana za njezina predsjednika. Moj zavičajac V. prepričava mi što se zapravo dogodilo: Tuđman nas je iznevjerio. Postupio je kao stari boljševik. Preko svojih pouzdanika sredio je da policija zabrani najavljeni javni osnivački skup HDZ-a u hotelu Panorama pa je s odanom mu svitom otišao na Jarun i tamo, u nekoj baraci, osnovao stranku i dao se izabrati za njezina predsjednika. A sve je bilo drugačije dogovoreno i pripremljeno. Čista izdaja. Stari robijaš G. također iskazuje svoje razočaranje, optužuje Tuđmana da je uzurpirao vlast, oteo stranku, nasuprot dogovorima koji su bili postignuti u Inicijativnom krugu za osnivanje stranke. Čista samovolja. Jedan iz skupine kaže mi: Mi smatramo da on nije legalno izabran za vođu. Još stvar nije završena. Vidjet će se, vrlo brzo..."
   Šentija je, međutim, detektirao otkud nezadovoljstvo te skupine. Njegov je zaključak da je "sukob izbio oko pitanja tko će biti vođa stranke", odnosno da je njihova logika bila "da vođom stranke bude onaj tko je najviše propatio, robijaš s najdužim stažom", po čemu Tuđman tada nikako ne bio izabran za predsjednika. Autor napominje da je unatoč tome, Tuđman bio višekratno kažnjavan, ali i da je "dulje od mnogih drugih bio oponent službenom sistemu i politici", te pronalazi njegove neprijatelje u trenutku osnivanja HDZ-a:
  
   Neodoljiv osjećaj
  
   "Oni iz vlasti koji ga prate i nadziru, pojačali su prismotru...; oni koji ga znaju iz starih rasporeda jugoestablishmenta, odmahuju rukom ili se čak podsmjehuju na spomen njegova imena; za službene ideologe i za jugoliberale podjednako, on je raspaljivač nacionalnih mitova u nevrijeme, kad se mitovi svuda razgrađuju osim na Balkanu."
   Šentijin je dnevnik izvrsna osobna retrospektiva događaja i likova iz toga turbulentnoga razdoblja. Zanimljiva su njegova zapažanja o Račanu, A. Vrdoljaku, Savki, Titu, Miloševiću, ali uvijek se vraća na Tuđmana, s kojime i završava: "Ničega ni pred njim ni nad njim, samo on, sa svojim neodoljivim osjećajem da je pozvan da konačno izvede svoj naum o suverenoj državi Hrvatskoj.


   Josip Šentija nije htio ići toliko daleko u konstataciji o Tuđmanu, ali se u mnoštva drugih dokumenata može jasno vidjeti kako je Tuđman po zadatku, projektom masona, ustoličen na čelo HDZ-a da Hrvatsku uvuče u rat s Miloševićem i ostavi Hrvate na zapaljivom Balkanu ...
  
   O ovoj temi se malo piše pa je i Večernji sklonio te stranice, a ostali su samo tragovi na nekim forumima i kod HSP-a 1861.
  
   http://forum.ffzg.hr/viewtopic.php?t=23591
   http://www.hrvatsko-pravo.com/vijesti2008-7/01072008-1.html
   http://www.hsp1861.hr/vijesti10/05102006-3.html
  

HINA, 23.11.2006.
  
   Sanader prevarom postao predsjednik HDZ-a
  
   ZAGREB - HDSSB-ov saborski poslanik Ivan Drmić izjavio je jučer da je učestvovao u izbornoj prevari na 7. općem saboru HDZ-a 2002. godine, koja je, tvrdi, Ivi Sanaderu omogućila da postane predsjednik stranke, ali i u izbornoj prevari koja se, kako tvrdi, dogodila i na idućem općem izbornom saboru HDZ-a, u Rijeci.
  
   Taj stranački sabor je održan u aprila 2004., a Drmić je jučer ustvrdio da je Sanader tada diktirao ko se uopće smije kandidovati za stranačke dužnosti, pa je za svaku dužnost bio kandidovan po jedan hadezeovac.
  
   "No, ni to mu nije bilo dosta, pa je na mjesto na kojemu su se brojali glasovi za članove Predsjedništva HDZ-a došla njegova naredba da Andrija Hebrang nikako ne smije dobiti najviše glasova, jer se bojao Hebrangovih ambicija i nije ga želio za drugog čovjeka u stranci", rekao je Drmić.
  
   Rekao je i da je tada lično, s još nekim stranačkim kolegama, na listićima zaokruživao imena Vladimira Šeksa i Luke Bebića, koji su, tvrdi, na taj način dobili još 350, odnosno 300 glasova, te postali drugi i treći čovjek u HDZ.
  
   Govoreći o HDZ-ovom opštem saboru iz 2002, na kojem je Sanader postao predsjednik stranke, Drmić je rekao da ga je Sanader kontaktirao desetak dana prije tog događaja i zatražio da Drmić organizuje taj sabor, s pojašnjenjem da u Zagrebu nema čovjeka za to, jer su svi na strani njegovog (Sanaderovog) protivkandidata Ivića Pašalića. "Dok su se prebrojavali glasovi Sanader me je pozvao na stranu i naredio da, u slučaju po njega nepovoljnog rezultata, dvojica iz Osijeka koji su brojali glasove za predsjednika, izazovu incident, da prevrnu kutiju i listiće razbaca po dvorani, kako bi se sabor mogao poništiti i sazvati novi", rekao je Drmić.
  
   Ustvrdio je da je o toj Sanaderovoj naredbi obavijestio Branimira Glavaša, koji se, kaže, bojao da bi to moglo dovesti i do težih incidenata, budući da su zaštitari iz Osijeka na ulazu u dvoranu oduzeli nekoliko komada oružja.
  
   Bojeći se da će Sanader naći ljude koji će to ipak organizovati, Glavaš je odlučio lažirati rezultate i obezbijediti Sanaderovu pobjedu, rekao je Drmić i dodao da je "tada prvi put vidio pravo Sanaderovo lice".


   http://www.nezavisne.com/vijesti.php?meni=4&vijest=2655
   http://www.hrvatski-blok.ba/print.aspx?clanak=2817
  
  

HINA, 12.06.2008.
  
   Reihl-Kiru su prijetili Šeks i Glavaš
  
   Bivši ministar policije Josip Boljkovac svjedočio je kako je siguran da je osječki načelnik policije Josip Reihl-Kir ubijen jer je bio za mirno rješenje krize, a ne za ratnu opciju.
  
   Na Županijskom sudu u Osijeku u srijedu je saslušanjem svjedoka Josipa Boljkovca, bivšeg ministra MUP-a, i Mate Šalinovića, bivšeg načelnika osječke policije, nastavljeno suđenje Antunu Gudelju, optuženom za ubojstvo osječkog načelnika policije Josipa Reihl-Kira i još dviju osoba te za teško ranjavanje jedne osobe 1. srpnja 1991.
  
   Boljkovac je izjavio kako siguran da je Kir ubijen jer je bio za mirno rješenje krize, a ne za ratnu opciju. Kazao je da je tadašnji načelnik osječke policije Josip Reihl-Kir, kojega je, kako je rekao, posebno cijenio, došao u Zagreb 27. lipnja 1991. najprije k njegovu zamjeniku Slavku Degoriciji, a onda i k njemu. Degoriciji je rekao da mu je život u Osijeku ugrožen i da mu se "sprema likvidacija". To je i rekao i meni, a Degoricija je tada izjavio da "raspolaže podacima da je Kirov život ugrožen" i da "ga hitno treba premjestiti iz Osijeka u Zagreb".
  
   Odmah sam odlučio, kazao je Boljkovac, Kira što prije premjestiti u Zagreb. Trebao je doći u nedjelju, 30. lipnja 1991., ali je, nažalost, ubijen 1. srpnja te godine, dodao je.
  
   "Kir mi je osobno rekao da mu prijete Vladimir Šeks i Branimir Glavaš", ustvrdio je i nastavio kako je nakon obavijesti o Kirovu ubojstvu odmah obavijestio predsjednika Franju Tuđmana koji je rekao da će poduzeti sve u vezi s tim slučajem. Predsjednik Tuđman mi je rekao kako "u HDZ-u ima ekstremista koji ne mogu podnijeti mirnu opciju" te da ne zna za koga rade. Spomenuo je da postoje i podaci o najavljenoj njegovoj likvidaciji te Josipa Manolića i mene, kazao je Boljkovac.
  
   Dodao je kako je smijenjen s dužnosti ministra MUP-a 2. srpnja 1991., dan nakon Kirova ubojstva, te da ga je smijenio predsjednik Tuđman na "zahtjev Miloševića". O tome postoje depeše i dokazi da je srpsko podzemlje odlučilo da se likvidira Boljkovac, ustvrdio je.
  
   Također je izjavio kako je siguran da je Kir ubijen jer je bio za mirno rješenje krize, a ne za ratnu opciju. U to su vrijeme u Osijek dolazili Gojko Šušak, koji je, po Boljkovčevim riječima, bio strani agent, te Vice Vukojević, "koji su radili iza leđa".
  
   Domagoj Rešetar, odvjetnik Antuna Gudelja, na dio iskaza o premještaju Kira iz Osijeka u Zagreb primijetio je kako "svjedok ne govori istinu" jer je krajnje nelogično da je takva odluka donesena bez rješenja o premještaju. Na Rešetarov upit kako to da nije tražio objašnjenje zašto Josip Reihl-Kir nije došao u nedjelju, 30. lipnja u Zagreb, kako je dogovoreno, Boljkovac je odgovorio da ne zna je li to u MUP-u učinjeno.
  
   Odvjetnik optužbe Slobodan Budak svjedoka Matu Šalinovića, koji je u vrijeme Kirova ubojstva bio njegov pomoćnik, a nakon toga imenovan načelnikom osječko-baranjske Policijske uprave, upitao je li policija poduzela sve radnje u vezi s tim ubojstvom. Šalinović je rekao kako je policija obavila svoj dio posla te izdala tjeralicu za Gudeljem budući da je pobjegao s mjesta ubojstva.
  
   Na Budakov upit zna li da je načelnik Kir bio s nekim u sukobu, Šalinović je rekao kako je i medijski bilo prezentirano da lokalna vlast s Branimirom Glavašem i Petrom Kljajićem na čelu nije zadovoljna radom načelnika Kira.
  
   "Optuživali su ga da ne radi svoj posao, da štiti JNA, jugonostalgičare i srbočetnike. Ne isključujem da je dobivao prijetnje, ali meni o tome nije govorio", kazao je Šalinović.
  
   Gudelj je optužen da je 1. srpnja na nadzornoj točki na cesti između Osijeka i Tenje automatskom puškom usmrtio načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića, skupštinskog vijećnika, Gorana Zobundžiju, potpredsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek, te teško ranio Mirka Tubića, predsjednika MZ-a Tenje, koji su išli na mirovne pregovore s pobunjenim Srbima u Tenji.
  
   Australske su vlasti Gudelja Hrvatskoj izručile u srpnju prošle godine, od kada je u osječkom zatvoru zbog ponovljena suđenja...


   http://www.net.hr/vijesti/hrvatska/page/2008/06/12/0102006.html
   http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/boljkovac-kiru-su-prijetili-glavas-i-seks.html
  
  

Državne tajne
  
   A kako je Tuđman putovao po svijetu s pasošem kojega nije mogao dobiti nitko s 'crne liste', a tko nije surađivao s SDB-om ...
  
   http://www.hsp1861.hr/vijesti10/07102006-2.html
   http://www.blog.hr/print/id/1622605040/je-li-drfranjo-tudman-bio-suradnik-udbe.html
   http://peratovic.blog.hr/2006/12/1621853746/otkrivena-tajna-tudmanova-svedskog-pasosa.2.html

Ovo je samo dio laži koje je prosula nomenklatura što je ustoličena u Hrvatskoj, u vrijeme rušenja Jugoslavije.
Hrvatski ubojice mogu mirno spavati
  
   www.nacional.hr
   08.06.2004. | br. 447
  
   Antu Paradžika te je večeri, 21. rujna 1991., na kontrolnoj točki u Sesvetama pokušala zaustaviti policijska patrola koja je UKV vezom od Blaža Sarića primila lažnu dojavu da su u automobilu 'martićevci'. Kako se Paradžik nije zaustavio, četvorica policajaca otvorila su vatru, a u sveopćoj pucnjavi Paradžik je ubijen. Tri godine poslije, 1994., četvorici policajaca izrečene su zatvorske kazne, no zahvaljujući odluci predsjednika Tuđmana ubrzo su pušteni pa i danas rade u MUP-u. Kad je 1998. obiteljski odvjetnik zatražio istragu protiv Blaža Sarića, ni to suđenje nije rasvijetlilo sve okolnosti ubojstva koje je, prema izjavi što ju je za Nacional svojedobno dao anonimni svjedok, naručio ministar kojeg je ovaj čuo kako u telefonskom razgovoru kaže: "Likvidiraj tog Paradžika!" ...
  
   http://www.nacional.hr/articles/view/13835/

   - Saboru RH
   - hrvatskom narodu
   - svim Hrvatima u dijaspori
   - Međunarodnom sudu u Hagu
   - čitavoj svjetskoj javnosti
  
  

O P T U Ž N I C A


  
   Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad Hrvatskim narodom.
   Za sudjelovanje u odluci da se žrtvuje 15.000 života Hrvata iz Vukovara. Optužujem Vas gospodo što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti. Optužujem Vas gospodo zato što je Vama bilo toplo a njima hladno. Dok ste Vi gospodo svoju žeđ gasili pićem i po vlastitom izboru i u željenim količinama njih ste osudili na jušnu žlicu vode dnevno. Gospodo sabornici, Vaše dane ste provodili u svojim luksuznim domovima, te isto takvim uredima, a Vukovarčanima ste dodijelili vlažne i tamne podrume. Za Vaše noći gospodo sabornici, odabrali ste tople i meke pokrivače, a njima ste gospodo prepustili mokre i smrdljive deke. Sebi ste priuštili mirisne i pjenušave kupke a Vukovaru smrad i prljavštinu. Gospodo nemate ni toliko mašte da zamislite kako strašno smrde žene koje se nisu oprale 90 dana, a to ste im Vi priuštili. Zar zaista mislite gospodo da su zato dale svoj glas? Zašto ste gospodo naše bebe i našu djecu osudili na krastavost? Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara? Optužujem Vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze isplakane i neisplakane. Optužujem Vas, gospodo, sabornici za svaku naživo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku naživo obrađenu ranu i izvedenu operaciju. Optužujem Vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika. Optužujem Vas za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja.
  
   Optužujem Vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova. Optužujem Vas gospodo za sav očaj borca, kada je shvatio da više nema čime napuniti svoje oružje. Vi ste ga ubili, gospodo!
   Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obrane Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti, Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koja je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo.
   Optužujem Vas gospodo za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas - Hrvatskog Sabora, Hrvatske Vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika NEMA NIKAKVE RAZLIKE.
   Optužujem Vas gospodo za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu zastupajući ga. Hrvatski narod, gospodo, Vas za sve ovo nije ovlastio i zato Vas gospodo optužujem za
  
  

I Z D A J U


  
   Optužujem Vas gospodo zato što ste stajali ispod svetinje hrvatskog naroda, ispod hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste nam zastavu, gospodo sabornici, zato Vas optužujem. Optužujem Vas gospodo zato što ste svojim zločinačkim ustima pjevali Lijepu našu, himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste i heroji Lušca, heroji Mitnice, heroji Sajmišta, heroji Borova Naselja, heroji Bogdanovaca - heroji Vukovara; pjevali su je dok su branili Vukovar, u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali.
   Optužujem Vas gospodo što ste si uzeli isto pravo, nedopustivo je gospodo da Vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučenički smrt. Optužujem Vas gospodo za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara.
   Optužujem Vas gospodo za SMRT VUKOVARA.
  
   Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice biti će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo garantiram Vam.
   Također Vam garantiram da ćete u budućnosti ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar.
  
  
   V U K O V A R
  
   tonski zapis (mp3)
Slobodna Dalmacija
  
   ponedjeljak, 12.2.2007.

BIZNIS U KRVI : NAJVEĆA TAJNA VRHOVNOG HRVATSKOG VODSTVA U DOMOVINSKOM RATU

Tenkovi za Vukovar, u dogovoru s JNA, usred borbi prodani Kuvajtu

UGOVOR Petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 povučeno je s vukovarskog bojišta u jeku najžešćih bitaka 1991. i preko Rijeke otpremljeno za Bar kako bi bilo prodano Kuvajtu, po ugovoru koji je Jugoslavija s tom zemljom sklopila prije rata

Iz blata slavonskog bojišta tenkovi su poslani u vrelu arapsku pustinju

U vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, kada se do svakog komada naoružanja krvlju dolazilo, tadašnji hrvatski državni vrh donio je odluku o prodaji zarobljenih najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu.
U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odlučujuće borbe u presudnom ratu, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta povučeno je 15 tenkova. Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i po do dva milijuna dolara po komadu, ovisno o opremljenosti vozila.

Mračna strana

Vladimir Ivanović tenkove je kao stručnjak dočekao u JeddiTo nam je potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor u Komisiji za prijam i iskrcaj tih tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji. Ivanović, koji je bio i jedna od ključnih osoba u razvoju jugoslavenskog tenka M-84, odlučio je bez straha progovoriti o jednoj epizodi mračne strane Domovinskog rata u kojoj su neki pojedinci, s obje strane crte bojišta, očito, sasvim nesmetano poslovali i unosno zarađivali.
Uoči samog početka rata, jugoslavenska je vlada s Kuvajtom ugovorila isporuku 175 tenkova M-84, što se smatralo vrhuncem uspjeha vojne industrije. Slavonskobrodska tvornica "Đuro Đaković" bila je nositelj posla proizvodnje tenkova.
Dobar dio tih ugovorenih tenkova je i isporučen, no početak rata privremeno je obustavio daljnju isporuku. Valja napomenuti kako se radilo o poslovnom dealu iz snova u kojem je izravno bilo uključeno više od tisuću tvrtki nekadašnje države, a posao procijenjen na više od 600 milijuna američkih dolara. U ratu je ipak odlučeno ugovor s Kuvajtom do kraja ispoštovati.

Kamioni preko Bosne

— Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu "Đuro Đaković". Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar - priča nam Ivanović i nastavlja:
— Znam da je tada iz "Đure Đakovića" došlo i nekoliko kamiona s različitom opremom koji su došli preko Bosne. U svibnju 1992. brod s tenkovima je uplovio u luku Jeddah i ja sam ih dočekao u funkciji glavnog kontrolora.
Moja je odgovornost bila da svaki dio tenka savršeno funkcionira. Ne znam tko je i kako dogovorio taj Proizvodnja oklopnjaka u tvornici ’Đuro Đaković’zajednički posao u vrijeme rata, niti tko je dijelio zaradu - detaljno iznosi Ivanović koji je već cijelo desetljeće izvan vojnih krugova i koji se, kako nam je rekao, sada bavi sasvim drugim stvarima. Naime, taj ekspert za tenkove danas radi u Banjoj Luci na televiziji Republike Srpske na održavanju tehničke opreme.
Ivanović, koji je proputovao zemlje cijelog Bliskog istoka, od Kuvajta do Irana, u koje je bivša Jugoslavija izvozila vojnu opremu, kaže kako ga nije strah govoriti o toj operaciji koja se odvijala u strogoj tajnosti, iza kulisa krvavog rata. A u vrijeme dok su branitelji i građani Vukovara već bili u obruču srbočetničke armije.

Dobri odnosi

— Zašto bi me bilo strah? Pa u Baru su tehničari iz "Đure Đakovića" znali da sam upravo pristigao s vukovarskog ratišta i sasvim smo se dobro družili. Pa i dandanas kontaktiram s nekim hrvatskim vojnicima.
U cijeloj toj priči ja sam bio tek tehnička osoba odgovorna za ispravnost dopremljenih vozila i ništa više od toga - spremno odgovara Ivanović.
Spomenimo kako je Ivanović sudjelovao i na razvoju prototipa tenka vihor, koji zbog raspada jugoslavenske federacije nikad nije ugledao serijsku proizvodnju.

Mladi Jastreb: Sve je moglo biti drukčije...
  
   Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, u razgovoru nam je kazao kako je došlo vrijeme da se taj slučaj istraži. Prodaja tenkova, kaže Borković, bio je zajednički posao Srbije, Hrvatske i Slovenije.
   — Ne znam o koliko se tenkova radilo, ali znam da su u rujnu 1991. godine naglo povučeni tenkovi koji su samo jedan dan bili angažirani na proboju opsade Vukovara. Poznato mi je da neki potpuno novi tenkovi iz ’Đure Đakovića’ nikad nisu ni došli na bojište. To je bila žalosna odluka tadašnjeg državnog vrha. Da su ti tenkovi bili angažirani na ratištu, mogli su biti prekretnica u borbi za Vukovar. Da smo ih imali, mnogo toga bi se drukčije odigralo. Taj je slučaj poznat, ali se nikad nije istražio - kazao nam je Borković.

Antun Milović: "Đaković" dobio 6 milijuna dolara
  
   Antun Milović, direktor "Đure Đakovića", u vrijeme prodaje tenkova kazao nam je kako su tenkovi povučeni s područja Stare Gradiške.
   — Za taj posao naša je tvrtka dobila šest milijuna dolara, kolika je bila ukupna provizija za svih 15 tenkova. Ne znam zašto su povučeni u vrijeme borbi, to biste trebali pitati vojsku, no cjelokupna dokumentacija o tim tenkovima postoji danas u "Đuri Đakoviću". Sjećam se da za te tenkove na bojištu nije bilo municije, ni dijelova. Radilo se o ugovoru isporuke tenkova potpisanog još za vrijeme Jugoslavije i donesena je odluka da se taj ugovor ispoštuje - kratko je kazao Milović.

VISOKI ČASNIK IZ GLAVNOG STOŽERA I RATNI ZAPOVJEDNIK POTVRĐUJE:
   Oklopnjake odvukli s bojišta i obojili u pustinjsku boju
  
   Cijelu priču o prodaji kontingenta tenkova potvrdio nam je i jedan od zapovjednika HV-a i nekada jedan od visoko pozicioniranih časnika u Glavnom stožeru HV-a koji je apelirao na anonimnost jer, poručio nam je, "ako se klupko krene odmotavati, mogle bi i glave padati".
   — Cijeli taj posao obavljen je u velikoj konspirativnosti. No, to je, moram priznati, u visokim vojno-političkim krugovima tada bila javna tajna.
   Znam da su neki od tenkova još u listopadu 1991. povučeni iz 108. slavonsko-brodske brigade HV-a koja je bila stacionirana u istočnoj Slavoniji prema Vukovaru. U tvornici "Đuro Đaković" je bilo i nekoliko novih tek sklopljenih tenkova koji, iz sasvim očitih razloga, nikada nisu ugledali vukovarsko ratište. Znam da su obojeni u specijalnu žutu, pustinjsku boju - kaže više puta odlikovani zapovjednik.
   Vrlo je čudno da su se u borbi za goli opstanak prodavali tenkovi koji su mogli biti prekretnica na ratištu, kazao je naš sugovornik.
   — Nema sumnje da je tadašnji državni vrh, pri čemu mislim na predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška, dao zeleno svjetlo za realizaciju tog posla. Naravno, tu su bili i neki koji su imali izravni financijski interes. Došlo je vrijeme da se taj slučaj istraži. Nažalost, zbog tadašnjih okolnosti, ja nisam mogao istražiti cijeli slučaj - ustvrdio je na kraju ratni zapovjednik.

     
Ivanovićev fotozapis s transporta: tenkovi su preko Slavonskog Broda prebačeni za Rijeku gdje su ukrcani na brod, pa su morskim putem na kraju završili u kuvajtskoj pustinji


  
   utorak, 13.2.2007.

ANTON TUS, GENERAL ZBORA U MIROVINI, POTVRDIO DOGAĐAJE IZ 1991. GODINE:

Tenkove iz Slavonije za Kuvajt poslao Čermak

ODLAZAK TUĐMANU Otišao sam kod predsjednika Tuđmana i rekao mu da se takvo što ne radi usred rata, ali on mi je kazao da se ta obveza mora ispuniti, tvrdi Tus, koji kaže da je čitav posao obavio MORH, odnosno pomoćnik ministra za logistiku general Ivan Čermak

General zbora u mirovini Anton Tus, koji je 1991. godine obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, potvrdio je u ponedjeljak da je bio upoznat s povlačenjem tenkova s bojišta u jesen 1991. godine kako bi poslužili za kompletiranje tenkova M-84 koje je "Đuro Đaković" kasnije prodao Kuvajtu.
Naime, "Slobodna Dalmacija" u ponedjeljak je otkrila kako je u vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, krajem 1991. godine, tadašnji hrvatski državni vrh donio odluku o prodaji najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu.
U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odlučujuće borbe, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta i iz Vukovara povučeno je 15 tenkova.
Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i pol do dva milijuna dolara po tenku, ovisno o opremljenosti.

"Nisu bili u Vukovaru"

Tenkovi su, potvrdio nam je nakon otkrića "Slobodne" general Tus, zaista povučeni s područja Slavonije, ali nikako iz Vukovara jer na području Vukovara hrvatskih tenkova nije bilo.
— Kada sam čuo za takav dogovor i da se radi o definitivnoj odluci, otišao sam k predsjedniku Tuđmanu i izrazio mu svoje ogorčenje. Energično sam to odbijao. Rekao sam mu da smo u ratu i da se takvo što ne radi usred rata. On mi je rekao da je nalog već proslijeđen, da više nije u njegovoj nadležnosti i da je to međunarodna obveza koja se mora ispuniti - prisjeća se general Tus.
Kada je uvidio da ne može utjecati na odluku, general Tus se povukao, a čitav je posao, kako kaže, obavilo Ministarstvo obrane, odnosno pomoćnik ministra za logistiku, u to vrijeme general Ivan Čermak.

Ugovoren izvoz

U Ministarstvu obrane potvrdili su nam da je točno da je slavonskobrodska tvrtka "Đuro Đaković" u bivšoj državi imala ugovoren izvoz tenkova u Kuvajt, ali da je apsolutno netočno da su ti tenkovi bili povučeni iz Vukovara.
— Točno je da je "Đaković" imao ugovorenu proizvodnju i isporuku tenkova za Kuvajt, to su bile međunarodne obveze koje je Hrvatska odlučila do kraja ispoštovati - doznajemo od upućenih u MORH-u.
Tvrde da su zadnji tenkovi za Kuvajt otpremljeni za vrijeme sarajevskog primirja, kojim su zaustavljene ratne operacije.

Stipetić: Mogli su biti prekretnica za Vukovar
  
   General Petar Stipetić, koji je u vrijeme bitke za Vukovar obnašao dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera HV-a, potvrdio nam je istinitost tajne hrvatsko-srpske operacije prodaje tenkova.
   — Znam da se radilo o kontingentu tenkova dogovorenih za isporuku neposredno prije rata, a za koje je Kuvajt navodno prethodno uplatio novac. Svakako da nema logike da se u vrijeme bitke za Vukovar naglo povlače tenkovi koji su mogli biti prekretnica. Takvu je odluku najvjerojatnije donio sam državni vrh i sasvim je sigurno da je došlo vrijeme da se taj slučaj, kao i mnogi drugi, istraži - kazao nam je general Stipetić.

Gregurić: Iz ’Đakovića’ su povučeni na početku rata
  
   Komentirajući za "Slobodnu Dalmaciju" napise o prodaji tenkova Kuvajtu usred Domovinskog rata, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva Franjo Gregurić uzvratio je pitanjem:
   — Kako bi iz Vukovara izvukli tenkove?
   Nemam takva saznanja i ne mogu komentirati navode iz tiska.
   Da su tenkovi na početku rata povučeni iz "Đure Đakovića", gdje su se nalazili, to je točno, ali da bi se povlačili tenkovi s ratišta, o tome nemam nikakva saznanja.

Šarinić: Nisam čuo za to...
  
   — Znam da je jugoslavenski tenk M-84 proizišao iz sovjetskog tipa T-72, što je prije rata bio vrhunski tehnološki domet, pa je SFRJ do 1990. taj tenk doista izvozila u Kuvajt i Saudijsku Arabiju. Neki su se dijelovi proizvodili u "Đuri Đakoviću". U vrijeme rata Hrvatska je imala nešto tenkova toga tipa, koliko ih je otela od JNA, ali ja doista nikada nisam čuo da smo ih tada, još u dogovoru s Jugoslavijom, prodavali Kuvajtu. Tenkove smo možda povlačili s fronte u onim dijelovima gdje su se sa Srbima dogovarala povremena primirja, uz uvjet obostrane demilitarizacije - izjavio je za Slobodnu Dalmaciju Hrvoje Šarinić, koji je 1991. bio šef Tuđmanova kabineta.

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070212/novosti01.asp

TAJNA ZAPOVIJED

Organizirajte izvlačenje naroda i vojske sa sadašnjih prostora, koji nikad neće biti vaši.


  
   REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
   Hrvatska zajednica Herceg Bosne
   Hrvatsko vijeće obrane
   GLAVNI STOŽER
   Br. 02 2/1 01 1138/93 Mostar, 20. 06. 1993 . g.
  
   OBRANA
   VOJNA TAJNA
   STROGO POV.
  
   Izvlačenja snaga 108. i 115. br. HVO
  
   OZ POSAVINA
   N/R gosp. ĐURE MATUZOVIĆA (preko 108. uputiti 115)
  
   Poradi napadaja muslimanskih snaga na Hrvate i HVO Srednje Bosne, ubijanja, palenja i protjerivanja Hrvata, krajnji je čas da pripadnici 108. i 115. organiziraju izvlačenje vojske i naroda na najpovoljnije lokacije koristeći srpski teritorij. poslije Srednje Bosne vi ste na redu, ne dozvolite da vas se zadržava lažnim obećanjima o suživotu. Snagama 108. i 115. br. HVO izdajem slijedeću:
  
   Z A P O V I J E D
  
   1. Organizirajte izvlačenje naroda i vojske sa sadašnjih prostora, koji nikad neće biti vaši.
   2. Ugovorite prolaz preko teritorija pod srpskom kontrolom.
   3. Radite u najvećoj tajnosti, planski i brzo.
   4. Vojskom zaštitite izvlačenje naroda.
   5. Novu zapovijed očekujte na našim prostorima.
  
   Dostaviti: OZ Posavina
  
   Načelnik OS HVO
   General-bojnik
   Milivoj Petković


   faksimil
www.un.org

Ante Marković svjedoči u Haagu protiv Slobodana Miloševića

SASTANAK U HAGU

Sjećam se jednog sastanka s predsjednicima republika održanom u Hagu u oktobru ili novembru 1991., u vrijeme kada su granatirani Vukovar i Dubrovnik. Miloševića sam direktno pitao o granatiranju Dubrovnika i zahtijevao od njega da ga zaustavi, a on je na to odgovorio: "Tko bi bio toliko lud da to uradi." Tada sam isto pitanje postavio Miloševiću pred Tuđmanom, a on je ponovio svoj odgovor i dodao: "Da je to tako, ja bih znao za to i zaustavio bih ga." Iznenadio sam se Tuđmanovim odgovorom: "Čuo si što je Milošević rekao." Iz toga sam zaključio da je Tuđman pristao na granatiranje Vukovara i Dubrovnika budući da je to odgovaralo hrvatskoj težnji za nezavisnost, a Milošević je zapravo priznao da ima kontrolu nad vojskom. Razgovoru je prisustvovao i Hrvoje Šarinić, načelnik Tuđmanovog kabineta.


   http://www.un.org/icty/bhs/cases/milosevic/documents/docpros/witness/mil-wit-markovic.htm

'Hrvatska Republika Herceg-Bosna'

hr.wikipedia.org
  
   Mate Boban (...) utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatske zajednice, a poslije Hrvatske Republike Herceg-Bosne. (...) Zbog gospodarskog kriminala uhićen je i osuđen na višegodišnju kaznu zatvora (...) pristao služiti UDB-i kao doušnik. Početkom 1990-ih postaje član Hrvatske demokratske zajednice.
   ... U Grudama, 18. studenog 1991. godine, Mate Boban proglašava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, autonomnu teritorijalnu jedinicu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i postavlja se za njenog prvog predsjednika...
  
   ... Zapovjednik HOS-a u BiH Blaž Kraljević 9. kolovoza 1992. je pozvan na sastanak s Matom Bobanom u Mostar, tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Sastanku je bio prisutan i Bruno Stojić, ministar obrane Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vlasti Herceg-Bosne i da razoruža Bošnjake u HOS-u. Blaž Kraljević je to odbio i na povratku u svoj stožer ubijen je zajedno sa osam svojih podređenih časnika u zasjedi 'Kažnjeničke bojne' HVO-a kojom je zapovijedao Mladen Naletilić zvani Tuta, desna ruka Mate Bobana.
  
   http://hr.wikipedia.org/wiki/Mate_Boban

Globus
  
   Bjegunac na Pantovčaku
  
   Ante Jelavić, bivši predsjednik HDZ-a BiH, nepravomoćno osuđen za milijunsku pronevjeru u Hercegovačkoj banci, pobjegao je u Hrvatsku dva dana prije čitanja presude na Sudu BiH, kojom mu je određena kazna od 10 godina zatvora...
   ... "Dok je jedan dio sredstava od 647 milijuna DEM, koliko je dobiveno iz Hrvatske iskorišten za njihovu pravu namjenu, značajan dio, najmanje 216 milijuna DEM, preusmjeren je u druge svrhe", tvrdi se u izvješću Tony Robinson.
  
   ... Najveći osnivač banke i ključni posrednik u distribuiranju sredstava je građevinska tvrtka Monitor M, koju je listopadu 1996. utemeljila Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (HRHB). Prvi direktor društva bio je Ante Jelavić, kojeg je naslijedio Ignjac Rakić. Članovi Nadzornog odbora bili su umirovljeni general HV-a Ljubo Ćesić Rojs, Pero Marković, načelnik općine Čapljina, stanoviti Petar Penava, generali Miroslav Rupčić i Ivan Medić, bivši članovi Logističkog centra Grude, kojeg su vodili Jelavić i Rojs, a preko kojeg su se u HVO slijevali milijuni iz hrvatskog proračuna. Monitor je poslužio i kao matica za osnivanje sestrinskih građevinskih tvrtki: Hercegovina gradnja, Algora, ali i naftne kompanije Croherc, Hercegovina osiguranja, Eroneta i niza drugih tvrtki koje su se kolokvijalnim žargonom nazivale Hercegovina Holding. Prvobitna namjera hrvatske Vlade i sabora čijim odlukama je stimulirano osnivanje Hercegovačke banke, te pogotovo ministra obrane Gojka Šuška - nezvaničnog pokrovitelja banke, bila je da se pomogne Hrvatima u BiH, pogotovo najugroženijim slojevima ratnih stradalnika.
  
   ... Od 1997. od kad je u Mostaru utemeljena Hercegovačka banka, glavnina financijskih transakcija koje su iz hrvatskog proračuna stizale za Hrvate u BiH preusmjerene su s računa Hrvatske banke Mostar na račune te banke. Ostalo je tako sve dok 2000. godine SFOR nije zaplijenio dokumentaciju.
   Teško je precizno odgovoriti na pitanje koliko se novca hrvatskih poreznih obveznika od 1992. do 2000. prelilo u Hercegovinu pod firmom pomoći Hrvatima u BiH. Prvu izjavu o tome koliko je Hrvatsku koštao rat u BiH dao je sredinom devedesetih aktualni predsjednik Stjepan Mesić nakon razlaza s HDZ-om. On je izjavio kako je Herceg Bosna Hrvatsku koštala oko tri milijuna tadašnjih njemačkih maraka dnevno!
  
   ... Nakon smjene vlasti 2000. godine Kajin je javno iznio podatak da je prema nalazu državne revizije za financiranje Hrvata u Bosni i Hercegovini samo od 1996. do 2000. godine iz hrvatskog proračuna potrošeno deset milijardi kuna, u prosjeku oko dvije milijarde kuna godišnje.
  
   http://www.globus.com.hr/Clanak.aspx?BrojID=130&ClanakID=3191

Slobodna Dalmacija
  
   7.5.2007.
   Zaradu od švercanja oružja i droge dijelili smo s hrvatskim političarima
  
   Kriminalac pokajnik Čume policiji je otkrio kako su on i Legija, uz Arkanovo znanje, s Matom Bobanom i Tutom u ratu organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara
  
   Ljubiša Buha Čume, vodeći beogradski kriminalac koji se nedavno pojavio na konjičkoj utrci u Sinju, dulje od petnaest godina prisutan je u hrvatskom elitnom društvu.
   Prema zabilješci njegova svjedočenja pred srbijanskom policijom 2003., upoznao je u Hrvatskoj mnoge poznate osobe, među ostalima Mladena Naletilića Tutu, Matu Bobana, Hrvoja Petrača, Vladimira Zagorca, Željka Bagića, nekoliko hrvatskih sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, dvojicu bivših HDZ-ovih ministara i glasovitog franjevca iz Međugorja.
  
   Izostala istraga
  
   No, prve "poslovne" odnose, prema vlastitu priznanju, Buha je izgradio s bivšim carinikom iz Samobora, danas privatnim odvjetnikom.
   "Švercao sam automobile i raznu robu, tako da sam 1990., kada je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju više od dvjesto automobila i raznih strojeva", govorio je Buha pred beogradskom policijom dok se još istraživalo ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Na osnovi istog iskaza, Buha je regrutiran u "pokajnika" koji tereti mafijašku konkurenciju iz tzv. zemunskoga klana.
   Premda su dijelovi Buhine ispovijesti već donekle bili poznati u medijima, Slobodna Dalmacija tek je ovih dana došla u posjed cjelovitog originala. Riječ je zapravo o fragmentu iz Buhina opsežnog svjedočenja protiv Milana Lukovića (Milorada Ulemeka) Legije.
   Ta jedna stranica odnosi se isključivo na zajedničke operacije hrvatske i srbijanske mafije tijekom proteklog rata i poraća. U okviru protumafijaške suradnje, srbijanski je MUP još prije četiri godine zabilješku dostavio hrvatskim kolegama.
   Ocjenjujući da tvrdnje jednog prevaranta i kriminalca treba svestrano provjeriti, istražiteljski posao oko Buhina iskaza u Hrvatskoj do dana današnjeg nije počeo.
   Ljubiša Buha Čume u iskazu iz 2003. izlaže genezu svojih veza u Hrvatskoj, pokazujući da je prilično upućen u ovdašnju poslovno-kriminalnu, političku, čak i pravosudnu scenu. Tako pripovijeda kako su on i Legija, tada još saveznici, uz znanje Željka Ražnatovića Arkana, s Bobanom i Tutom organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara.
   "A kasnije se umiješao Petrač", kaže Buha, "pa smo i njemu, odnosno njegovu čovjeku iz Samobora, plaćali tal, a da Tuta i njegova ekipa ne smiju ništa znati. Istim smo kanalima prebacivali drogu i oružje.
  
   Silovane muslimanke
  
   Za Tutu i njegove ljude morali smo raditi i dodatne usluge. Dovodili smo mlade zarobljene muslimanke, na kojima su se mnogi političari iz Hrvatske i Herceg-Bosne iživljavali... Od njih smo dobili uniforme i značke HVO-a i nesmetano smo se šetali po cijeloj Hrvatskoj, jer su oni u to vrijeme kontrolirali sve u Herceg-Bosni i Hrvatskoj."
   Ljubiša Buha posvjedočio je također da je 1995., nakon završetka rata, uspostavljen novi hrvatsko-srbijanski kanal za šverc oružja i droge: preko Viteza i Knina, pa Šibenika i Rogoznice.
   "Normalno sam dolazio na ljetovanje u Hrvatsku, odsjedao sam u Splitu, Zagrebu i mnogim drugim mjestima u već pripremljenim stanovima za mene i moje prijatelje. Najviše smo ljetovali u Rogoznici i Bolu", kazao je Buha srbijanskoj policiji, priznavši da je tu galeriju hrvatskih uglednika upoznao posredstvom svoga kuma Vlade Brkića.
  
   'Beogradski poduzetnik'
  
   Uzgred rečeno, Brkić je prije nekoliko mjeseci uhićen u Nizozemskoj zbog sumnji u šverc droge i građevinskih strojeva. Podrijetlom iz Klobuka, tijekom devedesetih u Beogradu je stekao nadimak Vlada Hercegovac, a u Zagrebu je funkcionirao kao vlasnik butika "Sisters".
   Najnovija sinjska epizoda Ljubiše Buhe Čume otkrila je da kriminalac u Hrvatskoj ima domaćine čija imena nije spominjao u svome pokajničkom priznanju: tzv. biznismene okupljene oko tvrtke "M-Power", koja je zbog šverca automobila bila u središtu nikada raščišćenog skandala.
   Sam Buha nije se ogriješio o hrvatske zakone, objašnjavaju pravosudni dužnosnici, pa se u Sinju predstavlja kao "beogradski poduzetnik" i vlasnik konja koji pobjeđuju na utrkama. Tako proizlazi da je, uza sva njegova zločinačka priznanja, bušenje guma na luksuznim vozilima ipak najgora kazna koja Buhu u Hrvatskoj može snaći. A gume, čini se, čak nisu izbušene zato što u Sinju ne trpe dokazanoga kriminalca, nego zbog netrpeljivosti prema Buhinim pobjedničkim konjima.
  
   Srbijanski kriminalac s osobnom iz Tomislav Grada
  
   U Hrvatskoj ne postoji institut "nepoželjne osobe", koji je, primjerice, Europska unija primijenila na Željka Bagića, službenika Ureda predsjednika. Zato je Buha, kao kriminalac bez prekršajne i kaznene prijave u Hrvatskoj, tek jedan od udomaćenih inozemnih kriminalaca.
   Dok je za njim bila raspisana talijanska tjeralica, u Istri je posljednjih godina vrlo često boravio Andrija Drašković, švercer cigareta po cijelom Balkanu. U Hrvatskoj je dokoličario koristeći se svojim starim hercegbosanskim vezama iz vremena rata.
   Nakon njegova uhićenja u Njemačkoj, u ožujku ove godine, u srbijanskim se novinama pojavila vijest da se Drašković, prelazeći hrvatsku granicu kod Vinjana Donjih, koristio osobnom iskaznicom koju su mu priskrbili u Hercegovini. Izdana je, naime, u Tomislav Gradu.

  
   Hrvatski prijatelji
  
   Premda se iskaz Ljubiše Buhe Čume ne smije uzeti bez rezerve, neka manje poznata imena njegovih hrvatskih prijatelja pokazuju da tu sigurno ima i prilično istine.
   Kao jednog od svojih hrvatskih partnera Buha spominje "Iliju Perkovića iz Samobora", koji je tek u uskim ugostiteljskim krugovima poznat kao vlasnik samoborskog Garni-hotela, te jedan od većih "klijenata" likvidiranog Dine Pokrovca, krupnog zagrebačkog kamatara. Ljubiša Buha Čume tvrdi da je tijekom rata Ilija Perković bio Petračev tajni ortak i da su njih dvojica bili suparnici Tuti i Bobanu.

  
  
   DOKUMENT ŠTO STOJI U POKAJNIČKOM ČUMINOM ISKAZU IZ 2003. GODINE SRBIJANSKOJ POLICIJI
  
   Imali smo spremne stanove u Splitu, Zagrebu...
  
   Čume objašnjava kako su droga, oružje i gorivo išli preko Gruda i Pala, a nakon rata nastavili su šverc preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice
  
   Nakon priče koju je Slobodna Dalmacija načela oko Ljubiše Buhe Čume, došli smo u posjed dokumenta koji djelomično objašnjava zašto je Buha došao u Hrvatsku, te veze srpskog i hrvatskog podzemlja.
   Riječ je o dijelu izjave koju je Čume dao poslije atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine, kada mu je dodijeljen status zaštićenog svjedoka. Izjavu je Buha dao isljednicima srpske policije.
   Dio te izjave koji se odnosi na Buhine veze i poslove u Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije dostavilo je hrvatskom Ministarstvu pravosuđa, radi informacije i eventualnog postupka. Dobiveni dokument Ministarstvo pravosuđa proslijedilo je MUP-u RH.
  
   U dokumentu koji je Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije dostavilo Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, zaštićeni svjedok Ljubiša Buha Čuma navodi da već dulje vremena poznaje bivšeg carinika iz Samobora "preko kojega sam švercao automobile i raznu robu, tako da sam 1990. godine, kad je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju preko dvesto automobila i raznih mašina".
   "Preko njega sam - nastavlja Ćuma - upoznao i sam vrh političke elite u Hrvatskoj, takozvane bogove", među kojima spominje i Matu Bobana, te "najmoćnijeg čoveka u to vreme Tutu". Prije početka rata u Hrvatskoj Ćuma, Legija i Frenki Simatović su s hrvatskim "bogovima" dogovorili šverc goriva, oružja, droge i drugih roba kao i pljačku humanitarne pomoći.
   "Za to smo dobili puno ovlaštenje od Arkana i Miloševića" - ističe Čuma.
   "Gorivo smo preuzimali u Grudama i Palama, a plaćali smo u gotovini... Istim kanalima smo prebacivali drogu i oružje. Za Tutu i njegove ljude morali smo raditi i dodatne usluge. Dovodili smo zarobljene mlade muslimanke na kojima su se mnogi političari iz Hrvatske i Herceg Bosne iživljavali...
   Od njih smo dobivali uniforme i značke HVO-a i nesmetano smo šetali po celoj Hrvatskoj jer su oni u to vreme kontrolirali sve u Herceg Bosni i Hrvatskoj".
   Kad je 1995. godine završio rat u Hrvatskoj, nastavili smo šverc oružja preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice, a istim putem nam je stizala droga. Normalno sam dolazio u Hrvatsku na letovanje, odsedao sam u Splitu, Zagrebu i mnogim drugim mestima u već pripremljenim stanovima za mene i moje prijatelje.
Najviše smo letovali u Rogoznici i Bolu. Moj kum Vlado Brkić me upoznao i s mnogim drugim moćnicima u Hrvatskoj..." Ćuma potom navodi ime čovjeka koji je navodno osobno odnio pasoš Petraču u Tursku za što je, tvrdi, dobio 4,5 milijuna dolara koje je potom podijelio.
   Time završava "dio izjave zaštićenog svjedoka Ljubiše Buhe Čume" što ga je srbijanski MUP uputio hrvatskom ministarstvu pravosuđa.


   Dok još Vukovar nije bio pao oružje je iz toga grada, već danima prije, krenulo u pravcu Hercegovine. Kad usporedimo datum osnivanja HRH-B i pad Vukovara, ostaje nam još jedan razlog više za analizu tih događanja.
Slobodna Dalmacija
  
   24. 07. 2001.

OTIMAČINI HRVATSKE SAMO MORALNA OSUDA?

Sve se češće čuju primjedbe da će revizija biti preskupa, da je većina sumnjivih slučajeva pravno zastarjela, da će njezina provedba destabilizirati gospodarstvo i kompromitirati uspješne poduzetnike, pa se čini kako će se većina prokazanih pretvorbenih radnji svesti samo na moralnu osudu

Koliko košta moral, ili drugim riječima, vrijedi li konačno, što koštalo da koštalo, na zakonsku čistinu istjerati lopovluk i kriminal nastao pri pretvorbi i privatizaciji 2300 poduzeća bez obzira hoće li imenovanje lopova rezultirati i njihovim zakonskim procesuiranjem?

Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije izglasan u Hrvatskom saboru tek 23. svibnja 2001. donesen je u svrhu "zaštite Ustavom zaštićenih vrednota, ukupnog pravnog poretka i javnog morala" i čini se da u tom suhoparnom pravnom izričaju krije i odgovor na gornje pitanje koje se proteklih mjeseci nadvilo nad realizacijom tog zakona.

Pošto moral?
  
   Upravo zbog zaštite temeljnih Ustavnih vrednota, ukupnog pravnog poretka, a prvenstveno zbog zaštite "javnog morala" - tog u zadnjih deset godina prokurvanog hrvatskog društvenog instituta - treba inzistirati na provedbi rečenog zakona, bez obzira na njegove manjkavosti i slabosti. Primjedbe o tome da će takva revizija skupo koštati državu, oduzeti Državnoj reviziji vrijeme potrebno za obavljanje redovnih poslova, dodatno destabilizirati hrvatsko gospodarstvo, te da zbog nedostupnosti većine dokumenata i vremenske zastare većine privatizacijskih slučajeva neće biti moguće zakonski sankcionirati počinjeni kriminal ili nisu točne ili ne pogađaju u bit stvari.

Što se tiče pitanja "koliko to košta?", činjenica je da bi nerealiziranje revizije privatizacije pravno i moralno ozakonilo masovnu pljačku i nemoral u provedbi pretvorbe i privatizacije. To nadalje znači da bi hrvatska država u svom nastanku bila utemeljena na pljački i lopovluku. Ako netko smatra kako takva država ima moralni i pravno-demokratski legitimitet, onda je zlonamjeran ili zaboravlja na dalekosežne posljedice koje sa sobom nosi takva "dobrodušna" ugradnja lopovluka u temelje jedne zemlje.

Jednak odgovor ide i na prigovor kako je većina privatizacijskih slučajeva pravno zastarjela i da u slučaju otkrivanja kriminala neće biti moguće u zatvor strpati same kriminalce. U tom slučaju je onda na snazi stara priča o "javnom moralu", toliko kompromitirana hrvatska priča da će trebati još dugo godina za moralni oporavak hrvatskog društva. Baš zbog toga je potrebno, ako se već ne može pravno kazniti, moralno osuditi i na taj način društveno diskreditirati kriminalce koje ruka pravde neće stići u njihovim vilama i bazenima.

Druga primjedba koju je prvi javno iznio Borislav Škegro, bivši ministar financija, zdvaja nad tim da će Državna revizija provođenjem revizije privatizacije biti onemogućena u izvršenju drugih redovnih poslova. Na nju je izravno odgovorila Šima Krasić, ravnateljica Državnog ureda za reviziju, rekavši kako će zapošljavanjem još 44 ekonomista, koliko ih još može zaposliti po slovu zakona, a koji će polagati ispit za ovlaštenog državnog revizora, te angažiranjem vanjskih stručnih suradnika Državni ured za reviziju moći raditi i redovne i izvanredne poslove.

Doduše, Šima Krasić je izrazila rezervu spram toga hoće li se do 1. siječnja 2003., što je zakonski rok za provedbu revizije, moći riješiti svi slučajevi, ali je istaknula da će Hrvatski sabor najvjerojatnije produžiti taj rok ako bude potrebno.

Uspješni tajkuni
  
   Najkontroverznijim se čini prigovor o tome da će provedba revizije i privatizacije destabilizirati gospodarstvo i kompromitirati one vlasnike poduzeća i poduzetnike koji su legalno kupili poduzeće i sada uspješno posluju.

Podsjetimo, bilo je i prijedloga po kojima su u reviziju trebala ići samo ona poduzeća koje su novi vlasnici materijalno upropastili i otpustili radnike, bez obzira da li su stvarno kupljena ili su dobivena kao politički dar.

Tezu po kojoj će revizija poduzeća uzdrmati poslovni ugled "poštenih gazda" demantira činjenica da Državni ured za reviziju ne smije prema Zakonu o državnoj reviziji niti prema međunarodnom revizorskom standardu objavljivati imena firmi nad kojima provodi reviziju. Tek nakon konačne provedbe revizije Državni ured će u redovnim izvješćima Hrvatskom saboru, svakih šest mjeseci, dostavljati podatke o rezultatima revizije.

Dakle, ako se pokaže da je privatizacija u nekom poduzeću provedena bez zakonskih prekršaja, onda nema nikakve osnove po kojoj bi vlasnik te tvrtke trebao osjetiti negativne posljedice te istine. Upravo suprotno. Ako je, pak, to poduzeće privatizirano na nezakonit način, onda je poprilično logično da ugled vlasnika tih poduzeća bude doveden u pitanje. I to ne samo onih "prvih" vlasnika koji su nelegalno otkupili tvrtku, već i svih onih drugih koji su kasnije, eventualno, kupovali "mačka u vreći" a da nisu provjeravali zakonitost vlasničkih papira prethodnih poslodavaca.

Doduše, iako Državni ured za reviziju ne smije do okončanja revizije objavljivati imena tvrtki nad kojima se revizija provodi, već sada se može nabrojiti blizu tisuću poduzeća koja će po slovu zakona ući u proces revizije.

Naime, prema Zakonu se revizija mora obaviti u svim poduzećima koja je sanirala Vlada ili neka druga državna institucija, u tvrtkama koje su se djelomično financirale iz državnog proračuna ili državnih fondova. Revizija će biti obvezna i u tvrtkama u kojima je provedena kuponska privatizacija, izvršena zamjena dionica ili izvršen otpis dugova, te u onim poduzećima koja su uzimala kredite za otplatu vlastitih vlasničkih udjela.

Sumnjive sve banke
  
   Revizijom će tako biti obuhvaćene i Privredna, Splitska, Zagrebačka, Dubrovačka, Riječka i druge domaće banke, dakle stupovi kapitalizma koji su prije obavljenih državnih sanacija zdušno radili na uništavanju samih sebe i domaćeg gospodarstva dajući kapom i šakom kredite pod krajnje sumnjivim okolnostima i krajnje sumnjivim tipovima iz onih 200 Tuđmanovih obitelji koje su trebale "imati Hrvatsku".

Nema nikakve sumnje da je konačna revizija pretvorbe i privatizacije zadnja šansa ovoj državi da raščisti s vlastitom kriminalnom prošlošću. Ako Državni ured za reviziju kvalitetno obavi svoj posao, Hrvatski sabor bi za šest mjeseci trebao dobiti izvješće koje bi na stup srama pribilo privatizacijske kriminalce.

