P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

google   ili  dragotadic  

 

dnevnik

1.849.307
  ae  vijesti iz mog života
 
   
PRIJAVA
Cornix cornici oculos non effodiet.

Vrana vrani ne vadi (ne kopa) oči.
ZATVORI
 
    Ovo su dijelovi iz mog dnevnika, kojeg sam počeo voditi na bojištu 1992. godine. Radi svjedočenje istine, i samo istine, bilježio sam podatke uz događaje za koje sam, u tom trenutku, mislio da su bitni za mene osobno i za povijest mog naroda. Nastavio sam zapisivati događanja i nakon rata, jer sam se suočio s tendencioznim iskrivljavanjem činjenica i tretiranjem zbivanja kako je komu odgovaralo.
  Ja vam samo nudim istinu o onima koji proizvode ratove, pa tako i ovaj zadnji - Domovinski - a vi sami odlučite komu ćete vjerovati: meni ili plaćeničkim medijima.
 
  © Drago Tadić  
 
 podnaslov Vaš izbor

Izabrali ste jedan naslov iz ovog dnevnika
 
Dubrovnik, 06. 02. 2009.  
Udba nije naša sudba

   Primio sam danas ovaj e-mail i čini mi se kako je zaslužio više od komentara pa ga objevljujem u cjelosti kao članak:
FELJTON BOZE VUKUSICA O BUGOJANSKOJ GRUPI
  
  
   Hrvatski list 15.01.09 poceo je sa objavljevanjem feljtona u nastavcima o Bugojanskoj akciji i Bugojanskoj grupi. Netko ce se upitati zasto ne cekam, da se citava serija objavi, prije nego reagiram.Odgovor je jednostavan, vec u prvom objavljenom dijela feljtona zapazila sam deziformacoje, manipuliranje i podmecanje. Naprimjer, spominjenje se istrazivanje o Bugojanskoj grupi. Prilican broj UDBA-sa iz Brastva, koji su zaveli i uveli Bugojansku grupu u jugoslavensku zamku, vratili su se odavno u Hrvatsku. Vukusic je postavljen da bude glasnogovornik HRB-a i navodni istrazitelj. Boze Vukusic pisac feljtona vec godinama siri diziformacije i propagande o Bugojanskoj grupi, po scanariju specijalne mreze jugoslovenske UDBE, kojoj pripada HRB. Ta jugoslovenska UDBA-ska mreza nikada se nije rasformirala, jos jedan primjer, Vukusic tvrdi da je HRB formirano u Australiji 1961. Medjutim tajni arhivi HRB-a pronadjeni u kuci Srecka Rovera 1994, otkrili su pravu istinu.
  
   Rover je bio beogradski placenik od tridesetih godina 20 vijeka do njegove smrti, sa reputacijom velikog "Ustase " Roverovo lazno Ustastvo, toliko je pomoglo Hrvatima Australije, da su godinama po pisanju australskog tiska, Hrvati izgledali veci nacisti nego Hitler. Rover je bio jedan od vodica nesretne akcije Boze Kavrana. Svi ovi hrvatski domoljubi izdani su i predani u ruke krvolocne OZNE, a kasnije svi pogubljeni, osim Prusca. Samo su ostala ziva dva vodica, Srecko Rover i Mile Markic, pravo mu ime Ivica Hecimovic, koji su radili za ondasnju OZNU. Markic i Rover skupa sa Vjerokoslavom Luburicem, formirali su organizaciju OTPOR. Otpor i Bratsvo suradjivali su. Jugoslovenska UDBA formirala je preko 20 takozvanih hrvatskih politickih organizacija medju Hrvatima sirom svjeta.
  
  
   ISTINA O HRVATSKOM REVOLUCIONARNOM BRASTVU
  
   Mladi hrvatski narastaji neznaju kakav je teror bio nad Hrvatskim narodom sa vrijeme sefa jugoslovenske UDBE Aleksandra Rankovica. Za vrijeme njegovog terorra nad hrvatskim narodom, narod je zivio pod takvim strahom da je se bojao sam sebe. Strah je bio toliko veliki, da nitko nije nikome vjerovao niti u obitelji. Rankovic je imao mase cinkarosa. Iz tih razloga , medju narodom je potekla izreka da i zidovi imaju usi.
  
   Tajni arhivi Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva otkrili su, da je u vrijeme Rankovicevog terora formirano HRB u bivsoj Jugoslaviji, pedesetih godina 20 stoljeca. U tim strasnim vremenima samo je UDBA mogla stvoriti teroristicku organizaciju, kakvo je bilo Bratsvo. Clan toga jugoslovenskog Brastva bio je i Jure Maric. Po dolasku u Australiju, Maric se uclanio u HOP. Iz HOP-a je istjeran, kada je bez icijeg znanja sa jos dvojicom Hrvata bacio bombu u Sydney, godine Policija hapsi tu dvojicu, dok je Maric otisao slobodno kuci. 1961 Srecko Rover u pratnji Geze Pasti, dolazi u Sydney, da odrzi govor. Poslije Roverovog govora, na sastanak pozvani su Geza Pasti, Josip Oblak, Drazen Tapsanji i Ilija Tolic. Sastanku je prisustvovao i Jure Maric.. Te veceri Pasti je upoznao Marica. Sastanak je odrzan u jednom kaficu u sydneyskom predgradju Ashfield. Vlasnik toga kafica bio je punac Sarica, jednoga iz vodstva Bratsva. Na tom sastanku formiran je Sydneyski ogranak HRB, oznacen u tajnim arhivima, kao Glavni stan HRB br.4. Nedugo poslije formiranja ogranka HRB u Sydneyu, formirani su ogranci Brastva u svim zemljama, gdje su bile zajednice hrvatskih izbjeglica, ukljucujuci i Juznu Afriku. Sa formiranjem ogranaka Brastva, poceo je takozvani " hrvatski terorizam" Pod vodstvom Brastva orkestrirane i postavljene su mnoge bombe, koje su odnosile i ljudske zivote ili djelove tjela zrtava. Gdinama njihove teroristicke akcije i bombe odjekivale su sirom svijeta. Cilj HRB-a bio je, da sa teroristickim nasiljem, prikazu svijetu, Hrvatski narod, kao teroristicku i zlocinacku naciju, i tako ostvare ciljeve njihovih gospodara. U tome su bili uspjesni. Zapadni tisak prikazivao je Hrvate u gorem svijetlu, nego sto danas prikazuju Muslimane.
  
   Dvije godine nakon formiranja ogranka Brastva u Sydneyu, Jure Maric sa vodstvom Bratsva, formira vojnicku jedinicu od devet mladih Hrvata, poznata Oblak-Tolic grupa. Grupu salju u bivsu Jugoslaviju, sa zadakom da izvrse diverzantske akcije. Medjutim po dolasku u Jugoslaviju, grupa je zavrsila u sapama jugoslovenske UDBE. Svi su osudjeni na dugogodisnje robije. Prema informacijama koje sam ja dobila, Oblak je nadjen objesen, mjesec dana nakon izlaska na slobodu.
  
  
   SLUCAJ GEZE PASTI
  
   Geza Pasti je poseban slucaj. Jure Maric salje Gezu Pasti po zadatku u Evropu. Geza nestaje u Nice [Francuska) 1965 god. Kada se proculo da je Geza Pati nestao, nama clanovima HRB-a, Jure Maric i drugi iz vodstva Brastva, tvrdili su da je Geza Pasti kog generala Vjekoslava Luburica u Spanjolskoj. Kada se vise nije moglo sakriti nestanak Geze Pasti, Jure Maric priznao nam je da je Pasti nestao. Tajni arhivi Brastva otkrili su, Pasti je bio kidnapovan u Nici i odveden u jugoslavensku Ambasadu u Parizu, gdje je ubijen. Njegovo mrtvo tjelo proliveno je sa kipucom vodom i baceno u jednu ulicu u Parizu. Arhivi Bratsva otkrili su, da je Maric znao kako je zavrsio Pasti. Sa ubistvom Pasti pocela su ubistva hrvatskih sinova po metropolama civiliziranog i humanog zapada. Puno je veci broj Hrvata ubijen, nego sto glasnogovornik nove UDBE Vukusic pise.
  
  
   BOZE VUKUSIC
  
   Cim je Vukusic poceo u javnosti govoriti o Bugojanskoj grupi i HRB, meni je bilo jasno, Vukusic ce siriti UDBI-ne diziformacije i lazi. Godine 2003, javno sam preko HRV.Tjednik Spremnost [ 4.03.2003 ] pozvala Bozu Vukusica da dodje u Australiju pod jedim uvjetom, da se Vukusic i ja sretnemo pred svjedocima. Trazila sam da se nas razgovor snimi i da sve ja dokazem da je istina, da Vukusic to potpise i objavi u lokalnim novinama ovdje u Australiji i u domovinskom tisku. Vukusic je odbio moju ponudu.
  
   30.07.1996 Saborska Komisija za istrazivanje ratnih i poratnih zlocina protiv Hrvata, primila je registrirana pisma sa povratnicom, djece ozenjenih Bugojanaca i moj izvjestaj, o anti-hrvatskom djelovanju HRB-a.U to vrijeme Vukusic, kao neovisni istrazitelj u Komisiji, imao je veliki utjecaj. U mom izvjestaju trazila sam od Komisije, da me saslusa i da mi se ,da prilika da Komisiji prezentiram dokumente, koje posjedujem. Djeca Bugojanaca i ja bili smo potpuno ignorirani po Vukusicu i Komisiji. Samo par tjedana poslije, sto je Komisija dobila moj izvjestaj, Hrvatskim Sabornicima stigla je iz Australije izjava protiv mene. Na toj izjavi bilo je falsifiranih potpisa. Dobivsi kopiju te izjave, ja sam je objavila u Hrvatski Tjednik Spremnost 23.10.2001. uz moj clanak " Hrvatski Sabor bio je prevaren s izjavom iz Australije” Moj pokusaj da se preko australskih vlasti istrazi slucaj Bugojanske grupe i teroristicke akcije Brastva u Australiji, takodjer je bio neuspjesan. Drzavni sluzbenik, koji je bio zaduzen za takve slucajeve, pristao je da istrazi slucaj Bugojanske grupe i djelovanje Brastva u Australiji. Mjesec dana nakon sto je pristao, on je bio smjenjen sa njegove pozicije.
  
   Boze Vukusic vec godinam siri deziformacije i lazi jugslovenske UDBE. Pisanja i izjave Vukusica potjecu iz istih izvora, iz kojih je jugoslavenski pisac Djordje Licina pisao knjige o Bugojancima. Uzecu za primjer knjigu Licine "Dvadeseti covjek" na strani 208 Licina pise, Horvat, dok je zivio u Austriji nazvao je Bugojance, predhodnica hrvatske vojske. Vukusic je nazvao Bugojance pretece hrvatskih dragovoljaca. Drukciji izrazi, isto znacenje. Licina i Vukusic se dobro razumiju. Oba dvojica rade za iste gospodare. Licina je iz starije generacije,a Vukusic iz mladje
  
   Na strani 214 iste knjige, Licina tvrdi , da je Djuro Horvat bio vodja. To je isto ucinio i Vukusic.
  
   Na strani knjige 248 Licina pisuci o dolasku Bugojanaca u blizini sela Luzani, kaze" Kod jedne kapele, Bugojanci su opet polozili Ustasku zakletvu i osnovali ratni sud. Prosle godine na komemoraciji Bugojanske grupe na Radusi, organizirane po Vukusicu, UDBA--sima iz Bratsva, Butkovicu, Saricu, Pericicu, Maricu, i drugima iz te UDBA-ske mreze, izjavljeno je da su Bugojanci polozili zakletvu kod Gornjih Luzana. U knjizi "Dvadeseti Covjek" Licina je stvorio sliku da su braca Adrici i Pave Vegar formirali HRB-o i organizatori Bugojanske akcije. Isto je to ucinio Vukusic u njegovoj knjizi " Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenistva”. Vrlo slicno napisano je i u knjizi “Australski spijuni i njihove tajne" napisane na engleskom jeziku, izdane u jeku Domovinskog rata. Knjiga je pisana po informacijama grupe sluzbenika jedne zapadne tajne sluzbe, koja je skupa sa vodstvom Brastva radila na projektu " Balkan stol" drugim rijecima na stvaranju Balkanske drzave sa glavnim gradom Beogradom. Neke od tih sluzbenika Maric je prestavio nekima nama iz Bugojanske grupe, kao velikog prijatelja Hrvata. Jedan od tih sluzbenika zapadne tajne sluzbe bio je u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije. Ime mu znam, ali po zakonu ne smijem mu odati ime. Novine HRB iz Australije 16.01.09, vec su objavili o da ce biti korisceni dokumenti stranih tajni sluzbi u pripremama snimanja filma o Bugojancima. Grupe slizbenika zapadnih tajnih sluzbi umjesani u medjunarodnu konspiraciju protiv Hrvata, kao i UDBA, stvarali su unaprijed evidenciju po njihovom planu. To je cinjenica. To su dokazale knjige, “Dvavedesti Covjek”, “Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenistva” “Australski spijuni i njihove tajne” i tajni arhivi Bratsva. U bivsoj Jugoslaviji snimljen je film o Bugojanskoj grupi :Brisani Prostor” U filmu, Bugojanci su prikazani u groznome svjetlu, kao anti-hrvatska promidzba.
  
   Sada opet UDBA-si snimaju film o Bugojanskoj grupi. Njihov cilj je da, daju dobru promociju UDBA-se iz Bratsva, i da ih prikazu kao velike hrvatske Domoljube. Vukusic i UDBA-si Brastva podigli su spomenik Pavi Vegaru i mome suprugu Ambroziju Andric. Po svakom zakonu, oni nisu smjeli podignuti spomenik mome suprugu bez moje dozvole i moje i Ambrozove djece. Oni su to ucinili. Sada snimaju film o Bugojanskoj grupi, po svakome zakonu, oni ne bi smjeli spomenuti ime moga supruga bez moje dozvole, ali u nakaradnoj i UDBA-skoj Hrvatskoj sve se moze. Oni su pod zastitom svjetskih mocnika, koji Hrvatsku nikad nisu ni zeljeli.
  
   Kako je uopce moguce da jedan ubojica Boze Vukusic osudjen na dozivotnu robiju u Njemackoj moze biti govornik u ime najvece svetinje hrvatskog naroda, Bleiburg i Bugojanski neumerlih sinova. Nitko ne moze bolje kompromitirati Bleiburg i Bugojance, nego ova UDBA-ska vucibatina Vukusic i svi oni, koji podrzavaju ovaj hrvatski olos.
  
  
   ISTINA O BUGOJANSKOJ GRUPI
  
   Gospodin Jozo Vrbic u njegovom clanku " Uz petu obljetnicu Bugojanske grupe" napisao je." Moje postovanje prema clanovima Bugojanske grupe je neizmjerno i veliko,pa mi je zato i zao, sto ce kojekakove vucibatine profitirati citav zivot na racun tih hrabrih hrvatskih sinova. Neka ovaj clanak upozori na mucenicku smrt ovih vrijednih hrvatskih mladica, koji su pale u sape UDBE." Golu istinu napisao je Gosp. Vrbic, a bilo tko da je sumnjao i govorio o HRB, kao UDBA-skoj filijali, nasao bi se brzo na udaru ove zlocinacke organizacije.Andjelko Mijatovic, bivsi savjetnik pok. Predsjednika Tudjamana, javno je govorio, Bugojanska akcije je bila dijelo UDBE, i on je bio napadnut.
  
   Odmah nakon likvidacije Bugojanske grupe, propagadna masina UDBE i njihovih saveznika aktivirana je. O Bugojancima se sire bezbrojne lazi i deziformacije, razni forumi na HRT, clanci u novinama i knjigama i sada na filmovima uz pomoc jugoslovenske UDBE.
  
   Posjedujem sluzbene dokumente stare preko 50 godina , pojedinih Bugojanaca, izdane po jugoslavenskim vlastima. Neki osobni podaci o njima na dokumentima su krivotvoreni, ukljucujuci i datum rodjenja. Boze Vukusic takodje je objavio krivotvoren datum rodjenja moga supruga u knjizi " Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenistva" Sudbina nas clanova Bugojanske grupe bila je zapecacena, jos dok smo bili u bivsoj Jugoslaviji.
  
   Poslije likvidacije Bugojanske grupe, jugoslovenske vlasti optuzili su grupu, da su imali namjeru otrovati beogradski rezervoar vode. Istina je drukcija. Velike kolicine cijankalija bile su spakovane u dvije igracke, u kuci Frane (Franje) Pericic u Melbourne, gdje je u to vrijeme on zivio. Prije odlaska Vejsila Keskica za Evropu, Pericic mu je dao te igracke da ih ostavi kod nas u Francuskoj, gdje smo se ja i Ambroz smjestili poslije odlaska iz Australije. Vejsil Keskic, kada je dosao kod nas u Francusku donio je otrov s pakovan u igrackama i poruku od Pericica. Poruka je bila, da ce netko doci po igracke. Kasnije, iz Australije je stigao Marko Mijic. Rekao nam je da ga je Pericic poslao po te igracke. Mijic nam je rekao da mu je vodstvo Bratsva dalo zadatak da izvrsi akciju u Beogradu, cim bude cuo da su poceli oruzani sukobi. Mijic je sa otrovom otisao u Jugoslaviju. U Jugoslaviji nastavio je mirno ziviti bez ikakvih problema. Na racun toga otrova, Jugoslavije je napravila veliki promidzbeni anti-hrvatski lobi, na Zapadu. Pericic i mnogi UDBA-si iz Bratsva vecinom su bili povuceni u Hrvstku pocetkom devedesetih godina, gdje i danas djeluju, kao sto su djelovali u Australiji. Za Vecernji list 2004 godine Pericic je za Vecernji List izjavio; “U HRB-u bili smo idealisti a ne teroristi”. U njegovim izjavama on tvrdi da je od 1942. do 1944 bio u Ustasama. Nakon zarobljavanja, presao je u partizane. Taj nitkov drukciju je pricu nama pricao u Australiji.
  
   Nama clanovima Bugojanske grupe iz australskog ogranka Bratsva, Jure Maric, Ivan Butkovic i Franjo Turk, kada su nas obavjestili da se smo izabrani grupi rekli su nam. Prema planu vodstva Bratsva odluceno je da ce Bugojansku grupu u akciju predvoditi Jure Maric, Franjo Pericic i Marko Mudronja. Medjutim prije odlaska Bugojanaca u akciju, Pericic i Mudronja dezertirali su Bugojansku grupu. Pericic sa izgovorom da je star, Mudronja sa izgovorom, da je bolestan. Jure Maric se nije niti pojavio. Medjutim u knjizi “Dvadesetih covjek” Licina pise o karakteru Martin Jurise ustvari Jure Marica. Znam da je to bio Maric, jer Licina pise o jednom dogadjaju gdje su imali udjela samo Maric i moj suprug Ambrozije. Dobro se sjecam, da mi je moj muz govorio o tom dogadjaju. On je bio jako zabinut u vezi toga dogadjaja. Licina u knjizi opisiva Jurisu da je citavo vrijeme radio za UDBU. Knjiga se zavrsava sa dolaskom Jurise ( Jure Marica) u Jugoslaviju, prije nego sto su Bugojanci presli jugoslovensku granicu. Dakle, Jure Maric je Licinin DVADESETI COVJEK.
  
   Istina o Bugojanskoj grupi je ova. Vodstvo HRB zavelo je i uvelo te mlade Hrvate u jugoslavensku zamku. Bugojanska akcija bila je potrebna jugoslavenskom rezimu, da ima opravdani razlog, proganjati Hrvate, poslije sloma hrvatskog proljeca. To se je i dogodilo. Poslije Bugojanske akcije, Hrvati su bili proganjani sirom svijeta. Najgori progoni dogodili su se u tadasnjoj Jugoslaviji. Tajni arhivi HRB-a, takodjer su otkrili, Brastvo je imalo svoje celije medju hrvatskim studentima. Prema tome pokret hrvatskih studenata bio je unaprijed osudjen na propast, kao i Bugojanska grupa. Arhivi HRB-a otkrili su, UDBA-si iz Bratsva mogli su dobiti bilo kakve dokumente, potrebne za njihov zlocinacki rad. Oni su imali i listu Hrvata, koje su bili na spisku Bratstva za ucjenjivanje, kao i neogranicene sume novca.
  
   Od likvidacije Bugojanske grupe do danas UDBA-si iz Brastva profitiraju novcano, kao i na svome laznom Hrvatsvu, skupljajuci politicke poene na svome izdajstvu. Poslije likvidacije grupe UDBA-si iz ogranka Brastva u Australiji, skupili su od domoljubnih Hrvata silne novce u ime grupe i djece ozenjenih Bugojanaca. Jedno vrijeme imali su i " Fond Bugojanske djece. UDBA-si iz Brastva na skupovima Hrvata u dijaspori, kao Ivan Butkovic i Ante Saric, na javnim hrvatskim skupovima lili su krokodilske suze nad likvidiranim Bugojancima. Javno su se hvalili kao su im braca Andrici, Vegar bili dobri prijatelji. Butkovic i Saric, vodili su Hrv. Mladez, Uzadnicu, i u isto vrijeme vrijeme bili su u vodstvu Bratsva.
  
   Dok su na hrvatskim skupovima UDBA-si iz Bratsva, lili krokodilske suze nad sudbinom Bugojanske grupe i sakupljali novce od hrvatskih domoljuba u ime maloljetne djece ozenjenih Bugojanaca, u isto vrijeme orkestrirali su brutalne progone i teror nad udovicama i maloljetnom djecom Bugojanaca. Djeca Bugojanaca odrasla su u uzasnoj bjedi, UDBA-si su se potrudili, tako bude i da budemo izolirani iz Hrvatske zajednice. To dobro zna i Vukusic. On je procitao pisma djece pok. Ilije Glavasa, dok je radio u Saborskoj Komisiji, kao neovisni istrazivac. Ta djeca su slikovito opisanja njihove patnje i teror kojemu su bili izlozeni sa njihovom majkom. Vukusic s UDBAS-ima iz Bratsva oduzimaju nam pravo na nase muzeve i oceve nase djece. Oduzeli su nam pravo i na njihove grobove. Izmedju Bugojanskioh udovica. izuzetak je zena Adolfa Andrica. Nju nitko nije dirao, ona je svaki par godina putovala preko mora. Tajni arhivi Bratsva otkrili su, da je i ona bila u toj zlocinackoj mrezi. Nju su UDBA-si u u Republici Hrvatskoj predstavljali na javnim mjestima, kao suprugu moga muza Ambrozija Andric. U knjizi “Hrvati u Australiji” na strani 230, po UDBI-nim informacijama napisano je, da je Katarina Andric zena moga supruga Ambrozija. U knjizi “Povjest Hrvata u Australiji” napisano je isto.
  
   Prema pisanju Hrvatkog lista, klub hrvatskih povratnika (KHP) priprema film o Bugojanskoj grupi. Taj klub formiran je po UDBA-sima iz Brastva. Katica Milos za Hrvatski List 15.01.2009, izjavila je, da sa filmom zele sto vjernije prikazati cjelu Bugojansku akciju ii otkloniti sve nedoumice koje o njoj postoje. Gospodjo Milos, Vi neznate sto govorite. Po Vasoj slici objavljenoj u Hrv. Listu, Vi ste mlada zena. Za vrijeme Bugojanske akcije, Vi ili ste bili malo djete ili se jos niste ni rodili. Nasuprot Vama, ja sam zivi svjedok o Bugojanskoj grupi. Od svih clanova Bugojanske grupe, iz australskih ogranaka Bratsva, mene je prvu vodstvo Bratsva poslalo u Francusku po zadatku. Ja dobro znam kako smo mi clanovi Bugojanske grupe pali u sape UDBE. Moja poruka Vama gosp. Milos, nema nikakvih nedoumica, Bugojanska grupa bila je na prevaru zavedena po vodstvu Brastva i uvedena u jugoslavensku zamku, a onda likvidirana. HRB-o bila je UDBIN-a teroristicka organizacija.
  
  
   Ruzica Andric
   Zadnji prezivjeli clan Bugojanske grupe

   Gospođa Ružica Andrić godinama se bori protiv nametnika koji si svašta dopuštaju, ali je nemoćna jer je hrvatski demokratki sustav izvan kontrole naroda, gdje se malo toga može reći da ide u korist naroda i, što je najgore, naroda se ništa niti ne pita.
  
   O ovome je prije pisao portal 'Hrvati AMAC' i ne znam razlog zašto nisu objavili i ovo. Hercegovački lobi je i instalirao Vukušića u PBV pa možda zbog toga što je sad gospođa Andrić prozvala 'Hrvatski list', koji je blizak s tim lobijem, sad nemaju baš previše sluha za širu spoznaju o udbaškim podmetanjima. Za one koji su manje upoznati s ovom temom evo nekih poveznica:
   • http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=218&Itemid=128
   • http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=219&Itemid=256
   • http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=245&Itemid=128
   • http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=363&Itemid=256
   • http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=663&Itemid=128
   • http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=971&Itemid=128

  
   A evo što o Boži Vukušići misli Mirko Karačić, predsjednik Počasnog bleiburškog voda:
   Gospođa Andrić je ovim rečenicama definitivno potvrdila moje sumnje u rad HRB-a i onih koji vode (ne)brigu o Bleiburgu: "Bugojanska grupa bila je na prevaru zavedena po vodstvu Bratstva i uvedena u jugoslavensku zamku, a onda likvidirana. HRB-o bila je UDBIN-a teroristicka organizacija." I upravo zbog Vukušića i njegovih nalogodavaca nitko nije odgovarao, a izgleda da niti neće odgovarati za masakre - stradanja civila i zarobljene vojske - kod Bleiburga ...

48 ×  Sviđa mi se (Like it) × 48

KOMENTARI ( 99 ):

Za prikaz komentara i tekstova vezanih uz ovu temu - kliknite!

Mirha Dedić, 2008-04-16 u 00:41:19 na vrh stranice

14.12.2003.
ČUVARI JUGOSLAVIJE: Autor Bože Vukušić, suradnik UDBE

Božidar Spasić, srbijanski obavjestajac koji je godinama pred rat bio sef operacija jugoslovenskog SDB-a protiv neprijateljske emigracije, ekskluzivno za nas list komentira knjigu "Cuvari Jugoslavije", otkriva da je stvarni autor tog obavjestajnog bestselera hrvatski emigrant Boze Vukusic, objasnjava kako je prikupljena i selektirana dokumentacija i tvrdi da niko ne bi usao u crkvu i dzamiju ako bi se objavila imena hodza i popova koji su radili za jugoslovenske tajne sluzbe u zemlji i inostranstvu

Nagovorili smo Vukusica da u Njemackoj ubije nevinog covjeka kako bi pokazao da je "PRAVI USTASA"!

Bozu Vukusica je iz zatvora u Njemackoj 1991. pustio sef BND-a Klaus Kinkel na molbu hrvatskog predsjednika Tudjmana o Tajne sluzbe Srbije i Hrvatske i prije rata su spijunirale Drzavnu bezbjednost BiH O Zeljko Raznatovic Arkan nije bio saradnik SDB-a nego nas agent za "specijalne zadatke" O Iz Saveznog SDB-a jos 1991. godine zbog saradnje s Irakom i straha od Busove odmazde odneseno je i unisteno hiljade dosjea.

Knjiga "Cuvari Jugoslavije" koja je, otkrivajuci imena hiljade saradnika i operativaca SDB-a BiH, uznemirila bosansku javnost napisana je selektivno i iz nje su izostavljena brojna imena saradnika koji su u medjuvremenu prevrbovani, a pravi autor knjige je Boze Vukusic, hrvatski emigrant, tvrdi za nas list Bozidar Spasic, bivsi inspektor najviseg ranga saveznog SDB-a, koji osobno poznaje Vukusica s kojim je godinama prije rata odrzavao redovnu vezu u hrvatskim emigrantskim krugovima u Evropi.

"Tvrdim da je Vukusic mozak ovog projekta, jer me je prije godinu dana zvao i pohvalio moju knjigu u kojoj sam opisao kako se sluzba borila protiv ustaskih emigranata medju kojima je bio i Boze Vukusic i rekao mi da sprema knjigu dokumenata s druge strane, dakle kako je emigracija vidjela sluzbu i ko su bili njeni saradnici.

Moj posao je bio da prikupljam informacije o aktivnostima i planovima ustasa u zemlji i inostranstvu, kao i da tu djelatnost onemogucavam prije svega propagandno-psiholoskim pritiscima i akcijama. Imao sam u tom poslu odrijesene ruke, narocito u periodu kada je odjeljenje vodio Hercegovac Stanko Colak. On je jedna od najznacajnih licnosti savezne Sluzbe. Poznavao je ustase kao rijetko ko, jurio se s njima i vodio najvaznije akcije i kombinacije Sluzbe".

Krajem 1983. godine tada mladi splitski novinar Boze Vukusic pobjegao je u Stutgart sa novinarkom Slobodne Dalmacije Dragicom Dujmovic. Razlog je bio izbjegavanje sluzenja vojnog roka. Da bi dobio papire, predstavljao se kao politicki emigrant i prikljucio se tamosnjoj hrvatskoj politickoj emigraciji. Njegov dolazak u emigrantskim krugovima je slavljen kao veliki dogadjaj, jer je stigao neko strucan ko moze uredjivati list Hrvatski tjednik, inace glasilo organizacije Hrvatski drzavotvorni pokret.

Njegov lagodni emigrantski zivot kratko je trajao. Jedne veceri u kafani pripito drustvo za stolom provociralo ga je da nije "pravi ustasa", da je "udbaski agent" i slicno. Ponudili su mu nagodbu: "Ako ubijes onog za drugim stolom od nas, onda cemo znati da si nas". Pokazali su mu na Jusufa Tartara, navodno agenta UDBE. Iste noci u toaletu kafane Boze Vukusic ubio je Tartara. Vrlo brzo je bio uhapsen i osudjen na dozivotnu robiju. Kaznu je sluzio u Stanheimu, zatvoru za teroriste.

KAKO SAM MANIPULIRAO VUKUSICA

"Tako se zavrsila jedna epizoda slucaja Vukusic organizovana u nasoj reziji, jer je u drustvu koje je nagovaralo Bozu na ubistvo najglasniji bio nas obavjestajac.

Boze je iz zatvora nastavio da pise za svoje novine. Njegovi tekstovi imali su uticaja u hrvatskim ekstremnim krugovima i to smo namjeravali da zaustavimo. Poceo sam kao njegov “odani ustaski prijatelj” da mu svakih petnaest dana pisem pisma. Pisao sam mu da je iskoristen i izmanipulisan, a da oni koji su sve to smislili lagodno zive, dok ce on do kraja zivota trunuti u zatvoru.

Potom sam ga obavijestio kako sam poceo da skupljam novac za bolje advokate i za obnovu procesa u kojem moze biti oslobodjen, i u svakom sljedecem pismu pitao sam da li je primio pare koje sam mu navodno poslao po ljudima u koje on ima povjerenja", navodi Spasic.

Novac, naravno, nije stizao, a Boze Vukusic ne samo sto se unervozio, vec je poceo sam da pise pisma uglednim hrvatskim emigrantima koje je poznavao, obavjestavajuci ih ko je sve pronevjerio pare za njegovo oslobadjanje i sta se nekim od uglednih Hrvata u emigraciji radi iza ledja. Za novine je prestao da pise, a nekolicina do tada emigranata od autoriteta izgubila je povjerenje svojih istomisljenika.

Citava operacija oko Vukusica bila je, po misljenju naseg sagovornika, jedna od vrhunskih obavjestajnih akcija savezne Sluzbe drzavne bezbjednosti.

Kada je Tudjman dosao na vlast u Hrvatskoj, preko Medjunarodnog crvenog krsta doveo je Bozu Vukusica i Miru Baresica u Hrvatsku, da navodno kaznu sluze u svojoj zemlji. Oslobodio ga je licno Klaus Kinkel, tadasnji sef njemacke tajne sluzbe BND, kome je Vukusic slao desetine pisama ubjedjujuci ga da je on hrvatski borac i da mu je sve namjesteno. Kada se vratio u zemlju, trazio je da se kao i neki drugi hrvatski emigranti (primjerice Nikola Stedul) zaposli u MUP-u Hrvatske. Dobio je mjesto u arhivi gdje je imao savrsen i nesmetan pristup dokumentima.

Nas sagovornik tvrdi da se u centrali u Zagrebu nalazilo dosta dokumenata iz arhive u Sarajevu, te pri tom otkriva da je je Sarajevo uvijek bilo predmet spijuniranja Zagreba i Beograda.

"Hrvati su to radili zbog Hercegovine, a ovi iz Beograda zbog Srba u BiH. Uvijek smo spijunirali jedne druge i prakticno nije postojalo veliko medjusobno povjerenje. Kad se radilo u emigraciji, radilo se timski, medjutim, kada je bio u pitanju unutrasnji neprijatelj, stvari su izgledale sasvim drugacije. Uvijek se recimo postavljalo pitanje da li Vojislav Seselj veci neprijatelj od Alije Izetbegovica. Ovdje u Beogradu se pitalo zar je moguce da je Seselj uhapsen zbog sedam strana teksta. Dok se u Bosni govorilo zar je moguce da je Alija uhapsen zbog toga sto je trebao putovati kod Homeinija.

Dakle, dokumentacija o bh. saradnicima dugo se skupljala u Zagrebu. Dalje znam da je za vrijeme rata veliki dio dokumentacije iz Sarajeva prebacen u Mostar a potom u Zagreb.

Hrvati su na najpokvareniji nacin krali iz Sarajeva. Sjecam se da su nam neki operativci sluzbe u Hercegovini govorili – ljudi, oni nam otkrivaju ko su saradnici, desifruju ih. Zapadna Hercegovina bila nam je najzanimljive podrucje jer se tu sudaralo najvise obavjestajaca.”

Spasic koji je imao priliku vidjeti trotomnu knjigu "Cuvari Jugoslavije" kaze kako je Bozu Vukusic kao autor knjige iz dokumentacije kojom je raspolagao izbacio 20 do 30 posto saradnika. "Zasto? Zbog toga sto su u medjuvremenu prevrbovani, i sada rade za njih. To je inace opasnost za agenta kada jednom pocne da radi, ostaje agent cijelog zivota.

Osim toga, sigurno desetak posto onih koji nisu pomenuti u rodbinskim je vezama i postoji treca grupa saradnika cija imena nisu objavljena s odredjenom namjerom. Jednostavno, da bi se ucijenili za odredjene poslove, a moguce je da za neke i nemaju dokumentaciju. Pogotovo se tesko otkrivaju ljudi iz vjerskih zajednica a njih je bilo dosta. Kada bismo mi sada objavili koji su sve popovi Srpske pravoslavne crkve bili saradnici, ljudi nikada ne bi isli u crkvu, jer nije bilo popa koji nije htio da saradjuje sa sluzbom”.

ARKAN JE BIO SPECIJALNI AGENT SDB-a

Nas sagovornik, inace vrhunski obavjestajac i bivsi sef specijalnog tima za borbu protiv ekstremne teroristicke emigracije, objasnjava kako je funkcionisala savezna Sluzba SDB-a i ko su bili njeni saradnici u zemlji i inostranstvu.

Po njegovim rijecima, savezna policija po Zakonu i pravilima o radu SDB-a sve do 1990. godine nije imala prava na angazovanje saradnike i agenata na podrucju republika. Dakle, savezni agenti u zemlji nisu postojali.

"Nasa osnovna funkcija bila je koordinacija medju republickim tajnim policijama. Zbog toga nikada necete naci ni jednog saradnika savezne sluzbe jer su se njihovi osnovni dosjei nalazili u republikama. Govorilo se da je Zeljko Raznatovic Arkan saradnik savezne policije, to nije bilo tacno, on je bio nas specijalni agent kojeg je jugoslovenska tajna policija slala u inostranstvo po specijalnim zadacima.”

"Gotovo citava arhiva je unistena 1991., kada je zapoceo rat u Zalivu. Savezni savjet za zastitu ustavnog poretka donio je tada naredbu da se unisti sva dokumentacija savezne Sluzbe koju je imala o republikama i pokrajinama jer je doslo do invazije na Irak i postojao je strah da ne dodje do invazije na nasu zemlju. SFRJ je tada bila u vrlo dobrim odnosima za Irakom, postojale su informacije da mi naoruzavamo Irak, da su nasi piloti i vojni instruktori tamo i tada je Bus Senior zaprijetio da ce se vrlo ostro obracunati sa svom logistickom podrskom Iraku. Sjecam se da je dokumentacija unistavana danima. Potom je pakovana u zelene platnene dzakove koji su zapecaceni odvezeni u fabriku hartije u Ostruznicu gdje su zapaljeni. Savezni SUP bio je zaduzen da vodi evidenciju koliko kojih dokumenata je unisteno, svi su bili sifrovani. Sekretar savjeta koji je doneo odluku o unistenju arhive bio je bas covjek iz Sarajeva Andjelko Maslic.

Takodje, veliki dio dokumenata unisten je u augustu 1992. godine kada je Milan Panic smijenio Mihalja Kertesa, tvrdi Bozidar Spasic i otkriva: "Tada me je pozvao Kertes kome sam bio sef kabineta i rekao mi da sve iznesem iz njegovog i mog kabineta. Medjutim, kod svakog obavjestajca ostalo je bar po dvadesetak kvalitetnih dokumenta.

Negdje u maju 1992. godine Kertes je usplahiren uletio u kabinet i kazao mi:

“Milosevic je naredio da zauzmemo sve vile republika i pokrajina u Beogradu i da ih legalizujemo na Srbiju. Kreni odmah!”

Vec narednog mjeseca, u junu, Kertes je dobio novi zadatak: da se zgrada savezne policije vlasnicki i u zemljisnom katastru prebaci na Republiku Srbiju, cime se izbjegava njeno ukljucivanje u zajednicku imovinu bivse Jugoslavije.

Jednim pistoljem podmitio sam sudiju da zgradu SSUP-a upise na moje ime, a odmah potom je sacinjen drugi dokument kojim mi se imovina nacionalizuje u korist Republike Srbije.

Tada su se i kadrovi iz drugih republika rasuli.

DOGOVOR GRACANIN-DELIMUSTAFIC

“Nasa Sluzba je imala jak i stabilan kadar sve do pocetka raspada zemlje, kada su kontraobavjestajci i drugi pripadnici SDB-a, zbog ucjena ili svojevoljno, poceli da pristupaju separatisticki nastrojenim strankama.

Gracanin se tada dogovorio s Alijom Delimustaficem da se policajci iz SSUP-a zajedno s policajcima sarajevskog SUP-a rasporede po vecim centrima u BiH i zajednicki rade na sprecavanju rata. Ja sam rasporedjen u Mostar, medjutim, tamo se nisam dugo zadrzao, vec prve noci auto mi je dignut u vazduh. Kada sam se vratio u Beograd, general Gracanin me nije pitao ni kako sam preziveo atentat, za njega je to bilo normalno i ocekivano.”

OPASNI TOMO NALETILIC

“Jedan od najopasnijih hrvatskih emigranata rodom iz Gruda bio je Tomo Naletilic. On se najvjerovatnije sada nalazi negdje u Hercegovini. Nasa sluzba mu je u Njemackoj bacila kiselinu u oci od cega se Naletilic dugo oporavljao. Njegova supruga Tereza pristala je da saradjuje s bosanskom tajnom policijom da bi muzu sacuvala zivot. Naletilic o tome naravno nista nije znao. Zene su bile cesti saradnici.” (KRAJ)

HODZE I POPOVI U INOSTRANSTVU MASOVNO SU RADILI ZA SLUZBU!

“Kada se radi o saveznim organima, jedino je svoje saradnike imala nasa diplomatija. Savezni sekreterijat za spoljne poslove imao je svoju obavjestajnu sluzbu koja se zvala Sluzba za informisanje i dokumentaciju - DIP. Ona je je bila jedina sluzba koja je na saveznom nivou mogla da ima svoje saradnike i to samo u inostranstvu.

Diplomatija nam nikada nije govorila ko su joj saradnici po imenu, svi su imali iskljucivo pseudonime. Njihov identitet od nas se krio jer je postojao strah da ne dodje do “provale”. Ti saradnici su najcesce vrbovani u konzulatima i najveci broj njih bili su svestena lica - popovi i hodze.”

 Podržavam ovo što kaže Mirha Dedić.    Nisam za ovo što kaže Mirha Dedić.

dst, 2009-02-07 u 21:10:55 na vrh stranice

Neka mi bude slobodno s bloga "taliban.blogger.ba" prenijeti komentar na istu temu:

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

miniSTAR, 2009-02-12 u 20:43:24 na vrh stranice

Josip Bozanić reče:
"... Kako je samo snažan emotivni naboj povezivao one koje je pročistila patnja u komunizmu. No, danas, dvadeset godina nakon tih početaka moramo postaviti pitanje: Kakav predznak ima zbilja koja je nosila pečat komunizma? Gdje je nestao taj naboj i na koji je način snaga dobra, spremna na žrtvu, pretvorena u nesigurnost, a ponekad i u malodušje.
Imamo dojam da je sustav prestao djelovati u prijašnjemu obliku, ali da je doživio svoju preobrazbu koja se očituje u trovanju tla iz kojega treba niknuti plod pšeničnoga zrnja. Jer, kako objasniti da se dva desetljeća nakon tih događaja istina ne uspijeva ukorijeniti u zemljama koje se diče slobodom i istinoljubivošću?
(...)
Zar nismo svjedoci prešućivanja, osobito medijskoga, onoga čime se može ponositi svaki hrvatski čovjek? Zašto djeca i mladi danas nemaju otvoren put prema cjelovitosti uvida u riznicu naše i europske duhovnosti? Komunizam je ostao živjeti na razoran način. Savjesti su nemirne, osobnosti podijeljene, treba promicati pomirenje u društvu. Od one velike zavjese 'djeca laži' ponijela su sa sobom njene komadiće i njima prekrivaju ili zamagljuju istinu o pojedinim događajima, kako u pojedincima, tako i u pojedinim dobro izabranim institucijama. Neki kroz ostatke te zavjese siju sjeme razdora i zbunjenosti.
Istina je da je zavjesa pala; istina je da je sustav doživio slom, ali krhotine su dovoljno snažne da se pojave u oblicima promicanja istih neistina ne samo kroz pore politike i odnosa prema prošlosti, nego naročito u odnosu prema odgoju, znanosti, obrazovanju. Njena struktura je ostala živjeti u zakonodavstvu i pravosuđu, u gospodarstvu i kulturi. Ne smijemo, braćo i sestre, biti ni zbunjeni, ni iznenađeni, a najmanje malodušni zbog toga što se i danas pojavljuju zahtjevi proturječni antropološkoj istini o čovjeku, pretočeni čak i u zakonske odredbe. Mi nikada ne ćemo reći da su one dobre, niti se pomiriti da je u tim pitanjima moguć politički kompromis, jer se ne radi o ljudskim dogovorima, nego o sržnoj istini kojoj mi nismo izvorište.
(...)
... ako vam se ne govori istina o kardinalu Stepincu i o mučenicima komunizma diljem svijeta, sami ju istražujte i upoznajte..."

 Podržavam ovo što kaže miniSTAR.    Nisam za ovo što kaže miniSTAR.

Slobodna Dalmacija, 2009-02-27 u 01:40:41 na vrh stranice

26.02.2009. | 20:17
Radu Pejića država zvala u srpsku kuću, a sada ga deložira
Karin: dao 100.000 eura pa izbačen na ulicu
piše Ivica Nevešćanin/EPEHA

Pejić se kao bivši politički logoraš 1996. uselio u dodijeljenu mu srpsku kuću, potpuno je uredio, a onda je vlasnica iz Beograda takvo zdanje prodala za deset tisuća eura

[ Rado Pejić ostao je i bez životne ušteđevine i bez kuće, osuđen na 'smještaj' u prikolici ]

Ova je deložacija bjelodani dokaz da u hrvatskoj vlasti glavne konce još uvijek vuku UDBA i KOS! Oni su organizirali kriminalnu pretvorbu tijekom rata i tim su novcem financirali sve dosadašnje izbore u Hrvatskoj.

To dokazuju i svjedočenja Žarka Puhovskog u Haagu i Vladimira Šeksa u slučaju Glavaš. Sada po svaku cijenu žele onemogućiti naš rad i ugasiti udrugu, pri čemu im deložacija služi kao izlika - izjavio je Rado Pejić, član Udruge bivših političkih zatvorenika "Goli otok" iz Karina, neposredno prije nego što je u nazočnosti sudskog ovrhovoditelja i policije u četvrtak deložiran iz srpske kuće u kojoj, kao povratnik iz Njemačke, živi od 1996. godine.

Sudski progon

Pejić živi na katu, a prizemlje koristi za prostorije HDPZ-a "Goli otok".

- Od države sam dobio nedovršenu prizemnicu, u nju uložio 100 tisuća eura i podignuo kat, a sada me iz nje tjeraju jer je vlasnica kuću prodala trećoj osobi bez moga znanja za 10 tisuća eura! Pa gdje toga ima - žali se Pejić, optužujući da iza pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru o iseljenju stoji interesna sprega APN-a, pojedinih sudaca i trgovaca nekretninama.

- Kuća je do 2005. bila u vlasništvu Stanice Tekić, koja danas živi u Beogradu. Početkom 2000. došla je u Karin u namjeri da mi kuću proda jer je vidjela da sam je uredio i podignuo kat. Tražila je 20 tisuća ondašnjih maraka, a ja sam nudio 15 tisuća.

Otišla je neobavljenog posla, da bih ubrzo doznao da je za prodaju kuće opunomoćila Gordanu Alavanju, vlasnicu agencije za nekretnine iz Obrovca. Ona je pak 2005. kuću prodala Luciji Šimić iz Zagreba, inače kćeri svoje suradnice, za 10 tisuća eura. Od tada je počeo moj sudski progon - kaže Pejić.

Slično je doživio i Ivan Brekalo, jedan od osnivača HDZ-a u Njemačkoj i dugogodišnji dopredsjednik stranke.

- U Hrvatsku smo došli na poziv tadašnjega predsjednika Tuđmana i ministra Šuška. Dali su nam kuće i rekli da tu živimo. Nikad nam nisu rekli da to nije naše, a sada nas tjeraju na ulicu. Masno su nas prevarili i opljačkali - kaže Brekalo.

Četvorica prevarenih

Sudbinu Rade Pejića na sličan način dijele i ostali članovi Udruge "Goli otok": Ivan Brekalo, Stjepan Hoborka, Rafael Brnada i Frano Ditrih. U Karin su došli 1996. na poziv hrvatskih vlasti iz Njemačke, Švicarske i Zagreba, a sada ih ta ista država deložira iz dodijeljenih im kuća u koje su uložili svoje životne ušteđevine.

Život u prikolici

Pejić od danas živi u kamionskoj prikolici koju je dovezao iz Njemačke i parkirao u dvorištu kuće. U nju je smjestio krevet i noćni ormarić na kojem drži knjige omiljene još iz zatvoreničkih dana u Staroj Gradiški, gdje je od 1972. do 1974. izdržavao kaznu zbog verbalnog delikta protiv Jugoslavije. Početkom 1980. otišao je u Njemačku i tamo se povezuje s političkom emigracijom koja je, tvrdi, i onda i danas, premrežena suradnicima UDBA-e i KOS-a.

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Dalmacija.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Dalmacija.

Rado Pejić, 2009-04-22 u 08:36:16 na vrh stranice

U projekt progona bivšeg hrvatskog političkog zatvorenika uključeni su nažalost i neki "Veliki" Hrvati. Kako nebi ostalo prešućeno, evo ih:

1.Ivo Matanović "Ustaša", koji je objavio na svom portalu ZDRUG UDRUGA... pamflet Skandalozno o skandaloznom, u kojem grubo i ispod svake mjere ukusa vrijeđa, laže i podmeće.

2.Mirko Vidović, koji je svojim literarnim uradkom na tom portalu, kao akademik dao legitimitet Matanoviću u širenju laži, i tako UDBI sekundirao progon.

3.Anđelko Galić, urednik "Blog i Hrvati", koji je također preko svoga bloga omogućio napade i širenje laži na mene. ( i poslije mojeg upozorenja)

4. Tomislav Dragun, portal "Hrvatska uljudba", isto kao i Galić i poslije mog upozorenja da prenosi tekst koji širi ordinirane laži, nastavlja širiti laži koje na kraju dovode do UDBA-škog progona mene i drugova.

 Podržavam ovo što kaže Rado Pejić.    Nisam za ovo što kaže Rado Pejić.

taliban.blogger.ba, 2009-05-08 u 15:46:17 na vrh stranice

07.05.2009.
KORUMPIRANA CRKVA

Šta bi čovjek poželio osim da ovog tzv. svećenika, osim da mu veliki željezni križ padne na glavu. Nije li ga podgovorio onaj udbaš, dr.mr,prof., šta predaje na teologiji u Rijeci, jer on ima dosta iskustva sa UDBA-om, kada je cinkario gastarbajtere koji su mu se ispovijedali u Njemačkoj.

Ovo je dobro došlo da odvalim udbaše preko konkurencije u Rijeci, šta će jedva dočekati, pa neka i dalje kokodače sa oltara i zaziva Isusa u pomoć orjunaškom HDZ-u. Bravo vele(ne)časni, ovaj put si pogodio kao prstom u gov.o, šta si promovirao orjunaško-udbašku organizaciju. Obradovat će vam se konkurencija na ovom virtualnom izletu. Upzorio sa Međugorje, a vas ću prve kazniti, i to će vam biti za pokoru.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

Ružica Andrić, 2009-05-08 u 15:55:38 na vrh stranice

17. ožujka 2009. 09:26
NAPAD NA CLANA BUGOJANSKE GRUPE,
AMBROZA ANDRIC I NJEGOVU OBITELJ.



Napad na pok. Ambroza Andric i njegovu obitelj, ucinjen je u clanku 'Reagiranja na clanak i intervju Ruzice Andric', objavljenog u Cro Express 5.3.2009, iz Melbourne (Australija). U clanku nije bilo reagiranja na moje pisanje i izjave, vec blacenje moga pok. supruga Ambroz Andric, nase dvoje djece, a mene se, na podao nacin prikazalo, kao mentalno bolesnu, nemoralnu i zlobnu zenu. Tko je napisao ovaj clanak, tajna je, pisac cIanka nije imao hrabrosti staviti svoje ime. Pokusala sam pronaci, tko je pisac ovoga clanka, ili dobiti bar neki dokaz, tko ga je uputio na Cro exspress. Nisam uspjela. Tajanstveni pisac, ovoga ogavnoga clanka, oblatio je moga pok. supruga Ambroz Andric, ubijenoga po UDBI, kao covjeka sa niskim moralom i napao moju i Ambrozovu djecu. Lazne price o mojoj i Ambrozovoj djeci, pocele su poslije moga odlaska iz Chicaga, USA,1975. iz Hrvatskog Fonda, ciji je predsjednik u to vrijeme bio Vlado Glavas, danas povratnik u Hrvatsku, i aktivan clan 'Kluba povratnika' formiranog po vodjama HRB-a. Poslije moga odlaska iz Chicaga, na sastanku 'Hrvatskog Fonda', Vladin suradnik, zatrazio je od njega, da istrazi tko je otac djeci, Ruzice Andric. Na tom sastanku bio je i jedan posteni Hrvat, zgrazen sto je cuo, napisao mi je u pismu sto se dogodilo i govorilo na tom sastanku.

Od tada, pa sve do 1994 god. sirene su price, djeca Ruzice Andric, kopilad su. Ona je pricu promjenio Franjo Pericic, koji je dezertirao Bugojansku grupu na austrisko-jugoslovenskoj granici. Te 1994. godine, Pericic u njegovom pismu, puceno Uredniku, zagrebackih novina 'Panorama', on pise;; 'Ruzica daje izjavu o udaji, pitajte je tko je Mirko Buzak i cije je djete Beti, a drugo je djete Josip Andric a trece ? (prilog A) Slicne lazi napisao je i tajanstvevi pisac ovoga clanka. U jednom drugom pismu Pericica, o udovici pok. Ante Milicevica, on pise; 'Cujem da se od Ante Milicevica, zena udala za pravoslavca, cestita joj dusa ako je to uradila'. (prilog B) Za udovicu pok. Mirka Vlasnovica, rasirili su pricu, zena Vlasnovica udala se za Srbina i rekla je, nisam znala sto je muskarac, dok se nisam udala za Srbina. Najmladji sin pok. Ilije Glavasa, rodio se za vrijeme Bugojanske akcije. O njemu sirene price, da nije djete pok. Glavasa, vec je kopile, i tako na podli nacin oblatili su i udovicu Glavas, da je nemoralna zena.

Posije sto je Jure Maric bio osudjen na 4 godine zatvora, Bratsvo je slalo svoje ljude u Jugoslaviju kao turiste, oni su kao slucajno, srecali moju i Ambrozovu obitelj, i govorili im grozne prljavstine o meni. I spocetka, niti Ambrozova a niti moja obitelj nije vjerovala. Iz godine u godinu, dolazili su novi ljudi, iz Australije, susrecali Ambrozovu i moju obitelj, i govorili grozne lazi o meni, na kraju Ambrozova obitelj je povjerovala u te lazi, i neki clanovi moje obitelji. Ambrozova sestra Marija Mikac, u jednom njezinom pismu, napisala mi: Nedavno mi je pricao jedan covjek iz Sydney-a, samo su dosli ovdje na dva mjeseca, da si se udala za nekog svabu' (prilog C) Ovaj tajni pisac pise, Ruzica nije dobro dosla sestrama Ambroza Andrica, a nespominje, tko je mene oblatio pred njima.

Ovo su samo neke, od mnogih sotonskih UDBAS-kih metoda, sa kojima su blatili udovice, ozenjenih Bugojanaca i unosili mrznju Hrvata prema njima i njihovoj djeci. Sa sirenjem ogavnih lazi izolirali su ih od Hrvatske zajednice. Udovice i sirocadi Bugojanaca, gdje god su dosli docekali su ih prezirni pogledi i uvrjedljive rjeci. Pok. Ambroz Andric, 08.06.1972. u 9 sati uvecer, pozdravio se sa mnom i djecom i otisao je u Austriju, u kamp pripremljen po vodstvu Bratstva, za Bugojansku grupu. Iducu noc, 09.06.1972, UDBASI su stavili tempiranu bombu na biciklo moga i Ambrozovog sina tada sestogodisnjeg Stjepana, koja je trebala eksplodirati u 12 satu u podne, u to vrijeme, on je olazio iz skole. Nesto se dogodilo, bomba je eksplodira, u 4 sata ujutro 10.06.1972. Strasbourske novine „Dernieres Nouvelles D'Alsace' 10.06.1972. objavile da je bomba exsplodirala na biciklu. (prilog F, na slici bicikl Stjepana Andric) Jos jedan napad se na zivot sina Ambroza Andric 1991, djelo je sina jednog UDBAS-a iz Bratstva. Ovaj napad, prijavili smo policiji, a onda se odmah umjesao jedan korumptirani policajac, koji je stitio UDBAS-e iz Bratstva, umjesto da nam pomogne, on je zlostavljao i mene i sina Ambroza Andric. Pet godina kasnije, tojest 1996. godine, uz pomoc korumpiranih sluzbenika, Specijalnog odljela Policije, (odjel je na kraju raspusten zbog korupcije) sa dobro planiranim scenarijom, Bratsvo je pokusalo, poslati nevinog u zatvor, Ambrozovog i mog sina. Zbog ovoga napada, i progona, uputila sam zalbu u na najvisa drzavna mjesta u Canberi. Zalila sam se na Juru Marica i druge UDBAS-e i na koruptirane drzavne sluzbenike, koji su zloupotrjebili njihove pozicije, da stite Juru Maric i druge UDBA-se. Bratsvo je ciljalo na sina Ambroza Andric od prve godine njegovog zivota. Stjepan je bilo samo godinu dana star, kada je UDBA-s, Jozo Orec poslao covjeka, da ga kidnapuje. Hvala Bogu, Ambroz je na vrijeme otkrio, i spasio nase djete. Ambrozov sin, dobio je Sveucilisnu diplomu sa najboljim ocjenama, nikada nije mogao dobiti posao u njegovoj profesiji, markiran je, kao sin teroriste. Udbas-i iz Bratsva i njihove veze, totalno su unistili zivot, Ambrozovog sina, a jedini je razlog, on je sin Ambroza Andrica.

Bratsvo je, u ime sirocadi i udovica ozenjenih Bugojanaca, skupilo stotine i stotine tisuca dolara, (u danasnjem novcu milione) od hrvatskih rodoljuba, koji su jednako darezljivo davali svoj zaradjeni novac, kao i za vrijeme Domovinskog rata, vjerujuci da ce doci na pravo mjesto. A Bugojanska sirocad i udovice, zivili su u groznoj bjedi, prognani, terorizirani i ponizavani. U pismu sina pok. ilije Glavasa, upuceno, Saborskoj Komisiji za utvrdjivanje zlocina protiv Hrvata, za vrijeme rata i poraca, on je opisao bjedu i grozote u kojima je zivio sa majkom, sestrom i bratom. Boze Vukusic, je procitao ovo pismo, moj izvjestaj i jos tri pisma druge djece Bugojanaca. Sve nas je ignorirao. (prilog D) Tajanstveni pisac spomenutog clanka, pokusava prikriti, pljacku ovog skupljenog novca, sa laznom tvrdnjom, da je Bratsvo meni ponudilo stan i mjesecnu placu. Udbasi su se obogatili na krvi Bugojanaca, i na patnjama sirocadi i udovica, ozenjenih Bugojanaca. I sada opet, 37 godina poslije beskupolozne likvidacije mladih Bugojanaca, UDBAS-i iz Bratstva, sa Bozom Vukusic, opet ce, na krvi Bugojanaca, zaraditi velike novce, na filmu i knjizi, koju pripremaju o Bugojanskoj akciji i grupi. I u filmu, i u knjizi, istina ce biti sakrivena. Hrvati ce placati, da citaju i gledaju UDBI- ne lazi.

U zadnjih pet sest tjedana, dva dogadjaja dogodila su se, koja su izazvala bjes Bratsva, netko od njih napisao je ovaj ogavnni clanak. Prvi dogajaj, u mome nedavno objavljenom clanku, skrenula sam paznju javnosti, da je pisanje Boze Vukusica o Bugojanskoj grupi, indenticno a ponegdje i isto, sa pisanjem jugoslovenskog pisca, Djordje Licine u njegovoj knjizi „Dvadeseti covjek“ Glavni junak te Licinine knjige bio je dvadeseti covjek, koga je Licina nazvao Martin Jurisa. U knjizi Licina, pise o dogadjaju, u kojem su bili samo Martin Jurisa i moj pok. suprug. Taj dogadjaj dobro mi je poznat, u njemu su sudjelovali samo moj pok. suprug Ambroz i Jure Maric. Cim sam to procitala, odmah sam svatila, dvadeseti covjek, bio je Jure Maric. I na to sam skrenula paznju hrvatskoj javnosti.

Drugi dogadjaj, na portalu „Hrvatskog Kulturnog Vjeca' Grupa hrvatskih intelektualaca, izmjenjivali su njihove zakljucke, bazirane na raznim informacija koje su procitali o Bugojanskoj grupi. Moram im priznati bili su na putu, da dodju blizu istine. U izmjeni njihovih pogleda, spomenuli su i neke moje izjave. Onda se umjesao Marijan Bosnjak, 12.2.2009, napao je, tu grupu intelektualaca i portal H.K.vjeca, sa laznim optuzbama, da blate hrtvatske rodoljube, (Bugojansku grupu), a onda je dodao: 'Ocito je da nitko od vas nepozna Ruzicu Andric'. Tri tjedna poslije ove izjave Bosnjaka, u objavljenom clanku ''Reagiranja na clanak i intervju Ruzice Andric', Udbasi su napisali tko je Ruzica Andric. Sa napadom na portal HKV i intelektualce, Bosnjak je poslao poruku svima Hrvatima, ako spomenete Ruzicu Andric, ili spomenite neku od njezinih izjava, lazno cu vas optuziti. Namece se pitanje, sto to brine Bosnjaka. Marijan Bosnjak je povratnik iz Australije, danas je Ministar u Hrvatskoj.

Ovaj clanak, nanijelo mi je velike boli i patnje, ali dobro je sto je objavljen, sa ovim clankom Bratsvo je potvrdilo, sto ja govorim godinama. Od 10.06.1972., do danas, Bratsvo i njihove veze, proganjaju i blate, nas obitelj Ambroza Andrica.

Ja jesam zakonita zena Ambroza Andric, i nikakve podle lazi i podmecanja, nemogu to meni oduzeti. Ja sam bila clan Bratsva, bila sam clan Bugojanske grupe, sve do prelaska grupe preko granice. Danas ja dobro znam, kako smo uvuceni u Udbinu zamku. Bratsvo je biila najkrvolocnija UDBI-na organizacija. Bratsvo je uvelo Bugojansku grupu u jugoslovensku zamku, da budu beskupolozno likvidirani. To su cinjenice. Blacenje moga karaktera, nece i nemoze izbisati grozne zlocine Bratsva, protiv Hrvatskog naroda.

Za razumjevanje dubokih i podlih podmetanja i dezinformacija Udbasa, jako je dobro upoznati se, s dogadjajima u vezi promjene teksta na Bleiburskom spomeniku. Puni tekst objavljen je u zborniku 4. Zrtvoslovnog kongresa.

Ruzica Andric
Zadnji prezvjeli clan Bugojanske grupe

Sydney 12.03.2009


PRILOZI;

A - pismo Franje Preric, upuceno Panorami 1994. Pericic, Jure Maric i Marko Mudronja trebali su predvoditi Bugojansku grupu u Akciju. Pericic i Mudronja, dezertirali su Bugojansku grupu, na jugoslovensko/austriskoj granici, Pericic sa izgovorom da je strar, Mudronja sa izgovorom da je bolestan.

B – Pericic je napisao laz, da se udovica pok. Ante Milicevica, preudala za pravoslavca.

C – Marija Mikac sestra brace Andric. Odnosi izmedju nje i ostale obitelji moga muza Ambroza, bili su jako dobri, sve dok ih turisti Bratsva, koji su dolazili tamo svake godine iz Australije, nisu uvjerili u brutalne lazi o mojoj osobi.

D – Pismo, Ivice Glavas, skupa sa jos tri pisma djece ciji su ocevi bili u Bugojanskoj grupi i moj izvjestaj, bili su poslani, tadasnjem Predsjedniku Hrv. Drzavnog Sabora, Vladimiru Seks i gosp. Kazimiru Sviben, tadasnjem Predsjedniku Saborske komisije za istrazivanje ratnih i poratnih zlocina protiv Hrvata. Posliljku Hrv. Sabor nikada nije dobio, Saborska Komisija je je dobila, sto potvrdjiva prilozena postanska povratnica (prilog E). Boze Vukusic imao je na uvidu, pisma djece Bugojanaca i moj izvjestaj, sve je ignorirao. Glavas je najmladje djete pok. Ilije Glavasa, rodio za vrijeme Bugojanske akcije.

Novine iz Strasbourga, Francuska, na slici bicikl, sestogodisnjeg sina Ambroza Andric, na koje je bila postavljena tempirana bomba, u noci 09.06. 1972.

 Podržavam ovo što kaže Ružica Andrić.    Nisam za ovo što kaže Ružica Andrić.

dst, 2009-05-19 u 13:52:35 na vrh stranice

Nakon što su Banac i Čičak prozvali Mesića za brojne zločina iz II. svtetskog rata i poraća, oglasio se Mesićev bilten (poznatiji kao glasilo hrvatske mafije) Nacional napadajući taj dvojac koji se usudio reći istinu o Tuđmanovcima:

Zbilja, koja banda su ti predsjednički dvori i što nam je Tuđman ostavio..., a samo Crkva to ne vidi. Ne vidi čak niti da ministarstvo obitelji vodi Srpkinja koja iza sebe ima četiri (4) rasturena braka, niti vidi da ministarstvo branitelja vodi članica Pokreta za Jugoslaviju...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Slobodna Dalmacija, 2009-06-05 u 02:08:33 na vrh stranice

04.06.2009. | 10:18

JOSIP PERKOVIĆ i ZDRAVKO MUSTAČ ZA DOGAĐAJ iZ 1991. TERETE BIVŠEG USTAVNOG SUCA
Splitski proces: "Vice Vukojević je inicirao otmicu šefa SDS-a Blagoja Zelića"

Istraga koju Županijsko državno odvjetništvo u Splitu već devet godina vodi protiv Bože Vukušića, tajnika Počasnog bleiburškog voda, zbog otmice navodno bivšeg suradnika SDS-a Petra Gudelja i Blagoja Zelića, načelnika splitskog Odjela jugoslavenske Službe državne sigurnosti, iz prosinca 1991. nastavljena je nakon duže stanke u Splitu ročištem na kojemu su svjedočili Josip Perković i Zdravko Mustač.

Pet maskiranih osoba otelo je Gudelja u Krstaticama kod Imotskoga, a 20 dana poslije uniformirani i maskirani ljudi oteli su i Zelića iz njegove obiteljske kuće u Kaštel Štafiliću, da bi ga 20-ak dana nakon otmice ostavili izudaranog i izmučenog na smetištu, gdje je i pronađen. Iako je od tog događaja prošlo 18 godina, a Zelić je 1999. umro, hrvatsko pravosuđe još nije donijelo presudu.

Vukušića se sumnjiči da je kao djelatnik SZUP-a organizirao otmicu i mučenje Gudelja i Zelića, te da je za potrebe filma Nikole Babića “Bruno Bušić - život, djelo i mučko ubojstvo“ prislio Zelića da pred kamerama kaže na koji je način organizirao ubojstvo Bruna Bušića i tko su bili izvršitelji atentata.

Perković, koji je bio pomoćnik hrvatskog ministra obrane i načelnik Uprave SIS-a za sektor sigurnosti, zna puno o hrvatskoj emigraciji jer je od 1970. radio u Službi državne sigurnosti SFRJ na raznim rukovodećim položajima, 1986. postao je i pomoćnik u Republičkom sekretarijatu, a 1990. i kao podsekretar u SDS-u.

Perkovića se, kao i Mustača, teretilo da su kao dužnosnici jugoslavenske tajne službe organizirali niz akcija protiv hrvatskih emigranata. U iskazu na posljednjem istražnom ročištu Perković je rekao da mu je Josip Manolić kao načelnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka poslao dopis 1992. u kojemu mu je naredio da odredi operativne djelatnike SIS-a u Splitu koji bi ispitali sve okolnosti Zelićeva nestanka, a Ured za zaštitu ustavnog poretka će odrediti dva djelatnika koji će ispitati tu otmicu.

‘Pomagao mu brat’

Ti djelatnici su u dogovoru i zajedno otišli u Split odakle su se Perkoviću javili telefonom rekavši mu da su identificirali organizatora otmice Blagoja Zelića i da je to djelatnik SZUP-a Bože Vukušić, kojemu je pomagao i njegov brat Jure te neki pripadnici HV-a kojima se on sada ne sjeća imena.

- Nakon toga u moj ured je ušao Jerko Vukas, koji je bio pomoćnik u SZUP-u, te mi je rekao da cijelim događanjima oko otmice Zelića rukovodi Vice Vukojević koji je tada, mislim, bio saborski zastupnik. Ja sam bilješku dostavio Manoliću, Šušku i Uredu predsjednika. Meni Vukas ovu informaciju nije dao napismeno, nego sam ja na ove tri adrese službenu bilješku dostavio na način da sam je formulirao kako sam do saznanja došao temeljem razgovora s Vukasom - rekao je Perković.

Perković je na ročištu rekao i da nema saznanja o tome da je Vukas osobno poslao Vukušića da rasvijetli okolnosti Zelićeve otmice.

- Ako je to sudu Vukas i izjavio na prethodnim ročištima, to nije točno - smatra Josip Perković.

Drugi svjedok Zdravko Mustač koji je u vrijeme Zelićeve otmice bio Manolićev pomoćnik u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, a i u Jugoslaviji je stekao zavidnu karijeru kao službenik SDS-a, načelnik Centra SDS-a i zamjenik republičkog sekretara MUP-a 1982. te poslije i podsekretar u Saveznom sekretarijatu, rekao je da ga je u siječnju 1992. nazvala Nataša Zelić, kćerka Blagoja Zelića, kojemu je on u SDS-u bio šef, moleći ga da dozna tko joj je uoči Nove godine oteo oca te što je s njim.

- U proljeće 1992. je u naš ured došao paket u kojemu su bile tri stvari, i to Zelićev rukopis s dnevnikom koji je vodio za vrijeme otmice, i to, kako ja mislim, u originalu, više komada magnetofonskih snimki na kojima je Zelićev govor te ispis tih snimki koji je trebao poslužiti ako je na snimci što nerazgovjetno. Po rukopisu, koji je bio sve gori, moglo se zaključiti da tretman Zelića nije bio normalan, da on nema dovoljno odmora... Zelićev iskaz odnosio se na ubojstvo Bušića, a ja sam čitao rukopis i prijepis kaseta, te se dio materijala odnosio na njegove misli o meni te na istraživanje SDS-a u kojem sam radio u prošlosti - kazao je Mustač.

Za razliku od Perkovića, Mustač se nakon otmice sa Zelićem jednom i susreo u 40-minutnom razgovoru 1998. na zagrebačkom aerodromu Pleso, i to kada je Zelić dolazio u Zagreb kao svjedok u postupku protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Bruna Bušića.

Tom prilikom mu je Zelić rekao da iza ljudi koji su ga oteli stoji država i moć i da zbog toga neće poduzimati nikakve legalne radnje u smislu prijave otmice jer se njemu, kako je rekao, neće vjerovati.

- Tom prilikom mi je rekao da iza njegove otmice stoji Bože Vukušić kao oganizator i Vice Vukojević kao idejni začetnik - rekao je Mustač, dok je ostale aktere otmice zaboravio.

(...)

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Dalmacija.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Dalmacija.

Slobodna Dalmacija, 2009-06-09 u 16:03:17 na vrh stranice

08.06.2009.
Đapić uzvraća udarac: svog kritičara isključuje iz stranke zbog "blaćenja predsjednika i stranke"

Nakon što se u subotu susreo s prvim zahtjevom za odstupanjem s čela stranke, šef HSP-a Anto Đapić kreće u protuudar. Neslužbeno doznajemo da će već ovoga tjedna stranačkom Sudu časti biti upućen prijedlog da se potpredsjednika Glavnog stana Peru Čorića isključi iz stranke "zbog medijskog blaćenja predsjednika i predsjedništva, kao i stranke u cjelini".

Čorić je podsjetimo na Glavnom stanu predložio usvajanje Deklaracije, koja između ostaloga predviđa i Đapićevu ostavku. U vrhu HSP-a smatraju da iza Čorićeve akcije stoji vukovarsko-srijemski HDZ.

- Čorić je s HDZ-om i prije odluke Glavnog stana o strategiji za izbore potpisao koalicijsku suradnju i tada mu je rečeno da će poslije izbora biti marginaliziran, jer nas je doveo pred svršen čin. Ovo što se sada događa su pokušaji destabilizacije HSP-a u V. izbornoj jedinici, gdje je naš Mirko Duspara suvereno pobijedio na izborima za gradonačelnika Slavonskog Broda i gdje mi po trenutnoj snazi imamo realne izglede za dva saborska zastupnika na sljedećim parlamentarnim izborima. To je HDZ-u trn u peti i zato su ovo pokušali - tvrdi nam bliski Đapićev suradnik.

Đapić, koji i dalje smatra da je on žrtva stranke, a ne stranka njega, ostaje ustrajan u svojoj najavi "čišćenja stranke" i u tome za sada ima podršku sebi bliskih ljudi. Tako će biti raspuštena i zagrebačka organizacija HSP-a, koja je podržala Čorićev prijedlog, kao i sva Županijska vijeća u kojima na lokalnim izborima nije prijeđen izborni prag, a to su u varaždinskoj, krapinskoj i dubrovačkoj županiji. Podsjetimo, Đapić se već obračunao sa svojim dojučerašenjim prvim osječkim suradnikom Gordanom Matkovićem te još 40 osoba koje su podržale Matkovića, koji su svi isključeni iz stranke.


- - -
komentar: dst - Đapić po nalogu tajnih službi ima zadatak razbiti hrvatsku desnicu i uz pomoć Parage to mu još uvijek uspjeva. Samo hrvatske tajne službe rade protiv svog naroda i protiv svoje države ...

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Dalmacija.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Dalmacija.

Nacional, 2009-06-23 u 11:45:53 na vrh stranice

Objavljeno u Nacionalu br. 710, 2009-06-23

NOVI SANADEROV diplomatski problem
Oštar protest Degerta i Bradkea zbog Fabera

SMJENA VLADIMIRA FABERA s mjesta ravnatelja policije izazvala je nevjericu u hrvatskoj javnosti, ali i zabrinutost u međunarodnoj zajednici, gdje se pitaju je li Hrvatska odlučila odustati od borbe protiv kriminala, u kojoj je Faber bio uspješan

Kad mu je prošlog ponedjeljka uvečer zazvonio mobitel, ravnatelj policije Vladimir Faber nije mogao vjerovati onome što je čuo: ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko javio mu je da ga je premijer Ivo Sanader definitivno odlučio smijeniti. Slične pozive u kojima mu je Karamarko javljao da je šef Vlade ljut na njega Faber je tijekom svog osmomjesečnog mandata primao već nekoliko puta, ali ovoga puta Faber je bio šokiran jer je odluka o smjeni došla iznenada i bez jasnog razloga. Sličnu reakciju Sanaderov čin izazvao je i u hrvatskoj javnosti: svi su bili iznenađeni smjenom čovjeka koji je iskreno i odlučno počeo depolitizirati hrvatsku policiju, a pritom je pod njegovim vodstvom u nekoliko mjeseci razriješeno nekoliko vrlo teških kriminalističkih slučajeva, poput ubojstava Ivane Hodak, Ive Pukanića i Nike Franjića...

http://www.nacional.hr/clanak/60674/ostar-protest-degerta-i-bradkea-zbog-fabera


komentar: dst - Još jedna podvala, ali i znakovitost tko vlada Hrvatskom. Naime, Faber treba tajnim službama i strancima k'o čovjek koji je provjereni neprijatelj svom narodu i koji se prekalio mlateći naše dečke na maksimirskom stadionu. Sanaderu je smetalo to što je taj gad (k'o i sam premijer) radio zbog birača, ali mora dignuti rep masonskom imperiju koji mu kroji kapu i sva ostala mjerila ... JADNO i ŽALOSNO ...

 Podržavam ovo što kaže Nacional.    Nisam za ovo što kaže Nacional.

RADIO ŠIROKI BRIJEG, 2009-07-07 u 02:14:24 na vrh stranice

6.7.2009 • 14:46:34
Uhićen Ivan Lasić - Gorankić!

ŠIROKI BRIJEG - Danas u 14 sati i 10 minuta policijski službenici PU Široki Brijeg, temeljem zahtjeva Interpola, u Knešpolju su lišili slobode Ivana Lasića zvanog Gorankić, rođenog 1934. godine, s prebivalištem u Mostaru, stoji u priopćenju MUP-a ZHŽ.a. Uhićenog Lasića potražuje Interpolova podružnica Wisbaden, a isti je osumnjičen za kazneno djelo pomaganje i poticanje na ubojstvo.
Uhićeni Lasić bit će smješten u prostoriji za zadržavanje PU Široki Brijeg do trenutka kada ga preuzmu policijski službenici nadležne agencije.


- - -
http://www.radiosirokibrijeg.com/vijesti_opsirnije.asp?id_vijest=5740

 Podržavam ovo što kaže RADIO ŠIROKI BRIJEG.    Nisam za ovo što kaže RADIO ŠIROKI BRIJEG.

Fena, 2009-07-08 u 01:03:17 na vrh stranice

07.07.2009. 19:45

Ivan Lasić pušten na slobodu
Pripadnici federalne policije utvrdili da Lasić posjeduje bosanskohercegovačko državljanstvo...

Ivan Lasić zvani Gorankić, bivši pripadnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti (SDS) koji je jučer uhićen u Širokom Brijegu po Interpolovoj potjernici, danas je pušten na slobodu pošto je utvrđeno da posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine.

"Ivan Lasić danas je pušten na slobodu pošto su pripadnici federalne policije utvrdili da posjeduje bosanskohercegovačko državljanstvo. Po uputama državnog odvjetništva Lasić je nakon toga pušten na slobodu", izjavio je glasnogovornik MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona Damir Čutura.

Potjernicu za Lasićem raspisale su njemačke vlaste zbog sumnje u umiješanost u likvidacije hrvatskih emigranata u Njemačkoj 80-ih godina prošlog stoljeća, no pošto Bosna i Hercegovina ne izručuje svoje državljane drugim državama Lasić je pušten na slobodu, javila je Hina.

Njemački savezni kriminalistički ured (Bundeskriminalamt - BKA) na svojim internetskim stranicama objavio je tjeralicu za trojicom hrvatskih i jednim državljaninom BiH u svezi s ubojstvom hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića 1983. godine.

BKA navodi da je od četvorice traženih Ivan Lasić državljanin BiH, a ostala trojica državljani Republike Hrvatske.

Viši zemaljski sud u Muenchenu osudio je u julu prošle godine hrvatskog državljanina Krunoslava Pratesa na doživotni zatvor zbog ubistva Stjepana Đurekovića. Sud je pritom ustvrdio da su presudnu ulogu u tom, kako je navedeno, "politički motiviranu" ubistvu imale tajne službe tadašnje Jugoslavije.

Po zaključku toga suda presudnu ulogu u operaciji smaknuća Stjepana Đurekovića odigrao je i Josip Perković, koji je u početku 80-ih obnašao dužnost višeg djelatnika SDS-a.

Perković se u više prigoda nije odazivao sudskim pozivima za svjedočenje, a za njim je bila raspisana i međunarodna potjernica.

Njemačko državno odvjetništvo u nekoliko je navrata nakon presude Pratesu najavljivalo da se istraga u slučaju Đureković nastavlja i proširuje na ostale osobe koje su tijekom suđenja bile spominjane kao mogući sudionici u akciji smaknuća Stjepana Đurekovića.


- - -
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/crna-hronika/ivan-lasic-pusten-na-slobodu

 Podržavam ovo što kaže Fena.    Nisam za ovo što kaže Fena.

dragovoljac, 2009-08-12 u 15:22:47 na vrh stranice

* Mišljenja sam da djelovanje HIP-a i raznih stožera stvarno nema ničeg s onim kako se predstavljaju javnosti. Norac ili Slobodna Dalmacija su samo paravani za unošenje pomutnje na političku pozornicu i stvaranje latentnog sukoba kako bi se u stvorenoj dimnoj zavjesi što lakše isprovocirali prijevremeni izbori i preuzela vlast. Ovim putem postavljam pitanje drugovima iz HIP-a i stožera, koji vjerujem s velikim zanimanjem prate ovu raspravu, kako to da opijeni izbornom pobjedom na lokalnim izborima u Splitu nisu reagirali na šetnju istim tim Splitom JUGOSLAVENSKOG ministra vanjskih poslova, JUGOSLAVENSKU zastavu izvješenu na zgradi HNK-a u Splitu i sastanak Jadransko-Jonske inicijative koja nas ponovno povezuje s JUGOSLAVIJOM.


* Pa krenimo, početkom rata u Hrvatskoj u vrlo kratkom vremenskom razdoblju likvidirana su tri čovjeka, Miro Barešić, u još nerazjašnjenim okolnostima, Ante Paradžik, od strane pričuvnog sastava MUP-a i Blaž Kraljević od strane pripadnika Tutine Kažnjeničke bojne. Vratimo se malo više unatrag u Švedsku gdje Miro ulazi u ured crnogorca Rolovića koji je došao na to mjesto da bi se obračunao s "ustaškom" emigracijom. Miro u naguravanju ubije Rolovića i nekoliko sati ostaje sam zatvoren u njegovom uredu prije predaje švedskoj policiji.
1. pitanje - zašto Miro ide na Rolovića?
2. pitanje - što radi u njegovom uredu toliko vremena?
Hipotetski odgovorimo da je Rolović u svom uredu imao popis ljudi ubačenih u hrvatske organizacije u inozemstvu i cilj Mirove akcije je baš taj spisak. Miro se nakon uspostave samostalne države vraća u Hrvatsku i stavlja se zbog svetih ciljeva hrvatske slobode i vjere u pomirenje "ustaša" i "partizana" u službu ljudi (svjesno ili nesvjesno) koji su bili na tom spisku ili su bar držali na vezi ljude s tog spiska, a koji se u tom trenutku ('91.g.) nalaze vrlo visoko pozicionirani u državi Hrvatskoj. Za te podatke znaju i ostala dvojica koje sam spomenio na početku i to je razlog njihove smrti. Molio bih Politologa da nam malo obradi ovu tezu o kojoj pretpostavljam da ima nekih saznanja iz opće kulture a i po poslu kojim se tad bavio.


* Jedna od stvari koja šteti dignitetu Domovinskog rata je i Tomica Merčep. Prema njegovim tvrdnjama njegova udruga broji 200.000 dragovoljaca. Da je to istina ne bi mi branili Vukovar već bi opsjedali Beograd. Kamikaza nadam se da se slažeš sa mnom po ovom pitanju?
Gdje se god Tomica pojavio ostajali su veliki problemi: Vukovar, Gospić, Pakrac. Čudna je njegova uloga u Domovinskom ratu i u Udruzi dragovoljaca koju je razvodnio i doveo do neprepoznatljivosti. Zatim tu je i njegova Pučka stranka i čudni ljudi koje je oko sebe okupio bar u Splitu. Zbilja bih i ja volio da se Politolog malo pozabavi ovim pitanjem.


* Odgovor na pitanje tko nam je prodavao oružje je jednostavan: svatko tko ga je imao, jer smo ga plaćali ne pitajući za cijenu. Važnije je pitanje tko je to isto oružje već dovedeno u hrvatsku preprodavao hrvatima '91 po astronomskim cijenama. Cijena jurišne puške AK47 na hrvatskom crnom tržištu '91 godine je iznosila 1200 DEM, cijena jednog metka za istu pušku je tada iznosila 1 DEM. Tko je organizirao distribuciju i prodaju oružja i streljiva domoljubima koji su ga već prije platili i čijim je novcima to isto oružje kupljeno da bi im poslije toga po drugi put bilo prodano?
Jedno pitanje politologu: gdje su završili novci pribavljeni prodajom i otkupom stotina tisuća stanova u Hrvatskoj? Po najblažoj procjeni riječ je o iznosu od oko 4 milijarde DEM. Veliki dio tog novca uplaćivan je nakon prestanka vojnih operacija u Hrvatskoj, dakle ne može se govoriti o potrebi financiranja obrane RH u to vrijeme kao razlogu kojim se pravdalo sve prije toga.


* Postoji još jedan zanimljiv a neriješen događaj iz hrvatske prošlosti. Tko je iz sadašnje (komunisti) i bivše (HDZ) vlasti bio upleten u likvidaciju i izdaju Bugojanske skupine? Pitanje je vezano i vjerovatno je isti odgovor i na pitanje tko je izdao Ludviga Pavlovića?


* Pa koliko ja znam Vice Vukojević je radio za UDBU odnosno 3. odjel SDS-a.


* Objasni mi malo ulogu Franje Gregurića. Koliko znam za vrijeme SFRJ vodio je predstavništvo Astre u Moskvi, a preko Astre išla je skoro sva trgovina oružjem. Kakav je on status imao u UDBI, i koliko je s njegovim poslom u Rusiji vezana njegova uloga u davanju putovnice ruskom mafijašu Mogiljeviću?


* Neke podatke o samom dovođenju pokojnog Mira Barešića u Hrvatsku a vrlo vjerojatno i o njegovoj pogibiji mogao bi dati i Paraga.
Kronologija događaja: Vladimir Sečan, hrvatski emigrant i umirovljeni pukovnik američke vojske (sudjelovao u borbi protiv komunista u Južnoj Americi i Kubi) koji je s devetnaest godina pristupio Hrvatskoj ustaškoj organizaciji i sredinom pedesetih emigrirao u Ameriku, angažirao je Ivana Kovača da otvori podružnice HOS-a (Hrvatskih oružanih snaga) u Europi. Kovač početkom osamdesetih za tu akciju u Hrvatskoj vrbuje Paragu. (Cijela operacija je vođena pod patronatom CIA-e) 1989. godine Paraga odlazi u Ameriku, na Floridu i upoznaje Sečana, zapovjednika glavnog stožera HOS-a, tu u Sečanovoj vili upoznaje i dr. Srećka Pšeničnika, predsjednika HOP-a i njegovu suprugu Mirjanu, kćerku dr. Ante Pavelića. U prisutnosti dr. Pšeničnika, Sečan imenuje Paragu zapovjednikom HOS-a u Hrvatskoj. Poslije kraće obuke u Miamiju, Sečan šalje Paragu u Paragvaj i Argentinu da upozna Mira Barešića i Dinka Šakića. Paraga vodi razgovore sa Barešićem i dogovara njegov povratak u zemlju gdje bi Miro kao priznati vojni stručnjak vodio obuku dragovoljaca HOS-a. Događaji su se početkom rata u Hrvatskoj odvijali i sami znate kako, Paraga formira HOS (Hrvatske obrambene snage) koje financira CIA i služe im kao protivteža Tuđmanu i HDZ-u odnosno utjecaju BND-a na službeni Zagreb.
(Molim sve moje drage prijatelje dragovoljce HOS-a da mi na ovom ne zamjere, njihove namjere su bile časne i dali su svoj nemjerljiv doprinos uspostavi Nezavisne Hrvatske Države, na čemu su im svi pravi domoljubi zahvalni.)
Inače Zdravko Mustač, poslije savjetnik Franje Tuđmana, a sedamdesetih načelnik SDS-a Zagreb u tom radoblju otvorio je dosje Paraga u kojem je zapisao: "Prosječnog intelektualnog razvoja, introvertiran, visoko opsesivan i paranoidan, liječen pod dijagnozom psihopata, opasan nacionalista.....zagovornik ideja Ante Starčevića i autor parola "Živjela samostalna Država Hrvatska", "Srbe na vrbe", "ŽAP-Živio Ante Pavelić"....."


* "O špijunima i sličnoj bratiji" nešto može znati svatko tko prati tisak i gleda televiziju. Baš su normalne osobe u potrebi da se bave ovakvim pitanjima iz razloga što zbog takvih tipove normalne osobe vegetiraju, odnosno ili nemaju posla ili ako ga imaju ne primaju plaću. Istim tim "normalnim" osobama koči se njihov intelektualni i stvaralački razvoj iz razloga što se "bratija" zbog toga osjeća ugrožena. Stara je taktika, koju su vrlo dobro upotrebljavali komunisti svugdje gdje su vladali, drži narod u neznanju i tada ti nije opasan. Ovim temama se bavimo jer želimo znanje, ali znanje koje bi pomoglo napretku a ne vodilo u destrukciju. Ovo čita mnogo ljudi i iz tog razloga bih naveo jednu parolu koju koriste naša braća po vjeri Irci: "Tiocfaidh ar la", odnosno prevedeno s gaelskog: "Naš dan će doći". Zato samo hrabro naprijed.


* Samo još jedna paralela sa Ircima od kojih bi trebali naučiti neke stvari, pa o njima gotovo jer nas odvlače s pravih tema. Kao što svi znate u Irskoj postoje različite grupe koje se oružano bore protiv okupacije dijela zelenog otoka, no bez obzira na sve njihove različitosti u pogledu na buduće političko uređenje Irske i cilj njihove borbe zajedničko im je da se svi nazivaju Oglaigh na Heireann odn. Irski dragovoljci. Poučno zar ne?


* Što se tiče masonerije, slažem se u potpunosti s tobom da o tome prestanemo pričati na ovom mjestu, no ipak smatram da je tema i previše zanimljiva da bi je potpuno ignorirali. Najbolje bi bilo otvoriti poseban topic sa tom temom, ali bez puno povijesnih predavanja, pokušajmo ih locirati u društvu i lokalizirati njihove ciljeve, bar one koji se kose s onim za što se zalažemo. Neosporno je da bi neutralizacija njihova učenja i rada umnogome pridonijela pomaku nabolje, a to većina ovdje uključenih želimo.

Bilo bi zanimljivo pročeprkati po ulogama nekih splitskih novinara i fotoreportera i njihovoj suradnji s obavještajnom i kontraobavještajnom zajednicom. Ljudi prije radili za SDS i KOS pa samo nastavili servisirati SZUP i SIS. Oni su i dalje ti koji postojeću manipulaciju artikuliraju i predstavljaju kao javno mijenje, a većina ljudi to prihvaća bez pogovora. Mislim da bi tu skidanje maski dosta pomoglo i da bi se neke stvari ogolile do same kosti tako da se vidi da iza puno prenapuhanih stvari ne stoji ništa a bitne stvari se kriju ili minoriziraju.

Komentari su izvrsni, očekivanje novih dobro će mi se osjetiti na impulsima na kraju mjeseca. Šalim se. Samo nastavi. Ne bi vjerovao koliko ljudi svaki dan pita za ovo ovdje.

Tiocfaidh ar la!, a nadam se da ćemo ubrzo moći reći i Tannaig ar la linn, tj. Naš dan je došao.


* 1996. godine iz krugova europskih masona moglo se čuti kako im u Europi smetaju još samo slovačka vlada i hrvatski narod. Hrvatskom narodu na čast a vladi koju su držali u svojim rukama na sramotu. Držeći se ideje da u ovoj temi idemo izravno i argumentirano navesti ću imena za koja sam siguran da pripadaju zagrebačkoj loži "Vijenac": Nenad Porges, Silvije Degen i Davor Štern.

Zanimljiva je uloga Silvija Degena koji je sudjelovao u pokušaju osnivanja Velike lože Jugoslavije 1990. godine kada je za Velikog meštra iste lože izabran Zoran Nenezić.

Neki od članovi rotary kluba Split su: Vjenceslav Bacci, Juroslav Buljubašić, Zlatko Gall, Miće Gamulin, Marin Mrklić, Tihomir Rađa, Željan Radman, Vladimir Resner, Jerko Rošin, Matko Trebotić, Anatolij Kudrijavcev...

Dekret kongregacije sv. Oficija od 11. siječnja 1951. godine kaže: "Klerici se ne smiju upisivati u udruženje "Rotary club" ni prisustvovati na njegovim sastancima; laike pak treba poticati da vrše odredbe kan. 686. ZKP-a".

DOMINUS REGIT ME, ET NIHIL MIHI DEERIT!


* To što si pročitao o nespojivosti masonstva i Crkve ne treba te čuditi, već po ovih par rečenica vidljiv je tvoj stav o tome. Prvo, Crkva se ne piše malim slovom kako ti to radiš, drugo, Opus Dei je nastao 02. listopada 1928, dakle jedna je od mlađih crkvenih organizacija pa prema tome masonerija ne može živjeti u Crkvi od davnina, treće, koga nešto zanima, a pogotovo istina o Opus Dei, može posjetiti službenu stranicu Opus Dei na www.opusdei.org , a ne nasjedati raznim dezinformacijama kakvih je mreža puna, treće, ako želiš povezivati dr.Franju Tuđmana s masonima, najsumnjivije je njegovo svojevremeno primanje počasnog doktorata u Luganu (čini mi se 1992.g.), a sveučilište u Luganu figurira kao centar velikog orijenta.

"A što se prisluškivanja tiče" ono je izmaklo ikakvoj kontroli, prisluškivati može svatko tko poželi, oprema je svima dostupna, samo je pitanje kako to tko usmjerava, u kojem pravcu ide i kakvi su mu ciljevi. "a koga zanima može više naći na npr. www.dis.org/erehwon/spookwords./html ", pa vidjeti kako to radi NSA.

Što se tiska tiče, mnogo puta je važnije pročitati tko piše koji članak nego ono o čemu piše. Tada stvari postaju jasnije.


* Mr. Nate Barišić i njegov kolega Božo Kovačević (ne ministar), 1996. godine prodavali su dezinformacije o protivnicima HDZ-a.
Već spomenuti Kovačević početkom osamdesetih bio je angažiran u zagrebačkom centru SDS-a "po liniji nacionalizma i građanske desnice". Bio je zadužen za kontrolu i uhićenja Marka Veselice i Đure Perice, a jedan od glavnih predmeta obrade bio mu je dr. Tuđman.
Ante Barišić, danas asistent na Fakultetu političkih znanosti, voli se predstavljati i kao "analitičar", "politolog" ili "komunikolog", na vrhuncu svoje karijere u SDS-u radio je "po liniji klera", tj. prevedeno na normalni jezik uhodio je, prisluškivao i ucjenjivao svećenike i časne sestre. Od strane I.Z. Čička 1991. godine razotkriven je kao čovjek koji je batinao studente optužene za neprijateljsku djelatnost jer su u studentskom domu na Lašćini pjevali hrvatske pjesme, što je vjerojatno razlog za njegovu smjenu s mjesta savjetnika dr. Tuđmana, a ne po njegovim tvrdnjama obrana gen. Špegelja, koja mu usput budi rečeno i nije bila najuspjelija. Poslije se zbog svoga pada u nemilost pokušao "zahvaliti" Čičku navodno nakon Oluje pronađenim dokumentima koji su optuživali Čička da je 1966. godine zavrbovan od UDBE pod kodnim imenom "Bak". Za taj posao Barišić je trebao biti nagrađen, od Vjesnika koji je tu informaciju objavio, sa 20.000 DEM.
Toliko o moralu i poštenju politologa.

I ovo što mi ovdje radimo može se nazvati lustracija.

Ante otvorio si Pandorinu kutiju, svjesno ili ne, i sada stvari treba dovesti do kraja da bi se kutija zatvorila i prošlost arhivirala. A da bi se došlo do toga mnoge maske trebaju pasti.


* Začetak problema u hrvatskoj obavještajnoj zajednici nalazi se u činjenici da su 1990. g. sve ključne položaje preuzeli bivši službenici jugoslavenske službe državne sigurnosti i njihovi suradnici, koji su se specijalizirali za borbu protiv "hrvatskog nacionalizma" i "hrvatske emigracije".
SZUP je preuzeo Smiljan Reljić, potomak poznate predratne orjunaške, a za vrijeme rata i nakon njega partizansko-oznaške obitelji iz Drniša. Reljićev glavni savjetnik bio je Franjo Vugrinec, zagrebački udbaš. Najvažnije odjele u SZUP-u, kao i u većini Centara SZUP-a preuzeli su također poznati "borci protiv hrvatskog nacionalizma": Mišo Deverić, crnogorac Vjeko Brajović, Ivan Horvat, Zdravko Pejić, Stipe Perković, Darko Starčević...
Na čelo SIS-a postavljen je Josip Perković, posljednji "veliki borac protiv hrvatskog nacionalizma i ustaške emigracije" (mentor Josipa Perkovića u UDBI bio je raspop Srećko Šimurina, dugogodišnji alfa i omega hrvatske UDBE)
Čitavu obavještajnu zajednicu koordinirao je Josip Manolić kojega se može smatrati glavnim kreatorom kadrovskog, organizacijskog i metodologijskog razvoja hrvatske obavještajne zajednice. On zapošljava bivše oznaše i udbaše: Zdenka Svetea iz Bjelovara, Miju Hlada, Slobodana Josipovića, člana poznate udbaške obitelji koji je svoj zanat ispekao u beogradu, Zdravka Mustaća, posljednjeg kapa saveznog SDS-a.
Istodobno u rad službi uključuje suradnike UDBE koji su hrvatske emigrante pratili u inozemstvu: Tomu Sedlu, Krunoslava Pratesa, Stjepana Kralja. Ovi nastavjaju s istim poslom početkom devedesetih samo što to tada zovu ekstremne iseljeničke grupe.
Na čelo vojne obavještajne službe postavljen je Davor Domazet Lošo, o kojem se već dosta prije pisalo na ovim stranicama.

U takvim uvjetima i s takvim ljudima prošli smo i bolje nogo što mislimo posljednijh deset godina.


* Nedugo prije ubojstva Bruna Bušića 1978. godine Josip Perković prebačen je iz Osijeka u zagrebački centar SDS-a gdje je radio u III sektoru koji se bavio likvidacijama hrvatskih političkih emigranata. U to vrijeme načelnik sektora bio je Ivan Oroz.

Na onome je tko je Bušiću organizirao smještaj u Parizu leži veliki dio odgovornosti za njegovo ubojstvo.

Dio dokumenata nestalih iz arhive centra SDS-a u Splitu došao je do Milana Buškaina koji ih je dostavio Markici Rebiću. Dokumenti su bili spaljeni u vrijeme dok je Blagoje Zelić bio otet i ispitivan o ubojstvu Bruna Bušića.

Tko je bio na poziciji da uđe u arhiv, iznese ga i spali te organizira otmicu, ispitivanje Zelića a u isto vrijeme i sudjeluje u snimanju filma o ubojstvu Bruna Bušića?

Ista osoba je inzistirala na tome da Sindičić bude optužen za Bušićevo ubojstvo kako bi skrenula pažnju sa sebe.

Josip Manolić je u razgovoru sa švedskim novinarom hrvatskog podrijetla Nikolom Majstorovićem izjavio da se Vice Vukojević ubacio u MUP ponajprije kako bi se dočepao udbine dokumentacije, te da je nekim njezinim materijalima manipulirao (preko tjednika ZORA a u suradnji sa Božom Vukušićem i Tomicom Merčepom), a neke je dao spaliti.

Ivan Cerovac i Josip Majerski tvrde da je Vice Vukojević bio u Parizu upravo kad je na Bušića izveden atentat.

S odlukom o Bušićevoj likvidaciji bili su upoznati Blagoje Zelić, Srećko Šimurina, Đuro Lukić, Josip Perković, načelnik II uprave SDS-a Stanko Čolak, Jerko Dragin, šef centra SDS-a Rijeka, Max Manfreda, šef hrvatske udbe Vinko Bilić, Zlatko Uzelac, ministar SUP-a SRH, Josip Duplančić, šef centra SDS-a Split.

Zelić je akciju organizirao uz pomoć svojih agenata u Parizu, Nevena Baričevića ("Marko"), te braće Dinka ("Šime") i Ivana ("Đorđe") Jukića. Sa Baričevićem koji je bio blizak Bušiću su kontaktirali operativci splitskog centra SDS-s Frane Dukić i Čedo Matutinović.


* Inflaciju prisluškivanja u Hrvatskoj treba tražiti u nesposobnosti ljudi koji sjede na čelnim mjestima obavještajnih službi.
Prisluškivanje se može koristiti kao pomoćni izvor prikupljanja informacija kada već postoje indicije o počinjenju djela koje može ugroziti sigurnost države odn. raznih kriminalnih djela.
Zbog obrnutog načina rada prisluškivanje se provodi na svim razinama da bi se pomoću njega došlo do indicija. Samim takvim radom dolazi se i do mnoštva drugih informacija koje ne bi trebale biti u sferi rada obavještajnih i kontraobavještajnih službi (politika i gospodarstvo) te se takove informacije dostavljaju određenim interesnim skupinama koje ih onda koriste za diskreditaciju političkih protivnika ili za pribavljanje osobne imovinske koristi.
Najčešće opravdanje takovih postupaka su primjeri iz svijeta (npr. optužbe iz EU da se projekt ECHELON koristi za industrijsku špijunažu u korist SAD-a). Žalosno je što su nam primjeri u ponašanju uvijek devijacije koje vidimo u svijetu.
Primjer prisluškivanja može biti slijedeći. Sluša se osoba koja je operativno interesantna i onda se prisluškivanje širi na sve koji tu osobu kontaktiraju, pa na sve druge dalje. Dolazi do inflacije prisluškivanja i sindroma Velikog Brata.
Nepobitno je da se takovim načinom mogu prikupiti važne i korisne informacije ali velika većina ih nema veze sa operativnom obradom koja je inicirala primjenu TKTR-a.
Preko 90% informacija potrebnih obavještajnim i kontraobavještajnim službama može se dobiti iz otvorenih izvora ili obavljanjem obavijesnih razgovora. Daljnji korak, dakle ostalih desetak posto su metode tajne pratnje, tajnog prikupljanja potrebnih informacija i TKTR. Kod nas je situacija obrnuta. Previše vremena se gubi na manji postotak potrebnog rada a s time se postiže i manji učinak.
No takovim radom ostavlja se privid velike angažiranosti i predanosti poslu, tj. prikupljaju se enormne količine informacija koje se poslije selektivno plasiraju, s čime se u stvari krije nesposobnost ljudi koji bi trebali organizirati rad službi u onom smjeru u kojem bi one i trebale djelovati.
Uz to dolazi i do bespotrebnog preklapanja poslova (vojne i civilne službe) s čime se otvara latentni sukob u obavještajnoj zajednici i kontraproduktivno rivalstvo.
Takav način rada karakterističan je za istočne (ex komunističke) službe što se očito vidi po strukturi i mentalitetu ljudi koji su ustrojavali ili još danas djeluju u obavještajnoj zajednici.
Način rada komunističkih službi bio je takav da su za svaki događaj morali pronaći određenu pozadinu i njegov razlog. Što je besmisleno. Ali to je bilo u njihovoj doktrini totalne kontrole, kao jedinog načina održavanja sustava kojem su pripadali. Neki događaji se događaju slučajno i bez nekog dubljeg razloga pa ih treba prihvatiti u tom kontekstu.
Stvari stoje tako da je moguće kontrolirati i ovaj naš razgovor, ali ako se utvrdi da ne postoje osnove počinjenja kaznenog djela, kontrola se napušta, no u stvarnosti se sluša i prati do besvijesti pa nakon nekog vremena neki novi događaji se nastoje dovesti u uzročno posljedičnu vezu s prijašnjim razgovorima i susretima što je u velikoj većini slučajeva besmislica.
Sve to vodi u totalitarizam a primjeri iz prošlosti nas uče kako završavaju totalitarni režimi i ljudi koji u njima sudjeluju.


* Činjenica je da će politika izjednjačavanja žrtve i agresora koju provodi svijet, nakon izručenja miloševića tražiti ekvivalent u hrvatskim "glavama". Njima odgovara da je ovo područje turbulentno ponajprije iz razloga što i sami ne znaju što bi sa nama i tako prolongiraju svoja nepostojeća riješenja. Najbolje bi bilo da napokon shvate da mi možemo sami, na naš način.
Za to je najprije potrebno ostvariti stabilnost u zemlji i spriječiti daljnje manipulacije s hrvatskim narodom. Prvo je potrebno provesti lustraciju a tek nakon nje izbore, a ne obrnuto. Drugovi na vlasti na to sasvim sigurno nisu spremni kao što nije bio spreman ni HDZ, dakle ostaje nam pronaći prave snage koje bi mogle dobiti podršku građana, isforsirati provođenje lustracije i nakon toga raspisati izbore. (Takva snaga zasigurno nije HIP, koji se takvim nastoji prikazati)
Prijatelju, pokušaj se malo osvrnuti na nešto što sam te pitao o novinarima, to bi bilo vrlo zanimljivo.
Što se tiče pića, vrlo rado čim se za to stvore uvjeti, a nadam se da će to biti brzo.

Jure: Svi pričaju o otvaranju udbaških dosjea a nitko ih ne pokazuje. Znakovito, zar ne!
Nakon njihova otvaranja ispostavilo bi se da je velika većina tih dosjea ipak samo gomila smeća, no onaj mali dio važnih i vrijednih predstavlja kamen smutnje. Iz tog razloga bi inflatorno pojavljivanje tih dokumenata bilo bezvrijedno i služilo bi za manipulaciju. Zalažem se za to da svatko ima pravo uvida u svoj dosje (ako postoji), a trebali bi razgovarati o ideji sastavljanja grupe nestranačkih , moralnih i neokaljanih ljudi koji bi češljali te papire i na taj način pripomogli objavljivanju dosjea koji se tiču svih nas, odnosno ljudi koji su radili protiv nas. na taj način bi se mogla provesti lustracija, naravno pod uvjetom svestranačke kontrole (dakle kontrolnim tijelom koje bi obuhvaćalo sve grupe i političke stranke koje djeluju u hrvatskom javnom životu), a sve u cilju izbjegavanja daljnjih manipulacija.

Hercegovac: Prodaju oružja zaraćenim stranama u Bosni (a i ne samo oružja) je lako objasniti. Uvijek je najskuplje ono čega nema, pa se prema tome i iz toga izvlači najveći profit. U slučaju rata to je oružje i nafta. Stoga određenim lobijima koji su uvijek u pravilu podržani od stranih obavještajnih službi odgovara kontrolirani sukob na određenom prostoru. O onima koji su to oružje prodavali govori taj njihov čin sam za sebe. Već smo o prodaji oružja samim Hrvatima, dragovoljcima u Hrvatskoj pisali i sada to izjednačavam sa prodajom oružja Hrvatima u BiH. (O ratu u BiH ću pisati poslije jer zahtijeva mnogo više prostora, vremena i pripreme.)
Što se tiče sprege mafijaških klanova i obavještajne zajednice ne bih želio da krenemo krivim putem. Ja pod pojmom obavještajne zajednice o kojoj ovdje govorimo podrazumijevam one koji odlučuju u njoj. Nasuprot njima postoji određeni broj mladih ljudi (ne nužno po godinama, već izniklih iz hrvatskih redova nakon raspada SFRJ) koji su visoko obrazovani i na pravilan način shvaćaju posao koji rade, no zbog više razloga (briga za egzistenciju, obitelj, strah od odmazde) šute i nastoje svoj posao raditi u granicama Zakona i Običaja u radu tih službi. Nužno bi bilo uključivanje takovih ljudi koji bi nam pomogli u daljnjem preciznom lociranju i riješavanju problema.
Obavještajac prije svega mora imati osjećaj časti prema poslu koji obavlja te se rukovoditi moralom u načinu obavljanja svog posla, jer nije sve zapisano u Zakonu i Pravilniku službe. No, zahvaljujući profilu i intelektu većine ljudi koji se tu nalaze dolazimo do onoga što nam se događa.
Službe moraju imati izgrađan odnos prema stranim službama, i što je taj odnos bolji i korektniji, proporcionalno raste i učinkovitost u radu službi, no ponekad se dovodimo u vazalski odnos i služimo za ostvarenje ciljeva koji nam se razbijaju o glavu (slučaj "Dobranje"), a to je u svezi s nestručnim, nemaštovitim i neobrazovanim, ali zato podobnim, ljudima koji nerijetko sjede na rukovodećim mjestima tih službi.


Ispričavam se svima zbog dužine teksta, no zbog prije navedenih objektivnih okolnosti nakupilo se dosta materijala.
Slijedeći put ću nastojati biti kraći i jezgrovitiji.

Pozdrav svim domoljubima!


* Na teriroriju RH djeluje mnoštvo stranih službi. Pokušati ću se usredotočiti na neke koje nisu toliko eksponirane.

Tajne službe BiH: u Bih najajktivnija tajna služba je AID (Agencija za informiranje i dokumentaciju). Borba za kontrolu frakcija preko kojih bi se AID stavio pod kontrolu postoji već duže vrijeme (još od rata) između CIA-e i SAVAK-a (Iranske tajne službe). AID djeluje u Hrvatskoj obavještajno i kontraobavještajno i posebno nam je interesantan zbog spriječavanja terorizma na području RH. Islamski teroristi za hrvatsku kao i za ostatak svijeta predstavljaju trajnu i ozbiljnu prijetnju.
Zamislite samo što bi nam napravila bomba postavljena na npr. Stradunu u jeku turističke sezone?
Iz tog razloga potrebno je prema islamskim krugovima nastupati sa izuzetnim oprezom a ne zalijetati se bezglavo kako je to već napravio Miro Tuđman 1995. godine hapšenjem Abu Talata, vođe jedne od frakcija Al-Gama'at al-Islamiyye (čiji je duhovni vođa šeik Umar Abd al-Rahman optužen za napad na World Trade Center u New Yorku), što nam se vrlo brzo vratilo podmetanjem bombe u Rijeci. Teroristi imaju svoj način razmišljanja i igre koju igraju. Rijeka nije slučajno odabrana kao cilj napada. Napadom su željeli pokazati kako ne nasjedaju na priče o Talatovom protjerivanju u Bosnu već da imaju svoje pouzdane informacije da je Abu Talat preko Rijeke prebačen na ispitivanje na jedan od brodova američke šeste floe i odatle dalje u Egipat. Čelni ljudi u hrvatskoj obavještajnoj zajednici se u trenutku Talatovog hapšenja nisu zapitali jedno osnovno pitanje. Kako to da ga Danska, Švicarska i Austrija nisu uhitile, a imale su informacije o njegovom prisustvu, nego su ostavile nama da se "proslavimo". Ovo je očiti primjer kakav pristup islamskom terorizmu imaju druge europske zemlje koje su svjesne njegovih posljedica.

Izrael: Djelovanje MOSSADA (Ha Mossad, le Modiyin ve le Tafkidim Mayuhadim - Institut za obavještavanje i specijalne službe Izraela) i ostalih izraelskih službi (Lakam; Shabak; Shin Beth) na području RH je dosta zagonetno. One uglavnom u svijetu nastupaju i djeluju preko židovske zajednice u matičnoj zemlji pa je za pretpostaviti da to isto rade i u Hrvatskoj. Njihov glavni cilj je islamski terorizam i vjerujem da tu blisko surađuju sa amerikancima ili amerikanci odrađuju dobar dio posla za njih, jer kao i Izrael, amerikanci islamski terorizam smatraju najvećom prijetnjom svojim ciljevima u svijetu.

Albanci: koliko mi je poznato još se kod nas nitko nije javno bavio albanskim (kosovskim i makedonskim) djelovanjem na području RH. S Kosova i Makedonije prema Europi putuje heroin (koji se i prerađuje na tom području), a što je veoma opasno jer dio tog jeftinog heroina ostaje na području RH. Iz Europe se vraća novac i logistika za oružane postrojbe na Kosovu i Makedoniji. (Izbijanjem suboka u Makedoniji drastično je porasla cijena heroina u Europi kao direktna posljedica prekida kanala ili otežanog tranzita droge kroz to područje.)

Zasigurno na našem području aktivno djeluju i službe Italije, Španjolske i Francuske. Španjolci, Englezi i Francuzi su posebno zainteresirani za trgovinu oružjem, koje na našem teritoriju nabavljaju Corsican National Liberation Front (FLNC), Euskadi ta Askatasuna (ETA) i Oglaigh na hEireann (Irski dragovoljci). Vjerojatno time liječe i svoje frustracije zbog nemogućnosti djelotvornijeg djelovanja protiv tih skupina u svojoj zemlji.

Sve te službe, osim svojim veleposlanstvima i konzularnim predstavništvima, služe se i trgovačkim predstavništvima te raznim humanitarnim udrugama u svom radu te preko njih prikupljaju razne informacije.

Ispričavam se zbog "dizertacije" ali o ovome se ne može kraće


* Martin Luther king je rekao "I had a dream", i ja sam imao san ali uvjeren sam da će moj san kad tad postati java, i neće ga moći spriječiti sve tajne službe svijeta.
1995. godine stajao sam pred Banja Lukom, ja i još nekoliko stotina tisuća dobro naoružanih i motiviranih hrvatskih vojnika. Bilo je pitanje dana ulaska u Banja Luku, milijunske kolone izbjeglica prema srbiji, zagušenja u Brčkom, humanitarne katastrofe i izbijanja građanskog rata u srbiji, odcjepljenja Vojvodine i Crne Gore, vračanja srbije u granice beogradskog pašaluka, no sve to spriječio je jednom riječju pok Šušak po nalogu svojih instruktora iz CIA-e. Njihov san o jakoj srbiji kao faktoru stabilnosti na jugoistoku Europe nikada neće biti ostvaren. Sve što rade je samo prolongiranje definitivnog kraja srbije i produžavanje njene agonije. Šteta je samo da zbog toga svi mi patimo. Sada su se uhvatili regionalnog pristupa primanju u EU, što uvjetuje suradnju Hrvatske i srbije, jer bez jačanja srbije nema ni Hrvatskog ulaska u Uniju. Iz istog razloga podržavaju snage koje su na vlasti u Hrvatskoj. Ima jedna stvar na koju nisu računali i na koju ne mogu utjecati, a to je Hrvatski Narod.

Da li se itko sjeća Martin Broda i skorog sukoba sa cijelim svijetom zbog tih nekoliko kuća. Nakon dolaska do Banja Luke i povlačenja, Tuđman i Šušak da bi osigurali svoje pozicije u daljnjim pregovorima pokazuju zube tamo gdje ne treba. Trebali smo '95. jednostavno nastaviti i to bi bila nova politička realnost. No umjesto realnosti dobili smo političku kratkovidnost. To nas je dovelo ovdje gdje smo danas.


- - -
http://drnis.yuku.com
http://p221.ezboard.com/fdrnisfrm16.showMessageRange?topicID=3.topic&start=161&stop=180

 Podržavam ovo što kaže dragovoljac.    Nisam za ovo što kaže dragovoljac.

BKA, 2009-08-13 u 15:28:53 na vrh stranice

Meistgesuchte Personen

Prezime: MUSTAĆ
Ime: Zdravko
Datum rođenja: 23.01.1942
Mjesto rođenja: Zagreb
Državljanstvo: Hrvatska

Prezime: LASIĆ, zvani Gorankić
Ime: Ivan
Datum rođenja: 19.03.1934
Mjesto rođenja: Uzarici, općina S. Brijeg
Državljanstvo: Bosna i Hercegovina

Prezime: PERKOVIĆ
Ime: Josip
Datum rođenja: 17.05.1945
Mjesto rođenja: Ličko Nevo Selo, općina Našice
Državljanstvo: Hrvatska

Prezime: BRNELIĆ
Ime: Boris
Datum rođenja: 16.10.1938
Državljanstvo: Hrvatska

Prezime: SMOKVINA
Ime: Bruno
Datum rođenja: 13.04.1931
Mjesto rođenja: Sušak-Draga
Državljanstvo: Hrvatska

Prezime: CETINIĆ
Ime: Ivan
Datum rođenja: 04.08.1947
Mjesto rođenja: Blato
Državljanstvo: Hrvatska

Prezime: MODRIĆ
Ime: Marin
Datum rođenja: 12.08.1948
Mjesto rođenja: Nova Gradiška
Državljanstvo: Hrvatska


Stvarno stanje

1. U vezi s ubojstvom hrvatskog emigranta Stjepana ĐUREKOVIĆA dana 28.07.1983. godine u Wolfratshausenu/Bavarska, njemačke istražne službe raspisale su međunarodnu tjeralicu za Zdravka MUSTAĆA, Ivana LASIĆA, Josipa PERKOVIĆA, Borisa BRNELIĆA, Bruna SMOKVINU, Ivana CETINIĆA i Marina MODRIĆA. Uz njihove službene djelatnosti u bivšoj SDS SRH (Služba Državne Sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske) i SDS SRBiH (Služba Državne Sigurnosti Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine) gore navedene osobe MUSTAĆ, LASIĆ i PERKOVIĆ te SMOKVINA, CETINIĆ i MODRIĆ također su radile u tajnoj službi Saveza komunista Jugoslavije.
BRNELIĆ je radio kao tajni službenik Centra SDS u Rijeci.

2. Traženi Josip PERKOVIĆ je nadalje osumnječen, da je pokušao u studenom 1977. godine zajedno s još jednim suradnikom tajne službe da odredi jednog rođenog Hrvata za uzvršenje ubojstva nad dvojicom hrvatskih emigranata, koji su stalno boravili u Njemačkoj.

Na temelju policijskih istraga postoje konkretni podaci da se tražene osobe eventualno nalaze na slijedećim adresama:

* Josip PERKOVIĆ: Pantovčak 194 a, Zagreb und Klenovica, Novi Vinodolski
* Zdravko MUSTAĆ: Sveta Nedjelja, Padež 18, Zagreb
* Ivan LASIĆ: fra Franje Milićevića 29, Mostar
* Boris BRNELIĆ: Rožići 4 b, Kostrena
* Bruno SMOKVINA: Drage Gervaisa 37, Rijeka
* Ivan CETINIĆ: Rastočine 6/S, Rijeka
* Marin MODRIĆ: Strossmayerova 14, Rijeka.

Za informaciju, koja može omogućiti uhićenje okrivljenih osoba Ivana LASIĆA, Zdravka MUSTAĆA, Josipa PERKOVIĆA i Borisa BRNJELIĆA te Bruna SMOKVINE, Ivana CETINIĆA i Marina MODRIĆA u Saveznoj Republici Njemaćkoj ili njihovo izrućenje u ovu državu, Generalni savezni tužitelj pri Saveznom sudu raspisao je slijedeće nagrade:

* 5.000 € po osobi za Ivana LASIĆA, Zdravka MUSTAĆA, Josipa PERKOVIĆA i Borisa BRNELIĆA,
* 3.000 €€ po osobi za Bruna SMOKVINU, Ivana CETINIĆA i Marina MODRIĆA.

Ove nagrade nisu određene ni za osobe, koje su sudjelovale u ovom kaznenom djelu niti za dužnosnike, u cije službeno područje djelovanja pripada otkrivanje i krivično gonjenje kaznenih djela. O dodjeli i raspodjeli nagrada odlučuje Generalni savezni tužitelj pri Saveznom sudu uz isključenje pravnog puta.

Molimo Vas dostavite informacije na:
Bayerisches Landeskriminalamt,
Tel. +49(0)89/1212-1751
ili
Tel. +49(0)89/1212-2051
blka.stab2.kdd@polizei.bayern.de

oder

Bundeskriminalamt Wiesbaden
Kriminaldauerdienst
Tel. 0611/55 - 13101
Fax. 0611/55 - 12141

info@bka.de

ili
svakom drugom policijskom odjelu.



- - -
http://www.bka.de/fahndung/personen/meistgesuchte/perkovic/index_kroatisch.html

 Podržavam ovo što kaže BKA.    Nisam za ovo što kaže BKA.

dst, 2009-08-13 u 17:34:57 na vrh stranice

Tuđmanov sljedbenik i masonski plaćenik Stjepan Mesić (uostalom kao i kompletno vodstvo HDZ-a) bi skinuli križeve iz državnih institucija, jer tamo stoje njihove ikone: udbaši i ostali kriminalci koje čuvaju na državnim jaslama. Za njih je Krist samo ulaznica kojom prolaze na izborima, jer 'stoka sitnog zuba' ne želi spoznati istinu da su ljudi kojima demokracija otvara mogućnost da sami odlučuju, a ne goimi. No, naučila 'stoka' da ih vode pastiri i čobani pa ...

btw; zar nije Mustač, a ne Mustać?

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

..., 2009-08-13 u 20:22:41 na vrh stranice

Miklenić pere ruke k'o Pilat od suđenja Isusu; kler je prod'o svoj narod za šaku dolara i sad kroz Glas Koncila glume velike Hrvate. A gdje su bili kad su Tuđman i Sanader krali i prodavali branitelje, prodali more, a kol'ko je kler samo svojom šutnjom košt'o nas branitelje?
A što će križevi u štakornicama kad su njihove svete ikone udbaši i masonski znakovi...?

Slažem se s Mesićem: križevima tamo nije mjesto jer tamo obitava zlo!? Sotona im je otac. Isusov znak je istjeran iz duša onih koji tamo ubiru harač od ovog naroda i sam drveni križ to neće promijeniti ako se narod ne moli za stvarnu obnovu vjere i povjerenja. Od kad je Jadranka Vlaisavljević Kosor preuzela kormilo gusarskog broda zvani HDZ, Sotona je spreman udariti svom snagom. Masonski HDZ je izvor svih zala, a uz ovakav kler velike su šanse za upropastiti još jednu priliku o nezavisnoj domovini; zemlji mira i blagostanja za sve, a ne samo za izabrane ...

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

BIRTIJA KOD TALIBANA, 2009-09-17 u 15:04:14 na vrh stranice

Komentari na post od 17.09.2009. DALI OPET UDBA PONOVNO RADI STARE SMICALICE ?

# Gost_6363 prije 2 sata 56 minuta
Izgleda da si odmah prokužio stvar. Motorna snaga toga prijekta je je izvjesni"Ustaša" Ivo Matanović, koji se rado naziva predsjednikom političkih uznika,a ustvari je stari udbaš. On je popio i ono malo mozga što su ga imali "direktor domovinskog rata" Mirko Vidović i Tomislav Dragun. Kad god udbašima zatrebaju "Ustaše" Matanović kurbla. Tako je izgleda i sada kad prijeti izručivanje Perković&CO zemljama EU. Ovo se radi da se osnaži pritisak na Europsku Komisiju koja pojačano djeluje u segmentu sučeljavanja sa komunističkom prošlošću.

# Gost_6571 prije 25 minuta 3 sekundi
OVAJ PROJEKT OSMISLILI SU SRBI I JUGOSLAVENI. DRAGUN JE RANIJE BIO SURADNIK UDBE, RADIO U JUGOSLAVENSKOM ISELJENIŠTVU I ŠPIJUNIRAO HRVATE.IMA OKO 100 KAZNENIH PRIJAVA ZBOG PLJAČKE. DA BI IZBJEGAO KAZNU, JUGOSLAVENSKE STRUJE, NE ĆEMU DATI ZATVOR, A ZAUZVRAT ODIGRAT ĆE IGRU ZA NJIH S CILJEM DA HRVATSKU UNIŠTE. IDE U SRBIJU. NIKOGA NE ZOVE. I KLANJE SE DRAŽI MIHAJLOVIĆU. NOTORNI BOLESNIK

# susjed pk prije 7 minuta 15 sekunde
što mislite da je udba organizacija sama za sebe ili pak samo za bivšu sfrj?
udba je filijala američko-britansko-izraelskog imperija u koju su i rusi bili uključeni - samo do određene razine, a sve konce vukli su plaćenici rockefellerovih i rothschildovih sinova
jednom rječju: sve su to izdajice i gadovi koji rade protiv svog naroda u interesu bogatog imperija

nisu udbaši bolesnici nego oni koji im vjeruju, a krdo takvih nije malo

 Podržavam ovo što kaže BIRTIJA KOD TALIBANA.    Nisam za ovo što kaže BIRTIJA KOD TALIBANA.

dst, 2009-10-07 u 12:57:38 na vrh stranice

I ovo rade službe "državne bezbednosti" u suradni s domaćim (vele)izdajnicima:
I ovo potvrđuje moju tezu kako su bivše (a dobrim dijelom i sadašnje) tajne službe s prostora ex Jugoslavije nastale pod okriljem CIA-e, Mi6 i Mossada (uz KGB - naravno) te su zbog velikosrpskih ideja četnici i projugoslaveni imali poseban status ili milost Židova. Znamo da su Židovi nagazili Thompsona, ali četnici mogu raditi što god hoće. Mesić se pridružio (mora če'ek odraditi svoju plaću) osudi svega što veliča domoljublje i ljubav prema Hrvatskoj pa se tako žestoko obrušio na one koji su protiv toga da se Domovinski rat u Švicarskoj naziva "građanski rat". Naravno, za Franju Tuđmana, Slobodana Miloševića, Stjepana Mesića, Fikreta Abdića i ostale plaćenike masonsko-udbaškog imperija to i jest bio građanski rat koji su oni pokrenuli prema receptu Mi6 i CIA-e. Ustaše su projekt cionizma pa Židovima odgovara neoustaštvo da nam mogu i dalje držati Damoklov mač nad glavom i držati nas na koljenima zbog zločina iz II. svjetskog rata. Mesić i Židovi ne žele završiti taj rat jer im se isplati ubirati kamate na prolivenu krv milijuna nevinih ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Nacional, 2009-10-07 u 23:40:39 na vrh stranice

Objavljeno u Nacionalu br. 724, 2009-09-29

MJESEC DANA IZRAELSKOG VELEPOSLANIKA
'Ahmadinedžad opsesivno mrzi Židove'

[ YOSEF AMRANI od dolaska u Zagreb organizirao je posjet ministra vanjskih poslova Avigdora Libermana Hrvatskoj a priprema i put Stipe Mesića u Izrael: govori o sličnostima dviju država i napadima iranskog predsjednika ]

Novi izraelski veleposlanik, 51-godišnji Yosef Amrani, u Hrvatsku je stigao sredinom kolovoza i odmah je počeo raditi: prvo je valjalo organizirati posjet izraelskog potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova Avigdora Libermana Hrvatskoj, pa je u Izrael otputovao hrvatski ministar Tomislav Karamarko, a već danima traju pripreme da onamo krajem listopada ode i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Takva količina posla za dugogodišnjeg karijernog diplomata Amranija nije bila velik problem, ali odmah mu je srušila iluziju o Hrvatskoj kao maloj zemlji u kojoj diplomati baš i nemaju odviše posla: u razgovoru za Nacional priznao je da je zbog tog stava među nekim izraelskim diplomatima bilo čak 28 kandidata za veleposlaničku poziciju u Zagrebu, dok se za onu u Njemačkoj nadmetalo - tek dvoje.

U samo mjesec dana Amrani je već obišao nekoliko hrvatskih gradova, upoznao vodeće političare, ali i lokalne trgovine i tržnice, a u intervjuu za Nacional opisao je kako se njegova zemlja izvukla iz globalne financijske krize te kako je Izrael posljednjih godina privukao brojne strane investitore ...


- - -
http://www.nacional.hr/clanak/67902/ahmadinedzad-opsesivno-mrzi-zidove

 Podržavam ovo što kaže Nacional.    Nisam za ovo što kaže Nacional.

dst, 2009-10-09 u 01:11:57 na vrh stranice

Evo kako udbaši nagrađuju udbaše te kako udbaši i dan-danas vladaju najjačim državnim medijem:
Markica Rebić je udbaš, Hloverka Novak-Srzić je partijski kadar i KOS-ovka; pa čemu se čuditi da 87% ljudi ove zemlje nije nezadovoljno HTV-om i oligarhijom koja upravlja resursima za koje smo mi davali svoju krv. Gadovi jedni! Za takvu HTV je HDZ potrošio obraz Juraja Njavra i Anje Šovagović-Despot kad je trebalo Vanju Sutlića (pravim imenom i prezimenom Jovan Kuga) postaviti na čelo HRT-a; na sramotu poštenih Slavonaca i svih ostalih Hrvata nekomunista ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

STARA VIJEST, 2009-10-09 u 01:33:24 na vrh stranice

29.03.2007 21:43
Sutlić izabran uz svađe, zaštitara i dvije ostavke

Vijeće HRT-a nakon burne trosatne rasprave izabralo privremenog ravnatelja Vanju Sutlića, kojeg je dan ranije predložilo Ravnateljstvo

ZAGREB - Nakon burne trosatne rasprave koja je rezultirala dvjema ostavkama, jednom inicijativom za razrješenje, napuštanjima sjednice, te s puno ružnih riječi i jednim prisutnim zaštitarom, Programsko vijeće HRT-a, iako krnje, danas je imenovalo vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a.

Sa šest glasova vijećnika, koliko ih je od ukupno 11 u tom trenutku bilo na sjednici, za privremenog glavnog ravnatelja HRT-a izabran je dosadašnji pomoćnik glavnog ravnatelja Vanja Sutlić kojeg je dan prije jednoglasno predložilo peteročlano Ravnateljstvo HRT-a. Tu odluku, koju je kao još uvijek glavni ravantelj potpisao Mirko Galić, Ravnateljstvo je obrazložilo, među ostalim, i time da je riječ o dugogodišnjem iskusnom radniku HRT-a koji je na natječaju za glavnog ravnatelja, iako nedovoljnih sedam, dobio ipak najveći broj glasova vijećnika.


Datum objave 29.03.2007 13:19
Zadnja izmjena 29.03.2007 21:43
Pošalji na mail Pošalji na mail Ispiši Komentiraj
Vijesti | Detalji
Sutlić izabran uz svađe, zaštitara i dvije ostavke Piše: Tina Premec
Foto: Bruno Konjević
Vanja Sutlić

Vijeće HRT-a nakon burne trosatne rasprave izabralo privremenog ravnatelja Vanju Sutlića, kojeg je dan ranije predložilo Ravnateljstvo

ZAGREB - Nakon burne trosatne rasprave koja je rezultirala dvjema ostavkama, jednom inicijativom za razrješenje, napuštanjima sjednice, te s puno ružnih riječi i jednim prisutnim zaštitarom, Programsko vijeće HRT-a, iako krnje, danas je imenovalo vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a.

Sa šest glasova vijećnika, koliko ih je od ukupno 11 u tom trenutku bilo na sjednici, za privremenog glavnog ravnatelja HRT-a izabran je dosadašnji pomoćnik glavnog ravnatelja Vanja Sutlić kojeg je dan prije jednoglasno predložilo peteročlano Ravnateljstvo HRT-a. Tu odluku, koju je kao još uvijek glavni ravantelj potpisao Mirko Galić, Ravnateljstvo je obrazložilo, među ostalim, i time da je riječ o dugogodišnjem iskusnom radniku HRT-a koji je na natječaju za glavnog ravnatelja, iako nedovoljnih sedam, dobio ipak najveći broj glasova vijećnika.

Vijeće je raspisalo i novi, drugi javni natječaj za izbor glavnog ravnatelja pa bi HRT u roku od mjesec dana ipak mogao dobiti šefa s četverogodišnjim mandatom
Odmah nakon Sutlićeva imenovanja, Vijeće je raspisalo novi, drugi javni natječaj za izbor glavnog ravnatelja, pa bi HRT mogao u roku od mjesec dana ipak dobiti čelnu osobu s četverogodišnjim mandatom, naravno ako i taj natječaj ne propadne.

No, cijeloj toj proceduri, koja je obavljena u desetak minuta, prethodilo je u pojednim trenucima mučno prepucavanje vijećnika, među kojima ovoga puta nije bilo samo Nedjeljka Pintarića zbog smrtnog slučaja u obitelji.

Na dnevnom redu našao se nedavni fizički sukob Danka Bljajića i Jadranke Kolarević, istup Suzane Jašić u emisiji “Otvoreno” u kojoj je ustvrdila da je na neke vijećnike izvršen politički pritisak i lobiranje, te da je došlo do nenadane promjene tumačenja Zakona o HRT-u Ministarstva kulture iz kojeg se sada tvrdi da je za v.d. dovoljno šest, a ne osam glasova vijećnika.

- Sinoć smo dobili novo tumačenje Ministarstva kulture, koje kompromitira i Ministarstvo i samu Vladu. Očito su se prepali da Sutlić neće proći pa su računali da će šest glasova moći ušićariti - bila je oštra Darinka Janjanin, a objašnjenje za promjenu tumačenja Zakona tražili su još neki vijećnici. Hašim Bahtijari je prvi zatražio ispriku od Suzane Jašić.

- Ne želim da se ostavi dojam da sam ja svoj glas dao pod pritiskom jer to nije istina.Nisam ničija lutka na koncu. Sramotno je i što se događalo tijekom izbora za ravnatelja, jer već kad smo dobili biografije kandidata, neki su ih vijećnici javno komentirali - kritičan je bio Bahtijari.

- Ispričavam se svim vijećnicima koji nisu bili izlobirani, ali radi se o mom subjektivnom osjećaju - rekla je Jašić. O fizičkom incidentu, Bljajić i Kolarević iznijeli su svoje strane priče. Svjedoci incidenta, Zdenko Ljevak i Nada Gaćešić-Livaković, podržali su Kolarevićku, a Vijeće je osudilo takvo ponašanje. Nakon dodatnog međusobnog optuživanja tko je izlobiran, a tko ne, Vijeće je sa šest glasova za i dva protiv podržalo inicijativu J. Kolarević da se Saboru pošalje zahtjev za Bljajićevo razrješenje. No, kad su ostali vijećnici odlučili pristupiti glasovanju o v.d. prema novom tumačenju Zakona, Janjanin i Bljajić odlučili su podnijeti ostavke. - Zbog ovakvog rada na sjednici podnosimo ostavke jer je ovo politička farsa - objasnili su Bljajić i Janjanin.

Sutlić: Od svih očekujem odgovornost

Očekujem od kolegica i kolega da u ovom, nadam se, kratkom prijelaznom razdoblju s maksimalnom pažnjom i odgovornošću nastave s obavljanjem javne zadaće. Uvjeren sam da HRT ima dovoljno sposobnosti da tu zadaću obavlja i još uspješnije na zadovoljstvo javnosti zbog koje i postoji - rekao je danas za HTV Vanja Sutlić nakon imenovanja za vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a.

Napustili sjednicu zbog Bljajićevih izjava

Napuštanju sjednice Hašima Bahtijarija i Suzane Jašić prethodila je rasprava o političkom lobiranju.

- Ne znam što znači političko lobiranje. Je li to Bljajićeva izjava Juraju Njavri i meni u trenutku zaokruživanja imena potencijalnog ravnatelja ‘Pa nećete valjda vi glasati za Vanju Sutlića kada je on Srbin?’ - rekla je Anja Šovagović-Despot, što je izazvalo komešanje na sjednici. Potom je Bahtijari upitao Njavru je li to istina, što je on potvrdio. - S ljudima koji imaju takvo mišljenje ne želim sjediti. U zabludi smo i mi i oni koji su nas birali - rekao je Bahtijari napuštajući sjednicu. Potom je bez riječi izašla i Jašić. Bljajić kaže da je riječ o manipulaciji: - Rekao sam im da me veseli napredak kada nacionalisti, oni koji se takvima smatraju, glasaju za Srbina. Rekao sam to jer Vijeće nije stalo iza mene kada me se zato što sam iz miješanog braka napadalo da sam četnik - rekao je Bljajić.

Čeka se tumačenje Odbora za Ustav

ZAGREB - Predsjednica sabor-skog Odbora za medije Željka Antunović najavila je da će, čim zaprimi ostavke dvaju članova Vijeća, pokrenuti proceduru izbora novih. Kad je riječ o tome je li izbor Sutlića demo-kratski ili ne, Antunović upozorava da nitko osim Odbora za Ustav ne može dati pravovaljano tumačenje Zakona o HRT-u o tome kojom se većinom bira v.d. glavnog ravnatelja.

- Ako postoji sumnja u to koja je većina propisana Zakonom, treba zatražiti tumačenje Odbora za Ustav - kaže Antunović. Potpredsjendik tog odbora, Andrija Hebrang, upozorava, pak, da su događanja oko izbora glavnog ravnatelja HRT-a dokaz da postojeći Zakon o HRT-u treba mijenjati. Iako nije želio komentirati izbor Vijeća HRT-a koje je na mjesto v.d. ravnatelja postavilo Sutlića, ne slaže se sa zakonskim rješenjem koje predviđa da politika određuje tko će sjediti u Vijeću.

- Kad bi članovi ne bili birani od politike, onda bih bio zadovoljan i ukupnim ustrojem kuće. Ovako držim da je to sustav koji ne odgovara jednoj demokratskoj državi - rekao je Hebrang. (N. Bo., V. N.)

Kako se bira novi ravnatelj

Vanja Sutlić bit će vršitelj dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a do izbora novog ravnatelja, a najduže šest mjesci, kako je to propisano Zakonom o HRT-u. Vijeće je danas raspisalo i novi javni natječaj koji će se objavititi u Narodnim novinama i dnevnim tiskovinama. Danom objave počinje teći rok za prijavu kandidata koji istječe nakon 15 dana. U roku od pet dana od dana zaključenja natječaja sazva se sjednica Vijeća na kojoj se otvaraju ponude. Kako bi vijećnici stigli razmotriti sve ponude, saziva se još jedna sjednica nakon koje kandidati koji su ispunili sve uvjete dobivaju priliku u deset minuta izložiti svoj plan rada, a 20 minuta dobivaju vijećnici za njihovo ispitivanje. Potom slijedi tajno glasovanje. Za izbor glavnog ravnatelja potrebno je osam od mogućih 11 glasova vijećnika.

Ministarstvo promijenilo mišljenje

ZAGREB - Ministarstvo kulture u srijedu je navečer promijenilo dosadašnje tumačenje Zakona o HRT-u o tome koliko je glasova vijećnika potrebno za imenovanje vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a.

Prema novom dopisu, Ministarstvo se sada izjasnilo da za izbor v.d. nije potrebna dvotrećinska većina glasova.

- Odredbom Zakona o HRT-u nije izrijekom predviđena dvotrećinska većina glasova za pravovaljanost odluke o izboru vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, te se slijedom toga primjenjuje odgovarajuća odredba Statuta HRT-a - rekla je Sunčana Glavak, glasnogovornica Ministarstva kulture. Podsjetila je također da je na traženje Programskog vijeća HRT-a Ministarstvo poslalo svoje očitovanje o izboru za v.d. To znači da j preko noći promijenilo mišljenje, jer je emisiji Otvoreno u utorak državni tajnik Ministarstva Jadran Antolović vrlo jasno naglasio kako se i v.d. glavnog ravnatelja HRT-a mora izabrati dvotrećinskom, a ne natpolovičnom većinom. I Pravna služba HRT-a podržala je novo tumačenje Ministarstva.


- - -
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2007,3,29,sutlic_hrt,68406.jl


komentari:

MrMedia, 29.3.2007 18:53:06 - SUTLIĆ VANJA, neobjavljena istina

Vanja Sutlić, vjenčani kum Antuna Vujića (SDP), rođen 1948.g. imenovan po ocu Jovan Kuga, a kroz godinu dana otac mijenja svoje i ime sina u Vanja Sutlić, njegov otac istog imena Vanja Sutlića bio je visoki dužnosnik, ideolog i filozof CKSKJ. Negdje krajem sedamdesetih otac se odriče svog sina i briše ga iz naslijedstva radi gađenja prema naćinu probijanja u hijerarhiji partije bez ulaganja znanja i sposobnosti. Naš Vanja 70-ih provodi čistke na TVZ, tijekom 90-ih sam odlazi s HRT-a, a da ga nitko nije otjerao, 2000 figurira kao zamjenik gl. urednika tjednika FOKUS, ubrzo se bez natjećaja vraća na HRT u visoku uredničku fotelju te kumuje protiv tada novoizabrane Gl. urednice HRT-a J. Ulage-Valić te uz pomoć vjenčang kuma Vujića mijenja Zakon o HRT-u te nakon reizbora Galića biva poražen u natječaju od istog ovoga vjeća za poziciju direktora ogranka televizije radi navedene biografije - Galić tada postavlja Mariju Nemčić, nakon svih natječaja Galić uvrijeđenog Vanju uzima k sebi kao pomočnika i savjetnika za Televiziju i program, vodio projekte SURVIVOR i COCA-COLA, koji su završili potpunim fijaskom... Danas v.d. ravnatelja HRT-a uz pomoć kršenja Zakona, tuće članova Vijeća i prodavanjem političke magle!!!!

 Podržavam ovo što kaže STARA VIJEST.    Nisam za ovo što kaže STARA VIJEST.

dst, 2009-10-09 u 13:04:04 na vrh stranice

Možda nam mafio-udbaški HDZ nešto i dobro donese; dave nas i siluju ulaskom u EU, a u biti bolje bi bilo ostati stvarno nesvrstan, kao nekad Dubrovačka Republika. K'o nekad u Dubrovniku sve je bilo korumpirano do kosti pa onda valja to i iskoristiti. Evo još jednog silovanja:
Davno je bilo kad su rekli: Predajte Gotovinu i onda više neće biti zapreka za EU, pa su nam uvjetovali ZERP-om, pa ovi, pa onim, pa pa-pa ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2009-10-20 u 13:17:35 na vrh stranice

Još jedan dokaz kako SDB (Udba) radi i nakon Domovinskog rata jer je bratija vezana duboko, duboko...:
Za udbaše nema granica na prostorima ex-YU. Hrvatska Udba = srpska SDB = bosansko-hercegovačka Udba = krvopije koje rade protiv svog naroda po nalozima njihovih osobnih interesa i po nalozima Mossada, Mi6, CIA-e i KGB-a...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

jutarnji list, 2009-10-20 u 23:25:00 na vrh stranice

20.10.2009 22:00
U kući časnika HV-a pronađeni topnički dnevnici koje traži Haag?

Umirovljeni brigadir Crnčec u ponedjeljak je sa još sedam Puma uhićen zbog sumnje u zločin nad srpskim vojnicima

ZAGREB - Prilikom pretresa stana umirovljenog brigadira Emila Crnčeca pripadnici policije pronašli su tri kutije raznovrsnih dokumenata vezanih uz operacije Bljesak, Oluja, Maestral. Iako to nitko ni neslužbeno ne želi potvrditi sumnja se da se među dokumentima nalaze i tzv. topnički dnevnici koje od Hrvatske potražuje haški sud. U svakom slučaju riječ je o dokumentima koje donedavni djelatni časnik Oružanih snaga nebi smio posjedovati.