Potom bi Hrvatski sabor te dokazne materijale trebao uputiti policijskim i pravosudnim organima, a ovi bi u onim kriminalnim slučajevima u kojima nije nastupila zastara morali pokrenuti uhićenja i suđenja. Da nije zastare i sporog sudstva, bila bi to prava fešta od uhićivanja i sudskih procesa koja bi za sobom najvjerojatnije povukla i sumnjičenje dijela istaknutih političara koji su u to vrijeme obnašali vlast.

Ovako, sve se čini kako će se većina prokazanih kriminalnih radnji, što se tiče sankcija, svesti samo na moralnu osudu. No, i to bi bio prijeko potreban moralni poticaj ovoj moralno urušenoj zemlji da krene dalje.

Opljačkano desetak milijardi DEM
  
   Zadnji dan za podnošenje prijava Državnoj reviziji, s potrebnom dokumentacijom, za pokretanje postupka revizije bio je 23. srpnja. Državni ured je zaprimio 523 zahtjeva za reviziju, a zakonski su pokretanje postupka mogli zatražiti i mali dioničari, udruge dioničara i sindikati.

Prema neslužbenim podacima, procjenjuje se da je u pretvorbi i privatizaciji 2300 poduzeća opljačkano oko deset milijardi DEM, a u sudskim procesima do sada pokrenutim ( Ivica Radošević, Miroslav Kutle, Josip Gucić, Ivan Herak, Stipe Gabrić Jambo, Antun Novalić, Mladen Jakopec, Željko Miketić, Marko Marčinko... ) u Hrvatskoj osumnjičene se tereti za oko 300 milijuna DEM.

Kriminalna pretvorba je isto kao ratni zločin
  
   Od sindikalnih središnjica na podnošenju zahtjeva za reviziju pretvorbe i privatizacije najviše se, koliko smo uspjeli doznati, angažirala Hrvatska udruga sindikata i njeni granski sindikati.
   Zdenko Mučnjak i Mario Iveković, čelnici središnjice i zagrebačkog ogranka HUS-a, su od Hrvatskog sabora zatražili da se kriminalni slučajevi u pretvorbi i privatizaciji proglase ratnim zločinom kako bi se onemogućila pravna zastara. Također su zatražili, a zbog sumnje u domaće pravosuđe, da te slučajeve sankcionira neovisni međunarodni sud.
   Od stotinu zahtjeva za reviziju, koje su podnijeli HUS-ovi sindikati, izdvojit ćemo nešto manje od polovice, uz napomenu kako to ne mora značiti da je Državni ured za reviziju iste uvrstio u postupak revizije.
  
   Dakle, HUS-ovi "favoriti" su Sjeme Slavonija, Transport, Mehanička radionica, Krma, Spačva, Zvijezda, Polikem Zadar, Plobest Ploče, Diona, Unikonzum, Šavrić, Nama, Karbon, Zagrebački transporti, PIK Vrbovec, Trokut Novska, Autobusni kolodvor Split, Autoslavonija, Bilokalnik, ZUC, Jedinstvo, Čazmatrans, Zagrepčanka, Dekor, Rapid, Hospitalija, Zagrebački plavi, TOP Kerestinec, Ortopedija, Gradski podrum, Zavod za školsku opremu i Croatia bus.

Veliki promašaj
  
   Nezavisni ekonomist Dražen Kalogjera jedan je od kritičara ovakvog Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije, te smo ga zamolili za izjavu:
   — Smatram kako je čitav Zakon složen na nesigurnim nogama i da neće polučiti rezultate koje svi želimo, a da će dijelom destabilizirati domaću gospodarsku scenu. Držim kako je bilo najelegantnije donijeti zakon po kojem će u reviziju ući sva poduzeća koja su prošla proces privatizacije, a da se revizija bazira prvenstveno na tome je li kupac ispoštovao obveze iz kupoprodajnog ugovora i da li je ostvario odredbe iz poslovnog i razvojnog programa koji je morao priložiti prilikom kupnje dionica, odnosno vlasničkog paketa.
   Ako te obveze nisu ispoštovane, onda slijede sankcije, a mislim kako nije u redu da ovim zakonom nije riješeno i pitanje sankcioniranja kriminalnih radnji, već se ostavlja na slobodu Hrvatskom saboru hoće li to proslijediti pravosudnim organima. Osim toga, smatram kako bi se moglo diskutirati o tome kako činjenica da je netko unaprijedio i razvio poduzeće u gospodarskom i socijalnom smislu možda treba biti i presudna u reviziji pretvorbe i privatizacije.
  
   To govorim za poduzetnike poput Luke Raića i Ivice Todorića koji su svoja poduzeća zbilja doveli na europski nivo, razvijajući firme koje su kupili u poslovnom i socijalnim smislu. Naime, cilj privatizacije nije bio punjenje državnog proračuna, već kvalitetno restrukturiranje i unapređenje tvrtki.
   Ako je poslodavac uspio razviti tvrtku na taj način, mislim da je ispunio cilj privatizacije. Ako je pritom neki mali dioničar bio eventualno zakinut, onda mislim kako ne treba dizati veliku prašinu kako se kvalitetno poduzeće ne bi dovelo u nezgodan položaj, već pronaći način kako da se sada obešteti tog malog dioničara.
   Zbilja se bojim da bi problemi koji bi se mogli naći na putu realizacije ovako lošeg zakona mogli pridonijeti tome da on bude najveći legislativni promašaj ove vlasti.

Glas Slavonije
  
   26.3.2007
   NITKO NIKADA NIJE POKUŠAO UTVRDITI KOLIKO JE NOVCA I VRIJEDNOSTI NESTALO U NAJVEĆIM AFERAMA DOK SE BRANILA HRVATSKA, A ČIJE REPOVE SADA GLEDAMO U SLUČAJU ZAGOREC
  
   Devedesetih pronevjereno pedesetak milijardi dolara
  
   Ne smijete vi napisati ono što bih vam ja mogao reći - gorka je primjedba bivšeg Šuškova pomoćnika Vladimira Zagorca hrvatskim novinarima, kojom ih je odbio nakon što je od austrijskog suda s milijun eura džeparca kupio slobodu, mogla bi biti geslo svih hrvatskih kardinalnih pljačkaških afera. Jer posve je iluzorno očekivati da će se sve one ikada rasvijetliti: to odavno nitko više ne očekuje. Tijekom devedesetih, desetljećima stjecano bogatstvo hrvatskoga društva nepovratno je nepošteno preraspodijeljeno, i to na način koji je u preciznu pučku dosjetku sažeo Ljubo Ćesić Rojs, jedan od sudionika te goleme operacije, koja je, organizirana i predvođena iz državnoga vrha, tekla paralelno s ratom za osamostaljenje: "Tko je jamio, jamio je". Nitko do sada još nije izračunao štete od svih velikih hrvatskih afera. Osim stidljivih, sporih i rijetko učinkovitih slučajeva rasvjetljavanja toga mutnog klupka - poput 6,5 godina zatvora Miroslavu Kutli, ili aktualnoga progona Vladimira Zagorca - preostaje još samo da se društvena znanost pokuša ispeti na Mount Everest hrvatskih afera, kako bi ga objasnila, rasvijetlila, te analizirala gospodarske, pravne, sveukupne socijalne i - dakako - moralne učinke prelijevanja novca iz zajedničke u odabrane privatne blagajne. Neposrednim žrtvama hrvatskih devedesetih - od prevarenih branitelja, preko otpuštenih radnika do pokradenih umirovljenika i građana koji su ostali bez dionica - takve analize neće naročito pomoći: oni mogu još samo tragati za osobnom utjehom, učeći pod stare dane sačuvati živce, uz sugestiju da to bar mogu činiti u "svojoj" državi, kako im sugeriraju oni što su bolje prošli.
  
   ISTOČNI GRIJEH PRIVATIZACIJE
  
   Pretvorba i privatizacija, dakako, istočni su grijeh nezavisne Hrvatske. Upropastile su, prema Darku Petričiću, autoru knjige 'Kriminal u hrvatskoj pretvorbi', dvadesetak milijardi dolara. Taj proces, u kojemu je većina prijeratnih poduzeća ne nezakonit način - pa još uz nepravedne i kriminalne zakone - iz društvenih pretvorena u privatna ili državna poduzeća, za sljedeća je desetljeća odredio budućnost zemlje. Hrvatska je danas socijalno raslojeno, nepravedno i anarhično društvo, opterećeno nerješivim problemom goleme nezaposlenosti, sa slabim sindikatima i nikakvom zaštitom radnika, u kojemu manjina posjeduje većinu bogatstva i polako je prodaje svjetskim multinacionalkama, a radnik je obespravljen i pod stalnom prijetnjom otkaza. Problem je osviješten i odavna poznat; političke elite - uključujući i HDZ, čija je vlast osmislila, počela i provela taj nemoralni i nezakoniti projekt - već godinama kupuju glasove obećavajući da će ispraviti nepravde, ali malo se toga - točnije, ništa važno - nije dogodilo. Štoviše, novi su odnosi učvršćeni, klasa rođena u tom procesu sada je ojačala, pa sve glasnije uvjerava javnost kako su jadikovke predimenzionirane a sumnje neopravdane, jer Hrvatska, eto, krupnim koracima grabi prema Europi, a stope rasta obećavaju bolju budućnost... Zastrašeno vlastitom slikom u ogledalu, društvo odbija pogledati istini u oči.
  
   TKO I ŠTO KONTROLIRA
  
   A njezin djelić, primjerice, izgleda ovako: prema podatcima iz knjige Darka Petričića 'Kriminal u hrvatskoj pretvorbi', iz 2000., od 1991. do 1999. zatvoreno je oko 700.000 radnih mjesta. U godini objavljivanja knjige, koja je označila početak kraja potpune privatizacijske samovolje, nije radio svaki šesti radnik, svaki deseti nije primao plaću, a više od polovine zaposlenih bili su plaćeni nedovoljno da pokriju polovinu osnovnih potreba. Istodobno, Petričić je pobrojao samo dio pretvorenih tvrtki i samo dio hrvatskih tajkuna. Josip Gucić, čovjek čije je sudske procese teško nabrojiti, preuzeo je ili kontrolirao: NIK, Ferimport, Pivovaru Osijek, Marinu Punat, Slavonsko osiguranje, Brodokomerc, Euronu, Izvor Koprivnicu, Primorje Makarsku, TP Opatija, Badel BAP, Punionicu Amfora, Vesnu, G-šport, Goričanku, Moslavačko vinogorje, Splendid... Pisalo se da Gucić posjeduje 22 tvrtke. Zna se da je dio tih poduzeća neslavno propao, osiromašivši mnoge radnike, ali nismo čuli da je pod Gucićem ijedno od njih prosperiralo. Miroslav Kutle postao je, prema Petričiću, većinskim ili manjinskim vlasnikom dvjestotinjak poduzeća: Diona, Dastra, Slobodna Dalmacija, Croatiabus, Zagrebački transporti, Hoteli Baška, Fitnnes centar FIT Zagreb, Akademski odbojkaški klub Mladost, Autosaobraćajno d.d. Đakovo, Globus grupa, KIM Karlovac, OTV Zagreb, EOS Zagreb, Obiteljski radio, Croatia trade Split, Trgoplasman, Graditelj invest, TV Marjan Split, Mirna Rovinj, Tisak, Ukus Zagreb, Koteks Split, Trazag, Pegaz, Jadrantekstil Split, Kaštelanska rivijera - hoteli, robna kuća Prima, Prerada, Dalma, Samobor promet, Mediteran osiguranje, Conzult-ing, TV Mreža... Kutlinu je poslovnu karijeru dobro sažeo vic sa zagrebačke špice: Upravitelj zatvora u Lepoglavi priopći kažnjenicima da je Kutle postao vlasnik zatvora. "Živio! Svi ćemo uskoro na ulicu!", zaviču zatvorenici. Kutle i Gucić najkontroverzniji su hrvatski tajkuni, čija ih je bahatost i poslovna nesposobnost na kraju ipak dovela pred sud. No, pravi su se sudovi za njih pokazali preslabima, pa im je presudio sud javnosti: među najomraženijim su javnim osobama u zemlji - ako im to išta znači. Zanimljivija je, međutim, situacija s ostalim hrvatskim tajkunima: neki su vrlo uspješni, poput Luke Rajića i Ivice Todorića. Premda su, najvjerojatnije, i oni do vlasništva došli pomoću političkih veza, uspjeh ih je amnestirao od suvišnih pitanja. To je jedno od najgorih postignuća hrvatske privatizacije: ljudi su odlučili šutjeti, jer su naučili da može biti gore; bolje ne.
  
   ORUŽJE OD ZRAKA
  
   Događalo se istodobno, dok je trajao krvavi rat i malo manje krvavo primirje s okupacijom trećine zemlje, a u gradovima propadale tvrtke i radnici gubili posao, uski krug oko Franje Tuđmana i Gojka Šuška izvlačio je novac iz Hrvatske tvrdeći da kupuje oružje. Koliko, još nije utvrđeno: Ranko Ostojić, ravnatelj policije u Račanovu mandatu, nedavno je izjavio da policija posjeduje dokumente o 150 milijuna eura nestalih na desetke računa s osnovnoga računa u Austriji namijenjenog kupnji oružja u uvjetima embarga. Zamjenik glavnoga državnog odvjetnika Lazo Pajić, Ostojićevu je brojku potom udvostručio: državno odvjetništvo, kazao je na televiziji, posjeduje podatke da je sa 77 računa nestalo oko 360 milijuna dolara. Ratni tajni agent iz Vukovara i nabavljač oružja Ferdinand Jukić, pak, tvrdi da je sa stotinjak računa nestalo oko 420 milijuna dolara. Svi se, međutim, slažu u jednome: vjerojatno se nikada neće utvrditi koliko je točno novca nestalo, a pouzdano je da novac neće biti vraćen u Hrvatsku - osim, vjerojatno, kao oprani kapital novonastalih ulagača. Vladimir Zagorec, čini se, ogledni je primjer te tajne Hrvatske, koja je pljačkala ratom okrvavljenu zemlju. Postojala su dva temeljna načina: mnogo je novca na račun u Austriji uplatilo domoljubno iseljeništvo, poslušavši molbu državnoga vrha. Osim toga, iz državnoga vrha stizali su misteriozni nalozi za isplaćivanjem golemih svota novca od prodaje društvenih stanova na inozemne račune. O izvlačenju novca od stanova preko Privredne banke svjedočila je njezina bivša djelatnica Biljana Sučić - danas se zove Terezija Barbarić - koja je osobno primala naloge i prebacivala novac u inozemstvo. Nije mnogo osoba moglo podizati novac s računa u Austriji - u desetak godina, možda desetak. Do danas ih nitko nije ozbiljno ispitao. Nakon 1993., kada je današnji haški optuženik Ivan Čermak već dobro uhodao posao, MORH je utemeljio tvrtku RH Alan, koju je do 2000. vodio Vladimir Zagorec i koja je raspolagala velikim dijelom toga novca. Ali ne samo RH Alan, mreža se zasad čini nerazmrsivom, a pet milijuna dolara u draguljima, koje je Zagorec navodno ležerno odnio u torbi nakon što je izgubio posao u MORH-u, "samo je vrh ledenoga brijega", kako se nedavno izrazio Ranko Ostojić.
  
   OPLJAČKANI UMIROVLJENICI
  
   Bila je 1993., poslije 1991. jedna od najgorih godina prve polovine prošloga desetljeća. Okupaciji se nije nazirao kraj, siromaštvo golemo, beznađe na ulicama, inflacija, HDZ-ova privatizacija u punom jeku, a Zagorec i njegovo društvo tiho pletu svoje budućne mreže. Tada je vlada Nikice Valentića donijela odluku čiji će se katastrofalni učinci početi osjećati tek za nekoliko godina: uredbom je zacementirala mirovine za mnogo godina unaprijed, namaknuvši time državi goleme svote koje su, kako su tvrdili državni dužnosnici, navodno trebali za obranu zemlje. Suočeni s glađu, umirovljenici su se organizirali i podnijeli ustavnu tužbu. 12. svibnja 1998. Ustavni sud donio je senzacionalnu odluku: Vladina je uredba protuustavna, država umirovljenicima mora vratiti dug nastao od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998. Izračunato je, prema nekadašnjem Račanovu ministru rada i socijalne skrbi Davorku Vidoviću, da država umirovljenicima duguje 24 milijarde kuna glavnice i još 46 milijarde kuna kamata. Trebalo je šest godina - i to je ujedno najkraći rok u kojemu je država kako-tako riješila neku od svojih najvećih afera - da Vlada pronađe način da plati dug - ali ne cijeli, nego samo njegov dio. Prema modelu Sanaderove vlade, umirovljenici su mogli birati: polovinu duga u dvije godine, ili cijeli dug u osam godina, uz uvjet da isplata počine s dvije godine odgode. I dok je Davorko Vidović izračunao da revalorizirani dug umirovljenicima iznosi 70 milijardi kuna - 10 milijardi eura!, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izračunao je trostruko manje: 11,4 milijarde duga i 2,3 milijarde kamata. Prema modelu isplate Sanaderove vlade, za isplatu duga potrebno je 2,5 do 3 milijarde kuna godišnje. Vlada je, dakle, jednoj kategoriji građana prutuustavno uzela novac, a sada im, jer nema kamo, dug vraća novcem druge kategorije građana. Pritom je, dakako, riječ o kompromisu, jer su nasljednici izgubili pravo na povrat - a da niti ne govorimo o cinizmu ucjene starošću: većina ljudi odlučila se za polovinu iznosa u dvije godine. Ljudi su stari, a i naučili su hrvatsku lekciju o kojoj smo već govorili: gore može biti, bolje ne, i zato zgrabi bar polovinu dok ti je još nude.
  
   PROPAST HRVATSKIH BANAKA
  
   Opljačkane su i banke, ako se toga netko još uopće sjeća. Propale su Glumina banka, Županjska, Ilirija, Gradska, Neretvansko-gospodarska, Komercijalna, Agroobrtnička, Vukovarska banka, Trgovačko-turistička... Dubrovačka banka i Croatia banka sanirane su. Prema jednome izvještaju Hrvatske narodne banke iz 1999., "bar je četiri petine hrvatskih banaka stabilno, a razlog zbog kojeg su neke izgubile povjerenje štediša jest davanje zajmova bez jamstava i nebriga za naplatu tražbina". Neobično pomirljive primjedbe prema bankarima koji nisu obavljali svoj temeljni posao: da čuvaju i oplođuju novac, na obostrano zadovoljstvo. I, što je još važnije, ni riječi o troškovima koje su stečajevi i sanacije stvorili. Ekonomski analitičar Guste Santini procijenio je da je sanacija banaka stajala "približno 55 milijardi kuna, odnosno oko sedam milijardi dolara". Santini je predlagao ovako: "Integraciju Zagrebačke, Privredne, Osječke, Splitske i Riječke banke i njihovu dokapitalizaciju s dvije milijarde dolara. Te bi banke preuzele sve ostale banke u Hrvatskoj i tako bi se izbjegli stečajevi i sanacije. Nova hrvatska banka, koja bi se zvala Udružena banka Hrvatske, mogla bi kupiti npr. petinu neke banke u Njemačkoj, koja bi imala 10 milijardi dolara temeljnog kapitala. Umjesto toga, Hrvatska se odlučila za sanaciju i rasprodaju". One su uslijedile nakon što su se banke, izdašno financiravši najrazličitije tajkune, rušile kao kule od karata. Krug je time zatvoren, banke su novac podijelile tajkunima, oni ga nisu vratili, banke su propale ili sanirane državnim novcem - vuk sit i koze na broju, samo što su štediše dvostruko prevareni.
   Nitko nikada nije izračunao koliko je, zapravo, novca pronevjereno u opisanim i mnogim drugim novčarskim aferama u šesnaest godina postojanja samostalne Hrvatske. No, već iz ovoga površnoga pregleda može se procijeniti da je propalo, pokradeno, nestalo ili upropašteno - i pedesetak milijardi dolara. Jedan Enron, otprilike.
  
  
   Mediji - kolateralna žrtva
  
   Hrvatski su tiskani mediji podijelili sudbinu tajkunske privatizacije, a HRT birokratski usud državnih i javnih poduzeća u kojima nema racionalizirana poslovanja, ali ima viška radnika. Danas, nakon što je tajkunski posao obavljen, golem dio istih tih tajkuniziranih medija postao je odvjetnikom novonastalih vlasničkih odnosa, pa nastoje uvjeriti javnost da je sadašnje stanje stvari izraz prirodnih procesa suvremenoga demokratskog kapitalizma, a ne plod socijalne anarhije i političke samovolje devedesetih. 'Slobodna Dalmacija', primjerice, jedan je od najpoznatijih primjeraKutlina uspona i sloma: poharao ju je i novinarski i novčano,nakon što mu ju je HDZ pučem predao u ruke, a kad se više nije imalo kamo, vratio ju je državi s milijunskim dugovima, viškom radnika i zaostalom tehnologijom. Kada je Ustavni sud 2000., na temelju tužbe prevarenih dioničara, presudio da se vlasništvo ima vratiti zaposlenicima tvrtke, država nije znala kako to provesti, pa je presuda Ustavnoga suda zaobiđena, a 'Slobodna Dalmacija' na kraju prodana najmoćnijoj medijskoj tvrtki na novinskome tržištu, Pavićevom EPH-u. EPH priča je za sebe: nikada nije objašnjena 'afera Grupo', afera mnogo šira od "male" 'Slobodne Dalmacije'. U tom se "poslu", podsjetimo, Ninoslav Pavić, navodno, tajno udružio s Kutlom, Vinkom Grubišićem i Ivićem Pašalićem kako bi tajnim vlasnicima zavladali desetcima hrvatskih medija. Tragovi te afere vuku se i danas, ali, osim znamenite snimke Pavića u lisicama, od nje nikakav drugi opipljiv pravosudni trag nije ostao.
   Ništa jasnija nije ni nedavna povijest 'Večernjega lista': nakon što je objavljena snimka u kojoj Ivić Pašalić nagovara Tuđmana da "puste maglu" i preuzmu novine, saborsko istražno povjerenstvo nije pronašlo ništa, a 'Večernji' je prodan Austrijskoj 'Stiryji' - da bi se, sve donedavno, iz prigode u prigodu s naslovnice tih novina nakezilo lice ekstremne desnice, u kojoj su mnogi prepoznavali obrise njezina nekadašnjeg vlasnika, doktora s Pantovčaka. A te dvije afere samo su plankton u moru medijskih afera u Hrvatskoj.
  
   Mnoštvo mutnih priča
  
   Prodaja društvenih stanova još je jedna, posve neistražena, mutna hrvatska priča. "Novac je, umjesto u fond za gradnju stanova, išao u državni proračun i potrošen je, između ostaloga, i na takvim misterioznim računima. Da je usmjeren u gradnju stanova, Hrvatska više ne bi imala problema s ljudima koji žive u denacionaliziranim stanovima. Koliko je tako novca propalo, nitko nije analizirao: ali riječ je o enormnim milijunima", procjenjuje Petričić. Može se nabrajati dalje: financijski inženjering, zamjena jugoslavenskih dinara za marke u BiH početkom devedesetih, cestogradnja prema modelima HDZ-ovih menadžera, afere oko autocesta u Istri, šverc droge i pljačka automobila u vojsci tijekom rata... Afere su se nastavile nizati i poslije 2000.: Riječka banka, Viktor Lenac, Bechtel, Imostroj, Liburnija, Brodosplit... Do dana današnjega, i dalje.


   - Privati(za)CIA
   - Najveće afere dok se branila Hrvatska
   - Zagrebačka banka
SUĐENJE HRVATSKIM GENERALIMA
  

Ivo Sanader na Splitskoj rivi
  
   "... Nema toga naroda, dame i gospodo koji će se odreći svojih heroja, nema toga naroda, dame i gospodo koji će se odreći svojih junaka, a naravno da se ni hrvatski narod neće odreći najsjajnijih hrvatskih sinova, a evo ih ovdje na čelu s generalom Bobetkom, svi generali, i onaj koji nije s nama, a jest, a to je general Mirko Norac. Mi smo ponosni na hrvatske generale, mi smo ponosni na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje i ponosni na našeg viteza Mirka Norca. Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!"
  
   "... kada smo oslobodili zemlju u onim sjajnim operacijama Bljeska i Oluje, ta hrvatska vojska i hrvatska policija, hrvatske oružane snage, bile su nam na ponos i to će ostati bez obzira što ovi danas radili suprotno. Danas, samo pet godina kasnije, nerazumnom politikom se naše generale, naše hrvatske časnike tjera na skrivanje, tjera na nekakav stid. A mi im poručujemo, mi smo ponosni na hrvatske generale, mi smo ponosni na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje i ponosni smo na našeg viteza Mirka Norca."
  
   "... Ovaj narod nikada nije saginjao glavu, ovaj narod nikad nije bio narod slugu, ovaj narod bio je ponosan, ovaj narod bio je uspravan i onda kad su nas ostavili goloruke. Nismo se bojali goloruki s krunicom oko vrata ići pred mehanizaciju treće ili četvrte armije u Europi, kako su je zvali. Ako se nismo bojali njih, kako ćemo se bojati ovih danas na vlasti.
..."
  
   Znamo kako je Ivo Sanader, čim je uz pomoć bezglavih branitelja skinuo Ivicu Račana s vlasti, odmah naložio svim raspoloživim institucijama da se ulovi Ante Gotovina i izruči međunarodnom sudu; sve s ciljem držanja oligarhije na vlasti. Dakle, sve izgovoreno je bila bezobrazna LAŽ. A Mirko Norac je nakon toga doživio dva montirana procesa, gdje su se lideri HDZ-a dodvoravali stranom imperiju prodavši ponos, branitelje i naciju za Europsku uniju.

Praćenje, pretres, prisluškivanje Crkve
  
   www.nacional.hr
   07.04.2008. | br. 647
  
   Nacional otkriva kako je premijer Sanader na zahtjev Carle Del Ponte naredio POA-i 2005. da uhodi Crkvu u okviru lova na Antu Gotovinu: u operaciji kodnog naziva Adria prisluškivano je tada niz franjevaca, a obrađivan je i dekan zbora prebendara Mijo Gabrić.
  
   Memoari bivše glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte, koji su pod naslovom "Lov: Ja i ratni zločinci" nedavno objavljeni u Italiji, pomogli su otkriti dosad posve nepoznatu informaciju iz vremena kada je hrvatska vlada pokušavala uhititi tada odbjeglog generala Antu Gotovinu - premijer Ivo Sanader naložio je tijekom 2005. Protuobavještajnoj agenciji da uhodi, prisluškuje i nadzire Katoličku crkvu, njezine crkvene redove i njihove dužnosnike...

TAJNE SLUŽBE : POA zaslužna za Gotovinino uhićenje
  
   www.nacional.hr
   07.04.2006.
  
   Prema informacijama sa sjednice saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost održanoj u četvrtak potvrđeno je da je POA zaslužna za lociranje i uhićenje generala Ante Gotovine. Agenti POA-e su 28. rujna prošle godine locirali generala Gotovinu na Kanarskom otočju, a zatim su tu informaciju proslijedili Haaškom tužiteljstvu i španjolskim vlastima koje su ga tri mjeseca kasnije uhitile. Podsjetimo, odmah nakon uhićenja Nacional je objavio infomaciju kako toćno da je POA došla do Gotovine nakon što je uspjela razbiti kompjutorsku zaštitu kojom je odbjegli general prikrivao razgovore sa suprugom...

Suđenje u den Haagu

  
   Šarinićeva tajna
  
   Nakon što naučimo kako su najveće laži moderne hrvatske povijesti izgovorili upravo najviši dužnosnici HDZ-a te kad spoznamo da nas takvim lažima vode i dalje u novi kolonijalizam, malo toga nam ostaje za utjehu kojom ćemo hraniti buduće generacije. Koliko je Hrvata spremno povjerovati da je Tuđman s Miloševićem, ne samo dijelio Bosnu, nego i dogovarao rat na prostorima bivše Jugoslavije? I ovo što piše bivši predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske mnogi će ocijeniti kao navlakušu za reklamu knjige, a ne kao element za Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
  
   "Dobro se sjećam, kad smo se sredinom travnja 1991. helikopterom vraćali iz Tikveša sa susreta Tuđman-Milošević, u trenutku kad smo prelijetali Borovo Selo, analizirajući razgovore, Predsjednik mi je dao komadić papira. Ništa pritom nije govorio, ali je njegov izraz lica jasno odražavao značaj sadržaja ispisane poruke. Čim sam je ugledao bilo mi je jasno da je autor Slobodan Milošević..." - Hrvoje Šarinić: Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem, Zagreb, 1999.
  
   Šarinić je tom knjigom htio dati 'tajnu' na dlanu, ali je zaboravio kako ima Hrvata koji nisu niti stoka krupnog, a još manje sitnog, zuba. Lažima je htio konzervirati tajne Tuđmanovih dogovora oko rata koji se vodio prilikom raspada Jugoslavije, a nije zanemariva niti potpora koju je režimu učinila 'Europapress holding'. Tipično komunistički, ali zato HDZ još drži vlast jer znaju kako postoji određena masa u Hrvatskoj koja je spremna HDZ (p)održavati i do sedmog koljena.
  
   Dakle, izdati knjigu kao dokument o pregovorima koji su vođeni prije i za vrijeme rata, a pri tome sakriti sve relevantne podatke, je - LAŽ, gospodine Šariniću i pravna država bi trebala izdati nalog za Vaše istinsko svjedočenje o događanjima koja su dovela do 15.583 poginulih i nestalih Hrvata, samo u Hrvatskoj.
  
   Odvjetnički timovi u obrani Hrvatske
  
   Kako je Vice Vukojević instaliran na čelo saborske Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a Bože Vukušić u Počasni blajburški vod, tako je i udbaš Čedo Prodanović postavljen na ključnu kariku hrvatske samostojnosti - u obranu hrvatske nezavisnosti pred međunarodnim sudom. A zašto je na čelu branitelja Jaca Vlaisavljević i zašto su na mnogim ključnim pozicijama ljudi nečiste prošlosti, nekoliko puta sam javno i otvoreno pitao dužnosnike Crkve? A Crkva o tome šuti! Mnogi Hrvati ovakvo licemjerstvo klera drže veoma znakovitim i voljeli bi vidjeti makar jednog biskupa ili svećenika, da je na liniji koju je zagovarao i živio pokojni Alojzije Stepinac. Nađe se, tu i tamo, poneka deklarativna umotvorina, no nakon puštanja u opticaj lako se dođe do zaključka kako to više sliči na higijenu osobne savjesti, nego na stvarni stav ili apel da se nešto uistinu i promijeni.
  
   I Kaptol je znao uzimati za odvjetnike ljude koji se deklariraju kao masoni; sjetimo se da je Silvije Degen "branio" Jelenu Brajšu, a također, zašto stoput' provjereni režimski odvjetnik Željko Olujić brani Mirka Norca. Sve je to udbaška igra kojoj Kaptol ne zna parirati i u kojoj kontinuirano gube bitke. No, ostaje otvorenim pitanje, jesu li sve udbaške bitke za kler izgubljene; dok za hrvatski narod definitivno jesu. Što bi Stepinac trebao opet sjesti na optuženičku klupu i biti zatvoren, da se i Crkva očituje o Tuđmanovoj izmanipuliranoj lažnoj pomirbi i da konačno shvati što se uistinu događa? Poznajem ogroman broj Hrvata koji se doslovno stide ovakve Crkve, kojoj pripadaju. Ali kler uporno nameće mehanizam kojim je Crkva njihova, a ne narod Božji. Isto onako kako režim nameće svoj interes iznad demokracije. Šutnja aktualnog pragmatizma kojom Kaptol balansira između osobnih povlastica i sudbine naroda je znakovita i tužna, isto onoliko koliko je znakovita i tužna šutnja kojom režim bdije nad istinom o Bleiburgu i Vukovaru ...
  
   I onda se dogodio kardinal mons. Josip Bozanić. Najprije je ukazao na 'grijeh struktura', da bi između toga proteklo dosta vremena i Crkva se konačno budi sa zahtjevima da se istraže sva stratišta, kako ona iz Drugog svjetskog rata tako i ona nakon njega. A dvije zadnje propovjedi kardinala Bozanića su konačno privukle pozornost 'struktura', što je uzdrmalo temelje najjačih institucija ove države: zanjihala se veza Crkva - HDZ.
  

Iz homilije kardinala Josipa Bozanića na misi za Domovinu prigodom Dana državnosti, Zagreb, crkva Sv. Marka, 25. lipnja 2008.
  
   "...Ljubav hrvatskih ljudi prilikom stvaranja Države, obvezuje nas da ne zaboravimo ni duh ni čvrste temelje, ni plodove ni dobro stablo koje je nosilo te plodove. Stoga ne možemo biti ravnodušni pred donošenjem najvažnijih odluka i zakona koji zanemaruju istinu o Bogu i njegovoj riječi; o čovjeku i sebedarju žrtve iz ljubavi. Kada bi se pri donošenju zakona svatko za to odgovoran iskreno zagledao u oči ljudima koji su žrtvovali svoju udobnost, svoje zdravlje, koji su izgarali za druge, za svoju Domovinu; kada bi se razmišljalo o čovjeku koji je stvorenje i koji je pozvan živjeti ljepotu vječnosti, iako je smrtan, a odluke koje donosi sežu u vječnost, zacijelo se ne bi površno bavio nebitnim. Ako se krene drukčijim putem, ako se prihvati dopadljivost lažnim prorocima, lijepe riječi ne će postati djela i dalje će se promicati privid.
  
   Radujemo se svakom pozitivnom napretku naše Domovine, cijenimo svako odgovorno i nesebično zalaganje ljudi na vlasti, prepoznajemo zalaganje odgovornih i napredak Hrvatske na putu prema punom članstvu u EU. Ali nas i žalosti kada se stječe dojam da se u hrvatskom društvu želi graditi i neki podanički mentalitet, kada se pokušavaju nametnuti pritisci pojedinih interesnih skupina s izlikom: to od nas traži Europa. A u biti radi se o laži i manipulaciji hrvatskim građanima. Stoga je potrebno da hrvatski puk dobro upozna europska pitanja, traženja i kretanja.
  
   Dragi vjernici, zahvaljujući danas Bogu, vraćamo se na ishodište s kojim možemo biti ponosni, bez obzira i na plodove koje smo prepoznali kao loše i zbog kojih žalimo. U domovini Hrvatskoj treba stvoriti prostor za očitovanje ponosa koji je izgrađen na ljubavi. Vidimo da nam upravo to toliko puta nedostaje i da nam je to danas posebno potrebno.
  
   Ne smijemo popustiti nasrtaju lažnih proroka koji govore da će nam biti lakše u životu, ako se odričemo svoga, ako svoje zanemarujemo, ako istinu o sebi prepustimo drugima. Ne smijemo sebe obescijeniti niti dopustiti da govor ljudi koji su više desetljeća trovali dobro stablo istine guši oduševljenje hrvatskoga naroda. Plodovi njihovoga stabla bili su razdor i neprijateljstvo, nesloga u nacionalnome tkivu i namjerno izazivanje napetosti, kako se ne bi od njih tražila odgovornost za trulež i nevolje...
"

Iz homilije kardinala Josipa Bozanića u Blatu na Korčuli, 9. srpnja 2008.
  
   "... Ne samo tom rečenicom nego i sveukupnim djelovanjem Marija Propetoga Isusa Petković svrstala se na stranu na kojoj je bio i bl. Alojzije Stepinac. Na toj strani i danas svjedoče i kao znak stoje sve one kćeri i sinovi našega naroda koji svoj vjerski identitet nizašto nisu prodavali, niti danas ne prodaju. To su oni koji promiču opće ljudske i kršćanske vrjednote i u kulturi, i školstvu, i zdravstvu, i gospodarstvu, a posebno u zakonodavstvu.
  
   Zagledani u te svijetle likove našeg naroda koji su svoju vjeru i njezin poklad držali neprocjenjivima, pitam što su i koliko danas dobili oni koji su zanijekali i koji niječu kršćanske vrjednote? Što je toliko vrijedno, što ima tako neodoljiv sjaj da se pojedini lako deklariraju kršćanima, ali kada treba štititi kršćanske vrjednote koje su univerzalne, kad treba djelovati iz pravednosti, solidarnosti i ljubavi prema bližnjem opravdavaju se globalnim trendovima 'kojima se moramo prilagođavati, a u kojima eto nažalost ne prolaze kršćanske vrjednote'.
  
   Ako se tko odriče kršćanskih vrjednote zbog moći, novca ili vlasti onda je jasno da svjesno pristaje biti pijunom u jednoj od najstarijih igara čija pravila određuju oni kojima niti je stalo do Boga, niti do čovjeka. Kršćanin, istinski vjernik, ne sudjeluje u toj igri laži i obmana u kojoj je sve tako namješteno da posljednju riječ ima - beznađe...
"


   I kako dokazati da nije Tuđman stvorio Hrvatsku nego je Bog dao Hrvatima još jednu priliku nakon građanskog rata, kojega su od 1941. do 1945., uz manipulacije masona, vodili partizani protiv domobrana i ustaša, da imaju svoju državu i budu svoji na svom? Nadam se kako neće proteći opet puno vremena da Hrvati shvate istinu i nauče lekciju koju ponavljaju već nekoliko puta. Tuđman će se uskoro spominjati samo kao osoba koja je upropastila priliku da nakon pada Berlinskog zida, rušenja SSSR-a i Jugoslavije pođe izgrađivati demokratsku, nezavisnu i prosperitetnu domovinu Hrvata i ostalih. Kako su nastale Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Slovačka, Češka, pa poslije Crna Gora, Srbija i Kosovo, a prije tog i baltičke države, tako bi nastala i Hrvatska.
  
   Dakle, Tuđman je upropastio priliku povesti Hrvatsku u nezavisnost i blagostanje, a ne - prema udbašima i većini Hercegovca - da je on stvorio Hrvatsku. Hrvatski bog Tuđman ili hrvatski bog Kazar (Hazar), mogao je biti naziv ovog skupa tekstova, ili ove kratke zbirke zadataka hrvatskog sudstva i zadataka hrvatske demokracije, ili pak zadataka hrvatske savjesti.
  
Perkoviću, rješavaj to!
  

Poruka Tuđmanu
  
   Prema svjedočenju koje je javnosti obznanio ex-oficira JNA (i KOS-ov doušnik) Petar Stipetić, Mirko Norac je poručio Tuđmanu: "J.... sve hrvatske generale na čelu s Tuđmanom!...". I kad je Tuđman ovo čuo, reakcija je bila: "Perkoviću, rješavaj to!". Dakle, to je pravi razlog zašto se Norcu sudilo u Hrvatskoj i zašto je osuđen na 19 godina robije. Iza Norca je stajao, ni manje ni više nego, ministar Gojko Šušak. A poznate su kontraverze oko Gojka Šuška i njegovo djelovanje preko provjerenog udbaša Mate Bobana. Zvonko Brajković, nekadašnji zamjenik Mirka Norca (9. gardijska brigada HV-a) je posvjedočio i ovo: "General Petar Stipetić tražio je od mene da lažno svjedočim haaškim istražiteljima".

(Ne)čista savjest
  
   "Meni je savjest čista i mogu mirno spavati. Izvršio sam svoju dužnost po zapovijedi mog šefa Zdravka. I ja i Zdravko Mustač samo smo postupili po zapovijedi Centralnog komiteta SKJ da se likvidira Stjepan Đureković - izjava je Josipa Perkovića u razgovoru s Vinkom Sindičićem, koju su čule i na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu prenijele tri svjedokinje.


   Iz ove zadnje izjave lako se može zaključiti koliko je Josip Perković značio Tuđmanu i kako je ostao lider egzekutorskog lanca u provedbi dogovora s masonskim imperijem i Miloševićem. A Perković to rješavao - likvidiranjem...

   Concordet sermo cum vita (Neka se govor slaže sa životom.)

15 ×  Sviđa mi se (Like it) × 15

KOMENTARI ( 89 ):

Za prikaz komentara i tekstova vezanih uz ovu temu - kliknite!

abC, 2008-07-10 u 16:20:17 na vrh stranice

A režimski Večernji list brani HDZ bombastičnim naslovom "I Papa znao za prisluškivanje Katoličke crkve" i skida odgovornost s veze HDZ - Kaptol te prebacuje težinu na neupitni Vatikan.
To je laž! Sanader će prodati sve samo da se dokopa vlasti! To je jedina istina. Jesu gadovi ...

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

007, 2008-07-14 u 12:20:35 na vrh stranice

crkva je samo dio te ekipe koja zivi s nasih grbaca - treba i nama burzoaska revolucija

 Podržavam ovo što kaže 007.    Nisam za ovo što kaže 007.

dst, 2008-07-14 u 12:33:33 na vrh stranice

Kako veli @abC, pisanje Večernjeg lista je čista podvala kojom se želi skinuti odgovornost s HDZ-a. Sanader nije popustio pritiscima nego je Sanader samo odabrao način na koji će zadržati vlast. To je cijela istina. Kardinal Bozanić je to potvrdio ovih dana: "Ako se tko odriče kršćanskih vrjednote zbog moći, novca ili vlasti onda je jasno da svjesno pristaje biti pijunom u jednoj od najstarijih igara čija pravila određuju oni kojima niti je stalo do Boga, niti do čovjeka."

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2008-07-14 u 12:34:05 na vrh stranice

Tko izda svoje prijatelje, taj prijatelj nikada nije niti bio!
Ivo Sanader je izdao hrvatske branitelje, a časnike hrvatske vojske je poslao u zatvor ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

\|/, 2008-07-15 u 14:47:44 na vrh stranice

Kardinal mora krciti put umjesto da to rade jastrebovu u Crkvi. Pripravnik koji ce Kaptol zaokrenuti od komunistickog HDZ-u ne postoji ... Biskupi su, uglavnom, zbog svojih bolesnih ambicija postali bskupi, a ne zbog svoje poniznosti pred raspelom ili ovim narodom ...

 Podržavam ovo što kaže \|/.    Nisam za ovo što kaže \|/.

sijelo.com, 2008-07-16 u 00:42:39 na vrh stranice

Utorak, 15 Srpanj 2008
Elektronički osobni dokumenti - ZATVOR BEZ ZIDOVA!

Što znači uporno divljanje mračnih političkih krugova - u Hrvatskoj - protiv ljudskih prava građana i protiv integriteta osobe? Što znači najava nasilnog uzimanja osobnih fizičkih podataka, tj. svojstava (tjelesnih) građana? Je li to DRŽAVNI TERORIZAM? Je li na taj način mračni krugovi okultnih tajnih organizacija pokušavaju zloupotrijebiti znanost u najprljavije, najprizmenije ciljeve - čovjeka proganjati svuda i na svakom mjestu, čovjeka prglasiti robom države i kontrolirati kuda se građanin kreće i gdje boravi? Je li to stvaranje orwellijanskog društva diktature i lobotomiziranih ljudi? Je li to uvod u državno nasilno posezanje za ukidanjem svih ljudskih prava i sloboda? Je li to uvod u nasilno, državno, TERORISTIČKO nametanje kamera u kuće i stanove građana? Je li to uvod u nasilno ugrađivanje čipova u tijelo građana, kao da su vlasnici tijela čovjeka država i tajne okultne organizacije a ne građanin? Od kuda državin (a tko je država? Građani ili šačica vlastodržaca iz okultnih, masonskih krugova?) pravo silom građanima uzimati biometrijske podatke? To su tjelesni podatci čovjeka... dakle, država želi nasiljem uzimati vašu meterijalnu supstancu - da istu može zloupotrijebiti protiv vas - za podmetanje lažnih kaznenih dijela - optužbe itd. U novom broju NACIONALA br. 661 od 15 srpnja stranica 34 i 35 objavljen je članak u kojem se hvali uvođenje TERORISTIČKIH elektroničkih dokumenata s otimačinom ljudskih biometrijskih podataka! I tu je fotografija Đurđe Adlešić - šefice projekta i podpredsjednice vlade. Koja "koordinira projektom informatizacije osobnih podataka građana u sklopu strategije reforme državne uprave"? To je čista teroristička demagogija iza koje se skrivaju zle namjere i antihumanistički ciljevi uske grupe političkih interesa povezanih s okultnim tajnim društvima.

U članku se hvali ŽIGOSANJE ljudi, jer da će to... gle gluposti za idiote! Omogućiti građanima da "glasuju od kuće"?! Dakle, da vaš glas teroristička država lakše PONIŠTI ili ukrade i da znaju što ste glasovali! Da vas onda mogu proganjati ili UCJENJIVATI! Potom tu je gomila gluposti o tomu kako u masonskoj Britaniji eto, svuda u zračne luke postavljaju "čitače" biometrijskih podataka? Pa što je to malenu Hrvatsku briga? Ili je nama vlast u Londonu a ne u Zagrebu? ( u toj masonskoj terorističkoj Britaniji su sad uveli da ljude muče elektro šokovima za ubojstvo nožem... jer oni su "civilizacije" ne, pa ne smiješ ubijati tako "divljački" nožem, trabaš ubijati "kulturno" kao masoni i policija - pištoljem! A iza svega se krije želja da mladim BIJELIM ljudima /osobito maldim bijelim djevojkama/ zabrane nositi noževe kao sredstvo obrane od crnih životinja uvezenih iz svjetskih pustara i gubara!!)

"HRVATI ĆE DO 2010. dobiti elektroničke identifikacijske isprave- biometričke putovnice i osobne iskaznice s ugrađenim čipom, koje će omogućiti građanima da birokratske poslove obavljaju iz vlastitog doma"

Sve ovo su šarene laže upakirane za priglupe građane, u šareni celofan! Ne, neće ti robovski žigovi (lažno i drsko nazvani "dokumenti") omogućiti građanima ništa, nego će neprijatelju građana - masosnkoj, antinariodnoj državi, omogućiti - sve! Tj. poništenje privatnosti i ljudskih prava građana - robova! Ti dokumenti će omogućiti državi protuzakonito zadiranje u privatnost i intimu građana! Ti dokmenti će omogućiti sili tame od vlastodržaca da kontroliraju kuda se građanin kretao, gdje je bio itd. To je društvo zatvorenika u zatvoru bez fizičkih zodova! Jer su zidovi zloupotreba znanstvenih dostignuća i - elektronika! Stvaranje svijeta - tamnice! U kojoj je zabranjeno pozivanje na slobodu, a sloboda proglašena "terorizmom"!

Čip u putovnice, čip u vozačku dzvolu, čip u osobnu kartu... da NEPRIJATEKLJ građanian i čovjeka - može preko kompjutora (i glavne gazde u Washingtonu i Londonu, preko satelita) nadzirati građanina kuda se kretao i kuda se kreće. Da mogu snimiti ustaljene navike i svakodnevno kretanje i lakše - ubiti, namjestiti nesreću itd.) U stvari, ovo je pokušaj pretvaranja građana u - prostitutke! Jer to je ako "informatizacija osobnih podataka"!??? Razumijete li to... stvalajnej vaših osobnih, privatnih i intimnih podataka - u javnost, kao kurvu na ulicu. Da po vašim osobnim podatcima mogu njuškati psihopate iz policije, ubojice iz obavještajnih službi i zli umovi iz mraka političke zavjere i mržnje na slobodu! Onda se pitamo: Gdje su Hrvati, gdje su udruge da prosvjeduju? Gdje? Odje ... kao i za opederske parade i donošenje zakona o diskriminaciji normalanih ljudi... gdje je samo jedna JEDINA osoba - u hrvatskom saboru (namjerno malim slovom saboru, jer to više nije hrvatski - nego sodomitski sabaor) glasala protiv sodomitskog zakona nasilja i diskriminacije heteroseksualnih hrvastkih muškaraca i žena!

Pazite ovo: "Pri izradi elektroničke putovnice koristi se beskontaktni čip, što znači da ga nije potrebno umetnuti u u čitač nego se prijenos podataka vrši putem radiovalova."!?????? Dakle, na ovaj se način može kontrolirati vaša putovnica i sa - satelita!? Vaše kretanje... a možda vas i - ubiti! Mada majmuni kažu: " Zbog tog bežičnog prijenosa podataka sigurnosni protokoli kod elektroničkih putovnica moraju biti mnogo stroži..." Inače: " Prototipovi biometrijskih putovnica testiraju se među hrvatskim diplomatima..."! Ovo sve nije ništa drugo - nego omča terorističke paradržavne strukture nad narodom! Zli umovi, psiohopate, žele nadzirati živote građana i zloupotrebljavati... Koliko je koraka od ovog do, nasilnog proglašenja terorističke države - da oni "imaju pravo" stavljati kamere u vaše stanove i kuće? Koliko je koraka od toga do nasilne lobotomizacije građana - ovaca i ugradnje čipova u tijelo?

Pazite reklame u NACIONALU - za idiote: " Biometrija: sigurnost na otisku prsta"!

"Oko: Snimanje šarenice ili krvnih žila mrežnice u pozadini oka"!? "Glas: Akustične karakteristike"! "Lice: fokusranje na područje oko očiju i nosa, kao i na temperaturu krvnih žila u licu osobe"!?????

Ovo je ismijavanje zdravog razuma. I sad najvažnije: " Biometrija je znanost identificiranja osoba na osnovi jedinstvenih fizičkih karakteristika. Mogućnost uvođenja pametnih kartica, s mikročipovima, punim osobnih i biometričlkih podataka, dugo su kritizirali liberali, ali je prihvaćena kao neizbježna nakon napada 11. rujna"! (pa zato se i dogodio "napad" 11. rujna!! Da dadne "alibi" TERORISTIMA iz vrha vlasti Sjedinjenih Dražva i vrha svjetske antičovječanske masonerije i židovije)

Pa kakve to veze ima Hrvatska s napadima (čijim napadima?? terorista iz Bijele Kuće ili "pećinskih ljudi iz Afgansitana"?) od 11. rujna? Ili zašto to Hrvatska mora služiti američkim državnim teroristima - koji i izvode terorističke napada u USA i po svijetu, a sve s ciljem da bi time pokušali opravdati pokušaj KRAĐE slobode ljudi po cijelomu svijetu?? Zašto je Hrvatska prva s Tamom i svuda sa zapadnim teroristima? Zašto Hrvatska nikad i nigdje nije na ISPRAVNOJ strani - protiv svjetskih terorista? Tko je Đurđa Adleđić? Je li ona Hrvatica ili židovka porijeklom? (zašto je najedanput promijenila priču i svrstala se uz Sanadera - Londonskog - masonskog potrčka? Jesu li tako tražili od nje, njeni 'suplemenici' iz Londona tj. iz Velikog Kabala?) Čije je prezime - Adler, pa Adlešić? Tko to kaže da je biometrijska teroristička kontrola građana - "prihvaćena kao neizbježna"?? Tko je to odredio "neizbježno"? Ili je NEIZBJEŽNO da mora biti srušen svjetski, zapadni teroristički režim? A ljudi i narodi oslobođeni od terora i straha? Oslobođeni od životinjskih, robovksih žigova?

Pazite: "Snimanje šarenice ili krvnih žila mrežnice u pozadini oka"! ONI žele imati vaše tjelesne podatke, vašu supstancu, vašu krv... da va slakše mogu - otrovati, ubiti, a sve lukavo i potiho... ovo je pokušaj stvaranja društva smrti. Pročitajte malo masonske fantazuhje o tomu kako oni zamišljaju društvo "budućnosti" u kojem bi bio zabranjen brak, u kojem bi bilo zabranjeno imati djecu... u kojem bi čovjek bio osamljena životinja stalno na ciljniku zvijeri, u kojem bi ljudska bića bila ponižena na nivo - životinje s čipovima u mozgu - da SOTONE iz tame vlasti mogu - vidjeti što "broj taj i taj" razmišlja i da ga mogu na daljinski - likvidirati! Gdje bi ljudi stalno nekamo putovali i nikad ne bi bili na jednom mjestu duže - da se ne bi stvarala prijatelsjva i saučešće čovjeka prema čovjeku - da se može likvidirati i zamesti tragove . Tipa "otputvao je na drugi raj svijeta, poslom, pa se zato ne javlja"! Pakleno društvo usamljenosti i straha - prisilnog uzimanja droge za ispiranje svijesti... itd. uostalom, sami pročitajte što sotonisti - maosni vjeruju da će biti njihovo carstvo NWO tj-. NOVI SVJETSKI POREDAK!

Što je s građanima koji neće dati da im se uzimaju fizički, tjelesni osobni podatci?

Je li Hrvatska predvidjela i koncentracijske logore za one koji neće htjeti prihvatiti takve dokumente straha i terora? Jesu li vam i to "amerikanci" objasnili gospođo Adlešić? Ma lako za to, ne? One Hrvate koji nisu "prvoklasni" Hrvati iz REPUBLIKE HRVATSKE, koji su recimo iz BiH (trećerazredni Hrvati, za amsonsku, Sanaderovu "hrvatsku" na londonskom karuselu) - oduzeti državljanstvo i protjerati u BiH, one koji su porijeklom iz Vojvodine - oduzeti državljanstvo i protjerati u - Vojvodinu, A Hrvate "prvoklasne", A Hrvate iz "provoklasne" hrvatije - RH - koji neće demonske žiogove - njih u zatvore ili, ako zatraže pomoć od OUN-a ili politički azil u nekoj drugoj državi svijeta (zbog političkog proganjanja i NASILNOG uzimanja tjelesnih sastojaka) - protjerati. I tako to... ja znam jamačno jedno: U teroru DIKTATURI i strahu nema razvoja ni jednom narodu! Samo propadanje i nestanak! Ali Adlešićka i Sanader sigurno "znaju bolje"! London im je "inspiraciaj" za sve ovakve antihrvatske, antinarodne, đavolske, antiljudske zakone - da bismo se sačuvali od "terorista"? Kojih terorista? Onih iz Bijele Kuće ili...?

Odavno je Biblijsko proročanstvo (U Danijelu i Otkrivenju, ali i u Evanđelju i Sv. Pavlu) najavilo sve ovo, ali je proročanstvo najavilo i - kraj! Koji neće biti lijep za Tamu, tj. masone, židove i one koji su im služili.

 Podržavam ovo što kaže sijelo.com.    Nisam za ovo što kaže sijelo.com.

Nepoznati, 2008-07-16 u 00:44:46 na vrh stranice

I još nešto važno: Iza ovog projeketa naslnog uzimanja osobnih tjelsenih podataka ljudi stoji ona masonska, kula tame - UJEDINJENI NARODI! Tamo gdje je privremeno sjedište samozvane "svjetske valde" govnara i pedofila, masonskih štakora iz okultne kanalizacije!

 Podržavam ovo što kaže Nepoznati.    Nisam za ovo što kaže Nepoznati.

dst, 2008-07-16 u 17:02:46 na vrh stranice

Kako se civilizirane i demokratske države nose s takvima kao što su Josip Perković i Krunoslav Prates, najbolje govori ova vijest:

Krunoslav Prates osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Sudsko vijeće Višega zemaljskog suda u Münchenu osudilo je na doživotnu kaznu zatvora hrvatskog državljanina Krunoslava Pratesa zbog sudioništva u ubojstvu hrvatskog emigranta...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

abC, 2008-07-17 u 15:00:18 na vrh stranice

Židovski duh masonerije

Poznati njemački vojskovođa u svjetskom ratu, Ludendorff, u poslijeratno se doba sav posvetio borbi protiv masonerije. Za njega je masonerija "židovska ustanova, čija povijest, stupnjevi službe, lozinke i izjave jesu od početka do kraja židovske. Tajna masonerije - kaže Ludendorff - jest židovstvo." Mason, ukoliko nije Židov, u loži postaje "umjetni Židov" t. j. on dobiva mentalitet, svojstva i osobine Židova. Masonerija - tvrdi Ludendorff - služi interesima židovstva, požidovljenju naroda i učvršćivanju židovskog gospodstva nad svijetom. Iako Ludendorffove tvrdnje možemo donekle smatrati pretjeranim, ipak ima mnogo istine u osnovnoj Ludenrorffovoj tezi, da je masonerija odraz i djelo židovskog duha. Kada se pojmljivo promatra masonska ideologija, njezina simbolika, ritualni rad i t. d., nalazimo izravne židovske uplive. Pogotovo je neoboriva povijesna činjenica da je slobodno zidarstvo u prošlosti najviše poslužilo interesima židovskog naroda, da mu je pomoglo u oslobođenju od "Ghetta" u kojem su Židovi boravili odijeljeni od ostalog svijeta, i poslužilo da su ušli u sva zvanja. Jasno je da je masonerija jedno od najjačih sredstava židovskog gospodstva. Židovski duh prodro je u masoneriju, on je danas nadahnjuje tako da su zapravo masonerija i židovstvo dva nerazlučiva pojma. To su dva blizanca koje jedva možemo međusobno razlikovati, odnosno, oni su kao stari poganski bog Janus s dva lica. Iako masonska organizacija u svom današnjem obliku nije starija od g. 1717., ipak njezini korijeni sižu u daleku prošlost i vode izravno do židovstva. Masonska je organizacija preko udruženja "Bratstava Ruže i Križa", koja su bila okultistička, magijska i alkemijska društva, a tražila su neke sakrivene, u stvari, nedokučive životne tajne što ih je na Istoku otkrio izmišljeni svjetski putnik Rosenkreutz, preuzela od židovske predaje - koja se razvila iz Talmuda (židovska sv. knjiga) t. zv. Kabale - mnoge sustavne elemente svoga naučavanja i rada. Kabalističke misli širili su u srednjem vijeku Židovi Ghetta. Tajanstveno značenje, koje masoni pridaju pojedinim židovskim riječima, brojevima i slikama, potječe od te Kabale. [1] Prvi osnivači masonskih loža početkom 18. vijeka u Londonu, otkuda se masonerija proširila po svijetu, bili su duše protestanti, ali već g. 1723. nalaze se u ložinskim popisima židovska imena. Što više, g. 1732., na jednom ložinskom sastanku u gostioni "K ruži" službu starješine (majstora) vrši jedan židovski trgovac duhana, jer je tada ta grana trgovine bila židovski monopol. Na jednoj svečanosti velike lože, iste godine u Londonu, jednu visoku službu vrši Židov Salamon Mendez. Engleska masonerija, a po njoj i ostala, širom je Židovima otvorila svoja vrata. Ona je napustila prvotno stanovište klesarskih cehova da članovi loža mogu biti samo kršćani. Sastavljač ložinskog ustava, engleski pastor Anderson, g. 1723. kao svrhu lože stavlja njegovanje "vjere u kojoj se svi ljudi slažu". Takva vjera nije ni jedna postojeća, jer se sve međusobno razlikuju, i zato masoni hoće da sebi samovoljno stvore neku posebnu vjeru. Zbog toga oni ne trebaju paziti na vjersku pripadnost svoga članstva. Takvo držanje lože u pitanjima vjere dobro je došlo upravo Židovima, koji su svojim urođenim trgovačkim instinktom nanjušili da je masonerija ustanova koja će njima poslužiti da razbiju ograde koje ih dijele od ostalih ljudi, i da njima zavladaju. Zato su oni, u kratko vrijeme nakon osnutka prve velike lože u Engleskoj, postali najbolji promicatelji masonerije. Ona je, naime, pod uplivom Židova proglasila da je najviša tekovina razvoja čovječanstva vjerska i građanska jednakost i podnošljivost, i da zbog toga loža, u kojoj se izgrađuje "čovječnost", pozna samo "dobre ljude", koji su međusobno braća, bez razlike vjere, narodnosti, boje i krvi. Zbog toga se u loži ne smije praviti razlika između kršćanina i Židova, već obadva moraju biti ravnopravna, odnosno ne smije se pitati kakva je tko plemena i koljena. Ta su načela u svome interesu proširili Židovi, jer su oni prije bili isključeni iz kršćanskog društva. Tako je masonerija u Židovima dobila najboljeg i najjačeg saveznika. Oni su joj na raspolaganje stavili svoju duboku kesu, a ona je njima za uzvrat razvila propagandu i u prilog njihove emancipacije, t. j. potpune ravnopravnosti, provela borbu protiv kršćanskog uređenja društva i protiv svih duhovnih temelja, na kojima je počivao kršćanski srednji vijek.


Židovi osvajaju masoneriju

Tu i tamo bilo je u masoneriji otpora nadiranju Židova , ali je taj bio brzo ugušen. Tako se nalazi u Londonskom "Fog's Journal"-u od 7. X. 1732., da je neki glasoviti ulični govornik imenom Henley na londonskim ulicama držao govor protiv "Židomasona". Lože u Bordeaux-u zaključile su g. 1750. da ne će primati Židove ni kao "braću" (članove) ni kao goste, makar bili članovi drugih loža. Međutim, ti pojedinačni pokušaji nijesu mogli suzbiti navalu Židova na lože. Najveći otpor primanju Židova u masoneriju bio je u njemačkim zemljama. Njemačkoj je masoneriji zapravo Židove nametnuo Francuski Veliki Orijent. Prve lože, u kojima su pored kršćana bili i Židovi, osnivane su u Njemačkoj pod zaštitom Velikog Orijenta, koji je budno pazio da se prema Židovima strogo provodi načelo vjerske snošljivosti, po onoj narodnoj: "Brat je mio, koje vjere bio!" Kad su se neki Židovi u Hamburgu g. 1811. potužili da ih tamošnje lože ne će primati, Veliki Orijent Francuske poduzeo je korake u Prilog Židova i hamburške lože morale su se izviniti i obećati da će se unaprijed savjesno držati "uzvišenih" masonskih načela. U Hamburgu je od svih njemačkih zemalja najprije prodrlo načelo da su Židovi ravnopravni. U ostalim njemačkim zemljama išlo je teže, ali i u njima je konačno svladan otpor. Kako su Židovi bili uporni, dokazom je slučaj s ložom u Frankfurtu. Tamošnja "Eklektička Velika Loža" koncem 18. vijeka odbijala je primanje Židova. Na to su Židovi, koji su bili primljeni u francuskim ložama, osnovali posebnu ložu pod zaštitom Velikog Orijenta Francuske. Budući da su bili najbolji sluge Napoleonskog režima, nakon pada Napoleona morali su prekinuti veze s francuskom masonerijom. Kako ih spomenuta "Eklektička Velika Loža" nije htjela primiti pod svoju zaštitu, obratili su se frankfurtski Židovi Velikoj Loži Engleske, vojvodi od Sussexa. Ovaj im je podijelio patent, ukorivši frankfurtsku veliku ložu, a to je bio veliki uspjeh Židova, jer je Engleska velika loža važila kao matica loža čitave masonerije na svijetu. Budući da su pruske lože uskraćivale primanje Židova, pa i onih koji su bili primljeni u engleskim ložama, zaprijetila je Engleska Velika Loža da će prekinuti sve veze s pruskom masonerijom. Engleska Velika Loža intervenirala je čak i preko princa, supruga engleske kraljice Viktorije, Fridrika Vilima. Kad je on sredinom devetnaestoga vijeka posjetio Englesku veliku ložu, primio ga je veliki meštar sa svim vladarskim počastima, ali mu je kazao da će Velika Loža uskraćivati pristup pruskim masonima sve dotle dok oni ne budu primali englesku "braću" židovske vjere. Princ-suprug morao je obećati da će u Berlinu poraditi da se zaključak pruske masonerije o neprimanju Židova ukine kao zastario. Budući da razne njemačke velike lože, napose tri pruske, nijesu glatko i oduševljeno htjele primati židovsku "braću", stali su masoni u pojedinim ložama protestirati. Oni su govorili da se u masonske "radionice" unosi pozitivno kršćanstvo, što više, - kršćanske dogme. "Brat" Klotz se u jednoj majstorskoj loži žalio što neki masoni hoće "ljubljenu njemačku domovinu" uvući u nesretne vjerske borbe. Isto tako iz inozemstva, gdje su u Velikim ložama sasvim zavladali masoni, kao iz Londona, New Yorka i Pariza, stizali su protesti i prijetnje pojedinim velikim njemačkim ložama zbog njihove vjerske netolerancije. Židovi su pak uspjeli da su im i u njemačkoj masoneriji širom otvorena vrata. Čak su Židovi napravili protunavalu i proveli načelo da se u ložu ne smije primiti nijedan kršćanin koji u Židovima ne bi gledao svoju braću, koja su za masonski "rad" sposobnija od bilo koje druge rase. Neki "brat" Conrad 1882. napisao je: "Isključiva kršćanska masonerija jest nesmisao. Židovi su gotovo jedina istinski napredna rasa na zemaljskoj kugli, zadojena demokratskim duhom, koja uvijek teži za napretkom ("Flammen für freie Geister"). " Pitanje primanja Židova konačno je u njemačkoj masoneriji do pred (I.) svjetski rat ovako uređeno. Što se tiče staropruskih Velikih loža, Velika zemaljska loža i Velika narodna matica loža "K trima zemaljskim kuglama" primale su Židove, članove drugih loža, kao goste, dok ih same kao "kršćanski" sustavi nijesu primale za članove. Velika loža "Royal York", K prijateljstvu", dozvoljavala je Židovima stupanje u tri ivanovska reda (šegrt, kalfa i majstor). Ostale, t. zv. humanitarne velike lože primale su Židove bez ograničenja, a kad je Hitler došao na vlast htjele su se spasiti od ukidanja na taj način što su se postavile na rasističko stanovište. Sve im to nije pomoglo, jer ih je zadesila ista sudbina, kao i ostale t. zv. humanitarne velike lože, to jest, raspuštene su i zabranjene. U kakav njihov antisemitizam državna vlast sasvim ispravno nije vjerovala, jer one načelno nijesu bile protiv Židova, pošto su ih primale kao goste, a druge su im davale niže redove. One su bile "kršćanske" samo u toliko što su se donekle ograničavale na članove stanovite vjeroispovijesti, do koje oni uglavnom ne drže ništa. Svi masonski pisci i udžbenici kažu da u t. zv. kršćanskoj masoneriji nema govora o kakvom antisemitizmu. Lennhoff-Posnerov službeni "Internationales Freimaurer Lexicon" na str. 81 piše: "Antisemitizam i slobodno zidarstvo u smislu Saveza (slobodnozidarskoga) međusobno su nespojivi pojmovi. I t. zv. kršćanski sustavi po svojoj praprvotnoj naravi nijesu antisemitski već su, uslijed svoga osebujnoga naučavanja, kršćanski osnovani na Ivanovom evanđelju t. j. ograničeni na stanovite predodžbe o vjeri".


Židovi - oruđe masona

Masonerija je svojom "slobodarskom" ideologijom, "tolerancijom" i "slobodom, bratstvom i jednakošću" poništila građanske i političke razlike između obrezanih i krštenih, oslobodila Židove Ghetta i otvorila polje njihovom razornom uplivu. Za razne šarlatane iz Ghetta, koji su svojoj neobuzdanoj fantaziji i svojim sklonostima na okultno djelovanje pustili slobodnoga maha, nastao je zlatni vijek. Pojavili su se razni osnivači smiješnih masonskih "redova" u koje su hrlili dokoni aristokrati i snobovski buržuji. Portugalski Židov, kabalist, Martines Pasqually osniva "Izabrane Koene" (Kohne), glasoviti okultista žido-levantinac Balsamo-Cagliostro, izmišlja egipatsku masoneriju, kojoj je on na čelu kao "veliki kofta", dok vojni liferant Napoleonove vojske Michel Bedarride sebe i svoju braću proglasi "Apsolutnim Velikim Konzervatorima" 90. stupnja reda Misraim. Vijek tobožnjega razuma, kritike i pozitivizma, zapravo zaslugom masonerije postaje doba smiješnog i praznovjernog šarlatanstva, u kojem glavnu riječ u društvu vode različiti židomasonski probisvijeti, koji svjesno varaju zaluđeno društvo. Glasovita židovska porodica Rothschild masoneriji pripada od g. 1802. Nathan Mayer Rothschild primljen je te godine u londonsku "Lodge of Emulation". Članovi svih ogranaka te milijarderske obitelji pripadaju ložama Engleske, Francuske, Njemačke i Austrije. Što više, barun Ferdinand Rothschild osnivač je po njemu prozvane "Ferdinand Rothschild Lodge Nr. 2420" u Wadesedonu u Engleskoj. Zanimljivo je da se muški članovi te obitelji nikada ne žene Nežidovkama, dok se ženski članovi obitelji udaju čak i u vladarske porodice. "Gojimi", t. j. Nežidovi, ne smiju ući u Rothschildovu familiju, dok Židovi mogu prodirati u kršćanska društva.


Francuski "Veliki Orijent" u rukama Židova

Jedna od najuplivnijih francuskih masona 19. stoljeća bio je Židov Isaac Adolphe Cremieux (1796.-1880.), po zanimanju advokat. On je bio glavni pokretač februarske revolucije g. 1848., kojom je s francuskoga prijestolja otjerana orleanska dinastija. U privremenoj vladi postaje on ministar pravde. Primio je izaslanstvo od tri stotine masona, koje je došlo čestitati "bratskoj" vladi na velikom uspjehu. Tada je "brat" Cremieux u ime vlade izjavio: "Republika je u masoneriji. Republika će činiti ono što zapovijedi masonerija". Kad je, inače, "brat" Proudhon vidio kako Židovi-masoni spretno izrabljuju francuske revolucije u svoju korist, i rekao je onu glasovitu rečenicu koja se može primijeniti na svaku evoluciju u Francuskoj: "Francuska nije učinila ništa drugo, nego promijenila svog Židova". Time je socijalist Proudhon izrekao istinu da se od svake revolucije najviše koriste Židovi, koji su uvijek na vlasti, samo što eventualno na mjesto Moritza dođe Kohn. Cremieux je brzo izdao republiku, kad je omogućio kandidaturu budućeg Napoleona III. za predsjednika republike, jer je on bio karbonar t. j. pripadnik tajnog političkog udruženja koje je radilo na ujedinjenju Italije, a bilo je srodno i pod uplivom masonerije. Cremieux je naslutio konac Napoleonove svemoći i pravodobno skrenuo masoneriju u opozicionalni smjer. God. 1870. bio je član revolucionarne vlade Narodne obrane i opet postao ministar pravde. Umro je kao senator. "Brat" Cremieux bio je vrlo svjestan Židov, iako je kao mason osuđivao svaki "klerikalizam" i rušio svaku vjeru, osim židovske. Kad su g. 1840. u Damasku zbog obrednog umorstva bili osuđeni neki Židovi, dohrlili su u Egipat "braća" Cremieux iz Pariza i Moses Monteliore iz Londona, proviđeni svim punomoćima vlada koje su ovisile o židovskom uplivu, i uspjeli su da osuđenici budu pušteni na slobodu, već je g. 1860. osnovao društvo za obranu Židovstva "Alliance Israelite Universelle", kojoj je bila zadaća da čuva i promiče interese židovstva po svem svijetu, napose na Istoku, gdje je bilo židovskih pogroma. Masonerija mu nije bila dovoljna, već je htio jedno zatvoreno židovsko društvo u kojem neće biti kršćana. "Alliance Israelite" uvijek je zastupana u Velikom Orijentu i Velikoj Loži preko kojih provodi svoje osnove. Masonerija i "Alliance Israelite" tako su usko spojeni da se bez pretjerivanja može kazati da se sjednica vodstva "Alliance" drži ujedno kad je na okupu i plenarna skupština vrhovnog odbora masonerije, Velikog Orijenta. "Alliance Israelite" je za vrijeme (I. sv.) rata izvršila sudbonosnu povijesnu ulogu, kad je preko svojih veza za antantu angažirala židovsko javno mnijenje i njegov kapital. Cremieux je bio u najužoj suradnji sa svojim židovskim "bratom" Loenom Gambetta. Kako je njihova židovska svijest daleko išla, i kakva je bila velika briga za židovstvo, neka služi samo ovaj primjer. Njemačka je vojska opsjedala Pariz 1871. i francuska privremena vlada "Narodne obrane" bila je u Toursu. Gambetta, koji je bio duša te "vlade narodnog otpora", nije imao pametnijeg posla nego da na nagovor "brata" Cremieuxa proglasi ravnopravnost Židova u - Alžiru. Židovi su u Alžiru bili omraženi (kao i danas), jer su bili krijumčari alkohola, gulikože i vlasnici javnih kuća. Arapi se dignu protiv te naredbe, ali istom nakon francusko-njemačkog rata, da ne bi naškodili Francuskoj. Francuska vojska svladala je arapski ustanak, i održala emancipaciju Židova, koja je stajala samo "nekoliko hiljada francuskih života", kako su se u komori cinički izražavala žido-masonska braća. I u pariškoj komuni g. 1871. imala su svoje prste "braća" Rothschildi i bankar Simon Deutsch. Rotschildove kuće za ustanka nijesu stradale, ali je zato od komunarda strijeljan pariški nadbiskup Darboy. Simon Deutsch samo je u početku, iz obzira prema javnosti, malo odsjedio u zatvoru, da kasnije postane izdavač Gambettine "La Republique Francaise"." Treća republika ostvarila je Židovima obećanu zemlju. Tada istom dođe do prave vlasti Israel kojemu je u službi bio Veliki Orijent. Budući da se radilo o Židovu kapetanu generalnog štaba Dreyfussu, koji je bio optužen da je njemačkim vojnim vlastima izdavao vojne planove, digla se sva Žido-masonerija u njegovu obranu, ne pazeći pri tome na ugled i interese francuske vojske. Sve što je bilo neprijateljsko francuskom narodnom biću, sve je stalo dizati drvlje i kamenje na francuske nacionalne ustanove, i rušiti temelje francuske nacije. To je jedna od najsramotnijih epoha francuske povijesti i uopće povijesti modernog nacionalizma, kada se zbog jednog Židova blatilo sve što je najsvetije svakom pravom nacionalistu. Dreyfussovu aferu izrabila je masonerija da sasvim zavlada Trećom republikom, a preko masonerije - židovstvo. Još i danas žido-masoni vladaju ljevičarskim strankama, koje su parlamentarni eksponent masonerije. Na čelu jake socijalističke stranke jest frankfurtski žido-mason Leon Blum, član lože "L' Action Socialiste", dok su u radikalnoj stranci od najvećeg utjecaja i moći zastupnik Jammy-Schmidt i senator Abraham Schramek, Židovi i masoni.


Židovi prvoborci masonerije u Italiji

I u talijanskoj masoneriji Židovi su igrali glavnu ulogu. "Bankar revolucije", Veliki meštar Velikog Orijenta Italije, Veliki komander Vrhovnog Savjeta i t. d., "brat" Adriano Lemmi (1822.-1906.) bio je Židov. Bio je veliki prijatelj masona Lajosa Kossutha, koji g. 1848. Hrvatsku nije mogao naći na zemljopisnoj karti, i financirao njegove osnove da se garibaldinci iskrcaju u Hrvatskoj. Njih je, kao protivnike hrvatstva, ogorčeno pobijao veliki hrvatski patnik i mučenik Eugen Kvaternik. Lemmijev nasljednik na vodstvu talijanske masonerije bio je famozni Ernest Nathan (1854.-1921.), navodno nezakoniti sin Mazzinija i Sare Nathan. Masonerija ga za prkos talijanskim katolicima i Vatikanu 1907. g. postavi za načelnika vječnog grada Rima, njega, koji je bio duša svih sramotnih protukatoličkih i protupapinskih demonstracija, među ostalima i one, kad su udruženi masoni i socijalisti u Tiber htjeli baciti mrtvo tijelo pape Pia IX. za prijenosa iz Laterana u Vatikan. Nathan je bio i u vodstvu talijanske masonske iredentističke organizacije "Dante Alighieri", koja je imala svrhu da u našim krajevima održava i stvara Talijane i odnarođuje naš hrvatski svijet. Na početku (I.) svjetskog rata masonerija se pod Nathanovim vodstvom najodlučnije zalagala za ulazak Italije u rat na strani antante, jer se s jedne strane samo tako mogla ostvariti zavjetna misao talijanske masonerije da za Italiju ugrabi drugu obalu Jadranskoga mora, a s druge strane da posluži interesima svjetskoga židovstva. Ministar vanjskih poslova Židov "brat" Sonnino pogađao se i s centralnim vlastima i s antantom i pristao uz onu stranu koja je više ponudila. Kad je antanta nudila Londonski ugovor masonerija je s oduševljenjem pristala na nj, i u travnju 1915. proglasila svoju "civilnu mobilizaciju", a početkom svibnja, pred stupanjem u rat, priredila je masonsku ratnu demonstraciju u Quartu, gdje su defilirale sve ložinske vlasti sa svim znakovima, pregačama i sl., a pod vodstvom židovskog "brata" Rapporte - D'Annuzia, kasnije glasovitog "osvajača" hrvatske Rijeke. Teren za to otimanje našega grada godinama je priređivala talijansko-židovsko-madžarska loža "Sirius" na Rijeci, koja je posredovala između masonsko-židovske opozicije i "hrvatske braće" u famoznoj Riječkoj rezoluciji. Vezu između talijanske i francuske masonerije, a i ostalih masonskih centrala, održavala je već spomenuta "Alliance Israelite", preko koje su iz Francuske dolazile pare, kojima su se kupovali talijanski parlamentarci i "oduševljavali" za rat na strani antante. Talijanska je masonerija za vrijeme rata tražila da u vladi službeno bude službeno zastupana po jednom ministru, kako je to bilo u Francuskoj. Obzirom na veliku omraženost masonerije u talijanskoj nacionalnoj javnosti, na prijedlog samog "brata" Sonnina se od toga odustalo, ali su zato ložu neslužbeno u vladi zastupali ovi Židovi- ministri: ratni ministar Ottolenghi (ex Ottenheimer), Luzzatti, Barzilai (ex Bürzel) iz Trsta, i drugi. U svim su svjetskim masonerijama Židovi dolično zastupani. U engleskoj Gornjoj kući sjedi nekoliko lordova kao n. pr.: Rothschild, bivši potkralj Indije lord Reading (ex Rufus Isaaks), Lawson (ex Löwy), Pok. lord Melchett, prijašnji Ludwig Mond, vođa kemijskog trusta, jest podrijetlom njemački Židov. Nekadašnjem svemoćnom engleskom ministru predsjedniku (premijer) D'Israeliju, kasnijem lordu Beaconsfieldu, samo ime pokazuje tko je i što je. Jedan od dokaza židovske snage u engleskoj politici jest poznata Balfourova deklaracija, kojom je Velika Britanija Židovima priznala arapsku Palestinu kao židovsku domaju. [2] U švicarskoj masoneriji, kojom upravlja velika loža "Alpina", vladao je do nedavna "brat" Isaac Reverchorn (1862.-1927.). Bio je veliki meštar "Alpine", osnivač i veliki kancelar "Associaotion Maconnique Internationale", udruženja kontinentalnih velikih loža sa sjedištem u Genevi. (A. M. I. imali je svoju manifestacionu skupštinu u Beogradu g. 1926.). Zanimljivo je da je taj pokršteni Židov bio predsjednik Vijeća narodno-katoličke crkve. Gdjegod je masonerija uhvatila korijena i imala neko značenje, tu su je zakaparili Židovi. Eno daleke Brazilije, koja za velikoga meštra ima Židova Jeana Pereira-Souto. Pomoćnik jednog drugog velikog meštra Laura Sodrea je Židov Antonio Pereira de Sa Peixott. Urugvaj ima za Velikog meštra Velikog Orijenta potomka jedne stare židovske španjolske porodice Carlosa de Castro. U Guatemali je sekretar Velike lože brat Robert Löwenthal.


Židovi osnivači loža u Hrvatskoj

Madžarska masonerija se koncem XIX. vijeka sasvim požidovila. Prije rata (1913.) imala je od čitavog članstva 86 posto Židova, a koncem rata bilo je 95 posto Židova. Židovi, članovi madžarskih masonskih loža, u drugoj polovici XIX. vijeka osnovali su lože u Hrvatskoj: Osnivači sisačke lože "Zur Nächstenliebe" sve su sami strani Židovi, kako to pokazuju imena Leigl, Löwy Rosenberg, Rankel, Laxa, Friedrich. Osnivači i članovi "Hrvatske Vile" u Zagrebu bili su Židovi i pokršteni Židovi Šandor Weiss de Polna, Julius Hühn, Eugen Bothe, Edmund Kolmar, Robert Fischbach, Slavoljub Bulvan, Samuel Kocian, Simon Frangeü, Anton Schlesinger, Adolf Rosenfeld, Ignatz Granitz, Ferdo Lux i drugi. Loža "Stella Orientalis" u Zemunu također je imala za članove zgoljne Židove kao n. pr. Neumanne, Goldsteine i druge.(O tome opširno u: "Masonerija u Hrvatskoj", I. dio). Kasnija zagrebačka loža "K ljubavi bližnjega" imala je u većini židovsko članstvo, a i danas su Židovi obilno zastupani u ložama koje rade pod zaštitom Velike Lože "Jugoslavije", kao i u onima koje su pod zakutnom Velikom Ložom "Libertas".


Lože i sinagoge

Židovi u masoneriji imaju sve preduvjete i mogućnosti da se u njoj osjećaju baš kao u svojoj sinagogi. Masonsko mjesto sastajanja, loža, zove se kao i židovsko mjesto bogosluženja, hram ili Tempal. Na istočnoj strani nalazi se oltar ili žrtvenik, a na njemu biblija kao u Starom Zavjetu. Biblija je, inače, masonima samo simbol etike, a ne sveta knjiga. Iz biblije masoni najradije iznose mjesto o gradnji Salamonova hrama i njegovu graditelju Hiramu iz Tira, jer se svaki mason zamišlja da je graditelj Hiram i da u sebi i od sebe zida Salamonov hram. U hramu se nalazi pet stupova ili pet svjetlosti. tri stupa nose svijećnjake i nalaze se oko Tapisa ili saga, a zovu se tri manja svjetla i znače: mudrost jakost i ljepotu, dok su druga dva stupa ili slobodna ili se na njima nalaze ulazna vrata. Ta je dva stupa pred Salamonov hram stavio graditelj Hiram. Jedan se zove Jahin i drugi Boas (J. i B.), ali se također u loži uči da su stupovi stariji od Salamonova hrama. U masoneriji se, osim toga, mnogo rabe i hebrejske riječi tako da sav masonski obrednik podsjeća na sinagogu, a podavanje značenja brojevima potječe od upliva židovske Kabale, tako da je izvrsno kazao američki mason Pike, kad je napisao: "Sva istinska masonska udruženja svoje tajne i svoje simbole zahvaljuju Kabali. Jedina Kabala zapečaćuje savez između apsolutnoga razuma i Božanske volje. U njoj (Kabali i Talmudu) se nalazi ključ sadašnjosti, prošlosti i budućnosti". (Pike: "Morals and Dogma"). Ipak Židovima nije bilo dosta što su sasvim zavladali masonerijom i sasvim je podvrgli svom duhu i služenju židovskim interesima. Oni u njoj ipak nijesu sasvim sami, jer su u društvu kršćana pred kojima se ustručavaju otkrivati svoje planove, iako ti kršćani-masoni na sve moguće načine, isticanjem svoje "tolerancije”, mržnjom na kršćansku vjeru, i na sve što Židove smeta, nastoje ugoditi svojoj židovskoj braći. Anglosaksonska masonerija t. j. ona u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, poznata je zbog svoje širokogrudnosti prema Židovima. Ona je išla tako daleko da je Židovima dozvolila da osnivaju isključivo svoje židovske lože, čije će članstvo biti samo židovsko. Ortodoksni su, naime, Židovi našli izliku da budu sami, kad su zahtijevali da se kod "bijelih trpeza" t. j. kod banketa nakon "rada" na "gradnji Salamonova hrama" uzimlje u obzir njihov jelovnik, koji n. pr. isključuje svinjetinu. Engleska su braća stoga židovskoj "braći" dozvolila da osnuju svoje židovske lože, uz uvjet da ostaju pod zaštitom t. j. kontrolom Velike Lože. Slično je bilo i u Americi.


Osnivanje posebnih židovskih loža

Ali čim su Židovi pomoću masonerije postigli svoju građansku emancipaciju, a u masoneriji postigli svu vlast, stali su misliti i na svoju posebnu masoneriju. U tu svrhu nikli su u Americi posebni židovski masonski redovi kao n. pr. Independent Order B'nai B'rith (Nezavisni Red B'nai B'rith), Independent Order B'rith of Abraham (Nezavisni Abrahamov red B'rith), Independent Order Free Sons of Israel (Nezavisni red slobodni sinovi Izraela), Independent Order B'nai Mosche, Grand Order of Israel (Veliki red Izraela), Order Achei B'rith, Sons of Benjamin (Sinovi Benjaminovi), Order of Ancient Maccabaeaus (Red starih Makabejaca). Order Archei Ameth Kheser Shel Barzel, Ahaoat Israel, Loyal Order of Moses, American Star Order (Red Američke Zvijezde) i drugi. Najveću važnost i raširenost postigao je Independent Order B'nai B'rith (Nezavisni red "Sinovi Saveza"). Taj je red g. 1843. u New Yorku osnovao jedan doseljenik iz Njemačke - Heinrich Jones. U njega se primaju samo Židovi. Jones mu je kao zadaću stavio da zastupa interese Židova u Americi i po čitavome svijetu. Za vanjski, nežidovski svijet, o tom Nezavisnom redu se kaže da ima svrhu raditi "na moralnom i etičkom usavršavanju" svog članstva, da služi ljubavi bližnjega, da je filantropski. U stari, njemu je glavna svrha da bdije nad židovskim interesima, da veže Židove međusobno, da ih drži na okupu, da pazi i upozoruje Židove gdje bi mogli steći koju poziciju, i da motri sve akcije koje bi za Židove mogle biti nepovoljne. Radi te svoje svrhe, ta se židovska masonerija tako raširila da Židovi s ponosom kako B'nai B'rith obuhvaća čitav svijet, i da nad njime sunce nikada ne zalazi. Židovi su se u svojoj masoneriji okupili u doba kad je u Sjedinjenim Državama u jeku bila jaka protumasonska borba zbog Morganove afere. Tada su se Židovi, zbog otpora javnog mišljenja, pobojali za sudbinu masonerije, pa su se na vrijeme pobrinuli da stvore organizaciju koja će štiti njihove interese. G. 1827. ugrabili su masoni jednog obrtnika, zidara Williama Morgana, jer se prijetio da će izdati knjigu o masonskom radu, njihovom ritualu i tajnama. Oni su ga uhitili, navodno, zbog nekog neplaćenog duga, i odveli u nepoznatom pravcu. Njegova sudbina nikada nije razjašnjena, te se tvrdi da su ga sunovratili u Nijagaru. Zbog te otmice protiv slobodnih zidara, koji se na ovako nečovječan način rješavaju svojih protivnika, se digla bura ogorčenja. Kao izraz tog neprijateljstva protiv slobodnih zidara, nastala je u Uniji protumasonska stranka (Anty Masonic Party), koja je zahtijevala raspuštanje loža. Brojni su masoni iz straha napustili lože. U tom bijegu prednjačili su, dakako, "braća" - Židovi.


Velika moć Židovskih loža

U tom raspoloženju Židovima je dobro došlo osnivanje vlastite židovske masonerije, koja je u svojim redovima tijekom godina cvijet američkog židovstva. Ta je židovska masonerija brzo presađena u Europu. Središte joj je ostalo u Chicagu, kamo je preneseno iz New Yorka. U Europi i ostalom svijetu osnivaju se distriktne Velike lože, koje onda osnivaju pojedine lože. Loža u Europi nema posebnih stupnjeva, ali ima svoj ritual i svoje znakove raspoznavanja, tako da nemasoni ne mogu imati uvida u njihov rad. Distrikata u svemu ima 13, od tih 7 u Americi i 6 u Europi. U Europi su distriktne velike lože ove: Berlin (ukinuta), Bukurešt, Prag, Carigrad, Beč i Krakow. B'nai B'rith u čitavom svijetu ima preko 600 loža sa blizu sto tisuća članova. Masonerija B'nai B'rith osnovana je navodno da suzbija rasnu mržnju i vjersku nesnošljivost. Međutim, usprkos tih svojih ciljeva ona isključivo prima Židove, dakle, udružuje u sebe samo pripadnike jedne rase i jedne vjere. U konstituciji, osnovnom zakonu i direktivi reda, veli se: "Nezavisni B'nai B'rith smatra za svoju misiju da sjedini Židove najviših i opće-čovječanskih interesa, da podigne umni i moralni karakter naroda naše vjere, da mu ucijepi načela najčistije filantropije (čovjekoljubivosti), časti i domoljublja, da pomaže znanost i umjetnost, da olakša redu sirotih i potrebnih, da izbriše suze udovica i siročadi, zaštićujući ih najširim načelima čovječnosti. " Članovi B'nai B'ritha vele da su Židovi još i danas izabrani narod, i da je njihova zadaća uloga određena riječima Starog Zavjeta upućenih Abrahamu: "Ostavi svoju zemlju i svoju kuću, svoju rodbinu i uputi se u zemlju koju ću ti pokazati. I ja ću od tebe načiniti velik narod, veličat ću i blagosloviti tvoje ime i blagosloviti ću one, koji tebe blagoslivlju, a prokleti ću one koji tebe proklinju, i svi narodi biti će blagoslovljeni kroz tebe." B'nai B'rith je naročito u Americi razvilo veliku aktivnost u korist Židova. Osniva i uzdržava mnogobrojne dobrotvorne ustanove, skloništa, domove, bolnice, poliklinike. U tu svrhu utrošene su stotine milijuna dolara. Članovi židovskih loža od reda su najbogatiji i najuplivniji američki Židovi, tako da su oni mnogo doprinijeli stupanju Amerike u (I. sv.) rat. Za antantine države oni su bili iz više razloga. Ponajprije, od trgovanja s antantom baš su židovski trgovci imali najviše koristi, jer su se oni držali riječi što ih je njihov "brat" Isaac Markussohn izrekao na banketu, u počast lordu Northcliffeu [3]: #"Rat je ogromno poslovno poduzeće, pri čemu heroizam vojnika nije ono najljepše (!), nego poslovna organizacija. Amerika je ponosna na povoljni položaj koji uživa." # Heroizam, t. j. smrt na bojnim poljanama, kao manje lijepo, prepuštala su "braća" kršćanima, a oni su izabrali ono ljepše - bogaćenje. Osim toga "Alliance Israelite Universelle" djelovala je preko masonerije na antantofilsku orijentaciju židovstva i, konačno, Engleska je Balfourovom deklaracijom za slučaj pobjede Židovima stavljala u izgled osnivanje njihove nacionalne židovske države u Palestini. Iz svih tih razloga odlučili su se za vrijeme rata za stranu antante najuplivniji američki Židovi (sve sama "braća"): bankari Blumenthal, Meyer, Seligmann, Salamon, Lehmann, veliki industrijalci: Lewisohn, Guggenheim, rabini Wise, Lyons, Philippson, profesori Gottheil, Holländer, Wiener, publicisti F. Franklin, S. Stransky, Beer, Frankfurter, pedagozi U. Flexner, Leipziger, suci Cardozo, Marschall, Joretzky i mnogi drugi. B'nai B'rith materijalno pomaže članove svoga naroda. Pod njegovim okriljem osnovano je u Americi "Društvo za širenje poljoprivrede među američkim Židovima". Kad je društvo osnovano 1910., u cijeloj američkoj Uniji bilo je svega 216 farmerskih obitelji, koje su obrađivale oko 12 tisuća jutara zemlje. Godine 1930. bilo je 60.000 Židova koji su obrađivali 100 tisuća jutara. Iz naročitog je fonda blizu Jeruzalema osnovan grad koji se zove " B'nai B'rith Garden City". I (I. sv.) iza rata imaju američki Židovi vrlo odlučnu riječ u američkoj politici. Vođa američkog radništva iza (I. sv. ) rata, Samuel Gompers, austrijski je Židov. Američki poslanik u Carigradu za vrijeme rata bio je Hirsch Morgenthau. Pouzdanik svih američkih predsjednika od Wilsona do Roosvelta jest Bernard Baruck. [4] Nema uplivnog mjesta kojim ne dominiraju Židovi masoni. Masonerija B'nai B'rith najjače se iza 1882. raširila u Njemačkoj. Iako su Židovima bile otvorene t. zv. humanitarne Velike lože, koje su pod svojom vlasti imale veliku većinu loža, ipak su za povod posebnom grupiranju uzeli antisemitsku kampanju, tobože, da se zaštite a zapravo da se i pred kršćanima zabarikadiraju u posebnim ložama. Najuplivniji Židovi postali su ujedno i članovi B'nai B'ritha. tako je tom redu pripadao i veliki parobrodski magnat Ballin, poznati vlasnik elektrotehničke industrije i ministar Walter Rathenau, zatim Friedländer-Fuld, Bleichröder, Katzenstein, Max i Paul Warburg, ubijeni predsjednik Nezavisne Bavarske Kurt Eisner (Kosmanovsky) i mnogi drugi. Prije raspusta masonerije u Njemačkoj B'nai B'rith loža je bilo preko stotine. U samome Berlinu bilo ih je devet. U francuskoj B'nai B'rith nije se raširila, budući da je pored "Alliance Israelite" bila nepotrebna.


Popis članova lože "Srbija"

B'nai B'rith kao glavnu zadaću na kontinentu ima da brani i promiče interese židovskih manjina. U turskome carstvu Židovi su znali steći mogućnosti opstanka i napretka i bili su, kao financijeri Turaka, povlaštena manjina. Zato je u Carigradu kao središtu carstva koje je svoju vlast i svoj opstanak osnivalo na isisavanju kršćanske raje, osnovana Velika loža XI. distrikta istoka. Pod nju su potpadale lože u Carigradu, Drinopolju, Smirni, Rodu, Solunu, Sofiji i Beogradu, dakle, u svim privredno-političkim centrima. U Beogradu je g. 1911 osnovana loža pod imenom "Srbija". Njezini su članovi bili današnji vrhovni rabin i senator dr. Isak Alkalaj, poznati beogradski liječnik dr. Bukić Pijade, židovski povjesničar Ignjat Šlang, liječnik dr. Bukus Alkalaj, pok. dr. David Alkalaj, pok. radikalski narodni poslanik Šemajo Demajo, advokat i demokratski kandidat za zastupnika u Beogradu dr. Friedrich Pops, Nisim Benarojo, Jakov Davičo, sada šef odjeljenja Državne hipotekarne banke, rentier Adolf Rešovski, prodavač klasne lutrije Abraham Farhi, advokat Rafailo Fine i drugi. Židovi u Srbiji, u prvom redu u Beogradu, imali su vrlo jake društvene položaje, koje su sačuvali još od turskih vremena. Za njihov ugled i moć dosta je navesti da su u Beogradu i bivša radikalna i bivša demokratska stranka na parlamentarnim izborima kandidirale po jednog Židova. Židovi u Srbiji od početka su znali svoje posebne interese spojiti s općim državnim interesima, zbog čega su dobivali priznanja od najviših predstavnika državne vlasti. Loža "Srbija" iza rata svoj je izvještaj podnijela Distriktnoj velikoj loži u Carigradu. U izvještaju stoji: "U Srbiji je prije rata bilo svega 7500 Židova, od čega kojih 6500 u Beogradu, a 1000 u ostalim većim mjestima. U političkom pogledu Židovi uživaju ista prava kao i kršćansko stanovništvo. Poslije balkanskih ratova simpatije srpskoga naroda prema Židovima znatno su se uvećale. U Narodnoj skupštini Židovstvo je predstavljeno jednim poslanikom, a na visoko povjerljivim položajima državne uprave vidimo naše jednovjernike. U vojsci, pored jednog manjeg broja aktivnih oficira, imamo i veći broj rezervnih oficira, koji su cijenjeni i kao njihovi srpski kolege Židovska omladina odgaja se u srpskim osnovnim, srednjim, stručnim i visokim školama. Siromašni đaci potpomagani su i od države, i od naše ustanove "Potpora", koja je većem dijelu inženjera, liječnika, advokata i td. omogućila dovršenje školovanja." Kada je g. 1918. došlo do stvaranja Jugoslavije, loža "Srbija" prikupila je sebi sve Židove članove B'nai B'ritha, koji su bili učlanjeni u bečkim i peštanskim ložama, zavisnim od velike lože bečkog distrikta. Beogradska loža "Srbija" dugo vremena nije htjela dozvoliti, da t. zv. prečanski Židovi osnuju posebne lože, koje bi bile ovisne od bečke distriktne lože, već ih je prisilila da u nju stupe, smatrajući da se u njenom okrilju, i po uzoru njenih članova, imaju naučiti patriotizmu i lojalitetu spram državnih vlasti. Ona sama nikako nije htjela izići iz zaštite otomanske velike distriktne lože u Carigradu, i da se možda priključi drugoj velikoj loži, samo da prema državnim vlastima naglasi kako Židovi u novoj državi hoće nastaviti prokušani rad i posvećene tradicije lože "Srbija", koja ih je mogla nesmetano razvijati i očuvati pod zaštitom carigradske velike lože. [5] Beogradska loža "Srbija" obuhvaća elitu beogradskog židovskog društva. Godine 1935. predsjednik joj je liječnik, dr. Cezar Kajon, dok joj je g. 1934. predsjednik bio Aron Alkalaj, generalni sekretar Državne hipotekarne banke. Članovi su "Srbije" osim spomenutih bili: advokat David A. Alkalaj; direktor banke "Metropol " Samuel A. Alkalaj; direktor "Srpsko.Švicarske banke" Bencijon Aron; veletrgovac tekstilnom robom Izrailo Aruetti; veletrgovac tekstilnom robom Josif Aruetti; knjižar izdavač Franjo Bach; trgovački agent Žan Benarojo; vlasnik tehničkog biroa ing. Emil Deutsch; agent za šivaće mašine Samuilo K. Davičo, advokat Samuilo Demajo; direktor "Anilina" A. D. Mika Efrajim; tvorničar sirove svile Albert Farhi; direktor srpske industrije špiritusa Bernat Farkaš; zubar dr. Joseph Finzi; izvoznik kože i agrarnih proizvoda Heinrich Fleischer; izvoznik šljiva i žitarica Leo Glougner; advokat dr. Fran Herzog; direktor Općeg jugoslavenskog bankarskog A. D. (prije Wiener Bank Verein) David Hohner; advokat dr. Josif Holänder; agent tekstilnom robom Moša B. Josif; trgovac tekstilnom robom Leon B. Josif; trgovac tekstilnom robom Solomon A. Koen; poznati knjižar Geca Kohn; trgovac tekstilnom robom Azriel Löwy; direktor Kolonijalne banke Moric D. Löwy; trgovac kolonijalnom robom Moša Naftali Löwy; trgovački agent Nahman Löwy; agent za gvožđe i građevno drvo Leon de Leon; liječnik dr. Rafailo Margulies; direktor "Švicarsko Srspke banke" Isak Mešiah; trgovac galanterijskom robom Isak Medina; trgovački agent Jakob S. Melamed; trgovački agent Isak Moloho; liječnik dr. Moša Munk; bankovni činovnik kod "France-serbe" David S. Pijade; direktor "Balkanske kreditne banke" Živko Pijade; direktor transportnog poduzeća "Globus" Stevan Reichnitzer; liječnik dr. Rafailo Rubenović; tvorničar tinte i boja Jakov Ruso; inžinjer Isidor Sumbul; arhitekt Samuilo Sumbul; bankovni prokurist "Jugoslavenske udružene banke" Baruh Samokovlija; trgovac bojama Zdravko B. Salamon; suvlasnik "Traversa", trgovine građevnim materijalom ing. Julije Šalinger; trgovac gumom i pisaćim mašinama Alfred Šatner; predstavnik "M. Fišla - sinovi Kreka" dr. leo Štajndler; tvrorničar sapuna i žica iz crijeva Marko Štajner; direktor "Jugo-Mosse" Hugo Schwartz; građevni inžinjer Leon Talvi; liječnik dr. Nisim Testa; advokat Pavle Winterstein; trgovac staklarske robe Isak Zunana. Još pod ložu "Srbija" spadaju "braća" iz Zemuna i Pančeva, dok su tu - prije nego su osnovane samostalne lože u Novom Sadu, Subotici i Osijeku - pripadala i tamošnja braća. "Braća" u Zemunu jesu ova: direktor trgovačke akademije i glavni sekretar "Saveza židovskih bogoštovnih općina" Ivan Kohn; šef ispostave zemunskog okružnog ureda liječnik dr. Aleksandar Band; liječnik dr. Arnold Schön; advokat dr. Lav Bradeis; trgovac parfumerijskom robom Jakov Klopfer. U Pančevu su ova "braća": trgovac žitom Artur Freund; zastupnik "Standard oil Company" dr. Hugo Lenard; trgovac galanterijskom robom Ernest Maj; trgovac žitom Avram Paparo; advokat dr. Aleksandar Herzl.


Popis članova lože "Zagreb"

Istom g. 1927. mogli su "prečanski" Židovi osnovati svoju prvu ložu na teritoriju bivše austro-ugarske monarhije. U izboru imena osnivači se nijesu usudili slijediti primjer beogradske "braće", već su uzeli neutralno ime Zagreba, premda osjećaju potrebu da zagrebačkoj loži dadu i koje specifično židovsko ime. Dosadašnji predsjednici lože "Zagreb" bili su: od 1927. do 1930. liječnik dr. Milan Schwartz, koji je ujedno vrlo aktivan i u masoneriji koja potpada pod (zakutnu) veliku ložu "Libertas" u Zagrebu; dr. Gavro Schwartz (1930.-1931.); advokat dr. Oskar Spiegler (1932.-33.), također agilini radnik i u ložama obedijencije "Libertas"; direktor "Općeg Jugoslavenskog d. d." Mavro Kandel (1933.-34-). Sada (g. 1935.) je predsjednik dr. Marko Horn. Inače, članovi ove lože nisu toliko ljubomorni na tajnu o njihovoj pripadnosti židovskoj masoneriji. Tako u telefonskoj knjizi za grad Zagreb pod slovom "L" možemo naći broj te lože zabilježen ovako: "Loža Zagreb - Jurišićeva 2. br. 7302". Dakle, ta loža ima prostorije u zgradi "Srpske banke". U prostorijama je radi komoditeta "braće" čak instaliran i telefon pod pravim imenom, što ostale t. zv. "mješovite lože" ne bi nipošto učinile. Članovi su lože: liječnik dr. Vladimir Altmann; advokat i vlasnik Tvornice likera i octa d. Hugo Bauer; liječnik "Merkura" dr. Marko Bauer; direktor tvornice "Hermann Pollack i sinovi" Alfred Bondy ( U toj tvornici bio je g. 1935. štrajk radnika, i novine su iznijele porazne podatke o izrabljivanju radnika!); suvlasnik tvornice kandita i čokolade "Union" Slavoljub Deutsch-Maceljski; liječnik dr. David Eisenstädter; direktor banke "Kreutzer" Julije Fischer; direktor tvornice papira ing. Laci Freund; industrijalac Matija Freund; bankovni direktor u miru i vlasnik Pouzdaničkog biroa dr. David Fuhrmann; valetrgovac jajima i vlasnik "Ovexa" d. d. Žiga Graf; veletrgovac kolonijalnom robom Teodor Grünfeld; suvlasnik komercijalne poslovnice Lavoslav Hiembach; generali direktor "Traversa" d. d. Otto Heinrich; veletrgovac kolonijalnom robom i vlasnik pržione kave "Konsum" d d. David Herzog; veletrgovac tekstilnom robom i suvlasnik firme "Prevedan i Hoffmann" Josip Hoffmann; također i suvlasnik iste firme Vilim Hoffmann; Direktor "Banke Kreutzer" Franjo Huber; liječnik dr. Đuro Jelinek; veletrgovac vinom Dragutin Kastl; veletrgovac vinom milan Kastl; suvlasnik firme "Kleiner V. et Co." Vilim Marko Kleiner; suvlasnik tvornice kandita i čokolade "Union" julije König; član ravnateljstva "Granuma" d. d. i "Skladišnog i otpremničkog d. d. d. " Herman Kraus; agent u poslovima drva Makso Lederer; vlasnik "Trgovinske banke" d. d. dr. Benko Lövinger; glavni tajnik "Kern kajemet lejisrael" dr. Üelomo Löwy; advokat dr. Pavao Neuberger; ravnatelj "Jugoslavenske destilacije drva d. d." dr. Sigmund Pordes; advokat dr. Makso Pscherhof; advokat dr. Rudolf Rodanić; liječnik dr. Rudolf Rosner; rezbar Šandor Schneller; vlasnik "Zagorke" d. d. za građevnu industriju Armin Schneller; generalni direktor "Našičke tvornice tanina i paropila" Aleksandar Sohr (sada u istražnom zatvoru); generalni direktor "Slaveksa" d. d. Alfred Spitz; liječnik dr. Beno Stein; veletrgovac papirom Lavoslav Steiner; ravnatelj "Francuskog osiguravajućeg društva 'Unon' "Lav Stern, burzovni meštar Maksim Stern; profesor Aleksandar Szemitz; advokat dr. Lavoslav Šik; vlasnik "Ivančice, tekstilne industrije" Leo Tobolski; ravnatelj "Save" d. d. osiguravajučeg društva dr. Heinrich Wollak. Nadalje je član direktor "Krapinske tekstilne industrije d. d. " Stjepan Otto Löwy; tvorničar tekstilne robe u Mariboru Marko Rosner; u Sisku primarijsu dr. ragutin Herlinger. Član lože "Zagreb" bio je i pok. Otto Stern, jedan od najbogatijih Zagrepčana, koji je iz financijskih razloga počinio samoubojstvo.


Popis članova lože "Sarajevo"

Početkom 1933. osnovana je u Sarajevu samostalna loža B'nai B'rith pod imenom "Sarajevo". Do tada su sarajevska "braća" potpadala pod beogradsku ložu. Na svečanosti instalacije prisustvovao je u ime "Srbije" dr. Pijade kao i izaslanik lože "Zagreb". Predsjednik joj je direktor "Gradske štedionice" dr. Vita Kajon. Članovi su trgovac kožom Albert Alkalay; trgovački agent Herman Alkalay; liječnik dr. Moša Alkalay; trgovac željsznom robom Avram Majer Altarac; tvorničar opeke Mordehaj R. Attias; liječnik dr. Adolf Benau; liječnik dr. Žiga Bauer; advokat dr. Rudolf Buchwald; trgovac tekstilnom robom Salamon Danon; nadsavjetnik Leon Finci; trgovac pokućstva Mauricio Finci; trgovac kolonijalnom robom Ovadio Finci; advokat dr. Robert Fürst; željeznički činovnik Ludwig Furcht; direktor Tehničke škole ing. Oskar Graf; suvlasnik "Singer et Co." Iso Herman; advokat dr. Otto Horowitz; trgovački agent Ješua Israel; liječnik dr. Ezra Kajon; advokat dr. Jakov Kajon; trgovac teksilnom robom Albert E. Kajon; ravnatelj "Fönixa", osiguravajućeg društva, Bernardo Klein; sudac dr. Salamon Kabiljo; nadrabin dr. Moric Levi; direktor fabrike čarapa "Avram Levi Sadić" Mihael Levi; trgovac tekstilnom robom Moise J. Montiljo; veterinar dr. Isak Nahmijas; zubar dr. Moric Papo; liječnik dr. Rafael Papo; tvorničar užarske robe Silvio Papo; liječnik dr. Leon Perić; advokat dr. Julije Rothkopf; liječnik i pisac dr. Isak Samokovlija; liječnik dr. Josef Salom; španjolski konzul Albert Salom; suvlasnik "Singer et Co." Julije Singer; bankovni direktor Josip Sumbul; trgovac kolonijalnom robom Rafael Tolentino; nadrabin dr. Hinko Urbach.