> MUP: Pripadnici Puma uhićeni su jer su strijeljali zarobljenike

Umirovljeni brigadir Emil Crnčec uhićen je u ponedjeljak sa još sedam bivših pripadnika nekadašnje 7. gardijske brigade "Pume" zbog sumnje u počinjenje ratnog zločina nad zaropbljenim srpskim vojnicima 9.rujna 1995. godine u selu Mliništa kod Glamoča tijekom vojne operacije Maestral. Među sedmoricom uhapšenih su i dvije djelatne vojne osobe. Desetnik i nadnarednik koji su bili raspoređeni u vojarni u Našicama.

Svi su bili upoznati

Najzvučnije ime među uhićenima brigadir Emil Crnčec umirovljen je prije desetak dana kao zamjenik načelnika Uprave za operativne poslove i obuku Glavnog stožera. Njegov odlazak u mirovinu bilo je veliko iznenađenje za večinu u Glavnom stožeru i došlo je potpuno neočekivano. No, kako neslužbeno saznajemo Crnčecu je bilo savjetovano od strane nadređenih da, s obzirom rezultate istrage ode u mirovinu kako nebi bio priveden kao djelatna vojna osoba što bi nanjelo veliku štetu Oružanim snagama.

Prema istim izvorima pred kraj istrage policija je obavijestila ured premijerske Jadranke Kosor da će morati privesti Crnčeca s čime je potom upoznat ministar obrane Branko Vukelić nakon čega je Crnčecu sugerirano da ode u mirovinu. Sam Crnčec je u vojnom sustavu figurirao kao kvalitetan časnik koji je bio redovito pohvaljivan i odlikovan. Da je dobro kotirao u vrhu vojske vidjelo se i prije dva mjeseca kada je bio u pratnji načelnika Glavnog stožera prilikom službenog posjeta Oružanim snagama SR Njemačke.

Pohvale i odlikovanja

Tako ga je prije godinu dana, na prijedlog ministra Vukelića predsjednik Mesić pohvalio za nadprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća. Dvije godine ranije Mesić ga je odlikovao redom Bana Jelačića.

No poznavatelji njegova lika i djela i danas se čude kako je Crnčec uspio opstati u u vojnoj strukturi nakon 2000. U 7. gardijskoj Crnčec je bio je jedan od najbližih suradnika zapovjednika Puma generala Ivana Koradea.

U vrijeme operacija Bljesak, Oluja i Maestral bio je načelnik njegova stožera. Dakle i u vrijeme inkriminiranog događaja u Mliništima.

Nakon završetka rata Korade je postavljen za zapovjednika 6. zbornog područja. Kada se 1997. Korade oglušio o zapovjed o smjeni Crnčec i još nekoliko njegovih suradnika zatvorilo se u varaždinskoj vojarni. Intervenirala je vojna policija i uhapsila Koradea, Crnčeca i druge te ih sprovela u pritvor u splitsku Loru gdje je Crnčec bio mjesec dana.

Školovanje u SAD-u

Godinu dana ranije u varaždinskom restoranu Bijeli konj je zajedno s Koradom sudjelovao u premlaćivanju i mučenju umirovljenog djelatnika SIS-a Josipa Marčelana.

Ovaj ih je kasnije tužio i nakon pet godina Korade je proglašen krivim a od optužbi protiv Crnčeca, kao treće okrivljenog, Marčelan je odustao. U vrijeme tog sudskog spora ministarstvo obrane čini nevjerovatan potez. Crnčeca šalju na školovanje u Sjedinjene Države te se pravdaju da nisu znali da se protiv njega vodi kazneni postupak. Usprkos svim tim postupcima Crnčec napreduje do čina brigadira a od 2003. je na raznim dužnostima u Upravi za operativne poslove kojoj je i šest mjeseci bio i na čelu. Zamjenik načelnika uprave je bio od travnja 2008. do nedavno.

Zaključak naših sugovornika je da je Crnčec imao jakog zaštitnika kada je usprkos svemu toliko ostao na visokim dužnotima u Glavnom stožeru. Ipak nikada nije bio kandidat za za mjesto u hrvatskoj NATO misiji u Bruxellesu, a prije godinu je dobio sigurnosni NATO certifikat.

Nije došao na sprovod

Usprkos dobroj zaštiti unutar vojske i velikom prijateljstvu sa generalom Koradeom, prije godinu i pol dana mu ipak nije došao na sprovod.

Vjerovatno mu je sugerirano da javno odavanje počasti ubojici petero ljudi, među kojima i jednog policajca, za jednog brigadira Hrvatske vojske nebi bilo primjereno.

Gotovina dokazao da su bili u Mliništu

"Od posebne važnosti za drugi dan operacije jest što je oslobođeno na smjeru napadaja 7. GBR Mlinište kao najvažniji planinski prijevoj na putu Glamoč-Mrkonjić Grad". Stoji to u dijelu knjige generala Ante Gotovine "Napadajni bojevi i operacije HV i HVO" u kojem opisuje operaciju "Maestral".

Iz toga je jasno da su pripadnici 7. gardijske brigade 9.rujna zaista bili u Mliništima gdje su pripadnici Puma zarobili petoricu srpskih vojnika kojima se potem gubi svaki trag.

Prema tvrdnjama BiH medija, vlasti Republike Srpske i Haški sud posjeduju svjedočenja bivšeg pripadnika Puma, Josipa Bračuna, koji je tijekom zarobljeništva u srpskom logoru ispričao kako je vidio zarobljavanje petorice vojnika koji su potom živi prevezeni u Glamoč, operativno središte 7. GBR, a gdje je glavni zapovjednik bio Korade, a načelnik stožera Crnčec. Nakon rata u blizini Glamoča pronađena je masovna grobnica u kojoj je bio 21 leš, među kojima su navodno i četvorica zarobljena s Lekićem.


- - -
http://jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,10,20,,180241.jl



= = = = = =
komentar: dst - Udbaška posla!?!

 Podržavam ovo što kaže jutarnji list.    Nisam za ovo što kaže jutarnji list.

HINA, 2009-10-28 u 20:43:33 na vrh stranice

utorak, 27.10.2009.

UDBA JE PULJIĆEVA SUDBA?
Zbog udbaša će deložirati kardinala!

Nekadašnji suradnik Udbe tražio je povrat stana iz kojeg je prisluškivao biskupe u Sarajevu. Udbaš je umro, ali sud je stan, u koji se u međuvremenu uselio kardinal Vinko Puljić, vratio njegovoj obitelji.

SARAJEVO - Odlukom Općinskog suda u Sarajevu nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić mogao biti biti deložiran iz dijela vlastite rezidencije u središtu glavnog grada Bosne i Hercegovine, potvrdio je u utorak Ivo Tomašević, glavni tajnik Biskupske konferencije BiH.

Dio nadbiskupske rezidencije u Sarajevu za lokalni je sud vlasnički sporan jer je u jednom njezinom dijelu, nacionaliziranom nakon Drugog svjetskog rata, živio stanoviti Fadil Smajović.

U njegovu su stanu, kako se pokazalo kada je on na početku rata 1992. godine pobjegao iz Sarajeva, bili postavljeni i prislušni uređaji kojima je jugoslavenska tajna policija pratila što se zbiva u dijelu rezidencije što su ga koristili nadbiskupi i njihovi suradnici.

Smajović, koji je najprije pobjegao u Hrvatsku pa u Kanadu, 1997. godine podnio je zahtjev za povrat stana koji je bio dio nabiskupske rezidencije a u međuvremenu je umro, no proces su nastavili članovi njegove obitelji.

Imovina koju traže zapravo je teško oštećena u ratu kada je krovište nadbiskupije u Sarajevu pogodila granata pa je iz crkvenih fondova obavljena sanacija ne bi li se spriječilo dalje propadanje zgrade.

Općinski sud u Sarajevu na kraju je ipak presudio u korist Smajovićeve obitelji odnosno naložio vraćanje stana u njihov posjed.

Velečasni Tomašević ističe kako je ovime sud napravio dvostruku nepravdu. Najprije je potvrdio "otimačinu" dijela vlasništva Katoličke crkve koju je provela vlast nakon Drugog svjetskog rata, a sada svojom presudom nagrađuje i onoga tko je godinama radio za tajnu službu bivšeg režima uhodeći nadbiskupe i njihove suradnike.

"To je vrlo ružan i loš signal za cijelu zemlju, ne samo za katolike koji u njoj žive", istaknuo je Tomašević.

Glavni tajnik BK BiH također smatra da nije slučajno što je na udaru ponovo imovina Katoličke crkve.

"Da je riječ o imovini neke druge vjerske zajednice, svi bi se već digli na noge", uvjeren je Tomašević dodajući da Crkva nipošto neće pristati na takvu nepravdu nego će se protiv nje boriti svim zakonitim sredstvima koja su joj na raspolaganju. Potvrdio je kako su se iz nadbiskupije već žalili na presudu i sada očekuju nastavak procesa.


- - -
http://www.rtl.hr/clanak/zbog-udbasa-ce-delozirati-kardinala/12401/

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

zoran vujanić, 2009-10-29 u 10:12:08 na vrh stranice

ma mirko je bio policačina u svoje vreme,sumlja da u ovo vreme ima tkvih. Puno ga pozdrvlja Mirkov sin,komsija i rodjak.

 Podržavam ovo što kaže zoran vujanić.    Nisam za ovo što kaže zoran vujanić.

zoran vujanić, 2009-10-29 u 10:23:57 na vrh stranice

Splićani,da li neko poznaje policajca iz Splita,Vrtičević Ivicu. Bili smo drugari i klasići u Zagrebu

 Podržavam ovo što kaže zoran vujanić.    Nisam za ovo što kaže zoran vujanić.

HINA, 2009-10-30 u 12:38:24 na vrh stranice

29.10.2009. | 19:15
U Njemačkoj uhićen bivši jugoslavenski agent zbog ubojstva Stjepana Đurekovića

Muenchenska policija objavila je u četvrtak da je u utorak uhitila 66-godišnjeg Hrvata tražena zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, protivnika bivšega jugoslavenskog režima, koje je počinjeno prije 26 godina u Bavarskoj, prenijela je francuska agencija AFP.

Njemačka policija je na temelju međunarodnog uhidbenog naloga uhitila Luku S., kako navodi u svom priopćenju, koji ima i švedsko državljanstvo, pod sumnjom da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića vatrenim oružjem i sjekirom 28. srpnja 1983. u tiskari blizu Muenchena.

Ubojstvo je godinama bilo neriješeno, a prošle je godine pred sudom u Muenchenu za sudjelovanje u likvidaciji Stjepana Đurekovića na doživotan zatvor osuđen Krunoslav Prates. Krunski svjedok u rasvjetljavanju slučaja bio je Vinko Sindičić.

Po verziji njemačkoj suda, Đurekovića su likvidirale jugoslavenske tajne službe po nalogu hrvatskih političara, prije svega Mike Špiljka koji je htio zataškati obiteljsku aferu vezanu za naftno poslovanje.

Na popisu ostalih osumnjičenih za likvidaciju Stjepana Đurekovića spominje se i Luka Sekula, osoba koju njemačka policija u svom priopćenju spominje samo kao Luku S.

Za Sekulu je Sindičić objasnio da je poslije Domovinskog rata živio u Splitu, koji je naglo napustio 1999.

Bio je spomenut u istražnom postupku o ubojstvu Brune Bušića, a nedugo zatim napustio je Hrvatsku. Sindičić je rekao da se Sekula preselio u Goeteborg, a potom nedaleko od Stockholma.

U ravnateljstvu hrvatske policije zasad nemaju informacija o uhićenju Luke Sekule, a nešto će možda sutra doznati, kazao je na upit Hine načelnik ureda ravnatelja policije Krunoslav Borovec.

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

Totalsport, 2009-11-06 u 21:04:49 na vrh stranice

OPTUŽBE
Samaranch je bio špijun KGB-a?

Teške su optužbe iznesene na račun dugogodišnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) Juana Antonija Samarancha u knjizi "KGB igra šah".

06.11.2009 20:42

Autor knjige Vladimir Popov napisao je kako je Samaranch bio tajni agent KGB-a koji mu je i omogućio da postane čelni čovjek svjetskoga sporta.

Popov, nekadašnji pukovnik tajne policije Sovjetskog Saveza, dodao je kako je Samaranch, u vrijeme dok je krajem sedamdesetih bio španjolski veleposlanik u Moskvi, uhvaćen u švercanju antikviteta, dragulja i umjetničkih slika. Iako je imao imunitet, Samaranch je, prema Popovljevim riječima, radije pristao surađivati s KGB-om nego biti u središtu međunarodnog skandala.

Počasni predsjednik IOC-a je navodno radio kao "sportski general" KGB-a, koji mu je zauzvrat pomogao da s mjesta dopredsjednika krovne svjetske sportske udruge, uskoči u vodeću ulogu. Dogodilo se to u srpnju 1980., a KGB je navodno utjecao na članove IOC-a iz istočnog bloka da daju glas Samaranchu koji je naslijedio Lorda Killanina.

Danas 89-godišnji Španjolac, koji je na čelu IOC-a ostao do 2001. godine, još uvijek nije komentirao optužbe, a glasnogovornik IOC-a Mark Adams nazvao ih je špekulacijama.

Popov je, inače, knjigu napisao uz pomoć rusko-američkog povjesničara Jurija Feltšinskija, te dvojice šahovskih velemajstora, Viktora Korčnoja i Borisa Gulka. Knjiga opisuje kako je KGB regrutirao mnoge sportaše te kako je unutar IOC-a izgradio špijunsko gnijezdo u kojem su se odvijale operacije protiv mnogih poznatih sportaša. Navodi se tako da je KGB planirao ubiti i samoga Korčnoja nakon što je 1976. prebjegao u Nizozemsku.


- - -
http://www.vecernji.hr/sport/ostalo/samaranch-je-bio-spijun-kgb-a-clanak-46619


= = = = = =
komentari: (abC) - Bliski suradnici ovog (pre)bogatog bankara bili su naš Antun Vrdoljak i Artur Takač ...

 Podržavam ovo što kaže Totalsport.    Nisam za ovo što kaže Totalsport.

Tomislav Naletilić, 2009-11-13 u 15:23:50 na vrh stranice

... Bože Vukušić stalno štiti svog brata po Udbi Vicu Vukojevića koji je godinama radio za Udbu pod imenom 'Koćuša', po imenu vodopada na rijeci Trebižat, samo 100 m udaljen od Vicine kuće.

(...)

'Generale', Hrvatima se dogodio Haag zbog politike koju su kreirali tvoje vođe Šušak i Boban, a ne zbog toga što smo vodili obrambeni rat jer oni su ga iskreno poveli, bez primitivnih kalkulacija bili su maknuti, a došli su zadnji komunistički pripuzi na čelo našeg naroda i doveli nas ovdje gdje smo sada ...


- - -
Hrvatski list, 12. studenog 2009.

 Podržavam ovo što kaže Tomislav Naletilić.    Nisam za ovo što kaže Tomislav Naletilić.

Večernji list, 2009-11-13 u 23:05:18 na vrh stranice

Josip Boljkovac u knjizi "Istina mora izići van" piše o događajima uoči rata i tvrdi:
Josip Boljkovac: Šušak je naredio rušenje spomenika u Jasenovcu

Bio je, piše Boljkovac, svjedokom kad je danas visokopozicionirani hrvatski general Stjepanu Mesiću prije nekoliko godina kazao da je Šušak naredio rušenje spomenika u Jasenovcu.

13.11.2009 21:59

Dok je Franjo Tuđman slavio pobjedu HDZ-a na prvim parlamentarnim izborima, u zračnoj luci Pleso iskrcavali su se niški specijalci. Za njihov dolazak među prvima je saznao Josip Boljkovac i pohitao u sjedište stranke, na Becićeve stube, da izvijesti Tuđmana. Ali, zbog svjetine koja se tu natiskala htijući čestitati na izbornim rezultatima, nije se mogao probiti. Zazvao je Stjepana Mesića, koji je čuvši ga otvorio prozor.

Kazao mu je što je doznao, a Mesić mu je odvratio da provjeri što se događa. Kako su se dovikivali, za dolazak Nišlija čuli su i okupljeni pa je na Becićevim stubama nastala strka, ljudi su počeli bježati gazeći pred sobom cvijeće i slike. Boljkovac se uskoro vratio s informacijom da se radi tek o vojnoj vježbi.

Stranačko vodstvo nestrpljivo ga je iščekivalo, a neki su, poput Gojka Šuška, u stahu od specijalaca počeli pakirati svoje torbe.

Vukojević čistio prošlost
Tako u knjizi "Istina mora izaći van" prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac opisuje događanja koja su prethodila Domovinskom ratu. Šušak, kojega indirektno optužuje za huškačku politiku i nepotrebna krvoprolića opisavši ga kao čovjeka "tamnih obrva, još tamnijih misli i bez osmijeha na licu", nikada mu nije "legao".

Bio je, piše Boljkovac, svjedokom kad je danas visokopozicionirani hrvatski general Stjepanu Mesiću prije nekoliko godina kazao da je Šušak naredio rušenje spomenika u Jasenovcu.

Za razliku od Tuđmana s kojim je prijateljevao još u mladim danima i kojeg je za Jugoslavije dva puta izvlačio iz zatvora, Boljkovac se nije slagao ni s Vladimirom Šeksom, Branimirom Glavašem, Tomislavom Merčepom, Vicom Vukojevićem...

Za Vukojevića, koji mu je u MUP-u bio "uvijek nelolajni pomoćnik", navodi da je u policiji čistio svoju sumnjivu emigrantsku prošlost te u spisima napravio i konstrukciju oko ubojstva Brune Bušića. Da je Tuđman slušao njega, a ne njih, rat se, uvjeren je Boljkovac, moga izbjeći, a Jugoslavija bi vjerojatno završila kao konfederacija.

U jesen 1990, u vrijeme ni rata ni mira, tada politički funkcionar Antun Vrdoljak predložio je, a Tuđman prihvatio, rješenje početaka pobune.

Po Vrdoljaku autobusi sa 2000 policajaca koji su osiguravali Europsko atletsko prvenstvo što se te godine održavalo u Splitu trebali su se kući vraćati preko Knina i zauzeti ga, iako je u Kninu tada bio dobro naoružani Mladićev Deveti kninski korpus pa je postojao dogovor i naputak da se to područje zaobilazi.

Perica Jurić, Boljkovčev zamjenik, odbio je provesti zapovijed, koju Boljkovac naziva drugim imenom za samoubojstvo te potresnim predloškom za scenarij po kojem bi Vrdoljak jednoga dana snimio film.

Htio uhititi Rojsa
"Valjda ga zato nije bilo ni u jednom od autobusa predviđenih za odlazak u smrt", zaključuje.

Godinu kasnije, nakon uskršnje akcije na Plitvicama, htio je Boljkovac uhititi Ljubu Ćesića Rojsa, u to vrijeme vozača autobusa, koji je, iako nije imao zapovijed, prevezao autobus s policajcima preko Koranskog mosta, gdje je u njih udarila granata koja, srećom, nije eksplodirala.

Tuđman se protivio uhićenju jer je Rojsa štito Šušak pa je umjesto pritvorenika Rojs postao medijski junak, objašnjava Boljkovac.

U akciji na Plitvicama poginuo je tada Josip Jović, prva hrvatska žrtva Domovinskog rata, iako Boljkovac navodi da je prva žrtva bio 1990. ubijeni Goran Alavanja.

Nakon obdukcije u Jovićevu su tijelu pronađeni američki meci za pumperice, kakvi su za hrvatsku policiju kupovani u Singapuru. "Time, dakako, ne tvrdim da neki srpski pobunjenik nije imao takve metke", ograđuje se Boljkovac.

Dokazano psihički zdrav
Dan prije no što je Boljkovac smijenjen s ministarske dužnosti, u Tenji je ubijen Josip Reihl-Kir. Upozorio je on Boljkovca da se sprema njegova likvidacija.

Još jedna smrt bila je Boljkovcu najavljena, Mate Šabić, zapovjednik obrane osječkog naselja Jug 2, također mu je došao reći da će ga ubiti.

Kad je Šabić došao u Zagreb izvijestiti što mu se sprema, sa sobom je ponio i dokumentaciju koja "teško kompromitira ugledne Osječane". No, ona nikada nije pronađena.

Legionari generala Milenka Filipovića oteli su 1991. godine Boljkovčeva sina Matiju, a kad su razoružavali 173. brigadu, Pavlu Miljavcu stavljen je pištolj u usta. Uvjeren je Boljkovac da su htjeli maknuti i njega, no što se sprema na vrijeme je uočio njegov vozač Damir Belak, danas vozač Stipe Mesića. 
Legionarima je smetao u švercu oružjem.

Prije 16 godina Boljkovac je odvjetništvu predao dokumentaciju koja za šverc tereti generala Antu Rosu te tada carinika a danas odvjetnika Mirka Batarela, ali do sudskog postupka nikada nije došlo.

Da je sve baš tako bilo i da ne izmišlja, Boljkovac je "nabavio" i potvrdu.

Naime, nakon što ga je Vladimir Šeks nazvao "jugonostalgičarom i patološkim lažljivcem" Boljkovac je otišao na liječnički pregled te donio potvrdu da je psihički - potpuno zdrav.

Slobodan Milošević je psihopat-shizoferenik i dijabetičar, zdravstveno stanje mu je dosta teško, a radna sposobnost smanjena. Njegova žena Mira Marković je promiskuitetna, vodi "vrlo nedoličan privatni život". O tome je obaviješten je i Milošević - izvijestio je u strogo povjerljivu dopisu 29. svibnja 1990. godine tadašnjeg predsjednika predsjedništva Jugoslavije Borisava Jovića sekretar beogradskog SUP-a Radmilo Bogdanović. Ovu je provjeru odradila Služba državne bezbednosti za potrebe Odbora za zaštitu ustavnog poretka u SFRJ.

Iako nigdje izrijekom ne navodi da je bio na "linku" njemačkom BND-u, Boljkovac tu pretpostavku potvrđuje pričom o "vatrogasnoj diplomaciji" preko koje je 1966. doveo 3. vatrogasnu olimpijadu u Karlovac. Da je dobije baš grad u kojem je bio predsjednik, a ne Beograd, lobirao je preko šefa bečke policije koji je bio osobni prijatelj njemačkog ministra vanjskih poslova i tamošnjih političara. Domaći političari htjeli su ga "minirati", ali mu je pomogao Tito .Veze s austrijskim i njemačkim političarima Boljkovac je često povlačio.


- - -
http://www.vecernji.hr/vijesti/josip-boljkovac-susak-je-naredio-rusenje-spomenika-jasenovcu-clanak-50372


= = = = =
komentar: (dst) - Ovakav udbaški naslov nije novost u Večernjaku, a najmanje je bitan za cijeli tekst, ali ...

 Podržavam ovo što kaže Večernji list.    Nisam za ovo što kaže Večernji list.

taliban, 2009-11-16 u 00:31:36 na vrh stranice

15.11.2009.
MEĐUGORJE SE RIMA NE BOJI

Nikada se UDBA Vatikana ni Boga nije bojala, a fra Petar je 'čuvar' njene 'svijetle' tekovine.


- - -
http://taliban.blogger.ba/arhiva/2009/11/15/2359363

 Podržavam ovo što kaže taliban.    Nisam za ovo što kaže taliban.

savic sinisa, 2009-11-27 u 22:07:01 na vrh stranice

haha

 Podržavam ovo što kaže savic sinisa.    Nisam za ovo što kaže savic sinisa.

Večernji list, 2009-11-28 u 21:50:08 na vrh stranice

Udbini dosjei: Hrvati se još uvijek boje doznati tko ih je cinkao

Dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida i devetnaest godina nakon rušenja jugoslavenskog komunizma, Hrvati još uvijek drhte pred zloglasnom Udbom

28.11.2009 15:35

Dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida i devetnaest godina nakon rušenja jugoslavenskog komunizma, Hrvati još uvijek drhte pred zloglasnom Udbom, komunističkom tajnom službom koja je četrdeset i pet godina marljivo skupljala sve moguće podatke o "narodnim neprijateljima".

Pritom nije birala sredstva pa je za taj "osjetljivi posao" često koristila najbolje prijatelje, rodbinu, a nerijetko i supruge. Udba je od 1945. do 1990. godine pratila najmanje 66.870 građana čiji se dosjei sada nalaze u Hrvatskom državnom arhivu. Svaki građanin, ako ispuni ne baš pretjerano kompliciranu proceduru, može pogledati svoj dosje. I sada, kada je to moguće, Hrvati jednostavno ne žele vidjeti u Udbinim dosjeima da ih je prijatelj, rođak ili suprug (ne)svjesno cinkao nekom Udbinu agentu. Jedino se tako može tumačiti podatak da je do sada samo 1380 građana zatražilo uvid u svoj dosje.

Čini se da su se mnogi od rijetkih znatiželjnika malo precijenili jer oko polovica njih uopće nije imala dosje, što znači da nisu bili zanimljivi Udbi. Moguće je doduše da su neki dosjei još u našem MUP-u ili da su još prije dvadesetak godina završili u Beogradu, što je ipak malo manje vjerojatno. Kad se sve zbroji, dobijemo brojku od nekih 600 Hrvata koji su vidjeli svoje dosjee. To je zanemarivo u odnosu na ostale bivše komunističke zemlje gdje građani hrle kako bi vidjeli što su tajne službe pisale o njima.

Bez imena drukera

- Neki su ljudi bili jako iznenađeni kada su vidjeli svoj dosje, kaže Snježana Ivanović, pročelnica Odjela za zaštitu i obradu arhivskog gradiva u Hrvatskom državnom arhiva. Ona mi je pokazala gdje se čuvaju tajni podaci koje je vojska Udbinih agenata i "vanjskih suradnika" marljivo skupljala 45 godina. O kakvom je "bogatstvu" riječ, možda najbolje govori podatak da bi se od kutija s tom tematikom mogao "napraviti vlakić" dugačak 300 metara. U njima se nalazi oko 1,5 milijun stranica obavještajnog materijala. Agenti su na tajnim zadacima snimili više od 50.000 fotografija. Dok bivši istočni Nijemci, Rumunji i Česi mogu vidjeti svoj dosje te imena agenata koji su ga stvarali, u hrvatskom slučaju to nije moguće. Imena agenata uopće nema. Moguće je da je to bio dio internog pravilnika Udbe, ali je jednako tako moguće da je neko donio političku odluku da se imena agenata izbrišu. Naravno, ako se to i dogodilo, taj posao nije obavljao Arhiv, nego odgovarajuće službe u policiji.

- U dosjeima se mogu vidjeti kodna imena, ali se ne zna tko stoji iza njih. Mogu se vidjeti kodna imena kao što su Mile, Boro, Stevo... Spominje se i izvjesna Bosiljka, ali to ne znači da je agent bila žena - kaže arhivistica Ivanović te dodaje da velika većina dosjea pripada muškarcima. Agente je zanimalo sve što "praćeni objekt" radi. Izvješća su pisana klasičnim policijskim stilom. Na primjer: taj i taj bio je u kafiću, razgovarao je s osobom X koja ga je počastila kavom. Razgovarali su o politici.

Zanimljivo je da su agenti vrlo često pisali da je praćena osoba u intimnim odnosima s nekim, što bi moglo značiti da je bila u ljubavnim odnosima. pa čak i da je homoseksualac jer je vrlo često riječ bila o muškarcima. Međutim, agenti su tako opisivali osobe koje su bile u prijateljskim odnosima. Kad bi agent primijetio da praćena osoba nije više aktivna kao prije te da nema tako izražene kontakte sa "sumnjivim elementima", onda bi u zabilješci zapisao da se "praćena osoba pasivizirala". Skupljeni materijal uglavnom se odnosio na političko djelovanje koje je tadašnja vlast smatrala subverzivnim, ali nije bilo previše osobnih podataka. Djelatnice arhiva mi u šali kažu da nije bilo žutila kao danas. Dok neki dosjei imaju tisuće stranica, postojei i oni koji imaju samo jednu stranicu teksta.

- Neki su bili razočarani kada su vidjeli dao njima ima malo materijala u dosjeu - kaže Ivanović.

Osim dosjea o građanima, Udbini analitičari radili su prave elaborate o nekim društvenim skupinama i institucijama. Tako postoje velike tematske cjeline o Katoličkoj crkvi, masonima, informbirovcima. zabranjenim građanskim stankama, emigraciji...

Premda je riječ o velikom broju dosjea, čini se da to nije cijeli "asortiman" Udbine djelatnosti. Moguće je da neki dosjei još uvijek nisu premješteni u Hrvatski državni arhiv. Dok se u Arhivu nalaze dosjei Franje Tuđmana, Dražena Budiše i Marka Veselice, zanimljivo je da nema dosje sadašnjeg predsjednika Stipe Mesića. Sasvim je izvjesno da je Udba napravila dosje i o sadašnjem predsjedniku, ali da ga trenutačno na sigurnom mjestu vjerojatno "čuva" hrvatska obavještajna služba.


- - -
http://www.vecernji.hr/vijesti/udbini-dosjei-hrvati-se-jos-uvijek-boje-doznati-tko-ih-je-cinkao-clanak-57970


= = = = =
dodatak:
Mislili su Tuđman, Manolić, Mesić, Šušak i drugi kako će Vukojević uz pomoć Bože Vukušića uništiti sve dosjee koji bi mogli kompromitirati njih i HDZ. Perković se zbog toga opetovano obrać'o braći u Beograd da izvidi što je s njihovim dosjeima, kao i dosjeima drugova koji i dan-danas drmaju Zapadnim Balkanom. Ima dosjea k'o halve pa tko hoće znati istinu ne trebaju mu dosjei svih tih silnih hRVATINA koji su se busali - neka pogledaju samo njihova (ne)djela i svatko pametan će skontat tko je tu koga... Vukušićeva podvala "Čuvari Jugoslavije" prolazi samo kod budaletina ili "puka" i ako tako sitna uš k'o kriminalac Vukušić može nekoga zavest, onda Tuđmanu nije bilo teško sa "stokom sitnog zuba" na izborima i okolo toga ...

 Podržavam ovo što kaže Večernji list.    Nisam za ovo što kaže Večernji list.

dst, 2009-12-10 u 00:29:24 na vrh stranice

Podvale, navodi na krivi trag, rekonstrukcije povijesti ... itd:
Ovo je još jedna laž pred predsjedničke izbore i godišnjicu smrti prvog predsjednika Hrvatske, kojga je upravo SDB (Udba) dovela na čelo HDZ-a. Naravno da u početku teksta ubace istiniti navod i onda slijede laži i laži. I u Udbi su bile podmetnuti zadaci koji se NIKADA nisu izvršili, a služili su za tajne i daleke ciljeve - što je i istina o ovme. Udba je Tuđmana pripremala za hrvatskog predsjednika i zato je bio na popisu da se sa njega skine što više sumnji jer je bio partizan, a nije Hrvat. A kao istinu, da bi bolje podvalili ovaj tekst, koriste činjenicu da 'Udba' i dalje vlada na prostorima ex-YU ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

45 Lines, 2009-12-12 u 14:54:42 na vrh stranice

Pokojni Niko Franjić je kao uhoda SIS-a razotkrio kriminal u vojnoj policiji?
Sub, 01/11/2008 - 02:06

Portal hrvatskauljudba.hr i bosanskohercegovački bloger Taliban objavili su izjavu, kako navode, pokojnog šefa marketinga Nacionala Nike Franjića u kojoj je početkom devedesetih kao djelatnik MORH-a opisao svoj dotadašnji špijunski put. Kako sam kopiju istog dokumenta posjedovao sve dok mi ju pred godinu dana nije, među inim, zaplijenila policija i pohranila u DORH-u. Obzirom na delikatnost trenutka, zamolio sam Ivana Grbavca, bivšeg prvog zapovjednika Bataljuna Vojne policije pri Glavnome stožeru Hrvatske vojske, osobu koja se u navedenoj izjavi proziva za šverc oružja u Hercegovinu da kaže radi li se o autentičnom dokumentu.

- Upoznat sam sa sadržajem tog dokumenta odavno i znam da me pokojni Niko Franjić lažno optuživao. Na osnovi tih optužbi sam smijenjen, ali protiv mene nije pokrenut nikakav postupak jer se radilo o lažima, bilo je sve što je u ovom trenutku za 45 lines o izjavi pokojnog Nike Franjića želio reći Ivan Grbavac Cobra.

Faksimil prve stranice izjave Nike Franjića na kojoj je opisan početak njegova uhođenja kao suradnika Kontraobavještajne službe JNA


IZJAVA

Ja Nikola Franjić, rođ. 04. 03. 1970. u selu Bošnjaci, općina Županja, od oca Nikole i majke Mande, saopćavam slijedeće.

Vojni rok sam služio u Kraljevu u VP 8977 u vremenu od 15.12.88 do 89. te sam u istoj vojsci vrbovan od st. vod. M... Refika (koji je tada radio u odjelu za Albance) da pohađam tečaj vojne sigurnosti u Pančevu pri OBŠC. U Pančevu sam bio sve do polovice 89. g., te sam odlazio na normalnu nastavu koju sam pohađao kao rezervni oficir (ŠRO). Nastavu su tada predavali Čedo Rad..., Mahmut Šehić, te Radisavljenić Slobodan. Istodobno sam na nastavu išao u sklopu ostalih vojnih dužnosti. Imao sam predmete kao što su Strane Armije, Elektronsko izviđanje, Agentura, Strane ob. službe... Nastavu sam položio sa dobrim, dok sam najbolju ocijenu dobio iz Agenture (Grbavac je bio suspendiran).

Po završetku školovanja i po svojoj nadarenosti polovicom 89., odlazim u Peć te obavljam razne zadatke pod kodnim nazivom unutarnja Sigurnost. Bio sam u garnizonu Peć, Đakovica, Priština... Upoznajem nove oficire sigurnosti puk. Jovašević Prvoslava, puk. Pešić Duška, majora Peru Čavić, Radivojević Duška, Peru Zlatara... Povremeno sam odlazio na Topčider i već tada je bilo indicija kako se u Sloveniji i Hrvatskoj događa nešto novo. Navodno se MASPOK ponovno pojavio, govori se o ilegalnom ubacivanju štampe u Hrvatsku iz inozemstva. Po izlasku iz JNA 15.12.89. ostajem u kontaktu sa nekim oficirima (Pešić Duško, Pero Čavić).

Politička situacija se uopće pogoršava, tako da sam u 9. mj. 90. g. zamolio tadašnjeg predsjednika općine da mi pomogne, on me je doveo do gosp. Perkovića. Tu upoznajem i gosp. Antu Leticu te mi on govori kako bi bilo dobro da vidim što oni ustvari hoće od mene, kakve informacije.

Poslušao sam njegov savjet i na osobni rizik ostajem sa njima u kontaktu. Jedan dan u Topčideru me dočekuje jedan sasvim nepoznat čovjek koji me pita, što ja to radim u MUP i da li im uopće imam što reći. Odgovorio sam sa negativno tj. da ne razumijem o čemu je riječ, tada mi je taj rekao: Reci Perkoviću da ga je pozdravio puk. Jovanović.

Moram napomenuti da sam jednom prilikom u Topčideru vidjeo famoznu kninsku delegaciju Raškovića i Opačića, to sam saopćio u MUP - Savska. Pošto više nije bilo nikakve logike da ostanem sa njima u kontaktu, vratio sam se i zamolio posao od MUP. Oni su me dočekali sa nepovjerenjem, te me je više puta na informativni razgovor pozivao gosp. Pletikosić iz Drž. sigurnosti Vinkovci. Omogućeno mi je da me prime u PU Županja (specijalna jedinica).

Jedina mi je želja bila da se dokažem kao borac. Prvi puta sam to osjetio 02.05.91. u Borovu selu. Poslije te akcije odlazim u PU Vukovar u kojoj se nalazim sve do početka 20.05.91. kada odlazim u I brigadu ZNG (Zagreb).

Obišao sam sva ratišta (Posavina, Banija, Slavonija, Ilok, Kostajnica, Novska). Osiguravao sam naoružanje koje se dovozilo iz Slovenije, te sam bio u Velikoj Gorici kada je spušten avion koji je dovozio naoružanje za HV.

U 1. brigadi ostajem sve do 12. mj. 91. kada prelazim u Vojnu Policiju Lašćina. Tada samnom stupa u kontakt Udiljak Zoran i Ivanković Ivan (odvojeno), te mi postavljaju zadatak da se ubacim među određene ljude koji su iz Hercegovine a za njih se sumnja da su švercali oružje.

Organizirao sam dojavničku mrežu, te između ostalog od iste dobio većinu informacija koju sam pohranio kod gosp. Udiljak Zorana i Ivanković Ivana.

Između ostalog to su bili:

Goreta Goran, Tomislavova 55,
Dugo selo, JMBG xxxxxxxxxxxxxxxx

Mato Karamatić - pseudonim "Mario"
JMBG xxxxxxxxxxxxxxxxxx, reg. br. osobne karte 366/83

Marica Žugec, I Žugeca Novaki 31,
tel. xxxxxxxxxxx, JMBG xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Travnikar Mario, Aleja Viktora Bubnja
JMBG xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, br. osobne karte 354444

(navedene osobe su stupile u kontakt i bile agentura).

Uskoro doznajem da je dotadašnji zap. Vojne policije sa Lašćine Ivan Grbavac prvi čovjek koji sa određenim brojem ljudi: Kožul Miljenkom, Ravić Vinkom, Žaja Andrijom, Karamatić Matkom, Benjamin Tkalecom, Barbarić Dinkom i Pavlović Antom - šverca oružje za Hercegovinu. Nedugo nakon što sam pružio neke informacije, oni su suspendirani ali samo nakratko, jer nakon 10-tak dana ponovo bivaju primljeni na posao. Većina njih se potajice sastajala na Velesajmu u paviljonu 22. Glavni čovjek s kojim su tada bili u kontaktu je bio Ćiro Grubišić koji je usko povezan sa Ljubom Ćesić Rojs, a ovaj sa min. Gojkom Šuškom.

Puk. Udiljak mi je dao zadatak da ispitam što Ante Lovik radi u pratnji Špegelja, jer je navodno čuo da za njim traga Interpol. Otišao sam do Savske u operativu, da bih našao Antu Leticu, te ga zamolio da mi izvadi njegov životopis. Pošto ga nije bilo to je učinio Neven iz operative. Za Lovikom su tragale sve policije, a on je bio namješten Špegelju kako bi ga kompromitirao.

Ravić Vinko se hvalio kako Grbavac zna gdje će metnuti Lovika. Pokušao sam iznuditi njegovo uhićenje no tada mi je Ivanković rekao da je njega pomilovao Šušak. O svemu sam obavijestio gosp. Udiljaka, te mi je on tada rekao da više ne dajem informacije Ivankoviću.

Jednom sam slučajno u gradu naišao na djevojku jednog svojeg dobrog prijatelja (Domitrović Darko) koja me je upoznala sa jednom djevojkom iz Iloka s kojom je Grbavac išao. Ona mi je pričala o svemu, a posebno je bila zanimljiva informacija da je Grbavac, kada je pala kasarna Prečec, preko jedne noći u njen stan dopratio dva kamiona puna oružja te da je tu večer u rukama imao oko 10 tisuća DEM. Sve je to stajalo 5-6 dana, kada je jednom ponovo došao i sve to deportirao za Hercegovinu. Ime i prezime te djevojke sam pružio i Ivankoviću i Udiljaku sa točnom adresom.

Povremeno sam gledao na oglasnu ploču, te sam uočavao slijedeće poruke.

Sve se vrtilo oko Jurkovića i tel. broja 048/53-30. Sa tim Jurkovićem su u kontaktu bili i Žaja Andrija, Ljubo Ćesić Rojs, Lovik Antun.

Ljubo Ćesić Rojs je tada uselio i u novi stan, a preko Šuška je omogućio i Barbarić Dinku, Tole Predragu i Ravić Vinku.

Većina ljudi iz hercegovačke veze je stalno spominjala kao zaleđe min. obrane Šuška. Kada su svi bili suspendirani sakupljali su se svakodnevno u sobi br. 16 paviljona 1.
Barbarić Dinko je osoba koja je tada davala, tj. preprodavala ručne bombe za 10 DEM komad i metke 7,62 mm za 1 DEM. Jednom je prilikom bez ikakvog odobrenja uzeo 46 bombi, 1000 metaka 9mm, 700 metaka 7,62 za AP. Sa njim je tada bio i Ante Pavlović. Sve je to Barbarić poklonio Rojsu. Izdano 18.12.91. bez reversa u 18.00 sati.
Reversi su većinom bili izdavani, ali bez potpisa onoga tko je tu robu primao. Tada je skladištar bio Goreta Goran, te je na upit tko će to potpisati, Grbavac odgovarao: Ne trebaju reversi kada ja izdajem naoružanje.

------------------
Revers br. 1.
Ivan Grbavac odobrio za Krizni štab Hercegovine mitraljez M 53 - kom. 2; Municija 7,9mm - kom. 3600; Trombl. tren. mina - kom. 40; Ručnih bombi - kom. 270.
Sve to primio Begić Jako (?)
Izdano 21. 10. 91. bez reversa
-----------------

Izdvojena jedinica

Municije 9mm - kom. 1000; Municije 7,65mm - kom. 930; AP Rumunjke - kom. 3 (BR-ACL 4377, BR-AEF 4152, BR-AEE 0613); Vreća za spavanje - kom. 10; Šljemova - kom. 12.

Sve izdano Tvrtku Pašaliću 06. 11. 91. (JMBG xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx).
Odobrio Ivan Grbavac.

Dio reversa sam ustupio gosp. Udiljaku, a veći dio Ivanković Ivanu. Tada je netko provalio moju vezu sa SIS-om, te su mi dolazile kojekakve prijetnje. Ovo nije ni najmanji dio onoga do čega sam bio došao. Ravić Vinko i Žaja Andrija su jednom prilikom išli kod Vice Vukojevića i Gojka Šuška kako bi ishodili ponovni povratak u Vojnu policiju.

Ja sam tada bio pozvan od zap. Vojne policije Pavlović Antuna koji mi je rekao da će me pritvoriti ako i dalje budem turao nos gdje ne treba. u minist. obrane mi je gosp. Ivanković zaprijetio da me može preko noći nestati.
Tada sam optužen da sam surađivao sa Paragom i HSP te da sam im ja dostavio šemu sigurnosnog sustava RH. To je bio izgovor Ivankovića da me treba što prije izbaciti.

Poslije sam shvatio da su to bili viši interesi, te da je i on postao jedan od onih kojim se ne može ništa.
Ja sam optužen da sam poslan od onih koji žele uništiti Hercegovce, a čuo sam i da su za mene davali 70.000 DEM (tj. za moju glavu).
Kada bi mi se pružila mogućnost da sve ponovo ispitam uskoro bih pružio sve informacije koje su sada pohranjene na tko zna kojem mjestu.

PDF verziju faksimila izjave možete skinuti ovdje

Nakon Grbavčeve potvrde da je riječ o dokumentu koji je pisao nedavno tragično preminuli Nikola Franjić, potvrde o autentičnosti stigle su mi iz još dva međusobno nezavisna izvora.

Obzirom da "izjava" baca sasvim neočekivano svjetlo na životopis pokojnog Nike Franjića, već su krenule špekulacije da on možda i nije bio samo kolateralna žrtva atentata na Ivu Pukanića. Ne bih špekulirao o tome. Vidjet ćemo što će reći naša super uspješna policija. No, čini se da ovo otkriće popunjava rupe i objašnjava živopisnost Franjićeva životopisa. Ako se ikoju uzrečicu može reći da se s visokim postotkom potvrđuje u stvarnosti, onda to svakako vrijedi za ovu: "Jednom špijun, zauvijek špijun." Ne čini se više slučajnim što je čovjeka s ovakvim referencama Ivo Pukanić imao za šefa marketinga. U "reketarskom izdavaštvu" kakvim je dio javnosti okarakterizirao Pukanićev imperij, mjesto šefa marketing je iznimno osjetljivo i važno. Naplaćivanje neobjavljenih kompromitirajućih informacija po klijenta, uglavnom se obavlja preko marketinga.

Pored svega, zaista je nevjerojatan popis osoba koje se navode u Franjićevoj izjavi.

Ispada da su ga iz KOS-a u SIS preuzeli Josip Perković (otac savjetnika Predsjednika RH za sigurnost Saše Perkovića i lice s njemačke tjeralice za zločine UDBA-e) i Ante Letica (visokopozicionirani službenik SOA-e, koji je u rujnu 1991. odigrao zanimljivu ulogu u atentatu na Antu Paradžika)

Na vezi su ga držali Zoran Udiljak (poginuo u do sada nerasvjetljenim okolnostima vozeći se s jednim od legionara Ante Rose i kasnijim velikim prijateljem Ante Gotovine, Milenkom Filipovićem automobilom za Tomislavgrad) i Ivan Ivanković (Perkovićev miljenik u SIS-u, a danas visokopozicionirani službenik SOA-i).

Za šverc u Vojnoj policiji pored spomenutog Ivana Grbavca prozivao je i danas već legendarnog Ljubu Ćesića Rojsa te Dinka Barbarića, zapovjednika iz Vojne policije koji je početkom prošle godine prekomandiran na visokopozicionirano mjesto u SOA-i.
= = =
Komentar:

Ivan Grbavac - Cobra

Poštovani,
Kad se objavi jedan takav dokument, koji obiluje podacima (istine, poluistine, laži i krivi zaključci ), kod neupućenih može stvoriti krivu sliku o spomenutim ljudima i događajima koji se spominju u spomenutoj izjavi.
Nije točno da sam smjenjen na osnovi izjave Nikole Franjića, budući da je on došao u 66. BVP u 12 mjesecu 1991. godine kada sam ja već bio smjenjen (18.11.1991. godine, ali kao zap. BVP pri GSHV, ustroja VP pod GSHV), već sam smjenjen zbog istih takvih optužbi plasiranih od strane SIS-a. Perkovića, Udiljaka, Ivankovića, Rajka Perića, ali i pričuvnih dojavnika SIS-a, Krešimira Đuranovića i njegovih suradnika, koji su se kasnije povezali sa Franjićem (zbog bolesnih ambicija Krešimira Đuranovića da postane zap. BVP ). Povrh toga proglašen sam pijancem, razvratnikom (druge su zbog istih stvari nazivali ljubavnicima) i ratnim profiterom.
Cilj plasiranja takvih dezinformacija i mog blaćenja bez argumenata, ne samo u vojnim strukturama, već i političkim i civilnim, doveo je do moje smjene, ali i do promjene Ustroja VP i njene podređenosti Glavnom Stožeru HV, što je predsjednik RH već potpisao, pa se preko noći mjenja ustroj, na intervenciju Šuška i Perkovića, te se formira Uprava Vojne Policije, koja je preuzela zapovjedanje svim postrojbama VP (knjiga - VOJNA POLICIJA U DOMOVINSKOM RATU - str. 22, 23 i 342).
Budući da je bojna kojom sam zapovjedao. Prema starom ustroju podređena isključivo GSHV, gen Tus 23.11.1001. godine izdaje zapovjed kojom se BVP pri GSHV podređuje MORH-u (URBROJ: 5120-34-91-1).
Jednom prilikom puk. Mišo Munivrana, tadašnji Načelnik personalne uprave rekao mi je: "da je predsjednik znao kome potpisuje čin pukovnika, nikad ga ne bi dobio". Očito sam dobrano ( "argumentirano") oblajan kod predsjednika RH, od strane službe, koja zastupa interese RH.

Dolaskom i koalicijske vlasti, ništa se nije promjenilo, već se i dalje plasiraju teze da je Ustroj VP odličan, i ponavljaju da 1991. god., ustroj VP nije rađen iz jednog središta, već je u početku rata bila privatna vojska pojedinih zapovjednika HV (između ostalog i Zaštitni Bataljun GSHV i Ivan Grbavac Cobra, kriminalac, koji osvaja vojarne radi svog interesa prodaje oružje).Tekst je objavljen u GLOBUSU br. 572 od 23. studenog 2001. Razgovor s pomoćnikom ministra za siguronosne poslove Mladenom Ružmanom. Normalno, Globus nije objavio moj demant, te zahtjev da Ružman argumentirano dokaže iznesene teze, izvučene iz knjige VP u domovinskom ratu, SLIKOVNICE Mate Laušića, čiju sam zabranu i dopunu službeno zatražio. Normalno, Vuk je pojeo magare i "VOZ" ide dalje po starom.
Spomenuto izvješće pokojnog Franjića, nastalo je u ožujku ili travnju 1992. god., kao posljedica njegovog pritvaranja od strane tadašnjeg zap. 66. BVP, Ante Pavlovića.
Po izkazu Pavlovića, Franjić nije htio ići na smjenu, već ga je poslao u P.M., te mu narušio autoritet pred postrojenom vojskom uz riječi da on radi za SIS, te mu samo zapovjeda Perković.

Pavlović ga pritvara na Lašćini i zadržava u pritovru 3 ili 4 dana, kada je uz visoke intervencije pušten.

Po izkazu Ante Pavlovića, spornu izjavu Franjića dobija na stol za oko mjesec dana, te odlazi do Laušića i pokazuje bezvezariju i lažne ničim utemeljene optužbe jer je on u sporno vrijeme bio zarobljen na Manjači. Onda se sa Ivankovićem dogovara odlazak Franjića iz 66 BVP.

Nadalje, spornu izjavu sam dobio od gosp. Drage Franciškovića, a on od Ivana Ivankovića (koji mu se htio umiliti). Ne znam o kojoj godini se radi, ali po dobivanju iste, kopiram je u stotinjak primjeraka, djelim je svojim suborcima, ali i gosp. Galiću u VP koja je bila smještena u Vlaškoj uz napomenu da sam stručnjak za utovar i istorav oružja u stan (aludirajući na informaciju da sam 2 kamiona oružja smjestio u stan jedne djevojke s kojom sam "IŠAO" u Iloku.

Po riječima Ante Pavlovića, Franjić na Lašćini ništa nije radio, već je hodao uokolo stvarajući "Agenturu".

Što se tiče "Agenture", spomenuti Goreta Goran, radio je kao skladištar na objektu Tuškanac iz kojeg su izdana oba sporna "reversa bez reversa", te se jasno vidi kome su sredstva izdata, pa postoji trag i nebuloza je tvrdnja da ne trebaju reversi kad ja izdajem naoružanje, jer svakom normalnom je jasno da skladište funkcionira na ULAZU i IZLAZU robe, te ? koji je Franjić stavio kraj prezimena Begić Jake, dobio bi informaciju da je provjeravo i ulaze sredstava u skladište (o tome ću kasnije).

Drugi "revers bez reversa" koji Franjić opisuje, odnosi se na izdvojenu jedinicu. Opet se navode izdana sredstva, datum i ime i prezime, te JMBG osobe koje je izdana.

Radi se o izdvojenoj jedinici Šibenik (otkomanda Šibenik) i njihovom zapovjedniku Tvrtku Pašaliću (poznat široj javnosti).

Prijem istih već sam objavio u medijima, ali ću ponoviti.

Negdje krajem kolovoza 1991., pristupio mi je u Franjićevom izvješću spomenuti Ivan Ivanković, djelatnik SIS-a, te prenio riječi Josipa Perkovića da u postrojbu uvrstim na platni spisak desetak osoba kojima će zap. biti Tvrtko Pašalić. Voditi će se kao "Izdvojena postrojba Šibenik", plaće će za iste podizati Tvrtko Pašalić, uz moguće dopune i izmjene ljudstva. Rekao sam mu da to ne mogu izvesti bez znanja svog nadređenog puk. Imre Agotića. Na to mi je Ivanković rekao: "To je Barišićeva Grupa". Bit će mi čast imati takve ljude u postrojbi, ali bez znanja svog nadređenog te ne mogu dopustiti. Bio sam tvrd u svom stavu, te smo na kraju završili kod puk. Imre Agotića koji je odobrio traženo.

U arhivi 66. BVP, postoji cijela dokumentacija i to: Tvrtko Pašalić; Ante Tanfara; Zvonimir Cigić; Famir Baus; Nikica Curkov; Tomislav Čundić; Svetin Pivac; Joso Mučić i Ivo Tudić - Vode se od 01. rujna 1991. i od 01. studenog 1991., priključuju se : Nikola Čondić; Josip Tabula i najveći ratnik i logističar Mate Laušića, ŽELJKO MAGLOV. U arhivi 66. BVP postoje podaci kao npr. Da je izdvojeno 99000 dinara za plaće za rujan 1991. , koje je podigao Tvrtko Pašalić, s potpisima istih da su ih primili, kao i spisak brojeva propusnica za ulazak u objekte Tuškanac i Lašćina, od broja 02. do broja 10. Nadalje u dokumentu od 24. studenog 1991., kod moje primopredaje dužnosti, navedeni su imenovani kao OTKOMANDA ŠIBENIK, te još dva pripadnika Horvatinović Ivan - OTKOMANDA VUKOVAR i Šimović Vjekoslav - OTKOMANDA IMOTSKI.

Ako slučajno ne postoje ti dokumenti u arhivi 66. BVP (paljena je), rado ću im ih ustupiti.

Što be se desilo da je Franjić imao pričuvnog dojavnika SIS-a u mom zapovjedništvu, najvjerojatnije, stajalo bi u izvješću da uzimam plaće nepostojećih ljudi ili demobiliziranih, što i nije bio rijedak slučaj u postrojbama (Jel tako druže Koziću?)

"Agnetura", Mato Karamatić - "MRIO", obnašao je dužnost skladištara na Laščini, poznat je po svojoj visokoj moralnosti, jer je ljubovao sa bratovom ženom. U međuvremenu je završio fakultet u Rijeci, te je uz pomoć svog zemljaka Marijana Biškića (o njemu ću kasnije) postao zapovjednik bojne u Rijeci, koliko sam čuo sad je na dužnosti u Karlovcu.

"Agentura", Marica Žugec zvana Maca, primljena je najvjerojatnije krajem rujna ili početkom listopada 1991., obnašala je poslove u Opertivnom dežurstvu na vezi, te je jedna od onih sa kojom sam popričao o agenturi i to u diskoteci BEST na nekoj proslavi HV, uz prisustvo Nikice Oštrine. Na pitanje kad je počela raditi za SIS odgovorila je da su je Nikola Franjić i Krešimir Đuranović zatvorili u jednoj sobi na Lašćini, uperili jako svjetlo u lice i prisiljavali na iskaz, da mi je bila ljubavnica i da sam švercao oružje za Hrecegovinu. Ne znam je li potpisala kakvu izjavu, ali sigurno znam da mi nije bila ljubavnica.

"Agentura", Travnikar Mario, dočasnik u 66. BVP. U razgovoru sa njim rekao mi je da je odbio suradnju koju su mu ponudili Franjić i Đuranović, nudeći mu napredovanje u službi ili plaćanje u novcu (najbolje sam ocjene imao iz agenture). Vjerujem mu, jer nije napredovao u službi i umirovljen je. Kad je vidio izvješće rakao mi je da će im jebat majku kad ih vidi. ( po novim informacijama od jučer 04.11.2008., ipak je napredovao )

Ako ste mislili da je tu kraj agenture, prevarili ste se. Kao svaki pravi obavještajac nikad ne otkriva sve svoje suradnike. Ako policija otkrije (Možda u sefu Ive Pukanića) one informacije koje su pohranjene "NA TKO ZNA KOJEM MJESTU", u dojavničkoj agneturi su se našli i Hrvoje Stanić i Robert Vorih. Ovog zadnjeg lika, čini mi se da sam vidio na HTV-u u misiji o VP u Afganistanu. Kako znam za ovu dvojicu? Magdić Željko mi je javio da je poginuli uz Pukanića onaj Franjić sa Lašćine, njegov cimer, koji ga je pokušao vrbovati za SIS, što je on odbio. U to vrijeme, pregledom, pregledom Franjićeve bilježnice, koja mu je ostala u sobi, na spisku su se našli i ovi poslijednji. Očito je Franjić imao slabe ocjene iz ZAŠTITE TAJNOSTI PODATAKA.

Možda bi gosp. Mile Dedaković Jastreb, da ih vidi, prepoznao među onima koji su ga doveli na Lašćinu, jer je grupa VP koja je poslana da ga uhapsi bila sačinjena od povjerljivih ljudi, ali nisu znali kako izgleda, te je mirno prošao pored njih, ali nije mogao proći pored Faberovih specijalaca koji su ga uhapsili i predali VP. Kako mi je sam Faber pričao, morao je napisati izvješće i dokazivati da su ga neozljeđenog predali VP.

Ostale pojedinosti svi već znaju o boravku Jastreba na Lašćini, i optužbi da ga je prebila VP, jer su imali značke VP. Već je objavljeno i svi znaju da su ga prebili djelatnici SIS-a, kojima su podjeljene značke od 01 (Perković) do broja 14. Broj 15 imao je Dinko Barbarić, tada vd. zapovjednik 66. BVP.

Gen. Kikerec je na moj prijedlog i napravio značke VP, postrojbi čiji sam ustroj predložio, Barbarić mi je davao br. 15, ali nisam htio prihvatiti jer sam bio smjenjen (usmeno).

Vezano za ostala imena u izjavi, radi se o ljudima koji su po zahtjevu ministra Šuška, dodjeljeni Rojsu, sa zadaćom da utovaraju kamione te budu vojna pratnja konvoja oružja, streljiva i humanitarne pomoći za Hercegovinu, ali i za jug Hrvatske, ali i o ljudima koji su učestvovali u akcijama i bili etiketirani kao moji ljudi.

Za ljude koji su dodjeljeni Rojsu, njih 17 , oslobođenih od vojno policijskih dužnosti koji nisu poslije moje smjene suspendirani kako tvrdi Franjić, spominjući i Vicu Vukojevića. Dio ljudi koji se spominju, npr. Karamatić Matko (sa 17 god. Došao u JPN - 1. hr. Redarstvenik, jedan od najhrabrijih ljudi koje sam upoznao), Andrija Žaja i Benjamin Tkalec imali su problema i svrstavani kao moji ljudi i bili na spisku što je sastavio Đuranović sa suradnicima po kojem je vršen odstrel iz VP bez obrazloženja (spisak od oko 30 ljudi). To je sve trajalo dok nije pozvan Andrija Žaja koji je tražio obrazloženje, na što mu je rečeno da je uzimao oružje prilikom oslobađanja skladišta i vojarni, te ga preprodavao. On je tražio da se to dokaže, jer je svatko tko je učestvovao u acijama zadržao po neki suvenir, te tražio razgovor sa Laušićem. Nakon razgovora sa Laušićem, Žaja je ostao u postrojbi, ali ne na funkciji koju je obnašao.

Valja napomenuti da sam zbog priča o neprijavljenom dugom oružju (ne izjvešća pričuvnih dojavnika SIS-a ), napravio smotru u bazi na Lašćini, te je komisija obilazila sobe i izuzimala višak naoružanja koji se zatekao, te sam pred strojem poslije izuzimanja viška i pohrane u skladište (skladištar, agent "Mario") rekao da oni koji su učestvovali u akcijama, mogu zadržati suvenir - kratko oružje. Teško je kontrolirati ljude ( tko će čuvati čuvare ) u akcijama, ali nije se moglo raditi o velikim količinama, već o trofejima, koje ne brani ni međunarodno ratno pravo. Za veće količine nije postojala logistika ( kamioni i ljudi za utovar ), i akcije su rađene u kratkom vremenskom intervalu. Pokupljen je ratni plijen, popunjena skladišta, koja su bila prazna, a sve tri akcije su snimljene videokamerom ( u 99 % mojom rukom ). Slika govori sve, i materijal je objavljen na HtV-u i na mnogim stranim TV postajama, ne rušeći ugled HV, već naprotiv.

Od vozila i artiljerijskih sredstava koje smo zaplijenili, dovezena su u bazu Lašćina, te je jedan VBR predan policiju u Vrbovcu, jedan komadi grada ZG, a vozila veze koja su dovezena iz Bjelovara predana su kolegama, vezistima sa Lašćine s kojima smo dijelili bazu. Uvjet je bio da se na sve motorole do zap. Vodova ugrade selektive te dobijemo jednu stacionarnu stanicu za operativno dežurstvo na Lašini, što su i ispoštovali, Kasnije, po dolasku Laušića, motorole sa selektivom su izuzimane iz 66. BVP i djeljene drugim postrojbama VP a u 66. BVP su vraćene bez selektive.

Moram napomenuti da su zapljenjena vozila registirirana sa M (Milicija) tablicama, te sam imao problema u MUP-u, budući da su tražili carinske deklaracije ili potvrdu o donaciji (puk. Popov mi nije stigao potpisati darovnicu), ali sam taj problem riješio uz pomoć gosp. Arnerića u MUP-u.

U bojni nismo imali niti jedno mobilizirano vozilo, dva su došla iz donacije te dio đipova preko logistike ZNG-a.

Kada već pričam o izdavanju sredstava, sjećam se jednog slučaja kad me je zvao gosp. Arnerić, MUP RH - Policijska akademija, pitajući da li imam na skladištu 12,7. Pitao sam što će policiji 12,7 na što mi je odgovorio da je to za njegove na Braču. Rekao sam mu da pošalje kurira te da ću MUP-u, ustupiti streljivo na revers, što je i učinjeno. Poslije sedam dana zove me i kaže: oni moji slušili dva aviona, hvala ti, bilo je od srca.

Kod zauzimanja vojarne u Bjelovaru, zabranjen nam je ulaz po osvajanju i to smo ispoštovali dok nismo vidjeli da je nastala opća pljačka, te sam dopustio ulaz. Snimajući kamerom po krugu vojarne uz pratioca Željka Magdića, došli smo do jednog skladišta koje nije bilo provaljeno. Magdić ga je otvrio sa Ultimaksom, te kad smo ušli doletili su ljudi, pregazili nas, otvarali sanduke i uzimali puške. Pozvao sam pojačanje te zaštitio dva sanduka s oružjem, ali u skadište je došla grupa naoružanih ljudi zhtjevajući da im predam sanduke što sam ih sa Magdićem branio. Buduć da moji vojnici nisu stizali, da ne dođe do obračuna dao sam im jednu pušku, kad su tražili još, došle su naše kolege, pokupili ostatke (okviri Ciganki, vreće za spavanje, ostala dva sanduka), sve je završilo na Lašćini i Tuškancu.

Što se tiče ukupne logistike, moram napomenuti slijedeće:
- Dolaskom na mjesto zap. 1 bataljuna 1 "A" Brigade - Tuškanac, 06. lipnja 1991. godine, nisam imao službenu primopredaju postrojbe, budući da je cijeli zapovjedni kadar otišao sa gosp. Nevenom Martićem u VI odjel, za zaštitu objekata, te pri tome odnijeli sve što se moglo, aute pa čak i tajnicu, koja mi se naknadno vratila. U takvoj situaciji formirali smo komisiju za primopredaju, te popisali sredstva u skladištu, koje je uredno vodio gosp. Dalibor Holer, i bila su osnova mog zaduženja u slučaju prelaska na drugu dužnost, tj. Sredstava za koje sam materijalno i financijski odgovoran.
Odlaskom sa dijelom postrojbe u Ilok u lipnju 1991.. te mojom smjenom zbog sukoba sa Tomislavom Merčepom, dolaskom na Tuškanac skladište je bilo potpuno ispražnjeno, budući da su sredstva preusmjerena 1. "A" Brigadi, koja je u to vrijeme ratovala na području cijele RH, kao jedina donekle formacijsko popunjena brigada. Ponovnim vraćanjem za zapovjednika, bilo je teško ispunjavati obveze koje su pred bataljun postavljene i od zap. ZNG-a, Ministarstva Obrane RH, ali i od 1. Brigade. Tako da se kod odlaska na teren vršila preraspodjela naoružanja, streljiva opreme, te su gardisti na dužnosti osiguravanja objekata i osoba, te u pratnjama većinom imali neformacijsko naoružanje. I u takvim okolnostima, bez pune popunjene formacije i kvalitetnog časničkog kadra bez primjedbi obavljali postojeće zadaće, te uspjeli da kod odlaska dijela postrojbe u Hr. Kostajnicu, postrojba ode sa punim formacijskim raoružanjem i opremom, kompletnom pratećom losgitikom, liječnikom i medicinskim tehničarem. Kod odlaska dijela postrojbe na teren u Slavoniju, jedinca nije imala formacijsko naoružanje, ručna protuoklopna sredstva, medicinskog tehičara ni prateću ligistiku, već je obećano da će to dobiti dolaskom u Osijek. Kod zahtjeva za poječanim vodom od strane Zap. ZNG-a, radio odlaska na teren na Banovinu, zahtjev nije mogao biti ispunjen pa je zapovjedništvo od njega odustalo, iako je 40 ljudi bez naoružanja bilo pripremljeno. Situacija sa oružjem i opremom a naručito streljivom, bila je teška do sredine rujna 1991. U postrjbi i skladištu bataljuna bio je minimun sredstava za najosnovnije zadaće postrojbe. Koliko je meni poznato prije početka akcije zauzimajnja skladišta i vojarni, glavna logistička baza, imala je samo rezervu od 15000 kom. Metaka. Prije svoje smjene, početkom rujna 1991., načelnik logistike puk. Kovač (suđeni pripadnik Virovitičke skupine), iz glavne logističke baze izdvaja lovačko naoružanje za bataljun. Situacija je bila teška te smo se snalazili na sve moguće načine. U to vrijeme dosta veliki dio opreme je došao donacijom, te je bataljunu u to vrijeme puno pomogao pom. Ministra pravosuđa Krešimir Alerić i već spomenuti Ljubo Ćesić - Rojs.

U to vrijeme čak sam po naređenju puk. Kovača, izvršio provalu u spomenute objekte, zbog informacija da MUP - RH u svojim skladištima na Dotršćini ima tajne zalihe prijeko potrebnog streljiva, što se pokazalo netočno.
Kod zauzimanja skladišta Prečec, skladišta bataljuna (Tuškanac, Lašćina), popunjena su maksimalno, ali i glavna logistička baza HV. U skladištima se nalazilo streljivo i oko tridesetak komada dugog naoružanja ročne vojske i oficira JNA koji su ga štitili. Tim naoružanjem popunjene su rupe u bataljunu onih gardista koji nisu imali formacijsko naoružanje. Cijeli tok događaja oko osvajanja skladišta Prečec opisano je u materijalu, koji sam pripremio za ZNANSTVENOSTRUČNU RASPRAVU na temu: Oslobađanje vojnih objekata na području Bjelovara i Varaždina, koja u prilogu imaju orginalne ratne snimke, kojih sam većinu osobno snimao kamerom koju mi je dao tadašnji direktor HTV-a Antun Vrdoljak, te su cijelovite snimke objavljene na HTV-u i drugim svjetskim televizijama. Snimke osvajanja Prečeca, Varaždinskog korpusa i 265 OMB u Bjelovaru, pokazuju da se radi o dobro organiziranoj i discipliniranoj vojsci, a ne hrpi pljačkaša kako Franjić želi prikazati ljude koji su bili angažirani u akciji.

U Varaždinu, zaposjeli smo vojarnu i nije dozvoljen ulaz civilima i vojsci, te koordinator akcije puk. Želimir Škarec odredio nam je koliko ratnog plijena možemo pokupiti, vezano za vozila, koja su kasnije registrirana na policiju (M - Milicija).

Akciju Prečec, osobno sam isplanirao, pripremio i učestvovao sa dijelom svoje postrojbe i dodjeljena 3 pripadnika TO, dok su se druge akcije radile u koordinaciji sa vojskom i policijom. Akcije su rađene sa razmakom od po 7 dana i nitko nije učestvovao od HERCEGOVAČKE VEZE, ljudi izvana.

U ta olovna vremena, brze dinamike snalazili smo se na sve moguće načine, te pomagali sa ostalim postrojbama HV i policije, te je svaki izlaz oružja, streljiva i MTS-a imao pokrić. Dva reversa izvučena iz skadišta koje je Franjić protumačio na svoj način, stvarajući sliku šverca, iako je vojska u akcije išla većinom manjim vozilima, pa me čudi, kako su vodeći ljudi VP nasjeli na Đuranovićev spisak, optužujući bez dokaza dio ljudi, dok su drugi navedeni napredovali čak do generala.
Za primjer tog vremena, do osvajanja skladišta i vojarni, navodim, pretpostavljajući, opis Davora Domazeta - Loše u članku " Hrvatska stvara Mossad " objavljenog u Globusu, br. 107 od 18. prosinca 1992., autora Davora Butkovića.

Navedeni novinar između ostalog navodi... TREBA ZNATI DA SU UJESEN PROŠLE GODINE GLAVNI STOŽER HV, ONDA SMJEŠTEN U POLICIJSKOJ ZGRADI NA TUŠKANCU U ZAGREBU, KOJI SE TAKO RAZMETAO SVOJOM NADMOĆI NAD SRPSKIM ČASNICIMA, OSIGURAVALA SAMO DVOJCA ILI TROJCA GARDISTA S LOVAČKIM PUŠKAMA SA SKRAĆENIM CJEVIMA. SVAKI KOMAD AUTOMATSKOG ORUŽJA ODLAZIO JE NA FRONTU. ZAPOVJEDNIŠTVO HV BILO JE DOSLOVNO NEZAŠTIĆENO. GLAVNI STOŽER MOGLA JE UGROZITI GRUPICA ULIČNIH BANDITA, A OSOBITO NEKA UVJEŽBANA DIVERZANTSKA POSTROJBA.

Reagirao sam na članak plasiranih poluistina, te iskrivljenih zaključaka, koje velikim dijelom ne odgovaraju stvarnosti. Točno je jedino da nije u potpunosti bilo formacijskog naoružanja. Organizacija osiguranja rađena je po starom elaboratu koje je napravio pokojni Gento Međugorac, s pojačanjima, prstenovima u suradnji sa MUP-om.. Jedini nered rađen je iznutra, meni iza leđa. Prijemom svakakvih likova ( opisati ću kasnije samo jedan slučaj ). Domazet je kasnije postao Načelnik OS-a, pa Načelnik GSHV. Da ne zaboravim, poslije pada Varaždinskog korpusa, Domazetu sam poklonio Škorpion, a gen Tusu, koji je tada imenovan za Načelnika GSHV ( 22.09.1991. ), pištolj puk. Popova.