Popis članova osječke lože "Menora"

U svibnju 1934. osnovana je u Osijeku loža "Menora". Na prijedlog "brata" dra Lavoslava Šika prekinulo se s običajem da se ložama daju nežidovska imena. Tako su osječkoj, kao i subotičkoj te novosadskoj dana čisto židovska imena. "Braća" u Osijeku potpadala su dijelom pod beogradsku, a dijelom su se bila priključila zagrebačkoj loži. Predsjednikom je izabran advokat dr. Josip Horn. Članovi su lože liječnik dr. Edmund Altman; suvlasnik "Wilheim et Boslowitz" Huko Boskovitz; tvorničar kapa i odora Bela Hermann; zubar dr. Geza Fein, veletrgovac kolonijalnom robom Bernardo Klein; liječnik dr. Lazar Margulies; nadrabin dr. Simon Ungar; advokat dr. Nikola Tolnauer; liječnik dr. Karlo Weismann, trgovac Žiga Wollner i građevinski poduzetnik ing. Ljudevit Freundlich. Osječkoj loži pripadaju: iz Vinkovaca zubar dr. Maks Arminski; veletrgovac vinom Armin Borovitz; zastupnik Našički Julije Gutmann; veletrgovac željeznom robom Rudolf Gross; advokat dr. Ignjat Lang i liječnik dr. Adolf Stark. Iz Vukovara je industrijalac drvom Aleksa Steiner.


Članovi židovske lože u Subotici

Lože u Subotici i Novom Sadu najnovijeg su datuma. Ona u Subotici zove se "Mahnat Jad". Predsjednik joj je advokat dr dr. Zoltan Lorant, dok su joj članovi: liječnik dr. Mirko Berger; veletrgovac vinom dr. Matija Bruck; liječnik dr. Ladislav Brumemmer; fabrikant opeke te vlasnik importnog i eksportnog komanditskog društva "Hermes" Samuilo Deutsch; vlasnik grafičkog umjetničkog zavoda Ernest Fischer; suvlasnik fabrike "Braća Goldner" Bela Goldner; suvlasnik iste fabrike Edo Goldner; liječnik dr. Artur Holländer; sekretar "Jadranskog osiguavajućeg" Bela Lengyel; advokat dr. Marcel Löbl; vlasnik tvornice čarapa i pletene robe "Merkur" Löwenthal Henrik; direktor "Hrvatske Sveopće Kreditne Banke" Josip Piliš; direktor gvožđare "Barzel" i tvornice peći "Zephir" Martin Rosenfeld; suvlasnik "Central spedit" Makso Rotbart; zubar dr. Mirko Schlesinger; vlasnik trgovine optičkim aparatima Friedrich Schönberger; suvlasnik veletrgovine kolonijalnom robom Aleksandar Spitzer; suvlasnik tvornice čokolade "Braća Ruff" dr. Mirko Teltsch; advokat dr. Iso Tordai. Subotičkoj loži pripadaju i braća iz Sombora: ravnatelj "Našičke tvornice tkanina i paropila" David Krämer; advokat dr. Henrik Oblat; suvlasnik veletrgovine tekstilnom robom Živko Polaček. U Bačkoj Topoli je član lože vlasnik mlina Dezider Forgacz.


Članovi lože u Novom Sadu

Loža u Novom Sadu zove se "Dr. Solomon Alkalay". Predsjednik joj je veletrgovac Ludwig Korody. Članovi su joj: trgovac drvom Ernst Bernat; zubar dr. Leo Fischer, trgovac kratkom robom Viktor Gross; liječnik dr. Alfred Hajim; trgovac užarskom robom Hajoš Julije; liječnik dr. Desider Keiner; činovnik "Steiner, drvarsko-industrijsko d. d." Vlado Kraus; industrijalac stakla Pavle Lampl; advokat dr. Ferdinand Lustig; trgovac hranom Franjo Sirtes; direktor "Rossia Foncier" Aleksandar Rosenbaum; trgovac kolonijalnom robom Martin Schlossberger; liječnik dr. Petar Schwartz; advokat dr. Desider Tibor; ekonom dr. Edmund Pisker Haas; iz Velikog Bečkereka suvlasnik agenturne i komisionalne radnje Leopold Fleischberger.


Židovi zapovijedaju masonima

Po imenima i zanimanjima članova lože B'nai B'rith kod nas vidi se da je u tim društvima okupljeno sve što je najmoćnije, najuplivnije i najkrupnije u židovskom svijetu, a i u našem javnom životu. Tu su od reda privrednici, koji u rukama imaju naš ekonomski život, napose financijski, tu su advokati koji zastupaju te bankare, trgovce i tvorničare, te liječnici koji ih liječe i. t. d. Druga zvanja u ložama i nisu zastupljena. Tek u sarajevskoj loži nalazimo po kojeg profesora ili činovnika. U ostalim ložama takvih bijelih vrana nema. U njima su isključivo krupni kapitalisti, ljudi novca i gospodari privrede. Prema tome, te su lože udruženja u kojima se vezuje najekskluzivnije židovsko društvo. To su zapravo karteli, sindikati ili trustovi najužeg kruga, koji gospodari kapitalom. Židovske su lože, u stvari, mjesta iz kojih se sve promatra i dirigira se svime. Osim toga njihovi članovi, zaštićeni tajnom, imaju ne samo uvid u rad opće ivanovske i škotske masonerije, u kojoj su izmiješani kršćani i Židovi, nego s njima i upravljaju, kako smo to imali prilike pokazati u ovome svesku. Zbog toga su lože B'nai B'rith društva, u kojima se nalazi ona stvarna masonska vlast, jer je njihovo t. j. židovsko sve što pripada čitavoj masoneriji, dok nad onim što je židovsko, nitko izvan B'nai B'ritha nema vlasti. Židovske lože najjači su eksponenti i širitelji židovske moći i snage. Mješovita masonerije stavlja im na raspolaganje sve što sama ima, daje im uvid u sav javni život, dok su one same otvorene samo najužem židovskom krugu. Židovstvo, koje je samo po sebi zatvoren krug, još je jače stisnulo redove u ložama B'nai B'rith, potenciralo je ekskluzivnost i neizmjernost. B'nai B'rith lože su pravo vodstvo, koje kroji sudbinu pojedincima, grupama, državama i narodima, a ostala je masonerija više-manje samo njihov izvršni organ. Zato je Ludendorff masone nežidove t. j. kršćane označio umjetnim Židovima. Svi masoni samo služe izabranom narodu i stvaraju mu preduvjete za obećanu zemlju. U pravilima nezavisnog reda B'nai B'rith stoji da njegovi članovi svojim javnim i privatnim životom trebaju dokazati da je pojam Židova isto što i pojam ispravnog ponašanja, da biti Židov znači raditi na najvišim načelima istine i humaniteta. Čitatelji neka sami po imenima i "profanim" zvanjima te radu spomenutih kandidata za savršenstvo boraca na polju humaniteta i filantropije prosude, što znači biti član izabranog naroda i kako članovi " B'nai B'ritha" rade na najvišim načelima istine i humaniteta.

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

abC, 2008-07-17 u 15:15:50 na vrh stranice

Papa Lav(Leon) XIII. o masonima

Ljudski rod (Humanum Genus), nakon što se zbog đavolje zlobe udaljio od Boga, Stvoritelja i Davatelja rajskih darova, podijelio se na dvije različite i suprotne strane, od kojih se jedna strastveno bori za istinu i vrlinu, a druga za one stvari koje su istini i vrlini suprotne. Jedna je Kraljevstvo Božje na zemlji – odnosno, Crkva Isusa Krista; oni koji žele pristati uz nju iz dubine svoje duše, zbog svog spasenja moraju služiti Bogu i njegovom jedinorođenom Sinu, svim svojim umom i svojom snažnom voljom. Druga je kraljevstvo Sotone, u čijoj su vlasti i moći svi oni koji su slijedili njegov žalosni primjer i onaj naših prvobitnih roditelja. Ovo dvostruko kraljevstvo dviju država suprotstavljenih zakon koji djeluju u suprotnim pravcima Augustin je jasno vidio i opisao i suptilnom jezgrovitošću shvatio suštinu obaju ovim riječima: "Dvije ljubavi stvorile su dvije države. Ljubav prema sebi do prezira prema Bogu stvorila je zemaljsku, ali ljubav prema Bogu do prezira sebe stvorila je nebesku". (De Civ. Dei, knjiga XIV., poglavlje 17)
Jedna se protiv druge bori različitim oružjem i u svako vrijeme, iako ne uvijek istim žarom i bijesom. U naše dane, međutim, čini se da sljedbenici zla kuju urote i udružuju se svi zajedno pod vodstvom i uz pomoć društva ljudi kojih ima posvuda, čvrsto su povezani, a koje oni nazivaju slobodnim zidarima. Ne smetajući im u njihovim namjerama oni se natječu u napadima na Božju moć: otvoreno i uporno žele nauditi Crkvi, sa svrhom da koliko je god to moguće kršćanski narod liše povlastica koje mu je udijelio naš Spasitelj Isus Krist.
S pogledom na ta zla prisiljeni smo zbog milosti u našoj duši često se **** obratiti Bogu govoreći: "Jer, evo dušmani Tvoji buče i mrzitelji Tvoji glavu podižu. Protiv naroda se Tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika Tvojih. Govore: 'Dođite, zatrimo ih, da ne budu narod!' " (PS LXXXII, 2-4).
Zbog prijeteće krize i velike i uporne službe protiv kršćanstva, naša je dužnost ukazati na opasnost, istaći naše neprijatelje i oduprijeti se koliko god možemo njihovim spletkama i lukavstvima, kako oni čiji je spas u našim rukama ne bi zauvijek bili izgubljeni i kako bi kraljevstvo Isusa Krista, koje nam je u povjerenju dodijeljeno, ne samo ostalo nedirnutim već i nastavilo rasti širom svijeta.
Naši prethodnici, rimski pontifeksi, koji su neprestano bdjeli nad sigurnošću kršćanskog naroda, vrlo su rano prepoznali ovog najvećeg neprijatelja koji se probija iz mraka tajne zavjere i predviđajući u svojim umovima budućnost upozorili su i vladare i narod neka ne budu zavedeni njihovim obmanama i prijevarama.


Povijesni niz enciklika protiv masona

Klement XII. Prvi je ukazao na opasnost 1738. godine, a Benedikt XIV. Obnovio je i nastavio svoju Konstituciju. Pio VII. slijedio je obojicu, a Leon XII. Ih je zauvijek potvrdio i odobrio svojom Apostolskom Konstitucijom – Quo Graviora - kojom obnavlja zakone i dekrete navedenih pontifeksa o toj stvari. Na isti su način govorili Pio VII., Grgur XVI i vrlo često Pio IX. Zbog svrha i cilja masonske sekte, kakvim smo ih razotkrili iz jasnih dokaza i poznavanja razloga, njezinih zakona, obreda i komentara koji su izašli na vidjelo, te bili obznanjeni u dodatnim izjavama njezinih članova, ova Apostolska Stolica zaprijetila je i otvoreno izjavila da je masonska sekta ustanovljena protiv zakona i poštenja i jednako je opasna za kršćanstvo kao i za društvo u cjelini: zaprijetivši teškim kaznama kojima Crkva kažnjava krivce, ona je zabranila to društvo i zapovjedila da nitko e smije postati njegovim članom. Razljućeni masoni, misleći da će izbjeći kazni ili je djelomično odbaciti prijezirom i klevetama, optužili su Papu koji je donio dekrete, da je prešao granicu umjerenosti. Jednako su tako pokušali umanjiti autoritet i važnost apostolskih konstitucija Klementa XII., Benedikta XIV., Pija VII. i Pija IX. Ali, u istom društvu ima i onih koji su, iako protiv svoje volje, priznali da su rimski Pontifeksi djelovali mudro i zakonito, u skladu s katoličkom disciplinom. U ovome se mnogi vladari i državnici slažu s Papama, odričući se masonerije pred Apostolskom Stolicom, ili donoseći zakone u kojima je osuđuju kao zlo u Nizozemskoj, Austriji, Švicarskoj, Španjolskoj Bavarskoj Savoji i ostalim dijelovima Italije.
Činjenice su opravdale razboritost naših prethodnika, a to je najvažnije. Njihova očinska skrb nije uvijek i svugdje imala uspjeha, kako zbog patvorenosti i lukavstva samih masona, tako i zbog nesmotrene lakoumnosti onih čija je dužnost zahtijevala neprekidnu budnost. Masonska sekta u posljednjih stotinu i pedeset godina narasla je izvan svih očekivanja i uvlačeći se smjelo i prijetvorno u najrazličitije slojeve društva postala je tako moćnom da se danas u državama čini jedinom vladajućom silom. Iz ovog ubrzanog i opasnog rasta u Crkvu i države ušla su sva ona zla koja su već previdjeli naši prethodnici. Doista je došlo do toga da ozbiljno strahujemo, ne zbog Crkve, čiji su temelji prečvrsti da bi ih ljudi mogli poljuljati, već zbog onih država u kojima je to društvo zadobilo veliku moć – ili druga društva slična njemu, koja se pokazuju masonskim slugama i sljedbenicima.
Iz tih razloga, kada smo prvi **** naslijedili upravljanje Crkvom vrlo smo jasno vidjeli i osjetili potrebu suprotstaviti se tako velikom zlu s punom snagom našeg autoriteta. Kada je god bilo moguće napadali smo osnovne doktrine u kojima je izražena masonska nastranost. Našim encikličkim pismom Quod apostoloci muneris osudili smo greške socijalista i komunista: pismom Arkanum pokušali smo objasniti i obraniti temeljno načelo domaćeg društva, čiji je izvor i podrijetlo u braku: pismom koje započinje Diuturnum predložili smo oblik građanske vlasti koja bi bila u skladu s načelima kršćanske mudrosti, odgovarajući samoj prirodi, te blagostanju naroda i njegovih vladara. Slijedeći primjer naših prethodnika, namjeravamo skrenuti našu pozornost na masonsko društvo, cjelokupnu njegovu doktrinu, namjere, djela i osjećaje, kako bi bolje oslikali ovu zlu silu i zaustavili širenje njegove zarazne bolesti.

Postoje nekoliko sekta koje su, iako pod različitim imenima, običajima, oblicima, podrijetlom, ciljevima i osjećajima jednaki masoneriji, koja je jedinstveno središte iz kojeg sve one proizlaze i kojemu se vraćaju. Iako se danas čini da više nemaju potrebu skrivati se u tami, jer već mogu održavati svoje sastanke na svjetlu dana i pred očima svojih sljedbenika, te otvoreno objavljivati svoje novine, one još uvijek namjerno čuvaju običaje i navike tajnih društava. Štoviše, u njima postoje mnoge tajne - koje skrivaju ne samo od profanih, već i od mnogih svojih članova – kao što su njihove krajnje namjere, skriveni nepoznati nadređeni, tajni sastanci, odluke, metode i sredstva za njihovo ostvarivanje. Ovdje leži razlog razlikama u pravima i dužnostima njihovih članova, te razlika među redovima i stupnjevima i strogoj disciplini kojoj su podvrgnuti. Inicirani moraju obećati, štoviše, moraju prisegnuti, da nikada i ni na koji način neće razotkriti svoju subraću i znakove po kojima ih se raspoznaje, niti razotkrivati svoje doktrine. Tako lažnim predstavljanjem i patvorenošću, masoni se uvelike nastoje, poput nekoć manihejaca, skrivati – ne prihvaćajući nikakvih drugih svjedoka doli sebe samih. Vješto traže skrovita mjesta, koja posjećuju i književnici i filozofi, okupljajući se tamo u svrhu erudicije: jezici su im uvijek spremni za govore o kultiviranom građanstvu; proglašavaju svoje milosrđe prema siromašnima, te se brinu za napredak cjelokupnog društva. Ove svrhe, iako mogu biti istinite, nisu jedine. Osim toga, oni koji su odabrani da se pridruže društvu moraju obećati i prisegnuti da će se s punim poštovanjem i povjerenjem pokoravati svojim vođama i učiteljima, učini sve ono što im bude rečeno i prihvatiti smrt i najstrašniju kaznu, ako se ogluše o njihove zapovijedi. U stvari, neki koji su izdali tajne ili nisu poslušali zapovjedi kažnjeni su smrću takvom vještinom i smjelošću da je ubojstvo izbjeglo policijskoj kazni. Stoga razum i istina pokazuju da je društvo o kojem govorimo protivno poštenju i prirodnoj pravdi.
Postoje i drugi vrlo jasni argumenti koji ukazuju na to da je ovo društvo u neslozi s poštenjem. Bez obzira na vještinu kojom se ljudi skrivaju, nemoguće je da se njegova svrha neće razotkriti. "ne može dobro stablo roditi zlim rodom, a zlo stablo dobrim rodom" (Matej, VII, 18). Masonerija donosi pokvarene plodove pomiješane s velikom gorčinom. Iz dokaza gore spomenutih, mi uviđamo njezin cilj, a to je želja svrgavanja svih religioznih društvenih redova koje je uvelo kršćanstvo i izgradnja novoga, prema vlastitom ukusu utemeljenom na prirodnom zakonu.

Ono što smo do sada rekli ili ćemo tek reći mišljeno je o masoneriji općenito, kao i o svim društvima sličnim njoj, a ne o njezinim pojedinim članovima. Među njima možda i postoji nekoliko onih koji, iako su pogriješili postavši njihovim članovima, nisu niti krivi za njihove zločine, niti svjesni konačnog cilja kojeg ta društva žele ostvariti. I među samim udruženjima možda postoje neka koja ne odobravaju ekstremna rješenja, koja bi, budući da proizlaze iz zajedničkih načela, smatrala potrebnim prihvatiti, ako im njihova nastranost i podlost ne bi bile suviše odbojnima. Neka od njih vrijeme i mjesto sprječava da odu onako daleko koliko bi mogla otići, ali ih se zbog toga ne treba smatrati manje masonskim, jer se masonski savez temelji ne samo na djelima i aktivnostima, već i na osnovnim principima.


Principi naturalizma su masonski principi

Naturalisti, kako i samo ime kazuje, zastupaju načelo da ljudska priroda i ljudski razum u svemu moraju biti našim učiteljima i vodičima. Kad su se jedno s time složili, zanemarili su svoje dužnosti prema Bogu, ili su iste iskrivili pogrešnim mišljenjima i lažima. Oni poriču da se sve otkriva pomoću Boga: ne prihvaćaju nijednu vjersku dogmu ni istinu osim one koju se može shvatiti ljudskim razumom; smatraju kako službeni autoritet učitelja nije osnova za to da mu se bespogovorno vjeruje. Budući da je posebna i jedinstvena dužnost Katoličke Crkve čuvati učenja primljena od Boga i primijeniti sva potrebna Božanska sredstva kako bi ih očuvala potpunima i neiskvarenima, protiv nje se okrenuo bijes i napadi njenih neprijatelja.

Ako netko promotri postupke masona, posebno u odnosu na vjeru, gdje je svima dopušteno čini što žele, postati će jasno da oni vjerno slijede naturalistička načela. Doista, njihov je konačni cilj lišiti Crkvu njena utjecaja, ugleda i učenja, propovijedajući načelo potpunog odvajanja Crkve od države. Tako su zakone i vlade oteli sveobuhvatnoj i Božanskoj vrlini Katoličke Crkve, želeći svim sredstvima zavladati državama i učiniti ih neovisnima od crkvenih institucija i doktrina.

Istjerati Crkvu kao pouzdanog vodiča, nije im dovoljno, te su tome pridodali progone i uvrede. Slobodno je i nekažnjeno postalo napadati same temelje Katoličke Vjere, kako usmeno tako i pismeno. Crkvena su prava time povrijeđena, a njezine Božanske povlastice više se ne poštuju. Njezino je djelovanje ograničeno u najvećoj mogućoj mjeri, i to u duhu zakona koji naizgled nisu nasilni, ali su zapravo smišljeni kako bi ugrozili njezinu slobodu. Donose se zakoni protiv svećenstva, kako bi se smanjio njihov broj i njihova sredstva. Crkveni je prihod uvelike ograničen, a vjerske zajednice ukinute i raspuštene. Sa sve većim neprijateljstvom gleda se na Apostolsku Stolicu i rimskog Pontifeksa. On je lišen svoje svjetovne moći, temelja njegovih prava i sloboda: stavljen je u nepravedni položaj, nepodnošljiv za njegove brojne terete sve dok nije došlo do toga da sektaši otvoreno govore ono što su u tajnosti smišljali dugo vrijeme – kako se Papi treba oduzeti njegova duhovna moć, a Božanska institucija rimskog Pontifikata nestati s lica zemlje. Ako su za ovo potrebni dodatni argumenti biti će dovoljno ukazati na svjedočenja mnogih koji su u prošlosti, kao i nedavno, izjavili daje vrhunski cilj slobodnih zidara s neukroćenom mržnjom progoniti kršćanstvo, te da se neće smiriti dok se ne uvjere da su sve vjerske institucije koje je ustanovio Papa – uništene.

Ako sekta i ne zahtijeva otvoreno od svojih članova da odbace svoju vjeru, ovakav je tolerantni stav daleko od toga da našteti masonski sektama, već im je, naprotiv, i od velike koristi. To je ponajprije jednostavan način da se obmanu prostodušni i naivni, koji pridonosi prozelitizmu. Otvarajući svoja velika vrata osobama svih vjeroispovijesti, oni u stvari promiču veliku suvremenu grešku vjerske ravnodušnosti i jednakosti svih vjera, što je najbolji način da se uništi svaka religija, posebno katolička, koja se, budući jedinom istinitom, ne može izjednačavati s drugima a da joj se pritom ne nanese velika nepravda.

No, naturalisti idu još i dalje. Istine koje se spoznaju prirodnim svjetlom razuma, kao što su postojanje Boga, duhovna priroda i besmrtnost duše, za njih više nemaju nikakvoga značaja.
Masonerija se razbija na istim stijenama i na isti način. Točno je da slobodni zidari općenito prihvaćaju postojanje Boga, ali priznaju da ono nije dokazano i pouzdano. Isto je tako poznato da je u masonskoj zajednici pitanje Boga predmetom velikih neslaganja i da je davno o tome vođena ozbiljna rasprava. Činjenica je da sekta svojim članovima ostavlja potpunu slobodu razmišljanja o Bogu kao i da oni potvrđuju ili poriču Njegovo postojanje ako to žele. Oni koji smjelo poriču Njegovo postojanje na istom su položaju kao i oni koji (poput panteista) priznaju Boga ali ne i ideju Njega, uništavajući realnost Božanske prirode, načinivši od nje apsurdnu karikaturu. Čim se temelji uzdrmaju i sruše s njima će propasti i mnoge prirodne istine, poput univerzalne vladavine Providnosti, besmrtnosti duše i smrtnosti tijela.

Kad se jednom udalji od ovih principa, važnih i teoretski i praktično, lako je uvidjeti što će se dogoditi s javnim i osobnim moralom. Nećemo govoriti o natprirodnim vrlinama koje, bez posebne milosti i dara od Boga nitko ne može niti posjedovati niti upražnjavati, a za koje je nemoguće naći sklonost među onima koji s ponosom odbacuju otkupljenje čovječanstva, nebesku milost, sakramente i vječnu radost. Govorimo o dužnostima koje proizlaze iz prirodnog poštenja. Budući da su to izvori i principi pravde i morala, Bog stvoritelj i promišljeni Vladar svijeta, vječni zakon koji zapovijeda da se poštuje i zabranjuje da se vrijeđa prirodni poredak, krajnji je cilj čovjeka postavio daleko iznad svih stvorenih stvari ovoga svijeta. Kad su ova načela jednom svrgnuli slobodni zidari i naturalisti, prirodna se etika više nije imala na čemu graditi. Jedini moral kojeg priznaju slobodni zidari, po kojem bi oni željeli odgajati mladež, jest onaj kojeg nazivaju građanskim i neovisnim, ili onaj koji zanemaruje svaku religioznu ideju. Ali kako je siromašan, kako je nesiguran i u svakom pogledu promjenjiv taj moral, pokazuju žalosni plodovi, koji se djelomice pojavljuju već sada. Tamo gdje je zavladao zabranjuju oni kršćanski odgoj, nestalo je čestitosti i poštenja, ljudima se rađaju strašne i čudovišne misli, a zločini rastu zastrašujućom smjelošću. Nad ovim se svi zgražaju, čak i oni koji su suočeni s dokazima, a opet ne žele priznati da je tako.


Izvori pornografije i budućeg stanja

Osim toga, kako je ljudska priroda okaljana prvobitnim grijehom, zbog čega više naginje poroku nego vrlini, nemoguće je voditi pošteni život bez stalne borbe sa strastima i smirivanja nagona na razumnu mjeru. U ovoj je borbi često **** neophodno prezirati stvorena dobra i podvrgavati se najtežim mukama i žrtvama kako bi se zaštitilo carstvo pobjedničkog razuma. Ali naturalisti i masoni, odbacujući Božansko otkrivenje, poriču prvobitni grijeh i ne priznaju da je naša slobodna volja oslabljena i naklonjena zlu. Suprotno tome, pretjerujući u isticanju snage i izvornosti prirode i tražeći u njoj načela i jedinstvenu ulogu pravde, oni ne mogu čak ni zamisliti kako je, u svrhu suzbijanja i obuzdavanja njezinih nagona, potrebna velika upornost i neprestano ulaganje napora. Ovo je razlog zbog kojeg se s toliko oduševljenja gleda na strasti i bez ikakvog srama čitaju novine, časopisi i kazališne drame potpuno nečasnog sadržaja. Slobodne umjetnosti vođene su principima nerazboritog realizma, a ženskast (ženskarski?, prim.) i mekušast život podupiru najdomišljatiji izumi. Jednom riječju, upražnjavaju se oduševljenja koja zavode i slabe vrlinu koja je pažljivo stvarana, oduševljenja postaju teorijama onih koji su ljudima oduzeli Božanska dobra i svu sreću pronašli u prolaznim stvarima koja su ih prikovala za zemlju.

Ono što smo rekli mogu potvrditi stvari o kojima nije lako ni misliti ni govoriti. Kako ovi lukavi i zlobni ljudi pronalaze poslušnost i pokornost u dušama ljudi već slomljenih i podvrgnutih tiraniji strasti, u masonskim sektama postoje i oni koji otvoreno zagovaraju i predlažu da se mnoštvima svim raspoloživim sredstvima omogući ulazak u njihovo društvo, samo zato da bi oni nakon toga postali lakim sredstvom za ostvarivanje najsmjelijeg cilja.

Obzirom na domaće društvo, gotovo svi naturalisti zastupaju načelo braka kao isključivo građanskog ugovora, koji zakonito može biti razvrgnut samom željom ugovorenih strana, što će reći da država ima vlast nad bračnom vezom. U obrazovanje djece ne smije se uplitati nikakva religija, a kada djeca odrastu treba im se dopustiti da odaberu onu koja im se najviše sviđa.

Slobodni zidari bespogovorno prihvaćaju ove principe i ne samo da ih odobravaju već i nastoje djelovati u cilju njihovog uvođenja u moralni i praktični život. Mnoge zemlje koje ispovijedaju kršćanstvo smatraju ništavnim brak koji nije sklopljen u građanskom obliku. U drugim zemljama zakoni dopuštaju razvod. U nekim se pak čini sve kako bi razvod bio dopušten, tako da će priroda braka uskoro biti promijenjena i svedena na svjetovnu zajednicu, koja se može ustanoviti i ukinuti kako se kome prohtije.


Dekristijanizacija odgoja

Masonska sekta jednodušno i smjelo cilja na preuzimanje obrazovanja djece. Oni znaju da su u toj nježnoj dobi ona najpovodljivija i da nema boljeg načina da takve građane pripreme za svjetovnu službu. Time zastupnicima Crkve ne ostavljaju nikakvu ulogu u usmjeravanju i nadzoru djece, čiji odgoj i obrazovanje žele preuzeti na sebe. U nekim područjima otišli su tako daleko da je tamo cjelokupno obrazovanje djece u rukama laika: iz moralnog podučavanja izbačena je svaka ideja o svetim i velikim dužnostima koje sjedinjuju čovjeka s Bogom.

Slijede načela društvene znanosti. Ovdje naturalisti uče kako svi ljudi imaju ista prava i potpuno jednake uvijete: da je svaki čovjek prirodno slobodan; da nitko nema prava zapovijedati drugima; da je podvrgnuti čovjeka svakoj drugoj vlasti osim njihove – tiranija. Za njih je narod suveren; oni koji vladaju nemaju vlast ako je ne prizna i na nju ne pristane narod, stoga može biti smijenjena, htjela ili ne, u skladu sa željama naroda. Izvor svih prava i građanskih dužnosti leži u narodu ili državi, kojom se vlada prema novome načelu slobode. Država mora biti bez Boga; nema razloga zbog kojih bi jedna vjera bila prihvatljivija od druge; svima se mora ukazivati podjednako poštovanje.
Sada je dobro znano da slobodni zidari odobravaju ova načela i ne treba dalje dokazivati kako oni žele oblikovati vlasti po svome uzoru. [1]

Iz rečenoga je lako razumjeti što je masonska sekta i što ona želi. Njezina načela u tolikoj su općoj suprotnosti s ljudskim razumom da ništa ne može biti izopačenije. Želja da se uništi vjera i Crkva ustanovljena od Boga s obećanjem vječnog života, pokušaj da se ožive, nakon osamnaest stoljeća, poganski običaji i institucije, velika je glupost i smjela bezbožnost. Ne manje strašno i nepodnošljivo je preziranje darova udijeljenih putem Njegovih poslanika. U ovom ludom i zastrašujućem pokušaju čovjek prepoznaje onu neukroćenu mržnju i osvetnički bijes koji je protiv Isusa Krista planuo u Sotoninom srcu.

Drugi pokušaj kojim masoni tako odlučno nastoje srušiti temelje morala i postati sudionicima onih koji bi željeli d se tako nešto ozakoni nije ništa drugo nego poziv upućen ljudskom rodu da se ponizi na najprezreniji i najsramotniji način.

Ovo zlo pogoršavaju opasnosti koje prijete crkvenom i svjetovnom društvu. Kao što smo više **** objasnili, brak je kroz mnoga stoljeća potvrdio svoj sveti i religiozni karakter i po Božanskom pravu bračna je zajednica neraskidiva. Ako se ta zajednica razvrgne, ako razvod postane zakonom dopušten, nastat će zbrka i nesloga, žena će izgubiti svoje dostojanstvo, a djeca svaku izvjesnost za svoje blagostanje.

Zamisao o državi koja zagovara vjersku ravnodušnost i zanemarivanje Boga u vladajućem društvu kao da On ne postoji, glupost je nepoznata onima u čijem je srcu i umu duboko ukorijenjena ne samo ideja o Bogu, već i potreba za javnim štovanjem, jer oni govore da je lakše pronaći grad bez temelja nego bez ikakvog Boga. Najhumanije društvo, iz kojeg je priroda stvorila nas, ustanovio je Bog, stvoritelj same prirode, iz kojeg kao iz svoga počela i načela izvire sve to preobilje mnogobrojnih darova. Budući da nam glas prirode govori neka ljubimo Boga svim vjerskim žarom i pobožnošću, jer smo od Njega dobili život i uz život mnoga dobra iz istih bi razloga narodi i države morali činiti isto. Stoga oni koji žele osloboditi društvo svake vjerske dužnosti nisu samo nepravedni već i nerazboriti i apsurdni.


Razlozi teokratskog uređenja države:

Komunizam i socijalizam su masonsko čedo

Kad se jednom prihvati da su ljudi Božjom voljom rođeni za svjetovno društvo i da je suverena moć toliko neophodno potrebna društvu da, ako ona podbaci, društvo neizbježno propada, iz toga slijedi da pravo zapovijedanje izvire iz istog načela iz kojega izvire i društvo. To je razlog zbog kojeg je Božji namjesnik obdaren takvim autoritetom. Stoga se, dokle je god to potrebno, zbog cilja i prirode ljudskog društva, čovjek mora pokoravati zakonitoj vlasti kao što se mi pokoravamo vlasti Boga, vrhovnog vladara svemira, i najveća je pogreška udijeliti narodu pravo da svojom voljom odbija poslušnost.
Obzirom na njihovo zajedničko podrijetlo i prirodu, krajnji je cilj predviđen za svakoga od njih, kao i prava i dužnosti koje iz njega proizlaze, ljudi su bez sumnje svi jednaki. Ali, budući da je u njima nemoguće pronaći jednake sposobnosti, kao što se tjelesnom snagom i snagom razuma jedan razlikuje od drugih, kao i zbog raznolikosti običaja, sklonosti i osobnih kvaliteta koje su toliko velike, apsurdno je miješati ih i izjednačavati, kako bi se u svjetovni život uveo poredak stroge i apsolutne jednakosti. Kako je savršena građa ljudskog tijela posljedica jedinstva i harmonije različitih dijelova, koji se razlikuju oblikom i upotrebom, ali zajedno i na svom mjestu oblikuje prekrasan, snažan, koristan i za život potreban organizam, tako i državu čini beskonačan broj različitih pojedinaca. Ako bi svaki od njih živio prema vlastitom hiru, posljedica bi bio grad nakaznosti i ružnoće, dok bi djelujući zajedno ka općem dobru, usprkos razlika u položajima, sklonostima i umjetnosti, sami stvorili sliku grada harmonije.
Uznemirujuće greške koje smo spomenuli, motaju ispuniti vlade strahom. Ako bi se strah od Boga i poštovanje Božanskih zakona s prezirom odbacili, ugled vladara bi se srušio, a neizbježno bi uslijedila i opća revolucija. Ova podrivačka revolucija namjerni je cilj i otvorena svrha brojnih komunističkih i socijalističkih udruženja. Masonska sekta nema razloga smatrati svoje ciljeve drugačijim, jer masoni promiču i njihove planove, a imaju i s njima zajednička načela. Ako se krajnje posljedice nisu svuda ostvarile, to nije zasluga ovih sekti niti volje njihovih članova, već one Božanske vjere koja se ne može ugasiti i najodabranijeg dijela društva, koje odbijajući se pokoriti tajnim udruženjima, neumorno odupire njihovim neumjerenim naporima.

Neka nam Nebo udijeli sposobnost da iz plodova možemo suditi o korijenu i da iz prijetećeg zla i opasnosti možemo spoznati loše sjeme! Moramo se boriti protiv lukavog neprijatelja, koji narode i kraljeve obmanjuje laskajući i dajući lažna obećanja.
Slobodni zidari, uvukavši se u srca vladara i pretvarajući se njihovim prijateljima, ciljaju na to da ih učine pomoćnicima u svojem nastojanju da sruše kršćanstvo, a kako bi ih naveli na još aktivniju suradnju kleveću Crkvu da je neprijateljica kraljevskih povlastica i moći. Postavši tako još smjelijima i sigurnijim u sebe, zadobili su i veliki utjecaj u upravljanju državama, odlučni da potresu prijestolja i progone, okleveću ili protjeraju svakog vladara koji bi im odbio poslušnost.

Ovom umjetnošću laskanja narodu oni ga zapravo obmanjuju. Promičući cijelo vrijeme javni napredak i slobodu: uvjeravajući mnoštva kako je Crkva uzrokom nepravednog ropstva i bijede zbog kojih pate, zavaravaju narod i potiču mase da vape za novim stvarima, a protiv obje vlasti. Istina je, međutim, da je očekivanje prednosti kakvima se nadaju, daleko od stvarnosti. Siromašni ljudi, sve potlačeniji, u svojoj bijedi vide da im izmiču one utjehe koje su mogle pronaći u organiziranom kršćanskom društvu. Ali, oni gordi koji su se pobunili protiv poretka ustanovljenog Božjom providnošću kažnjeni su time što su bijedu pronašli upravo ondje gdje su očekivali blagostanje. [2]

Ako nam Crkva zapovijeda da se pokorimo Bogu, Gospodaru svega, bilo bi uvredljivo i klevetnički smatrati ju neprijateljicom vladarskih moći i uzurpatoricom njihovih prava. Upravo suprotno, ona želi da im se dade sva svjetovna moć koja im i pripada. Kako bi joj priznala, što i čini, Božansko pravo zapovijedanja, ukazuje svjetovnoj moći veliko poštovanje i pomaže joj da zadobije poštovanje i ljubav njezinih podanika. Kao prijateljica mira i majka sloge, ona sve ljude s ljubavlju privija uza se, u namjeri da im čini samo dobro. Ona naučava da pravda mora ići ruku pod ruku s milošću, jednakost s vlašću, zakon s umjerenošću, te održava red i javni mir i ljudima olakšava njihove jade olakšava koliko je god moguće. "No, " riječima Sv. Augustina, "oni vjeruju, ili žele da im povjerujemo, kako učenje Evanđelja nije korisno društvu, zato što žele da ljudska država počiva ne na čvrstim temeljima vrline, već na nekažnjavanju zločina."

Bilo bi stoga vrlo mudro i za opće blagostanje potrebno da se vladari i narodi, umjesto da se sa slobodnim zidarima udružuju protiv Crkve, udruže s Crkvom protiv napada slobodnih zidara.


Kontinuitet osude masonerije

U svakom je trenutku, zbog prisutnosti tako velikog zla koje se već proširilo, naša dužnost, veleštovana braćo, pronaći lijek. I kao što znamo da se u vrlini Božanske vjere, koju masoni najviše mrze i najviše je se boje, nalazi najbolji i najučinkovitiji lijek, tako i mi mislimo da u borbi protiv zajedničkog neprijatelja treba pribjeći ovoj sveobuhvatnoj snazi.
Mi, svojim autoritetom, potvrđujemo i odobravamo sve što su rimski Pontifeksi, naši prethodnici, zapovjedili kako bi razotkrili svrhe i zauzdali napore masonske sekte i sve ono što su ustanovili, kako bi vjernike odvratili od takvih društava. I ovdje, imajući povjerenje u dobru volju vjernika, mi molimo i preklinjemo svakoga od njih, ako im je stalo do njihova spasenja, neka njihova savjest učini svojom dužnošću prihvatiti ovdje iznesena gledišta Apostolske Stolice.

Molimo vas i zaklinjemo, veleštovana braćo, koji zajedno s nama djelujete, da iskorijenite ovaj otrov koji se ubrzano širi među narodima. Vaša je dužnost braniti slavu Božju i spasenje duša. Neka su vam uvijek pred očima ova dva cilja, tako vam nikada neće ponestati snage i hrabrosti. Vašoj mudrosti prepuštam prosudbu o tome koja su sredstva najučinkovitija u svladavanju prepreka i poteškoća. Nalazimo prikladnim da zbog naše službe, istaknemo neka od najkorisnijih sredstava. Prvo, potrebno je s masonske sekte skinuti masku i razotkriti je onakvom kakva ona jest, podučavajući ljude i usmeno i pastoralnim pismima o prijevarama kojima su ta društva koriste kako bi hvalila i promicala svoja nastrana učenja i nepoštenje svojih djela. Neka nitko ne povjeruje njihovom lažnom poštenju. Nekima se možda čini da masoni nikada ne govore ni o čemu što se protivi moralu i vjeri, ali kako je priroda tih društava zla, nije dopušteno nikome da postane njihovim članom ili im na bilo koji način pomogne.
Potrebno je, također, marljivim propovijedanjem i nagovaranjem probuditi u ljudima ljubav i žar za vjerskim učenjem. Preporučujemo stoga da se prigodnim izjavama, pismenim i usmenim, objasne osnovna načela tih istina u kojima je sadržana sva kršćanska mudrost. Samo se tako mogu izliječiti umovi i upozoriti na različite oblike poroka i grijeha i različite napasti, posebno u današnje doba velike slobode pisanja i velike želje za učenjem.

Doista, to je opsežan posao u kojeg će se uključiti i vaše svećenstvo, ako se propisno poduči i izvježba vašim žarom. Tako prekrasan i važan cilj zahtijeva i suradnju onih laika koji sjedinjuju učenje i čestitost s ljubavlju prema vjeri i njihovoj zemlji. S ujedinjenim snagama ova dva reda ne posustajte, draga braćo, kako bi ljudi upoznali i zavoljeli Crkvu, jer što će više njihova ljubav i znanje o Crkvi rasti to će se više s gađenjem odvraćati od tajnih društava.

Stoga, koristeći ovu priliku, podsjećamo vas na potrebu da promičete i štitite Treći Red Sv. Franje, čija smo pravila s mudrom obzirnošću mi nedavno ublažili. U skladu s duhom njegove institucije on nastoji da ljudi imitiraju Isusa Krista, vole Crkvu i prakticiraju sve kršćanske vrline, a to će se pokazati korisnim u gušenju sektaške zaraze.

Neka ova sveta zajednica sve više raste, jer se iz nje, između ostaloga, mogu očekivati dragocjeni plodovi koji umove vode u slobodu, bratstvo i jednakost, ne one o kojima sanjaju masonske sekte već one koje je Isus Krist donio na ovaj svijet, a Franjo ih ponovo oživio. Sloboda, kažemo mi, Božje djece koja oslobađa od robovanja Sotoni i strastima, najgorim tiranima: bratstvo, koje proizlazi iz Boga, Oca i Stvoritelja svega; jednakost, ustanovljena na pravdi i milosrđu, koja ne briše razlike među ljudima, već koja iz raznolikosti u načinu života, položajima i sklonostima, oblikuje onaj sklad i harmoniju po uzoru na prirodu, a na korist i dostojanstvo svjetovnog društva.

Treće, postoji jedna institucija koju su naši prethodnici ustanovili u svojoj mudrosti, ali je protjekom vremena bila napuštena, koja se danas može upotrijebiti kao model za stvaranje nečeg sličnog. Pri tome mislimo na koledže ili Udruženja umjetnosti i obrta ujedinjenih pod vodstvom religije koja će braniti njihove interese. Ti su koledži, dugom upotrebom i iskustvom, bili od velike koristi za naše očeve, a bit će još korisniji za naše doba, jer su prikladni za slamanje moći sekte. Jadnim se radnicima, koji su osim svoga položaja koji zaslužuje milosrđe posebno izloženim i obmanama prevaranata, mora stoga s najvećom velikodušnošću pomoći i pozvati ih u dobra društva kako ne bi bili uvučeni u loša. Iz tih bismo razloga željeli vidjeti kako se takva društva stvaraju svugdje u skladu s potrebama novog društva, pod okriljem i zaštitom biskupa, a na korist svih ljudi. Sa zadovoljstvom možemo ustvrditi da su takva društva već ustanovljena pod katoličkom zaštitom; dvije institucije kojima je cilj pomagati poštenoj radničkoj klasi, njihovim obiteljima i djeci, održavajući u njima ljubav prema pobožnosti i poznavanje vjere.

Ne možemo ne spomenuti Društvo Svetog Vincenta De Paula, proslavljenog po svojim zaslugama prema siromašnima. Djela i namjere toga društva su dobro poznate, a sve u svrhu pomoći siromašnima i ispaćenima, ohrabrujući ih sa zadivljujućom skromnošću koja je, što se manje pokazuje, to pogodnija za vježbanje kršćanskog milosrđa i oslobođenje ljudi od njihovih jada.

Četvrto, kako bismo što lakše dostigli cilj vašoj vjeri i nadzoru preporučujemo mlade, nadu svjetovnog društva. Veliki dio svoje brige posvetite njihovom dobrom obrazovanju. Nikada nemojte vjerovati da ste pazili ili učinili dovoljno kako biste mlade odvratili od onih gospodara čijeg se zaraznog sektaškog daha treba bojati. Ustrajte da roditelji i duhovni upravitelji, podučavajući katekizam, nikada ne prestanu upozoravati svoju djecu i učenika ne lukavu prirodu ovih sekti, kako bi na vrijeme saznali za svakojake prijevare kojima se njihovi promicatelji koriste kako bi ih privukli. Oni koji svoju djecu pripremaju za prvu pričest učiniti će dobro ako ih nagovore da obećaju kako nikada neće postati članovima nijednog društva, a da se prije toga ne posavjetuju sa svojim roditeljima, svećenikom ili ispovjednikom.
No, mi shvaćamo da naš zajednički trud neće biti dovoljan za iskorjenjivanje ovoga opasnog sjemena iz polja Gospodnjeg, ako nam Nebeski Gospodar vinograda u tome ne udijeli svoju velikodušnu pomoć. Moramo Ga, stoga, moliti za moćnu potporu s nestrpljivim žarom koji odgovara neposrednoj opasnosti i snazi potrebe. Opijena svojim rastućim uspjehom masonerija je postala drskom i čini se da nema granica njezinoj tvrdokornosti. Njezini su sljedbenici povezani tajnim zajedništvom i uzajamnom vjernošću u istom cilju, idući ruku pod ruku, i međusobno se ohrabrujući u nastojanju da čine sve više zla. Tako snažan napad zahtijeva i snažnu obranu. Držimo da se sve dobro mora ujediniti u velikom društvu djelovanja i molitve. Tražimo, stoga, od njih dvije stvari: prvo, da se jednoglasno i zbijenih redova čvrsto odupru rastućoj opasnosti od sekta: drugo, da podižući ruke i uzdišući usrdno mole Boga da kršćanstvo postane još snažnije, da Crkva povrati svoju toliko potrebnu slobodu, da zabludjeli pronađu put do spasenja, te da pogreške ustupe mjesto istini, a porok vrlini.

Ovom prigodom prizovimo u svoje misli Djevicu Mariju, Majku Božju, da bi protiv bezbožničkih sekta, u kojima se vidi ponovno oživljavanje tvrdoglavog ponosa, neukrotive podmuklosti i lukavstva Sotone, ona pokazala svoju moć, ona koja je nad njim izvojevala pobjedu još od svoga začeća.
Molimo se također i Sv. Mihaelu, vođi anđeoske vojske, i pobjedniku nad paklenim neprijateljem i Sv. Josipu, suprugu Najsvetije Djevice, nebeske i sveobuhvatne zaštitnice Katoličke Crkve, te velikim apostolima Petru i Pavlu, promicateljima i braniteljima kršćanske vjere. S njihovom zaštitom i ustrajnom molitvom nadajmo se dobroj volji, koja će se udostojati pobožno pomoći ljudskom društvu, kojemu prijeti toliko mnogo opasnosti.

Kao zavjet Božanskih milosti i naše dobronamjernosti upućujemo vam s najvećom privrženošću, časna braćo, te svećenstvu i ljudima vama povjerenima, apostolski blagoslov.


Izdano u Rimu, blizu Sv. Petra, 20. travnja, 1884., u sedmoj godini našega pontifikata.
Leon, Papa XIII.

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

Ivan Miklenić, 2008-07-17 u 22:06:28 na vrh stranice

... u svim europskim zemljama postoje skupine koje žele nametnuti baš takav zakon. Činjenica je također da te skupine vrše pritisak na nove članice EU-a, a osobito na one koje bi to željele postati, no službena europska politika, kad smjernicama (koje se kod nas po komunističkom duhu prikazuje kao direktive) traži da se tretiraju pojave diskriminacije u društvima, ostavlja dovoljno prostora da svaka zemlja nađe svoje vlastito rješenje za rješavanje toga problema. Svaka zemlja ima pravo sama odrediti kakvom će formom te smjernice transformirati u svoj pravni poredak, a samo poslušnici i žrtve podaničkog mentaliteta prihvaćaju ne samo smjernice nego i gotove modele koje im nameću interesne skupine, ne vodeći računa o konkretnim prilikama u svojoj državi...

Nitko normalan u hrvatskom društvu ne želi niti može željeti ikoji oblik diskriminiranja ikojeg građanina glede njegova ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, a prihvaćeni zakon u sukobu je s temeljnim vrijednostima hrvatskoga društva u kojem se više od 95 posto građana deklarira vjernicima, a zakon nameće ideološke dogme. Činjenica da su hrvatski političari, čast iznimkama, s tolikim konsenzusom prihvatili ideološki zakon, jasno otkriva da su se otuđili od stvarnoga hrvatskog društva i općega dobra njegovih građana.


Glas Koncila, broj 29 (1778), 20.7.2008.

 Podržavam ovo što kaže Ivan Miklenić.    Nisam za ovo što kaže Ivan Miklenić.

hljvwp oyrwn, 2008-08-13 u 06:36:53 na vrh stranice

Tudjman je Zidov koji je prodao Hrvatsku .
Partizani pradaju opet Hrvatsku !
Zaustavimo to !

 Podržavam ovo što kaže hljvwp oyrwn.    Nisam za ovo što kaže hljvwp oyrwn.

miniSTAR, 2008-08-15 u 10:50:31 na vrh stranice

Bravo za ovu zbirku (ne)djela hrvatskog Stranca !

 Podržavam ovo što kaže miniSTAR.    Nisam za ovo što kaže miniSTAR.

taliban.blogger.ba, 2008-08-16 u 10:17:37 na vrh stranice


Vrli dikobraz (Stjepan Stipe Mesić), javno je rekao da Hrvati i Crnogorci nikada nisu ratovali jedni protiv drugih.

Nevjerojatno, da jedan takav politički hajvan može biti predsjednik države!

On je prema potrebi bio ustaša, komunist, udbaš, precednik,... kao svaki pravi kameleon.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

www.vecernji.hr, 2008-08-19 u 12:01:54 na vrh stranice

18. 08. 2008. | 18:10
BIZARNO Nakon što je Vrhovni sud poništio osudu iz 1974.
DORH branio pravni poredak bivše SFRJ

Nevjerojatno je da se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 2008. godine dovelo u situaciju da brani pravni poredak bivše SFRJ i političku osudu ondašnjeg pravosuđa od prije 34 godine!

Članci s uputama
Naime, J. Ž. je 1974. godine osuđen na godinu zatvora (splitski ga je sud osudio na dvije godine, ali je ondašnji Vrhovni sud Republike Hrvatske kaznu smanjio) zbog ilegalnog prenošenja preko granice lista Hrvatsko bratstvo, u kojem su objavljeni članci antijugoslavenskog sadržaja, među kojima i članci s uputama za organizaciju gerilskog otpora službenoj vlasti, čime su bili ostvareni elementi kaznenog djela neprijateljske propagande iz članka 118. stavka 3. Kaznenog zakona bivše SFRJ.

Međutim, J. Ž. je putem revizije tražio da se ta presuda poništi čemu je splitski Županijski sud lani i udovoljio. Međutim, Državno odvjetništvo RH požalilo se da to nije u redu, pa je zamjenica Glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića poslana da taj stav brani pred vijećem Vrhovnog suda kojim je predsjedala sutkinja Senka Klarić-Baranović, a članovi su bili Ranko Marijan i Ileana Vinja. Nakon sjednica lani u prosincu i u travnju ove godine Vrhovni sud odbio je žalbu Državnog odvjetništva zaključivši da je do osude došlo "zlouporabom političke moći".

Obrazloženje zaslužuje da ga citiramo: "Ispravno ističe sud prvog stupnja kako u demokratskom društvenom poretku posjedovanje časopisa koji izražava drugačiji politički program od onoga koji je vladajući, samo po sebi se ne može smatrati nezakonitim činom, već je dio političkih prava vezanih za slobodu izražavanja političkog mišljenja.

Poziv na Ustav
Budući da je presudom inkriminirano ponašanje koje se u demokratskom poretku tretira kao izražavanje političkog mišljenja, čime su prekršena međunarodna načela pravne države i demokratskog društva, ona je u suprotnosti s današnjim javnim poretkom RH, koji više ne inkriminira navedene radnje".

Vrhovni sud pozvao se i na naš Ustav koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, a osobito slobodu tiska, govora i javnog nastupa.


/ moj komentar: - Kad će "stoka sitnog zuba"© (copyright Titin general Franjo, partizanski doktor Tuđman) progledati i shvatiti kakav režim nam je ostavio partizanski doktor Franjo, Titin general Tuđman? Kler se niti nakon ovoga neće posramiti zašto su dali podršku Tuđmanu, jer ne žele priznati svoju nesposobnost kako su prevareni i kako su za sobom u novu maglu poveli hrvatski narod ... /

 Podržavam ovo što kaže www.vecernji.hr.    Nisam za ovo što kaže www.vecernji.hr.

taliban.blogger.ba, 2008-08-20 u 17:12:51 na vrh stranice


Orjuna, komunisti, udbaši, kosovci,.. i ostalo smeće, kontinuirano gaze Hrvate i sve Hrvatsko. Raspodjeljeni u dva lobya, desni i lijevi, vrše preko svih institucija pritisak na domoljube, sa lažnim optužbama za ratne zločine. Najljuće ''ustaše'' sa početka rata, pokazali su pravo lice kada su došli na vlast. Mesić je u Australiji bio ''ustaša'', Đapić je bio ''ustaša'', a sada su okrenuli ploču na pravu stranu, onu koja im je uvijek bila na srcu.

Sanader je vikao ''Svi smo mi Mirko Norac'', dok nije došao na vlast. Takvih je mnogo. Svi su obećavali da će pohapsiti one koji su opljačkali Hrvatsku, a kad dođoše na vlast, oni skupa iz iste zdjele umaču, i smiju nam se u lice.

Zahvaljujući ''europeiziranom'' narcisoidnom samoljupcu Jovi, pakleni plan im itekako prolazi.

Čitao sam tisuće dokumenata, koje su napravile obavještajne službe Armije BIH, i nigdje ne spominju da je Prkačin bilo šta nečasna napravio, ali zato je SIS BiH dobro pakirao ''svojima'', a sada su svi akteri u Zagrebu, a mnogi od njih na nedodirljivim visokim pozicijama.

Zna se tko ih je kadrovirao tada i sada, pa nije ni čudno da se pravi akteri skrivaju, oni koji su po zadaći UDBA-e i KOS-a, stvarali atmosferu koja im je odgovarala.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

dst, 2008-08-21 u 11:28:36 na vrh stranice

O antifašistima najbolje govori to da su oni bili i partizani, a JNA je sljedbenik partizana - onih koji su 1991. godine napali Hrvatsku. Dakle, umjesto da svi partizani budu suđeni za terorizam i rat protiv Hrvatske, njih je Tuđman, uz pomoć Crkve, ostavio na vlasti. Svjedoci smo kako za Bleiburg još nitko nije odgovarao, a kroz den Haag se prolongira križni put Hrvata. Pomirbom su prevarili 'intelektualce' i kler, a pretvorbom su prevarili i opljačkali narod ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Mo Chuisle, 2008-08-26 u 13:53:07 na vrh stranice

26.08.2008. (13:41) - - - -
Ovo sam napisala na blogu HDZ-ovog svećenika i komesara koji nam soli pamet i prodaje maglu (uz sav onaj nemoral i lopovluk):

Ne može se služiti dvojici gospodara: Bogu i HDZ-u!
Odlazi od nas sotono, jer ti služiš HDZ-u!!!
Ja ću blagoslov potražiti od drugog svećenika, koji nije plaćen od sotone - Vaš ne želim!!!
Odkud Vam pravo, nakon što ste zagovarali lopovski HDZ, išta rijet o moralu??
Gadi mi se takva bljutava sol koja ne može posoliti ni svoj vlastiti jezik više.

Kako Vam nije jasno da ste za mnoge vjernike pročitana knjiga zla - i ništa više!!!

 Podržavam ovo što kaže Mo Chuisle.    Nisam za ovo što kaže Mo Chuisle.

Mo Chuisle, 2008-08-26 u 13:54:55 na vrh stranice

a prije toga sam stavila novi post ( http://gruod.blog.hr ) :

utorak, 26.08.2008.
VI, KOJI STE GLASOVALI ZA HDZ...

...IZVOLITE SE ISPRIČATI OVOM NARODU ZA ZLA KOJE NAM JE NANIJELA TA OLIGARHIJA BEZ MORALA I DOMOLJUBLJA! HDZ JE SKUPINA KRIMINALACA KOJIMA STE VI DALI BLAGOSLOV!

 Podržavam ovo što kaže Mo Chuisle.    Nisam za ovo što kaže Mo Chuisle.

Mo Chuisle, 2008-08-28 u 17:03:52 na vrh stranice

HDZ-ov komesar đon Anđelko Kaćunko me blokiro jer ne želi komunicirati s vjernicima koji ne pašu ovcama iz HDZ-a. Očito kako hrvatski katolički svećenik ne može podnijeti istinu pa se odlučio za taktiku svojieh gospodara iz HDZ-a. Crkva smo mi - narod Božji - a ne oligarhijski svećenici, i ne čudi me zašto nam je moral takav i zašto su izokrenute vrijednosti. Crkva nam nameće HDZ-ove vrijednosti i zato nam je tako.

Želim na svom blogu sakupiti komentare koje je obriso sluga bahate oligarhije don, pa ih slobodno ostavljajte ...

 Podržavam ovo što kaže Mo Chuisle.    Nisam za ovo što kaže Mo Chuisle.

dst, 2008-08-28 u 17:59:17 na vrh stranice

@dušice draga, dobro si rekla kako je taj svećenik HDZ-ov politički komesar, a i ja bih mog'o potvrditi da je u neku ruku sramota za Crkvu; jer ne služi Bogu nego HDZ-u.

Zanimljivo bi bilo vidjeti za koga 'navija' Filip Ude (gimnastika), a za koga 'navijaju' Martina Zubčić i Sandra Šarić (taekwondo), jer je don Anđelko Kaćunko odlučio iskoristiti gimnastičara za promičbu Crkve i HDZ-a (što se automatski podrazumijeva ), a taekwondoistice (taekwondoašice ?) je ostavio; možda za pričuvu pred izbore ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Bruno Bušić, 2008-08-30 u 12:40:47 na vrh stranice

U jednom od svojih tekstova iz 1975.:

"... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule do karata. Nema ni jedne države DA je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i MI morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...
... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti do nas samih?!"

 Podržavam ovo što kaže Bruno Bušić.    Nisam za ovo što kaže Bruno Bušić.

www.hrvatsko-pravo.hr, 2008-08-30 u 13:45:23 na vrh stranice

... Tuđmanov savjetnik i emisar Hrvoje Šarinić u razgovoru za 'Jutarnji list' od 9. kolovoza 2008. prešutio je na 16. obljetnicu atentata i ratnog zločina mučko ubojstvo generala Blaža Kraljevića i osam stožernih časnika HOS-a koji je organizirao Tuđmanov režim kojemu je i on služio, radi podjele Bosne i Hercegovine, ali je zato potvrdio Tuđmanove čvrste veze sa Slobodanom Miloševićem kojemu se ovaj divio, a to je Francek arhaično partizanski izrazio riječima "Taj Sloba ima muda". Bez ikakvog srama i moralne odgovornosti Šarinić u tom razgovoru u članku pod naslovom "Nisam ni pjevao ni rakijao sa Srbima" priznaje kako je u Tuđmanovo ime, a time i u ime Republike Hrvatske, unaprijed obavijestio predstavnika agresora Slobodana Miloševića o predstojećoj 'Oluji', i to pod prozirnim izgovorom da se ispipa Miloševićev puls odnosno hoće li ili neće intervenirati u slučaju hrvatske oslobodilačke akcije na okupiranom hrvatskom teritoriju. To bi bilo isto kao da je predsjednik Roosevelt poslao nekog teklića u Berlin da Hitlera unaprijed obavijesti o predstojećoj invaziji u Normandiji kako bi se ispitalo hoće li 'Führer' intervenirati ili će ostati miran!? Također, Šarinić potvrđuje čvrste dogovore između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića ili drugim riječima, iako mu to nije ni na kraj pameti, ali Tuđmanov nekadašnji teklić koji se s Miloševićem po vlastitom priznanju sastajao 13 puta, potvrdio je sve tvrdnje najvećeg neprijatelja Slobodana Miloševića i njegova mentora Dobrice Ćosića (kojega je kao velikosrpskog ideologa haaški sud ICTY zaobišao u svemu) ... !!! Kakav je Tuđman bio poslušnik, bolje reći marioneta Zapada, vidi se po tome što je Šarinić priznao kako je na američki pritisak Hrvatska vojska stala pred Banja Lukom, i ostavila taj od srpskog režima etnički očišćeni grad od Hrvata i Bošnjaka, kao i to hrvatsko povijesno područje zvano u osmanlijskim dokumentima 'Turska Hrvatska' (Bosanska krajina - vrbaska i jajačka povijesna Banovina), velikosrpskim zločincima (četnicima), što je još jedan dokaz Tuđmanove mizerije i njegova osobnog povijesnog poraza. (Franjo Tuđman i Gojko Šušak su na Vukovaru dokazali svoju mizeriju, a politički testament Siniše Glavaševića i poruka da su "saborski zastupnici gori od četnika" bile su riječi kao od proroka!)

Šarinić je neizravno priznao da je Oluja dogovorena s Miloševićem, kao i razmjena teritorija, i to hrvatskog teritorija za hrvatski teritorij (Knin za Vukovar) što je bio vrhunac Tuđmanove politike nacionalne katastrofe, a njegovi nasljednici Mesić, (pokojni crveni) Račan i Sanader samo završavaju ono što je nekadašnji partizanski politkomesar Franjo Tuđman započeo - uništenje sjajne prilike za nacionalno oslobođenje i obnovu sjaja Branimirove, Krešimirove i Tomislavove Hrvatske. Još je 'lako' za sjaj jedne pristojne hrvatske države u njenim povijesnim granicama, ali Franjo Tuđman i društvo upropastili su sam opstanak hrvatske države, i po tome su se svrstali uz bok poglavniku Anti Paveliću i njegovoj korumpiranoj ustaškoj despotskoj vlasti. Koje li ironije da vječiti komunističko-partizanski 'antifašist' i titoist Stipe Mesić ide stopama poglavnika Pavelića.

Hrvati mogu slobodu ostvariti samo po načelu republikanizma ili demokracije, a što je kao postulat postavio Otac domovine Ante Starčević kojega je Franjo Tuđman na svojim predizbornim plakatima predstavljao kao malog patuljka, a velikosrpski apologeti u svijetu i dan danas Starog nazivaju 'polit-clownom' i navodnom pretečom Adolfa Hitlera!? Kako korumpirane vlasti Republike Hrvatske ne reagiraju na takve napade velikih laži tako se povećava teret koji Hrvatima pleše po njihovom tjemenu - dok jednog dana ne ostanu bez glave - pod suhom giljotinom kao njihovi preci Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski - dekapitirani od zapadnog cara, a ne od Turaka. Pametnome dosta!

Zapadni neoliberalizam kojemu su u glavi samo petrodolari od nafte i lihvarske kamate koje ubire od siromašnih i podjarmljenih naroda ne mari za slobodu okupiranog Tibeta niti za žrtve, jučer velikosrpske agresije, danas velikoruske agresije na Kavkazu i u crnomorskom akvatoriju ('Prorok' dr. Ivo Pilar je kao glavni cilj velikoruske ekspanzije naveo Carigrad/Istanbul jer Rusija sebe drži baštinicom Bizanta!) Pakt Hitler – Staljin iz 1939. postoji i između Busha i Putina – svatko vrši agresiju u svojoj interesnoj sferi - od Afganistana i Iraka do Čečenije i Gruzije danas, a sutra tko zna gdje!

Vrlo brzo će se potvrditi veleizdaja Republike Hrvatske koju su predsjednici Franjo Tuđman i Stjepan Mesić de facto počinili! Ako Hrvati nisu vjerovali Dobroslavu Paragi koji je tvrdio da je Tuđman u siječnju 1992. primio u Zagrebu četničko izaslanstvo Radovana Karadžića i priznao tzv. 'Republiku Srpsku', onda će vjerovati Radovanu Karadžiću kada propjeva na haškom sudu o svojim ratnim saveznicima Franji Tuđmanu i Mati Bobanu, osim ako ga iznenada ne "strefi herc" kao Slobu, no, zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju!

Na hrvatskom narodu je da posluša riječi Oca domovine Ante Starčevića, i da ne mijenja jaram nego da ga ruši. Bolje da HDZ i SDP i cijeli udbaško-mafijaški režim u Republici Hrvatskoj završi na smetlištu povijesti nego Hrvati! Izbor i izlaz postoje! Ako su Hrvati zapeli u takve probleme čiji se čvor ne da razmrsiti, onda ni sječa Gordijskog čvora nije suvišna nego možda i jedini izlaz! Najgori dio Hrvata je međutim šutljiva oportunistička većina koja je opisana u Apokalipsi evanđelista Ivana:

"Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak - ni vruć ni studen - izbacit ću te iz usta svojih..."

Znači, opet je isključivo na manjini hrvatskog društva, kao svojedobno na hrvatskim dragovoljcima Domovinskog rata, da stvari uzmu u svoje ruke, jer čekati da se Hrvati probude je isto kao samome sebi staviti štrik oko vrata!

 Podržavam ovo što kaže www.hrvatsko-pravo.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrvatsko-pravo.hr.

dst, 2008-08-30 u 23:54:10 na vrh stranice

Slučajno čujem na televiziji poznatu melodiju na početku jednog filma i idem na stranice HRT-a te nađoh:
naziv filma: Zvjerinjak ( NATIONAL LAMPOON'S ANIMAL HOUSE, 1978. )
redatelj: John Landis
glazba: Stephen Bishop ( ovo sam našao na IMDB - http://www.imdb.com/title/tt0077975/soundtrack )
Nije mi se dalo kopati po podacima jer me film ne zanima, ali nađou i ime Elmer Bernstein.

I što? Pa to je 'Bože čuvaj Hrvatsku'?!? Za ime Isusovo; kako je HDZ prevarama bir'o svoje predsjednike pa tako i za himnu imaju ukradenu melodiju.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.necenzurirano.com, 2008-09-04 u 10:33:49 na vrh stranice

... Rat u bivšoj Jugoslaviji je u ogromnoj mjeri bio dogovorni rat, gdje su unaprijed dogovarana preseljavanja stanovništva. (...)
Rat na Balkanu, koliko god su se ljudi na terenu s iskrenim domoljubljem, ili iskrenom mržnjom, borili jedni protiv drugih, je bio inscenirani, dogovoreni sukob...

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

hakave.org, 2008-09-06 u 23:53:17 na vrh stranice

Utorak, 03. listopada 2006.
TUĐMAN: OSTAJE NAROD

Kako su protjecali posljednji mjeseci 1999. postajalo je sve jasnije da je predsjednik Tuđman teško bolestan. Iako sam na Pantovčaku bio jedna od samo nekoliko osoba u rangu savjetnika Predsjednika, onog za znanost i strategiju razvitka Hrvatske, rijetko sam ga viđao. Bilo je to dijelom zbog smanjenja njegovih djelatnosti, a dijelom i zato što su ograničavali naše susrete, možda zato što sam bio poznat kao oštar kritičar nekih vidova hrvatske unutarnje politike. Ipak, ostao mi je nepisani minimum što me po protokolu išao, jedan ručak tjedno za njegovim stolom.
Toga je dana za stolom sjedilo samo nekoliko njegovih bliskih suradnika, posluživala se uobičajeno jednostavna hrana, i pilo, gotovo simbolički, vino. Ozračje za stolom bilo je teško. Predsjednik je jedva nešto jeo, samo je on znao kuda mu blude misli, a pogled mu je bio okrenut prema gore, kao da već izravno komunicira s Bogom. Ostali su šutke prebirali po tanjurima, tek ponekad bi se začuo zvuk pribora za jelo ili neka tiha riječ upućena susjedu.
Možda zato što sam bio rijedak gost, a možda i zato što spadam među ljude koji vjeruju da nikada ne treba odustati, odlučio sam prekinuti tišinu, otjerati oblak, pobuditi nadu, pa sam, da pokrenem razgovor, izrekao rečenicu

- Predsjedniče, čini mi se da Hrvatska sve ozbiljnije klizi prema južno-američkom gospodarskom modelu!

Bila je to naša šifra iz prethodnih rasprava, još od početka 1991., kojom sam označavao neke države čija intelektualna elita, umjesto da se brine za nacionalne interese naroda koji ju je izdigao, u svojoj stvaralačkoj nemoći i ispraznoj želji za položajima i probitcima, služi kao zastupnik i fasada tuđih interesa, da ne kažem kao njihov obični prevodilac na nacionalni jezik. Među suprotne primjere znao sam navoditi de Gaulleovu Francusku i Izrael, kojima sam se divio, ne toliko zbog svih političkih poteza njihovih vođa, koliko zbog upravo suprotnog ponašanja njihovih elita uma, srca i mača.
Nakon moje je rečenice oko stola zavladao potpuni tajac. Predsjednikov se pogled počeo polako odvajati od stropa, izgledalo je kao da se spušta zajedno s njegovim mislima. Konačno me pogledao, a iz njegovih je očiju na časak ponovo provirila ona neopisiva intenzivnost i oštrina, koja ga je svojedobno učinila vođom. Rekao je međutim tihim, ravnim glasom

- Pa to je već gotova stvar.

Učinilo mi se da je to rekao kao da ga se to ne tiče, kao da nije baš on desetak godina vodio hrvatsku vlast, kao da je to nešto izvan i iznad njega. Rekao je to gotovo nevoljko u naš tajac, i zatim su mu se oči ponovo odvojile od nas i počele dizati prema njegovoj izravnoj komunikaciji s Bogom.
Bio sam potpuno zaprepašten. Ne samo da su mi stale riječi nego i misli, pa je prošla mala vječnost dok nisam uspio, još uvijek u tajcu, izustiti

- Predsjedniče, pa što ostaje?

Ne spuštajući više pogled iz svojih visina, već udaljen, samo je ovlaš odgovorio

- Ostaje narod.

Na mah me njegov odgovor duboko razočarao. Prvo sam pomislio da se radi o konvencionalnoj pristojnosti kojom prekida naš neželjeni mu ili dosadni razgovor. Zatim sam se zabrinuo da to nije samo slabašna floskula koju je bolest izvukla iz njegove partizanske prošlosti. Konačno, dok smo još svi sjedili za stolom, sjetio sam se da je za njega sve politika, da je politici uvijek davao prednost pred svime i da je duboko vjerovao u njenu gotovo neograničenu moć, odnosno u neograničenu moć naroda. Ručak je završio u istom ozračju u kojem je i počeo, u prebiranju po svojim vlastitim mislima, te po tanjuru bez apetita. Na kraju je ustao i, iako izmučen bolešću, vojnički nam kimnuo i odsječnim korakom otišao iz blagovaonice, na svoj put. To je bio moj zadnji pozdrav s njim očima u oči.
Od onda je prošlo šest godina i često sam mislio na taj razgovor od četiri rečenice. Hrvatska je u međuvremenu otklizala prema mom južno-američkom modelu u mjeri koju si onda nisam mogao ni zamisliti. No vjerujem da sam konačno do kraja razumio cijelu neizrečenu i izrečenu poruku koju je F. Tuđman uputio na kraju života. S te svoje dvije rečenice zatvorio je puni krug i vratio se na svoj početak, pozvao na novi početak. Ta zar nije bio najjači na početku, kada između naroda i njega nije stajao nitko i ništa. Znao je da se narod ne će otklizati. Mali narod, ugroženi narod, narod koji će opstati jedino ako prepozna svoje ljude uma i srca. A ti ljudi mogu postojati samo ako ostanu uz svoj narod, ako zajedno s njime stvore nadu, a i iz nje i budućnost, u koju je on tvrdo vjerovao.

Zagreb, 21. siječanj 2006.
Akademik Slaven Barišić


 Podržavam ovo što kaže hakave.org.    Nisam za ovo što kaže hakave.org.

miniSTAR, 2008-09-07 u 00:07:27 na vrh stranice

Ovo što piše Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća je primjer što rade i kako razmišljaju tzv. hrvatski intelektualci. Mogu samo reći: nije slučajno što imamo toliki broj akademika i jadna li je zemlja koja vas (službene intelektualce i dušobrižnike) ima!?! Uz ovakvu Crkvu i vas (tzv. službene intelektualce), nije ni čudo što smo postali roblje oligarsima i kolonija stranom imperiju. Naravno, uz pomoć takvih slijepaca i izdajnika ...

 Podržavam ovo što kaže miniSTAR.    Nisam za ovo što kaže miniSTAR.

www.hrvatsko-pravo.hr, 2008-09-21 u 00:20:15 na vrh stranice

13. rujan 2008.
LAKOĆA ODRICANJA HRVATSKOG SUVERENITETA

Sloboda se ne prodaje ni za suho zlato! Predsjednik vlade Ivo Sanader (HDZ) i predsjednik Republike Stjepan Mesić i njihov pokret „Savez za Europu“ predstavljalju ono što je hrvatskom narodu 1918. bilo tzv. Narodno vijeće SHS i izdajice na čelu s bivšim pravašem Pavelićem (zubarom) i velikosrpskim agentom Svetozarom Pribićevićem. I Sanader ima svog „pravaša“ Đapića, i Milorada Pupovca kojemu je srbovanje profesija.

Urušavanje hrvatskog suvereniteta počelo je u samom startu aktivne borbe za ostvarenje hrvatskog državnog prava kada je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman Brijunskim sporazumom sa čelnicima Europske unije (tada EZ) stavio 7. srpnja 1991. izvan snage ustavni zakon o odcjepljenju Republike Hrvatske od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odnosno hrvatsku deklaraciju o nezavisnosti od 25. lipnja 1991. godine. Tuđmanovo kockanje s hrvatskim suverenitetom nastavljeno je kada se vrhovnik na pregovorima s vođom velikosrpske agresije na Hrvatsku, Slobodanom Miloševićem, u Den Haagu, 7. listopada 1991. odrekao Vukovara, stavivši svoj potpis na sporazum u kojemu je spomenut pojam „SAO Krajine“, i rečeno da će na slijedeći krug pregovora biti pozvani i pobunjeni Srbi. Posljedica toga potpisa je bila da je u oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji Oluji izostalo oslobađanje okupiranog Vukovara, i Erdutski sporazum nakon toga kojim su pobunjeni Srbi u Hrvatskoj dobili na području vukovarsko-srijemske županije svoju „županiju“ pa jedan notorni nastavnik-četnik može u hrvatskom Podunavlju slobodno u tur šutnuti i šamar opaliti učeniku i djetetu hrvatskog branitelja! Politiku nacionalne mizerije pak predstavlja abolicija koju je predsjednik Tuđman udijelio pobunjenim Srbima, i time ih oslobodio bilo kakve kaznene odgovornosti za pobunu koja je, u kombinaciji s agresijom, odnijela 25 tisuća hrvatskih života! Usput je predsjednik Tuđman abolirao i ubojice koje su 21. rujna 1991. likvidirale suorganizatora hrvatske obrane od velikosrpske agresije, Antu Paradžika, lidera demokratske pravaške oporbe, i ratnog načelnika Hrvatskih obrambenih snaga koje su branile Vukovar i druga teška ratišta u Hrvatskoj i BiH od napada paravojne „JNA“ i četničkih bandi iz Srbije i Crne Gore.

Uoči Oluje uslijedio je 1994. godine Tuđmanov sporazum sa Slobodanom Miloševićem o „normalizaciji odnosa“ između međunarodno priznate Republike Hrvatske i međunarodno nepriznate tzv. Savezne Republike Jugoslavije, začinjen sporazumom „Tuđman – Ćosić“ o „humanom preseljenju stanovništva“.

Konkretno odstupanje hrvatskog suvereniteta nastavljeno je odricanjem od jedne trećine suvereniteta Republike Hrvatske (pravosudne vlasti) kada je Franjo Tuđman nametnuo Saboru Republike Hrvatske zakon o suradnji s međunarodnim privremenim tribunalom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, kao i pozivanjem međunarodnih snaga UNPROFOR u Republiku Hrvatsku koji se razmjestio na crti razgraničenja između pobunjeničkog i okupiranoga hrvatskog područja, te slobodnog područja Republike Hrvatske (1992.), što je doduše bila posljedica ucjene međunarodne zajednice, poglavito Zapada, ali Franjo Tuđman je pristajao na takve ucjene jer mu je častohleplje i boljševički nagon za vlašću bio važniji od opstojnosti hrvatske države. Ne treba zaboraviti ni plan Z-4 Kontakte skupine (SAD, Rusija, Njemačka, Francuska, Velika Britanija) o podjeli i konfederalizaciji Hrvatske o kojemu je Tuđmanov režim razgovarao, pregovarao i prihvatio ali je ovu za Hrvatsku zamku srećom odbio glupan Milan Martić i njegov velikosrpski pobunjenički režim u Kninu. (Plan Z-4 su u hrvatskoj javnosti promovirali otpadnici Manolić-Mesić.)

Svoj politički diletantizam i geo-političko neznanje je Tuđman pak dokazao dogovorom u Karađorđevu 1991. sa Slobodanom Miloševićem o podjeli Bosne i Hercegovine, čime je u samoj osnovi u opasnost doveo i samu opstojnost Republike Hrvatske, i hrvatskog naroda od Sutle do Drine!

Posljedice takve „hrvatske“ politike od strane eks-komunističkih kadrova su danas očite u svim segmentima hrvatskog društva, od masovnog ubojstva hrvatskih branitelja do višegodišnje visoke stope nezaposlenosti uslijed ratnog profiterstva i pljačkaške privatizacije preko prezaduženosti Republike Hrvatske kod inozemnih i rasprodanih domaćih banaka, preko urušavanja morala u društvu, poticano od strane vladajuće vrhuške i poslužnih neslobodnih medija, te razvoja široke političke korupcije, mafijaških odnosa i općeg kriminaliteta koji je porazio pošteni dio Hrvatske, ne prvi puta u povijesti Hrvata!

U povijesti Hrvata već su viđeni takvi truli kompromiserski sporazumi tipa hrvatsko-ugoarske Nagodbe kojom su 1868. godine, unatoć ozbiljnim i argumentiranim upozorenjima Oca domovine Ante Starčevića, poništeni svi hrvatski državno-pravni akti bana Jelačića i hrvatskog Sabora iz 1848. o odcjepljenju Hrvatske od Ugarske, ili na primjer državni udar revolucionarne jugoslavenske i velikosrpske bande 1918. godine i bacanja hrvatskog naroda u „tamnicu naroda“ zvana Jugoslavija, a tretirana kao „Velika“ Srbija, pa preko protuhrvatskih Rimskih ugovora poglavnika Ante Pavelića do stavljanja izvan snage odredbe hrvatskog zakona o Zaštitnom ekološko-ribolovnom pojasu (ZERP) za zemlje-članice Europske unije, i protu-ustavno učlanjenje Hrvatske u političko-ekonomsku balkansku zajednicu pod nazivom „CEFT-a“, čime su Sanader i Mesić izvršili državni udar, jer hrvatski Ustav zabranjuje bilo kakvo udruživanje u balkanske ili jugoslavenske asocijacije!

No, hrvatski Ustav je od strane vladajuće partije HDZ i kriptokomunističke vrhuške davno pogažen kada je na pravdi Boga ubijen Ante Paradžik pa poslije i general HOS-a Blaž Kraljević i osam stožernih časnika Hrvatskih obrambenih snaga, likvidirani od hrvatske frakcije bivše jugoslavenske Udbe čiji se killeri danas nalaze na tjeralicama Interpola i optuženi ili osnovano osumnjičeni za ubojstva hrvatskih emigranata u vrijeme bivše Jugoslavije. Ti isti koji su 1980. ubili zagrebačkog Židova i hrvatskog rodoljuba Ernesta Brajdera, čije ubojstvo u hrvatskoj „demokraciji“ nikada nije razjašnjeno, čak ni na zahtjev američkog Kongresa, pa su se njegove ubojice ogriješili i o ubojstvo Ante Paradžika, Blaža Kraljevića, a prije toga i Bruna Bušića!

Ubojice, kriminalci i lopovi danas upravljaju Hrvatskom! Mete su bili oni koji su zastupali hrvatsko državno pravo, kako za vrijeme diktature maršala i zločinca „druga“ Tita tako i za vrijeme vladavine njegova generala i politkomesara Franje Tuđmana koji je ne jednom javno izjavljivao da je „Tito najveći hrvatski državnik“! Istog je mišljenja bio Ivica Račan, te njegov nasljednik Zoran Milanović (SDP) koji misli da je sasvim normalno biti nazočan na proslavi obljetnice četničkog ustanka u Srbu, pod krinkom proslave partizanskog ustanka, kao i u Bleiburgu jer hrvatski narod je očito toliko medijski izmanipuliran, da se odaje počast onome koji mu je skidao glavu i žrtvama, a što je na tragu politike međunarodne zajednice o izjednačavanju žrtava velikosrpske agresije, bilo u Vukovaru ili Srebrenici, s agresorom i zločincima!

Sanader se olako odriče hrvatskog suvereniteta, odstupajući ga na NATO, i Europsku uniju.

Jedna Estonija ili druge dvije baltičke republike koje graniče s Rusijom i imaju polovicu svoga stanovništva rusko, naseljeno još u vrijeme Staljinove strahovlade kada su Balti deportirani u sibirske logore smrti, sigurno imaju realni interes što su se stavile pod kišobran Sjevernoatlantskog saveza, ali Republika Hrvatska nema niti jednog jedinog razloga glavno zapovjedništvo nad Oružanim snagama Republike Hrvatske položiti u ruke ijednom zapovjedniku Natopakta, niti vrhovnom zapovjedniku Američke vojske i američkom predsjedniku kao što je to de facto Sanader učinio prilikom ovogodišnjeg Busheva posjeta Trgu Sv. Marka u Zagrebu – na sramotu cijele nacije! Pristupanje RH u članstvo EU također je vrlo upitno, ne samo zbog irskog NE na referendumu od ove godine o daljnjem proširenju, kao i zbog torpediranja reforme pravosuđa od strane predsjednika Mesića i premijera Sanadera i vladajuće koalicije (HDZ-HDSS, HSS, HSLS plus Đapić i Glavaš) nego prije svega zbog nepostojanja razloga da Hrvatska suverenitet svoga naroda preda u ruke predstavnicima jedne nadnacionalne trgovačke tvorevine koja je svoje pravo lice pokazala kada su njena lijepa načela umrla u Vukovaru, Dubrovniku, Sarajevu, Bihaću i Srebrenici! Vrlo je upitan mehanizam fukcioniranja Unije od 2014. godine kada prestaje ravnopravno odlučivanje svake zemlje članice i uvodi se preglasavanje koje je postojalo i u bivšoj Jugoslaviji zbog čega su Hrvati došli u neravnopravan položaj u odnosu prema Srbima.

Poučeni povijesnim iskustvom, izdajice hrvatskog naroda nisu nužno vezane za ideologiju, za stranku ili politiku nego su, poput Sanadera, vezani za ono što se zove OPORTUNIZAM – služenje strancima i stranim gazdama koje su on i njegovi prethodnici kao lopove pustili u kuću i počastili hrvatskim narodnim gospodarstvom i prirodnim resursima Republike Hrvatske, od jadranske obale do slavonskih šuma i ličkih izvora pitke vode, od INE do Plive i Hrvatske narodne banke koja je neovisna isto kao što je poglavnik Pavelić bio neovisan od Rima i Berlina. Uostalom, Sanader kopira marionetu Antu Pavelića, a Stipe Mesić, taj netalentirani državnik i polit-klaun, slineći za masovnim ubojicom Titom i njegovom partizanskom bagrom, visi na koncu Vladimira Putina i velikoruskih i internacionalno socijalističkih interesa. Stopama Komunističke internacionale krenuo je još njegov otac, pod zaporkom sovjetske tajne policije „Tovariš“, pa jabuka ne pada daleko od stabla.

Globalizam, nametnut od Zapada ili će biti poražen na Zapadu, u samoj Americi od demokratskih snaga, ili će u srazu sa globalnim ruskim i kineskim ambicijama biti odlučeno o konačnom izgledu „Novog svjetskog poretka“, što bi bilo isto kao da su o novom poretku 1945. odlučili Hitler i Staljin!

Hrvatska se sada nalazi u završnoj fazi pravne likvidacije (de iure) hrvatskoga suvereniteta koji danas postoji samo na papiru. Posljednja zrna pijeska padaju kroz pješčani sat, i za to vrijeme one oporbene snage koje sebe nazivaju „državotvorne“ i „desne“, i koje se pri tome pozivaju na Franju Tuđmana, žele za budućeg šefa države kandidirati njegova sina Miroslava, što svjedoči o tome kako im je Bog oduzeo pamet jer glupi, ne vide kraj zdravih očiju da je upravo Miroslav Tuđman kao nekadašnji šef vojne tajne službe RH pustio na područje Bosne i Hercegovine mudžahedine, i to po nalogu središnje američke obavještajne službe CIA, jer njegov otac Franjo uništio je perfidnim atentatima i ubojstvima Hrvatske obrambene snage koje su branile teritorijalni integritet Republike BiH, i nacionalne interese hrvatskog političkog naroda, pa je njihovim odlaskom ostao vakuum u obrani koji su Amerikanci popunili agentima Cia-e oko Bin Ladena i njegovih mudžahedina i islamskih fundamentalista – plaćenika američke tajne službe. Isti se poklonici Franje Tuđmana žale na mudžahedine da su u Bosni atakirali hrvatske interese, ali zato za predsjednika kandidiraju čovjeka preko kojega su se mudžahedini infiltrirali u samo srce povijesne Hrvatske, i u njenim njedrima posijali sjeme zla zmije otrovnice. (Poseban vic u tragediji predstavlja jedna kvazi-anketa provedena među hrvatskim braniteljima od strane jedne pomoćne udruge HDZ-a da upravo branitelji žele za budućeg šefa države onoga koji je izručio generala Antu Gotovinu.)

Sanaderovo paktiranje sa srpskim snagama, od titoista Milorada Pupovca i njegove politike srbovanja koju je instalirao u hrvatskoj vladi, i bio pri tome (jedino zbog činjenice ulaska Srba u vladu RH) pohvaljen od svoga gazde Busha i State Departmentu, kao svojedobno povijesno paktiranje Frana Supila sa Svetozarom Pribićevićem 1905. i stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije, vodi Republiku ka novoj podjeli suvereniteta sa Srbima kojima je s pravom oduzet Božićnim ustavom 1990. godine, a koji im je dala Komunistička partija Hrvatske na partizanskoj skupštini ZAVNOH u Drugom svjetskom ratu. Dodvoravanje Srbima, kao što je takvu politiku vodio ratni sekretar CK KPH, Andrija Hebrang, vodila je Hebrangovoj likvidaciji kao zasluzi za njegovu politiku „bratstva i jedinstva“. Hrvati nikako da počnu učiti iz povijesti: ban Jelačić je Habsburzima spasio prijestolje, i strani imperator je kao zaslugu Jelačića skinuo s vlasti i uveo Hrvatima za kaznu apsolutizam! Drugačije neće završiti ni Sanader, jer politička eutanazija od strane stranih faktora slijedi uvijek na kraju izvrsno obavljenog izdajničkog posla!

Umjesto kao suverena država, s jakim oružanim snagama i stabilnom demokracijom te funkcionirajućom pravnom državom, kao jamcem obrane Domovine i nacionalnih interesa u dobru i u zlu, Republika Hrvatska razvoj svjetske krize od Kavkaza do Baltika, Bliskog istoka, Balkana (Kosova i „Republike Srpske“) dočekuje kao „NOBODY“, kao NITKO I NIŠTA, pa će Hrvati proći kao i u prošlim svjetskim krizama u Drugom svjetskom ratu i hladnoratovskoj krizi – bez nacionalne zaštite i izloženi na milost i nemilost domaćim izdajnicima i stranim okupatorima i eksploatatorima – ukoliko i dalje budu trpili domaće mangupe i zgubidane!

Od Franje Tuđmana do Ive Sanadera i Stipe Mesića – priča je o jednoj izdaji dok su State Department i Europska komisija dokazali da u Hrvatskoj ne žele vladavinu ljudskih prava (osim sve više novih prava za Srbe koja nemaju ni Hrvati u vlastitoj domovini), demokratske snage i pravnu državu nego poslušnike i marionete!

 Podržavam ovo što kaže www.hrvatsko-pravo.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrvatsko-pravo.hr.

www.nacional.hr, 2008-09-30 u 02:44:16 na vrh stranice

12.09.2005. | br. 513
MEŠTAR OLIMPIJSKIH IGARA
Nisam korumpirao MOO, BBC mi je namjestio igru

Goran Takač, marketinški stručnjak povezan s čelnicima Međunarodnog olimpijskog odbora, opisuje kako je pojedinim gradovima osigurao Olimpijske igre te govori o korupcionaškim skandalima u koje je navodno bio upleten ...

NACIONAL: Poznato je da su vaš otac (Artur Takač) i Franjo Tuđman bili rukovodioci beogradskog Partizana. Jesu li i privatno bili prijatelji?
- Kako da ne, sjećam se nekoliko zajedničkih proslava Nove godine u njihovu stanu u Beogradu. Odrasli bi se družili u jednoj sobi, a mi djeca igrali u drugoj. Ima jedna zanimljiva anegdota vezana uz njih dvojicu. Malo ljudi zna da je Partizan nazvan Jugoslovensko sportsko društvo na Tuđmanov prijedlog. Tako je Partizan postao jedina sportska organizacija u bivšoj državi koja je imala prefiks jugoslavenski. Tuđman je tu ideju iznio mojem ocu koji se usprotivio riječima: "Franjo, nisi u pravu jer što će nam reći Hajduk i Dinamo." Tuđman je uzvratio: "Arture, ti na ramenima umjesto glave imaš loptu i nisi shvatio ništa od dijalektike." Idućeg dana održana je skupština Partizana i on je zahvaljujući Tuđmanu i Takaču postao jugoslavenski.

http://www.nacional.hr/articles/view/20378/

 Podržavam ovo što kaže www.nacional.hr.    Nisam za ovo što kaže www.nacional.hr.

dnevnik.hr, 2008-09-30 u 10:24:35 na vrh stranice

Zagreb, 12.09.2007., 20:53
Vladimir Zagorec sin pokojnog predsjednika Tuđmana?

Višegodišnje špekulacije kako je Vladimir Zagorec sin pokojnog predsjednika Tuđmana opet pune medijski prostor. U svojem istupu na to je navodno aludirao i predsjednik Mesić...

 Podržavam ovo što kaže dnevnik.hr.    Nisam za ovo što kaže dnevnik.hr.

arhiv.slobodnadalmacija.hr, 2008-09-30 u 10:34:25 na vrh stranice

TAJNE VEZE
TRAGOM IZREZANIH SNIMKI BEČKOG SUSRETA UMIROVLJENOG GENERALA I PREDSJEDNIKOVA SAVJETNIKA
Zagorec stoji iza trača da mu je Tuđman otac

Mesićev istup u programu Hrvatskog radija pretvorio je višegodišnju spekulaciju u javnu stvar: naime, još tijekom devedesetih Zagorec je pričao o mogućnosti tajne ljubavne veze svoje majke i Franje Tuđmana

Vijest o Vladimiru Zagorcu kao biološkom sinu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana revitalizirala je Biljana Sučić, nekadašnja službenica Privredne banke, koja se "prekrstila" u Tereziju Barbarić. Ipak, zahvaljujući tek šefu države, trač iz 1991. godine konačno je postao javna stvar.

Predsjednik Mesić priču je u ponedjeljak oglasio u redovitoj emisiji Hrvatskog radija "S Predsjednikom na kavu". Da je Vladimir Zagorec izvanbračni Tuđmanov sin - nije to baš izravno rečeno, ali je ciljano insinuirano. Mesić je, govoreći o famoznim snimkama Zagorčeve obrane, rekao i ovo: "Taj koji je snimku izrezao, zna zašto je izrezao dio u kojem se priča tko je u kojoj obitelji, tko je kome kum, a tko otac".

Mesić je, naime, iskoristio pitanja o bečkom DVD-u na kojemu njegov špijun Saša Perković vrbuje Zagorca za status pokajnika u istrazi o inoračunima za financiranje švercera oružjem. Prigoda je nadalje poslužila za napad na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, što se u pravosudnom svijetu tumači kao Mesićeva najava prema zahtjevu za njegovom ostavkom.

Ustvrdivši, naime, kako je Bajićeve istraga o Zagorcu odveć spora, Predsjedniku države ipak se oteo i motiv te kritike: činjenica da pred saborskim odborom Bajićev izvještaj nije bezuvjetno podržao Mesićevu verziju priče o krajnje problematičnom bečkom sastanku i DVD-u. "Odbacujem takav izvještaj", reče Mesić na Hrvatskom radiju, komentirajući Bajićevo priopćenje Saboru da Mesićevo tumačenje bečke epizode "ne može ni potvrditi ni demantirati".

Inače, Biljana Sačić asistirala je Jozi Martinoviću, šefu Privredne banke i ministru financija, u operaciji tzv. pranja jugodinara u susjednoj BiH. Zato je Mesić danas smatra izuzetno upućenim i vjerodostojnim izvorom informacija.

- - -

General tuži Predsjednika

Vladimir Zagorec najavio je preko svog odvjetnika Zvonimira Hodaka tužbu za klevetu protiv predsjednika Stjepana Mesića, zbog aludiranja da je Zagorčev pravi otac pokojni predsjednik Franjo Tuđman. — To je vrlo degutantno i ovakve insinuacije su uvreda za Zagorca, kao i za njegovu pokojnu majku i oca. Podnijet ćemo tužbu protiv Predsjednika, a kad mu prestane imunitet, tužba će se aktivirati i onda će na sudu diskutirati o očinstvu — izjavio je Hodak. (jl)

- - -

Miroslav Tuđman: Mesić je nacionalna sramota!

Insinuacije kako je Vladimir Zagorec izvanbračni sin Franje Tuđmana, prokomentirao je u utorak sin pokojnog predsjednika Miroslav Tuđman: — Jedino što mogu reći je da kada se Predsjednik Republike bavi takvim insinuacijama i lažima, onda postaje nacionalna sramota! - rekao je Miroslav Tuđman, ne želeći komentirati navodno rezanje spornih dijelova snimki iz Beča. — To što je Mesić izmislio, morate njega pitati. Ali i dalje tvrdim da takve izjave prelaze u nacionalnu sramotu i ne znam koliko to ovaj narod više može trpjeti!
S. DUKIĆ

- - -

Tajnica i direktor

Trač o pokojnom Tuđmanu kao Zagorčevu biološkom ocu temelji se na samo jednoj čvrstoj činjenici: 1963., kada je Zagorec rođen, njegova majka već je dvije godine radila kao tajnica u Institutu za historiju radničkog pokreta na čijem je čelu bio kasniji hrvatski predsjednik, ujedno i osnivač Instituta. Kako je sam Zagorec praktičan, ali ne osobito istinoljubiv čovjek, on se još za Tuđmanova života pobrinuo da natukne mogućnost te tajne ljubavne veze, pa tako i vlastita "tuđmanovskog" podrijetla. Razumljivo, jer u to je doba već spomen Tuđmanova imena otvarao izuzetne mogućnosti. Ipak, najčvršće osobne veze s predsjednikovom obitelji Zagorec je izgradio ponešto zaobilazno: kao "logističar" Domagojevih strijelaca, streljane u vlasništvu jednog od Tuđmanovih unuka.

- - -

Inflacija afera

Tijekom posjeta Jesenskom zagrebačkom velesajmu, predsjednik Mesić pohvalio je rad državnog odvjetnika Bajića, ali i istaknuo kako imamo prevelik broj afera, što nije samo pitanje Odvjetništva, nego i sudstva, istrage i ostalih, rekao je Mesić.
"Policija obavi svoj dio posla, stvar dođe do Državnog odvjetništva, i oni obave svoj dio posla, i tu negdje u vertikali dođe do zastoja. Dolazi do inflacije afera koje tada nikog ne zanimaju, kao što su Brodosplit, prodaja Dalme, KIM-a, rad financijskih forenzičara koji rade na računima preko kojih je novac curio iz Hrvatske", rekao je Mesić, te dodao da građani žele znati dokle se stiglo. Upitan o "rezanjima" snimke razgovora Perković - Zagorec, Predsjednik je kazao da ako je učinjeno više od 30 rezova, onda je očito da se nekoga štiti. (H)

- - -

Ništa bez testiranja

Genetika pokazuje kako izgledaju Tuđmanova djeca; sva mu sliče, s tim da je Miroslav isti otac - prokomentirala je dr. Marija Definis-Gojanović, splitska patologinja, koja se kao sudski vještak bavi i antropometrijom, kojom se vrše mjerenja ljudskog tijela. Našoj zamolbi o primjeni te metode radi dokazivanja eventualne veze između Tuđmana i Zagorca nije udovoljila jer, kaže, u današnje vrijeme, kad se metodom DNK to može pouzdano dokazati, sve ostalo bi bile spekulacije.
Dr. Mario Šlaus, jedan od vodećih forenzičnih antropologa u Europi, kaže:
— Kad bi netko išao dokazivati eventualnu rodbinsku vezu između Tuđmana i Zagorca, mogao bi iskoristiti i vlas kose Tuđmanova sina Miroslava, da se vidi ima li on polubrata. Ne vjerujem, međutim, da bi ijedan od ove dvojice imao volje za takvo testiranje - govori dr. Šlaus.
L. PERIĆ


http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070912/novosti05.asp

 Podržavam ovo što kaže arhiv.slobodnadalmacija.hr.    Nisam za ovo što kaže arhiv.slobodnadalmacija.hr.

rotter, 2008-12-01 u 02:54:27 na vrh stranice

Zanima me zašto naše novinske kuće,pogotovo Večernji list nemaju arhivu novina kao npr.New York Times.Oni imaju od prvog broja.Zašto našim intelektualcima to nije važno?Tko se to boji objaviti?

 Podržavam ovo što kaže rotter.    Nisam za ovo što kaže rotter.

dst, 2008-12-01 u 13:39:49 na vrh stranice

@rotter,
ovo što pišeš je logično razmišljanje, ali... to je još samo jedna naznaka vladavine podzemlje i raznih lobija kojima demokracija služi samo k'o paravan.
Hrvatski mediji su kontrolirani, koliko god iznutra - toliko i iz vana, i tu se nema što tražiti osim promijeniti narod (?) koji bi onda birao drugu vlast. ;) Hrvati su se pokazali k'o ovce (ili k'o guske) bezbroj puta i masonsko-mafijaški lobi to odlično zna pa su na svim značajnijim državno-društvenim funkcijama njihovi ljudi koji rade što hoće ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

rotter, 2008-12-02 u 17:43:56 na vrh stranice

Dst. slažem se s tvojim odgovorom ,potpuno.Koje su to po tvom mišljenju stranke nemasonskomafijaške.HDZ i SDP su stranke po mom mišljenju u dogovoru .Oni čine tu lažnu sliku demokracije a biti su jedno tijelo tj. struktura.Ove ostale su me prilično razočarle s prebjezima ali im dajem glas iako znam da su i oni dio te strukture.Moj profil glasača je jednostavan:nacionalista jesam ali nikako nisam nacista.Mrzim rasizam,nacizam,komunizam.
Po mom mišljenju je problem u svemu. Problem je u psihologiji ljudskog roda.Čitajući neke knjige na tu temu,znanstvenici kažu:cca.80%bilo koje populacije je sugestibilno,tj.padaju pod moć hipnoze.Hipnotiziranje je znamo npr.uporno ponavljanje sugestije.Hitler nikada ne bi došao na vlast da nije bio izmišljen radio aparat.Slobodno tvrdim da je ta naprava kriva za 2.sv.rat.jer ljudi nisu predvidjeli moguću opasnost.Pošto je povijest učiteljica,svi lideri nakon toga prvo zauzimaju medije.Mediji nisu samo ovi direktni.Imamo tihe indirektne medije.Obrazovanje.Zašto naš narod poput ovaca izabire jedan te isti autodestruktivan politički model.Zato što smo prije imali marksistički model obrazovanja a sada imamo franjistički model koji se u dogmatici ne razlikuju mnogo.Od kolijevke pa do groba izlaženi smo sugestibilnim utjecajima vlastodržaca koji rađaju ovozemaljske bogove:Pavelić,Tito,Tuđman.Potpuno isto je i u ostalim bivšim republikama.Zašto moje djete mora ostaviti svijeću na grob Franje Tuđmana?Smatram da je moje djete trebalo samo posjetiti grobove povjesnih ličnosti a svijeća se poklanja po osobnoj volji a ne po volji obrazovnog sistema.Zašto naš sistem obrazovanja stvara malo visokoobrazovanih osoba.Zato što je selekcija jaka tj. sve je uređeno da djeca ubrzo zamrze školovanje i uvedu bezvoljnost.Pogledajte kolike bespotrebne činjenice oni moraju bubati.Na kraju od drvlja ne vide šumu.I ono malo ljudi što izađe s diplomom u ruci, tvrdim da je 80% tih diploma u rukama hipnotiziranih budala. Na koji način otarasiti se tih budala iz medija.Kako i sa čime,s kojim sredstvima i kojim ljudima da stvorimo protumedij pomoću kojeg bi ostvarili građansku ugodnu Hrvatsku.
Na koji način objasniti ovcama da nisu ovce već ljudi?Ja ne znam.Tonem u depresiju.

 Podržavam ovo što kaže rotter.    Nisam za ovo što kaže rotter.

dst, 2008-12-02 u 18:10:24 na vrh stranice

@rotter, pođimo od Abela i Kaina, iz Biblije. Već tamo je privilegija zauzela bitno mjesto u društvenim odnosima i psihologija je, uz ekonomiju, temelj političkog djelovanja - poglavito onih iz sjene koji u biti i vladaju. Psihološki profil većine političara, kao i njihov mentalni sklop, su pročitana knjiga za intelektualce, ali narod je stoka (ovce po Isusu, guske po Radiću ili stoka krupnog i sitnog zuba po Tuđmanu) i tu se ne može puno toga promijeniti.
Pročitaj ovo: http://public.carnet.hr/dragotadic/list.php?ploca=Dnevnik&redar=2008-09-01&kreda=vadi i bit će ti puno toga jasnije i nema mjesta depresiji. Treba biti blizak sa svojim prijateljima, ali još bliži sa svojim neprijateljima i pobijediti ih njihovim oružjem ...

p.s.
Pročitaj i ovo: http://public.carnet.hr/dragotadic/list.php?ploca=Dnevnik&redar=2008-10-29&kreda=vadi#8

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

rotter, 2008-12-03 u 03:34:08 na vrh stranice

Treba biti blizak sa svojim prijateljima, ali još bliži sa svojim neprijateljima i pobijediti ih njihovim oružjem ... To mi se sviđa.Da li je to možda ovo jedan primjer?Orwell spominje elitu koja je pravodobno informirana.He,he.ponekad glupa sluga ima instančan sluh i vid kada briše prašinu s masonskih monitora.Čujem da se isplati a vidim:http://markets.ft.com/tearsheets/performance.asp?s=F%3ANYQ.Ah,treba imat štap za pecanje i udicu .Ja nemam ni za udicu.Bliski prijatelji,evo izvolite ako imate bar za udicu.Puno hvala na lektiri.Preporučujem Doba neizvjesnosti od J.K.Galbraitha.John Maynard Keynes je ime koje jako iritira naše predhodne i sadašnje ministre gospodarstva.Po mom mišljenju,svijet i dan danas funkcionira na dva periodička principa:inflacija-deflacija.Prva proizvodi radna mjesta,druga trgovce- bogataše.Samo,zakasnili smo zbog hipnotiziranih ovaca jer krediti se dižu za brzi okretaj novca i smanjenje tečaja svete krave zvane Kuna i za stvaranje nove vrijednosti i konkurentnosti ,a ne za lopovluk i krpanje državnog proračuna.Sve je to dogovorna ekonomija!Važno je dobro uplašiti ljude kako smo,eto, odjednom u krizi i kako su oni tu da nas spase:"Stegnite okotrbušna držala pantalona!!!"Blago nama!

 Podržavam ovo što kaže rotter.    Nisam za ovo što kaže rotter.

dst, 2008-12-03 u 11:17:17 na vrh stranice

A sve nešto čekamo da "stoka sitnog zuba" shvati kako cijeli državni aparat, a time i državni proračun, služi isključivo za plaćanje i održavanje sluga oligarhijskih, kao i ostalih plaćenika nadzemlja i podzemlja ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

rotter, 2008-12-03 u 23:51:19 na vrh stranice

Baš me zanima koliko "stoke" će se pojaviti 5.12 na Trgu bana Jelačića.Čitam na Facebooku kako se izgleda želi priključiti crvena banda .Ono s hapšenjem onog SDP-ovca koji se igra s Ps je obična farsa za glupe ovce.Koji junak!(u prijevodu:koji junac!)Opet gledamo sapunicu "Mi smo uz vas".Kako sve tempiraju na vrijeme.Guzičari!Još će doći i "zlatna mladež"HDZ-ea da im pomognu.Biti će to pravo narodno veselje.Kod nas su prosvjednici uvijek nasmiješeni kao da se nalaze u gay paradi .Bez obzira otići ću da se uvjerim na licu mjesta.

 Podržavam ovo što kaže rotter.    Nisam za ovo što kaže rotter.

dst, 2008-12-04 u 00:21:13 na vrh stranice

@rotter,
nešto slično sam već odgovorio:
http://public.carnet.hr/dragotadic/list.php?ploca=Dnevnik&redar=2008-12-02&kreda=vadi#10

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2008-12-14 u 22:23:55 na vrh stranice

Crveni trolist hrvatskog postkomunizma: Stjepan Mesić, Franjo Tuđman i Josip Manolić.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

mila majko, 2008-12-15 u 02:02:00 na vrh stranice

ako antifašisti ne osuđuju komunističke zločine i ne procesuiraju komunističke zločince, ti su onda gori od fašista ! ?
ni tuđman, ni mesić, a ni sanader nisu dali da se u hrvatskoj provede lustracija i to govore na kojoj i čijoj su strani ?

 Podržavam ovo što kaže mila majko.    Nisam za ovo što kaže mila majko.

www.sueddeutsche.de, 2008-12-31 u 14:53:47 na vrh stranice

Die meistgesuchten Personen Deutschlands

Josip Perkovic

Im Zusammengang mit der Tötung des Exilkroaten Stjepan Durekoviv im Jahr 1983 in Wolfratshausen wird mit internationalem Haftbefehl nach Perkovic gefahndet. Dazu wird ihm vorgeworfen, zusammen mit einem weiteren Geheimdienstmitarbeiter im November 1977 versucht zu haben, einen gebürtigen Kroaten zum Mord an zwei in Deutschland lebenden Exilkroaten zu bestimmen.

Perkovic war unter anderem in leitender Funktion für den jugoslawischen Geheimdienst UDBA tätig.

http://www.sueddeutsche.de/panorama/544/311465/bilder/?img=13.0


/ komentar: dst - Josip Perković je optužen za zločin, a Franjo Tuđman i Stjepan Mesić su ga uzeli k sebi kao čovjeka od povjerenja i koji u biti drma podzemljam. A to u konačnici znači kako je sam državni vrh inkriminiran, što upravo ja i pokušavam sve ove gdine analizirati, opisati i dokazati. Na žalost, stoka sitnog zuba ne razumije dokaze, niti razlikuje kriminal od čovjekoljublja, ali marva ne vidi i u krdu im je toplo ... /

 Podržavam ovo što kaže www.sueddeutsche.de.    Nisam za ovo što kaže www.sueddeutsche.de.

miniSTAR, 2009-01-10 u 23:21:47 na vrh stranice

Glavni generator ovakvog stanja i održavanje nemoći pred imperijem je laž. Laž upakirana u medij je osiromašila državne resurse i svela Hrvatsku na prosjački štap. Kakav je to narod koji nagrađuje HDZ-ovce za sve laži i prevare? Zar nije Sanader lagao kako neće dati hrvatske generale u Haag, a odmah nakon toga mu stoka sitnog zuba opet dala izbore?
Zbilja, ova hrvatska stoka je zaslužila biti sluga u svom vlastitom domu, jer nema pojma što je domovina ...