Istina je da sam za prijem ljudi u postrojbu kojom sam zapovjedao morao imati uvid, bez mog potpisa nije se mogao postati njen pripadnik. Istina je da sam osobno birao ljude koji su učestvovali u akcijama, od pojačanog voda za Prečec, do satnije za Varaždin i Bjelovar. To bi moralo svakom biti logično, da biram ljude za koje znam da me neće napusitit, ni mrtvog ni ranjenog, ali to je protumačeno da biram razbojnike za pljačku.

Istina je i da nisam htio u postrojbu primati ljude koje mi je Perković slao, Radilo se većinom o " sportašima " ili zagrebačkim ugostiteljima. Ovi zadnji završili su u Gospiću. Točno je da nisam dao suglasnost Saši Zelembrzu za odlazak u novoformiranu službu ( nije dolazio na posao par dana a bio je pripadnik 1. čete na Tuškancu, koja je osiguravala predsjednikovu kuću ). Radi se o čovjeku koji je s Ivicom Oreškovićem među prvima otišao u OSS, od druge polovine kolovoza, promjenjen je naziv u SIS.

Što se tiče Antuna Lovika, čovjeka sa dosjeom kriminalca, nije bio jedini kojem sam bio zapovjednik, aboliran je kao i ostali. Neka mi navedu primjer imenom i prezimenom, mjestom i vremenom, gdje je postrojba kojom sam zapovjedao počinila bilo koje kazneno djelo, bilo po zakonima RH ili po međunarodnom ratnom pravu. Pitajte to Laušića i Biškića, a da ne govorimo o Perkoviću, za njihove podređene. Objavio sam u Globusu i ime visokog djelatnika SIS-a, Rajka Perića, koji je iz bivšeg SUP-a izbačen zbog kriminalnih radnji. Razmijem, može biti aboliran, ali ne može raditi na tako osijetljivom mjestu. Na jednom od portala sam objavio tekst: "KAKO JE RAJKO POSTAO HRVOJE", aludirajući na njegovu lažnu putovnicu pod imenom Hrvoje Jurić.

Nadalje, Antun Lovik je i poslije moje smjene obavljao navedeni posao, zaštite, ali i Miroslava Tuđmana.
Kasnije, radeći kao Inspektor U GIO ( groblju slonova ), kao inspektor siguronosno-obavještajnih poslova, nailazio sam na svakakve likove, podebljih dosjea, a službe preuzeli " PROFESIONALCI ".
Moram spomenuti za jedan slučaj kad sam na Tuškancu kod obilaska straže u objektu, primjetio meni nepoznatog vojnika. Prilazi mi, zanima ga moja velika meglajtica. Priča da je bio u američkoj vojsci, legiji. Sipa ko iz rukava gradove služenja, postrojbe i terene. Prolazi patrola i na moj znak ga uhapse. U ispitivanju saznam da se zadužio u skladištu bataljuna, kad se zaduživala nova grupa vojnika, da je prošao provjeru kod Zmajića i Tomislava Mičića, te čak bio u Osijeku prateći neke novinare na terenu. Primljen je bez mog znanja, a zadužio se jer je stao u rad sa novoprimljenim ( Ili je Goreta Goran bio još nekom na vezi ). Zovem specijalom policiju i provjeravamo identitet. Iz operativnog javljaju da postoje dvije tjeralice za njim ( Zagreb i Split ), kažem dežurnom da mi faksira podatke u operativno na Tuškanac, a on odgovara : Molim Vas pošaljite kurira, nećete imati dovoljno fax papira. Dolaskom materijala vidim da su imali pravo ( oko 8 m ). Točno je jedino da je radio u Američkoj bazi kao zidar.

Nije to prvi put da mi je ista ekipa radila stvari bez mog znanja, koristeći i neke meni podređene zapovjednike. Već legendarnog Stipana Boticu, izvješća o stanovima sa T. Mičićem, i neke poslove za Davora Domazeta Lošu, kada su bez mog znanja angažirani u Sinju ( Na borbenim djelovanjima, kako piše u njihovim izvješćima ).

Što se tiče spominjanog Zorana Udiljaka (pokojni), upoznao sam ga na Tuškancu. Bivši djelatnik Sekretarijata NO, kasnije Tajnika Bobetkovog u Saboru HR, nekog od odbora. Kad ga je Bobetko otjerao, pojavio se kod Perkovića. Poznat po tome da kad nekog počne olajavati, uskoro je smjenjen (slučaj gen. Biondić). Gosp. Mato Radoš, vozač Šuška jednom prilikom mi je rekao: "Ivane čuvaj se". Pitam zašto? "Vozio sam ministra Perkovića i Udiljaka u Osijek. Udiljak te do Osijeka nije ispustio iz usta". Pitam, a ministar i Perković? Kaže mi: "šutili su".

Poznat je i po tome što je prebijen u Samoboru, kada su ga teritorijalci uhvatili da se šulja ako vojarni.
Za Ivana Ivankovića, povjerljivog čovjeka J.Perkovića, sada djelatnika SOA-e, mogu reći da je prije radio u Komandi TO grada Zagreba, školovanog u JNA - ŠRO-Pančevo, čovjeka za sva vremena, malog intelektualnog potencijala ali dobrog poslušnika svih sistema a možda i budućeg. Isti je širio glasine da sam pijanica, a pred dvadesetak gardista ispred dvorca na Tuškancu optužio me da švercam oružje za Viroviticu . Događaj se dogodio na dan slijetanja Kikaševog aviona.

Gosp. Pršlja Petar, referent obavještajnih poslova, priznao mi je da je od strane spomenutog postavljen da prati, dali ja švercam oružje za Viroviticu.
Već smo Drago Francišković i ja objavili okolnosti hapšenja Branka Borkovića - Mladog jastreba, na Tuškancu, kada je njegovim činom bila ugrožena sigurnost gen. Tusa Načelnika GSHV, na čijem je predavanju Borković otet i sproveden na Lašćinu. Drago je Ivankoviću rekao, neka ga Perković hapsi na ulici. Ali Ivanković odlazi do Barbarića ( već sam bio smjenjen ), pozivaju ga na telefon, hapse i prebacuju na Lašćinu. Kad sam saznao što se desilo, javljam Dragi, on se je pribrao, na glas rekao Tusu da ga hitno predsjednik treba a Borković je već otišao, i videći da je Borkoviću ostala jakna na stolici, uzima je da će mu je predati, izvodi Tusa na sigurno. Pratnji Borkovića je dozvoljen ulaz na Tuškanac pod punom ratnom spremom. Pitanje je kako bi završilo da se Francišković nije pribrao. Toliko o profesionalnošću Ivankovića, bespogovorno izvršavati zadatke, ne mareći za posljedice.

Dinko Barbarić, vd zamjenika zap. bataljuna ( Zamjenikmi je bio Branko Glavaš, zarobljen s dijelom postrojbe u Kostajnici, kao i Ante Pavlović. Zarobljeništvo su proveli na Manjači, te su razmjenjeni svi za sve, poslje akcije "Bilogora 1 i 2", Bjelovar i Koprivnica), osoba kojeg Franjić isto optužuje za šverc, kao i Pavlovića koji je u vrijeme oslobađanja skladišta i vojarni bio u zarobljeništvu. Dinko je po mom smjenjivanju postao vd zapovjednik bataljuna, da bi ga kasnije preuzeo Pavlović a Dinko ostaje zamjenik. Tek poslije nekoliko godina Dinko postaje zapovjednik, da bi na kraju završio u SOA-i.
Radi se o čovjeku u kog sam imao najviše povjerenja, te najsposobnijem od svih tadašnjih časnika. Iako bez neke visoke naobrazbe, ispoljavao je samoinicijativu, te bio uz mene u svim akcijama. Kao što sam već naveo, optuživan je zbog bolesne Đuranovićeve ambicije da postane zapovjednik BVP.

Kad sam dobio pismenu potvrdu smjene, bila je bez obrazloženja. Prema privremenom službovniku, žalio sam se : Ministru Obrane, Načelniku GSHV, Glavnom Inspektoru i na kraju predstojnik UNSA. Zahtjevajući obrazloženje i istragu, budući da sqam smjenjen bez obrazloženja i nepostavljen na dužnost istog ranga, kao časnik sa postavljenjem, a protiv mene se nevodi kazneni niti stegovni postupak.
Od GIO i Špegelja, kao i od Načelnika GSHV Tusa - ništa. Ministar me je primao u nekoliko navrata. Poslije tih razgovora sastavio sam izvješće, makar mi nije rekao zbog čeg me terete, te su u izvješću navedene neke okolnosti iz razgovora sa prilozima, koji dokazuju razloge nekih mojih postupanja. Ministar mi je rekao za predstavku oko 300 potpisnika bataljuna, koji zahtjevaju obrazloženje moje smjene da su to sve hercegovci, a na kraju da se kod mene vidi ona tvrdoglava hercegovačka narav. U zadnjem razgovoru, po predaji izvješća pitao sam ga zašto sam smjenjen, rekao mi je da nezna. Pitao sam dali Vam je netko podvalio, rekao je da nije. Zahvalio sam se i najavi kod Manolića.
Prve riječi koje mi je Manolić izgovorio su bile ; Vodili ste hercegovačku politiku. Dementirao sam to spiskom zapovjednog kadra, koji su većinom bili slavonci.

Nadalje mi je spomenuo odlazak kod Parage u HSP na Starčevićevom trgu. Rekao sam mu da je svaki moj odlazak u HSP, kao zap. VP evidentiran i kao svaki događaj,kod intervencije VP, poslan Perkoviću. Da nisam nastupio tako, bila bi prolivena hrvatska krv u Zagrebu.
Radi se o dva dolaska u HSP. Prvi povod je bila krađa jednog vozila iz Pionirca, samohotke, te maltretiranje garde od strane HOS-a. Gdje se spominje Frane Laća. Postupili smo na dojavu kriznog štaba iz Dubrave, gosp. Milolože, koji je sastavio iscrpno izvješće.

Tom prilikom prvi put sam bio u HSP-u. Najavljujući se na razgovor, gosp. Paraga je zahtjevao da se razoružam, što sam odbio, budući da sam bio visoki dužnosnih HV, a on predsjednik neparlamentarne stranke, uz obrazloženje da sam došao razgovarati i mirno riješiti problem. Dopušten mi je ulazak sa kratkim oružje i od tada su svi problemi koji su nastajali sa HOS-om bili mirno riješavani. Samohotka je vraćena bez ikakvih problema.

Drugi odlazak vezan je za ubojstvo Pave Mlinarića ( Zap, u Pakračkoj Poljani ), koji je ubijen ispred željedničkog kolodvora, kod čevabđinice " Brace Ciganina ", za koju su osumljičeni HOS-ovci. Zbog osjetljivosti slučaja, ali i zbog toga što su sve patrole VP bile zauzete, izašao sam na teren sa vozačem i pratiocem Magdić Željkom. Na licu mjesta su me dočekali gospoda iz MUP-a, Paratušić, šef krvnih delikata i insp. Zdravko Mateljak. Nisu mi vjerovali da ću dovesti ljude iz zgrade HSP-a. Tom prilikom na razgovor u policijsku postaju doveo sam i Boška Landeku, koji je kasnije zatvoren i optužen zbog drugih kaznenih dijela. Landeka je morao voziti Paragu te je molio istražitelje da dođe sutra. Oni su mu to omogućili i sutradan je zatvoren za neka druga djela (mislim, i slučaj oduzimanja oružja gen. Červenku ).
Poslije Landekinog hapšenja, pogoršali su se odnosi sa HSP-om, te je i moja koža dovedena u pitanje, ni kriv ni dužan radeći svoj posao.
Uz pomoć već navedenog Krešimira Alerića, dogovoren mi sastanak u Remetincu, sa Upraviteljem zatvora, da saznam zbog čega je Landeka uhapšen, jer su bili velikin prosvjedi HOS-a, te je moglo doći i do krvi. Upravitelj mi je rekao da nebi bilo u redu da se sastanem sa Landekom, koji štrajka glađu, na što nisam inzistirao. Problem je nastao kad smo se gore našli sa sucem, nisam znao o kom se radi. Kad je bio upitan, zbog čega je Landeka zatvoren, saznavši da sam zap. VP ( bio sam u civilu ), ustao je i rekao da je to očito pritisak na njega.

U UNSU-u, napisao sam izvještaj o tom događaju, te mi je Manolić rekao da mi neće raditi probleme.
Kad sam poslije par godina jednom prilikom sreo Manolića na ulici, upitao sam ga o mom slučaju, te zašto sam smjenjen. Rekao mi je : " Čini mi se da je bilo nešto iz tvoje postrojbe ".
Poslije skoro 3 mjeseca bez plaće, tražeći pravdu postao sam djelatnik GIO, tj. Kako su ga kasnije nazvali " GROBLJE SLONOVA ". Glavaš, Blaškić, Gotovina i Ademi.

Na mene su lijepili etikete kao na prtljagu, od EKSTREMISTA DO KOMUNJARE, OD ŠUŠKOVOG ČOVJEKA DO ŠPEGELJEVOG.

U izvješći SJS Virovitica, radnika SDB-a Boška Buhe ( ubijen u sačekuši, kao visoki službenik MUP-a Srbije ), moje siguronosne provjere zbog suđenja za hrvatski nacionalizam 1986. god., između ostalog stoji, uz KLOBUK ( mjesto rođenja 3 ministra NDH ) i podatak koji ni ja dugo nisam znao, Od djeda brat oženio Artukovićevu sestru. Te podatak da je moja majka Janja rođ. Majić, tetka Ludviga Pavlovića, koji služi kaznu zbog terorizma ( Bugojanska grupa ). Nisu navedeni jedino podaci o fra. Častimiru Majiću, majčinom rođaku, 12 god. uredniku DANICE, članu HNV-a, čovjeku koji je bio kontra struja " NORVALA ". Po rodoslovlju, mjestu rođenja, ni kriv ni dužan bio sam EKSTREMAN.
KOMUNJARA i čovjek Špegelja, Agotića, Tusa i Stipetića. Ljudi kojima je bila podređena postrojba kojom sam zapovjedao.
Poslije moje smjene (Tus je nije htio potpisati), na Tuškancu ugledao me gen, Tus kao civila ( do smjene meni prvi nadređeni ). Pita . Što je ? Smjenjen gosp. Generale. I ? Civil, odgovaram. Potapšao me po ramenu, i u prolazu na ručak rekao : SIGURAN SAM DA ZA VAS POSTOJI MJESTO U HRVATSKOJ VOJSCI.
Sve ovo iznosim, budući da se moje ime spominje u negativnom kontekstu. Franjića više nema, žao mi je što za zivota njegovi sugrađani nisu bili upoznati TKO JE ON.
Pisanim medijima nije bilo zanimljivo ni to, tko je bio on, možda se boje Perkovića, koji se spominje kao čovjek s kojim je stupio u prvi kontakt. Možda im izvješće nije vjerodostojno.
Znam da su ljudi koji se spominju u izvješću, vezani za vrijeme i događaje bili stvarni, a posljedice po mene i najbliže suradnike sudbonosni. Neki otišli visoko, neki pali, ali iz istog koša ŠVERCA, kako Franjić tvrdi, jer su mu neki PRIČALI, uz prilog dva REVERSA BEZ REVERSA, koji tumači na svoj način.
Optužba za šverc oružja, u najsudbonosnijim danima obrane RH (države koju sam stvarao i branio), ravna je ratnom zločinu, te je moje IZVJEŠĆE O IZVJEŠĆU toliko opširno. Bilo bi i veće da se uvrste i sudbine ostalih nepravedno ne optuženih, već oblaćenih bez argumenata. Da smo optuženi, mogli bi se braniti. Čak i sa vremenskim otklonom argumentirano mogu pobiti, a pravom analitičaru bilo bi dovoljno i ono "DVA KAMIONA ORUŽJA SMJEŠTENIH U STAN JEDNE DJEVOJKE S KOJOM JE IŠAO U ILOKU.
Kažu mi on je mrtav, kog to zanima ?

Trebaju se raskrinkati oni koji su takve ljude, angažirali u službu. Ne radi interesa RH, već svojih. Još su ih pune službe.
Kažu mi oni su moćni.
Moćni su radi straha većine, straha koji ih hrani. Šutnje, koja nas je dovela do toga.
Pero je moćnije od mača, a ona elita koju spominje bloger Škorpija očito samo može nositi majice SVI SMO MI TAJ I TAJ, i valjati ulicama, jer za ulice ne priznaju argumente, već sudovi.

Svatko je odgovoran za svoje postupke, te onim kritičarima koji žele komentirati i ovu opširnu, izjavu na izjavu, neka se potpišu punim imenom i prezimenom, kao i ja, u svakom svom obraćanju na blogu ili u pisanim medijima, jer iza svake svoje napisane i izgovorene riječi argumentirano stojim. Ne samo da imam dobro pamćenje, već i dokumente. Nije rekla-kazala kao kod Franjića.

Gledajući sveukupno, cijelo Franjićevo izvješće i razina agenture, ljudi kojima u normalnim uvjetima treba tri dana da uopće dođu do kvake zapovjednika ranga brigade, je bezvezarija i diletantizam, ali očito krug ljudi kojima je pripadao trebao je i takav čovjek, drže ga do 1994., da bi ga kasnije stavili kod njemu istog čovjeka s kojim je i poginuo.

U Zagrebu, 06. studeni 2008.
Sa poštovanjem,
Ivan Grbavac - Cobra

 Podržavam ovo što kaže 45 Lines.    Nisam za ovo što kaže 45 Lines.

Slobodanka, 2009-12-12 u 15:53:44 na vrh stranice

12.12.2009. | 12:36
mještani donjih bačića prijavili nezakonito trošenje poreznih novaca

Jokara na Kubi, a na Miljevcima mu Hrvatska obnavlja kuću

Mještani zaseoka Donjih Bačića na Miljevcima kod Drniša zgroženi su činjenicom da se urgentno obnavlja neoštećena seoska prizemnica i u mjesec dana pretvara u "rezidencijalno" zdanje, pa su slučaj "obnove bez vlasnika", točnije objekta u vlasništvu Jose Bačića Jokare koji živi na Kubi dok mu Hrvatska obnavlja kuću, okarakterizirali kao posljednji u nizu bisera nepropisne obnove na drniškom području.

Pri tome su istaknuli kako je "slučaj Jokara", koji se hladi ispod palma na kubanskim plažama, direktna šaka u oko, u logiku i u zdravu pamet mlađem naraštaju koji u rješavanju stambenog prostora otplaćujući kredite pada u dugoročno dužničko ropstvo.
Dva nova krova

Naime, Ministarstvo je 2007. godine dodijelilo Rješenje o obnovi na ime Joso Bačić, čak i bez imena oca (?!), rođenog 1942. s mjestom prebivališta Donji Bačići kod Drinovaca.

Na prvi pogled ništa sporno, a radnicima koji su došli na teren nije bilo čudno ni što vlasnika nema na kućnoj adresi, što ih nije spriječilo da odrade posao, nakon čega je kuća dobila dva nova krova, ekstra crijep, dimnjak, te jož niz izvedenih unutarnjih zahvata.

Iako je Zakon o obnovi kategorizacijom stupnja oštećenja jasno definirao tko, kada i u kojem opsegu ima pravo na obnovu, rečeni objekt premda nije bio srušen, zapaljen ili pogođen topničkim projektilom, obnovljen je u sva tri elementa i dosegnuo je takozvani IV. stupanj obnove koji u novčanom iznosu hrvatske porezne obveznike košta 130 tisuća kuna.

Da paradoks bude veći, nositelj obnove Joso Bačić do prosinca 2004. imao je prebivalište u Karlovcu. Potom ga 2004. mijenja na adresu Donji Bačići 5, čime "retroaktivno" stječe pravo na obnovu, dok je u cijeloj priči pravi biser sadržan u činjenici da navedena osoba godinama ne živi u Hrvatskoj, nego na Kubi, a prethodno od 1992. godine u Kanadi! Većina mještana slučaj nije željela glasno komentirati, tek rijetki.

- To je osoba za koju pouzdano znamo da je cijeli radni vijek provela u službi SDS-a bivše države u Odjelu ministarstva vanjskih poslova - kazao nam je mještanin Ivica Bačić.

- Prilikom rijetkih posjeta rodnom kraju javno se hvalio putovanjima cijelim svijetom. Svi smo tada znali da radi tajno za bivšu državu, ali tko ga je o tome smio pitati? On ovdje nikada nije stalno boravio, niti u Karlovcu gdje mu je adresa, zbog naravi posla, zasigurno bila fingirana. Po onome što znamo - dodao je Ivica Bačić.

- Jokara je prije rata najviše boravio u Beogradu i bez obzira na sve, cijeli slučaj malverzacije osobno ću prijaviti mjerodavnima.


- - -
Joško Bačić Jokara

 Podržavam ovo što kaže Slobodanka.    Nisam za ovo što kaže Slobodanka.

Branko Bradvica, 2009-12-14 u 01:35:23 na vrh stranice

... Dva sata sam Bajiću pričao kako su Gojko Šušak i Hrvoje Šarinić pokrali iseljenički novac, a da je Franjo Tuđman stajao iza svega kriminala u Hrvatskoj. I ja sam nabavljao oružje za Hrvatsku pa znam što se događalo. Ali Mladen Bajić nije ništa poduzeo nego je kasnije preko Jurjevića poručio da je sve prenio ministrici pravosuđa Ingrid Antičević s kojom je bio veoma blizak. Vice Vukojević priča da njemu ne mogu ništa ni Bajić ni Antičevićka jer za oboje ima dokumente da su radili za KOS ...

Pukovnik Branko Bradvica, član vodstva 'Hrvatskog obrednog reda' (HOR-a)

 Podržavam ovo što kaže Branko Bradvica.    Nisam za ovo što kaže Branko Bradvica.

DRAGON, 2009-12-14 u 13:00:30 na vrh stranice

GDJE MOGU PRONAĆI SPISAK UDBAŠA I KOSOVACA KOJI JE NACIONAL OBJAVIO TREBA MI KO UMRIJET

 Podržavam ovo što kaže DRAGON.    Nisam za ovo što kaže DRAGON.

Novi list, 2009-12-26 u 17:05:49 na vrh stranice

Datum objave: 15.12.2009 u 08:33h
Josip Boljkovac, prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova o svojim memoarima »Istina mora izaći van«

I danas žalim što nisam uhitio Šuška i emigrante

Gojko Šušak, Vice Vukojević i Branimir Glavaš su u ožujku 1991. pucali armbrustima po kućama u Borovu Selu. Dvije su ispalili. Jedna je završila u krumpirištu i nije eksplodirala, druga je oštetila jednu od kuća. Ta grupa je vodila svoju politiku

Franjo Tuđman je u rujnu 1990. godine na prijedlog Antuna Vrdoljaka izdao samoubilačku naredbu da Knin zauzmu policajci koji su se, naoružani samo pištoljima, autobusima vraćali s osiguravanja Europskog prvenstva u atletici održanog u Splitu. Neodgovornu akciju »pročitao« je ipak tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova Perica Jurić i naredbu odbio izvršiti uz poruku Vrdoljaku »da na tragediji neće snimati film«. Da je kojim slučajem bilo drukčije, posljedice bi se mjerile vjerojatno u desecima ili stotinama poginulih, ranjenih i zarobljenih policajaca. Obavještajni kanali javili su, naime, kako će Deveti kninski korpus na čelu s Ratkom Mladićem napasti policijski konvoj ako se uopće pokuša prolaz preko Knina, a kamoli njegovo zauzimanje.

Citirana priča tek je prva od kontroverzi iz nedavno objavljenih memoarskih zapisa prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, koja je izazvala žestoku medijsku reakciju prozvane strane - Antuna Vrdoljaka. No, kako su na tristotinjak stranica Boljkovčevih sjećanja, ukoričenih pod naslovom »Istina mora izaći van«, dokačeni još mnogi, zasigurno neće ostati i jedina.

- S Vrdoljakom ne želim razgovarati preko novina, rekao nam je Boljkovac s kojim smo krajem prošlog tjedna razgovarali u njegovoj vikendici u Vukovoj Gorici kod Karlovca.

NL: Prema Tuđmanu u knjizi imate dvostruki odnos. S jedne strane ga nazivate teatralnim pozerom i autokratom, a s druge strane ga opravdavate tvrdnjom da je bio nemoćan pred ultradesnom strujom HDZ-a. Kako biste sublimirali njegovu ulogu?

- Bio je autokrat. Kad sam 1989. godine govorio na osnivanju HDZ-a Grada Zagreba, istaknuo sam kako Hrvatskoj treba trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Tuđman je odmah skočio do Manolića i rekao mu »daj urazumi Boljkovca da ne govori o tome«. Nema parlamentarizma, mi moramo uzeti čvrsto vlast u ruke - rekao mu je tada.

NL: Zapisali ste kako ste ga dvaput spašavali od zatvora, »iako tada još niste bili svjesni da Hrvatskoj time zapravo ne činite povijesnu uslugu...«

- Možda sam tada i pogriješio, ali mi nije žao jer smo mu ipak spasili život. On je ležao u komi u zatvoru u Petrinjskoj ulici, gdje je te 1981. godine zajedno s Gotovcem i Markom Veselicom završio poslije svojih izjava o stanju u Jugoslaviji nakon odlaska Tita. Odmah čim mi je Savka to javila, otišao sam do Ivana – Steve Krajačića, iako je već bilo prošlo deset navečer. Dao sam mu bocu Metaxe, a on pitao koje me zlo dovelo k njemu u to doba. Rekoh mu, došao sam radi našeg Franceka Tuđmana. Pita on dalje što je s njim, a ja velim da je završio u zatvoru. Tko ga je zatvorio, upita opet Krajačić, a ja mu odgovorim da znaju Josip Vrhovac i Mika Špiljak. Odmah je telefonom nazvao Vrhovca. Rekao mu je kakvo je Tuđmanovo zdravstveno stanje i dogovorio da se formira liječnički konzilij jer nikome nije u interesu da on umre. To je učinjeno idućeg jutra i Tuđman je spašen. No, ja bih htio reći da ljudima koji su preživjeli moždani udar poput Tuđmana i Miloševića ipak ne treba davati vlast. Nikad se ne zna do kakvih će poremećaja doći kod njih. Ima takvih i među sadašnjim kandidatima za predsjednika.

NL: U knjizi često navodite da je rat bilo moguće izbjeći, ali da to ni Tuđmanu ni Miloševiću nije bilo u interesu.

- Rat nije bio nužnost, nego namjera. 25. siječnja 1991. održana je sjednica Predsjedništva Jugoslavije na kojoj su bili savezni premijer Ante Marković i Tuđman s delegacijom iz Hrvatske. Tamo je zaključeno da se JNA stavi u prvi stupanj mirnodopskog stanja, a da policija zauzvrat izvrši demobilizaciju dijela rezervnog sastava i preda oružje. No, već drugi dan našli se Milošević i Tuđman i dogovorili Karađorđevo i Tikveš. Ni jednom ni drugom nije odgovarao mir jer im je bila u interesu podjela Bosne. Marković je u svibnju 1991. imao i plan za glavnog narodnog sekretara za obranu, umjesto Veljka Kadijevića, postaviti generala Antuna Tusa, kako bi se spriječilo da sve češći sukobi eskaliraju u građanski rat. Osobno sam to vodio i s Tusom se našao u kući mog pomoćnika Vinka Smojvera u Novom Vinodolskom. Tus nam je u to vrijeme već pomagao. Na primjer, dao nam je helikopter za prijevoz ranjenika s akcije na Plitvicama.

NL: Zaista mislite da bi se rat u slučaju Markovićeva plana izbjegao?

- Apsolutno. Da je Tus postavljen za sekretara za obranu, Marković bi imao kontrolu nad armijom, a ne Predsjedništvo SFRJ, Jović i Milošević. Marković je na sastanku upozorio Tuđmana da će rat biti krvav, ako se u njega uđe. Da će biti rušenja kuća, paljenja i ubijanja. Tuđman je odgovorio da rata neće biti. Marković je inzistirao govoreći kako on dobro zna taj mentalitet. Doslovno ga je molio da prihvati da se Tusa imenuje za glavnog sekretara za obranu. No, Tuđman je do tada s Miloševićem u Karađorđevu već bio obavio razgovor o podjeli Bosne i to je bilo teško srušiti.

NL: Dakle, tvrdite da rata ne bi bilo da je prošlo Tusovo imenovanje?

- Ne do ovako krvavog. Zašto Rusi nisu ušli u rat, a bili su u goroj situaciji? Zašto Česi i Slovaci nisu ratovali? Moglo se to izbjeći. U knjizi sam opisao događaj od 29. travnja 1991. u Dugoj Resi kad su, prema pisanoj izjavi Ivana Kalića, iz brzog vlaka Split - Zagreb izašla dvojica visokih muškaraca u crnim ustaškim uniformama. Jedan od njih rekao je: »Ne bojte se, samo smo na proputovanju, idemo u Vukovar i za nas će se još sigurno čuti«. Što se tiče Vukovara, kod mene su bili haški istražitelji. U haškim dokumentima stoje popisi s imenima 153 ubijena prije nego je uopće počela vukovarska drama. Tu stoji i pismo povjerenika Marina Vidića-Bilija, koji je pisao da se »hitno poduzmu mjere, jer iz Vukovara bježe i Srbi i Hrvati«. Vukovar još nije raščišćen, možda bude s novim predsjednikom.

NL: Kome je to s naše strane rat bio u interesu?

- Na jednom od govora u Puli sam rekao; emigraciji čast, ali ne vlast. Rekao sam i da, ako veliki Hrvati budu tražili veliku Hrvatsku, da će ona biti mala i vidjeti se sa Sljemena. A ako veliki Srbi budu tražili veliku Srbiju, dobit će beogradski pašaluk. To im se i dogodilo, izgubili su Kosovo. Glavnu riječ u svemu su vodili agenti, Šušak i ta grupa. I Boban je bio agent, radio je za Beograd. Jovica Stanišić iz Miloševićeve tajne službe je izvršio provalu u trezore Savezne policije i odnio osam sanduka mikrofilmova. Milošević je sve to dobio u ruke.

NL: Šuška u knjizi nazivate »čovjekom tamnih obrva i još tamnijih misli«. Smatrate ga izrazito negativnom pojavom?

- Apsolutno. On je u Torontu trpao novce u vreću. Imam živog čovjeka koji je to s njim radio. Milijuni dolara su bili u pitanju.

NL: Gdje su ti novci?

- Pitajte Đurđu Šušak. Ona sigurno zna nešto o tome.

NL: Za Šuška pišete i da je cijelo vrijeme vodio paralelnu vlast koju ni Tuđman nije mogao kontrolirati?

- Pa on, Vice Vukojević i Branimir Glavaš su u ožujku 1991. pucali armbrustima po kućama u Borovu Selu. Dvije su ispalili. Jedna je završila u krumpirištu i nije eksplodirala, druga je oštetila jednu od kuća. Ta grupa je vodila svoju politiku.

NL: Jeste li nakon ubojstva Josipa Reihl-Kira zaista planirali sutradan uhititi Šuška i Glavaša?

- Jesam, odlučio sam da hapsimo cijelu tu grupu koja je pripremila ubojstvo Reihl-Kira. No, netko je iz redova mojih suradnika to šapnuo Tuđmanu koji je iste noći sazvao sjednicu VONS-a i smijenio me.

NL: U memoarima iznosite i tezu da je na vašoj smjeni inzistirao sam Milošević kod Tuđmana?

- Da. Srpsko je podzemlje 1990. godine donijelo odluku da se likvidira Špegelja i mene. To je stajalo u depeši koju je nama u Zagreb poslao savezni sekretar za unutarnje poslove Petar Gračanin. Milošević je od Tuđmana tražio da me se smijeni jer je MUP u to vrijeme bio glavna kočnica ratnoj opciji. Ja sam forsirao da ne »čistimo« policiju, ostavimo načelnike postaja i što dulje zadržimo status quo.

NL: Zašto ste nakon »krvavog Uskrsa« na Plitvicama htjeli uhititi Ljubu Ćesića Rojsa?

- Zato što sam zabranio autobusima da prelaze most preko Korane, jer bi u tom slučaju stradali deseci ljudi. Zadatak osvojiti most imala je grupa na čelu sa Slavkom Butorcem, što je i realizirano. Rojs je, međutim, bez dopuštenja prebacio autobus preko mosta i upravo je u njega udarila granata, srećom bez detonatora.

NL: Za prvog poginulog redarstvenika Josipa Jovića navodite, pak, mogućnost da ga je u toj akciji slučajno ubio zalutali metak s naše strane...

- Vjerojatno, jer u njegovom je tijelu nađen metak iz pumperice kakve smo mi tada koristili.

NL: Zašto nikad nisu istražena ubojstva civila u Sisku?

- Mislim da je to sve blokirao Sanader. Jednog dana će se vjerojatno netko naći tko će vidjeti što je rađeno u Željezari. O ubojstvima bi Đuro Brodarac mogao puno reći. On je tada bio šef policije.

NL: U knjizi pišete kako je postojala mogućnost da se izbjegnu Oluja i Bljesak i da se Krajina reintegrira mirnim putem...

- Pedeset jedan krajiški policajac nam se nudio da dođe na naš platni spisak i da će nam, ako treba, dovesti žive Martića i Babića. Za pregovore je bio i dio njihove vlade. Priopćio sam to Tuđmanu, a on je rekao da će provesti taj plan s Jarnjakom. Petnaest dana kasnije nazvao sam i pitao što je s tim, a Tuđman je rekao da će to obaviti Šušak. Znao sam odmah da nema ništa od svega. Nije bilo u interesu, jer se željelo u Knin ući trijumfalno.

NL: Vratimo se malo dalje u prošlost. Zapisali ste da je studentski štrajk u vrijeme hrvatskog proljeća bio posve nepotreban.

- Tito je još 1971. godine grlio Savku i govorio joj »lijepa moja partizanko«. Bio je za decentralističku opciju. Studentski štrajk bio je »štrik« oko vrata i on je rodio Karađorđevo nešto kasnije.

NL: Ima li nešto što si zamjerate u karijeri ili nešto za čim žalite?

- Ne žalim ni za čim i ništa ne bih napravio drukčije, osim što bih hapsio emigrante. Ne bih im nikada predao vlast, jer su njihovi planovi bili mračni i strašni.

NL: Vidite li ikakvu razliku između bivšeg premijera Sanadera i njegove nasljednice Jadranke Kosor?

- Ona je znala mnogo i mnoge je stvari izvršavala, iako je ovo što sada radi čestito i pošteno. No, pravog rješenja nema. Sumnjam da će ga i biti, bez izbora i odabira stručnih ljudi na prava mjesta.


Razgovarao Damir KUNDIĆ

 Podržavam ovo što kaže Novi list.    Nisam za ovo što kaže Novi list.

Sven Rustempašić, 2010-01-07 u 15:28:29 na vrh stranice

Sarajevo, 30. decembar, 2007. -- Dogovor između tzv. "velikih muslimana" pod rukovodstvom Alije Izetbegovića sa jedne, i velikosrpskog projekta sa druge strane, se odvijao još tokom 1980-tih godina sa akademicima SANU, ideolozima projekta. Zaslužuju spomen memoari Nedžada Latića, gdje on možda i nehotice baca svjetlo na ulogu Predraga Matvejevića u kreiranju grupe "muslimanskih mučenika" Sarajevskog procesa 1983. U tome su bitnu ulogu imali visoko rangirani intelektualci-agenti, na lokalnom i internacionalnom nivou, poput Predraga Matvejevića – za kojega je Nedžad Latić ispravno napisao da je "i iznad SANU", što pokazuje njegovu povezanost sa internacionalnim krugovima koji bi se okvirno mogli nazvati Britanska obavještajna služba odn. anglocionisti. Razbijanje SFR Jugoslavije je obavljeno prema tom scenariju. Ulogu je dobio i Alija Izetbegović, kojega je 1980-tih podržavao i Adil Zulfikarpašić, agent organizama kojima je pripadao Matvejević.

Alija Izetbegović je od Beograda dobio u RBiH svoje suradnike, agente DB-a (zloglasne UDBE) i KOS-a, da se pripremi i 1990-tih izvede u vidu agresije, ratnih zločina, pokolja, genocida nad građanima Republike BiH. Dogovor je postignut okvirno, prije nego što je i jedna granata ispaljena u BiH. Ta garnitura je na vlasti već 17 godina, i ona u BiH odn. Federaciji BiH, ima snažnu, ustrojenu agenturu koja ih čuva na vlasti, u projektu. Jedan od glavnih ciljeva je držati SDA na vrhu bošnjačkog naroda pod kontrolom Bakira Izetbegovića, da se očuva poredak stvoren genocidom, da se očuva Republika srpska i nacistička podjela BiH, u nesagledivom daljnjem etničkom, vjerskom sukobu i disfunkcionalnosti odn. kolaborantskom funkcioniranju vjersko-nacističkih oligarhija iz tri naroda i zatiranju svake normalne, evropske građanske države i društva. U toj su šemi Haris Silajdžić i Mustafa Cerić. Na vrhu operativnog udbaškog sistema je Bakir Izetbegović, koji raspolaže materijalnim sredstvima koja se mjere u milionima dolara (maraka, Eura, svejedno), kao i neprocjenljivim sistemima podrške. Ta struktura nacista, kvazi-muslimana, mafijaša, svoje informacije razmjenjuje sa Britanskom obavještajnom službom odn. anglocionističkim organizmima; sa njima usklađuje lokalne i internacionalne aktivnosti. Sinhrono djeluju u istom projektu.

Medijska kontrola naroda je neophodna! U tome segmentu projekta, Fahrudin Radončić i njegova medijska kuća "Avaz" igraju ključnu ulogu. Nije daleko niti Senad Pećanin i njegov magazin "Dani". U projektu je i magazin SAFF, neka vrsta klerikalističko-političkog magazina; najgora kombinacija. SAFF je naizgled "zamijenio" bošnjački magazin "Ljiljan" kada su "Ljiljan" i njegov neformalni sponzor Hasan Čengić, postali nepodobni opisanoj strukturi udbaša i njihovih internacionalnih pokrovitelja. "Ljiljanu" je Fahrudin Radončić ponudio asistenciju, ali je svega nekoliko mjeseci nakon toga, magazin ugasio. Direktora je zaposlio na svojoj TV stanici "Alfa", te ga ubrzo otpustio.

Formalno je sada na vrhu te "muslimanske, bošnjačke" političke strukture u vlasti, Haris Silajdžić, u čemu ga podržava i Mustafa Cerić, uz liderski kadar SDA. "Stranka za BiH" je podložna Silajdžiću; igra onako kako on diktira.

SDP Zlatka Lagumdžije ima suparnički odnos prema Silajdžiću i njegovoj stranci -- nastoji ih zamijeniti na vlasti. To je pokušano 2006. godine, ali je to propalo; obični glasači SDA i SBiH, kao i tzv. "veliki muslimani" ne vjeruju Lagumdžiji, pa su radije uzeli Silajdžića. To su samo personalna i stranačka nadmetanja, dok je njihov nastup prema velikosrpskom projektu istovjetan -- svi podržavaju Republiku srpsku, bore se protiv Hrvata, pri čemu bi eventualno Hrvatima dali neku Zapadnu Hercegovinu i slično.

Iako ovo stanje dominira, sve je to nestabilno jer je narod sve ogorčeniji, sve politički pametniji. Stoga su oni spremni na sve; u čemu imaju usluge svojih internacionalnih partnera.

Medij koji kritizira SDA i SBiH je "Slobodna Bosna", ali je to limitirano na korupciju, nemoral, i slične pojave, dok i taj magazin Republiku srpsku brani. Trudi se da u FBiH postavi na vlast SDP odn. Zlatka Lagumdžiju, kao i FTV emisija "60 minuta". Veliko razočarenje Lagumdžije odn. "Slobodne Bosne", je u tome što nisu mogli izvesti prevaru sa Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om, da ga predstave kao socijaldemokratu i tako sebi stvore "prirodnog saveznika i partnera" u varanju Bošnjaka u Federaciji BiH, te formiranju okosnice vlasti SDP-SNSD u dejtonskoj BiH. Dodik je totalno otvoreno pokazao da je samo još jedan od mnogobrojnih četnika – pa je "Slobodna Bosna" provela proteklih godinu-dvije dana u žalopojkama nad tom ispuhanom, propalom podvalom.

Ti udbaški organizmi su "bošnjački", tj. nisu standardno srbijanski odn. srpski po predznaku -- nego su PARTNERI četničkom projektu; saveznici. Stoga su četnici i Britanci njima prepustili lokalni obračun sa oponentima. Dakako, oni rade za Republiku srpsku, a jedan od najradikalnijih primjera je sabotiranje naše Tužbu na Svjetskom sudu, kada su Srbiju "skinuli sa udice" tako što su Sakib Softić i ekipa urušavali i urušili Tužbu iznutra. Oni sistematski bacaju sjenu na genocid, te počiniocima genocida "peru ruke", a ujedno nastoje prikriti i svoju kolaboraciju u genocidu i rušenju države Bosne i Hercegovine.

 Podržavam ovo što kaže Sven Rustempašić.    Nisam za ovo što kaže Sven Rustempašić.

SLOBODNA DALMACIJA, 2010-01-12 u 02:51:37 na vrh stranice

DOSJE:
DOKUMENTI O JAVNIM I TAJNIM AKTIVNOSTIMA HELSINŠKOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA

Po ustroju i djelovanju HHO je - paraobavještajna služba

Po svojem statutu HHO je nevladina, neprofitna, izvanstranačka udruga za zaštitu, promicanje i razvoj ljudskih prava u Hrvatskoj. Ta statutarna uloga zasjenjena je, na žalost, glavnim i stvarnim poslovima koje HHO dominantno obavlja, opslužujući najviše međunarodne adrese obavještajnim podacima o Hrvatskoj. Pristajanje na takav angažman pretvorio je HHO u paraobavještajnu službu na usluzi stranim centrima moći

Piše: Ivica MARIJAČIĆ
--------------------------------------------------------------------------------

Uz ostale, obavijest HHO-a o odlasku skupine eksperata u Bruxelles od 2. ožujka 1994. godine na konferenciju o Sudu za ratne zločine, zatim govor Ivana Zvonimira Čička na konferenciji o Sudu za ratne zločine pod pokroviteljstvom Europskog parlamenta, Dopis Ureda tužitelja Međunarodnog suda u Haagu Hrvatskom helsinškom odboru od 21. veljače 1996. godine, Čičkov dopis glavnom tužitelju Richardu Goldstoneu, dopis glavnoj tužiteljici Louise Arbour.
Suradnja se najčešće svodila na tužakanje, primjerice, i članovima State Departmenta SAD-a što je vidljivo iz transkripta "Izvještaj State Departmenta" (Briefer: Nicholas Bruns) 13. lipnja 1997. godine u 13 sati. Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak je tom prilikom naveo da "nema nikakvog preokreta u hrvatskoj politici", nakon čega je upitao "zašto SAD ne nastavi svoju oštru politiku prema Hrvatskoj".

Izvješća i procjene

HHO svoja izvješća, obavijesti, otvorena pisma, sinteze i procjene upućuje po zahtjevu na adrese svih zapadnih veleposlanstava u RH, Europskoj uniji, Vijeću Europe, Sudu u Haagu, Ujedinjenim narodima, inozemnim organizacijama koje imaju predstavništva u RH (USAID, IRI, NED, IOD), te na stotine i tisuće elektroničkih adresa. Površnim pregledom tih adresa lako je zaključiti da su one u svim dijelovima svijeta, od Chicaga do Beograda, od Feral tribunea u Splitu do pojedinačnih povjerljivih osoba i institucija.

Proračun HHO-a rastao je iz godine u godinu. Godine 1993. iznosio je 200 tisuća američkih dolara, 1994. - 243.520 dolara, godinu poslije, dakle, 1995. iznosio je 500.000 dolara, 1996. godine - 693.220 dolara, 1997. godine - 700.000 dolara, godine 1998. - 800.000 dolara, godine 1999. također 800.000 američkih dolara. Početnu financijsku potporu HHO je tijekom 1993. godine dobio od NED-a (National Endowment for democracy) i Sorosove fundacije uz preporuku IOD - Hrvatska o OSI-a u Budimpešti.
Isplata novčanih sredstava koja HHO dobiva od Sorosove fundacije najprije se uplaćuje u poseban fond iz kojega Soros financira sve helsinške odbore, tj. preko IHF-a u Beču, čiji je direktor Araon Rhodes, u biti tako da novčana sredstva postaju "anonimni novac" koji se daje za ljudska prava. Uz novac koji dolazi preko Beča, postoji još izravno financiranje od IOD-Hrvatska i OSI-ja iz Budimpešte.
U slučajevima transakcija preko Beča, OSI iz Budimpešte, odnosno Emily Martinez, financijska direktorica OSI-ja, HHO-u samo pošalje obavijest da im je novčani iznos odobren "Grant" i u kojem iznosu. Analizirajući područja djelovanja HHO-a od 1993. do 1996. godine, moguće je uočiti nekoliko temeljnih činjenica.
Osnovna strategija područja djelovanja u RH postavljena je 1993. godine, a dana 17. prosinca 1993. tu je strategiju HHO ponudio svim značajnijim inozemnim organizacijama s ciljem dobivanja financijske potpore.
U prvom navratu, materijal je dostavljen samo NED-u i u njemu je izražena želja HHO-a: "Hrvatski helsinški odbor želio bi postati trajnim partnerom National Endwomenta u poticanju razvoja slobode medija, novih časopisa i novina na području hrvatske države ... s tim u vezi, Odbor predlaže trajaniji i intenzivniji kontakt između dviju institucija na obostranu korist".
U nastavku, pod točkom 4. 1. 2 stoji: "Do konca 1995. godine u Hrvatskoj bismo željeli stvoriti potpunu promatračku mrežu u kojoj bismo u svakom od 420 administrativnih centara (općine) imali i po jednog promatrača. Tako bismo napravili mrežu za cijelu Hrvatsku preko koje bi se u svakom trenutku moglo znati što se gdje dogodilo, problemi bi se mogli sistematizirati, vršiti politički i drugi pritisak."
U sljedećoj točki stoji: "Do istog roka, tj. do konca 1995. godine, između 22 kompjutorska centra ustrojila bi se elektronička dojavna mreža (E-mail Network), spojena s europskim i svjetskim E-mail komunikacijama koja bi svijetu služila kao servis na engleskom jeziku za izvješćivanje o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj."
U poglavlju "Hrvati i Srbi razgovorom do suživota", HHO navodi sljedeće: "U svemu ovome bila bi potrebna i podrška Međunarodne zajednice, a pogotovo Ujedinjenih naroda. Financijsku podršku očekujemo od National Endwomenta." Na posljednjoj stranici, HHO američkoj organizaciji NED specificira ukupan proračun za 1994. godinu za koji očekuje od NED-a financijsku potporu do 324.350 dolara.
HHO je pobrojao područja djelovanja. To su sloboda medija, riječi i tiskani mediji, policijska brutalnost, nasilje i terorizam, socijalni slučajevi, azilanti, sudovi, državljanstva, stanovi i nekretnina, prava radnika, mirovine, štrajkovi, stanje na području "krajine", ratni zločini, imovina, nestale osobe, povratak izbjeglica, izjave i otvorena pisma, okrugli stolovi, informacije drugih nevladinih organizacija, HHO u medijima, međunarodna aktivnost HHO.

Dostava iskaza

Iz toga je, dakle, vidljiva širina djelovanja HHO-a u Hrvatskoj, no analizirajući njegovo ustrojstvo i suradnju s inozemnim organizacijama s obavještajnog i protuobavještajnog gledišta, može se s visokim stupnjem sigurnosti konstatirati da je Hrvatski helsinški odbor po tom ustrojstvu i područjima djelovanja paraobavještajna služba koja služi kao informacijski i istraživački servis inozemnim organizacijama, poglavito Sudu u Haagu, EU-u, UN-u, NED-u, USAID-u, IOD-u, IHF-u ... Temeljem HHO-ovih izvješća i informacija, stvara se slika o Hrvatskoj i provode se politički i drugi pritisci s najviših međunarodnih razina.
Oblici izvješćivanja su raznoliki, od izvanrednih izvješća, izvješća izvršnog direktora, mjesečnih izvješća, godišnjih izvješća, tabličnih izvješća po pojedinim problematikama, dostava iskaza mogućih "svjedoka" s "dokazima" poglavito u vezi s navodnim ratnim zločincima, pa sve do sinteza i analiza pisanja hrvatskih medija. Izvješća su uvijek naglašeno usmjerena k prikazu ukupnog stanja nezadovoljavajućim, a to je u biti i cilj HHO-a kako bi dobio nove financijske potpore iz inozemstva od onih kojima izvješća upućuje.
Zanimljivo je u tom kontekstu "izvješće o silovanju i ubojstvu šest civila u mjestu Donji Skrad, 5. i 6. kolovoza 1995. godine" koje je nakon cjelovite obrade "dokaza i svjedoka" u srpnju 1996. godine upućeno Uredu tužitelja Međunarodnog kaznenog suda u Haagu. Prema dobivenim spoznajama, voditelj suradnog centra HHO-a u Karlovcu Jadranko Mrkalj, inače sin pokojnoga Petra Mrkalja, tvrdi da je za to odgovoran bivši ministar obrane Pavao Miljavac.
Dana 17. srpnja 1999. godine HHO je sačinio "informaciju o pogoršanom sigurnosnom stanju u regiji", a sačinila ju je voditeljica suradnog centra HHO-a u Kninu Olga Šimić. U Haag je poslan i "izvještaj o posjetu Stanku Živkoviću", sačinjen 14. ožujka 1996. godine. Haagu je poslan sadržaj iskaza toga čovjeka koji je potencijalni svjedok pred tim sudom.
Po svojem statutu HHO je nevladina, neprofitna, izvanstranačka udruga za zaštitu, promicanje i razvoj ljudskih prava u Hrvatskoj, s definiranim ciljevima kao što su promicanje, ostvarivanje i podržavanje načela UN-a za ljudska prava i načela Završnog akta Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, potpisanog u Helsinkiju 1975. godine.
Ciljevi su pomaganje žrtvama povrede ljudskih prava, razvoj demokratskih ustanova, promicanje vladavine prava, sudjelovanje u nadzornim i humanitarnim djelatnostima, u izgradnji i promicanju ideja otvorenog i civilnog društva. Ta statutarna uloga u slučaju HHO-a zasjenjena je, na žalost, glavnim i stvarnim poslovima koje je HHO dominantno obavljao i obavlja, opslužujući najviše međunarodne adrese obavještajnim podacima o Hrvatskoj.

Ovisnost o financijerima

Pristajanje na takav angažman pretvorio je HHO u paraobavještajnu organizaciju na usluzi stranim centrima moći koji onda zbog sasvim drugih motiva provode pritisak na Hrvatsku. Jednostavno kazano: HHO pjeva pjesmu onoga čiji kruh jede. On je potpuno ovisan o poznatim stranim financijerima, oni ga plaćaju dok ih opslužuje upravo onakvim informacijama kakve financijeri očekuju, traže i žele. U tako determiniranim odnosima najčešće stradavaju istina i objektivnost.
Istine i objektivnosti ne može biti ako se stanju ljudskih prava pristupa selektivno, ako se jedni slučajevi predizmenzioniraju, ako promatrači i aktivisti s neskrivenim naslađivanjem tužakaju Hrvatsku.
Primjerice, HHO djeluje u Hrvatskoj od vremena kada su se na najbrutalniji način kršila prava Hrvata na okupiranom prostoru. Taj prostor je bio pod zaštitom UN-ovih snaga, ali je u samo nekoliko godina surovo pogubljeno oko 600 hrvatskih civila. Niti jednim angažmanom, niti jednim priopćenjem, izjavom ili javnim prosvjedom HHO nije pokazao zanimanje za stradanje hrvatskih civila.
Njegov senzibilitet za ljudska prava Srba pojavio se nakon potpunog oslobođenja Hrvatske u vojno-redarstvenim operacijama Oluja i Bljesak. No, pitanje je li to bila iskrena potreba vodećih ljudi HHO-a za ljudska prava ili ipak iskrena potreba da se zaradi i dobije što više deviznih svota za taj angažman. Po svemu sudeći, dio tih ljudi samo hini svoju zabrinutost za čovjeka, ljude i njihova prava, a stvarno voli novac.
Dugogodišnji predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak, prema dostupnim podacima, bio je plaćen 3000 američkih dolara mjesečno, no ne zna se koliki je dio "na crno" primao ni on ni ostali zaposlenici. Pokušao se početkom devedesetih nametnuti kao politički lider. Međutim, na izborima je doživio potpuni fijasko. Svoje gubitničke frustracije je transferirao u bijes prema izbornom pobjedniku dr. Franji Tuđmanu kojega nije podnosio.
Općenito se smatra da je Čičak, najvjerojatnije zbog novca, upravljao HHO-om kao sa svojim vlasništvom, zahvaljujući čemu je dolazilo do sukobljavanja i razlaza s najbližim suradnicima, primjerice s dopredsjednikom Dragom Pilselom, aktivistom Vjekoslavom Magašem i mnogim ostalima. Drago Pilsel se razišao s Čičkom, no stajališta prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu je zadržao i danas taj rat naziva takozvanim.

( ... )

- - -
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010319/novosti3.htm

 Podržavam ovo što kaže SLOBODNA DALMACIJA.    Nisam za ovo što kaže SLOBODNA DALMACIJA.

Ranko Pavelić, 2010-01-31 u 13:41:26 na vrh stranice

Obzirom da je izvjesno da je Čičak suradnik YU tajnih službi, on nije vjerodostojan niti kao bivši politički zatvorenik, niti kao suradnik HHO-a, a niti kao suradnik stranih službi. HHO sa Čičkom ili bez njega uvijek je bio jedna od poluga UDBE koja je imala za cilj usmjeravanje, prigušivanje i manipuliranje javnim mnijenjem u RH.

 Podržavam ovo što kaže Ranko Pavelić.    Nisam za ovo što kaže Ranko Pavelić.

Slobodna Bosna, 2010-02-08 u 04:00:12 na vrh stranice

Subota, 06. Veljača 2010.
UDBA JE DO RASPADA SFRJ UBILA OKO 80 EMIGRANATA, 60 HRVATA, A OSTALO SU BILI SRBI I ALBANCI!!!

Dr. John R. Schindler, američki profesor, koji je kao vrhunski ekspert za (kontra)špijunažu godinama boravio u ex-jugoslovenskim zemljama, narednog mjeseca će u SAD-u objaviti intrigantnu knjigu koja se u cijelosti bavi funkcioniranjem nekadašnje jugoslovenske Uprave državne bezbjednosti (UDB), njenim tajnim likvidacijama širom svijeta, tehnikama i metodama koje je koristila; profesor Schindler, čija je prethodna knjiga „Nesveti teror“ (prošle godine prevedena u Srbiji) izazvala ogromnu pažnju, ekskluzivno za „SB“ otkriva zbog čega je godine truda uložio u istraživanje Udbinih likvidacija

Dr. John R. Schindler, profesor na američkom Pomorskom ratnom koledžu (U.S. Naval War College), u SAD-u će objavit knjigu Agenti provokatori: terorizam, špijunaža i tajni rat za Jugoslaviju 1945-1990 („Agents Provocateurs: Terrorism, Espionage, and the Secret Struggle for Yugoslavia, 1945-1990“) u kojoj obrađuje operacije i aktivnosti bivše Uprave državne bezbjednosti (UDB) izvan granica bivše Jugoslavije. Schindleru su dobro poznate operacije tajnih službi jer je skoro deset godina radio za jednu takvu američku službu - Agenciju za nacionalnu sigurnost (U.S. National Security Agency) kao ekspert za kontrašpijunažu i kontraterorizam. Dobar dio svoje «špijunske» karijere proveo je na prostorima bivše Jugoslavije gdje je došao u kontakt sa «bivšim» pripadnicima UDB-e.

Kako ste došli na ideju da napišete knjigu o tajnim službama bivše Jugoslavije, operacijama i likvidacijama za koje vjerujete da je odgovorna Uprava državne bezbjednosti?

Tokom 90-ih godina prošlog stoljeća, kada sam bio uključen u lov na ratne zločince u BIH i na prostorima bivše Jugoslavije, zaintrigirala me činjenica da su mnogi od najtraženijih osoba bili povezani sa tajnom službom bivše Jugoslavije. Željko Ražnatović Arkan možda je najpoznatiji i najsvježiji primjer ovakvog tipa. On je imao opsežan historijat sa službama države sigurnosti, odnosno UDB-om, tokom komunizma. Mnogi, poput Arkana, učestvovali su u “specijalnim akcijama“ usmjerenim protiv radikalnih emigranata van prostora bivše Jugoslavije za režim Josipa Broza Tita. Kao kontraobavještajni oficir, u početku, bio sam zbunjen činjenicom da su mnoge ubojice i razbojnici koji su povezani sa organizovanim kriminalom - mafijom, istovremeno bili i visokorangirani saradnici UDB-e. Svi oni su imali VIP status - veze i protekcije. Ali, vrlo brzo sam shvatio da su ti ljudi bili dijelom međunarodnih operacija, dijelom dekadama dugog rata kojeg je vodila Titova tajna služba protiv „neprijateljske emigracije“. Nemoguće je razumjeti u potpunosti zbivanja u bivšoj Jugoslaviji poslije 1991. godine, ubistva, korupciju, masovne zločine, atentate, bez razumijevanja kako se UDBA tajno borila protiv terorizma. Mi, posmatrači sa strane, mislimo o događajima kakav je bilo ubistvo Zorana Đinđića iz 2003., kao „normalnim“ likvidacijama. Ali, kada je premijer Đinđić likvidiran usred bijela dana od ubojice koji je istovremeno službenik državne sigurnosti i bos organizovanog kriminala i koji je odgovoran za ubojstva u više zemalja, to nije «normalna» likvidacija. To je naslijeđe UDB-e, ono što ja zovem „Titovim duhovima“

ZAPAD JE BIO BLAGONAKLON PREMA JUGOSLAVIJI
Kada i kako ste prvi put saznali za aktivnosti i likvidacije UDB-e, i koji je to bio slučaj koji je privukao Vašu pozornost?

Kao i svako ko se zbliži sa veteranima UDB-e. Kao što je ruski premijer Vladimir Putin jednom rekao: “Ne postoje bivši obavještajci”. Ja sam čuo priče u kafanama, poslije dosta ispijenih pića. Priče o operacijama protiv terorista u Stuttgartu, ili Sydneyu. Priče o nadgledanju, nadziranju koje je vodilo ubistvima koja su se dešavala na čitavom Zapadu, posebice tokom kasnog perioda Hladnog rata. Uzbudljive, ali krvave priče, nisu ličile ni na šta od onoga što sam ranije čuo i znao. U početku nisam vjerovao, ali bio sam radoznao i tako sam počeo istraživati, nezvanično, kako to špijuni vole reći, pravio sam «hobi dosje». Bio sam zapanjen kada sam otkrio da je većina onoga što su mi udbaši ispričali zapravo istina. Prvi slučaj u koji sam duboku ušao bilo je ubistvo hrvatskog disidenta Brune Bušića u Parizu koje se desilo u oktobru 1978. godine. Bilo je to čisto izvedeno UDB-ino ubistvo. Iako je Bušić bio veoma simpatičan hrvatskim nacionalistima, on nije bio „terorista“, ali svejedno je ubijen - metkom u glavu iz neposredne blizine kao i većina žrtava koje UDB-a naziva „crnim programom“. Slučaj Bušića takođe ilustruje primjenu duplih standarda na Zapadu kad su u pitanju zločini UDB-e. Naime, samo mjesec dana prije ubistva Bušića, bugarskog disidenta Georgi Markova ubila je bugarska tajna služba u Londonu. Taj svjetski poznat „slučaj kišobran“ izazvao je bijes Zapada. Istraga je još uvijek otvorena, britanska policija nastoji rasvijetliti slučaj i hapsi ljude i danas, 32 godine nakon ubistva. Ali, nikoga na Zapadu nije mnogo zanimalo kada je Bušić brutalno likvidiran dvije sedmice kasnije u Parizu. Slučaj je zaboravljen. Tito je bio koristan Zapadu, tako da su zločini UDB-e uglavnom ignorisani, čak i kada su jugoslovenski agenti brutalno vršili likvidacije vani. Tokom trajanja Hladnog rata UDB-a je ubila više ljudi na Zapadu nego čitav sovjetski blok, ali to je izazvalo veoma malu, ili nikakvu pažnju. Kako tada, tako i danas.

Koliko vremena ste proveli u istraživanju i prikupljanju materijala za Vašu novu knjigu o UDB-i?

Proveo sam godine bavići se ovom problematikom, ali uglavnom kao hobijem. Uzimao sam bilješke, razgovarao sa ljudima u regionu, iskopavao stare novinske članke objavljene na mnogim jezicima. To je bio postepen proces, kako bi se došlo do činjenica, ali neke stvari nikada neće biti u potpunosti rasvijetljene jer je UDB-a bila veoma tajanstvena, a mnogi od onih koji su znali detalje su umrli, uglavnom nasilno. Teško da je slučajnost da su mnogi UDB-ini oficiri i agenti, od kojih je većina bila umiješana u “crne akcije”, danas mrtvi, a rijetko su umirali u postelji.

STANDARDNI PRINCIP: METAK U ČELO
Da li ste imali pristup arhivama američkih tajnih službi (CIA, NSA, FBI...) kad je riječ o aktivnostima UDB-e i likvidacijama, te da li ste možda imali pristup takvim arhivama u drugim zemljama?

Imao sam prilike vidjeti neke američke tajne dokumente i dosjee tokom vremena koje sam proveo u američkoj obavještajnoj službi. Ipak, te materijale nisam koristio u svojoj novoj knjizi jer su oni zabranjeni istraživačima. Važno je napisati istinu, odbaciti mitove, biti precizan i tačan i ako se nešto nije moglo provjeriti, ja to nisam ni koristio. Siguran sam da će godinama kasnije, kada američka obavještajna zajednica dopusti uvid u dokumenta o UDB-i, biti interesantnih priča koje će potkrijepiti moju knjigu. Većina UDB-ine dokumentacije koja se tiče „specijalnog programa“ uništena je početkom 1990-ih kada se Jugoslavija počela raspadati. Ipak, nešto od tih materijala ugledalo je svjetlo dana u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, i ja sam to iskoristio. S druge strane, u mnogim slučajevima UDB-a je vodila računa da ne ostavlja mnogo pisanih tragova, što je dobro za špijune, ali loše za historičare.

Da li ste tokom istraživanja pronašli neku zajedničku karakteristiku u UDB-inim likvidacijama?

Većina UDB-inih likvidacija vani slijedila je standardan model. Jugoslavenski agent proturio bi dezinformaciju u emigracionim krugovima na Zapadu kako bi stvorio konfuziju i međusobne borbe unutar grupa. Ubojica bi poduzeo nadgledanje žrtve nakon čega bi likvidirao metu najčešće metkom u glavu sa bliske udaljenosti. Ubistva UDB-e bila su često veoma brutalna, mnogo okrutnija nego što je bilo „potrebno“ za ubistvo. U nekim slučajevima žrtve su ubijane noževima, a ubadane su desetak puta. U svim slučajevima likvidacija UDBA ih je pokušavala prikazati kao „rezultat prepirki između emigranata“, To je priča koju bi zapadne policijske agencije i obavještajni krugovi koji nisu razumjeli jugoslovensku emigraciju često prihvatali kao tačnu.

Koliko ste ubistava naveli u svojoj knjizi i da li Vam je poznato koliko je osoba UDB-a likvidirala izvan granica bivše Jugoslavije?

Teško je reći sa apsolutnom sigurnošću, ali između sredine 60-ih do 90. UDB-a je pokušala izvršiti preko stotinu ubistava i otmica na Zapadu, uglavnom na području tadašnje Zapadne Njemačke, ali i u zemljama Centralne i Istočne Evrope, Britanije, SAD, Kanade, Australije, čak i Južne Afrike. Gdje god su se nalazili jugoslovenski emigranti, UDB-a ih je slijedila. UDB-a je širom svijeta likvidirala više od 60 Hrvata, kao i određeni broj Srba i Albanaca. U svakom slučaju, najmanje 80 potvrđenih UDB-inih likvidacija desilo se tokom posljednjih godina Hladnog rata u zapadnim zemljama prijateljski nastrojenim prema Jugoslaviji. Također, bilo je oko 12 ubistava u SAD-u.

UDBA JE MRTVA, ŽIVJELA UDBA!
Da li Vam je poznato ko je bio odgovoran za operacije UDB-e izvan bivše Jugoslavije i ko je naređivao likvidacije?

U nekim slučajevima, sa priličnom sigurnošću možemo utvrditi ko je odobrio likvidaciju i ko je proveo jer su preživjeli počeli da pričaju o tim slučajevima nakon 1991. godine. U nekoliko slučajeva, sačuvana je dokumentacija. Danas je prilično jasan generalni obrazac. Političko rukovodstvo, obično na republičkom nivou, zatražilo bi «specijalnu akciju» protiv problematičnih emigranata, neki od njih bili su istinski teroristi, a neki nisu. Na osnovu toga UDB-a bi izvršila likvidaciju, ponekad u saradnji i uz pomoć savezne UDB-e iz Beograda. Drugim riječima, većinu ubistava Hrvata izvela je hrvatska UDB-a i agenti koji su bili blisko povezani sa kriminalnim krugovima i koje nije bilo lako dovesti u vezu sa jugoslovenskim vlastima. U nekoliko slučajeva u kojima su ubojice uhapšene bilo je skoro nemoguće utvrditi njihove bilo kakve veze sa UDB-om.

Kako biste danas ukratko opisali ovu tajnu službu nakon Vašeg istraživanja?

Nakon raspada Jugoslavije UDB-a je nestala, ali zapravo nije. Niti jedna bivša jugoslovenska republika nije se doista odredila spram nedjela koje je počinila UDB-a kako vani, tako i kod kuće, a niti jedna od novonastalih tajnih službi nije očistila svoje redove od UDB-inih operativaca koji su imali krvave ruke. Da navedem samo jedan primjer, njemačke vlasti su 2005. godine podigle optužnicu protiv Josipa Perkovića zbog njegove uloge u ubistvu Đurekovića. Međutim, Perković je bio Tuđmanova desna ruka za pitanja sigurnosti početkom 90-tih, a njegov sin Saša bio je savjetnik za sigurnost predsjednika Stjepana Mesića. Širom biše Jugoslavije udbaši su jednostavno počinjali služiti novonastalim državama i režimima, bez postavljanja suvišnih pitanja. Jasno je da nikom nije u interesu da se zločini UDB-e zaista do kraja istraže i riješe. Godinama su hrvatske vlasti poludiskretno pokušavale procesuirati Vinka Sindičića, jednog od najplodnijih UDB-inih ubojica, vjerovatno odgovornog za tuce ubistava na Zapadu. On je osuđen u Britaniji za pokušaj ubistva emigranta Nikole Stedula u Škotskoj i proveo je deceniju u zatvoru, a danas živi normalno u Hrvatskoj. U Srbiji, situacija je čak i gora. UDB-ina infrastruktura bila je vitalan lanac začinjen kriminalom, koji je samo djelimično demontiran. Milošević je imao sreće da u svojim projektima koristi UDB-ine lividatore; svega nekoliko ljudi u Srbiji želi znati istinu o UDB-i i njenim zločinima.
Udba kao sudba

UDBA U PROFESIONALNOM POGLEDU BILA SAVRŠENA SLUŽBA , AMERIKA I DANAS OD NJE MOŽE UČITI KAKO SE OBRAČUNATI SA TERORIZMOM!

U poređenju sa tajnim službama kao što su američka CIA, ili NSA, izraelski Mossad, biša sovjetska KGB, smatrate li da je UDB-a bila profesionalna, uspješna i profesionalna služba?

U čisto špijunskim parametrima, UDB-a je bila izvanredna služba. Ona je temeljito porazila terorističke grupe koje su se globalno borile za uništenje Titove Jugoslavije. Ne smijemo zaboraviti da, uprkos činjenici da je UDB-a sve svoje ideološke protivnike proglasila “teroristima” i “ratnim zločincima” iako su oni rijetko činili takve grupe, UDB-a ih je smatrala istinski nasilnim, a rješavali su ih se doslovno na veličanstven način! Poraz neprijatelja bio je totalan, a UDB-a je uspješno zagrnula plaštom tajnosti svoja nasilna djela. Sjedinjene Američke Države imaju mnogo toga naučiti u operativnom smislu od UDB-inih taktika i tehnika protiv terorizma. Nijedna služba na svijetu to nije radila, niti danas radi, bolje i efikasnije! Ali, cijena koju je platio narod bivše Jugoslavije za UDB-in uspjeh u borbi protiv terorizma bila je ogromna. Možemo zahvaliti UDB-i i njenim metodima za kriminalizaciju politike i policije, što je endemično u čitavom regionu. Titu i njegovim špijunima možemo zahvaliti na stvaranju Arkana i nebrojeno drugih masovnih ubojica koji su počinjali u UDB-inom „specijalnom programu“. Svako ko zaista želi poraziti terorizam - UDB-a je pokazala kako, ali budi oprezan šta zapravo želiš!
Najvažnije udbine likvidacije

UBISTVO BRUNE BUŠIĆA JE BILO GRUBO I BEZOBRAZNO, LIKVIDACIJA MAKSA LUBURIĆA JE ČISTI SPEKTAKL!

Koja je, prema Vašem mišljenju, bila najspektakularnija operacija, likvidacija u režiji UDB-e?

Bilo je mnogo slučajeva koji su zaista bili spektakularni. Ubistvo Brune Bušića 1978. bilo je neobično bezobrazno, kao što je bilo i ubistvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Zapadnoj Njemačkoj 1983. godine. To je zaista bila krvava i brutalna afera. Ipak, mislim da je UDB-ina najimpresivnija operacija bilo ubistvo čuvenog ustaše Vjekoslava Maksa Luburića u Španiji 1969., koje je izveo Ilija Stanić, a koji sada slobodno živi u Bosni. Godinama je UDB-a strpljivo infiltrirala Stanića unutar Luburićevog zatvorenog kruga ustaških emigranata, da bi on na kraju divljački ubio Luburića. Slučajevi koji su najviše zabrinjavajući, za mene, bili su oni u kojima je UDB-a ubila i nedužne ljude. Tako je 1972. godine Titov ubojica sustigao Stjepana Ševu, člana Hrvatskog revolucionarnog društva u Italiji. Ševo jeste bio terorista, ali ubojica nije likvidirao samo Ševu nego i njegovu potpuno nevinu suprugu i devetogodišnu usvojenu kćerku Tatjanu. Pet godina kasnije u Čikagu UDB-in ubojica brutalno je na smrt izbo Dragišu Kašikovića, srpskog ekstremnog emigranata, ali je takođe ubio i devetogodišnju kćerku njegove djevojke, Ivanku Milošević. Nikada nisam čuo da je bilo koja obavještajna služba činila takve jezive zločine na međunarodnoj sceni.

Tko je John R. Schindler?
EKSPERT ZA MEĐUNARODNU SIGURNOST, ŠPIJUNAŽU I TERORIZAM

John R. Schindler autor je nekoliko knjiga koje se bave problematikom međunarodne sigurnosti, špijunažom i terorizmom. Njegova knjiga Nesveti teror - Bosna, Al Qaida i uspon globanog džihada rezultat je Schindlerovog višegodišnjeg istraživanja i utvrđivanja veza između ratnih bošnjačkih vlasti i islamskih terorista, o čemu ima brojna saznanja i dokumentaciju obzirom da je dugi niz godina bio na službi u BiH. Knjiga je izazvala brojne kontroverze, ali i osude bošnjačkog establišmenta jer je Schindler pokušao dokazati da je Bosna odigrala istu ulogu za Al Qaidu početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, kao što je i Afganistan sredinom 80-ih, osiguravajući ratne uslove u kojima mudžahedini mogu pokrenuti sveti rat - džihad.


- - -
http://otvoreno.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/31218-u-stravicnim-zlocinima-izvan-granica-jugoslavije-udba-je-ubila-60-hrvata.html

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Bosna.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Bosna.

mnbvcx mnbvcx, 2010-03-27 u 23:38:03 na vrh stranice

margetic srpski spijun

 Podržavam ovo što kaže mnbvcx mnbvcx.    Nisam za ovo što kaže mnbvcx mnbvcx.

Od sada drugačije, 2010-05-31 u 19:11:39 na vrh stranice

UDBAŠKI RAZGOVORI I.

politolog: Ako je javnost prva i zadnja crta obrane demokracije onda je nužno polaziti od imperativa govora činjenica u osvjetljavanju organizacije koja ima za cilj onemogućiti konsolidaciju demokracije u Hrvatskoj, čime bi onda automatski nestalo i suverene države. Proizvodnja unutarnjih podjela, polarizacija, sukoba, nestabilnosti i kaosa stvara uvjete za dokidanje hrvatske države što onda određuje i prioritete djelovanja cijele organizacije. Svako razotkrivanje postojanja organizacije, njenih članova, načina djelovanja,općenito njene arhitekture, njenih resursa i tehnologija od vitalnog je značenja za uspjeh njenih sadašnjih i budućih akcija te postignuće postavljenih ciljeva. Stoga je posve razumljivo što se u javnosti uvijek nastoji negirati njeno postojanje, te što je njenim članovima naloženo poricati svoju pripadnost toj organizaciji. Načelo šutnje i načelo tajnosti jesu ugaoni kamenovi u dugogodišnjem djelovanju organizacije o kojoj smo u naznakama do sada govorili. Tek sustavno i svestrano osvjetljavanje svih vidova ustroja i djelovanja ove organizacije omogućuje da sagledamo njenu sadašnju ulogu i zbiljsko značenje u hrvatskom političkom, gospodarskom i javnom životu.

Zakonito je da se ova organizacija, povijesna sljednica ORJUNE, služi dikreditacijom i eliminacijom onih koji po bilo kojoj osnovi ukazuju na njeno postojanje, njeno djelovanje i njene ciljeve. No, ono što je njen specifika, ono što je obilježava i čini posebnim tipom akcije, jest njena izvaninstitucionalna, izvanzakonska i subverzivna narav! Ona može funkcionirati tek kao paralelna i parazitska organizacija kroz institucije političkog sustava, i to tako da svoje posebne ciljeve predstavlja kao opće i zajedničke. Istog časa ti su zajednički ciljevi podređeni njenim pojedinačnim i posebnim ciljevima, što znači da je u svakom slučaju organizacija u subverzivnom i destruktivnom odnosu spram sustava unutar čijih institucija djeluje, ali uistinu na ilegalan, izvanzakonski i konspirativan način!

Zanemarimo li načas kronologiju ugradnje Jugoslavenske tajne armije-JUTA u pokret za demokratizaciju Hrvatske, a čvorni i početni datum svakako je 17. lipnja 1989. godine, te imajući na umu da je pitanje suverene i nezavisne Hrvatske, središnje pitanje smisla i svrhe postojanja JUTE, valja prepoznati njene današnje oblike djelovanja i prioritne ciljeve. Državni udar se, kao što sme već davno javno naglasili, dogodio te ne treba ići tim tragom. Riječ je o potrebi zadržavanja osvojenih mjesta, njihovom učvršćivanju, a ne o njihovom ponovnom zauzimanju i to državnim ili vojnim udarom! To znači da se mora pokazati njena sadašnja preoblikovana i modificirana izvaninstitucionalna, izvanzakonska, konspirativna i subverzivna narav u aktualnim zbivanjima na hrvatskoj političkoj sceni!

Posve je neprijeporno da se u hijerahiji interesa organizacije na prvom mjestu nalazi zahtjev za infiltriranjem na ključna mjesta gdje se donose odluke! Što je sustav više centraliziran to je lakše onda ugraditi članove organizacije te im omogućiti neposredan i izravan upliv na ishode procesa donošenja odluka, kako to već naručiteljima odgovara. Spomenuli smo suradnika Centra Službe državne sigurnosti Zagreb pod kodnim imenom 'Crni' koji je svih deset godina predsjednikovanja dr Franje Tuđmana proveo u njegovom uredu te u vrhu HDZ-a. Riječ je o povjesničaru Anđelku Mijatoviću, koji kao prvi susjed dr Andrije Hebranga danas čini spregu između HDZ-a i HIP-a, udruge koja negira ustavom definirani parlamentarni predstavnički sustav repuublike Hrvatske, jer se samoproglašava iznadstranačkom i izvanstranačkom. Ovo je važno naglasiti pošto drugi iz HIP-ova četveroprega, kapetan fregate JRM Davorin Domazet-Lošo, ovih dana uporno naglašava kako se samo dr. Hebrang iz najužeg vrha HIP-a proteklih deset godina bavio politikom!

Postavlja se pitanje da li je dr.Hebrangu, vrhu i članstvu HIP-a i HDZ-a, a onda i svoj hrvatskoj javnosti, poznata ova činjenica iz života Anđelka Mijatovića? Da li ona određuje i stvarnu pripadnost i usmjerenost Mijatovića u događjaima koji su prošli ili su u tijeku? Na koji način se odnositi prema ovoj činjenici, kao i prema činjenici o višedecenijskoj suradnji Nenada Ivankovića sa Vojnoobavještajnom službom Generalštaba JNA, o čemu smo prethodno govorili, a u kojoj je uredno svoj pukovnički čin čin zaslužio i Domazet? U vrijeme kada sam javno branio ministra Špegelja, a indirektno i predsjednika Tuđmana, u siječnju 1991.g. od ofanzivnih djelovanja vojnoobavještajne službe Generalštaba JNA Domazet je sjedio na Ratnoj školi iste te vojske, zajedno sa današnjim čelnikom Liberalne stranke i generalom HV Karlom Gorinšekom, doslovno u istim onim prostorijama u kojima su drugi etnički Hrvati na službi u JNA montirali film-optužnicu protiv Špegelja, Tuđmana i Hrvatske! Usput, dr. Miroslav Tuđman tada je bio tek prodekan za znanstveni rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, član tadašnje Socijademokratske stranke Antuna Vujića, zajedno sa Željkom Antunović. Jednako tako i dr. Miomir Žužul, koji se iz nepoznatih razloga nikako ne vraća iz SAD-a u Hrvatsku, tada je tek prodekan za nastavu na istom Filozofskom fakultetu!

Za trenutak preskočimo u ljeto 1991.g. kada je dr. M. Tuđman, zajedno sa dr. M. Žužulom započeo okupljati skupinu zaduženu za vođenje specijalnog rata u bunkeru hrvatske vlade koji izlazi na Tuškanac. Riječ je o famoznoj Informativno-političkoj djelatnosti-IPD, predšasniku političke uprave Ministarstva obrane! Kao što znamo, to je danas povijest, Špegelj je u tom času u dubokoj ilegali, ražalovani ministar čiji prijedlog zauzimanja vojarni je s indignacijom kao provokatorski odbačen; Domazet je sretno prevezen iz Splita u Glavni stožer Zbora narodne garde na Tuškanac, u jednom od redovitih odlazaka iz Ratne škole u Beogradu na pranje veša kući u Split. Malo iza toga što je Domazet došao kod generala Antuna Tusa u Stožer ZNG-a , a Tus kao i njegov glavni pobočnik Imra Agotić početkom 1991.g. uredno su obnašali najviše zapovjedne dužnosti u RV i PVO JNA, uzeo je za svog vozača osuđenika koji je, kako se to kasnije ispostavilo, malo prije toga na osobito gnjusan način ubio Srbislava Petrova u Umagu! Ubojica je danas u Istražnom zatvoru Županijskog suda u Puli, gdje je igrom slučaja nedavno dospio zbog uporabe krivog identiteta i prethodno raspisane tjeralice.

Zašto je važno spomenuti ove činjenice? Pa, zbog toga što se u hrvatsko javnom životu još nije uvriježilo otvoreno govoriti o svim relevantnima spoznajama vezanim uz životopis svake javne osobe! Odgovornost prema javnosti nije isto što i politička, a ponajmanje kaznena i sudbena odgovornost! Ukoliko povežemo ove prethodno nabrojene činjenice iz životopisa hrvatskih javnih stahanovaca, sa nizom najnovijih događanja povezanih uz egzekuciju Vjeke Sliška, onda one dobivaju posve drugačiju obojenost i težinu!

Naime, potreba da se zadrži centralizirani sustav donošenja važnih odluka te da na tim ključnim mjestima glavni utjecaj ostvaruju upravo predstavnici organizacije, koji funkcioniraju po načelu 'zatvorene kutije' kao parasustav na izvaninstitucionalan, izvanzakonski, konspirativan i subverzivan način, uvjetuje da se nađe protuodgovor na kretanja unutar sustava ka decentralizaciji i sveukupnoj demokratizaciji društva i države te procesa donošenja odluka! I odgovor se pokušava ucijepiti kroz nametanje tzv. strategije i sustava nacionalne sigurnosti ! Dosadašnji prijedlozi, svi do jednoga, koji u serijama i mimo javnosti produciraju timovi iz predsjedničke i vladine sastavnice izvršne grane vlasti, idu za tim da se kroz Sabor proguraju zakoni kojima će se institucionalizirati paralelna vlast. Riječ je o sustavu koji počinje djelovati u uvjetima suspenzije cjelokupnog političkog sustava i svih njegovih institucija i grana vlasti, a koja se događa u kriznim uvjetima! Do kraja dovedeno to znači da je jedino potrebno stvoriti dovoljno unutarnje nestabilnosti i kaosa da se može legitimirati uvođenje izvanrednog stanja te stupanje u funkciju sustava nacionalne sigurnosti! To što tim sustavom zapovijeda Predsjednik republike ili Vlade, a sve demokratske institucije i temeljna politička prava su privremeno suspendirana, nije bitno!

Kako smo već pokazali kakvi su životopisi onih koji sjede u UNS-u, Vladi i Saboru i njegovim odborima možemo sa sigurnošću pretpostavljati da ono što mačka koti miševe lovi! Tko pokušava proizvesti kaos posljednjih petanest mjeseci u Hrvatskoj više je nego jasno! No manje je jasno da sve te planere, organizatore i proizvođače kaosa plaća i promiče na izravan ili neizravan način upravo sadašnja hrvatska demokratski izabrana vlast! Bilo da je riječ o tome da vlada izravno pomaže udruge poput HIP-a, do toga da službenici u različitim vladinim uredima danas rade na odgovornim mjestima u Vladi, a prethodno su npr. vodili Odjel za specijalni rat u okviru Političke uprave MORH-a koji je proizišao iz IPD-a! Tada su im neposredni zapovjednici i naredbodavci bili dr. hebrang, dr. tuđman, dr. Žužul, dr. Ćosić. admiral Domazet itd.! Što nas onda čudi takva potpora javnih i privatnih elektronskih i tiskanih medija ovih izvaninstitucionalnih djelovanja u korist unutarnje destabilizacije.

A da paradoks bude najveći, danas se u Hrvatskoj realiziraju konkretni planovi bivše JNA o stvaranju kaosa u svrhu podastiranja alibija za udar na hrvatsku demokraciju-državu, od istih onih ljudi koje je admiral Branko Mamula u svojoj posljednjoj knjizi 'Slučaj Jugoslavija' označio kao nositelje tih aktivnosti osamdesetih i početkom devedesetih godina! Svaki onaj koji bi objektivno ili svojim aktivnim suprotstavljanjem mogao ugroziti ove planove mora se neutralizirati ili ukloniti čemu služi najprije medijska sotonizacija, a ako nikako drugačije nije moguće, fizička likvidacija! Slučaj Đure perice najbolje potvrđuje ovo pravilo jer je on od 1990.g. imenovan za člana saborske Komisije za kontrolu rada SZUP-a i kao takav je za organizaciju bio prijetnja. Upravo je Anđelko Mijatović, držan od ranije na vezi od Đorđa Višnjića i Miše deverića, tada načelnika odjela osiguranja Predsjednika i Vlade u MUP-u, činio sve da u privatnim kontaktima sa dr. Tuđmanom prokaže Pericu kao pijanca, ženskara, kockara i nepouzdanu osobu koja ne bi smjela biti na tako odgovornom mjestu! Čak je u jednom trenutku lansirana i priča o suradnju Perice sa Službom državne sigurnosti ne bi li ga se uklonilo iz Komisije!

Kad usprkos svim pokušajima dikreditacije Perice dr. Tuđman nije prihvatio da ga se ukloni iz komisije za nadzor rada SZUP-a, unutar Hrvatskog društva političkih zatvorenika, kojem je tada bio na čelu upravo Đuro Perica, izazvan je raskol! Vinovnici raskola bili su suradnici UDBE-Službe državne sigurnosti i samog Miše Deverića, prije svih Jure Knezović, poznat po dolasku u hrvatsku početkom osamdesetih godina te nestanku cjelokupne arhive ubijenog Brune Bušića o kojoj se isti Knezović marno skrbio! Perica je proglašen pljačkašem robijaškog novca, Društvo se fatalno pocijepalo a glavni akteri raskola dobili su milijunsku apanažu od tadašnje Matešine vlade! Nova vlada nastavila je istim tragom, zahvaljujući činjenici da je Dorica Nikolić, u ime saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Đurđice Adlešić i Ivana Ninića našlo da nema dokaza o zloporabi državnog proračuna od strane Hrvatskog društva političkih zatvorenika Kaje Pereković. To što je paralelno otvoreno nekoliko kriminalističkih istraga od strane više resora iste te vlade o načinima i razmjerima zloprobae proračunskog novca od strane HDPZ-a nije zbunilo istu tu vladu da i nadalje u milijunskim iznosima stipendira dotično društvo!

Ponovljena je ista operacija kao i u slučaju istrage saborskog povjerenstva na čijem je čelu bio HSLS-ov čovjek Joko Kontić u vezi privatizacije 'Večernjeg lista'. Akteri su amnestirani političkom odlukom i od kaznene odgovornosti a država im je još platila proizvedenu štetu! imajući rečeno u vidu ne treba čuditi što Račanova Vlada izravno proračunskim novcem financira HIP kao udrugu koja ima stranački konkurira! Imamo li na umu činjenice iz životopisa pojedinih ljudi ovakvi slučajevi doista nas ne bi trebali sablažnjavti. Proizlazi da je Vlada u cjelini (da li i svjesno od strane svih svojih članova?), naručitelj, financijer, planer i logističar svih ovih djelovanja usmjerenih na izazivanje nestabilnosti i kaosa u zemlji! Imamo li na pameti da bi taj kaos trebao biti tek privremeni alibi i predtekst za pokretanje sveobuhavtne akcije usnmjerene na spriječavanje dovršetka procesa demokratizacije, stabilizacije i normalizacije svekolikog političkog, gospodarskog i socijalnog života najprije u Republici Hrvatskoj a onda i šire, mogu se nazrijeti pravi motivi i ciljevi ključnih aktera, ali i članova JUTE!

Zašto, dakle, atentat na Sliška 22. ožujka, po našem sudu, ima razmjere simboličke paljevine Reichstaga te nadilazi razinu pukog obračuna, kolikogod krvavog i teškog, unutar nikad završenog rata među kriminalnim organizacijama? Koje su to okolnosti koje javnost nije prepoznala ili uočila a koje u bitnom određuju i zbiljski kvalificiraju taj zločin kao onaj detonator koji je trebao omogućiti JUTI da svoje već stečene pozicije do kraja očuva i zaštiti u vremenu koje dolazi!? Da li su odgovorne institucije sustava u Sliškovu slučaju trebale privremeno zakazati kako bi se otvorio prolaz za njegovu formalnu, na ustavu i zakonu utemeljenu suspenziju te bi se JUTA preko novog zakonskog okvira instalirala kao zbiljska vlast koja u uvjetima neobuzdanog i nekontroliranog širenja organiziranog kriminala i narastajućeg nasilja teži učinkovitom i konačnom obračunu s tom galopirajućom ugrozom? Nije li trebalo stvoriti dojam o porastu nasilja u cijeloj Hrvatskoj, počevši od miniranja u Zagrebu do mafijaških obračuna u strogom centru usred bijela dana, divljanja na stadionima i izazivanja na socijalni bunt cijelih slojeva ili područja kroz forsiranje serije stečajeva u javnim poduzećima ili najavama revizije invaliditeta i drugih prava braniteljima, kako bi se proizvela potrebna klima za donošenje odluka o nužnosti zaoštravnja represije, rekonstrukcije vlade bez prijevremenih izbora formiranjem tzv. stručne ili ekspertne Vlade? A eksperti ili stručnjaci za spas putem represije i ukidanja temeljnih ljudskih, građanskih i političkih prava se sami, kao što vidimo, nude i reklamiraju, navodno u funkciji kampanje za lokalne i županijske izbore!!!

politolog: Kako bi bili u mogućnosti na zadovoljavajući način odgovoriti na veliki broj postavljenih pitanja i novih tema koje su otvorene, nužno je prethodno dati neka pojašnjenja te postaviti na jasan i razgovjetan način istraživačku strategiju te definirati pristup. Odmah zatim slijede odgovori, tako da nema govora o nekom zastoju ili nekom drugom problemu u ovoj rubrici!
Atentat na Vjeku Sliška iznimno je važan slučaj preko kojeg se prelamaju i u kojem se stječu svi pokušaji udara na hrvatsku demokraciju! Nakon što je stranačkim pučem 17. lipnja 1989. g. HDZ preuzet od strane JUTINIH jurišnika, pobjedom na izborima 1990.g. JUTA je kroz HDZ provela i državni udar da bi nakon silaska s vlasti 2000.g. JUTA morala tražiti nove načine zadržavanje osvojenih ključnih pozicija u institucijama sustava. Naime, ukoliko se Republika Hrvatska želi u što skorije vrijeme integrirati u EU te postati njen punopravni član ona mora provesti sve nužne političke i gospodarske reforme, uznastojati oko postizanja minimalnih standarda ljudskih prava kako je to taksativno nabrojeno, ali i OBRAČUNATI SA RATNIM ZLOČINOM!

Ove je obveze hrvatska vlast preuzela i dužna ih je provesti ukoliko želi biti primljena za punopravnog člana EU, a to je uvjet našeg opstanka! Život u izolaciji ili život u samodostatnosti znači biti isključen iz matice svekolikog života, a to sigurno najveći broj hrvatskih državljana ne želi. Uspješno i temeljito provedene političke i gospodarske reforme za sobom povlače siguran gubitak stečenih privilegija i monopola JUTE, dovode do pune i nepovratne integracije hrvatske države u EU, a time i do neupitnosti hrvatske države i njene suverenosti! Neposredni i izravni gubitak JUTe nije samo u tome, već i u činjenici da je Hrvatska dužna obračunati s JUTOM kao onom organizacijom koja je doslovno proizvela, ne samo izazvala, seriju ratova a time i ratnih zločina ne bi li na taj način zaustavila raspad Jugoslavije! Ratni zločini u Hrvatskoj djelo su JUTE, a ne istočni grijeh Hrvatske zbog kojeg treba nestati hrvatske države i hrvatske suverenosti!

Nadalje! Obračun sa JUTOM u RH sudbenim putem, a onda i na političkoj razini, stvara potrebne uvjete za uspostavu odnosa na zdravim temeljima među državama nastalim u procesu raspada jugoslavenskog državno-pravnog okvira. Time se interes međunarodne zajednice i njenih ključnih aktera u cijelosti preklapa s interesom Hrvatske da zadovoljavanjem postavljenih uvjeta što prije postanemo partner i dio ujedinjene Europe te da doprinesemo punoj stabilizaciji i konsolidaciji političkog, gospodarskog i socijalnog stanja u svakoj novostvorenoj državi u području!

Ovaj uvod je važan za razjašnjavanje pravih ciljeva i zbiljskih težišta djelovanja JUTE u ovoj fazi našeg unutarnjeg političkog i gospodarskog razvoja te kretanja u neposrednom hrvatskom vanjskopolitičkom okruženju. Nužnost pregrupiranja snaga i prevrednovanja ciljeva u uvjetima silaska HDZ-a s vlasti te njegove nezadržive fragmentacije, uz nepovratne vanjskopolitičke prodore nove vlasti te politički razvoj u SR Jugoslaviji, doveli su do privremene dezorijentacije te gubitka inicijative u reovima JUTE. Vraćanje starim obrascima djelovanja, udžbeničkom postupanju i stereotipijskim ciljevima trenutni je odgovor na opisana nepovoljna kretanja. Recikliranjem preostalih resursa nastoji se potaknuti protukretanje koje bi dovelo do uspješnog zaustavljanja i preusmjeravanja zabrinjavajućeg razvoja događaja po JUTU!

Atentat na Sliška dovršetak je procesa koji je započet mučkim ubojstvom Milana Levara u Gospiću. Funkcionalizirajući ova ubojstva u svrhe blokade započetih reformskih, stabilizacijskih i konsolidacijskih trendova planeri JUTINIH djelovanja nastoje ponajprije otkloniti neposrednu opasnost od kaznenog progona sebe i drugih članova svoje organizacije za sudioništvo u činjenju ratnih zločina u Hrvatskoj i šire! Naime, kriminalizacijom JUTE kao zločinačke organizacije te njenim sudbenim progonom otvaraju se opasna pitanja o stvarnim naručiteljima njenog djelovanja, a ne samo o neposrednim planerima, organizatorima, počiniteljima i pomagačima u činjenju ratnih zločina! Političke posljedice sudbenog raščišćavanja djelovanja JUTE kao zločinačke organizacije koja je proizvela rat su dramatične, kako za untarnjepolitičko tako i vanjskopolitičko okruženje! Hrvatska time dokazuje svoju demokratsku, državno-pravnu i nacionalnu zrelost čime se kvalificira za najviše razine u svjetskoj obitelji zrelih i razvijenih nacija! Naša budućnost time postaje neupitna, normalan život u slobodi, miru i blagostanju nepovratan!

Počnimo od vremenski bližeg atentata na Sliška u trenutku u kojem Sabor upravo raspravlja o donošenju posebnog zakona o USKOK-u ili Uredu za suzbijanje organiziranog kriminala u okviru Državnog odvjetništva. U tom času vrh MUP-a je obezglavljen, ministar ne vlada cjelim resorom te stvarni naredbodavac policijskim snagama postaje ravnatelj policije koji se kao nova institucija nastala u reformi MUP-a tek uspostavlja. To što je naglašeno da ravnatelj policije treba imati dvadeset godina operativnog policijskog iskustva te da se bira temeljem javnog natječaja u cjelosti je prekršeno prvim imenovanjem upravo u času kada su druge službe, slijedom poznatog razvoja događaja faktički iznutra onesposobljene za operativno djelovanje!

Istodobno, između Vlade i Ureda predsjednika postoji blokada u komunikaciji u pitanjima organiziranog pristupa vođenju poslova ključnih ministarstava, nakon godinu dana nemoći da se imenuje novi državni odvjetnik. Vrhovni i Ustavni sud su imobilizirani zbog unutarnjih razloga tako da su okolnosti za nametanje opsadnog stanja pod krinkom nužnosti suprotstavljanja narastajućoj prijetnji novim zakonodavnim okvirom posve zrele. Spektakularno i dugo pripremano ubojstvo upravo u trenutku saborske rasprave o USKOKU, najavljeno je na naslovnicama tjednika “Nacional” kao osuda na smrt tri dana prije zločina. Pokazuje se da je cijela inscenacija oko atentata na Sliška trebala stvoriti ozračje da se bez veće rasprave o stvarnoj naravi novog zakona o USKOKU faktički suspendiraju ključna ustavna načela o trodiobi vlasti te dramatično suspendiraju ljudska, građanska i politička prava u ime suprotstavljanju organiziranom kriminalu. Prethodno je provedena medijska priprema javnog mnijenja da ono povjeruje da je došlo do dramatičnog rasta nasilja i širenja organiziranog kriminala što rpirodno traži drugačije postavljanje države. Suspenzija demokracije u tom slučaju bila bi manje zlo od širenja psihoze opće nesigurnosti.

Ukoliko se ima na umu da je za čelnika USKOKA već bila predviđena Dunja Pavliček-Patak, a da nismo do kraja u njenom životopisu mogli nazrijeti svu slojevitost te nominacije putem medija, važno je upozoriti na nekoliko detalja o kojoj hrvatska javnost sigurno nije upoznata. D. Pavliček je neko vrijeme u Domovinskom ratu provela u IPD MORH-a, mobilizirana ili kao dragovoljac, svejedno. Kako su na njeno djelovanje u IPD-u, o kome usput ne znamo ništa, izravno kao nadređeni ili kolege djelovali upravo oni koji su tada kao vojni, policijski ili obavještajni čelnici provodili razne operacije iz područja specijalnog rata, ostaje nejasno kakav je njihov današnji odnos u novom rasporedu! Ta struktura izravno i neposredno preko obavještajno-sigurnosne zajednice je kontrolirala cjelokupni državni život, sve medije i druge resurse u funkciji Dmovinskog rata. Okončanjem rata nije došlo do demobilizacije sustava već do njegove malformacije koja je kulminirala krajem devedesetih u seriji skandala i afera.

Ono što je posebno zabrinjavajuće u slučaju D. Pavliček jest činjenica da je njen ujak Lino Ivetić, bivši načelnik Centra službe državne sigurnosti Pula, bio vezan na tzv. delegaciju JNA pri 'Jugoliniji'. Riječ je o prikrivenom punktu Vojne obavještajne službe Generalštaba JNA koji je stolovao u posebnom krilu 'Jugolinijine' upravne zgrade u Rijeci, uostalom kako je to bilo pravilo u mnogim poduzećima i ustanovama u Hrvatskoj koja su proglašena posebnim državnim i sigurnosnim interesom. Tako je npr. otac Denisa Kuljiša, pukovnik po činu, bio vojnoobavještajni izaslanik JNA pri poduzeću RIZ u Zagrebu, u kome je svoje prvo zaposlenje dobila, gle čuda, Ljerka Mintas! I to odmah na kadrovskim poslovima!

Dakle, Lino Ivetić je održavao paralelnu vezu sa Generalštabom JNA a da o tome čelništvo Službe državne sigurnosti nije bilo upućeno. Javnost ne zna u kojoj mjeri ujak Lino utječe ili je utjecao na Dunju, no posve je lako zaključiti kako današnje čelništvo hrvatske obavještajno-sigurnosne zajednice čine upravo Ivetićevi kolege i nadređeni iz razdoblja u službi državne sigurnosti! Čini se posve dovoljno spomenuti ovih nekoliko zabrinjavajućih činjenica, uz apstrahiranje svih onih uznemirujućih rezultata kriminalističke istrage u atentatu na Sliška, pa da se zapitamo o stvarnoj pozadini pokušaja nametanja zakona o USKOKU!

Kako je zakon u prvom čitanju vraćen na doradu uz primjedbu da je riječ o vrlo dvojbenom prijedlogu koji bi mogao stvoriti osamostaljenu moć kojom bi država bila u mogućnosti značajno ograničiti ljudska i građanska prava, ostaje za raspravu što bi se dogodilo da je zakon prošao a USKOK u međuvremenu uspostavljen! Svakako, iznova je aktualizirana medijska kampanja oko donošenja zakona o nacionalnoj sigurnosti koji bi mogao odigrati istu ulogu kao i zakon o USKOKU, sa istim akterima u glavnoj ulozi!

Usput navedimo kako nije istinita sugestija o tome da je u Hrvatskoj danas na djelu porast nasilja i organiziranog kriminala, posebice ako imamo na umu ratno i poratno razdoblje, intenzitet oružanog nasilja i razina organiziranog kriminala koji se događao prije 2000. godine. Veliko je pitanje u kojoj mjeri je na djelu proizvedeni organizirani kriminal sudeći po broju onih koji se kao pokajnici ili optuženici pojavljuju na suđenju u Zagrebu zbog organiziranog kriminala, a bili su policijsko-obavještajno doušnici i prije i poslije 1990. godine! Iz te perspektive bespredmetno je praviti bilo kakve usporedbe i mjeriti navodni porast nasilja i organiziranog kriminala čime automatski otpadaju i zahtjevi za oštrijim represivnim odgovorom. Ono što vrijedi utvrditi jest uzročno-posljedična veza između onih koji bi proizvedeno nasilje iskoristili za ostvarenje svojih posebnih ciljeva i onih koji čineći različite krakove i razine iste zločinačke organizacije djeluju u funkciji ostvarenja viših interesa organizacije i njenih naručitelja!

Slučaj Milana Levara najbolje pokazuje kako se zataškavanjem konkretnog ratnog zločina u režiji JUTE, počinjenog za potrebe viših ciljeva kojima je u jesen 1991. godine služila JUTA, nastoji zašititi neposredno djelovanje organizacije i njenih struktura. Onog trenutka u kom je istražnosudbena akcija zaprijetila otkrivanjem stvarnih korijena zločina u Gospiću ključni akter je ubijen ne bi li se zaustavila daljnja istraga. Možemo samo nagađati zašto je u jesen 1999. godine Slavko Goldstein zatražio od pokojnog Levara da za 60 000 DEM otkrije imena onih svjedoka zločina u Gospiću koje pok. Levar NIJE prethodno imenovao za svojih svjedočenja pred sudom u Haagu, osiguravajući se na taj način za mogućnost kasnijeg stradavanja! Kada je Levar fiktivno pristao na tu ponudu Goldstein je zatražio da Levar otkrije imena svjedoka pred novinarom 'Ferala' Zoranom Daskalovićem, navodno za svrhe objavljivanja i informiranja javnosti!

Pokojni Levar je odbio u konačnici razgovarati sa Daskalovićem o imenima onih svjedoka zločina u Gospiću o kojima nije govorio u Haagu iz razloga osobne sigurnosti. Ostaje veliko pitanje koja je uloga Goldsteina u kontaktima sa skupinom u Norvalu i Kanadi u drugoj polovini osamdesetih godina, a o čemu je javno svjedočio u intervjuima za 'Globus' krajem 1999. godine tvrdeći da su ti kontakti ostvarivani u funkciji inicijative za obnovu zgrade sinagoge u Zagrebu! U to doba Daskalović je zadužen za informiranje u CK SKH na vezi izravno Slavku Malobabiću i onoj grupaciji koja je postala poznata kasnije kao slučaj "Labrador". Zbog internog partijskog harangiranja Drago Dimitrović ga je udaljio iz službi u CK te je poslan za novinara u “Vjesnik” kod Steve Maoduša, ratnog političkog komesara 6. ličke divizije u Karlovcu. Dolaskom nove vlasti Daskalović, iako je diplomirao općenarodnu obranu radi kao novinar u nerežimskim glasilima, osniva izvještajnu balkansku mrežu te nakon misterioznih razgovora sa operativcem SZUP-a Igorom Sotirevićem dobiva hrvatsku domovnicu i državljanstvo. Nadalje, sam Goldstein je početkom devedesetih postao članom Vukojevićeve saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih zločina komunizma, a da nam u početku nije ukazivao na razmjere pljačke novca preko te komisije, kao i na ulogu čelnika i savjetnika u toj komisiji u događajima u prvoj polovini devedesetih!


politolog: Povezat ću odgovore kamikazi i novinaru: Dolazak Jerka Vukasa na čelo tadašnjeg SZUP-a početkom ožujka 1991.g. usko je povezano uz njegovo djelovanje na mjestu predsjednika općine Sinj i pregovarački kanal što ga je bio otvorio sa Milanom Babićem. Zanimljivo je u kakvim okolnostima Vukas preuzima mjesto predsjednika općine Sinj u svibnju 1990.g.! Kandidat koji je trebao prema dogovoru na konstituirajućoj sjednici općinske skupštine preuzeti mjesto predsjednika misteriozno je odustao na sam dan konstituirajuće skupštine nakon što je prethodnu noć na povratku kući s posljednjih dogovora bio presreten na cesti od nepoznatih osoba te nagovoren da odustane od mjesta predsjednika. Kad je ujutro na sjednici nesretni kandidat bez obrazloženja odbio prihvatititi dogovoreno mjesto, došao je prijedlog za Vukasa te je on prošao!

Za Vukasovu karijeru kao predsjednika općine važno mjesto predstavlja njegova veza sa Babićem, ostvarena nakon početka pobune u kolovozu 1990.g. preko obitelji Babićeve žene, a uz pomoć jednog od ključnih operativaca Službe državne sigurnosti Centar Split zaduženog za sinjsko područje, emigraciju i omladinsku organizaciju,Josipa Gojuna! Vukasov dolazak na čelo SZUP-a koincidirao je sa eskalacijom krize na području Pakraca, Plitvica i Borova sela, a ljudi na koje se oslonio u SZUP-u su posebna priča zbog njihovih veza sa Vojnoobavještajnom službom Generalšatab JNA, poglavito šefa kabineta admirala Mamule pukovnika Milana Damjanovića. Svakako, Vukasa je na čelu SZUP-a naslijedio Smiljan Reljić i to nakon što je u javnosti izišla afera oko Vukasa vezana uz pokušaj krađe žice u Šibeniku u razdoblju prije 1990.g. te navodne pokušaje organiziranja atentata na dr. Franju Tuđmana od strane Borisa Vukobrata, što je obuhvaćeno operativnom akcijom "Reno". Valja naglasiti da je neposredni nadređeni Vukasu bio Ured za zaštitu ustavnog poretka u kome su ključni ljudi bili upravo bivši čelnici službe državne sigurnosti: Zdravko Mustač, posljednji šef Državne sigurnosti u SFRJ i zamjenik tadašnjeg saveznog sekretara za unutrašnje poslove generala Petra Gračanina, danas honorarni savjetnik za sigurnost u Prvoj obrtničkoj štedionici; pokojni Ivo Šegedin, najprije operativac SDS Centar Split,krajem osamdesetih u jugoslavenskom konzulatu u New Yorku te zet Milivoja Kujundžića, operativac državne sigurnosti u Splitu i kasnije instruktor u sjedištu službe državne sigurnosti Slobodan Josipović!

Kada je riječ o načelniku Centra SZUP-a Split Boži Gabričeviću onda se odgovor na razloge njegova imenovanja na to mjesto krije u činjenici što je on prije devedestih bio rezervni radnik SDS u ratnoj općini Hvar. U tom svojstvu bio je pomno provjeravan od strane tadašnje operativca državne sigurnosti zaduženog za Hvar Marka Oreba, prije nego je uključen u ratnu mrežu i obučavan za djelovanje u ratnim uvjetima na području Hvara. U mirnodopskim uvjetima kao i drugi rezervni operativci državne sigurnosti obavljao je svoje civilne dužnosti, u ovom slučaju direktora hotela na Hvaru!

Kako je služba državne sigurnosti kontinuirano provodila akciju "Kadar" u cilju sigurnosnog provjeravanja i selektiranja osoba podobnih za upravne funkcije u gospodarstvu i državnoj službi logično je bilo da se temeljim tih podataka početkom devedestih novači potrebno ljudstvo za nove okolnosti. Otuda i naglašenije prisustvo ljudi bliskih službi državne sigurnosti u kadroviranju nakon devedestih godina u svim javnim poslovima!

Tako je poznato da je bivši ministar obrane Pavle Miljavac bio rezervni radnik državne sigurnosti Centra Karlovac i to na vezi upravo današnjem čelniku SIS-a Bišćanu! Kako je Bišćan kao član HSLS-a nakon izbora 2000.g. preuzeo upravu SIS-a logično je da je u kadroviranju konzultirao i bivšeg kolegu iz SZUP-a Gabričevića za imenovanje ljudi na čelu centra SIS-a Split, jer su njih dvojica kao načelnici centara ili operative SZUP-a u prvoj polovini devedestih usko surađivali! Prema jednom tumačenju, otuda dolazi reaktiviranje umirovljenih SZUP-ovaca Stanića i Marušića te njihovo postavljanje na čelo splitskog centra SIS-a!

No, ukoliko se pomnije promotre i druga imenovanja u SIS-ovim centrima pod Bišćanovom upravom onda se slika bitno mijenja jer, iako ministar Radoš u svojim intervjuima tvrdi da nema povratka u SIS "bivših udbaša",upravo se dogodilo da je cijela mreža bivših operativaca Državne sigurnosti koja je u prvom naletu početkom devedestih preko utemeljitelja SIS-a Josipa Perkovića bila postavljena na čelna mjesta SIS-a, a potom manje-više udaljena,poskljednjih pola godine vraćena na rukovodeća mjesta u SIS-u! Iz toga bi se moglo zaključivati da na kadroviranje u SIS-u i nadalje utječe stara struktura predvođena bivšim čelnicima službe državne sigurnosti koji su danas vezani na UNS i HIS te formalno okupljeni oko Obavještajne akademije! Podsjetimo da je Radošev pomoćnik za sigurnost Rožman, kao HSLS-ov kadar postavljen na to mjesto a da se nitko iz odgovarajućeg saborskog odbora i šire javnosti nije zapitao pod kakvim je okolnostima napustio MUP sredinom devedestih!

Na pitanje o skrivenim razlozima prekida utakmica u kojima Hajduk gubi, pri čemu dolazi do provala nasilja i sukoba s policijom, može se indirektno zaključivati povezujući istaknute nositelje nereda koji su, kao što smo pokazali, bili mahom u suradničkom odnosu sa državnom sigurnosti, sa onim članovima "Hajdukove" uprave kojima su takvi neredi bili potrebni kao alibi za njihove posebne ciljeve! Svaki slučaj trebalo bi tumačiti unutar vremenskog i političkog trenutka i konteksta u kome se dogodio, tražeći pritom elemente planskog i organiziranog postupanja unutar šire slike izvanjskih prioriteta i ciljeva!

Kada se povezuje djelovanje ORJUNE, Podzemne Hrvatske i B-organizacije ili ratne mreže službe državne sigurnosti kao integralnog dijela mreže ratnih sekretarijata organiziranih u okviru JUTE, onda valja imati na umu dvije sastavnice koje bitno određuju njihovu narav. Naime, na kraju II. svjetskog rata dolazi do integriranja organizacije i prakse ORJUNE, dakle, jugoslavenske fašističke organizacije koja je djelovala pod monarhističkom diktaturom te je uredno prešla iz Dvora u Maršalat te se na samom vrhu vlasti integrirala sa najtajnijim obavještajnim aparatom komunističke partije, poznat pod imenom TEHNE! Ova razorna kombinacija jugoslavensko-fašističkog i komunističko- konspirativnog djelovanja u samom vrhu piramide centraliziranog odlučivanja pokazala se iznimno učinkovitim sredstvom za nasilno osvajanje vlasti i njeno kasnije, isto tako nasilno, očuvanje! Politička ubojstva,oružano nasilje i politička represija postale su glavne poluge vladanja, potpomognute svim raspoloživim instrumentima državne i medijske moći, poglavito kanalima masovnih komunikacija u funkciji oblikovanja javnog mnijenja, cenzure i manipulacije. To znači da je JUTA kao povijesni sljednik prethodnih povijesnih organizacija infiltrirala sva središta državne, političke, gospodarske i socijalno-kulturne moći, neovisno da li je riječ o privatnom ili javnom sektoru, a sve u funkciji očuvanja svog monopola vlasti!

Na pitanje o tome zašto je Dalmacija izabrana za destabilizaciju RH, nije moguće dati jednoznačan odgovor s obzirom na činjenicu da je moguće zaključivati da se i neke druge regije ili društvene skupine nalaze u ulozi destabilizatora, bilo kao neposredne žrtve snaga koji žele izazivati nestabilnost ili kao njihove stvarne mete! Uzmimo samo istarski slučaj, pokušaje izazivanja socijalnih nemira kod pojedinih ranjivih i izloženih društvenizh grupacija ili induciranje događaja u slučaju neprihvatljivih oblika ponašanja prema Romima! Ukoliko se suglasimo da je Dalmacija doista politički, gospodarski, socijalno i komunikacijski u vrlo teškom položaju razumljivo je da se ondje nastoji mobilizirati latentno nezadovoljstvo koje začas eruptira u neki oblik nasilja čime se vrlo brzo otvara krizna točka koja može destabilizirati ukupno stanje i odnose u Hrvatskoj! Riječ je unutarnjoj logici i dinamici proizvodnje krize u funkciji destabilizacije vlasti čime se žele stvoriti uvjeti za njenu zakonsku ili nasilnu promjenu!

Pojava nekakvog zemljovida Hercegovine na kojem je ucrtan njen izlaz na more južno od Splita providan je pokušaj teritorijalizirana koncepta hercegovačke nacije koja, navodno, ima svoje posebno mjesto u hrvatskom nacionalnom korpusu! Osim provokatorske svrhe izazivanja unutarnjih podjela, polarizacija i sukoba, takva akcija nema puno veze sa zbiljom te je izravno u funkciji proizvodnje nestabilnosti kao bitnog dijela imperijalnih strategija usmjerenih protiv hrvatske nezavisnosti i suvereniteta!

Konkretno spominjanje slučaja privatizacije "Večernjeg lista" i uloge "Montmontaže" i njenog čelnika Nikole Lisičara te povezivanje sa Zdravkom Tomcem, moguće je preciznije sagledati ukoliko se pročita Tomčeva knjiga "Iza zatvorenih vrata" izdana 1992. g. Ondje se jasno govori o naravi odnosa Tomca i Lisičara, dok je o ulozi "Montmontaže" u privatizaciji "Večernjeg lista" sve rečeno kroz rad saborskog istražnog povjerenstva HSLS-ovca Joška Kontića!

U odgovoru Sudcu o kaznenim djelima koje bi bilo moguće sankcionirati dovoljno je obratititi pozornost na činjenicu zločinačkog djelovanja opisane organizacije u fazi proizvodnje niza rata devedestih godina! U posljdnje vrijeme smo svjedoci iznošenja činjenica vezanih uz zločine u Borovu selu, gdje se najednom spominju konkretna imena ali i neočekivane brojke! Sve do danas nismo znali da je u masakru u Borovu selu početkom svibnja 1991.g. bilo nekoliko desetaka žrtava više od službene brojke poginulih policajaca! Postavlja se pitanje tko su te anonimne žrtve (možda oslobođeni kriminalci iz hrvatskih zatvora specijalno za tu svrhu!), kao što se možemo pitati zašto je Radoš Kalajić, tadašnji planer ovih zločina u Generalštabu JNA, naručio novinare i fotografe iz jednog sarajevskog tabloida tog doba da dođe u Borovo selo i snime pripremljene događaje? Ne govori li slučaj pogibije Kir-Reihla ili Mire Barešića i njegove dvojice suboraca da je doista na djelu zločinačka organizacija čije se destruktivno djelovanje itekako može i mora kazneno progoniti, a da o nikakvoj zastari ne može biti riječi!? Uostalom, kao što sam već napisao, jedan od ključnih uvjeta za hrvatsko integriranje u EU jest obračun sa ratnim zločinom kao pretpostavkom uspostave mirnih i kooperativnih odnosa među novonastalim državama u južnoj srednjoj Europi! Kod toga, primarni je zločin organizirana i planska proizvodnja ratova od strane JUTE, a sekundarna činjenica neposredni zločin počinjen za trajanja ratova! Ovakav pristup ne umanjuje težinu zločina već omogućuje uklanjanje njegovih korijena i uzroka! Konačno, vrlo je važno da se započne s procesom lustracija u svakoj od novonastalih država kako bi se utvrdila politička i javna odgovornost onih koji su kao članovi JUTE izravno kroz institucije sustava provodili JUTINE akcije! Nikakva pomirba ili neki drugi viši cilj ne može ih amnestirati od toga!

politolog: Nigdje ne tvrdim da je hrvatska nezavisnost i suverena država "stvorena dogovorom udbe, kos-a, mafije i JNA", niti sam zagovornik bilo kakvih teorija zavjere ili urote! Ponajmanje želim eventualnim aluzijama,dvosmislenostima ili sugestibilnim povezivanjem doprinosti raspaljivanju kolektivne histerije, psihotiziranju javnosti ili nekom drugom obliku manipulacije različitim tipovima kolektivne ili osobne patologije. Ono što bih doista htio jest jačanje rezistencije hrvatske javnosti i svakog od nas pojedinačno na ono što vi ovako opisujete: "...svima mora biti jasno da se nešto čudno dogodilo nakon što je uspostavljena država".

Kako držim da je riječ o organiziranom i planskom postupanju koje počiva na striktnoj primjeni načela tajnosti potrebno je u javnosti osviještavati postojanje i nezakonito djelovanje indicirane organizacije, kao i posebnost njenih ciljeva koji isključuju one opće ili zajedničke koji se utvrđuju kroz institucije sustava u propisanoj proceduri na javan način.Proces osvještavanja emocionalno vrlo zasićenih pitanja moguć je tek ako polazimo od činjenica. Stoga nastojim povezati aktere pojedinih događaja otvaranjem pojedinih tema u cilju zahvaćanja procesa koji su na djelu!

Ne radi se o tome da je HDZ "zaglibio" ili da je "bolje da nas nema", već o činjenici da su neki ljudi u nekom trenutku stupili na javnu scenu a da nisu legitimirali taj svoj nastup. To znači da nitko u svojim životopisima ne bi smio imati "bijelih mrlja", već bi zbog interesa javnosti u trenutku ulaska u javni život bio dužan reći kakvog je zanimanja, imovinskog statusa, koje su mu zasluge i kvalifikacije za obavljanje javnih poslova za koje se natječe! Drugačije nije moguće protumačiti kako netko kao da je vođen nevidljivom rukom, a bez zanimanja i biografije, u nekom trenutku počinje funkcionirati logikom samorazumljivosti u javnom životu, političko, gospodarskom ili nekom drugom, svejedno!?

Kako biste, na primjer, objasnili uspon Ivana Brzovića, Petra Luburića ili Tomislava Marčinka u hrvatskom javnom životu od sredine 1991. godine? To što su se školovali, živjeli ili radili u određenom trenutku u Novom Sadu ili to što su oni doista zaslužni i profesionalno osposobljeni za ono što je Hrvatska od njih navodno trebala u proteklom razdoblju? Gdje su oni danas, a gdje su bili prije devedesetih!? Što ćemo sa velikim brojem onih koji su u Hrvatsku dospijeli iz drugih republika bivše države tijekom posljednjih trideset godina ili prije, a naročito onih nakon 1991.g. a za koje ne znamo u kojoj mjeri su im vjerodostojne diplome ili karijere? Mnogi od njih, kao što smo vidjeli, izravno su dospijevali na najviša mjesta u državnom aparatu, politici ili poslovno-poduzetničkom svijetu. Koja je tajna njihova uspjeha i po čemu su oni zaslužniji, kompetetniji i profesionalniji od nas koji smo se rodili, školovali i živjeli u Hrvatskoj mukotrpno gradeći svoje karijere?!

Podsjećam na notornu činjenicu da je bilo moguće i "konja" učiniti senatorom ili sabornikom, ako je trebalo pokazati neograničenost svoje moći, a kamoli generalom! Naime, to što je netko djelatni ili pričuvni general ili je promaknut u neki niži čin ne znači da je time automatski i dobio svoje zanimanje! Ljudi bez zanimanja promaknućem nikad ne postaju ljudi sa strukom i biografijom, pa makar bili generali i pjesnici!

Stoga govoriti o imenima domaćih tajkuna ili nekih drugih osoba koje su se pojavile na javnoj sceni niotkud posljednjih jedanaest godina pretpostavlja nužnu dozu odgovornosti i korektnosti prema javnosti svakog od njih pojedinačno. Dok ta obveza ne bude zadovoljena dopustiti će te da nisam dužan komentirati nikoji od spomenutih slučajeva! Za mene su oni ispod praga iznad kojeg je moguće javno i svrhovito raspravljati o tako bitnim pitanjima kao što su korijeni njihova moguća uspjeha, okolnosti pod kojima se to dogodilo, osobna nadarenost i marljivost kod toga,kriteriji uspješnosti, etičnost i moralnost, itd.!

To što se mene namjerno krivo u svrhe diskreditacije povezivalo sa I. Pašalićem od strane posve konkretnih novinara samo govori o vezanosti tih novinarskih krugova uz Pašalića i njegov političkointeresni krug! Vaša statistika frekvencije spominjanja Pašalića u mojim tekstovima polazi od krivih pretpostavki pa vjerojatno onda sugerira i krivi zaključak! No, ono što valja u ovom času naglasiti i što je moj pravi interes tiče se utvrđivanja zbiljske veze organizacije koja je infiltrirala HDZ (što ne znači HDZ isključivo i jedino,)i osoba iz hrvatskog javnog i političkog života koje o tome nisu izvjestili užu stranačku i političku javnost, niti najširu hrvatsku javnost! Ukoliko se želi djelovati na javnoj sceni mora se zadovoljiti minimalne uvjete o kojima bi ponajprije u HDZ-u trebalo progovoriti!

Ukoliko HDZ smogne snage u razdoblju koje slijedi uspostaviti unutarstranačke standarde koji se tiču lustracija zbog veza sa indiciranom organizacijom, onda se sa sigurnošći može računati da HDZ ima najmoćnije sredstvo za vođenje političke utakmice u razdoblju koje dolazi. Poslije toga sličan zahtjev može se postaviti za cjelokupni javni i politički život u Hrvatskoj, a da to ne znači odmazdu, revanšizam ili izazivanje unutarnjih podjela, segregacije, rasizma itd.! Kazneni progon, politička odgovornost i zahtjev da se za javno djelovanje podastru životopisi nisu identične teme, već različite razine rasprave! Sigurno je da članstvo HDZ-a traži očitovanje ovakvog tipa, jednako kao i cjelokupna hrvatska javnost te da preko provedbe ovakvih lustracija mora doći do dugo odgađane smjene generacija.

Ostaje za vidjeti koliko će u ovim procesima osvještavanja i osvjetljavanja djelovanja spomenute zločinačke organizacije biti moguće utvrditi neku povezanost sa Pašalićem. Uvodno, bilo bi jako važno kad bi Ivić Pašalić pojasnio stranačkoj i hrvatskoj javnosti zašto nije bio među osnivačima ogranka HDZ-a u Ivancu u veljači 1991.g., zatim na I. općem saboru HDZ-a krajem veljače 1991.g. te u kojoj političkoj formaciji je bio učlanjen prije pristupanja ogranku HDZ-a u Ivancu!? Isto tako, ne bi bilo loše ukoliko bi se očitovao o naravi svojih veza sa dr Žarkom Puhovskim, jednim od čelnika svojedobno utemeljene Udružene jugoslavenske demokratske inicijative-UJDI, danas čelnikom HOO!Konačno, kakva je Pašalićeva uloga u pobuni zatvorskih čuvara u KPD Lepoglava u lipnju 1991.g. i što zna o tom slučaju, s obzirom da se u toj stvari vodi privatna sudska parnica koja do danas nije dovršena?

O ulozi osoba u povijesnim zbivanjima uvijek je teško govoriti pa ću sebi rezervirati pravo da ne špekuliram niti o Josipu Manoliću, koji je zasigurno bio dobro i na vrijeme obaviješten o događajima i ljudima koje spominjemo i za koje pitate!Kako sam osobno trebao biti uvučen u aferu oko objavljivanja navodnih dokumenata u "Slobodnoj Dalmaciji" za jednog od kandidata u predsjedničkoj utrci, ograničiti ću se na ono što sam tada javno kazao: sve dok se na zakonit i institucionalan način ne raščisti cijeli slučaj proizvodnje i objavljivanja tih dokumenta predsjednički izbori su za mene neregularni! Dodat ću kako su neki tadašnji dužnosnici UNS-a meni pred svjedocima rekli kako znaju da to nisam napravio, kako je to Jasna Babić bila objavila u "Nacionalu"! Istodobno, ti isti dužnosnici nisu se potrudili objaviti ili utvrditi tko je doista i s kojim ciljem objavljivao spomenute materijale!

Na pitanje o izbornim rezultatima mogu tek reći da je očito da lijevom dijelu političkog spektra nije uspjelo privući birače s desna. Biračko tijelo je ostalo jasno strukturirano i lojalno, te je i apstinencijom pokazalo da ne nasjeda retorici i potezima bez pokrića vladajuće šestorice! Održavanjem lokalnih izbora dovršeni su izbori od 3. siječnja 2000.godine. Time postaje sve jasnije zbog čega se mnogi žele izvana i iznova nametnuti HDZ-u u ovom času, ne birajući u tom samoreklamerskom nametanju ni sredstva ni trenutak! Slučaj Andrije Hebranga i drugova iz HIP-a to najjasnije potvrđuje, a u tome im očito potporu daje onaj dio HDZ-ova vrha koji se boji demokratskog unutarstranačkog raspleta na slijedećem izvještajnom saboru!

Konačnoj demokratizaciji odnosa u HDZ-u svakako će doprinijeti i činjenica da je HDZ pojedinačno na izborima vrlo dobro prošao, šlepajući sigurne gubitnike HSP i HKDU, a da ga stranke vladajuće koalicije ne žele u koalicjama na lokalnoj razini! Posljedica masovnog gubitka vlasti odrazit će se u masovnom otpadanju onih koji su u HDZ u međuvremenu ušli iz karijerističkih razloga ili po zadaći na svim razinama. Utemeljitelji HDZ-a koji nisu diskreditiraniu proteklom razdoblju niti zaslijepljeni osobnim ambicijama, potpomognuti članstvom kome je dosta tih karijerista i prišipetlji te žele puninu demokratskog života stranke, sigurno će naći načina za unutarnju katarzu koja će na slijedećim redovnim ili prijevremnim izborima donijeti potreban broj glasova birača. Samo tako će biti moguće mobilizirati članstvo HDZ-a, a onda i šire biračko tijelo, za stranačku politiku, program i ciljeve.

U proteklih petnaest mjeseci HDZ je u institucijama sustava faktički djelovao subverzivno i kao antisitemska stranka te to vodstvo svojim jasnim stavovima mora presjeći. Pučističko jezgro unutar HDZ-a uspjelo je svojim manipulacijama umrtviti i zaustaviti proces unutarnje demokratizacije stranke i njeno integriranje u politički život kakav se odvija nakon siječanjskih izbora 2000. godine. Na tragu ovih zahtjeva neizbježno je razjasniti preko koga unutar HDZ-a i u kojoj mjeri zločinačka organizacija ostvaruje svoj upliv blokirajući i preusmjeravajući reformsko-demokratska kretanja u stranci i društvu! Odgovorni i svjesni dio vodstva i članstva HDZ-a znat će naći načina kako to ostvariti da bi bilo manje osjećaja tipa našeg Vlaja i "jadna moja Hrvatska".

Gostu koji se potpisuje kao "Savjetnik" i "I Dekanić" mogu samo reći da se ne služi pseudonimima, kao što se niti ja ne služim. Da je doista to za što se potpisuje odgovorio bi na neka moja pitanja iz prethodnih postova koja ga se izravno tiču, kao što bi točno znao tko sam jer to niti ne tajim! Svi moji postovi i moje adrese dostupne su i poznate svima onima koji u dobroj namjeri posjećuju stranicu drnis.coma. Ostalo ne zaslužuje komentara jer ide za difamacijom i optuživanjima bez potrebe i temelja za ovu našu svrhu!

Analitičaru mogu samo reći da se strpi jer je u tijeku uspješna akcija policijskih i sudbenih istražnih tijela koja će razjasniti pozadinu, prave motive i ciljeve događaja za koje pitate, a onda slijedom toga i ulogu pojedinih osoba koje spominjete! Dakle, nisu u pitanju moji studiozni odgovori kojima će se lakše doći do cilja nego način na koji ćemo doći do cilja za kojeg iskreno mislim da ga zajednički dijelimo! Riječ je o institucionalnom, zakonitom i javnom djelovanju pri čemu su sukobi legitimni te se rješavaju isključivo mirnim putem unutar sustava! Neka, konačno, svatko ponese odgovornost i rizik svoga djelovanja u javnosti, kao što sam i ja na ovaj način ponio!

Kamikazi odgovaram da u vezi Zdenka Jurčića konzultira Središnjicu HDZ-a s obzirom da se na prošlim lokalnim izborima pojavio na njihovoj izbornoj listi u istočnom dijelu Zagreba. Oni će najbolje znati kakvu je Juričić ulogu odigrao za svog mandata u MUP-u jer su ga vjerojatno s razlogom kandidirali na izborima!

dragovoljac: pitanje Dugo vas nema gospodine Politolog, naknadno sam se uključio u ovu izuzetno zanimljivu raspravu i čudi me kako još nitko nije dao osvrt na ulogu slobodnih zidara u stvaranju, odn. pravilnije bi bilo reći na njihov otpor stvaranju hrvatske države. Ne nalazim se na izvoru informacija kao neki koji sudjeluju u ovoj polemici ali i kao laik imam informacije o mnoštvu masona koji su za vrijeme bivše države držali svoje male ali vrlo unosne sinekure da bi se 1991. godine vrlo vješto uvukli u redove nove hrvatske vlasti i u svrhu ostvarivanja svojih materijalnih i duhovnih ciljeva nastavili uspješno raditi na rastakanju naše države.

politolog: Emigrant-vanjski ili unutarnji? Na primjedbu onih kojima Internet nije dovoljna javnost neka za bolju prosudbu posluži broj posjeta na ovom lokalnom siteu! No, svakako pokazuje sa da i javni i privatni, kako tiskani tako i elektronski mediji provode posvemašnju cenzuru! Da li za račun i u interesu JUTE, dalo bi se raspravljati!

I slučaj pogibije Mire Barešića još jednom potvrđuje dvojbenost ovakvog postavljanja medija te novinara i urednika koji u njima rade. Ako imamo na umu da propaganda i političko ubojstvo predstavljaju djelotvorno oružje u rukama JUTE lako je povezivati njihovo djelovanja sa JUTINIM ciljevima.Često puta neposredna žrtva nije i prava meta napada pa bi za valjani odgovor Emigrantu bilo dovoljno objaviti onu zapovijed Vojnoj policiji iz ljeta 1991.g. od koje se traži da pomogne posebnoj postrojbi od 12 ljudi u kojoj je bio i pokojni Miro Barešić! Dobri poznavatelji sadržaja zapovijedi tvrde da od tih 12 ljudi samo troje nije bilo u suradničkom odnosu sa Službom državne sigurnosti! Svi troje su bili ubijeni to ljeto u nejasnim okolnostima!

ZNG: Svi skupa znamo iz medija da je pokojnog Paradzika ubio policajac Vucemilovic.No pozadina tog slucaja je vrlo interesantna.Policajac Vucemilovic je dobio otkaz prije toga nesretnog slucaja zbog nekontroliranog tj.agresivnog ponasanja u sluzbi i van sluzbe,tj.lako je potezao oruzje.Znajuci za njegovu bolest,vrli UDBAS JOZA MANOLIC I PERICA JURIC ponovo ga vracaju u sluzbu da ga iskoriste za svoje ciljeve sto su i uspjeli.Ocito da je pokojni Paradzik nekome smetao a Vi gosti ocijenite kome i zasto.NASTAVCI O UDBASIMA SLIJEDE.Budite strpljivi.

GARDIST: POLITOLOGIJA Postavio bih Vam nekoliko pitanja dok još niste dali odgovore a nadam se da ću ih sutra pročitati.Pročitao sam mnoga imena na ovim stranicama kojih dosta poznajem osobno a i iz medija,najviše po prljavštinama koje su radili.Tko je Reljića iz elektroprivrede zaposlio u UNS?Zašto nitko Luburića nije pozvao na odgovornost?Tko je sve odnosio službene dokumente iz arhive?Kakvu je ulogu u HIS-u imala Pašalićeva supruga?Zašto nitko ne spominje Đurđu Šušak visoko pozicioniranu u obavještajnim službama?Tko koga sada ucjenjuje sa tim dokumentima i dali se pomoću tih dokumenata kreira današnja politika?Zašto gospodin Radoš ne iziđe u javnost sa imenima ljudi koji imaju "ratne puteve"kao najveći heroji a u isto vrijeme završiše fakultete i to redovito dajući ispite(LAŽNE DIPLOME)?Na ovo zadnje pitanje malo bih doprinio u odgovoru;treba usporediti ratne puteve sa ispitima pa će biti lakrdije.


politolog: Odvojimo problem od ljudi Ulazak u javnost, a Internet je svjetska javnost najosvještenijeg tipa, pretpostavlja novu razinu komuniciranja koja ne poznaje strah, prijetnju, manipulaciju ili bilo kakav oblik patologije! Riječ je o vrlo zahtjevnom obliku sudjelovanja u oblikovanju javnog mišljenja te stoga molim sve one koji se ubuduće javljaju u ovim rubrikama da najprije moraju prijeći prag preko kojeg mogu komentirati njihove stavove ili odgovarati na pitanja. Pokušaj da se komunicira sijanjem straha ili manipulacijom nekim oblikom socijalno/kolektivne i individualne regresivne psihopatologije ispod je standarda koje očekujem u ovoj rubrici i na njega se ne osvrćem!

Pokazuje se da je nužno odvojiti problem od ljudi. Naime, naš dosadašnji javni dijalog pokazuje jedan bitan nedostatak kojeg ćemo zajednički pokušati ukloniti. Riječ je o nesposobnosti odvajanja problema od ljudi. Uporni pokušaji da se svi problemi fokusiraju na osobu Josipa Manolića najbolji su pokazatelj teškoća u pristupu kod kojeg se ne vodi računa o nužnosti odvajanja problema od osobe! Recimo kako Badanj najbolje ilustrira ovaj problem postavljajući mi pitanja polazeći od krivih zaključaka. Tvrdeći krivo da sam bio organizator prikupljanja potpisa za kandidaturu J. Manolića za predsjednika RH on muti vodu tvrdeći da sam to radio zajedno s S. Reljićem, a sve skupa zatim spušta na razinu osobne objede g. Marka Dizdara, predsjednika HDPZ-žk i navodne zloporabe resursa javnog poduzeća! bKonačno sam i odgovara na svoju podvalu tvrdeći da je cilj svega zauzimanje boljih pozicija u ovoj novoj političkoj vlasti (komunisti) čiji smo poslušnici, navodno bili, i prije demokratskih promjena 90-tih godina.

Ovdje je sadržano u koncentriranom obliku ono što ne bih želio niti komentirati, a kamoli uzeti ozbiljno u razmišljanje. Ovakvi i slični stavovi i pitanja na koje sam nailazio, poput onih da li me je strah, zašto se ne javljam, mislim li da i na sebe treba primjeniti lustracije itd., mani su najbolji dokaz koliko treba raditi na razvijanju kritičke javnosti ali i na ohrabrivanju i podučavanju kako željenu kritičku javnost izgraditi. Odvojimo li problem od konkretnih osoba ostaje otvoreno pitanje objektivizacije problema gdje pitanja o J. Manoliću i svima ostalim samo pokazuje da je netko zainteresiran skrenuti pozornost s pravih pitanja o zbiljskoj organizaciji, naručiteljima, planerima, organizatorima, izvršiteljima i logistici! Usput bi sijanjem sumnji i optužbi pokušali diskreditirati nas koji o problemima govorimo javno i jezikom činjenica1

Dakle, sada izlazi na vidjelo uloga pojedinih osoba u događanjima prošlog desetljeća a da nam nitko ne želi pojasniti recimo ulogu Ratka Đokića u bacanju naranči na Budišinom predizbornom skupu u Dubrovniku u vrijeme predsjedničke kampanje prošle godine! Sve osobe koje se ovdje spominju, jednako kao i odgovarajuće službe su znale o čemu je riječ, no nitko, pa ni Budiša o tome nisu do danas tražili sudbeno-policijsku istragu!

Trebalo bi vidjeti gdje su u tom trenutku bili pojedini akteri koji se ovdje spominju, a gdje su danas! Onda bi mogli razgovarati objektivnije a ne da se rasprava pokušava zatvoriti i prije nego je otvorena jer se ulazi i područje objeda, manipulacija, optuživanja i svega onoga što je ispod praga osvještene rasparve kakvu želimo! Da se utvrde činjenice i da se rasprava vodi u okviru i na podlozi činjenica sve bi išlo lakše! Tako bi mogli doći do odgovora otkuda ovoliki broj Sinjana u ovim događanjima i ima li to veze sa bivšim šefom kabineta maršala Tita generalom Berislavom Badurinom, čija je mati slučajno Drnišanka Skelin!

Možda bi iz drugačije perspektive bilo lakše prepoznati stvarnu ulogu i način inicijacije pojedinih ljudi koji se u proteklom razdoblju prodefilirali na našoj javnoj sceni. Zato ćemo ubuduće nastaviti sa objektiviziranim pristupom koji zahtijeva odvajanje problema od ljudi i dijalog na razini činjenica bez pokušaja sijanja straha ili nekog oblika manipulacije. Problematiziranje najnovije splitske političke situacije je slijedeća tema o kojoj ćemo progovoriti tako da se možemo očitovati i na druga pitanja koja su se pojavila do sada u rubrici. To znači da ćemo odgovoriti ili komentirati svako postavljeno pitanje u skladu sa navedenim standardima pristojne i konstruktivne javne rasprave!

politolog: Uvažavajući sugestiju Šibenčanina da se brzopotezno odgovori na pitanja na koja nigdje doli na drnis.comu onaj koji pita ne može naći suvisla odgovora, prelazim na posao pa dokle stignem. Prvo ZNG-u i njegovu komentaru "o udbasima i ubojstvima":

- Krivo je povezivati Sinjanina Vučemilovića, ubojicu Ante Paradžika i Josipa Manolića ili Pericu Jurića, jer je u trenutku ubojstva na mjestu P. Jurića bio drugi Sinjanin-Jerko Vukas. Operativni centar SZUP-a nije bio u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, kojem je tada na čelu bio J. Manolić, već u MUP-u pa tamo treba tražiti odgovorne za izdavanje zapovijedi: "Strijeljate to!" nakon čega je Vučemilović s drugovima pucao na zaustavljeni auto u kojem je ustrijeljen Paradžik!

-Radoznali/ "mišljenje politologa": Alojzije Šupraha, bivši načelnik Centra SZUP-a Split, ne zaslužuje isto tako izdvojen osvrt jer je on iz niza onih lumpenelementa za koje ne znamo odtkud su i kako, temeljem kojih zasluga, sposobnosti i vještina došli u SZUP i slične službe nakon izbora 1990.g. te odmah počeli s proizvodnjom incidenata, a bez osobnih posljedica! Zanimljivo je kako istodobno u sve tadašnje centre SZUP-a ulaze ljudi koje povezuju navodna pripadnost onome što se tada zvalo Hrvatski državotvorni pokret-HDP te odmah zauzimaju ključna mjesta u odjelima tajne pratnje ili operative. Činilo se kao da ih neka nevidljiva ruka postavlja i čuva u svakoj njihovoj aktivnosti, a upravo je Šupraha idealtip takvog ponašanja od prve afere u kojoj se zatekao po dolasku u SZUP Centar Split i pisanja optužujućih pisma do krađe skupocjene prislušne opreme iz službenog automobila kojeg je tada koristio!
Šuprahin nasljednik i Lučinov lacman Miše već je na višoj dužnosti u sjedištu SZUP-a s tendencijom preuzimanja cjelokupnog SZUP-a, jednom kad on postane autonomna Vladina agencija! Mišin pandan na čelu splitske Policije Ranko Ostojić, također je nakon nepune godine na čelu splitske policije, suprotno proklamiranom, preuzeo cjelokupnu policiju MUP-a. Možemo se pitati po čemu se razlikuje kadrovska ili personalna politika nove vlasti od one kakva se prakticirala u vrijeme HDZ-a, kada su ljudi bez prošlosti i bez zanimanja, iz mraka suvereno i neustrašivo stupali na hrvatsku javnu, političku i profesionalnu scenu? Neukusno je ovdje povezivati imena J. Manolića i Brzovića jer u vrijeme kad je Šupraha ulazio u SZUP Manolić nije bio odgovoran za taj resor, a Brzović je isto kao i Šupraha došao iz nepoznatog i ušao u tadašnje državne institucije!

-Praksa/ "Kamo idu naši novci": Odgovarajući prethodno na komentar SPLITA naznačio sam kako je u ratu stvoren anonimni kapital koji se iznova želi popeti na vlast te provocira prijevremene izbore ne bi li u tome uspio! Utoliko je praćenje izvora financiranja hrvatskih političkih stranaka, njihovih čelnika i pojedinih kampanja ključno za razumijevanje političke dinamike te važnije od istraživanja njihovih programa ili retorike kojom se služe!