 Podržavam ovo što kaže miniSTAR.    Nisam za ovo što kaže miniSTAR.

dst, 2009-01-12 u 02:55:17 na vrh stranice

A laž za ZERP?! I opet ga "stoka sitnog zuba" za to nagradila novim mandatom. Ma stvarno...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2009-01-12 u 11:59:14 na vrh stranice

Nema druge, nego pisati, pisati i pisati dok mlađe generacije ne shvate o čemu se radi, jer uz ovakvo biračko tijelo Hrvatskoj se ne piše dobro, a morat ćemo još i ponavljati povijesne lekcije. Bit će ovdje još znoja, suza i krvi upravo iz razloga što ova generacija nije uzela sudbinu i odgovornost nacije u svoje ruke. Hrvati, ovakvi kakvi trenutno jesu, nisu zaslužili bolje, a čak je upitno jesmo li zaslužili i svoj dio nakon raspada Jugoslavije. Prodaja Vukovara, Posavine te dogovor oko Dubrovnika, izdaja generala, ZERP, rasprodaje i pljačka svega što vrijedi ..., nigdje kraja prešutnom odobravanju i nemaru glasača za lopovluk, a branitelje smo strpali u zatvor, bolnice ili pod zemlju ...

NE, NAROD KOJI TAKO POSTUPA SA SVOJIM SINOVIMA I NAROD KOJI NE ŽELI KAZNITI SVOJE KRIMINALCE I ZLOČINCE NIJE BOLJE NITI ZASLUŽIO OD ROPSTVA, PA ZVALO SE ONO AUSTRO-UGARSKA, JUGOSLAVIJA, BALKAN ILI E-UNIJA ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Gojko Marinković, 2009-02-01 u 20:48:16 na vrh stranice

ST (Slobodni tjednik) je osnovala UDBA i osobno poznam čovjeka koji im je dao novac (Marko Roglić ?), da bi kompromitirala novu hrvatsku vlast kao ustašku. Problem je samo u tome što se nekima iz te vlasti to ustašovanje svidjelo, pa su ga prihvatili.

 Podržavam ovo što kaže Gojko Marinković.    Nisam za ovo što kaže Gojko Marinković.

dst, 2009-02-01 u 20:50:23 na vrh stranice

ST, kao i hrpa ostalih tiskovina je služila (i sada služi) da se 'pučanstvu' ponudi masa informacija gdje će vijesti prestizati jedne druge da tako u tim mutnim vodama mogu plivati mafijaši i oligarhija ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.hrvatskauljudba.hr, 2009-02-14 u 12:18:07 na vrh stranice

08. siječanj 2009.
ŠTO JE RADIO HRVATSKI POLITIČKI VRH U VRIJEME PADA VUKOVARA

U vrijeme pada Vukovara cijeli politički državni vrh bio je u posjeti Lici, odnosno oni su (bili) se kretali prema Istri. Na putu za Gospić, zaustavili su se u mjestu Brinju, a dobrodošlicu predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu zaželio je Josip Kregar, predsjednik općine Otočac. Na početku svečanosti, govorio je Tuđman, a tu se pljeskalo i vikalo: „Hrvatska“, „Hrvatska!“ i „Franjo“, „Franjo!“ Skup koji je bio zatvoren za javnost i novinare, završio je uz program pjesama i plesova, te svečani objed…

Za taj izlet u Zagrebu, tj. u Hrvatskoj nije se smjelo znati. A fešta je potrajala do ranih jutarnjih sati. Zanimljivo je, dok su se hrvatski branitelji u Vukovaru borili s oružjem u ruci, gospoda su se na „igranki“ zabavljala, nazdravljala je s čašicama šampanjca u ruci. Tu na zabavi bili su kraj Vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske Dr. Franje Tuđmana, Gojko Šušak, Mile Ćuk, Slavko Degoricija, Vrhovni zapovjednik JNA Stjepan Mesić i predsjednik SFRJ-a, Hrvoje Šarinić, Martin Špegelj i dr.

Ne samo da je Dr. Franjo Tuđman (HDZ) hrvatski narod prevario, nego ga je izdao. Njegovi sljedbenici ni danas ne žele priznati da su pogriješili. Jer najveći tajkuni i bogatuni iznikli su u Hrvatskoj iz njihovih redova. Zemlja je sad u grču i strahu i paranoji. Ista vlast nas tlači za 5 kuna na dan, toliko koliko je svedena potrošnja na dan po glavi stanovnika. Nekoliko rodbina, tj. familija drži u Hrvatskoj sve u svojim rukama. A vama govore da je to slobodna Hrvatska. Tako su mu dali lice zvijeri.

Hrvati gdje ste? Ima li vas? Što šutite na taj način? I vi ste izdali hrvatske ideale. Sakrili ste se u mišje rupe. Zar treba pitati: Tko je izmislio takvu danas demokraciju, nego „sotončine“, koje degradiraju sve ono što je ljudsko? Da bi stvorili „nakazu“ od naroda, upregnuli su vas u tegleća kola, poslužili su se geslom demokracije, pa da bi pod tim imenom mogli raditi što god žele.

Danas oni truju i razaraju, odnosno ubijaju ljudsku dušu, te mlade ljude – kojima ne daju posla, formiraju u degenerike. No, sve je to pakao i najcrnje ropstvo, muka i zlo… Svjedoci smo jednog vrlo lošeg vremena i razdoblja u Hrvatskoj, gdje vlada napeto stanje, u kojemu je nametnut lažni mir. Ti smutitelji su učinili kaos, da bi lakše vladali vama. Pomutili su vam pamet i razum.

I od početka tako su olako zasjeli na vlast. Oni vam govore svojim životinjskim jezicima, a vi ih pokorno slušate. Svakoga tko im se suprotstavi oni proglašavaju luđakom i protivnikom demokracije. Pomiješali su vam vrijednosti riječi, kako ne bi razumjeli jedan drugog – Hrvat Hrvata … To je njihova strategija i pobjeda. A i znak vašeg poraza. Razmislite o tome što vam govorim. Zato i postoji izbezumljena Hrvatska, glavna i neradnička, socijalna i bijedna, a tajkuni i pljačkaši i prevaranti uspijevaju.

Samo svaki istinski i kritički duh protivi se tom nasilju, laži, ili bolje rečeno tiraniji. Svaki istinski Hrvat se ne klanja i ne priznaje takvu „sotonističku upravu“. To je najlošija opcija življenja. Hrvati su danas kao narod podijeljeni. S njima upravljaju bivši komunisti. Veliki vjernici ne predaju se samo tako u ruke grješnika, kako je to učinio i sam Isus. Svakom poštenom Hrvatu je bolno to i s tugom u duši gledati i ne prihvaćati činjenicu da je to tako.

Ta „nova Hrvatska vlast“ je bahata, samoljubljiva i devastatorska. U državi postoje ljudi koji su bili komunisti, a sada su kapitalisti, kojih se sve opet pita. Ne odgovaraju za ono što su radili u prošlom režimu. Mnogi Hrvati upravo su bili proganjani od takvih. I to je žalosno da u Hrvatskoj danas nikog to ne zanima i smeta. Niti tko pokreće akciju ili diže uzbunu. Na primjer, što se nismo riješili Josipa Manolića i njegovih UDB-aša.

Zar stvarno nikoga ne zanima tko su ljudi koji su Hrvatsku naciju (opet) uvukli u veliku laž? Je li (to) Hrvatska kuća na pijesku ili kula Babilonska, uskoro će se vidjeti i pokazati. Glavni inspiratori strašnih ratnih pokolja i stradanja nad Hrvatima, danas su vodeći ljudi u Hrvatskoj. Te političke vođe su „sol zemlji i nebu“, maksimalno i samom Bogu su premac. Ja smatram da su oni najveća sramota za dostojanstvo i čast čovjeka. Isto tako i za pravdu i pravednost…

Sve te zle kobi pogodile su Hrvate koji i dalje šute i pate. Pitam se: Jesmo li mi ćudoredan narod, istodobno pokvaren, duhovno mrtav i politički bez riječi. Hrvati! Nezaboravite, neoprostiti im nikada ne smijete.


http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/sto-je-raio-hrvatski-politi-ki-vrh-u-vrijeme-paa-vukovara-3.html

 Podržavam ovo što kaže www.hrvatskauljudba.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrvatskauljudba.hr.

pero, 2009-02-14 u 12:20:30 na vrh stranice

Franjo Tuđman je bio komunjara, general, kadrovnik JNA i uzeo je dvije vreće DEM od dijaspore (namjenjene za oružje) i kupio villu za 230.000 DEM (imam čak i kopiju kupoprodanjni ugovor a platila je Ana Tuđman iz Zagrebačke banke, a za ostatak pokradene ušteđevine platila je Ankica Lepej koja je danas socijalni problem. Tako se to radi odnosno tako rade ratni zločinci poput Tuđmama i njgove kamarile koja i danas ima vlast. Nije ostalo samo na njemu već je čitava njegova kamarila radila isto, jer se ugledala na šefa.

 Podržavam ovo što kaže pero.    Nisam za ovo što kaže pero.

brko, 2009-02-14 u 13:18:49 na vrh stranice

franjo tuđman je izjavio ono o ženi /srpkinji/židovki jer je njemu zbilja bilo drago što mu je neko u familiji hrvat .Bilo bi puno blesavo kad bi postao predsjednik Hrvatske kao mađarski Židov i kao djed i punac Srba;ne mogu svi bit Židovi i Srbi a upravljat Hrvatskom.

 Podržavam ovo što kaže brko.    Nisam za ovo što kaže brko.

D. Bobek, 2009-02-16 u 04:43:11 na vrh stranice

Franjo Tuđman je bio komunistički general. Koji je za vrijeme rušenja NDH u Čazmi zatvarao hrvate, i domobran, i punio Čazmanske šume. Procjenjuje se da je tamo oko tisuću Hrvata pogubljeno. Primarijus dr. Rudolf Miculinić osobno je ispričao da u kuće upali su mu od Mile Ćuka ljudi i oduzeli mu sve zapisnike koje i stvari koje je vodio u eshumenacijama* koje su partizani poubijali bez suđenja...

 Podržavam ovo što kaže D. Bobek.    Nisam za ovo što kaže D. Bobek.

Nacional, 2009-02-17 u 22:08:21 na vrh stranice

13.02.2009. / 09:15
Josip Boljkovac: Hrvatska je prva napala Srbe

"Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska!. Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat", tvrdi Boljkovac

U ekskluzivnom intervjuu za dnevni list "Vesti", koji je namijenjen srpskoj dijaspori u Njemačkoj, Josip Boljkovac, prvi ministar policije u Tuđmanovoj vladi rekao je kako je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj i namjerno izazvala rat. Boljkovac tvrdi i da su se Tuđman i Milošević tijekom cijelog rata dogovarali i donosili odluke zajedno.

"Glavaš me za vrijeme svjedočenja optužio da sam ga proganjao zbog rušenja mosta na rijeci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA u tom trenutku bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, dio Jugoslavije", rekao je Boljkovac i dodao kako su njegova svjedočenja na suđenju Glavašu bila cenzurirana.

Na pitanje novinara tko je zapravo započeo rat, Boljkovac iznenađujuće odgovara: "Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska!. Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat".

Dalje nastavlja kako je rat zapravo bio posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH i razmjeni stanovništva kroz etničko čišćenje.

"Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u Krajini. Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizirao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine", tvrdi Boljkovac.

Na pitanje o eventualnim dokazima dogovora Tuđmana i Miloševića, Boljkovac novinaru frankfurtskih "Vijesti" odgovara kako mu je jednom prilikom, kada je donio naredbu o uhićenju ubojica šefa policije u Osijeku Josipa Rajhl Kira, Tuđman rekao kako i Milošević misli da on više ne bi smio biti na čelu MUP-a. Kao drugi dokaz navodi da je Tuđmanov bliski suradnik, Hrvoje Šarinić tijekom rata kod Miloševića bio najmanje 40 puta.

Dalje optužuje Tuđmana da je njegov cilj bio rat po svaku cijenu. "Prema njegovoj ideji, Srbi su trebali nestati iz Hrvatske, a ubojstvo Kira naređeno je od samog vrha države", govori Boljkovac.

Dodaje kako su 1991. godine, prije nego što je bio ispaljen i prvi metak obitelji uglednih hrvatskih političara bile spremne na bijeg. Među njima navodi visokopozicionirane HDZ-ovce, ali i sadašnjeg predsjednika Stipu Mesića.


http://www.nacional.hr/clanak/53359/josip-boljkovac-hrvatska-je-prva-napala-srbe

 Podržavam ovo što kaže Nacional.    Nisam za ovo što kaže Nacional.

dnevnik.hr, 2009-02-28 u 19:43:28 na vrh stranice

Zagreb, 28.02.2009., 17:42
Branitelji Hrvatsku tuže međunarodnom sudu

Borili su se za Hrvatsku, a sada je tuže međunarodnom sudu. 300-tinjak bivših pripadnika gardijskih brigada traže zaostale plaće za svoje usluge na ratištima.

Gardisti tuže državu

Početkom '90-ih MORH se obvezao isplaćivati im plaću tri i pol puta veću od prosječne i riješiti im stambeno pitanje. To do danas nije ispunjeno. Na domaćem su sudu izgubili. Procjenjuje se da bi broj tužbi mogao biti veći. Takozvane 'zelene ugovore' potpisalo je oko 40.000 ljudi.

'Sve smo naše sudove prošli, nešto smo dobili, nešto nismo, mi želimo sve. Svaku točku iz ovog ugovora. Dok to ne dobijemo, nećemo odustati. I nije mi jasno kako će neki drugi radnik ili ribar nešto dobiti ako se nama koji smo stvarali ovu domovinu ne ispunjavaju obveze', rekao je Michel Jukić, bivši pripadnik 4. gardijske brigade.

 Podržavam ovo što kaže dnevnik.hr.    Nisam za ovo što kaže dnevnik.hr.

još, 2009-11-04 u 16:41:17 na vrh stranice

http://www.savjest.com/afere1.php?s_afera_id=8

O tome kako je Ivo Sanader preuzeo vlast na 7. općem saboru HDZ-a progovorilo je nekoliko svjedoka, zajedničko je svima, tvrdnja: kako je Ivo Sanader naložio lažiranje izbora u njegovu korist, a na štetu njegova protukandidata Ivića Pašalića. Još davne 2002. Krešimir Alerić, tada zamjenik glavnog tajnika HDZ-a, progovara o načinu na koji je Sanader Ivo došao na čelo HDZ-a, a samim time i na mjesto premijera. U svojim optužbama Alerić je već tada tvrdio Da je Ivo Sanader došao na čelo stranke izbornom prijevarom koju je u njegovo ime organizirao Branimir Glavaš. Savjest vam prenosi dio intervjua kojeg je Krešimir Alerić dao novinaru Dragi Hedlu za Feral.

_ Kako je došlo do toga da vi i Joso Škara budete izbačeni iz priprema za 7. sabor?

- Nekoliko dana pred Sabor - ja sam nažalost završio u bolnici nakon sjednice Središnjeg odbora - u Tajništvu su osvanuli Zvonimir Puljić i Živko Nenadić iz Splita, te Ivan Drmić i Branimir Glavaš iz Osijeka. Oni su, na osnovi Sanaderova naloga, praktično preuzeli organizaciju 7. općeg sabora i tako izvršili puč u HDZ-u. Jedinio je Joso Škara, sukladno praksi i pravilima Središnjeg odbora, bio ovlašten sačiniti popis izaslanika 7. općeg sabora, na temelju pismena koja su mu trebale dostaviti organizacijske jedinice s terena. To Škari nije omogućeno.

Na koji način?

- Dan prije Općeg sabora Škara je u svojem uredu prisiljen da potpiše popis “izaslanika”. Popis, na kojemu je bio velik broj onih koji nisu imali taj status, sačinila je tajnica Ana Bilokapić, koju je u Središnjicu poslala gospođa Sanader. Puljić, Nenadić, Drmić i Glavaš su uz asistenciju zaštitara, prisilili Škaru da potpiše popis.

_ Kako su ga na to prisilili?

- Prijetili su mu likvidacijom djece. Bilo je to vrlo mučno. Nisu mu dopustili izaći iz ureda na drugom katu, čak ni na WC. Kažu upućeni da je sve to trajalo više od dva sata.

_ Tko je angažirao osječku zaštitarsku tvrtku?

- Sanader, na Glavašev prijedlog. Borbaš Security tvrtka je koja ima šest stalno zaposlenih. Cijela ta svita obučena u crno nisu bili zaštitari - to su bili batinaši. Zakon o zaštiti imovine i osoba točno određuje što je zaštitarska djelatnost i tko se njome smije baviti. Oni moraju redovito prolaziti psihofizičke preglede i kod obavljanja dužnosti na vidnom mjestu imati istaknutu iskaznicu koju izdaje MUP, sa slikom, kodom, imenom, prezimenom i brojem. Ako ste pogledali slike iz Lisinskog, bile su to osobe iz podzemnog miljea, koje Osijek pamti i prepoznaje iz nekih drugih aktivnosti.

U nastavku kaže.

_ Kako komentirate to da su neki glasački listići završili u smeću?

- Zgražam se nad izjavom Sanadera o izbornom materijalu kao bezvrijednoj hrpi papira, koja je završila u spremniku za otpad kod dvorane Lisinski. I osoba koja ima daleko manje škole od Sanadera, a on je navodni doktor znanosti - podvlačim: navodni - zna da se dokumentacija o izborima mora čuvati, ako ni zbog čega drugog, ono radi povijesne istine, barem do sljedećeg sabora. Javnosti je poznato da su noću u agenciju gdje su

tiskane akreditacije uletjeli Glavaš, Puljić i, čini mi se, Bert Parać. No, nepoznato je da je tome prethodio Sanaderov poziv zapovjedniku policijske postaje u Trnju. Zatražio je asistenciju policije i zaprijetio mu Lučinom. Policija je doista pružila asistenciju, pa se pitam otkad su to Sanader i ministar Lučin pripadnici istog svjetonazora, pa Sanader može davati takve naloge zapovjedniku policijske postaje?

Cijeli intervju možete pogledati na sljedećim linkovima: strana 1, strana 2, strana 3, strana 4.

O tim aktivnostima na 7. općem saboru HDZ-a, ali i o aktivnostima na 9. općem saboru HDZ-a progovara i Ivan Drmić, tada zastupnik u Hrvatskom saboru.

Drmić: Po Sanaderovoj naredbi lažirao sam izbore na dva sabora HDZ-a

Postoje još četiri svjedoka koji su spremni svjedočiti o događajima na sedmom saboru HDZ-a

Sudjelovao sam u lažiranju i namještanju rezultata izbora na 7. općem saboru HDZ-a u korist Ive Sanadera, ali i na 9. općem saboru u korist Vladimira Šeksa i Luke Bebića, a na štetu Andrije Hebranga, priznao je jučer pred novinarima zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić. Rezultatima sam manipulirao po Sanaderovoj zapovijedi, i uz znanje Šeksa, ističe Drmić. U priznanju koje je kao bomba odjeknulo Saborom Drmić tvrdi da ne samo da je krađom 300 glasova od Ivića Pašalića Sanader na 7. saboru postao predsjednik stranke, nego da je i na 9. izbornom Saboru u Rijeci od Sanadera osobno dobio nalog da Hebrang ne smije biti prvi, a Bebić zadnji po broju glasova u izboru za člana Predsjedništva stranke.

Lažni glasovi

Tada sam osobno, ispovijeda se Drmić, na izbornim listićima zaokruživao imena Šeksa i Bebića i time im priskrbio 350, odnosno, 300 lažnih glasova, jer Sanader ne samo da je diktirao tko se uopće smije kandidirati za koju stranačku dužnost, nego i tko koliko glasova mora dobiti. Pojašnjava da je Sanader zabranio da Hebrang dobije najveći broj glasova, jer se bojao njegovih ambicija i moći i nikako ga nije htio za drugog čovjeka u stranci, iako je Hebrang na riječkom saboru dobio najjači i najduži pljesak i odobravanje izaslanika. Takvom je manipulacijom Sanaderu omogućio da mu Šeks i Bebić postanu drugi i treći čovjek u stranci.

Mislio sam da o ovome neću nikada progovoriti i da ću tu tajnu sa sobom odnijeti u grob, ali kada vidim Sanaderov akcijski plan za fizičku eliminaciju Branimira Glavaša, spreman sam svjedočiti pred nadležnim institucijama, i podvrgnuti se detektoru laži, pa od glavnog državnog odvjetnika očekujem da me pozove na razgovor i da hitno i ažurno provede postupak, kaže “pokajnik” Drmić. Svjestan sam da u pitanje dolazi i moja moralnost, ali sam mislio da u tom trenutku činim ono što je najbolje, pa ću svjedočiti o kaznenom djelu izborne prijevare u kojem je sudjelovao, a za to postoje još četiri svjedoka koja su spremna govoriti, ističe Drmić. Dodaje i da ga je to nagnala Sanaderova izjava da Glavaš laže o krađi 300 glasova iako je Sanader Glavašu dužan i to što je predsjednik HDZ-a i što je premijer.

Propali scenarij

Ispovijedajući svoju političku tajnu o događanjima na Općem saboru 2002. kada je Sanader izabran za predsjednika stranke, Drmić kaže da ga je Sanader desetak dana prije osobno pozvao u Zagreb da organizira konvenciju jer su svi u Zagrebu Pašalićevi ljudi. Na samom Saboru, dok su se brojali glasovi, nastavlja, Sanader mi je naložio da u slučaju da glasovi prevagnu u korist Pašalića dvojica iz Osijeka koji su brojali glasove za predsjednika izazovu incident, prevrnu stol i kutije, a listiće razbacaju kako bi se Sabor poništio i sazvao novi. No Drmić je u dogovoru s Glavašem odustao od tog scenarija jer su znali da u dvorani ima oružja pa su strahovali od krvoprolića u užarenoj, visokotenzičnoj atmosferi, zbog čega su se radije odlučili na lažiranje rezultata jer su se bojali da će Sanader naći ljude koji će to organizirati.

Kada je Drmić izašao sa ovim teškim optužbama na račun Sanadera Ratko Maček, tada glasnogovornik HDZ-a izjavjuje:

Drmića ćemo tužiti za klevetu

Glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček rekao je da Drmić uopće nije sudjelovao u pripremi sabora. 'Bio je organizacijski tajnik Mladeži dok ga nismo izbacili, a sabor u Rijeci organizirali smo ja i moja ekipa', tvrdi Maček, najavljujući kako je moguće da Drmića tuže za klevetu. Na to je Drmić je rekao da ga ne može demantirati čovjek koji 'uzima provizije čak i na reklamnim upaljačima HDZ-a'.

Link: Drmić: Po Sanaderovoj naredbi lažirao sam izbore na dva sabora HDZ-a

Istu priču o lažiranju rezultata izbora priča i Milivoj Ugrinić, tada član HDZ-a i jedan od onih koji je brojio glasove. On toj priči dodaje još jednog aktera Božidara Kalmetu za kojega tvrdi da je lažirao HDZ-ove izbore na županijskoj razini.

- Istina je da se kralo glasove na 7. Općem saboru HDZ-a. I ja sam bio jedan od članova koji su brojili glasove; ne za predsjednika, nego za potpredsjednika stranke. Bilo je deset kandidata, između ostalog i Božidar Kalmeta. Tri puta smo do jutra brojili glasove, i svaki put je rezultat bio drukčiji. Što se ovog što Glavaš govori tiće, zasigurno se manipuliralo, jer su Glavaš i njegovi borbaši ušli u tajništvo, pokupili vjerodajnice i mijenjali funkciju izaslanika u funkciju gosta. One za koje su smatrali da će glasovati za Pašalića su brisali i dali im funkciju gosta, a one koji su trebali glasovati za Sanadera su uvrstili. To mogu posvjedočiti, ako se postupak pokrene, i kod državnog tužitelja Bajića.

 Podržavam ovo što kaže još.    Nisam za ovo što kaže još.

još, 2009-11-04 u 16:44:27 na vrh stranice

Prof. Goran Jurišić
Petak, 16 Siječanj 2009

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

Franjo Tuđman na tron Hrvatske demokratske zajednice popeo se UROTOM udbaša...

Kako bi KOS JNA mogao ostvariti svoje interese (eventualno očuvanje Jugoslavije, i preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i formalni disident Franjo Tuđman, za što se pobrinuo šef hrvatske Udbe Josip Manolić.

Novinar Josip Šentija, prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, posvjedočio je u svojim memoarima, objavljeni u knjizi „Ako Hrvatske bude“, da je Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice.

Prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice trebao je 1989. godine biti izabran na skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama» na Trgu športova, blizu gradske sportske dvorane, u Zagrebu.

Tuđmanovi suradnici, koji su bili bliski s tajnom službom, ishodili su od tadašnjeg republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske zabranu održavanja skupštine Hrvatske demokratske zajednice.

Pod lažnim izgovorom da se HDZ nalazi pod represijom komunističkog režima, krug oko Tuđmana održao je 17. lipnja 1989. u prostorijama lokalnog nogometnog kluba «NK Borac» na Staglišću/Jarunu u Zagrebu tajnu skupštinu Hrvatske demokratske zajednice na koju nisu bile pozvane sve one osobe koje su trebale sudjelovati na predviđenoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“.

Među osobama koje su trebale sudjelovati na osnivačkoj skupštini bili su neki Tuđmanovi protukandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, među njima karizmatični i dugogodišnji politički zatvorenik dr. Marko Veselica.

Mali i konspirativni krug oko Tuđmana izabrao je, na tajnoj sjednici, za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Franju Tuđmana koji je na taj nedemokratski način izabran za predsjednika jedne političke stranke, kao što je poslije vladao nedemokratski kao predsjednik Republike Hrvatske.

U noći sa 1. na 2. ožujka 2008. je nekadašnji bliski suradnik Franje Tuđmana iz Manolićeva kruga, Slavko Degoricija, gostujući u televizijskoj emisiji „Noćna mora“ posvjedočio pred urednikom i voditeljem emisije, Željkom Malnarom, o načinu (metodi) dolaska Franje Tuđmana na tron Hrvatske demokratske zajednice.

Degoricija je izjavio kako je postojala procjena Tuđmanovih suradnika o tome da bi na javnoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice za njenog prvoga predsjednika mogao od strane delegata Hrvatske demokratske zajednice biti izabran karizmatični dr. Marko Veselica.

Zbog toga je Josip Manolić sa svojim jakim vezama u tajnoj službi isposlovao u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske, u Zagrebu, zabranu održavanja izborne skupštine Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“ u Zagrebu.

U hrvatskoj javnosti je ispalo kao da su zločesti komunisti zabranili pokušaj ustroja jedne nekomunističke stranke, alternative Savez komunista Hrvatske, a u stvarnosti je to bio unaprijed isplanirani udbaški trik zavaravanja javnosti.

Tako je Franjo Tuđman urotom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice i svojevrsnim automatizmom i na čelo Socijalističke Republike Hrvatske, s obzirom da je nakon 45 godina komunizma bilo jasno da će na prvim višestranačkim izborima pobijediti ona politička stranka koja će hrvatskoj javnosti biti predstavljena kao antikomunistička hrvatska rodoljubna opcija, a to je u percepciji javnosti i većine biračkoga tijela bila Hrvatska demokratska zajednica, ta po svemu, a na osnovi povijesnih činjenica, sudeći urotnička (zavjerenička) organizacija koju su vodili partizanski prvoborci među kojima je bilo i ratnih zločinaca i oficira totalitarne jugokomunističke tajne policije i tajne službe, bivši komunisti i disidenti komunizma, nekadašnji staljinisti i aktualni titoisti, ljudi s jakim vezama u udbaškom podzemlju i u jugoslavenskoj tajnoj službi u Zagrebu i Beogradu.

Urota Franje Tuđmana je započela kada je kao disident komunizma i nekadašnji politički zatvorenik od jugokomunističkog režima u Zagrebu dobio uslugom visokopozicioniranog aparatčika u vladajućoj komunističkoj partiji, inače postolara, Mike Špiljka, jugoslavenski „pasoš“ kao bi mogao otputovati na Zapad i među hrvatskom emigracijom vrbovati pristaše i sakupljati novčanu pomoć za svoju predizbornu kampanju.

U vrijeme kada nitko od hrvatskih disidenata i političkih zatvorenika nije mogao od boljševičkog režima dobiti putnu ispravu za legalni odlazak u inozemstvo (političkim osuđenicima je uvijek bila oduzeta i putna isprava),

Franjo Tuđman je bio taj kojemu je vraćena putna isprava.

Na čelu Tuđmanove urote stajali su visoki udbaški oficiri koji su se po uzoru na srpske zavjereničke oficire iz terorističke organizacije „Crne ruke“ popeli na vlast metodom urote protiv hrvatskog naroda, i koji su se na vlasti održavali veliim lažima, ucjenama, objedama nad političkim protivnicima i neistomišljenicima, izbornim prijavarama, političkim atentatima i ubojstvima ili likvidacijama oporbenih političara, tajnim dogovorima za vrijeme rata o podjeli Bosne i Herecegovine s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku, te pronevjerom najvećeg dijela od oko dvije milijarde američkih dolara odnosno novca hrvatskih iseljenika koji je bio namijenjen isključivo za nabavu oružja u svrhu obrane Hrvatske protiv agresije JNA i srpskih pobunjenika u uvjetima međunarodnoga embarga, te su urotnici pronevjereni novac u mafijaškom stilu „oprali“ u inozemnim bankama i vratili ga u Hrvatsku gdje su kroz pljačkašku zakonitu privatizaciju pokupovali najvrijednije dijelove hrvatskog narodnog gospodarstva tako da su nekadašnji komunisti postali ratni profiteri odnosno preko noći su titoistički licemjeri, prevaranti, lopovi i zločinci postali krupni kapitalisti koji su kontrolirali medije, korumpiranu kriptokomunističku opoziciju i političare iz vladajuće stranke HDZ koje su često ucjenjivali na osnovi njihovih dosijea doušnika nekadašnjih jugoslavenskih komunističkih tajnih službi i političke policije, zatim, kontrolirali su gospodarstvo (koje je poslije prodano, nekada i u bescjenje, stranim kapitalistima i vlasnicima krupnog kapitala iz kruga zapadnog liberalnog ustroja ili „establishmenta“), uništili višestranački sustav i hrvatsku pravnu državu, širili teško totalitarno naslijeđe titoizma i kult ličnosti Josipa Broza Tita, odgovoran za genocid nad hrvatskim narodom 1945. godine.

U vrijeme tranzicije iz komunizma u demokraciju bivši su komunisti na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovim saveznicima u kriptokomunističkoj opoziciji okupljeni oko komunističkog ideologa Ivice Račana proživjeli tranziciju bez da ih je hrvatsko pravosuđe kaznilo zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Titovoj Jugoslaviji jer su živjeli pod zaštitom urotnika koji su se rotacijom smjenjivali na vlasti, prvo HDZ, zatim SDP i opet HDZ, i tako u krug.

Bivši komunisti u stvarnosti nisu nakon sloma komunizma ni jednoga trenutka pali s vlasti i temeljito su hrvatsku političku scenu kroz izborne namještaljke i državni teror nad nekomunističkim demokratskim političarima i njihovim strankama očistili od oporbe i legalne i legitimne konzervativne i demokratske pravaške desnice, tako da je jedini čimbenik u Hrvatskoj ostala ljevica ili preciznije rečeno ekstremna titoistička ili staljinistička ljevica koja je urotom protiv hrvatskog naroda i došla na puškama i bajunetama na vlast u Hrvatskoj 1945. godine koju je prigrabila i više nije ispuštala iz zločinačke ruke.

Kako bi stvorila privid demokracije i političkog stranačkog natjecanja, vladajuća staljinistička ljevica, obučena u hrvatsko ruho kao vuk pred Crvenkapicom, stvorila je umjetnu ekstremnu desnicu kako bi sebe postavila u politički centar.

Na tako zvanom desnom i lijevom centru hrvatske politike stajala je u stvarnosti ekstremna titoistička ljevica pod čijom su zaštitom živjeli i uživali privilegije nekadašnji partizanski prvoborci i ratni zločinci, bivši komunisti i ratni profiteri, kradljivci i lopovi, lažljivci koji su se u javosti predstavljali kao pobornici demokracije i ljudskih prava iako su potkopovali demokraciju, ljudska prava i slobodu medija dok su se istovremeno predstavljali kao liberalni proeuropski orijentirani političari koji su, međutim, svakim trenutkom svoga postojanja bojkotirali uspostavu funkcionirajuće hrvatske pravne države, i laž pretvarali u istinu a istinu u laž. Isto stanje ostalo je i nakon Tuđmana jer nakon Tita je ostao Tito.

Nije zato ni čudno da, u javnosti poznata po hrvatskom nacionalizmu, hrvatstvu i hrvatskom državotvorstvu, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u ljeto 1989. nije od strane komunističkog režima u Zagrebu zabranjena.

(Najava osnivanja te političke stranke uslijedila je šest mjeseci ranije kada je Franjo Tuđman u Društvu književnika Hrvatske, na središnjem tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu (Trg bana Josipa Jelačića), predstavio osnove političkog programa Hrvatske demokratske zajednice.

U približno isto vrijeme kad i HDZ, osnovana je i politička liberalna stranka HSLS (zbog zakonske prepreke, HSLS je tada osnovan kao «savez» a ne stranka) ali HSLS po volji Kontraobavještajne službe JNA i nije bio predviđen da (sam) preuzme vlast u Hrvatskoj jer je vlast trebala ostati u rukama onih bivših jugokomunista koje se, ili moglo putem obavještajne službe ucijeniti, ili koji su još koliko-toliko bili skloni očuvanju bilo kakve (labave) Jugoslavije. (HSLS je imao program o preuređenju Jugoslavije iz federacije u konfederaciju, isto kao i HDZ.)

Radi se o oportunizmu i kukavičluku tih tzv. hrvatskih stranaka i njihovih predsjednika jer je ustav Socijalističke Republike Hrvatske i ustav SFRJ predviđao «pravo jugoslavenskih republika na samoodređenje do otcjepljenja» od Jugoslavije.

Tuđmana se moglo ucijeniti, bio je sklon očuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu jer je o takvoj mogućnosti u Zagrebu razgovarao sedamdesetih godina 20. st. sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Đilasom.

Prvi javni nastup, nakon isteka zabrane javnog nastupa, je Franjo Tuđman imao na tribini Društva književnika Hrvatske (DHK) na središnjem zagrebačkom, tadašnjem Trgu Republike, dana 27. siječnja 1989. godine kada je promovirao «Programsku deklaraciju osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice».

Dok je članstvo te stranke (HDZ) činilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog građanstva, a biračko tijelo činilo su oni birači koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše komunističko, od Franje Tuđmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolića, Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovića (jezikoslovac) i drugih bivših članova jugoslavenske komunističke partije.

Gojko Šušak, također najbliži Tuđmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunistički kadar u Titovoj Jugoslaviji kao Tuđman ili Manolić (prvi je bio do 1961. general u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, a drugi je bio visoko-pozicionirani oficir političke policije KPJ), ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“ SFRJ, čiji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Lončar koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića postao njegov savjetnik u uredu predsjednika Republike.

Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane političke ekstremne („ustaške“) desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH.

U Hrvatsku se vratio 1990. kao hrvatski (politički) emigrant iz Kanade, ali, s jugoslavenskom putovnicom !!!

Činjenica je da niti jedan jedini politički emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ kako ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znači da ih nije proganjao, jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, političkim i sportskim organizacijama po Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, čak i «ustaše» i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim političkim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za račun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, i poslije Titove smrti.

Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku godine 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu („pasoš“) koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151).

Suradnik KOS-a JNA, a time i tajni agent jugoslavenske komunističke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinović, (kojeg je KOS kasnije ubacio i u HSP).

Svjedok optužbe br. 12 na suđenju Slobodanu Miloševiću na Haaškom tribunalu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, Mustafa Čandić, koji je svjedočio u dijelu suđenja bivšem srbijanskom i jugoslavenskom predsjedniku za zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. godine, bio je do veljače 1992. oficir Kontra-obavještajne službe (KOS) JNA u kojoj je radio u centrali Kontraobavještajne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva JNA u Zemunu.

Haaški svjedok Čandić je rekao kako je KOS imao jaku doušničku mrežu u obavještajnoj službi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske (SZUP), kao i u redovima dužnosnika vladajuće stranke (HDZ) u Hrvatskoj.

Čudne i nagle transformacije u hrvatskoj Obavještajno-sigurnosnoj službi za vrijeme Miloševićeve velikosrbijanske agresije:

Nakon što je njemačka kriminalistička policija «Bundeskriminalamt» (BKA) raspisala 2005. policijsku tjeralicu za osumnjićenikom Josipom Perkovićem, operativcem jugoslavenske i hrvatske tajne službe, zbog navodne umiješanosti u ubojstva hrvatskih emigranata od strane jugoslavenske tajne službe, uloga ovog operativca još je više opteretila ukupne okolnosti ratne i poratne hrvatske stvarnosti.

Izvješće «Službe državne sigurnosti – Centar Osijek» o neuspjelom izvršenju operativnog zadatka od 22. studenog 1977. u Saveznoj Republici Njemačkoj ukazuje kakvim se prljavim poslovima bavio Josip Perković, koji je kroz svoja izvješća nadređenima u jugoslavenskoj tajnoj službi sam sebe optužio pred nadležnim tijelima njemačke pravne države.

Iz Perkovićevih izvješća iščitavaju se nezakonite radnje po nezavisnoj državi radi izvršavanja nečasnih i prljavih poslova izvansudskih likvidacija.

Predsjednik Mesić je u emisiji Hrvatskog radija «S predsjednikom uz kavu» od 25. rujna 2006. komentirao slučaj Perković, i neistinito izjavio kako je „Josip Perković ustrojio hrvatsku obavještajnu službu“.

To nije istina, zato što je hrvatsku obavještajnu službu ustrojio Drago Frančišković, i to po odluci bivšeg ministra obrane Republike Hrvatske, generala Martina Špegelja.

Gospodin Fračišković ustrojio je Obavještajno-sigurnosnu službu (OSS) Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH) u mjesecu rujnu 1990. godine:

„S malim brojem djelatnika radio sam i upravljao Službom sve do proljeća 1991. godine, kada u MORH dolazi Josip Perković, da bi definitivno Službu preuzeo od mene u kolovozu 1991. godine i odmah je preimenovao u SIS (Sigurnosna informativna služba).

Poslije toga (da ne bi smetao Perkoviću u ministarstvu obrane RH) mene se miče u Stožer Zbora narodne garde (ZNG), na Tuškancu u Zagrebu, na dužnost načelnika kontraobavještajne službe (poslije je Stožer ZNG preimenovan u Glavni stožer Hrvatske vojske).

Prerastanjem Stožera Zbora narodne garde u Glavni stožer Hrvatske vojske (GSHV) prelazim u GSHV za načelnika sigurnosti.

U isto vrijeme po ustroju Glavnog stožera HV formira se i samostalna Obavještajna služba na čelu s brigadirom Markom Pecotićem.

Tako GSHV dobiva svoju samostalnu sigurnosnu i obavještajnu službu.

Prvi načelnik Glavnog stožera HV bio je general Anton Tus.

Na čelu sigurnosne službe GSHV ostajem do kraja prosinca 1991. godine kada se po odluci Josipa Perkovića i ministra obrane Gojka Šuška sigurnosna služba GSHV ukida i sve se objedinjuje u SIS u sastavu ministarstva obrane RH, čime se SIS u potpunosti osamostaljuje i postaje «država u državi» sa svim negativnim posljedicama koje su iz toga nastale.

Nakon toga ja odlazim u Glavnu inspekciju obrane (GIO) gdje obnašam dužnost inspektora za sigurnost.

Glavni inspektor obrane bio je general Martin Špegelj.

Na toj dužnosti ponovno sam stalno opstruiran (kao i ranije u GSHV) od strane svemoćnog Perkovića.“

Gospodin D. Frančišković je u razgovoru za «Hrvatsko slovo», u broju od 10. studenog 2006. nastavio, da misli kako je „(...) konačno sazrelo vrijeme da se istraže sve likvidacije koje su se dogodile našim ljudima tijekom Domovinskog rata, kao slučaj Paradžik, Barešić, Kraljević, Udiljak i niz drugih slučajeva.

Usto, indikativne su izjave starog i mladog Jastreba (zapovjednici obrane Vukovara 1991.) da je naredbu za njihova uhićenja dao Josip Manolić, što nije istina.

Naredbu je vojnoj policiji izdao Josip Perković preko Ivana Ivankovića (...)“.

Osnivač hrvatske obavještajne službe naveo je i, da je poznato kako je Predsjednik Tuđman 1992. na prijedlog svojih najbližih suradnika iz 1989./1990. godine smijenio po žurnom postupku sa svih dužnosti Josipa Perkovića, da bi ga za nekoliko dana ministar obrane Gojko Šušak imenovao za svojega savjetnika.

Očito da se tu radi o bliskosti od ranije i o međusobnim uzajamnim interesima.

Predsjednik Mesić se pohvalno izjašnjavao o Perković Josipu, a posve suprotno o Gojku Šušku i politici koju je on personificirao.

Bivši obavještajac Frančišković izjavio je 2006. također da je u novinama unazad četiri, pet godina objavljivan materijal gdje je bivši šef jugoslavenske državne sigurnosti u Osijeku o svom radu na položaju u Republici Hrvatskoj podnosio izvješća Beogradu (za vrijeme velikosrpske agresije), a to se odnosi na njegove aktivnosti u Mađarskoj.

Na pitanje, tko je početkom velikosrbijanske agresije najviše utjecao na Perkovića, g. Frančišković je odgovorio:

„Teško je reći tko je u tome imao presudni utjecaj. Manolić, Boljkovac, Šušak. (...)

Obavještajno-sigurnosna služba MORH osnovana je u rujnu 1990. godine kad je Perković već bio u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. (...) Perković je ipak radio prljave poslove.

Pa i u onoj državi /SFR Jugoslaviji, op.a./ nigdje nije bilo da se bez zakona likvidiraju ljudi, a on /Perković Josip, op.a./ je to radio.

Kada Mesić kaže da je Perković profesionalac koji je pošteno radio i koji je formirao hrvatsku obavještajnu službu, onda je očito da ovaj o njemu (o Predsjedniku Mesiću, op.a./ ima neke podatke i zbog toga mora govoriti njemu u prilog. (...)“.

Osnovni zadatci hrvatske Obavještajno-sigurnosne službe bili su praćenje aktivnosti «Jugoslavenske narodne armije» i stvaranje tajnih veza u jedinicama „JNA“, te saznanje o namjerama protiv Republike Hrvatske.

Gospodin D. Frančišković postavio je osnovno pitanje:

„(...) Ako je on /Perković Josip, op.a./ rukovodio likvidacijama u bivšoj Jugoslaviji – čega je najbolji znak optužba Njemačke, tko je rukovodio likvidacijama u novoj hrvatskoj državi, počevši od Paradžika, Kraljevića, Mire Barešića Šanka, Udiljka i tako dalje, navodno je 16 ljudi likvidirano, a on je tada bio šef svih službi /obavještajno-sigurnosne službe, op.a./ i to bi sigurno morao znati. (...)“.

Na pitanje, da li je pitanje politički motiviranih ubojstava nekih hrvatskih oporbenih političara i nekih časnika HV ikada pokrenuto od strane nadležnih tijela RH, Frančišković je odgovorio:

„(...) u formi kakvoj zaslužuje takvo što nikad nije potaknuto. A vjerojatno zato što Perković drži u šaci mnoge pojedince na visokim funkcijama.

U tome je njegova moć. Za mene nije imao ništa kompromitirajuće i zbog toga sam se ja njemu usprotivio.

Ja sam stradalnik Hrvatskog proljeća 1971.(...)“

Na pitanje, da li je imao prilike s argumentima izaći protiv Perkovića u javnosti, Frančišković je odgovorio, da je nekoliko puta pokušao obavijestiti javnost o kriminalnim radnjama za koje je Josip Perković osnovano bio osumnjićen:

„(...) Prošle sam godine /2005. godine, op.a./ povodom godišnjice stradanja Vukovara dao tri intervjua, za Jutarnji, Večernji i Karlovački list i ništa od toga nije objavljeno jer sam u njima prozvao Perkovića. (...)“.

Na pitanje, da li je Perković donio hrvatskoj državi više štete ili koristi, Frančišković je odgovorio da je nedvojbeno da je Perković Josip hrvatskoj državi donio više štete nego koristi.

„(...) On je /Perković Josip, op.a./ nečasna osoba, a od takvih je teško očekivati bilo što dobro. (...)“.

O Perković Josipu je g. Frančišković još rekao da J. Perković vjerojatno raspolaže mikrofilmovima s dokumentacijom bivše jugoslavenske tajne službe, i da je to razlog što je tako moćan i u vrijeme Predsjednika Mesića, čiji je sin Saša (Aleksandar) savjetnik za sigurnost u Uredu predsjednika Republike Hrvatske. „(...)

Kompromitirajući materijal o dotičnim pojedincima iz javnog i političkog života njegovo je moćno oružje /Perkovićevo, op.a./ i zato mu se rijetki usuđuju suprotstaviti.“

(Razgovor u Hrvatskom slovu, u br. 603. godine 2006.)

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Goran Jurišić, Zagreb.
hrcentar.izk@gmail.com

 Podržavam ovo što kaže još.    Nisam za ovo što kaže još.

još, 2009-11-04 u 16:48:47 na vrh stranice

http://www.057info.hr/vijesti/2006-12-08/uz-pomoc-silvane-sosa-kalmeta-je-lazirao-izbore

MILIVOJ UGRINIĆ OPTUŽUJE KALMETU ZA KRAĐU GLASOVA
Uz pomoć Silvane Šoša Kalmeta je lažirao izbore

Objavljeno: 08.12.2006 u 16:12

- Istina je da se kralo glasove na 7. Općem saboru HDZ-a. I ja sam bio jedan od članova koji su brojili glasove; ne za predsjednika, nego za potpredsjednika stranke. Bilo je deset kandidata, između ostalog i Božidar Kalmeta. Tri puta smo do jutra brojili glasove, i svaki put je rezultat bio drukčiji. Što se ovog što Glavaš govori tiće, zasigurno se manipuliralo, jer su Glavaš i njegovi borbaši ušli u tajništvo, pokupili vjerodajnice i mijenjali funkciju izaslanika u funkciju gosta. One za koje su smatrali da će glasovati za Pašalića su brisali i dali im funkciju gosta, a one koji su trebali glasovati za Sanadera su uvrstili. To mogu posvjedočiti, ako se postupak pokrene, i kod državnog tužitelja Bajića. Krađa je bilo i na županijskoj razini; 2002 i 2004. Tu sam svjedok. Na županijskoj izbornoj skupštini mi je protukandidat bio Kalmeta. Na moje oči su izaslanike uvodili u jednu prostoriju, što sam i tad kazao, i izaslanici su morali potpisivati već gotove liste s zaokruženim kandidatima. 2004. je Izborno povjerenstvo pobrojilo glasove, a onda se ti rezultati nisu nekima sviđali, pa se sve poništilo i brojenje glasova je prepeušteno Predsjedništvu u kojem su sjedili i kandidati za Izvršni odbor županijskog HDZ-a. To mogu u svako doba posvjedočiti, ustvrdio je bivši HDZ-ovac, a danas predsjdenik Hrvatskog bloka u Zadarskoj županiji Milivoj Ugrinić.


2:1

Na pitanje tko je brojio glasove 2002., Ugrinić je pojasnio kako su članovi Kalmetine frakcije dovodili izaslanike Mladeži koji su glasovali ispred tadašnje predsjednice Mladeži HDZ-a u Zadru, Silvane Šoša. Na upit jesu li nazočni bili i dopredsjednik ž.O. HDZ-a željko Lončar i aktualna ministrica pravosuđa Ana Lovrin, Ugrinić je izbjegao odgovor tvrdeći kako se "ne može sjetiti tko je osim Silvane Šoša bio nazočan" i nazivajući ih "određenim osobama koje su bile povjerljive Kalmeti". Odnos glasova, kazao je Ugrinić bio je 2:1. Ipak, tvrdi kako bi, da nije bilo lažiranja, pobijedio Kalmetu.


"Staljinader"


Napominjući kako, iako je bio izaslanik, nije sudjelovao na 7. Općem saboru HDZ-a, predsjednik zadarskog HB-a Davor Aras je ispričao kako mu je sam Božidar Kalmeta kazao da su se tri puta brojili njegovi glasovi ne bi li Šeks pobijedio Kalmetu.
-Prihvaćam Glavašev potez pokajnika i drago mi je što je potvrdio ono što sam ja na svojoj koži osjetio; da je Sanader - Staljinader, kazao je Aras. Ugrinić i Aras na novinarsko pitanje o lažiranju izbora '97 i takozvanom "slučaju brod2 nisu mogli odgovoriti obzirom da, kako su naveli, nisu bili izravno uključeni u predmetne izbore.

 Podržavam ovo što kaže još.    Nisam za ovo što kaže još.

Dobro jutro!, 2009-11-12 u 22:11:20 na vrh stranice

Za početak ovako: Bjelovar je oduvijek malo "drugačiji" grad. Zato su ovdje za vrijeme Jugoslavije i naselili toliko oficira i u samom gradu imali 4 kasarne. Franjo Tudjman je pokazao onoliko interesa za Bjelovar koliko mu je trebalo da dodje na vlast. I ovdje je imao svoje ljude koji su taj posao pokušali odraditi za njega. Došli su iz Hercegovine a bilo je Bosanaca ali im to u Bjeloaru nije bilo lako.

Prvi problemi počeli su kada smo vec 19. kolovoza 1991. godine blokirali kasarne i prometnice koje vode prema Pakracu i Okucanima. Time smo spriječili izlazak tenkova iz Bjelovara i njihovo spajanje s banjalučkim korpusom koji je haračio po zapadnoj Slavoniji. Time je praktički zaustavljena Šešeljeva strategija Virovitica-Karlovac-Karlobag, jer je granica prolazila točno ovim područjem.
Ostale su nam lokalne skupine četnika pojačane sa dobrovoljcima iz Srbije i Bosne koje su noću dovozili vojnim helikopterima i spuštali ih po Bilogori. Dakle, trebalo je krenuti u čišćenje.
Prvo je trebalo osloboditi Bjelovar od direktne opasnosti, tj. jugovojske koja se još uvijek nalazila u kasarnama.
A trebalo nam je i oružja pa smo sami sebi kupovali puške. Natezanja, pregovori i sve ostale gluposti trajale su do 29. rujna 1991. godine kada je počeo napad na kasarne. Nema smisla opisivati detalje koji su se dogadjali u tih mjesec i pol dana, bilo je nemoguće živjeti od snajpera, paljenja tenkova noću, nasumičnog pucanja po gradu iz PAM-ova...sve u svemu pakao!

Akcija je krenula rano ujuro 29. rujna. Imali smo pomoć i iz drugih postrojbi, npr. Lučko, Varaždin... Borba se vodila u nemogućim uvjetima - preko 30 000 civila u gradu! Granate, tenkovi, avioni, Barutana i fantastičana zapovjed Frnje Tudjmana, da se ODMAH PREKINE VATRA! Možes mislit šta bi bilo da smo ga poslušali! Imao je sreću što nismo krenuli na Zagreb!

Tu je pukla ljubav prema HDZ-u!

Došli smo do oružja i krenuli na drugu fazu - Bilogora.
Započela je akcija "Otkos 10" koja je slomila kičmu velikoj Srbiji i zato se nigdje ne spominje. To je bio prvi oslobodjen teritorij u Domovinskom ratu. Je nam izginulo ljudi, jesmo se i napatili ali smo napravili posao. Nije više bilo šanse za nikakvu velikosrpsku granicu u pola Hrvatske. Da je Franjo Tudjman bio naš čovjek, nakon ovoga Vukovar nikada ne bi pao! Istu metodu zapovjedanja koju je pokušao provesti u Bj, proveo je na Vukovaru. Čitave brigade HV-a zaustavljene su ispred Vukovara i nije im dopušteno da udju. Dio bjelovarskih postrojbi dočekao je 92. u Komletincima.

Drugi dio nas isao je dalje u zapadnu Slavoniju, gdje su nas zaustavili 29.prosinca 1991. godine. Tog je dana izginulo puno ljudi i uvjeti su bili paklenski, puno naših razbijenih brigada upravo iz toga razloga što je u pola akcije, kada je linija već bila razbijena i kada smo mi već bili na putu prema Bjelim Stijenama, Franjo Tudjman je zapovjedio prekid vatre i povlačenje.

Kada bi ti mogao vidjti slike i sjecanja koja sada vrtim...
Bilo je užasno hladno, temperatura je bila oko -20, svuda kud se okreneš vidiš iscrpljene ljude koji idu, a ni sami ne znaju kuda. Moja postrojba je ilša izvlačiti ranjene i one koji su ostali u okruženju.
Zamisli sad situaciju, mi naprijed, a svi drugi nazad. Zaustavljaju nas, govore nam da ne idemo, da ćemo svi izginuti, da smo budale... Te smo noći skupljali svoje preživjele, a neke smo našli tek za 2 dana. Nažalost, mrtve smo uspjele pokupiti tek za 14 dana.

Pakrac je tada spadao pod zapovjedništvo Bjelovara jer je i pripadao Zajednici općina Bjelovar. Dolaskom UNPROFOR-a 1992. godine postavlja se granica točno po Šešeljevom nacrtu. Dakle, cijeli prostor koji smo oslobodili oni vraćaju na mirnodopski način. I tako je bilo sve do 95. godine. Pakrac je danas u Požeško-slavonskoj županiji. Šta ti to govori?