-Imenjak/ "koliko još čekati": Kao što smo pokazali službe i ljudi koje vi spominjete valja doživljavati u njihovom instrumentalnom smislu, dok je naš interes prvenstveno usmjeren na definiranje problema i procesa koji imaju svoju autonomiju te se službe i pojedinci u tome nalaze u ulozi sredstva, kao zavisna varijabla podložna višim ciljevima. Utvrđivanjem jasnih i objektiviziranih kriterija za uspostavu službi kakve trebaju hrvatskoj demokraciji, a to znači da se mora voditi računa o ostvarivanju i zaštiti temeljnih ljudskih, građanskih i političkih prava i sloboda gdje država nije izvan i nasuprot društva i njenih građana, stvaraju se uvjeti za vođenje odgovarajuće personalne politike koja počiva na stručnosti i sposobnosti u uvjetima trodiobe vlasti te međusobne kontrole tiju grana vlasti koje djeluju autonomno! Dok se ne zadovolje minimalni standardi ljudskih prava, ne provedu potrebne političke i gospodarske reforme te kazne ratni zločinci nema ulaska u EU! Tome cilju sigurno ne pridonose ovi pokušaji nametanja "turskog modela" vojske preko zakona o nacionalnoj sigurnosti ili ograničavanja i suspendiranja temeljnih ljudskih, građanskih i političkih prava kroz pokušaj nametanja zakona o Uredu za organizirani kriminal i korupciju!
Puštanje na slobodu Slavka Canjuge i Miroslava Kutle su dva odvojena problema koji imaju posebnu etiologiju te nemaju veze sa J. Manolićem. Politička konkurencija unutar HDZ-a, a i šire, Zlatku Canjugi dovela je do političkog zatvaranja njegova brata Slavka. Onog dana kad je Slavko zatvoren iz njegove Tvornice turbina u Karlovcu sumrak je izvežen kompletan strojni park za koje je netom prije toga S. Canjuga uspio sklopiti ugovore sa Boingom i Airbusom o proizvodnji dijelova za avionske turbine! Prije toga S. Canjuga je uspio naplatitit od istočnoeuropskih dužnika isporučenu robu te se sa propalog istočnog tržišta preorijentirati na zahtijevno i visokotehnologizirano zapadno tržište. I ne samo to, proizvodnjom za Airbus otplaćivani bi bili Airbusevi Croatia Airlinesa, što nije zanemarivo za ovo javno poduzeće u gubicima. Sve ovo je presječeno uhićenjem S. Canjuge, tvornica je bačena u stečaj, a suđenje ide svom neminovnom ishodu nepovoljnom po njegove inicijatore jer S. Canjugu nitko od svjedoka i vještaka ne tereti. Naprotiv!
Slučaj M. Kutle je još složeniji te poprima nove dimenzije preusmjeravanjem težišta procesa na ulogu bivših premijera i guvernera, posebno u slučaju visokotarifnih roba! O tome će se tek čuti, posebno stoga što nije pravi naglasak na Kutlinu odnosu spram Ivića Pašalića, kojeg neovisno o Kutli, čeka nepremostivi problem na slijedećem izvještajnom saboru HDZ-a 17. lipnja 2001.g. da svojoj stranci, stranačkoj javnosti, delegatima, čelništvu i članstvu objasni svoju vezu sa Službom državne sigurnosti i operativcem iz I odjela Centra SDS Varaždin Marijanom Anušićem!!! Tek lustracije unutar HDZ-a mogu stvoriti povoljne izglede HDZ-u za preživljavanje na slijedećim prijevremnim izborima, nakon debakla na lokalnim i županijskim izborima! Uvjet svih uvjeta za svakog HDZ-ovog kandidata na budućim izborima jest besprijekorna osobna, profesionalna i obiteljska biografija prije i poslije 1990., bez bijelih mrlja ili šupljina! Sud javnosti a ne političko-stranačka mašinerija odlučivat će slijedće izbore ne samo u slučaju HDZ-a već i u slučaju svih ostalih stranka i njihovih kandidata, uključujući i SDP!

 Podržavam ovo što kaže Od sada drugačije.    Nisam za ovo što kaže Od sada drugačije.

Od sada drugačije, 2010-05-31 u 19:24:21 na vrh stranice

UDBAŠKI RAZGOVORI II.

- Zvonimir/ 'pitanje politologu': Ubojstvo Ludviga Pavlovića nikad nije osvijetljeno te ostaje da se na podlozi činjenica rekonstruira cijeli događaj i uloga pojedinih aktera! Kako je riječ o događaju u BiH u vrijeme sraza sa kolonom JNA nije korektno povezivati imena g. Manolića i g. Perkovića s ovim događajem bez prethodno utvrđivanja tijeka događaja i uloge pojedinih sudionika. Kad govorimo o JUTI iznimno je zanimljivo vidjeti kako se njeni naredbodavci preko hrvatskih medija ovog trena odupiru završnim aktivnostima na konačnoj demontaži jugoslavnske države koju provode u srpskom slučaju Z. Đinđić, a u crnogorskom M. Đukanović! Iz Hrvatske se generira kampanja njihova ocrnjivanja kao zaštitnika i organizatora najkrupnijeg organiziranog kriminala u krijumčarenju cigareta, a da pri tome nitko ne postavlja pitanja kako to da je ključni čovjek ovog krijumčarenja i Miloševićev glavni obavještajac do prije tri godine Jovica Stanišić, šibenski zet, mogao uredno trgovati cigaretama Tvornice duhana Rovinj preko njene slovenske ekspoziture 'Rovita' u Ljubljani i uz pomoć Stanka Subotića, hrvatskog državljanina koji se tog državljanstva u švicarskoj upravo odrekao, kako nas izvještava njegov odvjetnik Slobodan Budak, ujedno s kolegom Silvijem Hrastom odvjetnik i zastupnik obitelji ubijenog Vjeke Sliška? Nakon kampanje koju potiču svi hrvatski mediji bez razlike, a ne samo 'Nacional', čovjek se skoro zapita nije li se JUTA već preselila u Zagreb i Hrvatsku prije konačnog nestanka i ove skraćene ili "krnje" SRJ!? Vraća li se JUTA na mjesto otkuda je povijesno ideja o jugoslavenskoj državi i potekla te preko dinastije Karađorđevića i ORJUNE, osnovane u Splitu, nakon 1918.g. krvavo nametnuta i ozbiljena!?

- SPLIT/ "zamolba za politologa": rezultat lokalnih izbora u Splitu neočekivano je osvijetlio generator u čijem srcu se nalazi J. Buzolić, direktor TKC Split! Ulogu koju je svojedobno igrao Mate Vekić iz Trsta /izravno istodobno financiranje HDZ-a, SDP-a i HSLS-a/ preuzeo je upravo Buzolić financirajući aktivnosti HDZ-a i H. bloka, HSLS-a i SDP-a! Anonimni kapital iz kojeg Buzolić danas financira aktivnosti rečenih stranaka stečen je prije 2000. preko iseljeničkog kruga iz Kanade i SAD bitno obilježenog norvalskim sindromom! Oni danas nastoji uvećati svoje bogatstvo ulažući u visokotehnološke industrije, farmakologiju, graditeljstvo te financijsko-bankarske operacije, ali preko onoga što je ostalo od Herceg-Bosne i putem osovine Mostar-Split! Nije slučajno da je Buzolić nakon 3.1.200.g. pokušao izgraditi most prema SDP-u, a da je Ivica Mudrinić ostao na čelu HT-a. Drugim riječima, dvojica najviđenijih HDZ-ovaca u HT-u, javnom poduzeću od životne važnosti za sadašnju i bivšu vladu, ostaju na svojim položajima te izgrađuju izvrsne odnose sa odgovornim ministrastvom na čijem čelu su upravo kadrovi splitskog HSLS-a: ministar A. Tušek i njegov pomoćnik za telekomunikacije Ante Dodig! Podsjećam da je Dodig zamijenio Dominika Filipovića /iseljenika iz Kanade i polubrata Franje Filipovića, sadašnjeg zamjenika predsjednika Uprave Privredne banke Zagreb Bože Prke i bivšeg zamjenika predsjednika Uprave Zagrebačke banke Franje Lukovića/, poznatog po skandalima oko davanja frekvencija i manipulacijama s medijskim slobodama do prošle godine! kao što je poznato, Hrvatska je držana u međunarodnoj izolaciji upravo zbog stanja medijskih sloboda i slučaja HRT, a kod toga su ključni akteri u to vrijeme bili upravo D. Filipović, I. Mudrinić /tada glavni direktor HRT, prije ministar prometa/ te nezaobilazni Tomislav Šutalo, desna ruka Buzoliću u HT!
Danas anonimni kapital naznačenog sjevernoameričkog traga nastavlja stari posao ulažući u providere poput 'Globalneta' /odnedavno je njegov direktor umirovljeni general Damir Krstičević, a glavni klijenti su Vlada, njena ministarstva, HIP, i drugi/ koji rade preko servera HT-a! Ista marketinška kuća radi marketing za HT i Vladu, a ključni glasnogovornički posao za Vladu na Internetu obavlja upravo 'Globalnet' preko portala Vlast.net i Izbori.net! Štoviše, isti čovjek-Igor Mrduljaš- koji je vodio Odjel za specijalni rat Političke uprave MORH do 1998. danas je glavni operativac vladina Ureda za odnose s javnošću te urednik u 'Hrvatskom slovu'! Promjenio čovjek načelnike u liku Antuna Mijatovića, danas HSS-ova stručnjaka za školstvo i obrazovanje, od 1.11. 1991. načelnika IPD-a /sedamdesetih jugoslavenskog diplomata u Švedskoj u kojoj tada Miro Barešić i ostali sjede u zatvoru zbog ubojstva Vladimira Rolovića/, preko Drage Krpine do Ivana Tolja. Mrduljaš u Odjelu za specijalni rat neposredno surađuje s admiralom Domazetom, tada čelnikom Vojne obavještajne službe, ali i sa Markicom Rebićem, koji neposredno usklađuje djelovanja sa HIS-om Miroslava Tuđmana i I. Pašalićem! Na raspolaganju su mu, među ostalim, isti oni ljudi koje se može povezivati sa serijom miniranja u Zagrebu krajem 1991.g. /zgrada Srpske pravoslavne opštine, haustor do zgrade GK SAD itd./, kao što su prije nekoliko mjeseci u javnosti dovedeni u vezu sa miniranjem spomenika narodnim herojima na Mirogoju! Dakle, svi Mrduljaševi nadređeni iz ratnog razdoblja danas su čelnici HIP-a i HDZ-a, a on sam koordinira danas mrežom glasnogovornika, svojevrsnih političkih komesara u svakom od vladinih resora zaduženih za lakiranje stvarnosti, te pri tome ima izravnu potporu svojih kanala iz ratnog razdoblja-svih javnih i privatnih tiskanih i elektronskih medija! Nije li tu tajna medijskog tretmana kakav su imali svi oni nebrojeni vaninstitucionalni stožeri za obranu digniteta, kojima je predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Sabora dr. Zdravko Tomac uredno osiguravao ulazak u institucije sustava kad je to trebalo!

Osim ove cjelovite medijske kontrole isprepletene s pitanjem privatizacije elektronskih i tsikanih medija koju provodi stara i nova vlast preko istih ljudi na isti način, sjevernoamerički interesni krug ulaže i u proizvodnju 'Megamina' u Mostaru, ali i pokušava ponoviti fenomen Međugorja preko slučaja vlč. Sudeca! To ne bi bilo moguće bez nepoderivog Franje Kajfeža, intimusa vrlo poznatog doktora Rajka Medenice, ali i svjedoka optužbe protiv časne starine HSS-ovca Nike Novakovića pred Vojnim sudom u Sarajevu prije više od dvadeset godina. To da Kajfež postane ministar gospodarstva u HDZ-ovoj vladi, zatim zagorski župan te konačno Predsjednikov savjetnik teško je protumačivo, ukoliko se ne dovede u vezu sa sjevernoameričkim iseljeničko-norvalskim krugom te njegovim dobivanjem monopola u bivšoj Jugoslaviji krajem osamdesetih za ekskluzivnu prodaju pripravka za krvne pretrage! Monopol je bio otet slovenskom zastupniku u trenutku kad je trebalo znati kolikose tržište otvara u devedestim za uporabu preparata za krvne pretrage u seriji ratova koji su se dogodili od Slovenije u lipnju 1991. do zaključno Makedonije ove godine! Znaju li štogod o tome naši vajni liječnici na čelu sa prof. dr. Andrijom Hebrangom, organizatorom i prvom perjanicom hrvatskog ratnog saniteta, te njegovi ratni drugovi poput Mate Granića, Ivice Kostovića, možda dr Ivića Pašalića, dr Ivana Valenta i mnogih drugih, uključiviši i profesore Medicinskog fakulteta kao što su dr. Slaven Letica ili dr.Stipe Orešković te kolege sa instituta 'Ruđer Bošković'? Naravno, ne smijemo zaboraviti niti ulogu ministra Kajfeža i njegova kolege ministra Čermaka u pripremi Plive za izlazak na svjetsko tržište i kotiranje na burzama u onim teškim vremenima rata kada se trebalo snalaziti za sredstva kojima bi se kupilo toliko potrebno oružje za obranu Hrvatske!? Iz tog razdoblja ostalo je nejasna afera sa Južnom Afrikom, Plivom i sintetiziranjem nekih suspektnih komponenti za inozemstvo o kojima se nakratko čulo u javnosti, a potom o tome zašutjelo!

Financijsko-bankarske operacije vezane uz privatizaciju zadaća su kruga oko Borislava Škegre koji i dalje, sada formalno u 'Varteksu' kao desna ruka Anđelka Herjavca, bivšeg suradnika Službe državne sigurnosti kodnog imena 'Tref', pokušava premostiti ovo razdoblje izvan vlasti do povratka nakon provedenih prijevremenih izbora, naravno u dresu HIP-a! A HIP-ovce, kao što vidimo, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader poziva natrag u HDZ u zoru prijevremenih izbora, kao da smo zaboravili da je Škegro prodao glavnu državnu banku PBZ, preko koje posluju sva državna poduzeća te se u cjelosti realizira državni proračun, talijanskoj bankarskoj kući BCI, čiju HDZ-ovu upravu / B. Prka, Škegrin prethodnik na ministarskom mjestu, F. Filipović, Nediljko Matić, Stjepan Brčić-svi podrijetlom iz istog kraja iz sela u krugu od deset kilometara u Hercegovini nedaleko Imotskog/ ostavlja i nova vlast. Ista uprava postavlja u Splitu za direktora poslovnice PBZ-a Miju Jukića, bivšeg Prkinog i Škegrinog zamjenika, ali i kuma Dražena Budiše! Ostaje da nova vlast odobri prodaju Zagrebačke banke drugoj talijanskoj bankarskoj kući Unicredito, koja inače već ima Splitsku banku u vlasništvu, te preko Tršćanske banke u Zagrebu, čiji je važan klijent već spominjani Mate Vekić, dovršava preuzimanje Zagrebačke banke, i svi postavljeni ciljevi Škegrine privatizacijske prioritetne liste su ostvareni! Podsjetimo kako je Škegro proveo i privatizaciju HT-a, koju je nova vlast priznala, među ostalim i tako što je zadržala sve čelne ljude iz HDZ-ove nomeklature.

Da bi do kraja osvijetlili interesni koalicijski kartel norvalske genetike koji se sprema zauzeti ponovno izgubljene visove vlasti, a danas u žarištu svoga interesa ima osovinu Split-Mostar, ne slučajno povijesnog ishodišta ORJUNE, valja podsjetiti na ulogu graditeljskog lobija okupljenog oko kanadskog Hrvata Cirila Zovka, koji bez valjane građevinske i lokacijske dozvole izgradi Importane galeriju kreditom od 30 milijuna DEM dobivenih od Varaždinske banke bez odgovarajućih instrumenta osiguranja. Zanimljivo je da general Krstičević dobiva veliki stan baš u Importane galeriji, a Varaždinsku banku nakon avanture i hazarda njenog direktora Mate Lukinića sa Importaneom "kupuje" Zagrebačka banka, ista ona banka koja sredinom devedesetih rečenom C. Zovku bez valjanih instrumenata osiguranja prije toga odobrava kredit za izgradnju Importane centra kraj zagrebačkog Glavnog kolodvora. Naravno da je tadašnji glavni savjetnik Lukoviću i Filipoviću, čelnicima Zagrebačke banke, upravo Mladen Vedriš osigurao Zovku da ne plati potrebne pristojbe gradu Zagrebu za gradnju Importane centra! Danas nam i Vedriša i Lukovića i Čovića nude kao čelnike nekakve ekspertne vlade koja bi da vlada bez izbora i bez ikakvih ograničenja! Jer takva su vremena!? Hoće li hrvatskoj javnosti ikada biti rečeno što se to i za čiji račun prevozilo hrvatskim brodovima u kontejnerima iz Sjeverne Amerike, osim ukradenih skupocjenih automobila za zemlje istočne Europe, i obrnuto!? I gdje je novac iz ovih uhodanih poslova položen, da ne kažemo opran?

Eto kako stari i dobro poznati interesni kartel opterećen norvalskim podrijetlom i stečenim kapitalom danas izravno utječe na rješenje splitske političke krize izazvane ishodom lokalnih izbora: dvije godine vladat će HSLS, a dvije SDP! U međuvremenu, nakon što se navrše dvije godine i jedan dan sadašnjeg saziva Sabora, mogu se raspisati prijevremni izbori na kojima će ujedinjeni HIP, HDZ, HSP, HKDU, DC…. voditi odsudan boj za povratak na vlast, dok će im samozvana koalicija lijevog centra nastojati parirati u cilju opstanka na vlasti! To što je i dalje izravno ili neizravno 70% gospodarstva u državnom vlasništvu i zatvoreno za djelovanje tržišta; što su mediji u 100% kontroli pojedinačnih i posebnih interesa ili interesnih koalicija, čime su narušene temeljna ljudska prava i slobode; te što su proizvođači serije ratova proteklih 11 godina i dalje na slobodi, uopće nije na dnevnom redu hrvatske politike! To što se identitet Dalmacije i Splita u konstruktivnom i stabilizacijskom smislu i u hrvatskom najboljem interesu ovdje teško može prepoznati, nikoga ne zabrinjava, jer, zaboga, riječ je o desničarenju, ruralcima, fašistoidnima, neradnicima, gradu slučaju...! Paralelno sa potiranjem dalmatinskog i hrvatskog identiteta realiziraju se stari imperijalni ciljevi u novim okolnostima i novim, preoblikovanim sredstvima. Svejedno da li je riječ o istočnom ili zapadnom imperijalizmu izgleda da je militarizam zamijenjen monetarizmom! Iz svega zaključujem kako su bivši župan Lukšić i eventualni njegovi adlatusi raznovrsnih zanimanja apsolutno sporedni akteri u ovim procesima te nema potrebe za njihovim posebnim problematiziranjem!

-TROGIRANIN/ "pitanje politologu": Kao što se vidi nisam se pripa UDBE, a da li je vaš mještanin Lučin Šime svjestan svoje kadrovske politike koju provodi u MUPU ili to radi po nečijem nalogu vidjet će se nakon rekonstrukcije ove Vlade ili poslije prijevremenih izbora! Do tada se možemo samo pitati da li je Šime zbilja upoznat sa djelovanjem i radnim kartonom svog sadašnjeg glavnog personalca Mire Crnića u splitskom škveru!?

-BADANJ/ "Promisli malo politolog": Kao što sam već naglasio nisam bio organizator prikupljanja potpisa za kandidaturu J. Manolića za predsjednika RH na prošlim predsjedničkim izborima zajedno s Smiljanom Reljićem, jer su taj javni i legitimni posao tom prilikom drugi aktivisti HND-a radili. reljić je član HDZ-a te on nikako nije mogao sudjelovati u tom poslu, posebno ne stoga što se upravo u tom trenutku vratio iz HEP-a u UNS Ivana Jarnjaka te stavio na raspolaganje drugom tadašnjem predsjedničkom kandidatu i njegovom izbornom stožeru. rezultat toga je i današnje Reljićevo zaposlenje na mjestu savjetnika u UNS-u Ureda predsjednika! Za korištenje kartica HEP-a također morate pitati Reljića jer ih je on osigurao Hrvatskom društvu političkih zatvorenika-žrtava komunizma dok je ondje glumio savjetnika uprave za sigurnost u pauzi između dva zaposlenja u UNS-u! Uz to je Dizdara zajedno sa sobom postavio za člana uprave HNK DOŠK u Drnišu! Nakon svega što sam javno iznio u ovoj rubrici u proteklih mjesec dana nesuvislo je meni sugerirati neslaganje s Reljićem ili zamagljivati meritum stvari plasiranjem laži o "još jednoj u nizu vaših zajedničkih mućki gdje za ostvarenje vaših vlastitih ciljeva tj. zauzimanja boljih pozicija u ovoj novoj političkoj vlasti (komunisti) čiji ste bili poslušnici i prije demokratskih promjena 90-ih godina". Ostaje gola istina da samo Reljić u novoj političkoj vlasti (komunisti) ima istu poziciju kao i prije 2000-te, dok je o njegovoj poslušnosti prije 90-te izlišno išta više reći nakon onoga što sam objavio u ovoj rubrici!

-GARDIST/ "POLITOLOGIJA": Iako sam već prethodno odgovorio na prvo pitanje ponovit ću: Reljića je iz HEP-a u UNS vratio Ivan Jarnjak i to za savjetnika u Nadzornu službu koju vodi onda i sada Mladen Lacković. I Jarnjak i Lacković duguju hrvatskoj javnosti objašnjenje o svojim vezama sa načelnicima u Službi državne sigurnosti prije 1990.g. te o svom odnosu i statusu u SDS-u, poglavito sa Franjom Vugrincem i Mišom Deverićem!
Zašto nitko Luburića nije pozvao na odgovornost trebalo bi pitati SDP-ovog saborskog zastupnika i savjetnika ministru Lučinu Josipa Kukuljana!
Pašalićeva supruga u HIS-u je imala epizodnu ulogu sukladnu tempu približavanja svoga supruga onim inozemnim obavještajnim krugovima koji su poslije smrti Gojka Šuška ostali bez prave zamjene!
Čini se da isti odgovor vrijedi i za Vaš dojam u vezi nespominjanja udovice G. Šuška, Đurđe. S obzirom na njenu epizodnu ulogu u razdoblju nakon smrti muža te raspada neformalne hijerhije koja je svoje rezidue očuvala tek u slučaju saborskog kluba, posve je razumljiv izostanak interesa javnosti za nju koja nikada nije bila ništa više od običnog službenika!
Pitanje odnošenja službenih dokumenta iz arhive, eventualno ucjenjivanje tim dokumentima te kreiranje današnje politike ucjenjivanjem takvim dokumnetima držim pretjeranim i sporednim! Tek treba izgraditi stav javnosti i vlasti spram svih relevantnih dokumenta prije i poslije 1990.g. te donošenjem odgovarajućeg zakonskog okvira izići ususret sve snažnijim političkim zahtjevima za definiranjem sadržaja i dometa lustracijskih zakona koji su pretpostavka zdrave politike i smjene generacija u hrvatskom javnom životu! Naravno da pri tome ne očekujem izuzeće za bilo koga, pa tako niti za sebe!
Ministar Jozo Radoš se prije nekoliko mjeseci u intervjuu dnevnim novinama pohvalio kako u vojnim službama "nije primio niti jednog UDBAŠA", čime je nehotice otkrio svoje fobije od nepostojeće prijetnje te javno pokazao da mu krivotvoritelji i prevaranti, dakle klasični kriminalci nisu problem. Percipirana prijetnja, kao što se vidi, nije i zbiljska prijetnja za sadašnju vlast pa tako zamire svaki gromko najavljeni obračun sa krivotvoriteljima diploma, invaliditeta itd.! Otkriveni slučajevi, kao što se vidi na primjeru ministra Vidovića i njegova kuma Radoša, se ne sankcioniraju. Očito i ovdje treba čekati prijevremene izbore i novu političku volju koja bi bila u stanju braniti vrijednosti i načela poštenja, zakonitosti i odgovornosti spram javnosti.

-KOMANDOS/ "Politologu": Ovdje ne djelujemo u kategorijama straha ili zastrašivanja pa je stoga izlišno postavljati ovakva pitanja! Isto tako ne mogu pristati na komunikaciju u terminima UDBAŠ ili KOSOVAC te da li su u penziji ili rade, osim uvjetno! Definitvno je iznimno važan još uvijek živući Maks Baće, utemeljitelj obavještajne službe unutar UDB-e, španjolski borac i kasniji glavni kreator suđenja kardinalu Stepincu te Ljubi Milošu u okviru operacije “Gvardijan”. Neprocjenjiva je njegova uloga u pokretanju 'Praxis' skupine te događajima oko štrajka sveučilištaraca u Zagrebu u jesen 1971. godine!


dragovoljac: Mišljenja sam da djelovanje HIP-a i raznih stožera stvarno nema ničeg s onim kako se predstavljaju javnosti. Norac ili Slobodna Dalmacija su samo paravani za unošenje pomutnje na političku pozornicu i stvaranje latentnog sukoba kako bi se u stvorenoj dimnoj zavjesi što lakše isprovocirali prijevremeni izbori i preuzela vlast. Ovim putem postavljam pitanje drugovima iz HIP-a i stožera, koji vjerujem s velikim zanimanjem prate ovu raspravu, kako to da opijeni izbornom pobjedom na lokalnim izborima u Splitu nisu reagirali na šetnju istim tim Splitom JUGOSLAVENSKOG ministra vanjskih poslova, JUGOSLAVENSKU zastavu izvješenu na zgradi HNK-a u Splitu i sastanak Jadransko-Jonske inicijative koja nas ponovno povezuje s JUGOSLAVIJOM.

dragovoljac: OK, Kamikaza Pa krenimo, početkom rata u Hrvatskoj u vrlo kratkom vremenskom razdoblju likvidirana su tri čovjeka, Miro Barešić, u još nerazjašnjenim okolnostima, Ante Paradžik, od strane pričuvnog sastava MUP-a i Blaž Kraljević od strane pripadnika Tutine Kažnjeničke bojne. Vratimo se malo više unatrag u Švedsku gdje Miro ulazi u ured crnogorca Rolovića koji je došao na to mjesto da bi se obračunao s "ustaškom" emigracijom. Miro u naguravanju ubije Rolovića i nekoliko sati ostaje sam zatvoren u njegovom uredu prije predaje švedskoj policiji.
1. pitanje - zašto Miro ide na Rolovića?
2. pitanje - što radi u njegovom uredu toliko vremena?
Hipotetski odgovorimo da je Rolović u svom uredu imao popis ljudi ubačenih u hrvatske organizacije u inozemstvu i cilj Mirove akcije je baš taj spisak. Miro se nakon uspostave samostalne države vraća u Hrvatsku i stavlja se zbog svetih ciljeva hrvatske slobode i vjere u pomirenje "ustaša" i "partizana" u službu ljudi (svjesno ili nesvjesno) koji su bili na tom spisku ili su bar držali na vezi ljude s tog spiska, a koji se u tom trenutku ('91.g.) nalaze vrlo visoko pozicionirani u državi Hrvatskoj. Za te podatke znaju i ostala dvojica koje sam spomenio na početku i to je razlog njihove smrti. Molio bih Politologa da nam malo obradi ovu tezu o kojoj pretpostavljam da ima nekih saznanja iz opće kulture a i po poslu kojim se tad bavio.

( politolog ušutio kad se pojavio dragovoljac )

Ajkula: Iskompromitirani SIS Već su neki iz Splitskog SIS-a spominjani ali ne dovoljno zbog njihova ponašanja.(bahatost,arogancija,glupost)
Pozivali su djelatnike iz 4.brigade na informativne razgovore šta je i u javnosti izneseno.Zašto?Presjednik se našao uvrijeđen na postupke gostiju.Tko kaže da ga ja ili Vi moramo voljeti,i sigurno da je kod onakvih svojih govora moralo se desiti šta se desilo.
SIS na čelu sa starim udbašem Brunom Stanićem i hordom svojih podanika junači se nad četvrtašima.Tko su tvoji podanici,BRUNO?
Pertičević Ante-stari pričuvni doušnik
Marijan Jukić-podoficir-doušnik KOS-a-kod.ime ŠAFRAN
Matko Kurtović-jugo diverzant-doušnik KOS-a-bio u ekipi za hapšenja "četvorke"
Ivan Penga-podoficir KOS-a-ispostava Knin
Boris Generalić-podoficir KOS-a-ispostava Ploče
Petar Mijić-podoficir KOS-a-kod.ime VIS-ispostava Knin
Svima skupa je zajedničko da ih je doveo u službu Vlado Matulović oficir KOS-a.
Već spominjani Ivica Marušić stari UDBAŠ.
Dali su ovo JUTINI podanici egzekutori svega šta je Hrvatsko.Ekipa je mnogo šira za sada toliko.Ovo vam prenosim mišljenje tete MANDE.Ako teta Manda kaže još nešto,ja ću Vam prenijeti njeno mišljenje.

hercegovac: nabavke oružja U vrijeme "Oluje" Hrvatska je mobilizirala oko 450.000 ljudi i samo na njihove plaće utrošene su približno 2 milijarde dolara.

Tijekom cijelog rata najveći je hrvatski problem bio kako nabaviti kvalitetno oružje i opremu. Na samom početku rata zapadne sile, sklone nasilnom održanju Jugoslavije, uvele su, preko UN-a, embargo na uvoz oružja državama koje su nastale raspadom Jugoslavije. Zbog toga je Hrvatska morala oružje nabavljati na ilegalnom tržištu, gdje je cijena 3 do 4 puta viša. Da zapadne obavještajne službe ne bi mogle spriječiti te "nabave", novčana sredstva nisu se mogla izdvajati iz državnog budžeta, niti se moglo plaćati preko uobičajenih bankarskih kanala. Krtice stranih obavještajnih službi to bi odmah otkrile. Sredstva su se morala prikupljati iz tajnih izvora, konverzija u strane novčanice sitnih apoena morala se obavljati tajno, prelazak granice morao je biti tajan, a mjesto i vrijeme isporuke bilo je najveća tajna. Plan te operacije razrađen je u više dijelova. Mnogi pojedinci sudjelovali su u jednom dijelu, ali je operacija kao cjelina bila poznata samo Tuđmanu, Šušku i Iviću Pašaliću, koji je bio zadužen za sigurnosnu zaštitu i vođenje operacije. Sredstva su pribavljana prodajom poduzeća povjerljivim pojedincima, koji su ih kupovali za simbolične iznose, ali su razliku do prave cijene, u ratama, uplaćivali, u gotovini, na tajne privatne račune, u pojedinim bankama. Dio novca prikupljen je tako da su domaći ekskluzivni dobavljači za Ministarstvo obrane morali davati 10% od svih narudžbi da bi postali dobavljači. Vojska isporučenu robu i usluge nije plaćala po nekoliko godina, a oni koji su htjeli da im se plati mimo reda morali su opet platiti 10%, u gotovini. Manje količine novca nabavljane su na razne slične načine. Banke su za taj novac kupovale devize i u sitnim ih apoenima isporučivale osobama koje su ih nosile dalje. Povjerljivi su diplomati diplomatskim vozilima novac prenosili do mjesta isporuke. Tako je u 10 godina vlasti HDZ-a iz zemlje izneseno oko 10 milijardi dolara. Nešto oružja, opreme i novca nabavljeno je donacijama iz inozemstva od Hrvatske dijaspore. To je 91 bila značajna pomoć, ali kad se sve te donacije zbroje mogle bi pokriti prvih 4-5 sati 'Oluje'.

Da nije uveden embargo na oružje, Hrvatska bi za isto oružje potrošila oko 2 do 3 milijarde dolara. Da to oružje nije uvezeno, Hrvatska bi imala samo papirnatu samostalnost, te bi morala plesati kako Zapad svira.

Mnogi koji su sudjelovali u operaciji prikupljanja novca i nabave oružja pokušavali su, a ponekad i uspijevali, dio novca skrenuti u svoj džep. Pašalićevi povjerljivi ljudi mnoge su otkrili i oni su po kratkom postupku bili skinuti s funkcija, a mnogi su bili i isključeni iz HDZ-a. Sudski postupci protiv njih nisu bili mogući jer bi tijekom suđenja na vidjelo izišli podaci potrebni stranim obavještajnim službama koje su svim sredstvima nastojale onemogućiti ovu trgovinu.

Svima njima Pašalić je postao smrtni neprijatelj, i koristili su svaku priliku da ga javno oblate, a koriste je još uvijek.

Marko: Vinko Sindičić bio je agent Treće uprave SDB SR Hrvatske koja se bavila borbom protiv emigracije. Vođen je pod tajnim imenom "Linden". Sudjelovao je u atentatima na Josipa Senića, Ivana Tuskara, obitelj Ševo, dr.Branka Jelića, Brunu Bušića i Nikolu Štedula.
Josipa Senića likvidirao je 1972. godine (Senić je bio član HRB-a i minirao je JAT-ov zrakoplov u Čehoslovačkoj 1968. g.). Sindičić ga je upucao na spavanju u Heilderbergu. Iste godine u Nici ubio je Ivana Tuskara te likvidirao Stipu Ševu i njegovu obitelj (Ševo je također bio član HRB-a). U Njemačkoj je postavio eksploziv u auto dr.Branka Jelića od čega je ovaj bio ranjen. 17. listopada 1978.g. metkom u glavu i usta ubio je Bruna Bušića u Parizu. Oružje za atentat dostavili su mu kuriri splitskog centra SDS-a. U to doba u Parizu boravili su Blagoje Zelić, načelnik centra SDS-a Split, Jerko Dragin, načelnik centra SDS-a Rijeka, Stanko Čolak iz saveznog SDS-a i Maks Manfreda (danas živi u Sloveniji). Ekipu egzekutora sačinjavali su Vinko Sindičić, Pero Gudelj i Jozo Miloš, Gudelj je bio vođa grupe. Čovjek koji je držao Sindičića i Gudelja bio je Blagoje Zelić, načelnik splitskog centra SDS-a. Sa Sindičićem je kontaktirao preko njegovog kuma Marija Kričanovića iz Omiša. Odluka o ubojstvu Bušića donesena je na sjednici Savjeta za zaštitu ustavnog poretka u Beogradu u ljeto 1978.g., a sjednicom je predsjedao Vladimir Bakarić. Sindičić je u Škotskoj pokušao likvidirati Nikolu Štedula. Nalogodavac ovog atentata bio je Josip Perković iz republičkog SDS-a a suglasnost je dao Zdravko Mustač iz saveznog SDB-a. (Mustač je 1971.g. hapsio dr. Tuđmana i bio je načelnik saveznog SDB-a; Perković dok je radio u UDBI slovio je kao stručnjak za ustašku emigraciju i antiterorizam)

PITANJE ZA POLITOLOGA: TKO je 1992. godine i ZAŠTO zapalio UDBinu arhivu u Splitu iz razdoblja kada je načelnik bio Blagoje Zelić a iz koje se mnogo od ovdje navedenog moglo dokazati.

Lisac: Re Marko Vrlo je sporan Nikola Štedul i njegovo ranjavanje.Zašto je Nikola Štedul oko sebe okupio u stranci NDS same obavještajce,te ga stranački više nigdje nema?Priklonio se Mesiću sa svim informacijama koje je imao,i zaboravio da ima stranku.Razmisli malo Marko.Uz njega su ljudi koji su bili upleteni u ubojstvo Mira Barešića.
Uz Blagoja Zelića u Splitu najjači je bio operativac Vujanić Mirko koji je radio po Hrvatskoj emigraciji.Inače je rodom iz Ervenika a nedavno je viđen u Splitu.Da bi se sve informacije zataškale,a posebno u Splitu,ostao je raditi stari kadar iza rata.
(Stipe Perković brat Josipa Perkovića kao načelnik operative,Bruno Stanić zamjenio Stipu,Bože Gabričević bio načelnik centra Split,Perkušić Milan bio načelnik operative a sada Centra Split inače prijatelj Bruna Stanića)Dakako kad se tiče operativnog rada po Hrvatima tu je i Gojun Josip.Šta je tim ŠEFOVIMA zajedničko?Ili su bili pričuva UDBE ili aktivni,ilisu oficiri tzv.JNA,ili su KOSOVCI.Tako je to moj prijatelju Marko.Šta se tiče Sindičića ima on toga još mnogo na savjesti.

Hercegovac: Ajkula, Drnis2 Postoji više razloga zašto ste ostali bez posla, a navest ću vam nekoliko.

Strane obavještajne službe brzo su doznale da je privatizacija maska preko koje se izvlači novac za ilegalnu kupnju oružja. Dugo nisu mogli doznati u kojim se bankama oprani novac pretvara u sitne devizne apoene i gdje se isporučuje dobavljačima oružja. Da bi omeli operaciju, preko svojih suradnika u hrvatskim medijima napadali su privatizaciju kao veliku pljačku, a vlast kao najveće kriminalce.
Kad su Francuzi, preko svoje krtice u vrhu vlasti, uspjeli identificirati Dubrovačku banku kao jedan od glavnih punktova za pretvaranje kuna u devize, pokušali su preuzeti samu banku, ali ih je Ivić Pašalić u tome spriječio. Tada su počeli napadi na cijeli financijski sustav zemlje. Preko svojih suradnika već su imali ubačenu određenu količinu novca u malim brzorastućim bankama, te su ih naveli da kamatama počnu otimati štediše velikim bankama.

Istovremeno su preko svojih krtica u HNB-u spriječili ozbiljnu kontrolu tih malih banaka. Da su velike banke prihvatile igru kamatama, cijeli bi se bankarski sustav pretvorio u financijsku piramidu koja bi se nakon nekog vremena raspala, kao što se dogodilo u Bugarskoj i, osobito, Albaniji. Financijski stručnjaci u Privrednoj i Zagrebačkoj banci primijetili su o čemu je riječ te su alarmirali Pašalića.
Protuudar je napravljen tako da je sastavljen popis malih banaka koje treba rušiti. Popis tih banaka dostavljen je, usmeno, svim većim poslovnim subjektima i većim povjerljivim štedišama, s uputom da novac prebace u veće, sigurnije banke. Tada je došlo do blokade svih tih banaka, a novac su nastojale povući i krtice stranih službi, koje su preko medija pozivale štediše da dignu novac iz Dubrovačke i ostalih banaka. Sitne banke su propale, mnogi pohlepni štediše koji su, zbog viših kamata, njima povjerili svoj novac ostali su bez njega, ali je bankarski sustav kao cjelina spašen. Tada su počeli najžešći napadi na Pašalića, kao na najvećeg državnog kriminalca, a mnoge su se strane krtice otkrile.

Propašću sitnih banaka MMF i Svijetska banka pokrenule su drugu fazu prikrivene kolonizacije.

Prije nego je uvedena Kuna kao platežno sredstvo MMF je uspio za guvernera narodne banke ugurati svog "stručnjaka" Škreba koji je ekstremno restriktivnom monetarnom politikom gospodarstvo doveo u stanje "pritajene deflacije", a istovremeno je kreditima koje je osigurao MMF, i svijetska banka tečaj kune sa tada realne vrijednosti (4,4 kune za marku, a za što se zalagao Škegro) spustio na 3,5 kuna za marku što je dovelo do propasti domaće proizvodnje i izvoza a porasta uvoza.

Pritajena deflacija je pojava kad u državi pravni sustav ne funkcionira, obveze se ne plaćaju, stečajni postupak je spor i neefikasan zakon o ovrsi i hipoteci štiti dužnike, i tada se može dogoditi da su cijene nominalno stabilne, a na tržištu naglo raste nelikvidnost. Tada dolazi do stvaranja dva paralelna tržišta, novčano tržište i kompenzacijsko tržište. Poduzeća, da ne bi morala smanjivati proizvodnju i otpuštati radnike, prodaju i onima za koje znaju da neće moći platiti u novcu, već samo u nekakvoj drugoj robi. U privredi dolazi do pojave da svatko svakom nešto duguje, svi međusobno prebijaju svoja potraživanja, a novcem se plaća samo porez i bar dio plaće. Ovakvo stanje može funkcionirati dok većina poduzeća koja posluju s dobiti, mogu osigurati novac za porez i plaću. Nakon nekoliko godina kad i najbolja poduzeća dođu u blokadu žiroračuna ovakav sustav se raspada, poduzeća prestaju prodavati onima koji ne plaćaju, smanjuju proizvodnju te otpuštaju višak radnika.
Rezultat je nagla deflacija i recesija.
Zahvaljujući Hrvatskim privrednicima koji su raznim kompenzacijama uspijevali naplatiti i ono što je praktično nenaplativo ova faza je potrajala mnogo duže nego su "stručnjaci" iz MMF-a predviđali.

Monetarne vlasti u ovakvim situacijama ne znaju(ili ne žele) ispravno reagirati, najčešće zato što institucije koje statistički prate kretanje cijena, daju krivu sliku stanja u privredi. U prikrivenim deflacijskim krizama obično rastu monopolske cijene (zbog želje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potraživanja), i cijene osnovnih životnih potrepština (Giffinov paradoks - zbog nemogućnosti stanovništva da kupuje supstitute više kvalitete), a istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina i proizvoda, dionica i sl. Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, monetarne vlasti vide inflaciju pa vode antiinflacijsku politiku, čime krizu samo pojačavaju.
Da bi se to spriječilo, cijene bi trebalo posebno pratiti po kategorijama:
1. osnovni prehrambeni proizvodi,
2. monopolski proizvodi i usluge,
3. uvozni proizvodi i usluge koje domaći proizvođači ne mogu isporučiti u dovoljnim količinama,
4. ostale vrste roba(proizvodi,usluge, nekretnine, dionice i sl.).
Čim cijene ostalih vrsta roba počnu padati emisijska banka bi morala iz primarne emisije povećati količinu novca (kredita) u sektorima gdje cijene padaju. Istovremeno bi institucije robnih rezervi trebale povećati narudžbe roba kojima cijene padaju, a na skladištima smanjiti količine onih roba kojima cijene rastu.

Lobiji velikih banaka, koje žele uništiti konkurenciju na bankarskom tržištu mogu i namjerno izazvati deflaciju, ako imaju pomagače u emisijskoj banci. To izvode povlačenjem veće količine novca, u odabranom trenutku, u trezore, te tako stvore nestašicu novca na tržištu. Pomagači u emisijskoj banci tada dobiju zadatak da umjesto sniženja kamatnih stopa proguraju povišenje kamatnih stopa. Ovakva restriktivna monetarna politika vodi u još dublju deflaciju i privrednu krizu. Kad korisnici bankarskih kredita dođu u situaciju da ne mogu vraćati krediti, nastaje panika na tržištu, štediše dižu novac sa računa, te banke koje nisu pripremile dovoljne rezerve novca odlaze u stečaj. Nakon ovako izazvanog raspada bankarskog sustava na tržištu ostaje znatno manji broj banaka. To se često događalo u prošlosti kad je postojalo zlatno važenje novca i kad su deflacijske krize bile česte. Najveća kriza izazvana na ovakav način bila je velika ekonomska kriza iz 1929.

Ako monetarne vlasti ne znaju ili ne žele prepoznati stanje deflacije ili češće prikrivene deflacije može se dogoditi da država pokušava održati monetarna stabilnost valute, a da se, istovremeno, nedovoljno štiti stabilnost cjelokupnog pravnog sustava.

Tuđman je znao da je Škreb čovjek MMF-a i od njega je krio sve podatke o pranju novca za nabavku oružja, ali mu se svidjela ideja jake kune. Najposlije, više je puta priznao da se u gospodarstvo ne razumije. Škrebovu djelatnost nije uspio prozrijeti ni Pašalić. On je ipak doktor medicine a ne ekonomije. Škegro je pokušao spasiti što se spasiti da. Jakom carinskom zaštitom zaštitio je "tajkune" koji su se specijalizirali na usku paletu proizvoda kao što su Todorić i Rajić. Kutlu, Gucića i ostale koji su imali vrlo široku paletu proizvoda nitko nije mogao zaštitit.

Ja nemam pristupa dosjeima niti sam ih ikad imao, a ni Pašalića nikad nisam imao prilike upoznati. Ali, volim se iz hobija baviti simulacijama organizacionih procesa.

Kako je nešto napravljeno nije teško otkriti ako pokušaš razraditi plan kako bi ti to napravio. Nakon tog nije nimalo teško složiti šemu tko je što radio. Dovoljno je definirati radna mjesta i kriterije koje mora zadovoljiti osoba na pojedinom radnom mjestu.

Onaj tko je bio glavni kontrolor u operaciji nabave oružja mora zadovoljiti tri kriterija:

1. Morao je biti dovoljno blizu Predsjednika Tuđmana da može u svakom trenutku doći do njega. Postoji desetak osoba koje zadovoljavaju ovaj kriterij.

2. Morao je imati pristup podacima svih obavještajnih službi. 1990 i 91 ovaj kriterij je zadovoljavao samo Manolić, ali su već 92 i 93 Šušak i Pašalić polako poćeli prezimati stvar u svoje ruke. Nakon 93 samo su Predsjednik Tuđman, Šušak i Pašalić imali pristup svim podacima. Jedno vrijeme Krunoslav Olujić i Šarinić su pokušaval da dođu do tolikih ovlasti, ali nisu uspjeli.

3. Osoba koja je bila glavni kontrolor imala je posao da cinka Tuđmanu sve one koji su pokušavali( i uspjevali) dio novca zadržati za sebe. Svi takvi ga neobično snašno mrze. Mnogi koji su uhvaćeni u krađi i u medijima su proglašavani za lopove, ali su postali medijski heroji onog trenutka kad su izbačeni iz HDZ-a. Oni koji su skinuti sa funkcija, ali su ostali u HDZ-u i danas sjede u Saboru gdje se ne usude ni javiti za rječ, osim kad treba napadati Pašalića.

Gospodine Ajkula, pokušaj razmisliti tko zadovoljava sve navedene kriterije.

Marko: Re: Lisac Ja ništa ne tvrdim već samo iznosim ono što znam u cilju rasvjetljavanja nekih događaja za koje smatram da su ključni u razumijevanju situacije u kojoj se nalazimo i zbog toga mi je drago čuti neke nove podatke koji tome mogu pomoći. Zahvaljujem na tome Lisac.
Za one koji nisu čitali Slobodnu Dalmaciju od 18. lipnja 2001. godine ovdje ću navesti imena za koja se navodi da su sudjelovala u akciji u kojoj je ubijen Miro Barešić. To su: Antonio Lekić, Ivica Drviš, Nikola Krišto, Frano Bokanović, Zdeslav Turić, Ilija Babić, Boris Prebeg, Mladen Mustač, Tvrtko Pašalić i Zrinko Šarić. Prema prije navedenoj izjavi politologa da su svi osim trojice poginulih bili u suradničkom odnosu sa SDS-om, navedimo da su osim Mira poginuli Zdeslav Turić i Mladen Mustać (u sumnjivoj prometnoj nsreći par dana nakon akcije). Dio sudionika ove akcije poslije prelazi u SIS a Tvrtko Pašalić u VP (poznat po aferi Šibenik). Kako je prije neko pitao u članku se navodi i da su ubojstvo hrvatskog viteza Mira Barešića naručili Gojko Šušak, Josip Perković i Vice Vukojević. Ima li to ikakve veze sa spiskom koji se u tom pitanju spominje?
Pitao bih slijedeće: koja je bila svrha Predstavke djelatnika SIS-a Drviša, Lekića i Lace (svi članovi HDP-a) i tko je i iz kakvih razloga prekinuo tu istragu. (Koliko mi je danas poznato Laco politički djeluje kroz Granićev DC.)

Ajkula: Re Hercegovac Krenimo redom.
Strane obavještajne službe su imale i imaju instalirane svoje ljude unutar svih služba.
Polititičari bliski Francuzima su bili a i sada Vice Vukojević i Hrvoje Šarinić.Marko Škreb na čelu HNB bio je marioneta MMF-a,a kao židov radio je u interesu onoga tko drži najveći svjetski kapital -židovi.Zato je kod nas jak MOSAD.
Kako su Luka Rajić i Todorić došli do onako velikog kapitala?Kako se moglo dogoditi da ona dvojica drže monopol hrane u Hrvatskoj?
Dali mislite da su oni toliko sposobni i odakle početni kapital?
Koji su političari omogućili da dođu do svega ovoga?

Šta se Pašalića tiče ja sam ga upoznao,dokazao mu tko radi protiv interesa RH,tko krade,i znate li šta je napravio NIŠTA.Brzovića je doveo Pašalić i preko njega upravljao obavještajnom službom SZUP.Koga je držao u tim službama vidi se danas.Nije se potrudio da postavi ljude koji bi se borili protiv ovoga šta se događa danas.To mu nikada ja i mnogi nemožemo oprostiti.
Tuđman je vjerovao Manoliću,Mustaču,Periću(Braco),Perkoviću,Vugrinecu,i ostalom KOSOVSKO-UDBAŠKOM klanu,a ne nama.
Šta se tiče kriterija,Šušak je bio do smrti CIA-in,a nama nije potrebna CIA nego naši ljudi u svim obavještajnim službama.
Trebali smo se okrenuti Europi a ne Americi.Golema strateška pogreška.Trebali su vjerovati onome tko je puškom branio Hrvatsku a ne UDBI.

dragovoljac: Bugojanska skupina Postoji još jedan zanimljiv a neriješen događaj iz hrvatske prošlosti. Tko je iz sadašnje (komunisti) i bivše (HDZ) vlasti bio upleten u likvidaciju i izdaju ugojanske skupine? Pitanje je vezano i vjerovatno je isti odgovor i na pitanje tko je izdao Ludviga Pavlovića?

Ajkula: Ludvig Pavlović Bugojanska skupina borila se od 21.lipnja do 27.srpnja 1972 godine.Ludvig pavlović rođen je u Vitini kod LJubuškog 9.travnja 1951.godine.

Ludviga Pavlovića ubili su operativci stare UDBA-e,da ne progovori o UDBA-škim vezama iz inozemstva.Naime mogla se napravit rekonstrukcija šta se vani događalo.Ovako su radili UDBA-ini agenti.

Pošalju svog čovjeka vani i ubaci se među Hrvate glumeći bjegunca,a alibi je imao dokumentiran(presuda).Tada počinje vrbovanje za pojedine zadatke a jedan od tih zadataka je bio i ubacivanje Bugojanske skupine.

Zašto se radilo tako?Trebali su komunisti dokazat genocidnost Hrvata,terorizam,....,jer na tome je počivala Račanova partija.
U pravilu su vrbovani ili ucijenjivani Hrvati,jer po Račanovoj partiji četnika nije bilo.
Tko je na Mirogoju minirao spomenik?Vraćamo se na staru priču,jer to je modus operandi partije.

Zato su crveni postavili na ključna mjesta svoj odani partijski kadar.
Uz upravu iz Beograda,Zagreb i Split su bili prvi i najbolji za te zadatke.
Zato Manolić i Perković vladaju još sa svim obavještajnim službama,koristeći prije ubačeni kadar,šta su mu dopustili Veliki Hrvati.

27.kolovoza 2000.god.Slobodna Dalmacija je pisala o Bugojanskoj skupini pa pogledaj.
Vidjet ćeš koliko je Vice Vukojević napravio po tom pitanju,i za koga je radio.

dragovoljac: Re: Ludvig Pavlović
Pa koliko ja znam Vice je radio za UDBU odnosno 3. odjel SDS-a.

Ajkula: Re dragovoljac Postaješ mi sve draži.Ali u istom odjelu,nisu radili neki saborski zastupnici,NINIĆ,JURJEVIĆ,(pričuvni dojavnici).
Veliki broj onih sa lijeve a ima ih i sa desne strane.
Ti povjerljivi su dobivali zadatke da štite pokojnu jugovinu od unutrašnjeg neprijatelja.
Vuk dlaku mjenja ali ćud nikada.
Radi zaštite te iste pričuve Josip Perković na početku rata u Splitski SZUP,postavlja za načelnika operative svog brata Stipu.
Sin Josipa Perkovića,Saša, je sadašnji načelnik operative HIS-a kod Damira Lončarića.Bože moj kolko oni trojica drže špijuna na uzici.
Zamislite koliko je Split interesantan,po obavještajnim igrama.

dragovoljac: Re: Ajkula Objasni mi malo ulogu Franje Gregurića. Koliko znam za vrijeme SFRJ vodio je predstavništvo Astre u Moskvi, a preko Astre išla je skoro sva trgovina oružjem. Kakav je on status imao u UDBI, i koliko je s njegovim poslom u Rusiji vezana njegova uloga u davanju putovnice ruskom mafijašu Mogiljeviću?

Hercegovac: Ajkula Točno je da u svim našim obavještajnim službama postoje strani agenti. Bitno je dali ih oni na vrhu raspoznaju ili ne.
Motiv za ulazak u takve službe je:
a) ideološki,
b) materijalni interes,
c) ucjena.

Nije isto ako je netko ušao u UDBU ili KOS iz ideoloških razloga, zbog novca ili je ucjenjen.
Mnogi naši bivši emigranti ulazili su u strane ob. službe iz ideoloških motiva s ciljem da ruše SFRJ i komunizam, istina neki i zbog novca.

Tuđman je u početku za prvog do sebe stavio Manolića i drugove jer bez njih nebi mogao preuzeti vlast. Upotrijebio ih je kao saveznike protiv Miloševića i držao ih je pokraj sebe dok su mu bili korisni. Većina njih mislili su Tuđmana i Hrvatske državotvorce iskoristiti za obračun s Miloševićem.
Miloševićev cilj nije bila obnova Jugoslavije. On je mogao vojnim udarom osvojiti čitavu Hrvatsku, ali bi za pet, deset ili petnaest godina morao raspisati slobodne izbore i u Hrvatskoj bi opet pobijedili Hrvati. On i njegovi generali su ovaj "problem" htjeli riješiti zauvijek, a to su mogli tako da omoguće Hrvatima naoružanje s nešto lakog oružja, te da dođe do "puzajućeg" rata, u kom će oni osvojiti selo po selo i grad po grad, te pritom teren očistiti od nesrpskog stanovništva, sve do Šešeljeve linije: Karlobag-Gospić-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Tu četničku politiku prihvaćala je većina oficira JNA, a samo manjina projugoslavenski orijentiranih oficira bila je za vojni udar, koji su zagovarali američki predstavnici Baker i Eaglberger. Da bi olakšali vojni udar zapadne sile su uvele embargo na oružje, čime su Hrvatsku i BiH zapravo prepustile na milost JNA i Miloševiću.

U toku 1990. i 1991. dr. Tuđman i Milošević više puta tajno sastajali (Karađorđevo, Tikveš itd.).

Tuđmanov motiv za takve pregovore bio je u prvo vrijeme spriječiti, a poslije odgoditi ili makar usporiti napredovanje JNA i tako dobiti više vremena za naoružavanje hrvatske vojske.

Miloševićev motiv bio je usporiti generale JNA željne ratne slave koji su bili spremni ići u osvajanje Zagreba, te omogućiti paravojnim srpskim formacijama i rezervnim jedinicama JNA polagano etničko čišćenje osvojenih područja. Dodatni motiv za pregovore bila je BiH u kojoj ni jedan ni drugi nisu bili sigurni kom će se Alija Izedbegović prikloniti. Milošević nikad nije planirao osvojiti cijelu Hrvatsku, a ni cijelu BiH i tako obnoviti Jugoslaviju. Njegov je cilj bila velika Srbija, do granica koje je javno iznosio njegov glasnogovornik Šešelj. Sve generale koji su pokazivali želju za nasilnom obnovom Jugoslavije Milošević je postupno umirovio, a u njihovu političku stranku "SK pokret za Jugoslaviju" ubacio je svoje ljude, koji su omogućili njegovoj supruzi da postane vođa te stranke. Time su projugoslavenski orijentirani srbijanski oficiri potpuno marginalizirani.

I u hrvatskoj vlasti bilo je projugoslavenskih generala poput Špegelja i sličnih "stručnjaka" iz udbaške struje HDZ-a koji su željeli Jugoslaviju bez Miloševića i nacionalnih stranaka. Javno su već 1990 počeli zagovarati direktan, istodoban napad na sve vojarne. Da je do toga došlo policija i ZNG bi u sat borbe istrošili svo streljivo nakon čega bi se mogli boriti kamenjem. JNA izazvana ovakvim napadom imala bi izliku za izlazak iz vojarni i osvajanje svih velikih gradova. Generali, osokoljeni ovakvom pobjedom, stekli bi dovoljno političkog kapitala da se kao pobjednici upute u Beograd, a tad bi i Slobodan Milošević mogao biti uhapšen. Jugoslavija bi na ovaj način bila spašena. Ovoga je bio svijestan i Tuđman i Milošević, a to se nije uklapalo ni u projekt samostalne hrvatske države, a ni u projekt "velike srbije".

Tuđman je svoje suradnike birao među onim što mu se nudilo. Imao je na raspolaganju gomilu Hrvata spremnih ići u smrt za Hrvatsku. Ali njemu su trebali ljudi koji imaju znanje i veze za najvažniji posao - nabavu oružja. Bilo je dosta onih koji su mogli dobaviti oružja u vrijednosti od nekoliko miliona dolara. S time bi mogli obraniti hrvatsku do Šešeljeve linije. Za osloboditi čitavu Hrvatsku trebalo nam je oružja u vrijednosti više milijardi dolara. Dali nam je u ovom pomogao Manolić ili Šušak to valjda svatko zna. Šuškove veze s CIA-om i Amerikom tu su samo dobro došle. Da se Tuđman orjentirao na ljude s vezama u ob. službama Francuske i Britanije nisam siguran da bi smo dobro prošli. Možda da je na vlasti bila Margaret Tacher. Njemci su nam u svakom slučaju maksimalno pomogli. Tuđman je u većini slučajeva znao kome treba vjerovati, i znao je strane agente iskoristiti za svoje ciljeve.

Zbog embarga Hrvatska je morala oružje nabavljati na ilegalnom tržištu, gdje je cijena 3 do 4 puta viša. Da zapadne obavještajne službe ne bi mogle spriječiti te "nabave", novčana sredstva nisu se mogla izdvajati iz državnog budžeta, niti se moglo plaćati preko uobičajenih bankarskih kanala. Krtice stranih obavještajnih službi to bi odmah otkrile. Sredstva su se morala prikupljati iz tajnih izvora, konverzija u strane novčanice sitnih apoena morala se obavljati tajno, prelazak granice morao je biti tajan, a mjesto i vrijeme isporuke bilo je najveća tajna. Plan te operacije razrađen je u više dijelova. Mnogi pojedinci sudjelovali su u jednom dijelu, ali je operacija kao cjelina bila poznata samo Tuđmanu, Šušku i Iviću Pašaliću, koji je bio zadužen za sigurnosnu zaštitu i vođenje operacije. Sredstva su pribavljana prodajom poduzeća povjerljivim pojedincima, koji su ih kupovali za simbolične iznose, ali su razliku do prave cijene, u ratama, uplaćivali, u gotovini, na tajne privatne račune, u pojedinim bankama. Dio novca prikupljen je tako da su domaći ekskluzivni dobavljači za Ministarstvo obrane morali davati 10% od svih narudžbi da bi postali dobavljači. Vojska isporučenu robu i usluge nije plaćala po nekoliko godina, a oni koji su htjeli da im se plati mimo reda morali su opet platiti 10%, u gotovini. Manje količine novca nabavljane su na razne slične načine. Banke su za taj novac kupovale devize i u sitnim ih apoenima isporučivale osobama koje su ih nosile dalje. Povjerljivi su diplomati, piloti, sportaši i pjevači koji mogu preći carine bez kontrole su najčešće diplomatskim vozilima novac prenosili do mjesta isporuke. Tako je u 10 godina vlasti HDZ-a iz zemlje izneseno oko 10 milijardi dolara. Nešto oružja, opreme i novca nabavljeno je donacijama iz inozemstva od Hrvatske dijaspore. To je 91 bila značajna pomoć, ali kad se sve te donacije zbroje mogle bi pokriti prvih 4 - 5 sati "Oluje".

Preko Astre nabavljano je samo ono oružje koje je kupovano iz istočne Europe.

Ako ste Pašaliću dokazali tko krade, trebate se zapitati dali se radi o privatnoj krađi ili možda o pranju novca za ilegalne nabavke oružja. Po mojim analizama njegov posao je bio upravo to da kontrolira tko krade za svoj đep a tko za potrebe nabavke oružja. Sve naše obavještajne službe stvorio je Manolić, a Pašalić je kasnije instalirao svoje ljude kojima je vjerovao. Većina tih od kojih su se mnogi dokazali u ratu danas su izbačeni iz službe. Jedina državna služba koju Manolić nije izgradio je Financijska policija i zato je upravo ukidaju. Tu udbaši ne mogu naći svoje poslušnike pa je moraju potpuno uništit.
Slažem se da Todorić, Rajić i ostali tajkuni nisu imali ni neki veliki početni kapital, ni neke velike sposobnosti. Oni su igrom slučaja odabrani za drugi posao, a to je pranje novca za nabave oružja. Mnogi koji su sudjelovali u ovom poslu završili su u zatvorima, kod nas ili u inozemstvu. Mnogi su doživjeli čudne prometne nesreće, pogotovo oni kojima je posao bio nositi gotovinu do mjesta isporuke(diplomati, sportaši, pjevači a i mnogi anonimusi).

U ovu operaciju nabave oružja Predsjednik Tuđman nije želio uključiti ni vlastitog sina Miroslava, a ni osobnog liječnika Hebranga, sve u želji da ih sačuva od medijskog blaćenja i drugih vrsti napada neprijateljskih obavještajnih službi.

dragovoljac: Re: Hercegovac Malo sporo kopčam ali napokon sam shvatio: PAŠLIĆ JE NEVIN!
Javno priznajem: ja sam peti ortak, ja sam omogućio Kutli da upropasti hrvatsko gospodarstvo, ja sam kontrolirao tajne službe, ja sam uzimao provizije od prodaje oružja, ja sam nepotist i zapošljavao sam samo svoju rodbinu i zavičajni klan na radna mjesta u državnom aparatu, ja sam cinkao o tajnim računima obitelji Tuđman, ja sam Mira Tuđmana optužio da je CIA-in agent, SUDITE MI!

Ajkula: Re Hercegovac Šta se tiče obavještajaca tu si u pravu.Dali ih raspoznaju,mislim vrlo slabo,osobito najopasniju Englesku englesku obavještajnu službu MI6.
Izgleda da im cijeli sadašnji vrh državne vlasti ide na ruku, (ili je to namjera).
Manolića je iskoristio Tuđman za početak rata,a Manolić Tuđmana za stvorit ovo šta danas imamo.Znači Manolić je igrao na duge staze ono šta Tuđman nije vidio.Nemoj zaboraviti da je Manolić profesionalac u obavještajnom ratu,a Tuđman puki amater.Još kad pridodamo Josipa Perkovića,Tuđman nije imao šanse dugoročno se boriti protiv njih.
Vidiš koliko su ti isti UDBA-ini agenti ubili Hrvata,prije,u i poslije rata,i to je golema pogreška Pašalića,Tuđmana i Šuška.
Kažeš da je Tuđman izabrao suradnike među onima šta mu se nudilo.Baš tu su Manolić i Perković odigrali svoje uloge kao pravi profesionalci,i pometnuli mu svoje ljude,a to se očito danas vidi.
Pašalić zna da je pogriješio mnogo puta vjerujući krivim osobama,i iste pogreške radi i danas.Kažeš da je Pašalić instalirao svoje ljude.
Brzović mu je bio ključni čovjek preko kojega je imao doslovno sve informacije iz prve ruke.Znao je tko su ljudi protuhrvatske orijentacije pa ipak su ostali u službama.Trebao je znati to iskoristiti,ali opet radi pogreške.Ni on nije imao šanse sa Manolićom i Perkovićom jer je mislio da sve zna.NJegova bahatost a i ostalih državotvoraca nas je koštala.
Baš zbog toga izbacivaju iz službe poštene a stavljaju podobne.
Šta se tiče Financijske policije baš i nevidim neki efekat,jer je samo sirotinja dobivala po glavi.
Da su Todorić i Rajić služili u te svrhe nebi baš imali ono šta imaju,a na koncu čiji je to sada kapital.
Mnogi su nastradali zbog nabave oružja,opet sitne ribe.Kako to da nitko od velikih nije posrnuo?
Kažete da Tuđman nije uključio sina Miroslava ni Hebranga u nabavku oružja.
Ne želim kompromitirati nikoga zbog nabave oružja,a ponajmanje sada dok su ovi na vlasti,iako bih moga biti vrlo učinkovit.
Ponavljam da bi Pašalić radio iste greške i da sada dođe na vlast,jer uvujek vjeruje istim ljudima,i nikad nije htio razgovarati sa "malim"čovjekom.
Protiv UDBE i KOSA se može samo timski boriti,a NIKAKO pojedinačno.
To neka mu bude pouka za cijeli život.

Nikad neće Pašalić biti veći domoljub od mene.

dragovoljac: Re: Marko Neke podatke o samom dovođenju pokojnog Mira Barešića u Hrvatsku a vrlo vjerojatno i o njegovoj pogibiji mogao bi dati i Paraga.
Kronologija događaja: Vladimir Sečan, hrvatski emigrant i umirovljeni pukovnik američke vojske (sudjelovao u borbi protiv komunista u Južnoj Americi i Kubi) koji je s devetnaest godina pristupio Hrvatskoj ustaškoj organizaciji i sredinom pedesetih emigrirao u Ameriku, angažirao je Ivana Kovača da otvori podružnice HOS-a (Hrvatskih oružanih snaga) u Europi. Kovač početkom osamdesetih za tu akciju u Hrvatskoj vrbuje Paragu. (Cijela operacija je vođena pod patronatom CIA-e) 1989. godine Paraga odlazi u Ameriku, na Floridu i upoznaje Sečana, zapovjednika glavnog stožera HOS-a, tu u Sečanovoj vili upoznaje i dr. Srećka Pšeničnika, predsjednika HOP-a i njegovu suprugu Mirjanu, kćerku dr. Ante Pavelića. U prisutnosti dr. Pšeničnika, Sečan imenuje Paragu zapovjednikom HOS-a u Hrvatskoj. Poslije kraće obuke u Miamiju, Sečan šalje Paragu u Paragvaj i Argentinu da upozna Mira Barešića i Dinka Šakića. Paraga vodi razgovore sa Barešićem i dogovara njegov povratak u zemlju gdje bi Miro kao priznati vojni stručnjak vodio obuku dragovoljaca HOS-a. Događaji su se početkom rata u Hrvatskoj odvijali i sami znate kako, Paraga formira HOS (Hrvatske obrambene snage) koje financira CIA i služe im kao protivteža Tuđmanu i HDZ-u odnosno utjecaju BND-a na službeni Zagreb.
(Molim sve moje drage prijatelje dragovoljce HOS-a da mi na ovom ne zamjere, njihove namjere su bile časne i dali su svoj nemjerljiv doprinos uspostavi Nezavisne Hrvatske Države, na čemu su im svi pravi domoljubi zahvalni.)
Inače Zdravko Mustač, poslije savjetnik Franje Tuđmana, a sedamdesetih načelnik SDS-a Zagreb u tom radoblju otvorio je dosje Paraga u kojem je zapisao: "Prosječnog intelektualnog razvoja, introvertiran, visoko opsesivan i paranoidan, liječen pod dijagnozom psihopata, opasan nacionalista... zagovornik ideja Ante Starčevića i autor parola "Živjela samostalna Država Hrvatska", "Srbe na vrbe", "ŽAP-Živio Ante Pavelić"..."

Ajkula: Iskompromitirani SIS- Re Treneru-ista tema Evo još nešto operativaca od povjerenja"JUNCU"kako reče Trener.

Vinko Matulović-partijski kadar iz ŠRO-odbio mobilizacijski poziv-doveo ga u službu Vlado Matulović.

Boris Milas-odbijao mobilizacijske pozive-doveo ga Gugić Ante

Mario Lovrinčević-načelnik operative-jugoslaven-strastveni pušač marihuane-osoba od povjerenja (JUNCU)

Ignacio Vušković-brački jugoslaven-doveo ga Vlado Matulović.

Mladen Ribičić-po zadatku ubačen u HDZ sad se vratio matičnoj stranci.

Joško Radić-otac registrirani surednik UDB-e-ratovao u kancelariji.

Otac Ivice Marušića stari kadar UDB-e u akciji "RADUŠA" 1972.g. likvidirao dvojicu Domoljuba.

Sad znate tko su "krvopije"koje je držala prošla vlast,tj.Matulovićev kadar.Inače Vlade Matulović je kadar Mustača i Perkovića. Vlado Matulović je bio dugogodišnji operativac KOS-a,i pomagao Hrvatima da odu u zatvor.

TRENERU:
Bruno Stanić zv.JUNAC je ispitivao po zadanoj partijskoj liniji,a kad partija da zadatak to se mora izvršiti.
Drug ima pravo to raditi iz gore navedenih razloga.
Ivica Marušić zv.TVOR nema pravo nikoga prisluškivati osim pod gore navedenim razlozima.
NJIMA nitko osim prije navedenog kadra ne pomaže uhoditi vojake,osim ako Turek nešto ne naredi.
Nemoj TRENERU sve popiti ima ih još puno žednih,za iznenadit se.

DRAGOVOLJCU:
Franjo Gregurić je radio za UDBU i bratski istok,a pomogao mu je dosta i Mateša. Kad su se namirili mirno su se povukli.

Neznam dali ste danas zapazili da nema nigdje na cestama Policije ni Milicije.To je zato jer partija na svoj praznik ne kažnjava,a oni će se danas napiti jer slave,jer to je veliki dan za njih.