Franjo Tudjman je u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji izgubio vlast 93. godine. Tada župan postaje Tihomir Trnski (HSS) koji pod čudnim okolnostima pogiba u avionskoj nesreći. On je bio zapovjednik specijalne policije u Pakracu, bio je cijelo vrijeme s nama na prvoj liniji, bio je jako dobar čovjek i borac. Ali je znao praviše i nije bio Franjin čovjek. To ga je koštalo glave.

Mi smo u Bjelovaru pružali siloviti otpor ovome sto su radili Franjini ljudi. Počeli su nas nemilo gaziti i pravo je čudo da nas još ima živih. Ovo ti je uvod u ove sadasnje dogadjaje po sudovima.

E, sad mozeš počet pjevati ?vidi šta smo im uradili od pesme mama? i znati da nas upravo radi toga što smo im u Bjelovaru pokvarili ?pesmu? i danas ovako progone.?

Dakle opet ista priča: Bjelovar, Vukovar, Posavina, Srednja Bosna, Mrkonjic grad, Banjaluka? kad god je našim neprijateljima bilo gusto naredba je bila da se prekine vatra!? Hm, da je Franjo bio naš čovjek?

 Podržavam ovo što kaže Dobro jutro!.    Nisam za ovo što kaže Dobro jutro!.

xyZ, 2009-11-18 u 18:10:24 na vrh stranice

Članovi novokomponiranog ustroja bivše Socijalističke Republike Hrvatske, tako zvane «SRH», koji su se u doba velikih promjena u svijetu (pad Berlinskog zida), a malih, više kozmetičkih promjena u Hrvatskoj, prošvercali iz komunizma u demokraciju koja u Hrvatskoj postoji samo po imenu, a ne po sadržaju koji demokracija inače predstavlja u zemljama Zapadne demokracije (poštena pravila igre, pravna država u kojoj se kriminalcima tresu gaće pred spomen kriminalističke policije i kaznenog suda, neovisno novinarstvo, politička odgovornost i korektnost, socijalna demokracija...), dakle, članovi novokomponiranog ustroja ili «establishmenta» Republike Hrvatske, iz politike i medijske javnosti, natječu se u nadvikivanju gdje i kada imenovati u glavnom gradu Hrvatske «Trg dr. Franje Tuđmana», a da skoro nitko nije postavio pitanje, da li je uopće politički korektno imenovati jedan trg, bilo gdje u Hrvatskoj, po Franji Tuđmanu. Zašto? Zato što Franjo Tuđman nije zaslužio čast da se po njemu nazove trg, avenija ili ulica, zrakoplovna luka, škola ili neka druga ustanova hrvatske države. Ako već, onda bi trebao postojati «Trg žrtava dr. Franje Tuđmana».

Oni koji predlažu «Trg dr. Franje Tuđmana» obrazlažu svoj ultimativni prijedlog navodnom Tuđmanovom zaslugom za stvaranje «neovisne» i «samostalne» hrvatske države, pri čemu im preko jezika ni pod živu glavu ne može proći pridjev «nezavisan», jer Hrvatska očito ne smije biti nezavisna nego mora biti «neovisna», iako je istina, nažalost da je sve manje «neovisna» ili «nezavisna», a tu činjenicu možemo zahvaliti «prvom hrvatskom predsjedniku».

«Prvi hrvatski predsjednik» se 1997. protuustavno kandidirao za drugi predsjednički mandat, s obzirom da Ustav RH precizno propisuje kako «nitko ne može biti više od dva puta predsjednikom Republike». Ustav pri tome ne ulazi u polemiku da li je predsjednik RH imenovan ili izabran. Tuđmanisti «zaboravljalju» da je Franjo Tuđman prvi puta imenovan predsjednikom Republike prilikom izglasavanja amandmana na ustav SRH 1990., kada je «SRH» preimenovana u RH, drugi puta je izabran za predsjednika Republike na predsjedničkim izborima 1992. godine, istina, uz masovno krivotvorenje izbornih rezultata, ali, «pustimo sad to, nije vrijeme...», a treći puta je izabran 1997. godine kada, usput rečeno, doslovno niti jednom nije osobno nastupio na nekom predizbornom skupu.

Sjećamo se da je na tadašnjim predizbornim plakatima Hrvatske demokratske zajednice u cijelom nizu hrvatskih velikana i onih koji to nisu, Otac domovine dr. Ante Starčević prikazan na dnu plakata, kao mali čovječuljak – u odnosu na «novog Oca domovine» odnosno «Franja», kako je «Sloba» Milošević od milja zvao prvog hrvatskog predsjednika s kojim se tako dobro, skladno i drugarski dogovarao i dogovorio – o svemu, samo ne o onome o čemu su se trebali dogovoriti – da se Srbija ispriča za sve zločine koji su srpski četnici i srbokomunisti počinili nad hrvatskim narodom u Drugom svjetskom ratu. (Tuđmanova isprika s tim u vezi također je izostala.)

O Drugom svjetskom ratu i o «Bleiburgu» Tuđman nije volio razgovarati, o čemu je nedavno na TV OTV posvjedočio njegov nekadašnji bliski suradnik i bivši ministar zdravstva i obrane u Tuđmanovim vladama, prof. dr. Andrija Hebrang, kojega se F. Tuđman pred kraj života odrekao, kao i Hebrang njega, dok danas, «zbog viših razloga» Hebrang zagovara «Trg dr. Franje Tuđmana». A zašto Tuđman nije rado volio pričati o Bleiburgu? To pitanje novinar i urednik Tihomir Dujmović nije Hebrangu htio ni postaviti, ali ne zato što Dujmović ne zna, nego zato da Tuđmanov kult ostane neokrznut, jer «drugog tvorca hrvatske države», osim Tuđmana, Hrvatska nema, rekli bi bivši jugokomunisti, isti oni i njihovi nasljednici koji su za vrijeme diktatora i krvnika Tita cinkali hrvatske domoljube i optuživali rijetke i hrabre zagovaratelje hrvatske samobitnosti i državnosti.

Odgovor na pitanje «Zašto?» znao bi «Leitkritiker» Davor Butković, onaj čije kritike predstavljaju u Hrvatskoj crtu-vodilju hrvatske politike, jer Hrvatska drukčije kao da nije zaslužila da joj jedan režimski kritičar određuje smjernice politike, i to liberalno-ateističke i svake druge, a ponajmanje hrvatske politike.

U zoru prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, kada je Davor Butković interviewirao Franju Tuđmana kao nadolazećeg zamjenika Šuvar-Račanove titoističke klike, Franjo Tuđman je u svojoj biografiji naveo strašan podatak, da je, naime, sa pozicije političkog komesara partizanskog 10. korpusa u veljači 1945. premješten u Titov Glavni štab Jugoslavenske armije, u «štab» one zločinačke organizacije koja je nad hrvatskim narodom počinila u svibnju i lipnju 1945. genocid, pod sintagmom «Bleiburg i Križni put».

Ne mora se, valjda, posebno naglasiti da su zapovijedi za likvidacije ratnih zarobljenika dolazile iz «Glavnog štaba» tako zvane «Jugoslovenske armije». Već samo taj podatak, objavljen u tadašnjem tjedniku START, trebao je diskvalificirati svakoga za bilo koju državnu dužnost u Hrvatskoj, a kamoli za predsjednika hrvatske države.

Naravno, to vrijedi za zemlje demokracije, ali ne i za despotsku demokraciju kakvu Hrvatska ima, od 30. svibnja 1990. godine, t.j. od dana kada je frakcija komunističke partije zvana HDZ zamijenila drugu frakciju komunističke partije SKH, do danas. Međutim, jugokomunisti sakrili su od šire hrvatske javnosti kompromitirajuće podatke o Tuđmanu, jer, do kraja Tuđmanova mandata Davor Butković, niti itko više u Hrvatskoj, nije spomenuo ono što je Tuđman sam o sebi rekao u tjedniku START.

No, posljednji predsjednik Predsjedništva tzv. «SRH» i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman odmah je pokazao svoje pravo, izdajničko lice: još se pušilo s ognjišta ražnja u zagrebačkoj Dubravi gdje su Janjevci u čast izborne pobjede HDZ-a pekli vola (dok je Račan oružje TO SR Hrvatske predavao u ruke «JNA»), a Franjo Tuđman je već dao promijeniti izgled stijega pod kojim je dobio prve višestranačke izbore, hrvatski povijesni stijeg crven-bijeli-plavi s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem, iz najkasnije 1527. godine. Po tom stijegu se Tuđman razlikovao od bezlične tadašnje «Koalicije narodnog sporazuma» Savke Dabčević Kučar, koja je nastupala bez ikakvih simbola, kao što ni ona ne predstavlja nikakav simbol u povijesti Hrvata, za razliku od časnog Mike Tripala. Uglavnom, Tuđman je, poput pravog boljševika dao promijeniti izgled hrvatskog nacionalnog i državnog stijega, koji je danas skoro pa zabranjen u hrvatskoj javnosti, a mlađi naraštaji skoro više i ne znaju kako izgleda izvorni stijeg hrvatske države, pod kojim su u hrvatskoj povijesti ginuli desetci, zapravo stotine tisuća hrvatskih branitelja i domoljuba. Nakon toga sve je išlo brzo, i sve je završilo kobno po Hrvatsku:

Dok su predsjednici Slovenije, Makedonije i BiH mislili da su se sa Tuđmanom i Miloševićem nešto dogovorili, Milošević i Tuđman su na tajnim sastancima u Karađorđevu i Tikvešu 1991. sve dogovorili – podjelu BiH, izdaju «krajinskih Srba» i bosanskih Hrvata, razmjenu teritorija, «humana preseljenja» itd. Zbog opasnosti da se dogovoreno ne ostvari zasmetao im je Ante Paradžik, dopredsjednik Hrvatske stranke prava i predsjednik Saveza studenata Hrvatske u doba Hrvatskog proljeća, pa je Paradžik likvidiran. Potom je zasmetao general Hrvatskih obrambenih snaga i član Glavnog stožera Armije BiH Blaž Kraljević i osam časnika HOS-a, pa su i oni likvidirani, no, te činjenice za zagovaratelje «Trga dr. Franje Tuđmana» ništa ne znače, dapače, odgovara im što je Tuđman odgovoran za ta kukavička politička ubojstva, među ostalim brojnim političkim ubojstvima, za koja nalogodavci i počinitelji nisu procesuirani ili nisu kažnjeni, a i od koga su mogli biti kažnjeni kada su svi korumpirani i oportunisti.

Tu bi se već moglo stati i reći da F. Tuđman nije zaslužio trg, a da ne govorimo o kriminalnom zakonu o privatizaciji za koji je odgovoran, za «normalizaciju odnosa» sa Miloševićevom «SR Jugoslavijom» 1994. godine kada je još jedna trećina Hrvatske bila okupirana, pa nepoštivanje izbornih rezultata za grad Zagreb 1996. godine, pa skoro krvavo gušenje masovnih prosvjeda iste godine u Zagrebu protiv Tuđmanova režima, zbog Radija 101, čiji vlasnici takvu veliku podršku građana nisu ni zaslužili, što su kasniji događaji pokazali, pa onda montiranje političkih procesa protiv vodstva Hrvatske stranke prava prije 13 godina, pa otimanje Hrvatske stranke prava od njezina članstva i vodstva i instaliranje doušnika Kontraobavještajne službe JNA na njeno čelo, taman da ljevica i bivši jugokomunisti još sljedećih 20 godina mogu između sebe, t.j. između «ljevice i desnice», rotirati vlast (što se, međutim, neće dogoditi, jer propast zemlje i njihova je propast), zatim, zagovaranje podjele Kosova u vrijeme kada je NATO 1999. bombardirao Srbiju i Miloševićevu soldatesku na Kosovu, pa skori rat s Američkom vojskom u BiH zbog mjesta Martinbrod, za koji se poslije ustanovilo da se ipak nalazi u BiH, pa kadroviranje najgorih boljševika u vrh hrvatske države, još 1990., i teško nasljeđe komunizma koje nam je Tuđman ostavio, a iz toga proistječe 99% poteškoća s kojima se Hrvatska danas suočava, od visoke stope nezaposlenosti preko socijalnog siromaštva i borbe za golu egzistenciju, do strašne korupcije i moralnog posrtaja današnje političke ex-komunističke i doušničke elite zajedno s njihovim tajkunima, koji su još do jučer bili vozači kamiona, hodali u opankama i bili socijalistički referenti u kakvom «samoupravnom Souru» ili «Oouru».

Tko je počeo s rasprodajom hrvatskog narodnog gospodarstva ako ne «Franja». Sjetimo se Hrvatskih telekomunikacija koje su danas njemačke. Sjetimo se Zagrebačke banke koja je danas talijanska, kao i Privredna banka, sjetimo se «Nikole Tesle» koji je danas švedski, kao što je bio i na kraju Tuđmanova trećeg predsjedničkog mandata itd. Netko će reći da je Tuđman kriv za izolaciju u koju je Hrvatsku bio doveo, pa da stoga ne bi trebao imati trg. Da, istina je da je Hrvatska bila za Tuđmana u međunarodnoj izolaciji, ali lako za izolaciju ako je i to način zaštite nacionalnih interesa, ali Tuđman je Hrvatsku bio doveo u izolaciju, čak i na rub ratnog poraza u BiH, zbog sulude politike koju je vodio prema BiH, i zato što je Zapad Tuđmana potrošio kao kakvu staru krpu koja je potom odbačena. Tuđman je sve potpisao što su mu Zapad i Istok stavili na stol, pred nos, i ono što treba, i ono što ne treba, a nikada Zapad nije pitao za stanje demokracije u Tuđmanovoj Hrvatskoj.

Hrvatski državni Sabor samo je poput glasačkog stroja potvrđivao Tuđmanove krive Drine, bez rasprave, bez časti! Trebalo bi još nekoliko stranica za nabrajanje Tuđmanovih grijeha prema hrvatskom narodu, ali nema mjesta. Ipak na kraju, nezavisnu Republiku Hrvatsku nije do nezavisnosti doveo Tuđman ili HDZ nego HSP s Paradžikom i HOS s Blažom Kraljevićem kojima je prolivena krv da bi Hrvatska mogla živjeti. Da je o hrvatskoj samostalnosti odlučivao isključivo Franjo Tuđman, brzo bi cijela Hrvatska otišla k vragu. Jer, kad je na pr. na referendumu 1991. trebalo odlučiti o hrvatskoj samostalnosti, Tuđman je hrvatskim građanima ponudio opciju između jugoslavenske konfederacije i jugofederacije.

Niti jedan dokument HDZ-a niti ijedna Tuđmanova rečenica od 1989. do 1991. ne svjedoči o namjeri stvaranja samostalne hrvatske države.

Tko priznaje činjenice, a ne laži, ne može zanemariti tu činjenicu. Stoga je perverzija, čak i diverzija, kao u Tuđmanovu stilu, tražiti, i to ultimativno, «Trg dr. Franje Tuđmana». Bolje bi bilo kada bi zagovaratelji Tuđmanova kulta i stvaratelji mita o političkom komesaru i generalu «JNA» trebali, da su dobronamjerni, tražiti drugo mjesto za ukop posmrtnih ostataka Franje Tuđmana (jer mjesto groba na ulazu na Mirogoj nije primjereno za totalnog griješnika), Tuđman Franjo koji je otišao u bespuća povijesne zbiljnosti, ostavljajući iza sebe potop, a sirotinju na prosjačkom štapu, dok su se njegovi namirili, a danas lažima štite opljačkano, uz zaštitnike u Banskim dvorimam, Hrvatskom saboru i Predsjedničkom uredu. I da se ne zaboravi, Siniša Glavašević je stanare upravo maloprije navedene tri ustanove označio, s pravom, «četnicima» (pametnome dosta!), koji za Vukovar i Hrvatsku, na čelu s Tuđmanom, nisu napravili onoliko koliko je crno ispod nokta.

 Podržavam ovo što kaže xyZ.    Nisam za ovo što kaže xyZ.

much, 2009-11-18 u 18:48:26 na vrh stranice

bravo majstore - pocetnica za bedake - for dummies !

 Podržavam ovo što kaže much.    Nisam za ovo što kaže much.

Slobodna Bosna, 2009-12-14 u 01:21:52 na vrh stranice

Na pitanje zbog čega je došlo do masakra u Vukovaru od strane JNA kada su se Milošević i Tuđman unaprijed dogovorili o podjeli teritorija, Josip Boljkovac tvrdi da je županijsko rukovodstvo u Osijeku i Vukovaru svojim incidentima izazvalo opsadu i krvavu bitku u Vukovaru. "Prije Vukovara je ubijeno i zaklano 153 srpska građana i poslano Dravom. Leševe je nosio Dunav prema Beogradu. Jel' vam sad jasno!? Ubijen je šef policije koji je bio za mir Josip Reihl Kir, zatim je ubijen potpredsjednik grada Osijeka Goran Zabundžija. Kir je ubijen odlukom vrha hrvatske države, a Branimir Glavaš i Vladimir Šeks proveli su tu odluku. Kir je bio krunski svjedok, bio je protiv rušenja srpskih kuća, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima. U predvečerje Vukovara po Borovom Selu pucali su Vice Vukojević, Šušak i Glavaš, ambrustima i zoljama, a rat još nije počeo. Dakle, naši su prvi počeli. Vukovar je bio posljedica jedne prljave igre i politike. Da ne biste mislili da vam ja nešto karikiram, pokazaću vam jednu knjigu koju pripremam, zove se 'Nekažnjeni zločini'. Dao sam da se prevede na engleski jezik i to na strogo povjerljivom mjestu. Radi se o spisku ubijenih Srba u Borovom Selu i Vukovaru prije rata i načinu kako su ubijeni. Tim povodom povjerenik Vlade Hrvatske general Goriša Karlov uputio je alarmantno pismo u kojem traži da se hitno poduzmu mjere jer će doći do tragedije u Vukovaru. Pismo je upućeno Ivici Račanu, Savki Dapčević-Kučar, Draženu Budiši, Marku Veselici, oporbi i vladi. To ovde nigdje nije objavljeno, jer niko ne da da izađe u javnost. Pogledajte kako ubijene Srbe razvlače svinje. Iz Paulina Dvora ubijene su nakon šest mjeseci prevezli u Gospić, da izgleda kao da su ubijeni u Gospiću. Nikada prava istina o tome nije izašla u javnost."

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Bosna.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Bosna.

pad krajine, 2009-12-22 u 22:19:58 na vrh stranice

http://video.google.com/videoplay?docid=-124570851420424522

Dogovor Miloševića i Tuđmana u vezi 'Krajine'.
Kako je Milošević dao Krajinu za Tuđmanove ustupke u Bosni, SFRJ, Balkan, Knin, Krajina, Hrvatska, Srbija, rat, Vukovar, Milosevic, Tudjman, RSK, Hrvati, Srbi, četnici, ustaše ...

 Podržavam ovo što kaže pad krajine.    Nisam za ovo što kaže pad krajine.

PLBlH, 2009-12-22 u 22:25:24 na vrh stranice

Karadjordjevo '91 - Tudjman's and Miloševic's agreement for the division of Bosnia & Herzegovina

http://www.youtube.com/watch?v=pWbE-o69eeA

 Podržavam ovo što kaže PLBlH.    Nisam za ovo što kaže PLBlH.

Jutarnji list, 2010-01-03 u 13:52:37 na vrh stranice

Tuđman: Tito je najveći državnik Europe

Objavljeno: 14.05.2008

ZAGREB - Dokumentarni film Tuđman s podnaslovom "Film koji vas ne će detuđmanizirati!" redatelja Jakova Sedlara večeras će premijerno biti prikazan u kinu Europa. Dolazak na premijeru na dan Tuđmanova rođendana potvrdila je obitelj prvog hrvatskog predsjednika predvođena Ankicom Tuđman.

No, iz redova HDZ-a Sedlar još nije dobio ni jednu potvrdu, a pozivi su poslani premijeru Ivi Sanaderu, predsjedniku Sabora Luki Bebiću i ostalim HDZ-ovim saborskim zastupnicima.

- To je jedan od rijetkih biografskih intervjua koji je Tuđman dao i tijekom kojeg je bio toliko opušten i otvoren - rekao je Sedlar. Dodao je da je Tuđman u intervjuu govorio o danima u zatvoru, politici te odnosu sa suprugom i djecom.

"Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe u Drugom svjetskom ratu", izjavio je Tuđman u spomenutom intervjuu u kojem je naveo sve argumente zbog kojih Tita smatra pozitvinom ličnošću, kao i one zbog kojih ga smatra negativcem.

Otkrio je da ga je Tito "spasio njegova komunističkog režima" jer su ga htjeli osuditi na 15 godina, ali je nakon Titove opaske da ga ne diraju bio osuđen na 2 godine. Film je stajao 30.000 eura, kaže Sedlar, a najviše novca dali su Suad Rizvanbegović i Ante Kusturić.

Ostatak su dali Zdravko Mamić, Miroslav Ćiro Blažević, Marijan Medvidović te HGK i Zagrebački holding predvođen Milanom Bandićem.


- - -
http://www.jutarnji.hr/tudman--tito-je-najveci-drzavnik-europe/250113/

 Podržavam ovo što kaže Jutarnji list.    Nisam za ovo što kaže Jutarnji list.

squo, 2010-01-10 u 16:01:28 na vrh stranice

je li neko istraživao porijeklo / podrijetlo / prezimena tuđman ?

 Podržavam ovo što kaže squo.    Nisam za ovo što kaže squo.

Novi list, 2010-01-24 u 10:59:14 na vrh stranice

16. 12. 2003.
Nagovještaj povratka mračnih vremena nad Hrvatskom

Predbacivanja HDZ-a i Sanaderovog izaslanika Florijana Borasa Ivici Račanu da je (premda tek rođen u to vrijeme, u nekom nacističkom logoru) sljednik zločinačke komunističke Partije, više nego farizejska i apsurdna, posebno kad se spomenik diže čovjeku koji je u to doba bio član KPJ

Otkrivanje velikog spomenika Franji Tuđmanu na Širokom Brijegu 06. prosinca 2003. i održana prigodna manifestacija povodom četvrte obljetnice njegove smrti pokazuju duboku utemeljenost sumnje da HDZ ustvari nije promijenio svoju antibosansku i antimuslimansku retoriku ali ni politiku koja svoje ishodišne odrednice vuče iz dogovora Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu 25.03.1991. o diobi BiH.

U svjetlu tog događaja, posebno je zanimljiva nevjerojatna koaliciona trgovina sklopljena između HDZ-a i ogranka SDA BiH u Hrvatskoj (čiji predsjednik Šemso Tanković, čini salto mortale izjavom da su HDZ i SDA vrlo slične stranke), pod vrlo sumnjivom izlikom da se sve Muslimane u RH dekretom treba prepisati u Bošnjake, što je u potpunoj opreci čak i sa shvaćanjem demokracije u doba Tita i Staljina.

Tuđmanova opsesija sedamdesetih godina prošlog stoljeća za obnovom Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. godine, njegova nastojanja 1991.-1994. da izvrši secesiju tzv. Hercegbosne iz sastava države BiH u sastav Republike Hrvatske, s ukalkuliranim "troškovnikom" više stotina tisuća ubijenih odnosno ranjenih i protjeranih, apsolutno ne daju za pravo Ivi Sanaderu da bez osude i sankcija, prijeđe preko drske provokacije Florijana Borasa.

Slušajući eho Borasovog govora, možda se i sam budući premijer Ivo Sanader prisjetio svojih huškačkih i oštrih napada iz svibnja 1994. godine na ondašnjeg predsjednika Zastupničkog doma Hrvatskog sabora Stipu Mesića zbog njegovog obraćanja američkom Kongresu radi ukidanja embarga na uvoz oružja za BiH i Republiku Hrvatsku kao i zbog njegove javne osude Tuđmanove protubosanske politike.

Mnoštvo neistina pseudokatolika

Ondašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader proglasio je Mesića veleizdajnikom i javno zahtjevao njegovo smjenjivanje zbog obraćanja demokratima i republikancima u Senatu i Zastupničkom domu američkog Kongresa. Čak je predsjedavajući Kongresnog odbora za sigurnost i suradnju u Europi kongresnik Steny Hoyer morao uzeti u zaštitu svoga kolegu Stipu Mesića od napada i kleveta Ive Sanadera, ali bezuspješno, jer je Mesić bio smijenjen i pao u nemilost.

Zato nije nimalo bezazlen događaj koji se je zbio na Širokom Brijegu prigodom otvaranja spomenika čovjeku, koji je vodio protuhrvatsku i protubosansku politiku u BiH, koji je Republiku Hrvatsku od žrtve velikosrpske agresije 1991. godine pretvorio u saveznicu Miloševićeve agresivne i zločinačke politike podjele BiH 1992.-1994., godine, a kojeg Sanaderova HDZ-ovska sljedba i Tuđmanov sin Miroslav uspoređuju sa njemačkim demokršćanskim kancelarom Konradom Adenauerom, Churchillom odnosno De Gauleom.

Međutim, ovim pseudokatolicima ni tolika količina izrečenih povijesnih neistina nije dovoljna pa u svojoj ludosti hule čak i na najveće kršćanske i hebrejske vjerske svetinje, uspoređujući svojeg Tuđmana sa starozavjetnim biblijskim prorokom i židovskim osloboditeljem Mojsijem.

Boras se je drznuo predbaciti tom prigodom Račanovoj partiji "da su njihovi nekadašnji sudrugovi ubijali svećenike, ponizili Crkvu i gazili kaleže", "zaboravaljujući" namjerno, da je upravo njegov divinizirani Tuđman bio jedan od glavnih promotora progona i ubijanja hrvatskih svećenika u svibnju 1945. godine u Maceljskoj šumi na granici sa Slovenijom, da je kao politički komesar 10. korpusa Zagrebačkog nosio uz sebe spiskove za strijeljanje više tisuća Zagrepčana, tzv. suradnika okupatora, kojih je strijeljano u svibnju - kolovozu oko 16 tisuća, da je u rodnom mjestu Franje Tuđmana u travnju 1945. godine na zvjerski način umoren biskup Katoličke crkve dr Josip Carević, a da je partizanskom jedinicom odgovornom za taj zločin zapovijedao otac neumrlog vođe Stjepan Tuđman.

Predbacivanja na krivu adresu

Prema osobnom svjedočenju pokojnog Mike Tripala, neumrli vođa je bio zajedno sa generalom Armije Ivanom Gošnjakom, izravno umiješan i u ubojstvo Andrije Hebranga u beogradskoj ćeliji smrti. Neumrli general, Titov miljenik i bivši predsjednik RH, bio je potpisnik peticije za osudu na smrt zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca iz 1946. godine, itd.

(...)

 Podržavam ovo što kaže Novi list.    Nisam za ovo što kaže Novi list.

Slobodna Dalmacija, 2010-02-13 u 14:35:35 na vrh stranice

12.02.2010. | 13:35
Tuđman je bio okružen špijunima, a Norac je ubijao po diktatu iz Zagreba

Mirko Norac je, iako je Stjepan Mesić uvijeno rekao da pomilovanje mogu očekivati i ratni zločinci, odbio pomisao da ga pomiluje predsjednik koji mu je oduzeo odličja, te ga i na taj način, drže Norčevi promicatelji, osramotio. I zato su svu nadu u pomilovanje usmjerili prema Milanu Bandiću za kojeg su, tvrdili su tada u Sinju i Norčevu Otoku, bili uvjereni da će pobijediti.

Bandić je obećao da će on i bez komisije pomilovati Norca koji je vršio egzekucije nemoćnih i starih, a leševe ostavljao po ledinama. Milan se u četiri oka sastao i s ocem osuđenoga generala. Milan je, međutim, ostao daleko od Pantovčaka, kao i Norac od pomilovanja. Pitanja oko Norca odvela su nas u neočekivanom smjeru...

Znate li konkretno što je Norac učinio?

- Čitao sam presudu.

Onda znate da je on i neposredni izvršitelj.

- Da.

Kakav je to vojnik onda?

- Gledajte, kada je bio napadan Gospić, svakako je bilo i određenih frustracija. Tada se pojavio jedan, meni se čini, tajnik kriznog štaba koji kaže da je iz Zagreba došao nalog da ove Srbe koji su ostali u Gospiću treba likvidirati. Zato ja mislim da je tu bilo i velike provokacije. Gledajte o čemu se tu radi. Govorili su: 'Idemo ubiti ove Srbe koji su zajedno s našim ljudima u podrumu, jer oni daju koordinate četnicima da bombardiraju određene zgrade u Gospiću'. Pa ti koji bombardiraju su do jučer živjeli u Gospiću, ne treba ova žena od 82 godine njima davati koordinate, oni to znaju. Trebalo je malo razmisliti - prvo da vidimo tko je iz Zagreba dao nalog da se te ljude ubije, da ih se odvede iz Gospića u Perušić i onda da ih se likvidira i ostavi na prostoru gdje će srpska vojska doći dan prije proglašenja neovisnosti Hrvatske. Nije li to bila provokacija da se kaže - pa kako možete priznati Hrvatsku ako ubijaju civile, nezaštićene i starce?

Je li to bio Šuškov mozak?

- Ja ne znam čiji je to mozak, ali sam uvjeren da je to bilo učinjeno radi toga, a Norac je bio samo izvršitelj. To je učinjeno da se spriječi priznavanje Hrvatske.

Kako te ljude razumjeti?

- Kako?! Pa ako je radio za neku obavještajnu službu kojoj nije odgovaralo priznavanje Hrvatske.

Jesu li Tuđmana onda okruživali neki koji nisu htjeli neovisnu Hrvatsku - predstavljali su se kao veliki Hrvati, a bili su veliki tko zna što?

- Mogli su biti plaćenici. Sve je to moglo biti.

Je li bilo oko Tuđmana plaćenika?

- Vjerojatno. Oni koji su došli sa strana o kojima ništa ne znaš, a ako ništa ne znaš o njima, ti ne znaš u čijoj su onda službi.

Je li istina da je Beograd dao, kao šta kaže Boljkovac, milijun maraka da se iz hrvatskog zatvora oslobodi Arkan?

- To ne znam, ali mi je bilo malo čudno da je Arkan, koji nema prebivalište u Hrvatskoj, a osuđen je na kaznu od preko tri godine, pušten iz zatvora. Pušta se onaj za koga se pretpostavlja da neće pobjeći, ali ovdje je bila čista pretpostavka da će otići. Zašto je to napravljeno, nisam uspio saznati.

Vukovar je padao, a Tuđman je igrao tenis. Je li tadašnja vlast izdala Vukovar?

- Kada je bilo sasvim sigurno da se Vukovar teško može obraniti, ja sam razgovarao s generalom Antonom Tusom. Pitao sam ga što se može učiniti. On je rekao da postoje četiri tenka kod sela Marinci koji su se ukopali i, ako bismo neutralizirali ta četiri tenka, mi bismo mogli izvući civile iz Vukovara, tim pravcem uvući svježe snage i oružje i Vukovar braniti kao vojnu utvrdu. To je značilo da se moglo spasiti civile. Pitao sam ga zašto se to ne napravi, a Tus mi je rekao da ima nalog da se ni centimetra više ne smije nastupati prema Vukovaru. Onda smo Tus i ja otišli na razgovor s Tuđmanom. Ja sam rekao: slušaj, Franjo, razgovarao sam s Tusom i on mi je rekao da bi mogli te tenkove neutralizirati, jer su ukopani u zemlju, i zapaliti ih. I rekao sam mu da ne znam zašto se na to ne ide, pa da izvučemo ljude iz Vukovara.

Što je Tuđman na to rekao?

- Meni ništa - okrenuo se prema Tusu i pitao ga: 'Generale, tko u ovom ratu zapovijeda?' Tus mu je odgovorio: 'Vi, Predsjedniče'. 'I što sam zapovjedio?' pitao je Tuđman Tusa. 'Da se ne ide više u napade', rekao je Tus. I s tim je bilo završeno.

Je li to bila poruka da su se Tuđman i Šušak koncentrirali na BiH, a ne na Vukovar?

- To ja ne bih htio zaključivati.


- - -
Dodatak:
Na kraju Mesićevog predsjedničkog mandata izlaze bujice istine o kojoj se samo nagađalo. A ja sam gotovo sve te stvari i događanja postavio na pravo mjesto jer sam ih nazivao pravim imenom i jer me vodila samo istina i ništa osim istine. A oni koji i dalje vjeruju kako Tuđman nije dogovorio rat s masonskim igračima neka i dalje grcaju i tapkaju u mraku laži koje im je Titin general bacio pod noge. Mesić sad iznosi dosta istine vani, a neke krupne zalogaje čuva u mračnom umu cionističkih planova koji se tek trebaju ostvariti. Glava hobotnice ili šef mafije; sve jedno kak tog čovjeka zvali, ali se mora priznati kako je taj igrač igrao na gotovo svim kljčunim pozicijama u vrijeme raspada Jugoslavije, i kako je upravo Mesić bio najbliži Tuđmanov suradnik. A njihov razlaz je samo farsa i igrokaz za javnost ...

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Dalmacija.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Dalmacija.

..., 2010-03-02 u 19:02:55 na vrh stranice

Share

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

..., 2010-03-03 u 14:14:37 na vrh stranice

"Imamo kvalitetan životni prostor, no Europska unija ne treba nas već taj naš prostor. On je već rezerviran za one koji će ga htjeti kupiti. U tom smislu već se sređuju i zemljišne knjige" - prof. dr. Slavko Kulić, Ekonomski institut, Zagrebu

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

..., 2010-03-07 u 23:30:25 na vrh stranice

Kako se Hercegovci igraju skrivača: Magarac je bio 'ko nije jamio!

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

WHY, 2010-04-17 u 21:50:01 na vrh stranice

Odgovor dr. Franji Tuđmanu: Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.

Neću Vam dopustiti da mi pakirate svoje prljavštine, zablude i grijehe


Povodom Vaših bezobzirnih, neutemeljenih i monstruoznih izjava objavljenih u "Globusu" od 22. studenog 1996. o mojoj navodnoj suradnji i zavrbovanosti od strane Kontraobavještajne službe (KOS) Jugoslavenske narodne armije, te da me KOS slao najprije u Sloveniju, a zatim i u Ameriku, te da sam trebao biti onemogućen i spriječen postati predsjednikom Hrvatske stranke prava i ući u hrvatski Sabor kako ne bi igrao provokatorsku ulogu do dana današnjega i s Hrvatskim obrambenim snagama, i s crnim košuljama i sa sveopćim kompromitiranjem Hrvatske kao tobožnje "NDH" - sve me to ništa ne čudi. Nije neočekivano. Jedino mi je žao što možda nećete doživjeti da pred hrvatskim sudom uvidite svu neistinost i strahote zabluda kojima robujete kad sam u pitanju, ne samo ja, nego prije svega, Vi i Vaša osobnost, pa i Vaša nadnaravna uloga u hrvatskoj povijesti i međunarodnoj politici.


FRANJO TUĐMAN - PARTIZANSKI PRVOBORAC, KOMUNIST I GENERAL JNA

Za neistine koje ste iznijeli o mom životopisu, razlozi se nalaze i u Vašem odgoju. Dovoljno je samo podsjetiti Vas, da ste od najranije mladosti bili indoktrinirani boljševičkom, komunističkom i antihrvatskom ideologijom, da ste pristupili KPJ već 1942. godine. Dakle, sa nepunih dvadeset godina. Godinu 1961. dočekali ste u činu general-majora u General-štabu JNA, zadužen za kadrovska pitanja, bili ste dugogodišnji suradnik u kabinetu generala Gošnjaka, osobe s najvišim činom NKVD /sovjetske tajne službe/. Dok licemjerno spominjete da je Manolić bio na službi u NKVD-u u Lenjingradu /Sv. Petrograd/, Vi ste služili u Beogradu kod generala Gošnjaka.

Podsjetio bih Vas da ste otpušteni iz aktivne službe u JNA, ne svojom voljom, nego ste protjerani zbog plagijata, prepisivanja i potpisivanja tuđih radova. Niste slučajno nosilac partizanske spomenice 1941. i ordena bratstva i jedinstva prvog reda. Znamo, kolika je uloga, tih i takvih, bila za hrvatski narod u ovih 50 godina.

Neću Vam dopustiti, kao što nisam ni bivšem režimu /jugoslavenskom komunističkom/ da mi pakirate svoje prljavštine, svoje zablude, i svoje grijehe, uz pomoć zatvorskih kazni, zastrašivanja i egzekucija. Jednako tako neću ni Vama dopustiti da Vaše klevete ostanu zabilježene bez mog demantija i sudskog odgovora na njih - unatoč Vašoj zaokupljenosti bespućima povijesti, kojom ste i samu Hrvatsku odveli na bespuća.


HRVATSKA SAMOPOSLUGA

Neću Vam dopustiti da ne budete moralno-politički, a ako Bog da i sudski odgovorni, zbog toga što dok narod u Hrvatskoj gladuje, i nije u stanju zadovoljiti svoje neposredne životne potrebe, Vi i Vaš obiteljski klan živite rasipnički, i gomilate bogatstvo. Od Hrvatske ste učinili svoju samoposlugu. Najvažnije službe su zaposjeli uski članovi Vaše obitelji, od sina Miroslava, do sina Stjepana, od kojih jedan kontrolira sve obavještajne i tajne službe, uključujući i prisluškivanje telefonskih razgovora, ne samo lidera opozicije, sindikata i medija, već čak i predsjednika Vrhovnog suda RH, koji je do jučer bio u Vašoj stranci, a ovaj drugi, opskrbljuje Hrvatsku vojsku oružjem i odjećom putem državne firme "Domovina", zarađujući goleme profite. Kćerka Vam je odjedanput veliki biznismen, a unuk Dejan radi kao bankar dobre poslove, dok ljudi po ulici govore da Vam diskretno prebacuje milijune deviza u inozemstvo. Gotovo više od 80% podržavljene imovine Hrvatske razdavali ste članovima Vaše obitelji i Vašim prisnim prijateljima. Kako da ne spomenem, uzgred stan, koji ste oteli za bezvrijednih 213.000 DEM /107,5 tisuća eura/, u veličini od 1407 m2, dakle, vilu, koja vrijedi najmanje 5 milijuna DEM, i čija vlasnica i danas živi u Zagrebu.

Sada, da bi prikrili svu odgovornost za svoju promašenu unutrašnju i vanjsku politiku, da bi prikrili svoju odgovornost za ono što ste učinili, uhićujući me na pravdi Boga, bez ikakve krivice, zato što sam pomagao stvaranju Hrvatske vojske, što je potvrdila i presuda Vojnog suda i Vrhovnog suda RH, na koji ste me bez razloga stavili da mi sude, dakle, to sada naknadno želite proglasiti suradnjom sa KOS-om i kompromitiranjem Hrvatske.

Kompromitirali ste Vi Hrvatsku, i ovih dana, skrivajući svoju bolest od hrvatske javnosti /rak/ pred cijelim svijetom, koji zna prirodu Vaše bolesti. Kompromitirali ste Hrvatsku, i ovih dana, pokušavajući ugasiti Radio 101. Kompromitirali ste Vi Hrvatsku, i ovih dana, skidajući nelegalno sa mjesta predsjednika Vrhovnog suda RH čovjeka koji se oteo Vašoj kontroli, kao što ste bezobzirno prije pet godina smiijenili prvog predsjednika Vrhovnog suda, u samostalnoj Republici Hrvatskoj, g. Vjekoslava Vidovića, jer se usudio suprotstaviti Vam se kada ste tražili moje protuzakonito daljnje držanje u zagrebačkom Okružnom zatvoru. Sve to govori o tome tko je činio štetu Hrvatskoj, i tko se je pokazao brutalnim autokratom u Hrvatskoj, tko je dijelio BiH, i tko je izazvao rat protiv Muslimana u BiH.

To je samo uvod u opširnu studiju koju pripremam o Vama, i Vašem vođenju i promišljanju Hrvatske, ne samo u ovih šest godina, nego i ranije. Budite uvjereni da sam prikupio veliku dokumentaciju i brojni materijal, te je to pohranjeno na dovoljno različitih mjesta da nikad Vaši žbiri neće moći uništiti serijal o Vama, sada dok ste još živi. U tome će mi pomoći i mnogobrojni prijatelji koji Vas poznaju daleko bolje nego ja, kada sam Vas upoznavao u Lepoglavi, a i kasnije, u Vašoj velebnoj vili gdje sam Vas posjećivao, i donosio Vam mnogobrojni materijal do kojeg sam dolazio, a za Vas su predstavljali kontakt sa slobodnim demokratskim svijetom Zapada.

Umjesto nebuloza i neistina koje ste iznijeli o meni, kao suradniku KOS-a, iako ste Vi bili jedan od njegovih vrhunskih funkcionara kao kadrovik generalštaba JNA u Beogradu, a ne samo predsjednik "Fudbalskog kluba Partizan" i kada ste sebi pripisivali sve moguće zasluge za uspostavu samostalne i nezavisne Hrvatske, i prikrivali svaki podatak, tko je osim Vas u tome sudjelovao, trebali ste navesti i Vaše smrtne grijehe kojima ste pridonijeli, veći dio svog života, da Hrvatske ne bude, i da bude vječni talac velikosrpske hegemonističke Jugoslavije.

Zagovarali ste stvaranje Jugoslavije 1918. i 1943. godine, kao povijesnu prekretnicu za slobodu hrvatskog naroda. Pisali ste da bez nove čvrste zajednice naroda Jugoslavije, nema slobode hrvaskom narodu, te da je NOP stvorio jedinstvo naroda Jugoslavije dosljedno se pridržavajući marksističko-lenjinističkog principa prava naroda na samoodređenje, u knjizi "Rat protiv rata", 1957., te da je NOP stvorio Jugoslaviju kao bratsku zajednicu ravnopravnih naroda, u knjizi "Okupacija i revolucija", 1963., dok ste o katoličkim svećenicima u Hrvatskom zagorju pisali u knjizi "Borbeni put 32. divizije", kao o najordinarnijim koljačima, širiteljima fašizma i ustaštva, i time ste opravdavali njihove likvidacije i streljanja, u vremenu od 1941. - 1945. godine.

Jugoslavenstva se niste oslobodili, čak niti prilikom stvaranja HDZ-a i očekivanog raspada Jugoslavije, pa ste i u njegovom programu zagovarali - ne samostalnu Hrvatsku, već državnu zajednicu naroda Jugoslavije, ili konfederaciju u avnojevskom duhu, kao i novi povijesni dogovor jugoslavenskih naroda. Sve ste to zagovarali, bilo u svojoj programskoj deklaraciji HDZ-a, bilo u intervjuu Vjesniku od 29. i 30. travnja 1990. godine, ili u izlaganju prilikom proglašenja Ustava RH 22. prosinca 1990. godine.

Dakle, niste vjerovali u stvaranje samostalne Hrvatske, i zato Vam smeta čovjek i stranka, koji su se usudili daleko prije Vas, i prije događaja koji su bili definitivno - raspad Vaših snova i ujedno - avnojevske, federalističke, titoističke ili konfederalne Jugoslavije, - zagovarati viziju obnove Starčevićeve Hrvatske, jer su znali da se despocije poput Jugoslavije ne popravljlaju nego propadaju, a da je ideja Jugoslavije i jugoslavenstva ludost koja nam priprema očiglednu propast, kako je pisao Stari još u prošlom stoljeću /19. st. dr. Ante Starčević/.


Pozivam Vas na sud, gospodine Tuđman

Smeta Vas, sigurno, što je i američka obavještajna služba - CIA - na koju se vi tako rado pozivate, kad govorite da su Vam se upravo na njihovu sugestiju otvorile oči, pa ste svog druga partizana i boljševika iz onih vremena, Manolića, maknuli iz svoje blizine, smeta Vas, sigurno, da je ta ista služba jedne velesile svijeta, stavila u svome izdanju The World Fact Book za 1995. i 1996. godinu, u Washingtonu, da Vam je glavni oponent u Republici Hrvatskoj upravo Dobroslav Paraga, kojem ste onemogućili da na poštenim, fair i demokratskim izborima, koje niste nikad dopustili, vidi koliko stvarno ljudi iz svih generacija i cijele hrvatske populacije podupire Vas, a koliko Dobroslava Paragu. Ali od tog sigurno ne možete mirno spavati. Dakle, sada bi mogli pomisliti da sam miljenik CIA-e, ali za to isto nećete naći nikakve dokaze, osim Vaših nevjerojatnih nebuloznih konstrukcija u kojima morate sakriti Vašu ulogu, kao i Vaših suradnika kojima niste spočitavali da su radili na kompromitaciji Hrvatske, držeći visoko dignutu ruku pred zapadnim diplomatima, kompromitirajući Hrvatsku samoubilačkim ratom protiv jedinih saveznika u BiH - Bošnjaka, kao što vas nije smetalo da su se pod Vašim rukovodstvom, u RBiH, dogodili strašni događaji koji padaju prije svega na vašu dušu, kada ste dogovorili u Ženevi, a i ranije podjelu suverene i susjedne države, članice OUN, Bosne i Hercegovine.

Zato se danas, zbog Vaše strategije razbijanja Bosne, plaća strahoviti danak. Hrvatski narod je zbog Vaših egzekutora, tipa osuđivanog pljačkaša Mate Bobana i njegovih eskadrona smrti, gotovo izgubio svaki udio u ukupnoj populaciji BiH, u srednjoj Bosni i Bosanskoj Posavini. Upravo je ovih dana pet godina od osnivanja parasatelitske države Herceg-Bosne.

Znamo tko je radio do kraja sa juogslavenskom obavještajnom službom, sa KOS-om, tko je sa Miloševićem ispijao šampanjac u Ženevi, slaveći provedbu podjele BiH, ali vidite, uhvatila Vas je neizlječiva bolest. Pozivam Vas (radije bih Vas pozvao na pokajanje i o na ostavku) na sud, na kojem, nećete uz sve napore i nabolju volju, moći dokazati niti jedan zarez, a kamoli riječ ili rečenicu koju ste izrekli blateći mene, koji, ne samo što potičem iz obitelji ljudi koji nikad nisu pripadali vašem svijetu, svijetu nasilja, zlosilja, diktature i otimačine, već su bili uvijek na strani onih koji su od takvog svijeta stradavali i trpili. Vaš svijet i preko vaših ruku oduzimao je život članovima moje najuže obitleji. Oduzimali ste nam kuće, imovinu, ordinaciju, te zemljišta, ali doći će vrijeme kada će i tome doći kraj. Spreman sam na svaki odgovor, bilo iz cijevi, bilo kroz olovku.

Nadam se da će redakcija "Globusa" dati priliku meni, kao što je obilato daje i Vama, da iznosite što Vam padne na pamet, da iznesem ono što ću moći na sudu i dokazati.

Dokument i izvještaj, o kojima Vi govorite, vjerojatno se odnose na nebulozu, tzv. Manolićeve komisije o uzrocima pada Vukovara. Moram vam kazati da je od riječi do riječi sve u tome neistina i laž /taj navod g. D. Parage potvrdio je Vladimir Šeks 2006. u emisiji na HTV o obljetnici i uzrocima pada Vukovara/. Da je suprotno, ne bih bio u prilici Vama ni pisati, a niti gledati svjetlost dana.

Znam da vam Vukovar ne da miran san. Znam da ste posebno onda i danas, bijesni na mene što sam pomogao Vukovaru kad ste vi šutjeli, sjedili skrštenih ruku dok je pomoć za Vukovar odlazila u Zapadnu Hercegovinu. Znam da ste pristali da se Istočna Slavnoja u Haaškom sporazumu tretira kao corpus separatum od Hrvatske. I to je Vaša odgovornost, a ne moj grijeh, kako želite prikazati. Nećete u tome uspjeti. Budite uvjereni.


Hrvatska stranka prava 1861.
/Pečat HSP1861. br. 1/

Predsjednik

Dobroslav Paraga
/Vlastoručni potpis/

Izvor: članka u dnevniku "Karlovački list" od 27. studenoga 1996. pod naslovom "Neću Vam dopustiti da mi pakirate svoje prljavištine, zablude i grijehe".

 Podržavam ovo što kaže WHY.    Nisam za ovo što kaže WHY.

brzina, 2010-05-05 u 21:27:39 na vrh stranice

Iz Krapine je najmanje 40.000 ljudi odvojeno za likvidaciju (na razna grobista kao Macelj, Zacrtje, Gjurmanec i t.d.). Tu je bilo prvo sito za prosijavanje. Nacelnik OZN-e 32 divizije je bio kapetan JA Ivan Tudjman, Francekov mladji brat, koji je 1942. g., uhvacen u blizini Krapine kao partizan i osudjen na zatvor kojeg je izdrzavao u Sisku. Zbog odlicnog vladanja, i poslusnosti, bio je koncem 1943 g. pusten na slobodu i kada je stigao u Veliko Trgovisce, odmah je zdimio za bratom na Zumberak. Toj diviziji bio je komandant (crnogorac) pukovnik Buric, a komesra je bio Radojica Nnezic (izto tako crnogorac). Nekada u toj diviziji je bio komesar Francek Tudjman, pa kada je on napredovao za stab 10. korpusa, onda je Radojica preuzeo njegovu duznost.

Jedna grupa, njih dvadesetak, vecinom domaci iz ili oko Mihovljana, je ostala i prebacila se u Mihovljan, gdje smo imali izvrstne pomagace, onda u predsjedniku NOO Mihovljan g. Bazmenjaku inace poznatom sefu zeljeznickih postaja, Ivanec i Novi Golubovec, koji nas je sndbjevao sa svim potrebnim dokumentima pa je to i razlog zasto nas - nikoga - nisu mogli uhvatiti. Ta je grupa idce godine likvidirala u krevetu, oca od Franceka Tudjmana i suprugu mu, odnosno Francekovu majku, koja je jednog ucestnika prepoznala. Bili su likvidirani hladnim oruzjem, da nitko ne cuje pucanj. Franjo Tudjman, ucitelj, otac Franceka i Ivice bio je glavni organizator i naredbodavac dogadjajima u Krapini i okolici.

Unatoc toga sto je stari Tudjman imao pistolj Luger pod jastukom, nasi dosljaci usli su u kucu tako tiho i oprezno da su ga morali sa zenom buditi. Ondasnja OZN-a je bila poludila i pobjesnila. Nikada niti jedan od ucestnika nije im pao u ruke. Osim sto je jedan od njih poginuo od handgranate kad je kosio livadu. Mihovljani i okolica imala je prekrasne hrvatske borce, a mora se priznati i jednoj zidovki koja je bila sefica poste, ma svaka joj cast. Mnogi muskarac nebi se usudio uciniti sto je ona ucinila.

- - -

Moram se najprije izpricati za onaj lapsus daktilografski, a to je zamjena imena sina za oca. Jest; otac mu je bio STJEPAN. Inace je bio clan ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a da nije bio u sumi. On je citavo vrieme zivio slobodan i poznati HSS-ovac (koji je po Maceku vukao malo lijevo).
Inace je bio predsjednik OBLASNOG NARODNO OSLOBODILACKOG ODABORA za Zagrebacku Oblast. Znaci zakonodavna vlast prema njihovom tumacenju. Osobno je u javnim nastupima i ondasnjoj "stampi" nastupao ka najveci radikalac i otvoreno ztrazio da se streljaju i svi Domobrani, jer da se ne razlikuju od ustasa.

Koliko je meni poznato, a zato postoje i zahtjevi Narodne vlasti (pismeni) gdje se JAZOVKA predlaze za likvidaciju "bande" kao i za Macelj i ostala grobista u okolici Krapine. Na njegov pismeni zhtjev komandantu I. armije, Koca Popovic je odredio 32. (hrvatska) diviziju da se smjesti u Krapini sa zadatkom likvidacije prispjele bande iz Slovenije, kako bi ih maknuo iz Zagreba jer je onda imao slobodne ruke u Zagrebu. No imade tu jos bisera, kako je on dao pobiti sve HSS-ovce u hrvatskom zagorju koji su bili po njegovom misljenju desnicari. O tome jos nitko se nije javio, unatoc tome sto su pune arhive pismenih izvjesca raznih borackih i inih komunistickih organizacija.

To je bila javna tajna u Velikom Trgoviscu, a Francek i Ivica su odmah nakon njihove smrti, prodali kucu i posjed, i nikada vise niti jedan od njih nije se navratio tamo, jedino sto je Francek bio dosao kada mu je neka dodvorna budala kupila natrag kucu za muzej, dok Ivice nije bilo. Poznato je u tom kraju kada se nekoga skonca na takv nacin kako ostalim clanovima obitelji ne preostaje drugo nego kofer u ruke i napustiti mjesto, jer te ceka sudbina onih prvih. Onda je on pustio onu patku za javnost kako su njegovi roditelji ubijeni od UDB-e. Dobro smisljeno no postoje jos uvjek zivi svjedoci - ucestnici, pa se onda primjenjuje ona kako su u lazi kratke noge. Zato je nas Francek hodao po jajcima.

Mislim kako ste na pravom putu sto se tice mog poriekla. Jest ja sam rodjen u Hrvatskom Zagorju a potjecem iz po ocu i materi dvije hrvatske castne hrabre i junacke obitelji. Ovog puta cu Vam reci majka mi potjece iz sela GORA, - Veternicka Gora – iz obitelji Gorski. Moj pokojni djed Franjo bio je nesto veci HSS-ov zastupnik za krapinski kraj, nego sto je to bio Stjepan Tudjman, a bio je tako posten da je Stjepanu kada ga je htio ugurati u taj OBLASNI odbor rekao jedan veliki NE, jer da sa ubojicama ne zeli imati posla. To je bila u onome kraju JAVNA TAJNA, koja je bila presudna kod donosenja odluke Mihovljanske grupe.

Ja sam se rodio u Novom Golubovcu, gdje je zivio moj otac kao namjestenik rudnika i ozenio najljepsu curu u kraju. Inace je on porieklom zi Gornje Batine kod Konjscine. On je bio tehnicki upravitelj, pomocnih pogona rudnika, elektricna centrala, separacija, vucne lokomotive sa osatalim transportnim pomagalima, ko i elektricna i vodovodna mreza rudnika.
Nekako u to vrieme pocetkom 30-tih poceo je studirati u Parizu na Sorboni elektro-strojarstvo kao izvanredni student, jer mu je vlastnik rudnika placao kako punu placu a tako i troskove studija. Nekako u to vrieme prebjegli su iz juge Vlado Singer, koji je nastavio studij prava na Sorboni a tako i Eugen Kvaternik. Njih troje se je odmah naslo i upoznalo, pa je tako njega u ustaski pokret primio Vlado Singer. Nakon dolazka sa obaveznih vjezbi ili predavanja, odnosno polaganja izpita, moj je otac poliicijski bio saslusavan u Zagrebu, ali mu nikada nisu mogli u 4 godine nista pronaci ili dokazati. Koliko ja znam njih troje je imalo preko sebe Svicarsku, gdje je Aleksandar imao svog zubara. To je bila javna tajna da dobro i debelo boluje na zubima. Pa su oni znali nekada putovati u Genevu, tepriredili sve potrebno kada Aleksander sjedne na zubarski stolac, izcai ce pred njega tri nova zubara pa ce poceti lijeciti. No, kako je u Marselju stvr uzpjesno okoncana, Svicaska je osdpala kao mogucnost.
Toliko koliko ja znam ali nasto sam jako ponosan.

Inace 1928. godine zandari u konjciskim rdnicima ubijaju mog strica, starijeg brata od mog oca, Vidu, jer je on bio pokretac i osnivac podruznice HRS-a, te digao strajk protib belgijskih vlastnika. Onda je bilo tamo zaposleno 10.000 rudara. Inace je stric Vida radio kao jamski nadzornik (mjernik), jos uvjek momak, i kada je isao ukopvcati pumpe da izbacuju nakupljenu vodu iz jama, zandari spustise nez kosinu jame 7 vagoneta za izvoz zemlje i ugljena. Bio je na mjestu mrtav . smrskan.

Inace po nalogu ustaskog pokreta otac je premjesten u Podravinu gdje je nakon provale u ustasku organizciju, zastao rad, on obsnazio na podpuno jedan svojstven nacin, kroz, osnivanje vatrogasnih druztava, raznih tecajeva za kalfe skoro svih zanata kako bi mogli polagati majstorske izpite, kroz organizaciju HSPN (hrvatski privatni namjestenici), te veliki promicbeni rad kod seljaka za uclanivanje u razne svinjogojske, kravogojske, vinogradarske i ine udruge, sa tecajevima za sve, gdje su se obradjivali predmeti obrade usjeva i blaga, pica i t.d.
Kada se dans uzme ondasnja statistika onda je podravina imala 76.000 konja, a samo jedno selo Bregi izvezlo je u njemacku po 50.000 gusaka po 200.000 pilica i t.d. , da ne nabrajamo u bezkonacnost te podatke iz kojih se vidi, da od onda do danas nikad nsu mogli postici te rezultate.

Nadam se kako Vam je to dovoljno, no kako sam iz prvog razreda pucke skole, zavrsenog u Lepogalvi kod fratara, ostali dio skolovanja do 1944. g. zavrsio u Podravini, vise se osjecam Podravcem nego zagorcem i ako su ta dva kraja po govoru i obicajima izta.

Danas Vi mozete naci svjedoke samo medju izvrsiteljima tih uzasnih zlocina, ali je to utopija. Mnogi okolni domaci jos uvjek su pod dojmom straha od represalija. To je obca psihosa. Jedino tu mogu nesto postici pojedinci svojom upornoscu pa bas ako hocete i hrabroscu. Jer tu se radi o najokrutnijim zlocincima 20-tog stoljeca. To mogu samo izvrsiti pojedinci kao sto je to slucaj u Sloveniji.

Radobojski kraj u ratu je bio na strani NDH. U Citavom radobojskom kraju partizanine mozete nabrojiti na prste obih ruku. Sigurno je kada su cigani iz korduna dosli tamo (1943) da su ih ljudi morali nahraniti, inace bi zavrsili po raznim grabama i jamama. Ali kada je u Mihovljanu bilo nekih 10 decki, koji su dosli iz Zlatare (bojna PTS-a) kako bi pomogli roditeljima sa poljkim radovima, bilo jedog dana iznenadjeno sa razbojnickom vlaskom brigadom koju je vodio ZEZELJ, nije im bilo druge nego sakupiti se i dati odpor kojim napiapati o kojoj se kolicini radi, pa se onda povuci u Zlatar.
Tako su momci i napravili pa se povukli u crkvu (izgradjena 1209.) pa sa tornja sa dvije zbrojovke i devet pusaka prikovali citavu brigadu na celu sa Zezeljem, i nisu joj dali mrdnuti sa tog polazaja. onda su gegani predvodjeni Franceom Tudjmanom otisli u Novi Golubovec i dovezli su 200 kg exploziva te to polozili pokraj zida crkve i aktivirali. Od explozije otisao je krov i unutrasnjost crkve ali zidovi i toranj i tome su odoljeli. Vidjevsi momci sa kakovim zlocincima imaju posla, donjeli su odluku povuci se, jer da banda ne pocinje lividaciju sela.
Skor svi su bili ministranti zupnicima pri misi pa su znali za tajni prolaz izpod Oltara u grobnicu na kraju groblja. To su zikoristili i kao iskuzni i vjesti borci PTS-a, odmah su likvidirali partizane na tom prostoru, sto je komandant protumacio da je dosla pomoc iz Zlatara, pa je dao nalog za povlacenje a nasi decki pozntim poprecnim stazama za Zlatar, gdje su za dva sata stigli.

Drugovi sa vodicem Francekom, Spirancom , Miksom, i Mrkocijima izbrojili su 124 mrtva a broj ranjenih se nezna. Unistenje crkve im je donjelo takovu slavu da kada su se pojavili za hranu, pucanstvo im je davalo otrovanu hranu. Iz tog razloga vise nisu htjeli izvadjati nikakve akcije na tlu hrvatskog zagorja. Bojali su se kako ce ih sam narod po otrovati.

Zezelj je bio toliko razocaran i razjaren pa je zi bijesa krenuo na Zlatar, jer je osobno htio poklati tu 11-storicu, No tu je gadno se opekao a on sam tesko ranjen otvoren lubanje. Jest zivotinja je prezivjela. Prica mi bratic, kada smo mi presli u protunapad banda je pocela bjezati. isli smo pred postavima i gdje smo vidjeli tesko ranjene da im se prikrate muke, streljali smo ih. Ja sa mojim pomocnikom naisli smo na jednog kome je falilo skoro jedna trecina kosti gornje lubanje, od uha pa do vrha glave, htio sam mu opaliti naboj, jer nejemu vise ni sam g. Bog nemoze pomoci. Kada mi moj pomocnik kaze, nemoj trositi municiju, on ce u roku jedne ure biti mrtav. Zamislite si bio je to Zezelj. i Tako je bilo. Ostavise ge lezati. Dalje mozete citati u Zezeljovim memoarima sto se je dogodilo.

 Podržavam ovo što kaže brzina.    Nisam za ovo što kaže brzina.

, 2010-05-05 u 21:34:05 na vrh stranice

Otac Stjepan te sinovi Ivica i Franjo Tuđman sudjelovali u likvidacijama zarobljenika (I)

Tko prati ustaške portale mogao je zapaziti, a to staljinisti iz HDZ-a i njihovi simpatizeri skrivaju već dvadeset godina, da su otac Stjepan te sinovi Ivica i Franjo Tuđman sudjelovali u likvidacijama zarobljenika u završnici II. svjetskoga rata na području Hrvatske i Slovenije. Tako se moglo pročitati da su se Simo Dubajić i Franjo Tuđman upoznali na Kočevskomu rogu pri kraju rata. Što je radio drug Franjo ondje? Je li možda pripremao doktorsku dizertaciju ili je imao drugi zadatak? Zašto je sve palo na Simu, kada se zna da mu ljestve držao i Franjo.

 Podržavam ovo što kaže DŠ.    Nisam za ovo što kaže DŠ.

Dalmat, 2010-05-05 u 21:35:04 na vrh stranice

ŠTO ZNAM O TUĐMANU:

O Franji Tuđmanu znam:

-Da je bio partizan
-Da je bio u partizanskim postrojbama koje su poklali Hrvate na povratku iz Bleiburga
-Da je bio predsjednik srpskog nogometnog kluba Partizan
-Da je bio najmlađi Titov general
-Da je pregovarao s Miloševićem o zamjeni hrvatkih teritorija
-Da je smislio tezu o pomirenju ustaških i partizanskih sinova
-Da je vjerovao da JNA neće napasti jednu "svoju" republiku
-Da nije dovoljno pripremio Hrvatsku za rat
-Da je smislo tezu o prepuštanju hrvatskog nacionalnog bogatstva nekolicini pripadnoka svoje stranke
-Da nije pomogao Sloveniji u njihovoj borbi s JNA
-Da je spriječio zauzimanje vojarni JNA
-Da je izdao Vukovar i Kijevo
-Da je ostavio udbaški i kosovski kadar da "štite" nacionalne interese
-Da je u vodstvu stranke i države postavio uglavnom komuniste
-Da je zabranjivao slobodu medija, javnog govora i širio mržnju
-Da je prodao Bosansku posavinu
-Da je s Miloševićem dijelio Bosnu
-Da je nepotrebno zaratio s Muslimanima
-Da je dozvolio kriminalnu pretvorbu i pljačku te sam u tome
sudjelovao
-Da nije dozvolio pojavu heroja u Domovinskom ratu
-Da je podijelio činove i zasluge borcima koji rata nisu ni vidjeli
-Da je zatvorio i premlaćivao zapovjednike i branitelje Vukovara
-Da je dozvolio smaknuće hrvatskih boraca i zapovjednika HOS-a
-Da je dozvolio smaknuće najužeg vodstva HSP-a
-Da je odobrio hrvatske koncetracijske logore u Mostaru
-Da je dozvolio opskrbu Bosanskih Srba naftom
-Da je opljačkao hrvatske iseljenike i njihov novac za oružje
-Da je u jeku rata prodavao najmodernije tenkove Kuvajti
...
...
...

 Podržavam ovo što kaže Dalmat.    Nisam za ovo što kaže Dalmat.

Arbun, 2010-05-05 u 21:39:07 na vrh stranice

- bio naj mlađem Titov general
- predsjedniku FC Partizan
- onome koji je žrtvova Vukovar i tisuće civila
- onome koji je stavija na mučenje Hrvatskog heroja Milu Dedakovića Jastreba
- onome koji je nevinog generala Blaškića potjerao u Hag kao žrtveno janje
- onome koji je svu bandu vratija iz emigracije da uništi ovu državu
- onome koji se okružija naj većin kriminalcima Šuškom, Bobanom i njima sličnim
- onome koji je dilija Bosnu i tajno pregovara s miloševićem dok je moja rodbina ginila na prvoj crti
- onome koji je začetnik pljačkaške pretvorbe i privatizacije
- onome koji je "poduzetnom" unuku od 22 god. darovao Gluminu banku
- onome čija je ćer bila u autu kada je poginija Tomislav Ivćić
- onome koji je tvorac centralizacije Hrvatske
- onome koji je Dalmaciju nazivao Južna Hrvatska
- onome koji je proizvea raznorazne Kutle, Pašaliće....
- onome za čijeg su mandata počela rasprodaja, raspadanja i uništavanja Hrvatskih tvornica
- onome koji je uništija Hrvatski pošteni srednji sloj
- onome čijoj je ženi cili stadion skandirao "vrati pare Ankice, za djecu Hrvatske"
- onome kojemu niti jedan strani državnik nije bia na sprovodu
- onome koji je tvorac najpljačkaškijeg kluba u povijesti balkana takozvane NK Croatie
- onome kojima su Split i Hajduk bili trn u oku
- onome koji je uz pomoč ondašnjih HDZ-ovaca Vidoševića i Rožića uništija Hajduka u usponu (koji se do danas nije oporavija)

Moga bi još 20 crtica napisat ali mi se neda ! ! !

 Podržavam ovo što kaže Arbun.    Nisam za ovo što kaže Arbun.

LJILJAN.BA, 2010-05-22 u 15:37:23 na vrh stranice

Tuđman i Milošević su dogovarali razmjenu teritorija

04.02.2009. u 09:39

Poslednjih dana u Trebinju ponovo su glasni zahtjevi da se ovoj opštini vrati dio crnogorske obale, od Igala do Prevlake. Zagovačari se, pri tom, pozivaju na avnojevske granice koje su, kako kažu, usmenim dogovorom prekrojene.

"Ako je SFRJ rasformirana prema granicama nacrtanim u Jajcu 1943. godine, zar nije normalno zahtijevati da se razgraničenje između Hrvatske, Crne Gore i BiH sprovede prema tim granicama. Time bi se ispravila ne samo politička nego i historijska nepravda, koja nas je udaljila sa obale", napisao je nedavno vladika Grigorije, episkop zahumsko-hercegovački i primorski, u pismu kojim je pozvao najviše predstavnike vlasti BiH i RS da upotrebe svoja ovlaštenja i zvanično pokrenu pitanje uključivanja BiH u arbitražu oko dijela jadranske obale koja joj je oduzeta. Naveo je da u tom procesu učestvuju Hrvatska i Crna Gora, a da je BiH iz njega nepravedno isključena.

"Ukoliko naše nadležne institucije to ne mogu da riješe, pokrenućemo međunarodnu arbitražu", najavio je vladika Grigorije.

Pridružio mu se i poslanik u Parlamentu BiH Šemsudin Mehmedović i sam insistirajući da se od Crne Gore zatraži "vraćanje sedam kilometara obale, odnosno tjesnac Sutorina u Boki". On tvrdi da je Bosni i Hercegovini oduzet izlaz na Jadransko more, na području gdje se rijeka Sutorina uliva u Topalsku uvalu, iako je razgraničenje država nastalih raspadom SFRJ u svim ostalim slučajevima izvršeno po avnojevskim granicama.

"Usmenim dogovorom 1947. godine, bosanskohercegovačka teritorija Sutorine, Igala i Njivica, ustupljena je Crnoj Gori", kaže Mehmedović.

Isto misli i Božidar Vučurević, predsjednik Udruženja osnivača RS i bivši gradonačelnik Trebinja. On ističe da međunarodna zajednica ponavlja da su avnojevske granice nepromjenjive i da u slučaju odvajanja republika granice postaju državne, što se nije ispoštovalo.

"Insistiraću i kod predsjednika Vlade RS, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, predsjednika Vijeća ministara BiH i ostalih zvaničnika da preduzmu potrebne mere za vraćanje Sutorine", naveo je Vučurević.

Bosanskohercegovačka administracija se, međutim, ne oglašava. Sasvim u duhu te tišine je i ambasador BiH u Crnoj Gori Branimir Jukić, koji je saopštio:

"Službeni stav BiH je da sa Crnom Gorom nema otvorenih pitanja. Uskoro treba da se potpiše sporazum o granici između BiH i Crne Gore, koji je u fazi usaglašavanja i na nivou ekspertskih komisija. Prema njemu, BiH i Crna Gora bi na taj način bile prve države nastale raspadom bivše SFRJ koje su identifikovale granicu i potpisale sporazum o razgraničenju".

Sa crnogorske strane stigle su slične ocjene, prema kojima nema ni govora o redefinisanju državnih međa između Crne Gore i BiH. I crnogorski ambasador u BiH Ramiz Bašić najavio je skoro potpisivanje međudržavnog sporazuma o granici, ističući da između dvije zemlje nema nikakvih otvorenih pitanja, posebno ne teritorijalnih.

OD mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine, pa sve do 1947, uzak primorski pojas od Igala do Prevlake pripadao je Trebinju.

"Posjedujem stenogram sa sjednice Vlade BiH 1946. godine, u kome se vidi da tadašnji ministri nisu bili saglasni sa ustupanjem teritorije, pa je naređeno ministru Vladi Šegrtu da sprovede referendum. Granice su promijenjene mimo zvaničnih institucija, a referendum nikada nije sproveden", kaže Božidar Vučurević.

Vladika Grigorije pominje i pisani dokument dogovora između bivših predsednika Hrvatske i Srbije Franja Tuđmana i Slobodana Miloševića o razmjeni teritorija na području opštine Trebinje.

"Prema tom dokumentu, trećina opštine Trebinje ustupljena je kao zaleđe Hrvatskoj, a zauzvrat bi trebinjska opština izašla na more. Tuđman i Milošević su potpisnici Dejtonskog sporazuma, koji nije stavio van snage sporazume nastale prije njega, poput Vašingtonskog, kojim je nastala Federacija BiH", stoji, između ostalog, u pismu vladike Grigorija.

 Podržavam ovo što kaže LJILJAN.BA.    Nisam za ovo što kaže LJILJAN.BA.

treasure isle, 2010-06-03 u 01:23:45 na vrh stranice

franjo tudjman je pocasni doktor jednog nepostojeceg sveucilista
ha-ha-haaaaaaaaaaaaaaaaaa

 Podržavam ovo što kaže treasure isle.    Nisam za ovo što kaže treasure isle.

Željko Kekić, 2010-09-09 u 12:43:05 na vrh stranice

Franju Tuđmana instalirala je UDBA!

Pa svima nama, osamdesetih godina bilo je jasno da se sve klima. Hrvatska Služba državne sigurnosti, koliko sam mogao čuti, u to doba vjerovala je da će Jugoslavija otići u labavu konfederaciju, što znači da Tito neće postati apsolutni negativac. Godine 1986. i 1987. udbaška elita obavljala je tzv. informativne razgovore s cijelim nizom evidentiranih disidenata, koje je do tada obrađivala. Došli su do zaključka da je Franjo Tuđman jedan od podobnijih za tranziciju. Nije Tita smatrao crnim vragom, za razliku od većine ostalih. Vjerojatno je zbog toga jedini dobio putovnicu 1987. kako bi u emigraciji okupio snage za sve ono što se kasnije događalo.

Nije bio problem u lustraciji, barem ne za mene, nego strah da ne dođe do osvetničkih likvidacija. Sjetite se samo kako su neki, u ime SZUP-a oteli i mrcvarili Blagoja Zelića. Ne, bio je to strah za vlastiti život i živote svoje obitelji. Rat je osobito tome pogodovao: nitko nije mogao znati da li će završiti kao leš u Pakračkoj Poljani.

Ja kao agent jugoslavenske tajne policije nisam se bojao lustracije. Lustracija bi značila da je nama, koji smo do tada radili za Udbu zapriječen ulaz na javne i državne funkcije. Pa što onda? Bio sam na to spreman, činilo se prirodnim da će se to dogoditi. Zato sam 1990. sa kolegama osnovao firmu koja se trebala baviti detektivskim poslom, računajući da ćemo se baviti privatnim biznisom. No, lustracija nije obavljena i ja sam ostao uposlenik iste ustanove koja je preimenovana u SZUP. U samostalnoj Hrvatskoj naslijedila je komunističku tajnu policiju.

... Bio sam uključen u uhođenje Franje Tuđmana od njegove kuće u Nazorovoj ulici.

Prepoznajem suradnike nekadašnje tajne službe u Saboru, na mjestima predsjednika općina, koji su zvijezdu promijenili šahovnicom, znajući da neće biti otkriveni samo zato što je dokumentacija o nekadašnjom doušničkoj mreži uništena. Svaki operativac nekadašnje tajne službe, jako je štitio svoga suradnika. Ni svojim šefovima ponekad nije odavao njihov identitet. Davali smo im kodna imena, Sova, Jastreb...

Ideja o knjizi nije moja. Zapravo nam je bubu ubacio Zdravko Tomac ...

 Podržavam ovo što kaže Željko Kekić.    Nisam za ovo što kaže Željko Kekić.

..., 2010-09-11 u 23:45:01 na vrh stranice

Što kaže povijesna antroponimija (znanost o prezimenima - rodoslovlje) o prezimenu Tuđman?

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

HINA, 2010-09-17 u 23:23:20 na vrh stranice

Hypo oprao dvije milijarde eura iz Hrvatske

Predstavnici istražnog povjerenstva Koruškog parlamenta za rješavanje afere Hypo banke Rolf Holub i Peter Pilz ustvrdili su danas kako istraga koju provode ima političku pozadinu te su, nakon nedavna uhićenja bivšeg direktora Hypo Alpe-Adria banke Wolfganga Kulterera, za sljedeći tjedan najavili nova uhićenja ne rekavši o kome je riječ i gdje bi se trebala dogoditi

"Hypo banka ima osam milijardi eura sumnjivih nenaplaćenih zajmova u 12 zemalja, od toga smo u Hrvatskoj otkrili više stotina milijuna eura", kazao je predsjednik povjerenstva Rolf Holub na današnjoj su konferenciji za novinare u Puli. Dodao je kako je to zapravo razlog zbog kojeg traže vezu između političara i bankara u svim državama gdje je banka poslovala. Po njegovim riječima posebno traže odgovor na pitanje jesu li novcem izvučenim iz banke financirane političke stranke. Stoga je predložio hrvatskoj strani da osnuje slično povjerenstvo koje će istražiti ulogu hrvatskih političara.

Holub je novinare izvijestio kako su jučer članovi povjerenstva obišli projekt Skiper u Savudriji, bivši PIK-ov podrum u Umagu te novigradsku marinu, a danas je posjetiti Dragoneru te zemljište u vlasništvu Ivića Pašalića udaljeno oko pet kilometara. Odgovarajući na novinarsko pitanje Holub je kazao kako istarski župan Ivan Jakovčić, koji će uskoro svjedočiti u Klagenfurtu, nije pod istragom.

Zastupnik u austrijskom parlamentu i član povjerenstva Peter Pilz istaknuo je kako će nakon prikupljanja svih obavijesti do kojih mogu doći najvjerojatnije sredinom sljedeće godine početi parlamentarna istraga u Austriji koja će se usredotočiti na ilegalnu prodaju oružja Hrvatskoj i račune Vladimira Zagorca, pljačku istarskog zemljišta te način na koji je ukraden novac iz Hypo banke. "Upitne su dvije milijarde eura s tajnih računa u Austriji koji su preko Hypo banke vraćeni u Hrvatsku za jeftinu kupnju zemljišta", rekao je Pilz. Dodao je da početak njihove istrage, kako su rekli, seže u 1992. kad je Hrvatska preko Austrije nabavljala najveći dio oružja za obranu zemlje. Po njihovim izjavama sama istraga ide u dva smjera: jedan se bavi time tko je od austrijskih i hrvatskih političara sudjelovao u uvozu oružja u Hrvatsku, a u drugom treba istražiti poslovanje Hypo banke u Austriji i Hrvatskoj.

Po njihovim podatcima, od ilegalne prodaje oružja raznim su kanalima u Austriju stigle dvije milijarde eura, a taj je novac bio položen na tajnim računima u Austriji. "Novac je potom preko Hypo banke vraćen u Hrvatsku, a njime su se kupovala jeftina zemljišta, među ostalim i ona u Istri. Vojne službe u Beču raspolažu dokumentacijom iz 2001. u kojoj se kao ključne osobe ponovno spominju Franjo Tuđman, Vladimir Zagorec, ali i deset drugih hrvatskih političara. To sve moramo istražiti", rekao je Pilz, ne želeći otkriti o kojim je političarima riječ.


- - -
Komentar:
Ma, đe bi njihov Franjo?

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

Zabranjeni XYZ, 2010-09-17 u 23:37:03 na vrh stranice

Godine 1967. godine bio je sastanak Masona u jednom škotskom dvorcu. Tamo je donešena odluka da se svijet podijeli u 24 regije. Jedna od tih 24 regije je i Zapadni Balkan. Zapadni Balkan se treba prostirati na prostoru bivše Jugoslavije bez Slovenije s Albanijom.

Taj zločinački plan su trebali odraditi Slobodan Milošević, JNA i četnici. Sjetimo se kad je Slobo govorio Slovenicima: "Idite bre što pre". Cilj je bio istjerati Sloveniju i pripojiti Albaniju.

Taj plan je osujetila Hrvatska u vrijeme Franje Tuđmana. Svijetski moćnici mu nikada neće oprostiti za to. Stoga mu nisu htjeli ni na sprovod doći. Onda im je izrod Mesić došao kao kec na desetku koji je umirovio generale, raspačavao transkripte, neki su krivotvoreni i koji je čini sve za, kako je on znao reći, detuđmanizaciju i deustašizaciju Hrvatske. Sada na sceni imamo Josipovića koji nikada nije prežalio Jugoslaviju i koji čini sve da oblati obranu Hrvatske, hrvatske branitelje i sve druge hrvatske svetinje.

Slobodan Milošević je u Hagu pokazao dokumente iz kojih je vidljivo da je dobio "zeleno svijetlo" za izbacivanje Slovenije iz Jugoslavije, za očuvanje ostatka Jugoslavije, pripajanje Albanije Jugoslaviji i za srpsku dominaciju na tim prostorima koji bi se kasnije nazvali Zapadni Balkan. Pošto Slobo nije odradio posao, završio je kako je završio.

 Podržavam ovo što kaže Zabranjeni XYZ.    Nisam za ovo što kaže Zabranjeni XYZ.

dst, 2010-09-18 u 00:07:33 na vrh stranice

@Zabranjeni XYZ
Rat je dogovoren na višoj razini od Miloševića i Tuđmana, a oni su taj đavolji (sotonski) plan samo proveli i realizirali. Da nije bilo tog rata tada ne bi masonska Udba ostala na vlasti, a Hrvatska bi imala svoju vojsku i puno jaču volju da obrani svoju samostalnost. Ovako su nas iscrpili ratom i tranzicijom (pljačkaškom pretvorbom), pokrali i zarobili pa sad nemamo niti snaga - a niti volje - za neke nove promjene. Udba nam je podvalila Tuđmana i njegovu "pomirbu", a sve ostalo je povijest koju službeni kroničari (plaćenici kazarsko-masonskog imperija) nikada neće napisati.
Ima brdo literature koja govori kako niti jedna država, u kojoj Kazari imaju nekakav svoj interes, nema narodnu vlast nego plaćenike i izdajnike koje mediji prevarama i lažima dovode na vlast. Nije niti problem saznati tko su vlasnici medija u Hrvatskoj, na Balkanu, u Europi ili po svijetu. Tuđman je najveće zlo koje nam se dogodilo, a on ne bi bio tako opasan da Kaptol nije "popušio" njegovu "pomirbu" i prihvatio se režimskih jasala.

Gotovo niti jedan rat, otkad je bankarska dinastija Rothschild počela zarađivati na prodaji oružja i obnovi porušenih zemalja, nije završio s mirovnim sporazumom koji bi jamčio trajnije primirje. Svaki taj mirovni sporazum na kraju rata ima u sebi klice budućih ratova; sjetimo se samo Prvog i Drugog svjetskog rata, pa Vijetnamskog i Korejskog rata, pa rata pri raspadu Jugoslavije, pa rata u Iraku..., i td. Svi sporazumni završeci tih ratova nose sa sobom virus kazarskog zla kojim nas imperij vodi u Novi svjetski poredak.

A, upravo tvoj Tuđman (Titin general i partizanski doktor) je potpisao Daytonski sporazum koji je višestruko nepravedan i na čijim temeljima će sigurno izniknuti novi nesporazum, pa čak i rat. Daytonski nesporazum je samo jedan u nizu brojnih podvala koje smo imali od partizana dr. Tuđmana. I nemoj zaboraviti; nije Tuđman slučajno demokraciju započeo s Mesićem, Manolićem, Boljkovcem, Perkovićem i ostalim masonskim plaćenicima, nego su masonski plaćenici postavili Tuđmana da odradi davno pripremljen plan. Sjeti se samo kako su masoni pripremali Fikreta Abdića, a Tuđman je išao mrvicu drugačijim putem - odglumio je zatvorenika i disidenta - na što je katolički kler fantastično nasjeo. Te (UNPRO)fore ćemo tek plaćati, iako smo ih i do sada krvavo plaćali. Narod koji ne izvuče ispravnu pouku iz svoje povijesti, osuđen je na ponavljanje tih lekcija. Dakle, ratova će - dobrano zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu i njegovim pljačkašima - još biti.

p.s.
Što se tiče spomenute literature, na žalost, službenici imperija to uglavnom trpaju pod "antisemitizam", a glavni adut (alibi) im je "holokaust". To je "sveta krava" zapadnog kazarskog carstva, a u biti to je samo način na koji nekoga ušutkati ako govori ili piše istinu. "Holokaust", u prijevodu aktualnog imperija, znači zabranjena istina ili zabrana komuniciranja o događajima koji su se dogodili drugačije od onoga što bilježi službena povijesti koju danas konzumiramo i koja nam je nametnuta.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Gost_215, 2010-11-03 u 23:59:39 na vrh stranice

josip i sasa perkovic su tu jer udba tako hoce a narod nek se j***

 Podržavam ovo što kaže Gost_215.    Nisam za ovo što kaže Gost_215.

110.usorska, 2010-11-13 u 10:33:13 na vrh stranice

Svemu je kriv Tuđman

Evo mozda i ovo ne prođe zarad CENZURE. našli smo dva izvora za ovu informaciju. Prvi je knjiga Koste Nadja koja se zove "Pobeda". Tamo je Nadj lijepo naveo imena partizana koji su došli u Sloveniju u pomoć Trećoj Armiji Koste Nadja koja je u to vrijeme vršila likvidaciju Hrvata u Sloveniji. Drugi izvor je knjiga Mirka Beloševića koja se zove "Borbeni put drugog zagorskog partizanskog odreda". Knjigu je izdalo Udruženje saveza boraca NOR-a, Zlatar Bistrica. U navedenoj literaturi se spominje kako je 2. zagorski partizanski odred sudjelovao u operacijama oko Bleiburga. To su knjige tiskane prije 1990, napisane od ljudi koji su bili na pobjedničkoj strani.
http://www.blogihrvati.com/jml/index.php?option=com_content&task=view&id=447&Itemid=131

Samo na Guglu napišite Tuđman i Bleiburg...i evo podataka od kojih se krv u žilama ledi. Zar nije JEZIVO da ustasoidi podzravau partizana,komunjaru....? I to je dokaz s kakvim se klipanima HRVATSKO drustvo bori,.Nikakvo cudo sto smo davno dotakli dno.dna.

Osobno pak smatram da nije bilo Tuđmana da bi bilo i bolje i uspješnije Hrvatske i da bi se ona kudikamo brže i lakše obranila od velikosrpske agresije. Da ju je recimo vodio jedan Vlado Gotovac, Hrvatska bi, vjerujem već odavno bila u Europskoj Uniji i manje bi stenjala pod težinom kriminala i korupcije čiji su čvrsti temelji udareni upravo u devedesetim godinama pod vladavinom Franje Tuđmana

Ja si naprosto ne mogu objasniti ovu desničarsku, 4,09 %-tnu upornost kojom eksponiraju svoj nihilizam prema realnom stanju RH od njenih početaka do danas. Kao da smo samoproglašenjem i međunarodnim priznanjem dostigli raj zemaljski i sve ostalo je nevažno. Ništa Tuđman nije dobro napravio ! Gotovu državu je dobio u ruke od Račana, samo je trebalo političke mudrosti realizirati je bez rata i žrtava. Pridobiti na svoju stranu MZ, lukavo igrati s Miloševićem, ne izazivati balvan revoluciju... Ali prevladala je želja za spektakularnom, ratnom, pobjedničkom slavom ( užas - nije se upitao koliko žrtava je moglo biti) i pljačkom. Rezultati su vidljivi. Reče Isus: po plodovima njihovim ćete ih prepoznati ! Razorena zemlja, milijuni prognanih, još se desetljećima nećemo razminirati, rasprodano državno blago, nezaposlenost, borba za slobodu nam se proglašava zločinačkom, generalima mu sude u Haagu i u Hr, zatvoreni su kao kriminalci, nasilnici, ratni profiteri, državo-stranačke mu lidere se hapsi, istražuje, zatvara masovno, pune Remetinec, otkrivaju se stravični razmjeri funkcioniranja HDZ-a, u EU, društvo civiliziranih zapadnih zemalja nikako da nas prime i neće tako skoro unatoč iluzijama kojima nas hrane vlasti...treba li još? Ima kolko hoćeš. Sve je to započeo, trasirao i utemeljio Tuđman. Tuđmanizam je na djelu već 20 god. i dalje razorno djeluje na hrvatski nacionalni korpus s trendom nacionalnog nestajanja, gubitka suvereniteta, podčinjavanja i stranog tutorstva goreg od tisućljetnog sužanjstva od 1102. I nije važno tko je što krivo uradio, lijevi ili desni, sve je pokrenuo i usmjerio Tuki i sunovratio nas u pravcu paklene propasti s kojeg se ni ne naslućuje izlaz.

"Tuđman Srbima nudi cijelu Posavinu" - "Ćosić: Tuđman prezire Muslimane u Bosni... On Srbima u Bosni nudi cijelu Posavinu i da siđu iz Bihaća do Livna... U principu, ja se slažem s Tuđmanom o preseljenju stanovništva" - zabilježio je Mladić u svoj dnevnik. Tribunal je ranije priopćio da je oko 3500 stranica Mladićevih bilježaka iz 18 radnih bilježnica, vođenih između 1991. i 1996. zaplijenjeno prilikom pretrage stana njegove supruge Bosiljke u Beogradu, krajem veljače ove godine./dalje IVO BANAC U LJUBLJANSKOJ "MLADINI" Tuđman je ratni zločinac (Od našeg stalnog dopisnika) Ljubljana, 4. marta "Da, Tuđman je ratni zločinac. Žao mi je što to moram da kažem, ali svaki drukčiji zaključak bi bio nelogičan", odgovorio je Ivo Banac, predsednik hrvatske Liberalne stranke, članice vladine koalicije, na pitanje novinara nedeljnika "Mladina" da li je, prema njegovoj oceni, pokojni hrvatski predsednik ratni zločinac. Banac je dodao da mu je identično pitanje još 1993. godine postavio pomoćnik predsednika jednog od odbora američkog Kongresa i da je pri tom izbegavao da mu da iskren odgovor. "Bilo mi je neugodno da potvrdim ono što mi je već tada bilo jasno", naglasio je Banac. "Tuđman je uradio sve da bi kompromitovao ideju hrvatske nezavisnosti. Država sa greškom u temeljima, a Tuđman nije mala greška, mora legitimnost da gradi na kritici tuđmanizma. To znači da je jedina garancija našeg jednakopravnog puta među demokratske i slobodne države kritički stav prema Tuđmanovom represivnom i autoritarnom nacionalizmu. Neka jaka sila bi mogla da živi sa greškom u svojim temeljima, iako to sigurno ne može da bude demokratska država, pa bi i njena nezavisnost mogla da bude slaba i pod znakom pitanja. Ali, mi takvu raskoš ne možemo sebi da priuštimo. Jer, u svetu je Tuđman glavni argument protiv Hrvatske, a to znači i protiv mogućnosti uspostavljanja demokratije u našoj državi", Bančevo je mišljenje o razlozima velikih hrvatskih problema i temeljnim preduslovima za hrvatsko priključenje euro-atlantskim integracijama. Banac je odbacio i često u hrvatskom javnom životu prisutnu tezu da haški sud izjednačava krivicu napadača i žrtve. "Pošto u Hrvatskoj postoje ljudi koji su sarađivali sa Miloševićem, bili njegovi ravnopravni partneri, normalno je onda da im ne odgovara ukoliko se na kraju pokaže da su se spretno pretvarali i izigravali žrtvu, a u stvari su bili napadači. Hrvatska odbrana 1991. godine i uopšte sve to ratno vreme biće potpuno opravdani tek kada iz njih bude očišćena Tuđmanova prljavština, pošto su Šušak, Merčep, Orešković i njima slični uprljali našu borbu za nezavisnost. Potrudili su se da potvrde velikosrpsku tezu da je hrvatska nezavisnost zapravo zločinačka ideja", rekao je, između ostalog, Ivo Banac.

 Podržavam ovo što kaže 110.usorska.    Nisam za ovo što kaže 110.usorska.

Ivan Budimir, 2010-11-15 u 11:25:03 na vrh stranice

(Napomena: Ovaj tekst preuzet je iz mojih neobjavljenih RAZMIŠLJANJA I DOŽIVLJAJA. Ovdje ne mijenjam stil rečenica kako su zapisane u vremenu kada su nastajale. )

Tuđman je bio uvjerenja da je sam dobio rat i da može preurediti Hrvatsku jedino prema svojoj volji i interesu. Prema unaprijed određenim stavovima, koje po svaku cijenu želi dokazati-provesti u praksi. On misli da je samo njegovo mišljenje važno. ( Primjer: stvaranje Herceg-Bosne. Za stvoriti unaprijed zamišljenu tvorevinu ušlo se u rat s Muslimanima ). Kad se to pokazalo promašenim nisu samo konzervativci bili podupirani od HDZ-a nego i svakojaki pustolovi neradnici i probisvjeti. Uz njegovu politiku pristajali su razni avanturisti i ljudi kojima smrdi svaki rad. Razni ljudi sumljivih prošlosti izgubljeni desetljećima po našoj društvenopoliti čkoj pozornici. Precjenjivao ja svoju životnu snagu. Prihvaćajući, zbunjen veličinom i brzinom događaja, sve karte, on je držao da igra velikog diplomatu. Svi gore nabrojeni iz samo sebi znanog interesa slijepo vjeruju u njegovu razvikanu diplomaciju i političku sposobnost, a u stvarnosti konkretnih djela od toga nije bilo ništa. Mnogi neupućeni dobronamjerni rodoljubi počimlju slijepo vjerovati u Tuđmanove sposobnosti i poštenje dajući mu bezrezervnu podršku u svemu. Odbacujući svako kritično promišljanje. Takovom vjerom počinje naša cijela tragedija .
Ulazeći u rat protiv Muslimana u Bosni On nije potkopao samo svoj režim i svoju vlast, što je njegova osobna stvar, ja se u to ne miješam. Meni je žao, što je tim ratom pokopao i međunarodni položaj Hrvatske i očekivano blagostanje hrvatskog naroda.
U njegovoj psihologiji nema mirenja s porazom. Tu se nalazi korijen impulzivnog, gotovo arogantnog suprostavljanja ljudima različitog promišljanja. Braneći vlastitu krutost on ne učava novo vrijeme, nove društvene odnose. Ne može odbaciti stare načine razmišljanja, stare navike i stare uspjehe. U svijetu vlada kruta ekonomska zakonitost: promijeniti se ili umrijeti! Ono što nevalja treba ukloniti. Ničemu ne davati mitsku moć!

Tuđman će se uvijek ponijeti na svoj uobičajan način, karakterističan i prepoznatljiv način. Uspjehe pripisuje isključivo sebi, a grijehe i promašaje svim drugima.

Tuđmanov vladarski stil je da odane i poslušne nagrađuje preko svake mjere bez obzira na njihovu osobnu sposobnost. Svakoga tko imalo posumlja u valjanost njegove vladajuće politike odbaci bez obzira na prijašnje zasluge i osobne sposobnosti.

Sadašnja vlast prolazna je kao i svaka druga. ( ožujak, 1996. )

Gospodine Tuđmanu, Vi niste dali hrvatskom narodu posla i zarade. Vi niste dali našem čovjeku socijalnu sigurnost. Vi niste stavili pod nadzor države-nacije kriminal svih boja.
Ulazeći u rat protiv Muslimana u Bosni Vi niste pokopali Vaš režim i Vašu vlast, to je Vaša osobna stvar, ja se u to ne miješam. Meni je žao, što ste tim ratom pokopali međunarodni položaj Hrvatske i očekivano blagostanje hrvatskog naroda. Međunarodni položaj i blagostanje moje domovine.
Tko Vas je zaveo s malodušnim glupostima o pdijeli Bosne ja to neznam ? Možda je to Vaša odluka. Čista osobna odloka i odgovornost. Hrvatski narod je radišan narod, on je zapostavljen i ja zato gajim prema njemu iskrenu ljubav i simpatiju. ( 24.06.1998. ).
Stvaranje demokratske Hrvatske države 1990.g. izazvalo je euforično oduševljenje hrvatskog naroda. Oko nove vlasti okupili su se ljudi iz različitih društvenih slojeva, spremni da grade svoju nacionalnu državu, stvorenu nakon devet stoljeća. Proglašenje Republike Hrvatske izazvalo je optimističko oduševljenje i nadu da će u slobodi svestrano i uspješno razvijati gospodarstvo, kulturu, prosvjetu, znanost, tj. da hrvatski narod ulazi u trajno razdoblje mira, slobode i blagostanja. Isprva su građani masovno podržavali HDZ, kao vodeću nacionalnu stranku, ne gledajući koji i kakvi ljudi preuzimaju vlast, pa čak i ne obazirući se na to kakvu su prošlost imali ti ljudi ni kakvu će budućnost imati država koju oni vode. Ljudi su bili strpljivi i nadali se da će se stvaranjem nacionalne države riješiti svi nacionalni i socijalni problemi. Treba imati na umu da je to sadržavao i prvi program HDZ-a. Zbog toga su ga podržavali, gorljivo zagovarali i provodili u praksi mnogi rodoljubi i demokrati među kojima je bila i moja malenkost, a da nikada formalno nisu pristupili HDZ-u.
Na plimi tog oduševljenja izrasli su različiti društveni procesi, kojeg su bili nosioci različite političke skupine.
Odmah je počeo proces kvarenja. Čim se demokratski režim stvorio, mnogi su potrčali u njegove institucije raznim putevima, ne da grade i stvaraju, nego da bi se okoristili. Takova je grupacija zacijelo bila šarolika. Formirala se na dosta nejasan način, a vezivno tkivo među njima bilo je njihov matrijalni iteres. Kralj takove grupacije bio je Hrvoje Šarinić. U budućem vremenu on će postati zaštitnik korupcije, mita i finog kriminala ( istarski Y-lon ).
Neki su iskupljivali stare “grijehe” služenju ranijem režimu. Imali su znanje i iskustvo da se na državnim jaslama bolje i lakše živi. Znali su da se na društvene procese mnogo lakše djeluje iz institucija društva nego mimo njih.
Drugi su uskakali na unosne položaje; trgovine, šverca i ratnog profiterstva, koje je donosilo novo vrijeme i prilike na terenu. Posebno s brigom oko nauržanja ljudi u Hrvatskoj ostvarili su velike zarade ( vozač karitasa iz Njemačke ).
Treći su vidjeli šansu bogaćenja tuđom imovinom. Bilo da je ratni plijen, bilo da je menedžerski kredit ili razni oblici pretvorbe.
Sam predsjednik uvlačio je one koji su bili podatni da slušaju i služu na uštreb poštenih iskrenih radiša. Zato nije čudno što je veliki broj bivših karijerista iz Saveza komunista prešao u HDZ i ponašao se “biciklistički” , što znači pogni se prema gore gazi prema dolje. Zaštićeni odozgo, Državnim vrhom, gazili su izvorno hrvastvo i malog hrvatskog čovjeka kao nitko dosad u našoj povijesti.
Kriterji optimalnosti odbaciva se svakim danom sve više kako je vrijeme teklo. Rođaci, kumovi, škvadra, dečki,…. sve je više značilo nego optimalnost. Normalni politički um napušta mnoge u državnom vrhu. Šuškovi sljedbenici opijeni vlasti, kratkovidni politički ne pitaju se što je u danim uvjetima najrazumnije činiti nego nameću rat protiv Muslimana. Kreće se u ratnu avanturu s Muslimanima.
U početku srbske pobune, u ljeto 1990.g. , borba za slobodnu Hrvatsku vođena je zajedno pod vodstvom hrvatske legende generalom Martinom Špegeljom. Mnoštvo hrvatskog naroda u jesen 1991.g. ušla je u proces obrane Republike Hrvatske. Proces podijele započeo je ubrzo. Dio naroda stajao je uz predsjednika, bez ozira na režim koji on stvara i bez bozira na njegovu budućnost. Sam predsjednik je govorio : “ ljdi će biti tamo gdje je novac “. ( Gdje je novac vidimo danas nakon afere dubrovačke banke ). Takvi su htjeli Hrvatsku pod svaku cijenu, nesvjesni da takav proces nosi u sebi razornu klicu uništenja hrvatskog društva iznutra. Manji dio među kojima sam bio i ja shvaćao je da bilo kakva Hrvatska nema budućnost. Samo slobodna, demoktatsla i zakonska Hrvatska ima budućnost. Za mene DRŽAVA nije vanjska manifestacija i parada, nego složeni strukturni odnos među ljudima. Tko ne poznaje tu strukturu i zakonitost odnosa među njima taj propada. Ta se grupacija okupljala oko Josipa Manolića koji je bio za vladavinu prava ,tj. pravnu državu. Prevladala je Tuđmanova i Šuškova grupacija, a kao rezultat njihove pobjede imamo Hrvatsku nižih društvenih odnosa i na nižoj civilizacijskoj razini od one koju smo imali do 1990.g. u komunizmu.

Sam predsjednik uvlačio je one koji su bili podatni da slušaju i služu na uštreb poštenih iskrenih radiša. A to znači da se oni danas voze u blindiranim mercedesima, dijele jedni drugima kuće, poduzeća i banke, raspolažu nacionalnim bogastvom i sredstvima kao svojom prćijom, a mi im se klanjamo jer, navodno,"imamo Hrvatsku".

 Podržavam ovo što kaže Ivan Budimir.    Nisam za ovo što kaže Ivan Budimir.

zdravko radoš, 2011-01-14 u 10:29:16 na vrh stranice

-Pa naravno da su i ove stranice lažirane i namještene kao i sve u svim medijima u Hrvatskoj za koju smo se borili , ali stavrno borili bar slobodno mogu reći mi koji smo tako odgajani, pri tomu neželim zanijekati iliumanjiti borbu i onih koji nisu odgajani u duhu "HRVATSTVA" kao "MI IZ KAMENA".
-Netražim od nikoga da mi vjeruje kada navodim svoje osjećaje ili svoju želju za samostalnom Hrvatskom jer to i dan danas želim istim onim žarom kao i '91.g., možda to manje pokazujem zbog sotonista koji se uvukoše u sve pore društva , a najviše u medije i uništiše duh "hrvatstva " u svakomu od nas pa se sami bojimo izrugivanja ako pokažemo svoju ljubav i želju prema tradiciji i prema svemu onomu što nas čini različitima od svih onih iz bivše države . Neznam možda se borim sa svojim osjećajima kao sa vjetrenjačama , ali svakako neželim dozvoliti sotonizmu-komunizmu i njegovim sljedbenicima da mi ubiju ljubav prema svomu i ljubav prema svojoj vjeri i naciji, a oni to sustavno pokušavaju već 10-ak godina pod krinkom borbe za poštenje i pravdu prozivajući vlast do koje se nemogu dokopati i pod nekim optužbama HDZ-a žele sve nas Hrvate optužiti za ovo ili ono, jer nitko od nas Hrvata se nikada nije poistovjetio sa tim nesretnim lopovima kojih ima u HDZ-u isto kao i u SDP-u, ali budući da medije kontroliraju ateističko-komunističke sotonističke srboslovenske kaste koje samo "proklamiraju" nazovimo desne lopove ispada da smo svi mi koji se javno deklariramo kao Hrvati dakle da smo svi mi lopovi, HDZ-ovci, ustašoidi, fašisoidi itd., itd., .
-Neznam do kada će trajati medijski linč svega i svih u Hrvatskoj koji vjeruju u Hrvatsku ideju ikada misle progledati svi oni koji su još uvijek slijepi i koji nevide da nam alternativa nije srboslovenstvo koje sada ulazi i ne samo na mala nego i na velika vrata, pa zar nije vrlo očizo što im je "zadaća" tim sotonsko -srboslovenskim kastama koje uvedože zlo pod krinkom demokracije i borbe za ravnopravnošću ; evo krenimo samo od ove borbe za "pederske udruge" koje su ništa drugo doli zlo za cijelo čovječanstvo uopće , jer ako je čovjek izgubio dušu, a samo je duša vječna pa što to onda čovjek ima, bogatstva ovozemaljska su limitirana i prolazna, jer kada dođe čovjek u neke pozne godine nemože ga više zadovoljiti ni novac, ni razvratnost niti bilo što drugo jer je jadan i shrvan godinama i bolešću preokupiran svojim jadom i samim sobom da mu nije nidočega , a pogotovo do materijalnoga , zato "braćo Hrvati" ili braćo ljudi budite pametni i razumni jer: JEDINO ŠTO NAS SPASITI MOŽE OD VJEČITE TAME JE LJUBAV I SLOGA , ODNOSNO VJERA U BOGA KOJI NAS STVORI.

 Podržavam ovo što kaže zdravko radoš.    Nisam za ovo što kaže zdravko radoš.

dst, 2011-01-14 u 12:46:35 na vrh stranice

@zdravko radoš,
Google mi izbaci podatak kako postoji svećenik Zdravko Radoš pa ću, prije nego Vas upoznam s istinom kojoj naš kler uporno izbjegava pogledati u oči, reći Vam da pročitate što piše fra Petar Jeleč, koji je na tragu onoga što ja pišem već 20-ak godina; od prvih dana mog demokršćanstva ...

A kako su "ove stranice lažirane i namještene" govori o Vama, a ne o meni - vlasniku i autoru ovih stranica. Pročitajte ovaj članak (klik) pa mi odgovorite ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

DPA, 2011-06-23 u 00:14:17 na vrh stranice

Mesić o Tuđmanu

Samostalnost Hrvatske došla je praktično sama od sebe - izjavio je bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u intervjuu za DPA, pojasnivši da je to u tom trenutku bila "povijesna nužnost jer druge mogućnosti jednostavno nije bilo". U skladu s time, Mesić je u nastavku razgovora s DPA-ovim reporterom Thomasom Breyom rekao da je uloga prvog predsjednika RH Franje Tuđmana "potpuno precijenjena".

- Bilo koji vozač tramvaja bio bi u stanju (tada) biti na čelu države - bio je slikovit bivši hrvatski predsjednik u dva mandata. On je u nastavku pobrojao što najviše zamjera Tuđmanu tijekom prvih deset godina hrvatske samostalnosti u 20. stoljeću, istaknuvši privatizaciju tvrtki tijekom rata koja se pokazala kao sasvim pogrešna i kriminalna.

- Kroz nju je uništena naša cjelokupna industrija, zbog čega Hrvatska trpi dandanas - rekao je Mesić i opisao privatizaciju kao Tuđmanov plan o 200 hrvatskih obitelji koje su trebale predvoditi razvoj zemlje. Nekoć zdravi državni pogoni, dodao je Mesić, raspačavani su raznim špekulantima, koji nisu imali pojma o poslu te su na kraju sasvim uništili tvrtke.

- Nakon uništenja našeg gospodarstva stoga je sada neophodna ponovna industrijalizacija Hrvatske sa stranim kapitalom i stranim tehnologijama - zaključio je Mesić i u nastavku se okrenuo Slobodanu Miloševiću kao najodgovornijem za raspad Jugoslavije, posvećenom etnički čistoj Velikoj Srbiji i čovjeku kojega "Jugoslavija uopće nije zanimala".

Bivši predsjednik Hrvatske, ali i posljednji predsjednik Jugoslavije, dalje je objasnio da stoga ni njegov prijedlog iz 1991. o tro ili petogodišnjoj jugoslavenskoj konfederaciji nije imao nikakve šanse za uspjeh. Mesić danas smatra da upravo zato cjelokupna jugoistočna Europa treba ući u EU kako manjinski narodi u pojedinim državama uz otvorene europske granice više nikada ne bi mogli poslužiti kao izgovor za svađu ili rat između susjednih zemalja.

Na kraju intervjua Mesić je prozvao katoličku crkvu u Hrvatskoj zbog protueuropskog djelovanja. Izjavio je da su hrvatski biskupi samo deklarativno za ulazak Hrvatske u EU, dok istodobno čine sve kako bi to blokirali. Tako se dogodio i skandal, kazao je Mesić, u kojem su crkveni vođe pozvali na post i molitvu za tri hrvatska generala, koje se po optužbama za ratne zločine progoni na Međunarodnom sudu u Haagu.

 Podržavam ovo što kaže DPA.    Nisam za ovo što kaže DPA.

dst, 2011-06-24 u 00:12:03 na vrh stranice

Tuđman, Milošević: Dogovoreni rat?

Iako Srbiji odgovara da svoju agresiju u zadnjem zapadno-balkanskom ratu podjeli s Hrvatskom, ipak je istina da je Tuđman, po naputcima masonskih loža, s Miloševićem dogovarao rat i vodio ga prema planovima CIA-e, MI6-a, Mossada i KGB-a koji su u potpunosti nadzirali KOS i SDB (Udbu).

"Naši" ne demantiraju gotovo ništa iz tog filma, pa ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.


NOVI KOMENTAR
ime (i prezime)
e-mail (nije nužno)
komentar na tekst od 10. 07. 2008.

Unesite tekst za komentar !


na vrh stranice  
 
 
  ae  d.s.t

I z l o ž b a     f o t o g r a f i j E

]   ovaj dnevnik je vjerojatno najstariji i prvi hrvatski blog   [

  Povijest je već napisana, a činjenice stoje. Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima, kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života, po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće, u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.
  I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje istina svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit.


 
danas je:

fotografija dana

Ostrožac - Vrbe u blizini Kešina mlina

Ostrožac - Vrbe u blizini Kešina mlina

dobar aforizam

Sretna veza ne ovise o tome hoćeš li pronaći pravu osobu, nego o tome jesi li ti prava osoba.

pretraživanje dnevnika
izbor tekstova Poginuli hrvatski branitelji
ZAKLJUČCI KOMISIJE ZA VUKOVAR
Josip Perković otkriva istinu
Udbaška Država Hrvatska
Činjenice ostaju činjenice
pošalji privatnu poruku

Kontakt obrazac

Na današnji dan

 Sretno i zaljubljeno VALENTINOVO

 Fender Stratocaster
... abC
 Gibson Les Paul