Ajkula: smjene i kriminal Šta se tiče smjenjivanja određenih ljudi u policiji,tu je zauzet generalni stav na vrhu Račan-Linić-Lučin,smjeniti sav kadar koji misli pošteno i Hrvatski.
Dobivena rješenja znače sigurnu egzistenciju,a onaj tko nije dobio rješenje ostaje na ulici ili u najboljem slučaju negdje će dobiti posao na beznačajnom mjestu.
Mahom rješenja nisu dobili branitelji koji su stvarali Hrvatsku Državu.
Bilo je rečeno kako će se poslati u mirovinu one koji ispunjavaju kriterije,ali to se nije ispunilo.
Mnogo starog podobnog kadra ostalo je raditi,tj.oni nezamjenjivi(MILICIJA).
Najuočivljiji na čelu tog podobnog kadra u PU Split je načelnik odjeja za kriminalitet BELAK ANTE,koji je davno ispunio uvjete za mirovinu.
Tko je Belak Ante.
Najmoćnija osoba U PU Split a i u cijeloj regiji.On je neprikosnoveni BOSS kriminalnog miljea,apsolutni gospodar mafije pa moglo bi se kazati i života.Njegov intimus VINKO ŽULJEVIĆ zv.KLICA nam o tome svjedoči.To je jedan od niza kriminalaca koje BELAK štiti.
U rukama drži AUTOMAFIJU kao i šverc OPIJATA svih vrsta.
Mnogima su oduzimana ukradena vozila i odmah su puštani na slobodu iako su nerjetko bili strani državljani.
Naravno da takve operacije nebi mogao izvoditi bez dobro uigrane,sebi potčinjene ekipe.
Načelnik organiziranog kriminaliteta JAKOV GRUBIŠIĆ,sigurno osoba od najvećeg BELAKOVA povjerenja,je njegova desna ruka.
Kod novog ustroja BELAK je rasporedio sav svoj povjerljivi kadar po policijskim postajama,i to na mjesta pomoćnika načelnika za kriminalitet.Tako u rukama drži sve i svi ga se boje.Načelnik Uprave SERĐO GUŠTIN je samo marioneta koja doslovno ništa ne zna niti smije napraviti.
Načelnik odjela kadrovske službe GALIĆ MARIO,čisti komunistički kadar(došao u službu 94/95)imao je meteorski uspon,sada je izbacio sav braniteljski i pošteni kadar na ulicu.
Nemože se zaobić kroz sve ovo ni DIJANA JAKŠIĆ ortodoksni komunistički proizvod onog vremena.Otac joj je bio podsekretar ondašnjeg SUP-a Split(sjetimo se bračkog klana Brizić,Jakšić,Stipičić).Inače osoba koja se intezivno družila i druži sa starim kadrom UDB-e i KOS-a,a i više od toga.
Dijana Jakšić je inače načelnik odjela upravnih poslova.

Sve su ovo kadrovi sive eminencije Josipa Kukuljana.

Polako ćemo obradit ovu temu u više nastavaka,jer je opširna i složena.

Ajkula: BELAKOV kadar:
Najveći tranzit narkotika i ukradenih vozila Split-Solin-Sinj-Trilj-granica,to je pravac iz Splita.
Unutrašnjost-Sinj-Trilj-granica.
Prema tome vidimo da je čvorište SOLIN-SINJ-TRILJ vrlo frekventno kao trnzit sa sve vrste kriminala.
BELAK ANTE kao stari iskusni policajac postavlja svoje ljude od povjerenja za pomoćnike načelnika za krim policiju i to.
U Solin postavlja Ognjen Džaju koji mu štiti koridor iz Splita.
U Sinj postavlja Mladena Stojića starog policajca(srbina) koji mu štiti najjači koridor po kriminalu,iz pravca Zagreba prema Bosni i obrnuto.
Nije ni čudo šta Sinj uživa epitet grada sa najviše droge po broju stanovnika,a droga se doslovno može kupiti u svakom kafiću i ulici.
Izgleda da je ovaj policijski raspored najbolji za Šimu Lučina koji im potpisao nova rješenja.
Još moram pridodati kao osobu od Belakova povjerenja načelnika općeg kriminaliteta Bradarić Petra,koji dominira Splitom.
Nemožemo da ne spomenemo osobu od povjerenja Šimi Lučinu Alač Gorana kojega je po liniji supruge Vesne,dobio mjesto načelnika sektora policije(supruga u vrhu SDP).
Sva rješenja je potpisao Šime Lučin,šta znači da je ovo njegov izbor,odnosno njegovih savjetnika za kadrove.
Porez će mo normalno plaćat ali vidite za koga.
Nastavak slijedi.

 Podržavam ovo što kaže Od sada drugačije.    Nisam za ovo što kaže Od sada drugačije.

Od sada drugačije, 2010-05-31 u 19:27:55 na vrh stranice

UDBAŠKI RAZGOVORI III.

Hercegovac: dragovoljac, AJKULA Dragovoljac!

Što se nepotizma tiče, ako želiš da ti se rodbina i prijatelji obogate trebaš ih nagovoriti da registriraju privatnuo poduzeće. Nakon toga im namjestiš dobar posao(vidi In CUBO).
Ako želiš znati što se događa u pojedinim državnim službama najbolje je da tamo zaposliš prijatelje i rodbinu.
Npr. ako želiš znati što se radi u ustavnom sudu jednu ženu proglasiš za ustavnog suca. Može dobro doć u slučaju ustavne krize.

Što se Pašalića tiće ne vjerujem da je on išta potpisivao, uzimao ili davao. Njegov posao je bio da sve vidi, čuje i povremeno odreže.

1989 Račan je izjavio da će prije Sava poteć uzvodno nego će se Hrvatska naoružat. Sava ga nije poslušala, a vjerujem da njemu još uvijek nije jasno kako je Hrvatska nadbavila desetak milijardi dolara za oružje. U proračunima se to ništa nije moglo vidjeti.

Točno je da je Hrvatska kršila zakone.

Kršila je zakone SFRJ i međunarodne "savjete" kad se izdvojila iz Jugoslavije.

Kršila je zakone i Hrvatske i međunarodne kad je na razne tajne načine pribavljala novac za oružje. U ovom su mnogi sudjelovali, neki iz ljubavi prema Hrvatskoj, a neki profesionalno, po postotku. Neki su se obogatili, neki su bankrotirali, a neki su završili i u zatvorima.

Kršila je bankarske zakone i Hrvatske i međunarodne kad je novac pretvarala u devize sitnih apoena. U ovom su mnogi sudjelovali, neki iz ljubavi prema Hrvatskoj, a neki profesionalno, po postotku. Neki su se obogatili, neki su bankrotirali, neki su završili u zatvorima, a neki su i nestali.

Kršila je zakone i Hrvatske i međunarodne kad je na razne tajne načine prebacivala novac u inozemstvo, do mjesta isporuke. U ovom su mnogi sudjelovali, neki iz ljubavi prema Hrvatskoj, a neki profesionalno, po postotku. Neki su se obogatili, a neki su nestali, neki su stradali u prometnim udesima(ne samo anonimusi), a neki su završili i u međunarodnim zatvorima.

Kršila je međunarodne zakone kad je tajno prevozila oružje u Hrvatsku. U ovom su mnogi sudjelovali, neki iz ljubavi prema Hrvatskoj, a neki profesionalno, po postotku. Neki su se obogatili, neki su nestali, neki su nastradali u prometnim nestećama, a neki su završili u zatvorima širom svjeta.

Pašalić u svemu tome nije sudjelovao, on je to samo kontrolirao i pazio da netko sebi ne uzme više nego je ugovoreno. Za to je morao imati svoje ljude u svim službama i institucijama, to mu je bio posao. Ili možda misliš da bi predsjednik Tuđman svog najpovjerljivijeg čovjeka(ovo je više put ponovio) stavio pored sebe da mu daje savjete o unutrašnjoj politici.

Sve one koji su stavili u đep više od ugovoreno Pašalić je odrezao. Možeš ih prepoznat po tom što su smjenjeni bez jakog obrazloženja i što ne mogu sakrit svoju mržnju prema Pašalići. Neki su otišli u druge stranke, a neki su još uvjek u HDZ-u.

Što se tiče Parage sve je točno, ali to nije sve. Od njegovih drugova iz zatvoreničkih dana može se doznati još nešto o njegovim sklonostima pogodnim za ucjenjivanje, a o HOS-u ti mogu reć slijedeće.

Na samom početku stvaranja hrvatske države Manolić i suradnici su iz HDZ-a nastojali izbaciti što više državotvoraca i time, unutar HDZ-a ojačati udbašku struju. Da bi državotvorce i dalje kontrolirao među njih je ubacio Paragu. Čim je postalo jasno da je rat neizbježan Manolić je preko Parage počeo organizirati i naoružavati postrojbe HOS-a, koje su djelovale, prividno izvan svih institucija, a u stvari je on s njima posredno upravljao. HOS-ovci su slani svuda gdje se najviše ginulo. Ako neki pogine "odlično" - jedan ustaša manje, a ako pogine četnik opet "odlično".

Da je kojim slučajem JNA uspjela porobit Hrvatsku Manolić bi HOS-ovce označio kao glavne krivce za rat, a on bi politički opstao.

Kad je prvi ratni zapovjednik HOS-a Paradžik shvatio o čemu se radi sklopio je sa Šuškom dogovor o uklapanju HOS-a u strukture HV-a.

Paragi, Vekiću i Manoliću to nije odgovaralo.

Problem su im rješili policajci, radiovezom uvjereni da pucaju u grupu do zuba naoružanih četnika.

Početkom sukoba u BiH sve jedinice HOS-a su prebačene tamo, opet na najgora ratišta. Manolić je preko Parage slao oružja koliko je trebalo, tako da je HOS ubrzo postao, na mnogim mjestima, većinom muslimanska postrojba. Kad su počeli tajni pregovori Alija - Karađić te englezi i francuzi s jedne strane, i Boban - Karađić te Tuđman Milošević s druge strane, udbaški dio HDZ-a nastojao je na sve načine održati avnojske granice, svjestan da se samo tako može obnoviti nekakva konfederativna Jugoslavija u avnojskim granicama. Preko Parage su uspjeli za ovo izlobirati i američke kongresmene, tako da su se amerikanci odlučili značajnije angažirati u ovom sukobu. Paraga je uspio čak i pukovnika Jugoslovenske tajne policije Manolića dovesti u američki kongres.

Čim je ABiH, po nagovoru engleza i francuza, počela pripreme za prodor prema Jadranu, Tuđman je nastojao zamrznuti borbe sa srbima, da se nebi morao boriti na dva ratišta. Na suradnju je pozvan i lokalni zapovjednik HOS-a Blaž Kraljević. Međutim, on je u Australiji previše dugo sanjao o Hrvatskoj granici na Drini i nije uspio shvatit da su Muslimani počeli sanjat o granici na otvorenom moru Jadranskom.
Rješenje ovog problema bilo je vrlo radikalno. Da Paradžik nije ubijen ni ovo se nikad nebi zbilo.

Nakon likvidacije Blaža Kraljevića Hrvati iz HOS-a prešli su u HVO i HV, a dotadašnji hrvati muslimanske vjere postali su najradikalniji borci ABiH.

Raspadom HOS-a Manolić i njegova udbaška ekipa izgubili su i posljednji oružani instrument utjecaja u BiH pa su se dohvatili svog posljednjeg oružja - medija. Zahvaljujući svojim, do tad dobro prikrivenim novinarskim krticama uspjeli su od 1993 do konca 2000 potpuno zbuniti hrvatske državotvorce.

Zahvaljujući njihovom radu danas je hrvatska potpuno razdjeljena na udbaški dio i na državotvorni dio.

AJKULA!

Dali je Manolić iskoristio Tuđmana ili je Tuđman iskoristio Manolića može se ocjenit po onoj biblijskoj: drvo se poznaje po plodovima. Tuđmanov cilj je bila samostalna Hrvatska, a Manolićev nekakva ravnopravna bratska konfederativna država bez Miloševića. Tko je uspio vidi se.

Što se Financijske policije tiče, da je mogu kontrolirat ne bi je ukidali. A ne mogu je čak ni prisilit da povuče neke prijave protiv npr. našičke cementare i mnogih drugih, koje leže po ladicama.

Što se Todorića i Rajića tiče koliko su bogati to vjerojatno znaju samo oni. Kad se od imovine i potraživanja oduzmu krediti nisam baš siguran da nešto imaju. Ako su sposobni imat će svake godine 10% do 15% više, a ako nisu bankrotirat će. Oni su u početku obavili posao koji je netko morao obavit, a kako će se dalje razvijat to ovisi o njihovoj sposobnost. Meni se tu ne sviđa samo monopol koji im se dopušta. Bez konkurencije nema razvoja.

Zašto je Pašalić uzimao neke druge suradnike, a ne tebe to samo on zna. Možda je u tvom dosjeo našao neke bjele mrlje, ili kompromitirajuće podatke(istinite ili falsificirane). Neki razlog uvjek postoji.

Ajkula: Re Hercegovac Šta se tiče krajnjeg cilja,stvaranja Republike Hrvatske,moj Štovani Presjednik Tuđman nije olovkom oslobodio Hrvatsku.Slažem se da je trebalo mnogo mudrosti za doć do slobode ali uz pomoć onih koji su položili živote i nas koji smo srećom preživjeli sve strahote rata.
Nešto sam drugo htio reći sa onim "tko je koga prevario",i to u obavještajnom smislu.
Pogledajte tko radi u obavještajnim službama.

Nije stvar Financijske policije da povlači prijave,jer prijava kad se protokolira i ode na Sud,onda se zna tko je nadležan dalje.

Todorić i Rajić se kupaju u bogastvu koje je vlasništvo svih nas,a ne samo odabranih.Sad imaju strašno velik monopol i mogu bilo koga ucijenjivati.

Naposlijetku nije mi bilo ni na kraj pamet biti suradnik Pašalića.Šta se tiče bijelih mrlja ili kompromitirajućih podataka za to se nebojte.
Ja sam svoje domoljublje i patriotizam dokazao i onda i danas.

Pročitajte natrag navedene tekstove,pa zaključite tko je radio u službama za vrijeme vladavine Pašalića,Brzovića,...

Držali su za šefa kadrova u SZUP-u Juričić Zdenka,a koliko znam sad je opet aktualan za povratak u službu,jer je taj isti postavio UDBAŠE I KOSOVCE u SZUP.

Koliko je Pašalić imao dokaza o njima,njihovom radu,i koga je svjesno držao da rovare za ovu sadašnju vlast?

Očito da se razumijete u Financije,ali se ne snalazite najbolje kroz obavještajne zamke.

Nesmje se biti bahat u politici jer u pravilu to uvijek biva kažnjeno,kao šta će biti ovi danas na vlasti kažnjeni na prijevremenim izborima.Nemožete tvrditi da su sve Vaše postavke i zapažanja točna,o njma treba sa argumentima razgovarati,jer ako ne bude tako,sutra na izborima kad pobjedimo,nećemo se dugo zadržati na vlasti.
Treba nam dijalog a ne monolog rekao je Luka Podrug.

Nego ako smo mi pravi trebamo raspraviti šta će mo sutra.Od svih pitanja ako dobijemo vlast ponovo,naši političari jedino imaju brz odgovor:Imamo mi ljude za preuzest vlast.KOGA?
Zar ću i dalje gledat jedne te iste MUMIJE koje su napravile nenadoknadive štete nama svima.


zabrinuti: politologu
cijeli ovaj cirkus (dez)informacija s kojima bombardirate posjetitelje ove stranice, zapravo nameće jedno logično pitanje.
O špijunima i sličnoj bratiji nešto može znati samo kontrašpijun. Normalna osoba koja se bavi svojim poslom, koja je opće prihvaćena u sredini u kojoj živi nema vremena ni interesa baviti se pitanjima: tko koga, zašto, zbog čega, iz koih interesa i sl.
Stječe se utisak da na ovim stranicama gledamo slabo režirani špijunsko-kartelski film.


dragovoljac: Re: zabrinuti "O špijunima i sličnoj bratiji" nešto može znati svatko tko prati tisak i gleda televiziju. Baš su normalne osobe u potrebi da se bave ovakvim pitanjima iz razloga što zbog takvih tipove normalne osobe vegetiraju, odnosno ili nemaju posla ili ako ga imaju ne primaju plaću. Istim tim "normalnim" osobama koči se njihov intelektualni i stvaralački razvoj iz razloga što se "bratija" zbog toga osjeća ugrožena. Stara je taktika, koju su vrlo dobro upotrebljavali komunisti svugdje gdje su vladali, drži narod u neznanju i tada ti nije opasan. Ovim temama se bavimo jer želimo znanje, ali znanje koje bi pomoglo napretku a ne vodilo u destrukciju. Ovo čita mnogo ljudi i iz tog razloga bih naveo jednu parolu koju koriste naša braća po vjeri Irci: "Tiocfaidh ar la", odnosno prevedeno s gaelskog: "Naš dan će doći". Zato samo hrabro naprijed.


IMOTA: Da li je politilog uspio Natojao sam u dvije večeri pročitati ovih nekoliko stranica, intezivno dok je politolog odgovarao a s manje pažnje kad je prestao odgovarati.Što reći? Čovjek koji posjeduje toliko informacija a nigdje nije sudjelovao osim u poštenim poslovima i budali bi bio sumniv čovjek. Mislim da je politolog uspio dovesti svim čitateljima ovih stranica u srce i mozak sumnju o opravdanosti postojanja naše samostalne Hrvatske. Njegovi odgovori us zaista bili bajni i čovjek sve zna. Zanimljivo! Čovjek koji sjedi skupa s Manolićom za istim stolom nema pravo pisati i govoriti protiv onih koje je Manolić progonio prije 90-ete a i poslije. Pa nisu ljudi životinje. Svi mi imamo razum ali i ono što nazivamo slobodom mada je ona utopija realista i stvarnost sanjara, pa i sami možemo zaključiti neke stvari. Tvrdim da atentat na Nikolu Štedula u Švedskoj nije nikada izveden a politolog baš njega nije nikako spomenuo. Jedno mu priznajem . nislim politologu: nije umanjio vrijednost pokojnog predsjednika dr. Franje ponosnog Tuđmana ali ga nije baš ni nahvalio, možda to škodi njegovu interesu ili njegova šefa koji se možda zove ili Manolić ili Pašalić što je za mene
svejedno.
Želio bih svima poručiti da Pašalić nije HDZ - on je samo nažalost član te stranke i bez njega ta bi stranka puno bolje funkcionirala a gospodin politolog mu je baš dao na važnosti kroz svoje komentare ostavljajući Pašalića uvijek u mogućnosti ali nikada u izvršenju zla.
Stoga bih rado poručio svim Manolićima, politolozima i svim Pašalićima da se ne ogrću kao plaštom imenom pokojneg predsjednika Tuđmana i hrvatskih branitelja jer su oni najsvetije što je ova domovina dala.
Ne treba nama nemira ni raznih mišljenja jer je i žalosno da se svatko danas bavi politikom a u ovoj našoj jadnoj situaciji najčešće beskičmenjaci koji danas izdavaju prijatelje te bi tako i sutra domovinu izdali ako već nisu što je pod velikim upitnikom.
Na kraju jedna poruka: tri su državotvortne stranke HDZ, HSS, HSP - HDZ nije Pašalić nego mi, HSS nije Tomčić nego mi i HSP nije đapić nego mi Hrvati vjernici katolici. Zato neka našu budućnost blagoslovi Bog i uputi je putem ostvarenje svoga plana s nama.
BOG VAS BLAGOSLOVIO!


Hercegovac: Ajkula Nisam primjetio da se Todorić i Rajić kupaju, ali sam primjetio da oni jedini nešto ulažu u proizvodnju i da isplaćuju pristojne plaće. Da ta poduzeća nisu privatizirana do sad bi ih neki direktori već uništili, u namjeri da jeftino kupe nekretnine. Da sam ja odlučivao do danas bi bilo privatizirano bar 80% kapitala, a ne desetak posto. Koliko vidim jedino privatna poduzeća u hrvatskoj stvaraju profit. Mala i srednja privatna poduzeća na 20% kapitala ostvaruju 60 % DBP. 10 % tog kapitala je već i u vrijeme komunizma bio u privatnim rukama. Istina većina poduzeća je privatizirano ako gledamo njihov broj, ali ako gledamo kapital kojim ta poduzeća raspolažu nalazimo se tek na početku privatiacije.

To što imaju monopol trebalo bi izmjenit jačanjem antimonopolskih zakona, ali nisam primjetio da to Europska unija od nas traži.

Što se tiče obavještajnih službi da ste vi šef neke takve službe i da vam se nude kandidati kog bi ste vi uzeli: nekog tko je na baušteli radio kao zidar i dobar je s Manolićem, ili bi ste uzeli nekog profesionalnog obrazovanog obavještajca koji vas uvjeri da je pristalica samostalne Hrvatske.
Tko je radio u službama ja ne znam, nikad nisam imao prilike listati dosjee. O tome kao organizator znam samo organizacione principe i postupke, te znam kako se popunjavaju kadrovske križaljke. Vjerojatno je u kadrovskim križaljkama bilo grešaka i u pogledu sposobnosti i u pogledu državotvornost. Ali sve službe je izgradio Manolić, a ne Pašalić. Pašalić ih je samo pokušao popravit.
Dok je Manolić bio šef znam da je u vojsci bilo, na zapovjednim mjestima, mnogo KOS-ovac. Nisam imao nikakvih podataka iz dosjea, ali sam ih prepoznavao po "čudnim" zapovjedima u ključnim trenutcima na ključnim točkama obrane. Svašta su radili a nakon uočene greške, stalno su se pravdali, Tuđman je naredio. Kao da je Tuđman naređivao gdje će se koja zemunica postavit. Gorinšek je smjenjen tek kad su Šušak i Pašalić počeli preuzimati i taj segment obrane, a vrlo interesantna je i prodaja oružje stranci SDA iz skladišta MUP-a Bjelovar.

Sjećam se jednog Manolićevog intervjua iz sredine devedesetih. Rekao je otprilike ovako:"Ja sam kriv za Pašalića. Prepoznao sam ga kao mladog i sposobnog člana HDZ-a i uveo sam ga u vrh. Mislio sam da je Zagorac. Kad ga je Tuđman upoznao i uzeo k sebi doznao sam da je Hercegovac, ali bilo je kasno da išta više učinim."

Koliko se snalazim u obavještajnim službama, ja sam zadovoljan. Jedino, čini mi se, vi mješate obavještajne službe i tajnu policiju. Nije obavještajac doušnik. Nije obavještajac netko tko posjeduje gomilu dosjea. Obavještajac mora, na osnovu minimuma informacija, znati što protivnik misli. Najvažnije oružje obavještajca je vlastiti mozak. Dosjei su oružje tajne policije, a to je nešto sasvim drugo.

Što se tiče bahatost nisam imao prilike da Pašalića upoznam i da to provjerim, ali čuo sam od poslovnih partnera koji ga osobno poznaju da je to pomalo istina. Što se tiče njegovog poštenja svi su me uvjeravali da mediji uporno lažu. Razlog za to mi nije bio jasan dok nisam počeo pravit simulacije nabavke novca za nabavu oružja.


Ajkula: Re dragovoljac-Imota Počašćen sam ovakvim Vašim razmišljanjima.
Pun pogodak o Ircima,NAŠ DAN ĆE DOĆI,velika je škola znati o sukobu Iraca i Engleza.
Englezi jednostavno rečeno ne vole Katolike,i gdje je god njihov utjecaj bilo koje vrste,tu su Katolici obespravljeni.
Sve njihove obavještajne službe su instruirane za borbu protiv Katolicizma.

Engleska za to koristi:

Diplomatska i kozularna prestavništva.
Humanitarne misije.
Privredne misije.
Dojavnike svih vrsta.
Veliku pomoć im daju naši političari(osobito komunisti)
Kojekakva udruženja.
Svi su oni pod budnim okom MI6 i MI5 obavještajnih službi.
Posebno su njihove vojne obavještajne službe koje su stacionirane kroz SFOR,diljem cijele Hrvatske.U biti nitko im se nesmje približiti jer imaju poseban status.Mogu u Vas pucati i bit će kažnjeni javnim ukorom(tajno nagrađeni).
Sjetite se podvale za šverc oružja(afera Dobranje),koliko su naši obavještajci ispali glupi,na čelu sa onim tko ih je vodio.
To je bio pokušaj da svijet ima "dokaz" kakvi su katolici.

Sve su to Irci prošli i prolaze.
Koje su Englezi masakre i zvjerstva radili na Falklandima,i tko je bio osuđen.
Od povijesti su oni osvajačko genocidna nacija.
Gdje je ovdje Karla Del Ponte?
Zato nam treba znanje.
Imota odlične su ti poruke.
Hvala Vam od srca.


dragovoljac: Re: Ajkula Što se tiče masonerije, slažem se u potpunosti s tobom da o tome prestanemo pričati na ovom mjestu, no ipak smatram da je tema i previše zanimljiva da bi je potpuno ignorirali. Najbolje bi bilo otvoriti poseban topic sa tom temom, ali bez puno povijesnih predavanja, pokušajmo ih locirati u društvu i lokalizirati njihove ciljeve, bar one koji se kose s onim za što se zalažemo. Neosporno je da bi neutralizacija njihova učenja i rada umnogome pridonijela pomaku nabolje, a to većina ovdje uključenih želimo.

Bilo bi zanimljivo pročeprkati po ulogama nekih splitskih novinara i fotoreportera i njihovoj suradnji s obavještajnom i kontraobavještajnom zajednicom. Ljudi prije radili za SDS i KOS pa samo nastavili servisirati SZUP i SIS. Oni su i dalje ti koji postojeću manipulaciju artikuliraju i predstavljaju kao javno mijenje, a većina ljudi to prihvaća bez pogovora. Mislim da bi tu skidanje maski dosta pomoglo i da bi se neke stvari ogolile do same kosti tako da se vidi da iza puno prenapuhanih stvari ne stoji ništa a bitne stvari se kriju ili minoriziraju.

Komentari su izvrsni, očekivanje novih dobro će mi se osjetiti na impulsima na kraju mjeseca. Šalim se. Samo nastavi. Ne bi vjerovao koliko ljudi svaki dan pita za ovo ovdje.

Tiocfaidh ar la!, a nadam se da ćemo ubrzo moći reći i Tannaig ar la linn, tj. Naš dan je došao.


Ajkula: Re dragovoljac ODLIČNO.
Potpuno se slažem bez povijesti samo današnjost nas interesira da padnu maske.Šta kraće to bolje.
Hercegovcu predlažem da napiše knjigu jeftinije ću proć,a ako ovo čita Doktor sigurno će ga pozvat sebi,osim ako nedaj bože nije ovo nova promocija Pašalića.


dragovoljac: masoni 1996. godine iz krugova europskih masona moglo se čuti kako im u Europi smetaju još samo slovačka vlada i hrvatski narod. Hrvatskom narodu na čast a vladi koju su držali u svojim rukama na sramotu. Držeći se ideje da u ovoj temi idemo izravno i argumentirano navesti ću imena za koja sam siguran da pripadaju zagrebačkoj loži "Vijenac": Nenad Porges, Silvije Degen i Davor Štern.

Zanimljiva je uloga Silvija Degena koji je sudjelovao u pokušaju osnivanja Velike lože Jugoslavije 1990. godine kada je za Velikog meštra iste lože izabran Zoran Nenezić.

Neki od članovi rotary kluba Split su: Vjenceslav Bacci, Juroslav Buljubašić, Zlatko Gall, Miće Gamulin, Marin Mrklić, Tihomir Rađa, Željan Radman, Vladimir Resner, Jerko Rošin, Matko Trebotić, Anatolij Kudrijavcev...

Dekret kongregacije sv. Oficija od 11. siječnja 1951. godine kaže: "Klerici se ne smiju upisivati u udruženje "Rotary club" ni prisustvovati na njegovim sastancima; laike pak treba poticati da vrše odredbe kan. 686. ZKP-a".

DOMINUS REGIT ME, ET NIHIL MIHI DEERIT!


Ajkula: Masoni Odlično dragovoljac,tako se to radi.Osm ovih tema koje su aktualne mislim da je vrlo važna tema prisluškivanje,praćenje i općenito tajni nadzor nad civilima.
Malo treba porazmisliti pa usput i nešto obraditi od toga kao i spregu civilnih i vojnih tajnih službi.


Hercegovac: Ajkula Što se prisluškivanja tiče naši političari i novinari se tuže da ih prisluškuju, a nisu svijesni i da nas sve i gledaju a ne samo prisluškuju. Istine, ne domaće obavještajne službe već globalne.

Uhođenje protivnika nastoji se paralelno izvoditi tehničkim sredstvima, analizom legalno prikupljenih informacija iz sredstava masovnog priopćavanja, te širenjem mreže informatora u protivničke: vojne, političke, privredne strukture, patentne urede, znanstvene institucije, humanitarne organizacije, vjerske sekte, te pokrete za zaštitu ljudskih prava.

U velikim, razvijenim državama obavještajno sigurnosne službe su podijeljene na: obavještajne (prikupljanje podataka), sigurnosne (zaštita vlastitih podataka), službe za vođenje specijalnog rata, te vojne obavještajne službe.

Najveće države koje raspolažu špijunskim satelitima mogu snimati sve telefonske komunikacije (razgovori, fax, e- mail, internet) bilo gdje na svijetu. Kabel koji spaja telefonsku slušalicu i aparat zrači dovoljno da razgovor snime sateliti. Takvi razgovori kasnije se kompjutorski sortiraju i analiziraju po pozivnom i dozivnom telefonskom broju, po lokaciji pozivnog i dozivnog telefona, po vremenu razgovora, po jeziku, po ključnim riječima i po boji glasa govornika. Tek ovako sortirani i analizirani razgovori idu analitičarima na provjeru. Zaštita od ovakvog prisluškivanja moguća je tek ako se i pozivni i dozivni aparat nalaze u prostoriji koja je izgrađena kao Faradejev kavez, i ako su svi električni kablovi i spojevi kroz koje putuje signal smješteni duboko pod zemljom. Ako obavještajna služba ima “prijateljske veze” s lokalnom telefonskom kompanijom ni ovakva zaštita nije sigurna. Mobilne telefone mogu prisluškivati te prostorno locirati i najslabije opremljene obavještajne službe. Veće organizacije mogu vršiti prisluškivanje preko mobitela i kad je aparat isključen, tako da nazovu broj aparata, a prije nego što stisnu posljednju znamenku pozivnog broja puste posebnu šifru koja uključuje mikrofon. Na taj način mobitel postaje "buba" koja prenosi sve zvukove do 15 metara iz okoline. Tek ako se izvadi baterija iz mobitela moguće je onemogućiti ovakvo prisluškivanje. Kompjutorske podatke koji prelaze preko ekrana kompjutora moguće je snimiti na udaljenosti od nekoliko kilometara. Obavještajne službe koje imaju "prijateljske veze" s proizvođačima kompjutorskih operativnih sustava mogu skidati podataka sa svakog kompjutora priključenog na Internet, koji radi pod operativnim sustavom te kompanije. Pomoću diskete s posebnim programom moguće je zaobići sve zaštitne šifre u kompjuteru.

Zaštitita podataka koji se pregledavaju na kompjutoru, moguća je ako su kompjutori smješteni u prostorijama izrađenim kao Faradejev kavez i pod uvjetom da kompjutor nije priključen na nikakvu mrežu. Mobilne telefone nije moguće zaštititi.

Američki satelitski obavještajni sustav opskrbljen je i kamerama vrlo visoke rezolucije i širokog spektra koje snimaju određena područja brzinom od 16 snimaka u sekundi. Kompjutorskom analizom ovih snimaka moguće je vidjeti što se na određenim koordinatama, u određenom trenutku nalazi. Moguće je razlikovati vozila i ljude, a vrtnjom filma unatrag ili unaprijed moguće je otkriti odakle su vozila ili ljudi došli i kuda su otišli. Ovaj sustav je u razvoju, a pokriva sve veću površinu zemlje.

Slušam jutros na radiju "Hrvatska vlada sklopila ugovor sa MICROSOFTOM o korištenju njihovih programa u svim državnim institucijama.

A nisu ni svjesni da svi njihovi programi imaju dva tajna "ključa", jedan u vlasništvu Microsofta, a jedan u vlasništvu NSA.


marioss: Re: masoni
Negdje procitah o nespojivosti masonstva sa crkvom i to me je zacudilo. Pa poznati je Opus Dei u temeljima crkve do danas a koga zanima moze vise naci na npr. www.mond.at/opus.dei/. Dakle, crkva zivi uz masoneriju od davnina.

Dodatno, pa zar nije i Tudman Rotarijanac?


dragovoljac: Re: marioss To što si pročitao o nespojivosti masonstva i Crkve ne treba te čuditi, već po ovih par rečenica vidljiv je tvoj stav o tome. Prvo, Crkva se ne piše malim slovom kako ti to radiš, drugo, Opus Dei je nastao 02. listopada 1928, dakle jedna je od mlađih crkvenih organizacija pa prema tome masonerija ne može živjeti u Crkvi od davnina, treće, koga nešto zanima, a pogotovo istina o Opus Dei, može posjetiti službenu stranicu Opus Dei na www.opusdei.org , a ne nasjedati raznim dezinformacijama kakvih je mreža puna, treće, ako želiš povezivati dr.Franju Tuđmana s masonima, najsumnjivije je njegovo svojevremeno primanje počasnog doktorata u Luganu (čini mi se 1992.g.), a sveučilište u Luganu figurira kao centar velikog orijenta.

"A što se prisluškivanja tiče" ono je izmaklo ikakvoj kontroli, prisluškivati može svatko tko poželi, oprema je svima dostupna, samo je pitanje kako to tko usmjerava, u kojem pravcu ide i kakvi su mu ciljevi. "a koga zanima može više naći na npr. www.dis.org/erehwon/spookwords./html ", pa vidjeti kako to radi NSA.

Što se tiska tiče, mnogo puta je važnije pročitati tko piše koji članak nego ono o čemu piše. Tada stvari postaju jasnije.


savjest: stručnjaci Ivica Marušić radio je u SDSu, SZUPu, odakle je penzioniran i vrlo dobro stambeno zbrinut, a 99 postavljen je za direktora poduzaća AKDzaštita koje bi trebalo upošljavati hrvatske branitelje, nakon toga evo čovjeka na čelu SISa. BLAGO NAMA SA TAKVIM STRUČNJACIMA!


dragovoljac: Još o plotologu, mr. Anti Barišiću Jure pretekao si me, taman sam radio koncept materijala o kojem i ti pišeš, ali nije mi žao, svaka čast na konkretnim podacima. Još ću nadodati nešto:

Mr. Nate Barišić i njegov kolega Božo Kovačević (ne ministar), 1996. godine prodavali su dezinformacije o protivnicima HDZ-a.
Već spomenuti Kovačević početkom osamdesetih bio je angažiran u zagrebačkom centru SDS-a "po liniji nacionalizma i građanske desnice". Bio je zadužen za kontrolu i uhićenja Marka Veselice i Đure Perice, a jedan od glavnih predmeta obrade bio mu je dr. Tuđman.
Ante Barišić, danas asistent na Fakultetu političkih znanosti, voli se predstavljati i kao "analitičar", "politolog" ili "komunikolog", na vrhuncu svoje karijere u SDS-u radio je "po liniji klera", tj. prevedeno na normalni jezik uhodio je, prisluškivao i ucjenjivao svećenike i časne sestre. Od strane I.Z. Čička 1991. godine razotkriven je kao čovjek koji je batinao studente optužene za neprijateljsku djelatnost jer su u studentskom domu na Lašćini pjevali hrvatske pjesme, što je vjerojatno razlog za njegovu smjenu s mjesta savjetnika dr. Tuđmana, a ne po njegovim tvrdnjama obrana gen. Špegelja, koja mu usput budi rečeno i nije bila najuspjelija. Poslije se zbog svoga pada u nemilost pokušao "zahvaliti" Čičku navodno nakon Oluje pronađenim dokumentima koji su optuživali Čička da je 1966. godine zavrbovan od UDBE pod kodnim imenom "Bak". Za taj posao Barišić je trebao biti nagrađen, od Vjesnika koji je tu informaciju objavio, sa 20.000 DEM.
Toliko o moralu i poštenju politologa.

I ovo što mi ovdje radimo može se nazvati lustracija.

Ante otvorio si Pandorinu kutiju, svjesno ili ne, i sada stvari treba dovesti do kraja da bi se kutija zatvorila i prošlost arhivirala. A da bi se došlo do toga mnoge maske trebaju pasti.


Ajkula: Juri i Dragovoljcu Kao mala dopuna.
Prijamni na fakultet(kurs)političkih nauka,položio je kao srednjoškolac radeći kao suradnik SDS,a potom na fakultetu položio zvanje pravoga suradnika,šta je bio uvjet za kasnije dužnosti.
Manolić mu je bio uvijek uzor u radu.


dragovoljac: Geneza problema Začetak problema u hrvatskoj obavještajnoj zajednici nalazi se u činjenici da su 1990. g. sve ključne položaje preuzeli bivši službenici jugoslavenske službe državne sigurnosti i njihovi suradnici, koji su se specijalizirali za borbu protiv "hrvatskog nacionalizma" i "hrvatske emigracije".
SZUP je preuzeo Smiljan Reljić, potomak poznate predratne orjunaške, a za vrijeme rata i nakon njega partizansko-oznaške obitelji iz Drniša. Reljićev glavni savjetnik bio je Franjo Vugrinec, zagrebački udbaš. Najvažnije odjele u SZUP-u, kao i u većini Centara SZUP-a preuzeli su također poznati "borci protiv hrvatskog nacionalizma": Mišo Deverić, crnogorac Vjeko Brajović, Ivan Horvat, Zdravko Pejić, Stipe Perković, Darko Starčević...
Na čelo SIS-a postavljen je Josip Perković, posljednji "veliki borac protiv hrvatskog nacionalizma i ustaške emigracije" (mentor Josipa Perkovića u UDBI bio je raspop Srećko Šimurina, dugogodišnji alfa i omega hrvatske UDBE)
Čitavu obavještajnu zajednicu koordinirao je Josip Manolić kojega se može smatrati glavnim kreatorom kadrovskog, organizacijskog i metodologijskog razvoja hrvatske obavještajne zajednice. On zapošljava bivše oznaše i udbaše: Zdenka Svetea iz Bjelovara, Miju Hlada, Slobodana Josipovića, člana poznate udbaške obitelji koji je svoj zanat ispekao u beogradu, Zdravka Mustaća, posljednjeg kapa saveznog SDS-a.
Istodobno u rad službi uključuje suradnike UDBE koji su hrvatske emigrante pratili u inozemstvu: Tomu Sedlu, Krunoslava Pratesa, Stjepana Kralja. Ovi nastavjaju s istim poslom početkom devedesetih samo što to tada zovu ekstremne iseljeničke grupe.
Na čelo vojne obavještajne službe postavljen je Davor Domazet Lošo, o kojem se već dosta prije pisalo na ovim stranicama.

U takvim uvjetima i s takvim ljudima prošli smo i bolje nogo što mislimo posljednijh deset godina.


Ajkula: Re Dragovoljac Slobodana Josipovića otac Mate bio je načelnik centra SDS Split.Slobodan je radio u to vrijeme kod oca,kao glavna veza doušnika iz emigracije kao i veza sa diplomatima koji su radili po Hrvatima.
Glavni suradnici u Splitu su mu bili Gojun Josip,Vujanić Mirko,Karanović Petar(zv.Mišo).
Održavao je kontakte sa Maksom Manfredom.Išao je često u inozemstvo na kontakte.
Jozo duplančić(zamjenio ga Mate)načelnik centra SDS Split i Šipić organizirali ubojstva Hrvata po svijetu.
Jozo Duplančić je upetljan oko Barešića jer je često putovao u Švedsku.Osobno je više puta kontaktirao sa Sindičićem.
Sva Splitska družba i dan danas je udbaški ustrojena protiv svega Hrvatskoga.
Bruno Stanić,Marušić Ivica(i ostali prije navedeni SIS-avci),Bože Gabričević,Stipe Perković,Milan Perkušić,i ostali drugovi.


dragovoljac: Bruno Bušić Nedugo prije ubojstva Bruna Bušića 1978. godine Josip Perković prebačen je iz Osijeka u zagrebački centar SDS-a gdje je radio u III sektoru koji se bavio likvidacijama hrvatskih političkih emigranata. U to vrijeme načelnik sektora bio je Ivan Oroz.

Na onome je tko je Bušiću organizirao smještaj u Parizu leži veliki dio odgovornosti za njegovo ubojstvo.

Dio dokumenata nestalih iz arhive centra SDS-a u Splitu došao je do Milana Buškaina koji ih je dostavio Markici Rebiću. Dokumenti su bili spaljeni u vrijeme dok je Blagoje Zelić bio otet i ispitivan o ubojstvu Bruna Bušića.

Tko je bio na poziciji da uđe u arhiv, iznese ga i spali te organizira otmicu, ispitivanje Zelića a u isto vrijeme i sudjeluje u snimanju filma o ubojstvu Bruna Bušića?

Ista osoba je inzistirala na tome da Sindičić bude optužen za Bušićevo ubojstvo kako bi skrenula pažnju sa sebe.

Josip Manolić je u razgovoru sa švedskim novinarom hrvatskog podrijetla Nikolom Majstorovićem izjavio da se Vice Vukojević ubacio u MUP ponajprije kako bi se dočepao udbine dokumentacije, te da je nekim njezinim materijalima manipulirao (preko tjednika ZORA a u suradnji sa Božom Vukušićem i Tomicom Merčepom), a neke je dao spaliti.

Ivan Cerovac i Josip Majerski tvrde da je Vice Vukojević bio u Parizu upravo kad je na Bušića izveden atentat.

S odlukom o Bušićevoj likvidaciji bili su upoznati Blagoje Zelić, Srećko Šimurina, Đuro Lukić, Josip Perković, načelnik II uprave SDS-a Stanko Čolak, Jerko Dragin, šef centra SDS-a Rijeka, Max Manfreda, šef hrvatske udbe Vinko Bilić, Zlatko Uzelac, ministar SUP-a SRH, Josip Duplančić, šef centra SDS-a Split.

Zelić je akciju organizirao uz pomoć svojih agenata u Parizu, Nevena Baričevića ("Marko"), te braće Dinka ("Šime") i Ivana ("Đorđe") Jukića. Sa Baričevićem koji je bio blizak Bušiću su kontaktirali operativci splitskog centra SDS-s Frane Dukić i Čedo Matutinović.


Ajkula: UDBA Postojao je još jedan UDBIN ubojica sa područja Splita isto pod nazivom MAKS.
Još nisam siguran tko tko se krie iza tog pseudonima ali vrlo brzo ću saznati o kome se radi.
O mnogim tajnama mogao bih nam ispričati i bivši šef SIS-a RH Gugić Ante,kojega je još kao srdnjoškolca na vezi Držao bivši djelatnik SDS-a centra Split Belak.

(...)

Ajkula: Čikoli Ante Gugić je rodom iz Sinja selo Radošić.Sada kao i svi veliki živi u Zagrebu,u velikom četvorosobnom stanu.Iz razočaranja šta ga njegovi koji su sad na vlasti nisu prihvatili,odao se alkoholu.
Jedna mu kći radi kao operativac u vojnoj policiji u Zagrebu.
Zbog svojih milicijskih metoda u kući,psihički uništio suprugu.
Pozdrav Čikoli.

(...)


Ajkula: UDBAŠI
Evo Vam spisak,svima nama omraženih operativaca SDS CENTRA SPLIT,koji su radili u vrijeme načelnika BLAGOJA ZELIĆA.
To su osobe koje su bili gospodari naših života.To su osobe koje su vodili ljude na ozloglašeni Katalinića Brig u zatvor,ispitivali ih i mučili.

STIPE PERKOVIĆ
BRUNO STANIĆ
IVICA MARUŠIĆ
ANTE DVORNIK
JOSIP GOJUN
PETAR KARANOVIĆ
BOŠKO BAKOVIĆ
ANĐELKO BELAK
DRAGAN VUKMIRICA
ŽELJKO ŠKOVRLJ
ZORAN ŠAPONJA
DAVOR VESELINOVIĆ
JOŠKO DRAGANJA
ANDRO GALINOVIĆ
FERDO GOJAK
VELJKO BOSANČIĆ
BORIS JELASKA
NIKŠA CRNOGORAC
NEVEN AVRAMOVIĆ
MIRKO VUJANIĆ
MIODRAG ZAHARIJA
DUŠKO VRZIĆ
ŽARKO SULIĆ
DAMIR ŽIVKOVIĆ
ZLATKO BOBAN
GORAN BARTULOVIĆ
BRANKO IVANIŠEVIĆ
ADNAN HUBANIĆ
ANTON KATIĆ
NIKOLA KRAJNOVIĆ
RADE KRAJNOVIĆ
GORAN GRUBIŠIĆ
IVICA BEČIĆ
TOMO ĆUK
KREŠO NENADIĆ
NENAD MORAČA
KOČO PAVIĆ
MANE SKROBONJA
MILAN RADEVENJIĆ
IVICA STOJKOVIĆ
MIOMIR RADOVIĆ
JOŠKO POLIĆ
ANTE POLIĆ(TONĆI)
KREŠIMIR SRŠEN
DARKO STANIĆ
IGOR PERIĆ
MARKO OREB
BLAGOJE MASTILOVIĆ
LADISLAV PIVČEVIĆ
GORKI BULIMBAŠIĆ
IGOR BOŽIKOVIĆ
MARINKO DUDE
NEDJELJKO JELAŠ
MATE JUKIĆ
IVAN KRAMARIĆ
MARKO KRIŽANOVIĆ
MARINKO ZOROJA
IVO ŠEGEDIN
ZVONKO ŠAŠKOR
PAVAO KUPREŠANIN
ANTE LETICA
GORAN MILETIĆ
BLAŽENKO RADOVNIKOVIĆ
ČEDOMIL MATUTINOVIĆ
DAVOR MATIĆ
MARIO MARIĆ
MARKO POPARIĆ za koga upućeni kažu da mu je cijela obitelj radila za SDS,a da mu je kuća u Sinju bila ispostava SDS Centra Split.

Za svakog ponešto.


Hercegovac: dragovoljac
Lijepo si ovo napisao , ali želo bih te malo nadopunit.

I u demokratskim državama ove službe vole širit svoje poslove.

U demokratskim državama obavještajne službe su pod nadzorom izvršnih a djelomično i zakonodavnih tijela, tako da javnost ponešto može saznati o njihovom radu. Da bi količinu ovakvih javnih informacija smanjila na što je moguće manju količinu, sve obavještajne službe nastoje svoje djelovanje što više prikriti od zakonodavnih tijela. Da bi to mogle, one nastoje raditi po načelu; prikupljanje podataka, analiza podataka i planiranje operacija radi služba, a izvođenje operacija se prepušta saveznicima. Saveznici među novinarima obrađuju javnost i pripremaju je na ono što službi odgovara. Saveznici među političarima, međunarodnim institucijama, nevladinim udrugama, humanitarnim organizacijama, oslobodilačkim pokretima i terorističkim organizacijama zaduženi su za izvršenje operacija. Financiranje operacija prepušta se najčešće mafijaškim organizacijama.

Dodatne izvore financiranja ove službe nalaze na više načina:

1. zaštiti mafijaških udruga pri trgovini droga ili drugih krijumčarenih roba,

2. prodaji zapljenjene droge ili drugih zapljenjenih dragocjenosti u vlastitoj režiji,

3. prodaji velikim kompanijama onih prikupljenih industrijskih tajni koje nisu potrebne vlastitom vojno-industrijskom kompleksu,

4. prodajom tajnih poslovnih informacija burzovnim špekulantima uz njihovu obvezu da dio prikupljenog profita utroše za obavještajno političke poslove(npr. Soroš).

Sva ovako nelegalno stečena sredstva obavještajno sigurnosne službe troše na, također, nelegalan način, s čime članovi zakonodavnih tijela nisu upoznati. Ponekad čak ni vlade i predsjednici ne znaju što im rade njihove tajne službe čime ove organizacije postaju mafijaško teroristička vlast iz sjene.

Pojedine obavještajno sigurnosne službe osim prikupljanja informacija o protivnicima, te zaštite vlastitih tajni, bave se specijalnim metodama rata protiv potencijalnih protivnika. Ti oblici rata su:

1. Medijski napadi na protivnike,
2. Likvidacija protivnika,
3. Financijsko ratovanje.

U slabijim državama strane obavještajne službe stvaraju popise poželjnih i nepoželjnih političara. Nepoželjne političare nastoje ukloniti sa političke scene najčešće medijskom kampanjom. U ovakvim kampanjama služe se medijima, novinarima i urednicima koji su, najčešće, već i sami protivnici napadnutih političara, a ponekad i plaćaju poneke novinare i vlasnike medija. Ovakva medijska kampanja odvija se obično u tri koraka:

1) dostavljanje medijima istinitih kompromitirajućih podataka o napadnutim osobama,
2) medijski napad podacima koji su samo djelomično istiniti,
3) otvoreno zagovaranje rušenja pojedinih političara i stranaka.

Protiv ovake kampanje napadnute države mogu se braniti samo jačanjem vlastitih obavještajnih službi. U svakoj ozbiljnoj državi obavještajne službe moraju biti garant da na bilo kakvu važniju funkciju neće doći osobe koje netko može ucjenjivati ili kompromitirati. Sve važnije političare i državne službenike obavještajne službe moraju štititi i nadgledati. Ako pri tom primjete da su skloni korupciji, preljubu, seksualnim nastranostima, ovisnosti o kocki, drogi, alkoholu, bilo oni bilo članovi njihove uže obitelji, tada najviši politički vrh treba biti obavješten o postojanju sigurnosnog rizika.

Sigurnosne službe često pribjegavaju i fizičkoj likvidaciji protivnika koje ne mogu na drugi način neutralizirat. Metode likvidacije su: organizirane prometne nesreće; organizirana samoubojstva; atentati.

Atentati se obično organiziraju tako da se pripremi žrtveni jarac (neki kriminalac ili duševni bolesnik) koji misli da je atentator, koji ništa ne zna o organizatorima, i kojemu se sudi. Njegova uloga je da skrene pažnju istrage i medija na krivu stranu. Pravi atentatori djeluju iz daljeg i ostaju skriveni.

Financijski rat se može voditi protiv kompanija koje ne surađuju ili protiv država. Neposlušne kompanije može se uništiti uz pomoć konkurentskih kompanija, ili ih se može otkupiti. U ovom veliku vrijednost imaju tajne poslovne informacije o poslovanju kompanija. Kako se financijski ratuje protiv država ovdje sam već pisao pa neću ponavljat.


Hercegovac: Treneru Preko Kutle se prao novac za nabavu oružja na način kako sam prije objasnio. O Fižuliću i Čačiču nemam dovoljno podataka. Ali znam da je Čačič imao ulogu u padu Varaždinskog korpusa. Nakon toga u Varaždinu i Bjelovaru su se događale čudne stvari s oružjem. U tom imam i neka osobna iskustva, ali ne znam dali je Čačič u tom imao nekakvu ulogu.

Negdje oko Nove godine jedan vojnik mi je rekao da ima vezu u Zagrebu preko koje možemo kupiti oružje. Trebalo mi je još protuoklopnog naoružanja pa smo nas nekolicina otišli u Zagreb. Stigavši u Zagreb, od veze smo doznali da je oružje u Bjelovaru, ali smo doznali i da oni misle da je oružje za Bosnu, jer je vojnik preko kojega je veza išla iz Brčkog. Ipak smo ih nagovorili da nas odvedu u Bjelovar. I tamo su se "povukli" čim su nas vidjeli u uniformama HV-a. Poslije nekoliko rundi pića ipak smo ih nagovorili da nas povežu s gazdama. Nakon nekoliko sati doznali smo da od trgovine nema ništa. Da smo došli u ime stranke SDA, dobili bismo i policijsku pratnju do Save. Osoba koja odlučuje o prodaji navodno je bio glavni operativac MUP-a Bjelovar. Kasnije sam dočuo da je tadašnji šef MUP-a Manolić prodavao oružje stranci SDA, a Šušak je naoružavao HVO.

Kasnije, tijekom 1993. kad su počeli sukobi između Hrvata i Muslimana u Bosni, Šušak je onemogućio prodaju oružja Muslimanima te je Manolićeva trgovina onemogućena. Tada su počeli medijski napadi na Hercegovce.


Ajkula: Dragovoljcu
Mislim da znam zašto se momentalno ne javljaš.Ne želim ništa komentirati,nastavi bit će mi drago.
Vrhunski si.Piši prije ti,a ja ću te samo lagano pratiti.
Ako se ne javiš,neću se više ni ja javljati,a bilo bi to vrlo loše.
Nadam se da si shvatio moju poruku.
Pozdravlja te "velika bjela psina" od srca.(moj grijeh)


Hercegovac: Treneru, zengi, dragovoljcu Treneru

Kod Fižulića i Čačića je interesantno da im je biznis najbolje krenuo u vrijeme kad je Hrvatskoj bilo najteže. Odakle im početni kapital?, pitanje je na koje bi vrijedilo odgovorit. Interesantno, u Čačičevu stranku je prešlo vrlo mnogo Manolićevih suradnika iz tog vremena. Ja ne poznajem nikog tko je koncem 91. i početkom 92. bio u njihovoj blizini pa ne mogu provjerit slutnje.
Ako ti nešto više znaš reci.

zenga

Kako obavještajne službe ili lobiji velikih banaka ruše manje banke to je u ekonomskoj teoriji već dosta objašnjeno. Nešto od tog možeš vidjeti na svijetskoj političko-ekonomskoj sceni svakih nekoliko godina. Dovoljno je da pogledaš kako je nastala velika ekonomska kriza 1929, kako je došlo do raspada u Albaniji, Indoneziji i mnogim drugim zemljama.

Scenarija ima nekoliko i uvjek se iznova ponavljaju. Nešto od tog sam ovdje već objašnjavao.

dragovoljcu

Obavještajne službe nikad ne prodaju oružje isključivo zbog zarade. Zarada je način da postupak mogu ponovit. Osnovni cilj je da ostvare utjecaj na određene vojne snage. Interesantno je da je 91., 92., i početkom 93. HV naoružavao BiH Hrvate, a MUP BiH Muslimane. Kad je došlo do sukoba između Hrvata i Muslimana Šušak je onemogućio Manolićevu trgovinu preko MUP-a.

Naoružavanje Zeničkog i Mostarsko-Konjičkog korpusa Muslimana tad su na sebe preuzeli Englezi i Francuzi, dok su Amerikanci naoružavali Tuslanski korpus.

Interesantno, upravo ovih dana je MI6 preko BBC-a počeo kampanju protiv Amerikanaca navodeći kako je jedan Američki avion pun oružja sletio na Tuzlanski aerodrom kršeći embargo(a oni su ga kršili non stop).

Izgleda da Britanci ne mogu oprostiti amerima što su naoružali Tuzlake i tako spriječili Srbe da prošire Brčanski koridor. MI6 je preko BBC-a uspio strpati u zatvor Dinka Šakića, bivšeg predsjednika Argentine Menema i njegov vojni vrh, a vidjet će mo što će uspjeti protiv CIA-e. Možda i ovdje nađu nekog "neovisnog istražitelja".

Mnogo više bi im odgovaralo da su Muslimani gubitke kod Tuzle kompenzirali osvajanjem Hrvatskih enklava i doline Neretve u nastojanju da dobiju Luku Ploče i okolinu.


Ajkula: Re Hercegovac Obavještajni rat MI6 je toliko jak da se prosto proširio na svaku stopu Hrvatske i BIH.
U Hrvatskoj su Englezi infiltrirali svojih agenata da je to prosto nevjerojatno.
Najveću logistiku pruža im današnja vlast.
Za MI6 radi mnogo srba,engleskih državljana,koji imaju lažne dokumente.Prvo govore naš jezik,imaju doušnike u skoro svakom mjestu,odlično su obučeni kao agenti.
Stari kadar iz UDBE I KOSA im pruža sve informacije(najviše je radilo srba u tim službama),a naša vlast širi brastvo i jedinstvo.
Najjača baza MI6 nalazi se u Banjaluci u Engleskim SFOR bazama.
O elektronskom nadzoru netreba ni govoriti koliko su jaki.
Pogledajte Divulje i Zagreb.
Logično se nameće pitanje šta naše protuobavještajne službe rade i tko ih upućiva na krivu stranu?


zenga: Hercegovcu U slučaju hrvatske radi se o ostacima obavještajnih
službi yugoslavije, nažalost u hrvatskoj došlo je do sukoba profesionalaca i pričuvnih dojavnika koji su preko HDZ-a. došli na vlast zajedničkim snagama, jer su jedne drugi trebali. U svakoj stihijskoj revoluciji bi izgubili glave, a kod demokratskih promjena, recimo da su na vlast došli istinski nacionalist ili demokrate, napunili bi zatvore, i bio bi im zatvoren pristup u svim institucijama Zakonodavne, Sudske i Izvršne vlast. Ovako oni su zajednički bili nosioci "demokratskih promjena", te su mjesto BRATSTVA I JEDINSTVA proturili naivnim hrvatima parolu NACIONALNO POMIRENJE.
Preko te parole uspjeli su u institucije gurnut masu kadrova koji su u bivšem sistemu ogrezli u zločin i mjesto bi im bilo u zatvorima. Mi rođeni poslije drugog svjetskog rata nemamo se miriti s djecom partizana i ustaša ili domobrana jer nismo bili ni zavađeni, a zločini koji su bili počinjeni u ime ovog ili onog su ZLOČINI,a sa njima nema pomirbe. Kad dirnete partizana zločinca on odmah vikne da je antifašist, a kad dirnete nekog ko je iz (pretežno ) niskih pobuda ubio nekog civila, ranjenika ili zarobljenika, odmah skoče različiti stožeri za zaštitu digniteta i viknu da je on branitelj. I Fumić i Čondić stoje na istim pozicijama, samo očito da je Čondić naivan.
Svađe PRIČUVNIH ( Norval ) i PROFESIONALNIH počele su jačanjem Šuška u MORH-u, normalno uz pomoć neizbježnog Josipa Perkovića, koji je kao Načelnik SIS-a, utjecao na kadrovska riješenja, preko koje se spomenuta bratija dočepala LOGISTIKE i FINANCIJA a kasnije preko sve "ŠKOLOVANIH" ljudi i do SZUP-a. Rat je za njih bio pravo dioničarsko društvo, vreća bez dna. Sjetite se što je Hebrang rekao kad je preuzeo MORH. Toj "gospodi" je rat trebao, a ekipirali su se kadrovima koje sam već prije nazvao bjelosvjetskim hoštaplerima i ljudima sumljive prošlosti, ali očito svjetle budućnosti, niskog kvocjenta inteligencije, te ljudi niske naobrazbe koji su sve radili samo da bi ostali na pozicijama. To je i izazvalo rat u BiH,
koji je omogućio šverc sa srbima i "babom", a ujedino i omču oko vrata naivnim hrvatima kojima će to uvijek biti istočni grijeh. Tu je nepotrebno izgubljena populacija mladih ljudi iz BiH, a narod opljačkan.
Da se vratimo na banke, ekipe iste močvare radi na nekoliko kolosjeka i prilično su složni, ali ipak jednom pukne, a puklo je na Dubrovačkoj banci, jer Barač kao iskusni lisac ( vidi koje je afere preživio ), zna da bi na takav način pretvorbe jednom mogao i odgovarati jer to nije njegov način rada. I tada je krenulo.
Glumina banka je rušena slučajno aferom Vinjani, kada je zaustavljen kombi kojim su zaštitari prevozili 53. pošiljku novca iz BiH, misleći da je u njoj neevidentirano
600.000 DEM koje je Dubrovačka banka Mostar slala u hrvatsku, te Bekavac, stručni kadar doktora odrađuje poso za koji nije bio nadležan, i to tako nestručno da će ga po svim podacima uskoro stići zaslužena kazna, a onda ako ova vlast želi, i sve aktere močvare do samog vrha HBH .
Ako mi vrijeme i narušeno zdravlje dopusti, posjetioci ovh stranica moći će vidjeti i masu dokumenata, slika o nekim slučajevima za koji je veći interes, slučaj M. Barešića, Ludviga-Lutka Pavlovića, ali i dokumenata koji dokazuju suprotno pisanoj povjesti "POBJEDNIKA".
Normalno, ako nam ova Vlast ne uskrati INTERNET ili ovu stranicu. Sudskih tužbi se ne bojim.


Ajkula: Re Lisac Na ovoj stranici ću ja odgovorit Liscu na postavljena pitanja iz JUTE.

Tko je Marin Sopta?
Izvanbračno dijete od oca oficira,rođen u Sarajevu.U mlađim danima sa majkom odlazi u Kanadu kod ujaka Karla Sopte(nedavno umro u Zagrebu).
Ujac Karlo izvršio ubojstvo policajca u SAD,bio osuđen.Poslije izdržane zatvorske kazne otišao iz SAD u Kanadu.
U Kanadi skupa sa Marinom radio za UDBU.U Hrvatsku ga doveo Gojko Šušak.
Marinova supruga Marija potječe iz prave Hrvatske obitelji,i kad bih se njen otc digao iz groba poželio bih da se odmah vrati kad bi vidio za koga se udala.

Tko je Gojko Šušak?
U Kanadi radio kod Milana Krijana (građevinski poduzetnik)a poslije otvorio piceriju.(pisala Jasna Babić).Bio suradnik UDBE.

Tko je Ante Beljo?
Ante Beljo sa grupom Hercegovaca popalo lovu iz HSS-ova Doma u Sudbury Kanada.Izbačeni svi skupa iz Doma dok ne opravdaju 3oo.ooo Kanadskih dolara.
Isto se dogodilo da je grupa hercegovaca iz HSS-ova Doma u Calgary Kanada pokupila lovu.Svi skupa izbačeni iz Doma dok ne opravdaju dolare.
Radio za UDBU.Doveo ga Gojko Šušak.

Tko je Ivica Mudrinić?
Momak za patente,obogatio Hrvatsku sa svojim izumima.
Doveo ga Gojko Šušak.
Kakav učitelj takav i učenik.

Tko je Đurđa Šušak?
Stručnjak za obavještajni rad,vjerojatno je naučio suprug,jer odakle iskustvo za tu službu.

O metodama i ucjenama UDBE pisao TORONTO STAR više puta.
Vidimo sada kako UDBA radi i tko za koga radi.
Po Kanadi se priča da je mnogo Hercegovaca radilo za UDBU.
Čast pravim Hercegovcima koji su prolili krv za ovu zemlju i branili Domovinu.


dragovoljac: nadopuna Ajkuli: englezi Napomenimo da Divulje služe kao logistička baza za operativce koji djeluju uglavnom u Bosni, a u engleskom veleposlanstvu u Zagrebu se nalazi jedan od najvećih elektronskih prislušnih centara u ovom dijelu Europe iz kojeg kontroliraju najveći dio balkana.
Pošto pretpostavljam da i ovo prate evo im nešto što obožavaju:

TIOCFAIDH AR LA! EIROIMID SAORISE!

Naše protuobavještajne službe rade za njih, svjesno ili nesvjesno (slučaj "DObranje"). Englezi koji su u ovom slučaju vodili cijelu igru ostaju u sjeni i puštaju nas da se sami svađamo, time navode vodu na svoj mlin, da bi izjednačili Hrvate i Irce katolike, i time pokazali kako smo svi isti, sposobni samo za kriminal i terorizam (prema njihovom mišljenju).


dragovoljac: Strane obavještajne službe Na teriroriju RH djeluje mnoštvo stranih službi. Pokušati ću se usredotočiti na neke koje nisu toliko eksponirane.

Tajne službe BiH: u Bih najajktivnija tajna služba je AID (Agencija za informiranje i dokumentaciju). Borba za kontrolu frakcija preko kojih bi se AID stavio pod kontrolu postoji već duže vrijeme (još od rata) između CIA-e i SAVAK-a (Iranske tajne službe). AID djeluje u Hrvatskoj obavještajno i kontraobavještajno i posebno nam je interesantan zbog spriječavanja terorizma na području RH. Islamski teroristi za hrvatsku kao i za ostatak svijeta predstavljaju trajnu i ozbiljnu prijetnju.
Zamislite samo što bi nam napravila bomba postavljena na npr. Stradunu u jeku turističke sezone?
Iz tog razloga potrebno je prema islamskim krugovima nastupati sa izuzetnim oprezom a ne zalijetati se bezglavo kako je to već napravio Miro Tuđman 1995. godine hapšenjem Abu Talata, vođe jedne od frakcija Al-Gama'at al-Islamiyye (čiji je duhovni vođa šeik Umar Abd al-Rahman optužen za napad na World Trade Center u New Yorku), što nam se vrlo brzo vratilo podmetanjem bombe u Rijeci. Teroristi imaju svoj način razmišljanja i igre koju igraju. Rijeka nije slučajno odabrana kao cilj napada. Napadom su željeli pokazati kako ne nasjedaju na priče o Talatovom protjerivanju u Bosnu već da imaju svoje pouzdane informacije da je Abu Talat preko Rijeke prebačen na ispitivanje na jedan od brodova američke šeste floe i odatle dalje u Egipat. Čelni ljudi u hrvatskoj obavještajnoj zajednici se u trenutku Talatovog hapšenja nisu zapitali jedno osnovno pitanje. Kako to da ga Danska, Švicarska i Austrija nisu uhitile, a imale su informacije o njegovom prisustvu, nego su ostavile nama da se "proslavimo". Ovo je očiti primjer kakav pristup islamskom terorizmu imaju druge europske zemlje koje su svjesne njegovih posljedica.

Izrael: Djelovanje MOSSADA (Ha Mossad, le Modiyin ve le Tafkidim Mayuhadim - Institut za obavještavanje i specijalne službe Izraela) i ostalih izraelskih službi (Lakam; Shabak; Shin Beth) na području RH je dosta zagonetno. One uglavnom u svijetu nastupaju i djeluju preko židovske zajednice u matičnoj zemlji pa je za pretpostaviti da to isto rade i u Hrvatskoj. Njihov glavni cilj je islamski terorizam i vjerujem da tu blisko surađuju sa amerikancima ili amerikanci odrađuju dobar dio posla za njih, jer kao i Izrael, amerikanci islamski terorizam smatraju najvećom prijetnjom svojim ciljevima u svijetu.

Albanci: koliko mi je poznato još se kod nas nitko nije javno bavio albanskim (kosovskim i makedonskim) djelovanjem na području RH. S Kosova i Makedonije prema Europi putuje heroin (koji se i prerađuje na tom području), a što je veoma opasno jer dio tog jeftinog heroina ostaje na području RH. Iz Europe se vraća novac i logistika za oružane postrojbe na Kosovu i Makedoniji. (Izbijanjem suboka u Makedoniji drastično je porasla cijena heroina u Europi kao direktna posljedica prekida kanala ili otežanog tranzita droge kroz to područje.)

Zasigurno na našem području aktivno djeluju i službe Italije, Španjolske i Francuske. Španjolci, Englezi i Francuzi su posebno zainteresirani za trgovinu oružjem, koje na našem teritoriju nabavljaju Corsican National Liberation Front (FLNC), Euskadi ta Askatasuna (ETA) i Oglaigh na hEireann (Irski dragovoljci). Vjerojatno time liječe i svoje frustracije zbog nemogućnosti djelotvornijeg djelovanja protiv tih skupina u svojoj zemlji.

Sve te službe, osim svojim veleposlanstvima i konzularnim predstavništvima, služe se i trgovačkim predstavništvima te raznim humanitarnim udrugama u svom radu te preko njih prikupljaju razne informacije.


Ajkula: nadopuna dragovoljcu AID je vrlo moćna obavještajna organizacija koju vodi Kemal Ademović,a pravi mozak je Bakir Alispahić inače njen osnivač.Ustrojeni su kao i SDB.
Glavni naredbodavac je Bakir Izetbegović.Raspolažu sa mnogo novca i to gotovine dobivene iz više izvora.

Redovita sresdtva države(oko pet miliona maraka)
Kontrolom dijela šverca narkotika i oružja
Tajnim donacijama nekih islamskih država
Po nekim informacijama čak i Osama Bin Laden

AID surađuje sa teroristima i pruža im logistiku,lažni identiteti,državljanstva,stanovi,kampovi za obuku,i dr.AID je infiltriran i na mnoga mjesta u Hrvatskoj.
Abu Talat je naša velika greška,a eksplozija u Rijeci je samo opomena u koliko ga ne vrate(volio bih da sam u zabludi).Mnog traženi teroristi nalaze se u BIH dobro zbrinuti a to je nama pred vratima.Ovo je vrlo velika tema za rasprave.

Inače svi moji sadašnji i budući tekstovi su prenesena mišljenja.To je radi zabrinutoga ako zna šta to znači.


hercegovac: Ajkula, zenga, dragovoljac Ajkula!

Točno je što kažeš za MI6, ali neprijatelja ne treba ni pocjenjivati. Njihova tehnička moć je vrlo velika, ali ih je lako i pobjedit. Najveći neprijatelj im je istina i katolička crkva. Mislim da bi bilo dobro na ovakvim Britanskim forumima objavljivati podatke o Britanskom kršenju embarga na oružje u bivšu SFRJ.

Zenga!

Kad se raspao SKJ raspale su se i obavještajne službe SFRJ. Tko je nakon tog za koga radio ovisilo je o osobnim uvjerenjima, materijalnim interesima, ucjenama i željama.
Da je Hrvatska i prije bila samostalna jednonacionalna država naš osnovni protivnik bi bio komunizam. Tada bi vjerojatno sve sluge bivšeg režima završile u zatvoru.
Ali naš osnovni protivnik je bio velikosrpski imperijalizam, a za borbu protiv njega Hrvatskoj su trebali oni koji su naučili služiti. Nažalost ovdje su se ubacili i oni kojima je cilj bio obnova "bratstva i jedinstva" u namjeri da nas iskoriste za rušenje Miloševića, a uspjelo se ubacit i dosta prikrivenih Miloševićevih ljudi.

Samo naivni mogu mislit da bi Tuđman bez Manolića mogao 1990 preuzet vlast. Do pada vojarni sve konce vlasti u Hrvatskoj držao je Manolić. Ja nisam imao prilike provjeravat dosjee, ali vidim ovdje da je Šušak malo radio za CIA-u, a malo za UDBA-u. Ako je radio za UDBA-u kako to da su se on i Manolić tako mrzili.

Osobno sudim po onoj biblijskoj "drvo se poznaje po plodovima".

Šušak je bio spreman sve učinit za Hrvatsku i najzaslužniji je za njeno naoružavanje.

A bivši pukovnik UDBA-e Manolić više mrzi Hercegovce nego Srbe. Ako je među hercegovcima bilo toliko UDBA-ša zašto ih onda njihov bivši šef toliko mrzi.

Ako misliš da su zaštitari slučajno zaustavili transport novca Glumina banke kod Vinjana onda si prilično naivan. Bilo bi dobro da provjeriš koja je uloga u tom bila tada drugog čovjeka u državi, francuskog "prijatelja" Šarinića.

Dragovoljac!

Što se tiče Banja Luke i ja bih emocionarlo volio da je ona pala.

A što poslije? Tko bi naselio to područje?
Što misliš gdje bi završili Srbi koji su pobjegli iz Hrvatske, a i oni koji su od prije živjeli na području Banja Luke?
Ako misliš da bi ih primili k sebi srbijanci iz Šumadije grdno se varaš.

Prije bi ih primili Zagrebčani, Rječani ili Istrijani nego oni.


dragovoljac: zabrinuti Ajkula, zna "zabrinuti" vrlo dobro što sve ovo ovdje znači, nije ni ime odabrao bezveze. Mnogo govori o njemu samom!


Ajkula: Re Dragovoljac IZRAEL:Mossad!....
Imamo mi Mossad na puno mijesta,legalno i ilegalno.Ja kao Hrvat Rimokatoličke Vjere sigurno ću se uvijek boriti za svoju zemlju,isto tako i Židovi se bore za svoju državu Izrael.
Posložite mozaik i vidite tko gdje radi.Tko je uposlen u PU Split a otac je neosporno Mossad-ovac.To se zove legalan rad za Mossad.Ilegalni agenti Mossada su razbacani svugdje po svijetu i ima ih malo,jer broj Izraelskog stanovništva je mali,(potrebe su im velike)zato sada očajnički traže plaćenike za svoje obavještajne službe,i to javnim oglasima.
Veliki dio svjetskog kapitala je u rukama Židova,pa pomoću tog kapitala zapošljavaju svoje ljude na visoka mjesta gdje god to mogu da bih imali šta kvalitetnije informacije,tako nadoknađuju manjak ljudi.
Vrlo su agresivni i imaju velikih problema sa agentima.
Veliku logistiku im pruža Američka CIA.
Eto onako malo o MOSSad-u.


dragovoljac: pitanje Hercegovcu dali znaš tko je i po čijem nalogu doveo Davora Matešića na čelno mjesto SZUP-a u Šibenik ??


Ajkula: nadopuna dragovoljcu-englezi Spomenuo si bazu Divulje.Nije ona slučajno izabrana.Geostrateški je vrlo važna,a pisali su mediji o otvaranju centra za katastrofe baš u toj bazi.
Taj bih centar pokrivao i Bliski istok.U najmanju ruku čudno.Zašto?
To je toliko daleko da bih isti efekat imala baza i u NJemačkoj,Italiji,kojih NATO ima napretek.Zašto nam prije toga nebi napravili dobar autoput,odnosno sebi,jer po logici za takvu bazu trbaju izuzetno dobre ceste.Šta mislite koliko obavještajaca bi se koncentriralo na ovakvom malom prostoru kao šta je Hrvatska.Ionako ih nitko nemože kontrolirati,a tek tada bi bili legalni,i gospodari ovog područja.Vidite da Split stupa na veliku svjetsku špijunsku scenu.Ni malo zanemariv problem.
Spomenuo si "Dobranje",odlična usporedba sa Ircima.Mediji su bombastično javljali o količini zarobljenog oružja,akterima i nonstop vezu Irce.Prenapadno za onako malu količinu naoružanja(režiseri MI6 i aktualna vlast).
Pisalo je da je SZUP vodio veliki dio akcije oko tog oružja.Vjerojatno su mislili na centar Split koji pokriva to područje.
U to vrijeme načelnik centra Split bio je Špiro Miše(Šimin ljubimac),a načelnik operative Milan Perkušić(oficirčić).Zamislite koliko je to veliki uspjeh bio kad je Špiro Miše dobio mjesto u Zagrebu a Milan Perkušić mjesto načelnika centra Split.
Vidite kako Englezi mogu pomoć ljudima.
Bože moj kako su popušili naši SZUP-ovci,a tek da se oformi ta baza,kolikog bi karonju popušili.
Sve je moj "zabrinuti"ovo pisalo samo ti nisi znao pročitati.


- - -
http://drnis.yuku.com/topic/601/t/Od-sada-druga-ije.html

 Podržavam ovo što kaže Od sada drugačije.    Nisam za ovo što kaže Od sada drugačije.

Amerikanac, 2010-06-27 u 21:12:59 na vrh stranice

BOZE VUKUSIC

Samo par mjeseci poslije sto su objavljeni dokumenti, (Spremnost 27.7.02.) diskreditirali Vukusicevu knjigu 'Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljenistva' taj covjek bez ikakvog stida nastavlja javno siriti lazi o Bugojanskoj grupi, braci Ambrozu i Adolfu Andric, i Pavi Vegaru. Vukusic je izjavio: "Inspiratori i organizatori Bugojanske akcije bili su braca Adolf i Ambroz Andric te Pave Vegar, S. Dalmacija, Nova Hrvatska 8.10.02.Vukusic se udavio u u njegovim lazima. On je zaboravio da je u njegovoj knjizi 'Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljenistva' objavio 'Javno priopcenje HRB-a'. U priopcenju, vodstvo Bratsva priznalo je da su oni bili inspiratori i organizatori Bugojanske akcije i da su oni poslali Bugojansku grupu da vojno napadne tadasnju Jugoslaviju i da je Bugojanska akcija bila razradjena u operativnom odjelu HRB-a pod tajnim kodom 'Planinska lisica' Operativni djeo HRB-a najvjerovatnije je bio smjesten u Bosni i Hercegovini. Ja sam do tog zakljucka dosla, poslije sto sam procitala tajne arhive HRB-a. Vukusic je takodje nedavno izjavio: "Inspiratoti i organizatori te akcije (m.o. Bugojanske akcije), braca Andric i Vegar smatrali su da je uhicenje i proganjanje hrvatskih patriota nakon Karadjordjeva dodatan razlog da se pristupi realizaciji te da se na takav nacin ohrabri narod u domovini...", (S. Dalmacija, Nova Hrvatska 8.10.2002) Domovinski Hrvati uvjek su znali da se Bugojanska akcija dogodila u najgore vrijeme. Danas to znaju i hrvatski emigranti. U vrijeme kada su Bugojanci vojnicki napali tadasnju Jugoslaviju, Hrvatski narod bio je previse uplasen zato sto su jugoslovenske vlasti u to vrijeme okrutno proganjali Hrvate zbog protesta hrvatskih studenata 1971. Prije par godina, jedan Hrvatski diplomata rekao je, da je 1972 godine doslo sto tisuca naoruzanih hrvata, oni nebi uspjeli srusiti Jugoslaviju zato sto je narod bio previse uplasen. Prema tome, Vukusic je izjavio lazi o odlasku Bugojanaca u akciju. Cinjenica je, vodstvo HRB-a poslalo je Bugojansku grupu da napadnu vojnicki Jugoslaviju, da daju jugoslovenskom rezimu opravdani razlog da nastave brutalno proganjanje, zatvaranje i unistavanje svih onih Hrvata za koje su komunisti smatrali da su im opozicija. I tako je se i dogodilo. Kakve su taktike komunisti koristili da uniste za njih nepozeljne Hrvate moze se dobro viditi sa slucajem knjizevnika Zlatka Tomicica, (Spremnost 13.6.2000) Vukusiceva izjava, da nitko nije manipulirao clanove Bugojanske grupe i da su bili potpuno svijesni u sto se upustaju, smisljena je laz. Bugojanci nisu znali u sto se upustaju. Bugojanci nisu znali da su uvedeni u udbinu zamku, Bugojanci nisu znali da je HRB-o udbina organizacija. Bugojanci nisu znali da ce biti prevareni i da ce biti beskupolozno poubijani. Ozenjeni Bugojanci koji su imali djecu, nisu znali, da ce vodje Bratsva organizirati i orkestrirati okrutno proganjanje njihovih supruga i njihove malodobne djece. Cinjenica je, Bugojanci koji su imali djecu, otisli su u akciju, uvjereni po vodjama Bratsva, da ako itko od njih pogine da ce njihove supruge i djeca biti zasticeni i zbrinuti po vodjama Bratsva. Bugojanci su otisli u akciju uvjereni po vodjama Bratsva, da je hrvatski narod spreman za ustanak, da ce ih Hrvatski narod podrzati, da ce im se vodje Bratsva sa clanovima njemackog i australskog ogranka HRB-a pridruziti cim pocnu sa oruzanim sukobima, da ce Hrvatskom narodu stici pomoc iz stranih zemalja i da ce stvaranje Hrvatske drzave biti brzo. Moje rjeci potvrdjiva objavljeno pismo Adolfa Andrica, (Spremnost 13.8.02) U njegovom pismu Adolf je napisao "Uspjeh naseg rada je zagarantiran". Bugojanci i ja bili smo uvjereni da ce Hrvati te 1972. godine proslaviti Bozic u Slobodnoj Hrvatskoj drzavi. Kako se zna, Bugojanci su bili prevareni i uvedeni u jugoslovensku zamku a onda poubijani. Svi clanovi Bugojanske grupe potekli su iz obitelji koje su nemilosrdno proganjale komunisticke vlasti bivse Jugoslavije. Clanovi Bugojanske grupe bili su brizni i dobri ljudi. Oni su bili ljudi koji su suosjecali sa patnjama svakog ljuckog bica, oni su bili iskreni patrioti, oni su tesko patili zbog proganjanja i unistavanja njihovog naroda, zbog proganjanja njihovih najblizih u komunistickoj Jugoslaviji. Bugojanci su vjerovali da svaki narod ima pravo da zivi slobodno u svojoj zemlji, vjerovali

DIGNUTA je optužnica protiv Bože Vukušića, tajnika počasnog Bleiburškog voda, kojeg terete da je 1991. godine kao djelatnik SZUP-a oteo Blagoja Zelića, šefa SDB-a i njegovog operativca Petra Gudelja.
Pravo i politika, Bajića Josipović uči posao
Djeluje nevjerojatno, ali Vukušića su za ovo kazneno djelo istraživali više od 10 godina da bi Županijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu za manje od 24 sata?! Slučajnost? Nikako.
Nedavno je, naime, postupak protiv Vukušića spominjao predsjednik Ivo Josipović. Istaknuo je kako nije primjereno da Sabor bude pokrovitelj komemoracije žrtvama Bleiburga, koju organizira osoba osuđena za ubojstvo i osumnjičena za otmicu. Mislio je, dakako, na Vukušića, koji je 1983. godine osuđen u Njemačkoj za ubojstvo.
Bajić je promptno reagirao. Istražna sutkinja Ljiljana Stipišić u ponedjeljak je napravila posljednju radnju te poslala spis na Državno odvjetništvo. Tužiteljica Marina Matušan optužnicu je brže-bolje u rekordnom roku spustila natrag na Županijski sud.
U istrazi svjedočila krema hrvatskih špijuna
Razloga za žurbu svakako ima, jer dogodine nastupa apsolutna zastara. Vukušić tvrdi da nije počinio djelo, njegov odvjetnik Vinko Ljubičić svakako će uložiti prigovor na optužnicu. Bit će to više-manje stvar akademske naravi, jer je teško očekivati da sud dovrši svoj posao prije nego što nastupi zastara.
Tijekom istrage pred sutkinjom Stipišić izredala se krema hrvatskih špijuna, Josip Perković, Joža Manolić, Vinko Sindičić...
Spominju se Blagoje Zelić i Petar Gudelj,a ne spominje se Dragica Dujmović kako je ona nestala-Vukušić mora da zna za njezin događaj.
Još dok je bio suradnik Udbe u Splitu kao mladi novinar i student kodno ime mu je bilo "Mornar", potom kad je došao u Zagreb dali su mu psedium-kodno ime "Plavi".
Pod kodnim imenom je otišao u imigraciju gdje je počinio ubojstvo pravedna i poštena čovika,u Tomislava Naletilića njegovom kafiću..
Vukušić zna puno toga sad se vadi na osnovu svog prljavog posla i zaštita još dobro poznatim ubicama kao što je i on.
Pitanje još postoji di je "Dragica Dujmović" i to bi trebao Vukušić znat.
Dok mu je pok. Zelić bio nadležni u Splitu i dok je bio novinar kodno ime mu je bilo "Mornar", kad je po zapovjedi došao u Zagreb dali su mu drugo kodno ime "Plavi".
Pod kontrolu Josipa Perkovića koji ga je spremio u imigraciju.
Sa tim kodnim imenom je po zapovjedi udbe došao u Njemačku i ubijo na čistu miru pravedna čovika,u kafiću Tome Naletilića.
Samo da Hrvatima pokaže svoje nacionalno iskustvo kako je on čist,a u pozadini dobivao naredbu šta treba radit.


- - -
Komentar na komentar:
Opet Udba daje medijski prostor svojim plaćenicima, a bo'me i ubojicama. Bože Vukušić je udbin igrač - što nije više tajna, niti novost - ali ostaje nepoznato koliko će još Hrvata nasjesti na te smicalice kojima nas truje masonsko-udbaški lobi, koji - btw - i nakon "demokratskih promjena" vlada ovom državom.

A moje pitanje je: tko je dao mig novinaru VL-a da napravi interview s udbašem i ubojicom Božeom Vukušićem?

 Podržavam ovo što kaže Amerikanac.    Nisam za ovo što kaže Amerikanac.

abC, 2010-07-21 u 00:33:07 na vrh stranice

biseri našeg katoličanstva

fra Petar Vlašić - Dujo
fra Marko Oršolić - Oskar
fra Velimir Blažević - Butmir

Za SDB (Udbu) to su bili samo "saradnici", a za Katoličku crkvu i ovce - to su velečasni svećenici.
Ja, "VELEČASNI"!?!?!?!

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

..., 2010-07-21 u 21:12:50 na vrh stranice

neka se zna

fra Kornelije Kordić - Posejdon
fra Josip Šušak - Filip
fra Ivan Kuprešak - Argus

U rodnom mjestu pape Ivana Pavla II., Wadowicama, Poljaci su izložili fotografije suradnika tajnih službi iz komunističkog vremena, pa je tako i Taliban odlučio "ukrasiti" svoj blog ...

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

Goran Jurišić, 2010-09-09 u 13:07:50 na vrh stranice

Stevo Krajačić GmbH

16.05.2000.

'Jutarnji list', od dana 13.05.2000. godine pod naslovom "KAKO JE BND UTJECAO NA STVARANJE HRVATSKE" (str, 34 i 35.)


Poštovani gospodine Wruss !

Vaš cijenjeni list objavio je prijevod sažetka 9. poglavlja njemačke knjige 'Der Schattenkrieger' autora Ericha Schmidta-Eenbooma, koja se u cjelini bavi negativnom kritikom bivšeg direktora zapadno-njemačke obavještajne službe BND, Klausa Kinkela, a u svom 9. poglavlju odnosima zapadno-njemačke obavještajne službe BND i Krajačićeve (hrvatske) Udbe u (jugoslavenskoj) Udbi. Preveli ste spomenuto poglavlje naslovom "TITOVO NASLIJEĐE U BONNU", iako bi ispravni prijevod naslova glasio "TITOVI NASLJEDNICI U BONNU", a s podnaslovom "KINKELOV PRODOR NA BALKAN".

Objavljen prijevod sažetka poglavlja o utjecaju bivše zapadno-njemačke obavještajne službe na rušenje bivše socijalističke Jugoslavije u 'Jutarnjem' nije precizan, i, nepotpun je. Izostavili ste bitne dijelove sadržaja 9. poglavlja, koji, da su objavljeni, ne bi naslovu objavljenog članka o toj temi mogli dati sadržaj: "KAKO JE BND UTJECAO NA STVARANJE HRVATSKE", već bi primjereniji naslov glasio: "KAKO SU NKVD, CIA, BND, UDBA I KGB UTJECALI NA STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE".

O čemu se radi ?

Radi informiranja Vaših čitateljica i čitatelja, te radi hrvatske javnosti općenito, i istine radi, u spomenutom članku nedostaje informacija kako je Staljinov agent u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata bio hrvatski komunist i Titov povjerenik Ivan Krajačić, pod kodnim imenom 'Stevo', koji je radio za tadašnji sovjetski NKVD (što je navedeno) i za jugoslavensku Oznu (kasnija Udba), i to s Titovim znanjem, pošto je i Josip Broz, pod kodnim imenom 'Tito', bio sovjetski agent. Kao agent sovjetske tajne policije i obavještajne službe NKVD, kasnije KGB, Ivan Krajačić je bio djelatan od 1942. do 1983. godine, kada, tek nakon Titove smrti, svoj radioprijemnik za odašiljanje obavještajnih poruka, kojega je dobio od Staljinove Kominterne u Moskvi, vraća sovjetskim agentima u Zagrebu prilikom odlaska u mirovinu (ovaj važan podatak sa strane 232 predmetne knjige je izostavljen.)

Josip Manolić je u Schmidt-Eenboomovoj knjizi prikazan kao pitomac (u doslovnom prijevodu "gojenac") sovjetskog agenta Ivana Krajačića ('Jutarnji' je naveo kako "je Manolić radio za Krajačića") i prvi Tuđmanov šef tajne službe u nezavisnoj Hrvatskoj (što je navedeno), pri čemu u prijevodu nije naveden važan podatak, koji u originalu na njemačkom postoji, da je Manolić bio i upravitelj zatvora u Jugoslaviji. (str. 213), što je važan podatak, s obzirom da je pokojni Zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac, kao jedan od rijetkih istinskih antifašista i antikomunista te svjedoka vjere bio od strane jugoslavenske Udbe, u kojoj je tada Manolić radio na visokoj funkciji, sustavno i podmuklo trovan sve do svoje nasilne smrti 1960. godine.

Među Krajačićeve učenike i suradnike njemačke obavještajne službe iz redova hrvatske Udbe je autor ubrojio Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Franju Tuđmana i Stjepana Mesića, a kao Krajačićeve pitomce je autor naveo Ivana Zvonimira Čička i Dražena Budišu. Kao službenici savezne jugoslavenske Udbe spominju se po Schmidt-Eenboomu kao agenti bliski Krajačićevom krugu (u čiji prvi krug spadaju Manolić i Tuđman) još operativni voditelj jugoslavenske Udbe od 1984. do 1991. godine Zdravko Mustač (kojega je Tuđman postavio u vrh obavještajne službe Republike Hrvatske, vjerojatno kako bi "ubrzao" proces međuhrvatske "pomirbe"), zatim u ratnom zrakoplovstvu SFRJ i njenom vojnom obavještajnom i kontraobavještajnom odjelu KOS, general Antun Tus, u Predsjedništvu SFRJ, Josip Vrhovec, i, kao ministar vanjskih poslova socijalističke Jugoslavije, Budimir Lončar. (str. 233) Time pregled popisa Krajačićevog obavještajnog kruga iz hrvatske Udbe i suradnika njemačke obavještajne službe izgleda ovako:

Prvi krug: Manolić, Boljkovac, Tuđman i Mesić.

Drugi krug: Budiša i Čičak.

Treći krug: Tus, Lončar, Vrhovec i Mustač.

Četvrti krug: fra Duka, Branko Jelić, ...

Sva gospoda iz sva četiri kruga surađivali su sa svojim šefom Ivanom Krajačićem Stevom , koji je bio vrhunski sovjetski agent u Zagrebu od 1942. do 1983. godine.

Na str. 35 objavljenog prijevoda članka u 'Jutarnjem listu' stoji napisano kako "Krajačić nakon odlaska u mirovinu 1983. svoje polje djelovanja prepušta Manoliću i Josipu Boljkovcu, koji preuzimaju čitavu mrežu, suradnike i agencije". U prijevodu, međutim, nedostaje kako su Manolić i Boljkovac, "kao dugugodišnji Krajačićevi prijatelji i suradnici" preuzeli sve agenture u zemlji (tada SFRJ) i inozemstvu (str. 232 u knjizi).

Na str. 35 u članku je napisano kako je Ivan Krajačić Stevo navodno prije smrti rekao Manoliću: "Mnogo sam napravio za svoju Hrvatsku. Pazi kako ćeš pisati o mojim obavještajnim aktivnostima. Nemoj škrtariti s pohvalama jer sam bio i mali bog, reci to." Citirane riječi autora sa str. 235 u knjizi Krajačić, međutim, nije rekao Manoliću nego šefu obavještajne službe ministarstva vanjskih poslova SFRJ, Antonu Duhačeku, i to: "Napuštam svijet svjestan da sam za svoju Hrvatsku mnogo učinio. Znam, misliš da patim od svoje posebne ljubavi prema Hrvatskoj. Točno je to, patim zbog toga. Budi oprezan kako budeš pisao o obavještajnoj djelatnosti Ivana Krajačića, španskog borca. Ne škrtari s pohvalama, jer, bio sam i mali bog, reci to tako."

Dok Ivan Zvonimir Čičak negira suradnju sa Bundesnachrichtendienstom, Dražen Budiša (HSLS) dopušta tu mogućnost, s tim da je po njemu autor naveo krivi naziv kafića, jer je po vlastitom iskazu danog 'Jutarnjem' odlazio u kavanu 'Korzo'. Zbog toga što se 'Korzo' nalazi u Ilici, a ne u Tkalčićevoj ulici, Budiša relativizira u potpunosti tvrdnje njemačkog publiciste, tvrdeći da "to što piše je izmišljotina". Moguće je da se autor zabunio, te je umjesto Ilice naveo da se 'Korzo' nalazi u Tkalčićevoj, znači, autorova greška u pisanju. Predsjednik Republike Mesić negira suradnju s obavještajnom službom Savezne Republike Njemačke, ali priznaje da "je Krajačić kao Titov čovjek", kojega je poznavao iz komunističkog delegatskog Sabora, "bio i nacionalist".

U 'Jutarnjem listu' se doduše spominje Manolića, Boljkovca, Tuđmana i Mesića kao Krajačićeve nasljednike, ali opet u nedovoljno preciznom i nepotpunom prijevodu, jer je autor na str. 216 u kjnizi napisao slijedeće: "Zbog poodmakle dobi i bolesti je Krajačić iz svog povjerljivog kruga kao svoje nasljednike pozvao (postavio): Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Franju Tuđmana i Stjepana Mesića Stipu iz podmlatka Krajačiću dobro poznate i odane obitelji. Dörner (rezident BND u bivšoj SFRJ) preuzeo je novi (Krajačićev) vrh za kontakte, i organizirao je u Hrvatskoj, ali i u Njemačkoj i Austriji brojne tajne sastanke, kako bi iskovao alijansu nacional-komunista s ustaškom emigracijom."

Za napomenuti je kako je autor od srbijanskog udbaša Božidara Spasića nekritički preuzeo etiketu hrvatskih emigranata kao ustaša i nacionalista (u šovinističkom smislu), iako emigracija nije bila niti ustaška niti fašistička. Međutim, najveći bukači među emigrantima bili su agenti jugoslavenske Udbe koji su trebali diskreditirati svaku pomisao na samostalnu hrvatsku nacionalnu demokratsku državu. Konstrukcija Spasića kako je ubojstvo Brune Bušića u Parizu djelo međuhrvatskog obračuna u emigraciji čista je plasirana protuobavještajna konstrukcija, koju je njemački autor kao jugo-nostalgičar nekritički prihvatio, čime se od Spasića dao izmanipulirati. Pošto je autor 'Borca u sjeni' njemački ljevičar, nekritički se bavi bivšom Jugoslavijom, od koje su zapadni ljevičari (socijalisti, socijaldemokrati i komunisti) pravili mit i uzdizali ju do nebesa, kritizirajući na taj način socijalne nedostatke demokracije na Zapadu. Logori smrti Goli otok i zatvori kao Lepoglava, Stara Gradiška, Zenica, Srijemska Mitrovica, Niš itd. za te iste ljevičare sa Zapada nisu nikada predstavljali istinski problem, iako se zaklinju u ljudska prava i multi-kulturu. Za te iste ljevičare je još njihov bog Vladimir Iljič Lenjin rekao: "Ljevičari su za nas (boljševike) korisni idioti". (Citat vidi u 'Crnoj knjizi komunizma'.)

Deveto poglavlje 'Borca u sjeni' (prijevod 'Jutarnjeg lista': "Ratnik u sjeni") publicirano je prvu put 1995. u njemačkom gradu Düsseldorfu. Zagrebački režimski dnevnik 'Vjesnik' se prvi osvrnuo negativnom kritikom na to djelo o najnovijoj povijesti Hrvata, jer je list blizak tadašnjem predsjedniku Tuđmanu i njegovoj Vladi htio prikaz njemačkog autora prikazati kao pamflet koji ne bi imao veze s istinom. Upravo je zasluga 'Jutarnjeg lista' što je hrabro hrvatskoj javnosti Eenboomovo djelo o hrvatskoj Udbi predstavio kao vjerodostojno, pisano na temelju originalnih dokumenata.

( ... )

Objavljivanje obavještajne uloge Krajačićevog kruga u 'Jutarnjem listu' je od strane uredništva hrabar čin, s kojim nitko ne bi smio manipulirati, a pogotovo ne u smislu kako je, eto tobože, hrvatska Udba, koja je likvidirala i unesrećila toliko nevinih hrvatskih ljudi, da je, dakle, CRO-UDBA kao agentura KGB i BND u Zagrebu zaslužna za stvaranje neovisne Republike Hrvatske !!! Jednom Josipu Manoliću ili Franji Tuđmanu hrvatski pravaši neće ubrojiti u zaslugu stvaranje neovisne Hrvatske, koja bez Hrvatskih obrambenih snaga, dragovoljaca Domovinskog rata i hrvatskih bojovnika iz Policije i Zbora narodne garde ne bi uopće ni postojala. Što Hrvatska ni dan danas nije demokratska i pravna država možemo zahvaliti isključivo Krajačićevom, i danas djelatnom krugu. Nijedan krug nije za sva vremena, neće biti ni Krajačićev, a njegovi akteri će se morati, ili sramno puvući sa svojih funkcija, ili će sramno ući u povijest kao kočničari hrvatske državne nezavisnosti, nacionalnog suvereniteta, demokracije i prava. Na kraju će ostati Bog i Hrvati, a Hrvatska će biti demokratska, nikako sovjetska !

 Podržavam ovo što kaže Goran Jurišić.    Nisam za ovo što kaže Goran Jurišić.

Tvrtko Dolić, 2010-09-09 u 13:22:42 na vrh stranice

SLIJEPI PUTNICI KROZ VRIJEME

Atentat na Nikolu Štedula u listopadu 1988. izveo je ubojica RH! Ima tu svega - iz petokrakih Zvjezdanih staza. Od udbaškog teleportiranja do čobanskog warp-pogona. Od infiltriranja u neprijateljsku hrvatsku emigraciju do ubacivanja takve emigracije u zemlju. Hrvati su često nestajali bez povratka. Među slučajno pronađenim žrtvama nasilja u Australiji i Njemačkoj ima i Hrvata koji su 1972. zaliveni kiselinom, raskomadani sjekirom i/ili razrezani nožem. Najprije je OZNA provela smrtonosne čistke unutar Jugoslavije 1945/46, a onda je reorganizirana kao UDBA, koja nakon sukoba sa Staljinom i čistke informbirovaca, ulazi u novu reorganizaciju. Naime, Tito više nije mogao u inozemstvu računati na moćnu mrežu NKVD, niti ostatke Kominterne, pa je pokrenuo izgradnju inozemne agenture preko diplomacije, predstavništava poput JAT-ovog i infiltranata u emigraciji. Titu je odgovaralo postojanje fiktivne neprijateljske emigracije, koju je koristio za nutarnje koheziono jačanje. Prisutnost vanjskog neprijatelja mobilizirala je sigurnosne službe i podmlađivala boljševički duh Partije. Nakon što je preko agenture ušao u kontrolu dobrog dijela emigracije, uključujući referentna glasila, Tito je time dobio i snažnu doušničku mrežu u inozemstvu. Tko je smetao, bio je likvidiran, a blogerica @melba upozorava na groblje Waldfriedhof na Loretto Platzu u Münchenu, gdje grobovi Hrvata svjedoče o zločinačkom državnom Yu-terorizmu. Osobno sam imao "privilegiju" vidjeti čuvenu Krvavu sobu, nedaleko Hauptbahnhofa u Münchenu. Neke događaje u zemlji i inozemstvu treba upariti, zapravo staviti u povijesno referentan kontekst, koji nam pomaže da shvatimo vrijeme i događaje. Isto tako, nije svejedno iz koje se svoje osobne faze naši neprijatelji vraćaju u povijest. Primjerice, godine 1967. Udba je u inozemstvu provela otmicu Krunoslava Draganovića, a iste godine u Saboru NRH današnji predsjednik RH Stipe Mesić žestoko se obrušio na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Tipični današnji Mesić, za razliku od onoga Tuđmanovog od prije dva desetljeća, koji je veličao NDH i za kojega je Krunoslav Draganović bio ustaška beba. Želim upozoriti na to stalno presvlačenje političara, udbaša, emigranata i društvenih arbitara, karakteristično za Balkan, koje ne dozvoljava da se Hrvatska politički profilira.

SLAMANJE HRB
Hrvati su 1971. doma ušli u svoje kontraverzno Proljeće, a vani su krenuli revolveraški obračuni. Najprije je u u travnju 1969. udbaš Ilija Stanić u španjolskoj Carcagenti likvidirao Vjekoslava Luburića (Maks). Dvije godine kasnije uzvratili su Miro Barešić i Anđelko Brajević ubojstvom jugoslavenskog ambasadora Aleksandra Rolovića u Stockholmu. Zanimljivo, Beograd je u svezi tog atentata vidio nalogodavce u Stevi Krajačiću i Vladimiru Bakariću. Udba je preko svojih infiltranata uspjela ući u kontrolu Hrvatskog revolucionarnog bratstva*. Od poznatijih emigrantskih apostola, otpor sumnjivoj HRB-kuriji iskazali su Josip Senić i Stjepan Ševo. Bili su protivnici operacije Feniks, koja je trebala iz pepela vratiti hrvatsku državu. Da tu nešto nije štimalo pokazuje činjenica da su i Senić i Ševo nakon toga likvidirani od strane udbaškog atentatora Vinka Sindičića, Senić prije akcije, a Ševo pri njenom kraju. Te je godine u Australiji nestao Stjepan Crnogorac. Naime, Tito i njegov krug vidjeli su tu priliku za konkretno testiranje koncepcije Teritorijalne obrane, pa je u ljeto 1972. preko inozemne agenture pokrenuta hrvatska protujugoslavenska grupa, koja je zbog ubacivanja u središnju Bosnu prozvana Bugojanska. Titu je bilo važno da "ustaše" uđu u zemlju, radi obmanjivanja svjetske politike i domaće Javnosti, a provociranje lokalnih jedinica Teritorijalne obrane provodila je specijalna postrojba, poznata pod kodnim imenom Planinska Lisica. Navodno se agentura iz vrha HRB vratila u zemlju i sudjelovala u toj pokaznoj vježbi. Ružica Andrić tvrdi da je u filmu Brisani prostor prepoznala jednog od glavnih vođa HRB u drustvu sa jugoslovenskim policajcima, kada je jedan "Bugojanac" bio uhvaćen. Prema kazivanju Ružice Andrić, trojica vodja HRB dezertirali su već na austrijskoj granici. Frane Peričić osjetio se prestarim, Marko Mudronja bolesnim, a Jure Marić nije se niti pojavio. "Bugojanci" su za nove vođe izabrali braću Andrić i Pavu Vegara. Vjerojatno je Ludvig Pavlović ubijen u zoru RH jer je bio svjedok izdaje. U rujnu su uzvratili Tomislav-Rebrina, Rudolf Prskalo i Nikola Lisac otmicom zrakoplova na letu Goteborg-Stockholm. Prizemljili su u Malmeu i iznudili prebacivanje Mire Barešića i Anđelka Brajkovića u Španjolsku.Moramo imati an umu i to vrijeme novca, koje je nezaustavljivo dolazilo i unutar kojega dolazi do Proljeća i nacionalnog "ustanka" u Bosni. SRH je imala velik priliv deviza, kroz turizam na Jadranu i devizne doznake svojih pečalbara, a Hladni rat dobio je oružane ukrase kao što su bili RAF - Rote Armee Fraktion i grupa Baader-Meinhof. Ideološki parametri zadiru u širi teroristički kontekst, kada Beograd, Sofija, Istočni Berlin i Moskva štite Crvene brigade, arapske bombaše i atentatore poput Carlosa i Umbrella Mana.

UDAR NA HDP
Da li smo zaboravili poviku sa srpskih "mitinga istine". Ne pada sneg da pokrije zemlju, nego da zveri ostave traga! Krajem osamdesetih imali smo Gazimestan i balvan revoluciju. Nitko ne sme da vas bije! - vikao je na Kosovu Milošević još 1987. Slijedeće godine prenesene su mošti cara Lazara u manastir Gračanica, a pokrenute su i relikvije svetog Save. Bilo je evidentno da će se Jugoslavija raspasti i da će se to vjerojatno dogoditi u krvi. Američka politika javno je podržavala Jugoslaviju, ali su američki analitičari već 1987. donijeli procjenu da će se 1990. SRH osamostaliti i da će na njeno čelo najvjerojatnije doći neki disident poput Franje Tuđmana. Bila je to jasna poruka hrvatskim komunističkim strukturama, uključujući Udbu. Na tajnom sastanku jugoslavenske sigurnosti u Beogradu, odlučeno je da republičke centrale preuzmu svaka svoju republiku mimo JNA i da improviziraju, ovisno o situaciji. Dakle "hrvatska" udba dobila je zeleno svjetlo u odnosu na Račana, koji je morao proglasiti višestranačke izbore. Posljednji projekt udbe iz SRH zvao se RH. Međutim, da bi Udba preuzela vlast u SRH/RH, morala je preuzeti ulicu, pa nije bilo dovoljno marginalizirati Savku i Proljećare, nego i HDP, HRB i HSP. U listopadu 1988. Sindičić je ispalio cijeli spremnik u Nikolu Štedula, čelnika HDP, ali njegove mošti nastavile su mučiti Franju Tuđmana i Gojka Šuška. Miro Barešić je te godine u Španjolskoj pušten na slobodu i prebacio se u relativno sigurni Paragvaj. Barešić je ugrožavao Šuška kao vođu fiktivne desnice, pa kada je RH konstituirana, Barešića su nagovorili da se vrati u zemlju. Operativno nesposobnog 40-godišnjaka drugi su dan skoro na silu poslali u zadarsko zaleđe, gdje je mučki ubijen s leđa. Uskoro je u sred Zagreba ubijen Ante Paradžik kao zapovjednik HOS-a. Paradžik je jedini u Zagrebu likvidiran kao četnik tijekom cijelog Domovinskog rata. Neke naše enklave u BiH preuzeli su muslimani iz HOS-a, nakon što je razbijen voljom Zagreba, u korist HVO. Udba je u SRH/RH čistila sve što je moglo oružano ugroziti dominaciju HDZ-a. Zanimljivo, sigurnosna izvješća Zagreb je dostavljao Beogradu još 1992.

ENIGMA FRANJO TUĐMAN
Dakle, Perković je predao lažnu putovnicu Vinku Sindičiću, a nešto kasnije osobno je uručio valjanu putovnicu Franji Tuđmanu i zaputio ga u kanadski Norwal, gdje ga dočekao Gojko Šušak sa gotovim nacrtom za podjelu BiH. Tuđman je prihvatio Bušićevo** rodoslovno pomirenje, koje se početno odnosilo samo na članove Partije koji se nisu ogriješili o nacionalne interese, a Tuđman je ušao u sramotni deal sa Udbom protiv Partije. Može se reći da je Tuđmana posredno instaliralo Beograd za potrebe rata koji se pripremao. Samoj Udbi takav je scenarij bio spas, jer je preusmjerio mržnju naroda prema agresorskoj JNA. Vojne oblasti nisu se preklapale s republičkim granicama, pa je intervencija JNA bila neizbježna, a udbašima dobro došla za novo obmanjivanje naroda. Kada se Šušak u svome jadnom biljac-kaputu vratio u zemlju, nije imao pojma gdje je stigao, ali je odmah operativno djelovao - teško je odrediti pod čijim navođenjem. Postao je ozbiljan faktor tek nakon likvidacije Barešića. Tuđman je kao disident uživao određenu podršku Zapada, a i Beogradu je bio idealan izbor, jer se još za Proljeća izjašnjavao za podjelu BiH. Jasno je da je ova današnja miloševićevska BiH neodrživa, ali Tuđman se upustio u njenu podjelu u najgorem trenutku za RH i najboljem trenutku za Srbiju, čime je potvrdio da ga nije iznijelo vrijeme, nego određeni centri moći, u Jugoslaviji i u svijetu.

RODOSLOVNA DISTRIBUCIJA
Sve je tu negdje, glavne face su vidljive, ali nedostaju mnogi linkovi***. Primjerice, nitko ne spominje Ragiba Merdžanića, koji je u Rijeci operativno kontrolirao Sindičića. Stvari nisu nimalo bezazlene. Sve je to u području veleizdaje RH - Merdžanić je postao savjetnik Alije Izetbegovića. A iz jugoslavenske savezne Udbe stiže Zdravko Mustač za savjetnika Franji Tuđmanu, nakon što je dao saveznu potporu događanju srpskog naroda, balvan revoluciji i četničkim divljanjima poput onoga u Pazovi. Josip Perković, šef Udbe za SRH, preuzeo je SIS, vojnu zaštitu zemlje napadnute od JNA i Udbi srodnog KOS-a, koji popunjava hrvatske službe, a beogradske udarne KOG rade što ih volja. Marko Lopušina u svojoj knjizi Ubij bližnjeg svoga malo permutira slova, pa Ragib Merdžanić postaje Mendžarić. Lopušina navodi da je "Mendžarić" profesor na Pomorskoj akademiji, obavještajac i Mustačeva veza sa Mikom Špiljkom, njegovim sinom Vanjom i rukovodstvom Ine. A ubijeni Đureković bio je direktor u Ini, kroz koju je država uvijek prala novce. Pavle Gaži tvrdi da je Đureković ubijen zbog istrage o malverzacijama u Ini. Spominje Vanju Špiljka. A dalje od toga valjalo se obavještajno-kriminalno podzemlje****. Tijekom konverzije SRH/RH republička Udba, odnosno SDS (Josipa Perkovića) preimenovan je u SZUP, koji je zadržao sve zaposlenike, pa i Srbe, osim onih koji su sami prešli u Krajinu ili otišli u Beograd. Sam Perković preuzeo je tada važniji vojni SIS jedne zemlje u ratu, gdje je doveo mnoge svoje kadrove iz SRH. Kako se SIS popunjavao na različite načine iz obavještajno-kriminalnog podzemlja, povremeno su se od 1990. na ovamo događale čistke u smislu odstranjivanja autonomnih djelatnika, koji nisu bili vezani na Udbu i/ili stranke, koje su cijelo vrijeme pod kontrolom Udbe, odnosno podzemlja*****.

* Brine me ta sinkronost emigrantske agresivnosti i Hrvatskog proljeća, koje se usprkos tome održalo u okvirima političke borbe. Vrijeme 1971/72. upamćeno je po gušenju studentskog štrajka i hrvatskog događanja naroda, koje je nazvano Maspok. Zlaven Letica tvrdi da je u tome sudjelovao i otac novog predsjednika Ive Josipovića. Bilo kako bilo, Savka i Tripalo završili su u kućnom pritvoru, a Čičak i Budiša na robiji, kraćoj od očekivane. Možemo reći da su nutarnje čistke bile relativno umjerene i da je jugoslavenska policija oštrije nastupila samo u inozemstvu.

** Krajem sedamdesetih Udba je provela čistku emigranata koji su pozivali na političku borbu, bez korištenja sile i terorističkih metoda. Beogradu su više pasali oni koji su pozivali na oružanu pobunu. Nakon ubojstva Stipe Mikulić i Ivan Tuksor 1975/76. u rujnu 1976. su Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić oteli putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu NewYork-Chicago sa 76 putnika. Bila im je namjera iz njega izbaciti nad Londonom, Parizom, Zagrebom i Solinom letke "Poziv na borbu protiv srpske hegemonije". U Parizu je u listopadu 1978. likvidiran Bruno Bušić.

*** Daleku Australiju pokrivale su jugoslavenske savezne službe. U samoj Europi, republička udba NRH/SRH likvidira je ustaše i hrvatske emigrante, makedonska pripadnike VMRO, srpska i hrvatsku i albansku emigraciju. Ovu posljednju vodili su pod baliste. Republički centri Udbe prirodno su pokrivali susjedne zemlje (komunikacija, jezici, gastarbajterska mreža), a Italiju su dužile Rijeka i Pula, vjerojatno i Kopar i Gorica iz Slovenije. Udba je ubacivala svoje infiltrante u emigrantske organizacije i njihova glasila, a kada to nije prolazilo, likvidirala je autonomne emigrante.

**** Kontakti Udbe u inozemstvu često su kamuflirani u crno tržište kućanskih aparata, tesktilnih restlova, konfekcijskih viškova i rabljenih strojeva. Pojedini kanali išli su dugom trasom od "kožara" na Siciliji do "graha" u Makedoniji. U Italiji su "Riječani" i "Puljani" navigavali relativno sigurno. Ubojica je na nekom usputnom križanju preuzimao željezničku kartu iz drugog smjera, koju je talijanska policija pronalazila prilikom privođenja i puštala atentatora na slobodu. Nažalost, Udba je koristila i mrežu narkotika, koju je uključila u svoju doušničku mrežu, čime je praktično srušena komunistička utopija. Sindičić je postao doušnik nakon što je u Rijeci osuđen zbog privrednog kriminala. Dakle, jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje formiralo se kroz četvrt stoljeća i godine 1990. nesmetano preuzelo SRH, odnosno RH. Iako su za SRH služili komunjare, udbaši nisu ideološki zadojeni, poput KOS-ovaca. Više su predatori, grabežljivci, koji razaraju svaki sustav vrijednosti. Kada je Vinko Sindičić pušten iz engleskog zatvora, bez straha se vratio svojima u RH.

***** Najveća čistka SIS-a provedena je 2000/2001 - nevjerojatno: pod okriljem Dražena Budiše. Tada je ekipa iz HSLS-a odstranila domoljube pod izgovorom odstranjivanja kriminalaca. Kako to biva normalno u jednoj korumpiranoj zemlji, Javnost je prevarena. Autonomne osobe odstranjene su iz SIS-a, a kriminalci zadržani - navodno dobro poznaju podzemlje, pa ih SIS treba. Ministar Obrane bio je Jozo Radoš (nekada pitomac JNA), njegov pomoćnik bio je Mladen Ružman (SUP SRH), načelnik SIS-a bio je Davor Bišćan (SDS SRH), a saborski Odbor za nacionalnu sigurnost vodila je Đurđa Adlešić (učiteljica sa sumnjivim tečajem ili višom školom iz Banja Luke), svi iz HSLS-a. U normalnoj zemlji takvi ljudi bili bi predmet protuobavještajne obrade, a kod nas su velike face. Jugoslavenska Udba preko svoje široke doušničke mreže kontrolira sve naše stranke. Današnju obavještajnu vojnu službu, koja je preuzela SIS kao svoj protuobavještajni dio, vodi Darko Grdić, navodno rođak Josipa Perkovića, a glavni su mu pomagači nositelji operativne akcije Kameleon, koja je istraživala novinare, civilno društvo i nevladine udruge. U SIS su vraćeni neki Perkovićevi ljudi, koje je 1994. u čudnim okolnostima odstranio Branko Primužak na prijedlog Gojka Šuška, nakon nikada provedene odluke vrha države (najjači sastav) da se cijeli SIS raspusti. Zanimljivo, Perkovićevi kadrovi u SIS-u danas slove kao Mesićevi! Pričekajmo da vidimo da li su isti likovi i Josipovićevi? Odnosno, da li je on njihov?


- - -
Napomena: Neki kažu da Tvrtko Dolić je Musliman. Kažu kako mu to nije pravo ime niti prezime, a osobno držim da taj čovjek uopće ne radi na raskrinkavanju sistema nego frajer sakuplja tuđe misli i ideje pa ih prenosi na svoj blog. Previše je "desno" da bi bio Hrvat, jer su najžešći hrvatski desničari uglavnom Židovi i Muslimani, ili pak polu Srbi ili polu Židovi, a ako se radi o Hrvatima onda su garant Udbini kurvini sinovi - tj. provokatori, odnosno "nečiji" plaćenici.

 Podržavam ovo što kaže Tvrtko Dolić.    Nisam za ovo što kaže Tvrtko Dolić.

Imoćanin, 2010-09-09 u 13:36:57 na vrh stranice

Bože Vukušić, glavni tajnik, glasnogovornik i siva eminencija Počasnog bleiburškog voda (PBV), osuđivani je kriminalac s kaznenom evidencijom u tri države. Jugoslavenske su vlasti protiv njega raspisale tjeralicu 1982. g. zbog provale u privatni stan u Splitu i krađe jedne narukvice, ogrlice, prstena, te zlatnog i srebrnog posuđa. Pobjegao je prije uhićenja, a tjeralica za njim bila je na snazi sve do 1993., što potvrđuje izvod iz kaznene evidencije RH u posjedu Jutarnjeg lista. Zbog ubojstva Jusufa Tatara, suradnika bavarske krimpolicije, njemačko je pravosuđe Vukušića osudilo na doživotnu robiju 1983. godine.

Pod nepoznatim okolnostima oslobođen je služenja kazne (ne i od optužbi) 1991. godine. U Hrvatskoj je 1994. osumnjičen za paljevinu automobila izvjesnog Milana Eljuge (postupak pao u zastaru), a 2001. optužen za otmicu Blagoja Zelića, bivšeg djelatnika Udbe (postupak traje). Netko bi pomislio da se uz takvu kriminalnu biografiju Vukušić nije uspio realizirati u civilnom društvu.

Za potrebe Sanaderova idejnog zaokreta nakon 2003. Vukušić je znatno ublažio ikonografiju bleiburške svečanosti, razvodnio ekstremističke poruke i uklonio ustaško znakovlje. Zauzvrat je Bleiburški vod pretvorio u svoj obrt, u čemu ga institucije države i dalje podupiru.

Njegov prethodnik Mirko Karačić, uz emigranta Petra Miloša jedan od osnivača PBV-a, tvrdi da ga je Vukušić smijenio kako bi komercijalizirao tragediju Križnog puta. Tvrdi da je Vukušić u Austriji osnovao tvrtku Bleiburger Ehrenzug - Honorary Bleiburger Guard preko koje se upravlja financijama. Nedugo nakon što je imenovan u PBV kao predstavnik Hrvatskog sabora, Vukušić je otjerao šest članova, uključujući predsjednika i suosnivača, 80-godišnjeg Mirka Karačića. Dio njih žali se da ih je ucjenjivao navodnim udbaškim dosjeima. "Kada mu kažemo da je višestruki kriminalac, suradnik Udbe, ubojica koji manipulira s nama časnim, pa i starijim ljudima, on ne uzmiče nego nas čak pojedine telefonski proglašava suradnicima Udbe i engleskim špijunima, nekima psuje majku i prijeti."

Božo Vukušić je klasična udbaška strvina pod pokroviteljstvom HDZ-a koji ga je i postavio na mjesto vođe Bleiburškog voda kako bi razvodnio ponos palih Hrvata Nezavisne Države Hrvatske na isti način i po istom kalupu kako je i izdajnik Đapić postavljen od strane HDZ-ovca Jurice Maličića devedesetih da razori pravaštvo. Sve se ponavlja samo su drugi akteri na sceni.

Milanović i Josipović su otvoreni neprijatelji Hrvatske države i o njima ne treba previše polemizirat jer se oni tim ponose. Puno veći problem i zlo su zamaskirani neprijatelji, tkz. "pravaši", navodni "desničari" kao i ovaj gore udbaš Vukušić. I pretpostavio sam da je dinaroid balavac koji je popušio prozirne priče olinjalih hdz-ovaca koje ovdje pokušava predočiti.
Nije bitno tko je nestranači tko nije, žalosno je koliko je ljudi popušilo te HDZ-ovske jugo priče o Tuđmanu kao nekoj veličini, čovjek koji je ubijao po Bleiburgu u ime komunizma i Tita. Žalosno!

Franjo Tuđman se NIKADA nije odrekao Tita i partizana, naprotiv, ostavio je netaknute svoje partizane i njihova vrhovnoga komandanta, koji je 1945. počinio genocid nad hrvatskim narodom, u hrvatskoj javnosti kao ideal i uzor, ostavio je partizanima njihove privilegije (čitaj: boračke mirovine za provođenje terorističke djelatnosti i revoluciju), u hrvatski ustav ugradio je (samovoljno) 1990. komunistički ZAVNOH, zaustavio je 1990. iskapanje hrvatskih žrtava komunizma (titoizma) u Maclju, i umjesto toga je polagao vijence u Bleiburgu, i tako zamazao oči slijepim Hrvatima kraj njihovih zdravih očiju. F. Tuđman je uza sebe imao kao suradnike sve same udbaše i oznaše, i oni su danas službeno "hrvatski državotvorci", taman da je pakleni krug zatvoren. To su oni "hrvatski državotvorci" koji su ubili hrvatskog državotvorca Antu Paradžika, to su oni koji su čuvali Trg maršala Tita u Zagrebu, to su oni koji nisu rasvijetlili niti jedan jedini partizanski ratni zločin i zločin državnog terorizma od UDBE! To su oni koji su dijelili BiH, i koji su Republiku Hrvatsku pretvorili u banana-republiku, i jednu zemlju podložnu međunarodnoj zajednici, to su oni koji su 100 puta do danas pogazili hrvatski Ustav, to su oni koji lažu i daju lažna predizborna obećanja. To su oni koji su na čelo Hrvatske stranke prava instalirali čovjeka sa dosjeom doušniika KOS-a JNA, Đapića, i sebe postavili u politički centar, iako potječu sa staljinističke totalitarne titoističke ljevice, to su oni koji proslavljaju iste one partizanske obljetnice do kojih je držao i Franjo Tuđman, dakle, od 22. lipnja preko obljetnica ZAVNOHA, i raznoraznih obljetnica partizanskih jedinica, dok se preko 1500 hrvatskih branitelja ubilo od završetka rata, i to je dokaz da je hrvatsko društvo trulo iznutra, a da je Tuđmanova vlast nešto vrijedila, danas bi u Hrvatskoj vladala pravna država, ali nema je jer imamo titoističko pravosuđe po volji Franje Tuđmana. I ako to ne shvatite, niste ništa shvatili!

 Podržavam ovo što kaže Imoćanin.    Nisam za ovo što kaže Imoćanin.

abC, 2010-09-09 u 14:10:53 na vrh stranice

Bilo kuda, Udba svuda

Vraća li se Budiša na aktivnu političku scenu jer se Darinko Kosor oteo masonsko-udbaškom kartelu? Naime, vidljivo je kako je HDZ ostao bez potpore HSLS-a; ali ne zbog toga što su Đurđa Adlešić i Ivan Čehok htjeli tako, nego zbog Darinka Kosora koji ne želi distribuirati slugansko-pljačkašku politiku. Poznato je veličanje Tuđmana u mnogim HTV-ovim filmovima i emisijama, a tog Tuđmana su najviše veličali i davali mu ključnu ulogu pozitivca upravo Dražen Budiša i Zdravko Tomac. Budišin povratak najavljuju plaćeničke sluge:


Darinko Kosor, Slavko Goldštajn i Dražen Budiša



A također je poznato i to kako su početkom 90-ih sve značajnije političke stranke u Hrvatskoj dobile svoje udbaške pokrovitelje. I kad Hrvatskoj treba zadati konačni udarac kolonijalizma, masonske sluge ništa ne prepuštaju slučaju, pa ni već minorne stranke - kao što su HSP i HSLS - ne smiju ostati izvan kontrole plaćeničkih imperijalnih službi.

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

Hrvoje, 2010-09-21 u 21:05:42 na vrh stranice

Drago, još je Budiša nešto obećao na grobu Paradžika, koji je na današnji dan likvidiran. Obećao je da će se osobno založiti kako bi se doznali nalogodavci i izvršitelji Paradžikove likvidacije.
I iz navedenog se vidi dosljednost.

 Podržavam ovo što kaže Hrvoje.    Nisam za ovo što kaže Hrvoje.

dst, 2010-09-21 u 21:43:56 na vrh stranice

@Hrvoje, dobro si se sjetio pokojnog Ante.
Naime, Ante Paradžik i Dražen Budiša su kumovi, a pogledaj što je Budiša učinio da se rasvjetli istina o Paradžikovu ubojstvu u Zagrebu, koga su na čistu miru upucali Vekićevi (u prijevodu: Tuđmanovi) ljudi.

p.s.
Dans je godišnjica ubojstva Ante Paradžika te ovim iskazujem počast tom hrvatskom sinu kojega je likvidirao režim Titinog generala Tuđmana. Režimski pravaši (HSP) napominju u tekstu kako je Paradžik "izgubio život kao žrtva političkog atentata" i "mučki ubijen", ali se nitko od nas ne sijeća značajnije pravaške inicijative da se do kraja ispita ubojstvo dopredsjednika HSP-a i načelnika ratnog stožera HOS-a Ante Paradžika u Zagrebu.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Predrag Lucić, 2010-09-26 u 11:39:57 na vrh stranice

Lijepa naša domovino, oj udbaška zemljo mila

Lijepa naša domovino, oj udbaška zemljo mila... - tako bi nekako započinjala hrvatska himna da je za njezin tekst izabrana pjesma ne Antuna nego Nedjeljka Mihanovića, polihistora i nestora hrvatske državotvorne misli, rođenog u Sitnom pa još Donjem prije okruglih 80 ljeta.

"Sanader je bio suradnik UDB-e" - propjevao je dr. Nedjeljko, bivši nam predsjednik Hrvatskog sabora, na naslovnoj stranici Hrvatskog lista i u podužem intervjuu kojim reklamira svoju upravo objavljenu knjigu "Tuđmanova baština".
"Sanader je bio suradnik UDB-e" - taj će se jeftini refren, kako računa dr. Nedjeljko, naš hrvatski nam akademik znanosti i umjetnosti, poput meningokoka proširiti po glavama sklonim upalama one jedne jedine misli koja je u njima uzgojena, misli koja obesmišljava svako razmišljanje, jer je njojzi oduvijek sve bilo jasno i vazda je znala sve što se ima znati, samo što o tome nije htjela govoriti.

"Sanader je bio suradnik UDB-e" - napokon se usudio kazati dr. Nedjeljko, povjesničar naše nam književnosti i glasnogovornik te zaumne Hrvatske, koja nikada nije ni sumnjala u to kakve joj sile rade o glavi u kojoj inače teško da išta radi. Ne šljaka u njoj ni ona ganglija koja bi trebala tražiti suvisle argumente i uvjerljive dokaze za ono što joj se servira, pa dr. Nedjeljko ne mora strahovati hoće li njegovo lupetanje o Sanaderovu udbaštvu odjeknuti kao intelektualno herojstvo.

Jer velika je to hrabrost godine 2010. napisati da je Ivo Sanader za vrijeme boravka u Austriji davnih osamdesetih bio suradnik UDB-e i to potkrijepiti onako kako to radi dr. Nedjeljko, bard hrvatske nam kontrašpijunaže: "Imam tu informaciju iz dvaju izvora i njih navodim u knjizi. Posebice mi je bio indikativan posljednji razgovor kad je bio pokop dr. Branka Jelića u Dolcu. Meni se tada javio jedan Sanaderov suradnik koji sada živi u Münchenu. On mi je to apsolutno potvrdio."

Silnom je znanstvenom aparaturom morao ovladati i golemu kubnu metražu ozbiljne literature iščitati dr. Nedjeljko, živa nam maskota naše hrvatske akribije, da bi na vrhuncu životne mudrosti mogao tako neupitno argumentirati da je Sanader surađivao s UDB-om samo zato što to u pogrebnoj ćakuli tvrdi jedan njegov suradnik, dakle - suradnik suradnika UDB-e.

Baš kao što će danas-sutra, bez zazora od zdrave pameti, tvrditi da za UDB-u radi i svatko koga bude zanimalo je li taj krunski informator iz Münchena bio suradnik: a) Ive Sanadera, b) UDB-e, c) Nedjeljka Mihanovića ili d) svih službi navedenih pod a), b) i c). I kao što će UDB-inim sinom proglasiti svakoga koga za UDB-u živo bole krasni UNS i krasni SZUP, rosna SOA i rosna POA, skupa sa svekolikom obavještajnom zajednicom i njenim špiclovskim govnarijama.

Svakoga kome se živo opći za to je li Sanader bio suradnik UDB-e, a Mihanović bio i ostao.

 Podržavam ovo što kaže Predrag Lucić.    Nisam za ovo što kaže Predrag Lucić.

Slobodajka, 2010-10-18 u 13:32:57 na vrh stranice

Zaštićena gamad

Samo dan nakon što je Dujomir Marasović, ravnatelj splitske bolnice i prvi čovjek gradskog HDZ-a, 6. listopada na Dnevniku 3 HTV-a samouvjereno mahao dokumentom koji navodno dokazuje da je novoizabrani v.d. intendanta splitskog HNK Duško Mucalo bio pripadnik Službe državne bezbednosti Jugoslavije, Ministarstvo obrane RH poduzelo je hitnu istragu kako bi se utvrdilo na koji je način Marasović došao do kartona o Mucalovoj vojnoj evidenciji koji bi trebao biti tajan.

Kako neslužbeno doznajemo, petnaestak pripadnika Vojne policije i Vojno sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) prošlog je četvrtka "upalo" u prostorije Ureda za obranu u Ulici Ruđera Boškovića. Detaljno su pročešljali postojeću arhivu, ispitali sve djelatnike, uključujući i načelnika ureda Ivana Matasa, a sve kako bi utvrdili čuvaju li se podaci na odgovarajući način i kako je moguće da "iscure" vani. Budući da su u MORH-u bili vrlo šutljivi, nismo uspjeli doznati je li utvrđen ikakav propust. No, znakovito je da nisu niti potvrdili, ali ni demantirali da se ovaj slučaj dogodio.

... Svi vojni kartoni bivše JNA podliježu zaštiti Zakona o tajnosti podataka i Zakona o zaštiti osobnih podataka. Uz to, RH je preuzela i propise JNA koji se odnose na čuvanje arhivske građe u koju spadaju i osobni vojni kartoni. Sukladno tome, vojni kartoni podliježu obvezi čuvanja podataka 80 godina nakon smrti nositelja kartona.

Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka poslali su nam opsežan dopis u kojemu jasno stoji kako se objava osobnih podataka iz kartona JNA može klasificirati kao prekršajno ili čak kazneno djelo.

- Za kršenje odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka predviđene su kazne od 20 tisuća do 40 tisuća kuna. Nedopuštenom i protupravnom upotrebom tuđih osobnih podatka može doći i do počinjenja nekog kaznenog djela određenog Kaznenim zakonom, npr. kaznenog djela iz članka 133. "Nedozvoljena uporaba osobnih podataka".

Svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno Zakonom o zaštiti osobnih podataka može podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava Agenciji za zaštitu osobnih podataka. Odredbom članka 26. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je i da za štetu koja je ispitaniku nastala zbog obrade osobnih podataka protivno odredbama ovoga zakona odgovara voditelj zbirke osobnih podataka, sukladno općim propisima o naknadi štete, pravo na naknadu štete od voditelja zbirke osobnih podataka ispitanik može tražiti i u slučaju neovlaštenog korištenja, odnosno neovlaštenog davanja na korištenje njegovih osobnih podataka drugim korisnicima ili fizičkim i pravnim osobama, koje pravo na naknadu štete se ostvaruje pred sudom opće nadležnosti - stoji, među ostalim, u odgovoru Vilene Gašparović, zamjenice ravnatelja Agencije.

Slučaj javnog iznošenja podataka iz Mucalova vojnog kartona neodoljivo podsjeća na objavu kopiranog vojnog kartona ministra obrane RH Branka Vukelića. Podsjetimo, prije dvije godine jedan dnevni list objavio je detalje iz Vukelićeva osobnog kartona iz kojeg se, među ostalim, vidjelo kako je Vukelić vojni rok 1983. godine odslužio u Zemunu, da je redovito, poput Mucala, sudjelovao na vojnim vježbama, te da se, ono nazanimljivije, taj istaknuti HDZ-ovac u rubrici nacionalnosti tada izjašnjavao Jugoslavenom. No, komentar ministra Vukelića o tome kako iz njegova sektora cure vojni kartoni nismo uspjeli dobiti ...


- - -
Komentar:
Iako je Tuđmanova stranka zaštitila svoje gadove, malo tko se pita kako samo ovnovi iz HDZ-a mogu doći do zaštićenih podataka ...

 Podržavam ovo što kaže Slobodajka.    Nisam za ovo što kaže Slobodajka.

Gost_226, 2010-10-31 u 10:51:13 na vrh stranice

Ovdje fali još fra Mate Topić iz Rame. Rama je bila omiljena destinacija udbaške kopiladi pa su udbaši preplavili i taj kraj. A fra Mato Topić je udbaš starog kova.
članak : http://img32.imageshack.us/img32/6884/ramaa.jpg

 Podržavam ovo što kaže Gost_226.    Nisam za ovo što kaže Gost_226.

anto augustinović, 2010-11-01 u 18:37:54 na vrh stranice

južno bojište-popovo polje

 Podržavam ovo što kaže anto augustinović.    Nisam za ovo što kaže anto augustinović.

stipan piskovic, 2010-11-07 u 12:17:27 na vrh stranice

Kad sam ovo sve procita samo mi je se zemlja okrcala oko mene i mislijo sam da sam na nekom lengispiru dok nisam dosa sebi i kad sam dosa sebi hjeo sam od ljutnje da napisem par rijeci o ove svemu i dosa sam do zakljucka ako hocemo pravu i cistu hrvatsku drzavu koja bi pripadala hrvatskom narodu trebamo najprije ocistiti se ovih gamadi sto su sad na vlasti i poslati ih sve na goli otok i dati in da kopaju dok ne umru sami sa svojom smrcu a posebno one spijune jugoslovenske udbe isto poslati ih na neko ostrvo i bez vode i bez hrane da zive kliko to mogu izdrzati i neka umru sa svojom smrcu a ne da ih neko ubija kao sto su oni ubijali .

 Podržavam ovo što kaže stipan piskovic.    Nisam za ovo što kaže stipan piskovic.

dst, 2010-11-07 u 12:34:56 na vrh stranice

@stipane,
dovoljno ti je vidjeti samo moć koju ima vladimir šeks pa da ti bude jasno da udba i dalje vlada. umjesto da se čelni ljudi udbe progone i osude, hrvatski predsjednici tuđman, mesić i josipović su jasipa perkovića i josipa manolića postavljali na najviše državne i institucionalne funkcije.
hrvatsku desnicu su reketarili najprije cionisti dobroslav paraga pa zatim udbaš anto đapić, a udbaš božo vukušić je instaliran u počasni bleiburški vod. Na čelo hrvatske hvidre postavljen je isto čovjek izrazito sumnjivih moralnih i rukovodstvenih osobina.

dakle, sve vitalne funkcije ove države (i regije) su pod njihovom kontolom, ali je povijest dokazala da je narod jači od režima pa ćemo vidjeti kako se situacija raspliće u postkomunističkoj hrvatskoj. svakako treba znati da u hrvatskoj komunizam nikada nije niti srušen, što najbolje potvrđuju funkcije koje je tuđman povjerio stjepanu mesići, josipu manoliću, josipu perkoviću, josipu boljkovcu, vladimiru šeksu i ostalim krvopijama ovog naroda.
a sad nas u europu vode srpkinja jadranka vlaisavljević kosor i židovka vesna pusić...

pametnomu previše!

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

gzv, 2010-11-26 u 14:17:31 na vrh stranice

sad je f

 Podržavam ovo što kaže gzv.    Nisam za ovo što kaže gzv.

dst, 2010-12-16 u 19:02:34 na vrh stranice

Udbo moja ...

Evo nam "Hrvatski list" opet mjeri hrvatstvo, i k'o po starom udbinom običaju, špijunskim mjerilima.

U svom članku niti jednom rječju ne spominju Ružicu Andrić i njezin križni put kojage su režirali Vice Vukojević i Božo Vukušić. Zašto? Pa zato jer vrana vrani ne kopa oči; jer je "Hrvatski list" trap udbaškog domoljublja iz kojega su ponikli mnogu "slobodnjaci", k'o što su Domagoj Margetić, Božo Vukušić ...

Za taj "list" je bitno da su veliki Hrvati i hrvatske žrtve bit Tuđmanovog HDZ-a, što je čista LAŽ:

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

..., 2010-12-17 u 19:39:23 na vrh stranice

Afera Fimi media

Znatan dio nelegalno izvučenog novca iz državnih tvrtki bivšem premijeru Ivi Sanaderu poslužio je za ovladavanje medijima. Osječka televizija i Hrvatski list su, po Sanaderovu nalogu, iz crnog fonda dobili više od 700.000 eura..

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

HKV, 2010-12-20 u 00:50:50 na vrh stranice

Marjan Bošnjak: " DocMaric piše gluposti o temi o kojoj zaista nema pojma, a dtuckar fantazira. Ako želite saznati što se doista događalo, onda čitajte feljton u Hrvatskom listu. "

- - -

Ovaj Marjan Bošnjak je udbaški gad koji radi po nalogu Vukušića, Vukušiću je gazda Vukojević, a Vukojevića je postavio Tuđman..

- - -

Bosnjak se poziva na njegovu vrstu. Pozovajuci se na Vukusicev feljton, Bosnjak salje poruku da se samo treba vjerovati Bozi Vukusicu i nikome drugome. Normalnom covjeku stane mozak, i da samo pomisli, da se netko moze opozvati na Vukusica, covjeka kriminalne proslosti koji je sa skidanjem izvornog natpisa na bleiburskom spomeniku, pokusao izbrisati zlocine pocinjene na Bleiburgu. Sada s filmom i knjigom o Bugojanskoj grupi Vukusic pokusava izbrisati zlocine ucinjene nad Bugojanskom grupom.

- - -

Sve što piše gosp. Ružica Aanrić je istina. Dosta sam čitao i doznao o bugojanskoj grupi jer mi je brat, Nikola Raspudić, ubijen u Mostaru 1972. godine u zatvoru. Puno pozdrva iz Zagreba

- - -

Vice Vukojević, Bože Vukušić, Ivo Vukić, Jure Knezović & Co su udbaši. Ne očekujte da takvi provedu lustraciju.

- - -

A tko je Bošnjak, a tko domoljub, neka odgovori ovaj upis kojim se MB obraća gospođi Ružici Andrić:
"Marjan Bošnjak 2009-02-13 23:15 -
Vi ste bolesna žena, i Vama doista treba terapija. Jedino Vam ide u prilog slavno prezime i cinjenica da Vas ljudi ne poznaju.!"

Tako odgovara protuha MB, kad je pritisnut istinitim svjedočenjem, a pametnima je dosta pročitati samo ovo malo i znat će tko je čiji?

 Podržavam ovo što kaže HKV.    Nisam za ovo što kaže HKV.

SHP, 2010-12-20 u 01:33:17 na vrh stranice

Ružica Andrić
ISTINA O BUGOJANSKOJ GRUPI


... Što su internacionalne snage kojima je služilo vodstvo Bratsva htjele postići sa Bugojanskom akcijom. Njihov cilj je bio da sa Bugojanskom akcijom prouzrokuju proganjanje Hrvata širom svijeta. Taj njihov cilj bio je ostvaren. Hrvati su bili proganjani širom svijeta, a najgore i najbrutalnije proganjanje dogodilo se u Jugoslaviji. Nadalje, njihov cilj bio je poniziti Hrvate, slomiti im duh slobode i ubiti u njima nadu i vjeru u hrvatsku državu.

... Izdaja Bugojanske grupe nije bila završena. Nastavila se iduća tri desetljeća, a nastavlja se i danas. Skoro odmah nakon ulaska grupe u bivšu Jugoslaviju, neistine i propagande počele su se širiti o Bugojancima, uključujući i propagandu da su oni bili ruski špijuni, udbini špijuni i da su bili srbi. Vodstvo HRB-a nije branilo Bugojansku grupu od ovakvih napada i propagandi. Kada sam ja počela braniti Ambroza i ostale sudionike Bugojanske grupe, ja sam bila napadnuta verbalno, fizički i postala sam predment propagandi i priča. I ja isto nisam dobila nikakave potpore od vodstva HRB-a. Oni Hrvati koji su branili Bugojance ili mene bili su napadnuti a neki i ranjeni iz pištolja. U tim groznim danima moga života ja sam shvatila da smo izdani i rješila sam razotkriti pravo lice vodstva HRB-a, i što su uradili. Htjela sam da vodstvo HRB-a bude kažnjeno za izgubljene živote Bugojanaca, za uništene živote moje djece, mene i za mnoge druge živote. Takodjer sam htjela postići da drugi nevini Hrvati ne budu iskorišćeni, izdani i onda ubijeni kao što je se dogodilo sa Bugojanskom grupom.

... BOŽO VUKUŠIĆ - NAPOKON PRIZNAJE DA JE UDBA BILA IZA HRVATSKOG REVOLUCIONARNOG BRATSTVA (HRB-a)
Vodje Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva kroz Božu Vukušića koriste iste stare uspješne taktike, sa kojima nastavljaju širenje laži, gušenje opozicije i fabriciranje povijesnih dogadjaja u kojima sam ja osobno imala velikog udjela. Pored toga postoje dokumenti koji potpuno diskreditiraju Vukušića. Broj tih dokumenata objavljeni su u Hrvatskom tjedniku Spremnost u zadnjih par godina. Da se razumije kako je vodstvo HRB-a uspjevalo, potrebno je da javnost sazna detalje koje je Vukušić sakrio. Potrebno je da javnost sazna kako su dobri hrvatski ljudi i žene bili iskorišćeni a onda odbačeni kao smeće. Razlog zašto sam napisala ovaj članak jeste, da skrenem pažnju domovinskim i vandomovinskim Hrvatima, na laži,i dezinformacije što ih je Vukušić napisao u knjizi "Tajni rat udbe protiv hrvatskih iseljenika" i na taktike koje je koristio. Kada je Vukušić pisao njegovu knjigu, on je koristio isti jezik što su ga u prošlosti koristile vodje Bratstva sa nama. To je jezik špijuna. Naprimjer: Vodje su nam govorile, neprijatelje treba ubijati a onda od njih napraviti heroje da nam služe u korist hrvatske borbe. Ja danas razumijem da su na jeziku špijuna vodje Bratstva govorili članovima Bugojanske grupe, vi ste naši neprijatelji poubijacemo vas, i mrtve će mo vas koristiti za postignuće naših ciljeva. I tako je se i dogodilo i to se dogadja još i danas. To dobro ilustrira slučaj Bugojanske grupe, slučaj Kavranove grupe, slučaj grupe Tolić-Oblak, slučaj pok. S. Ševe, J. Senića, G. Pasti i slučajevi mnogih drugi poubijanih Hrvata. Jezikom vodja Bratstva, Vukušić je pisao njegovu knjigu. Naprimjer: on piše da je udba ubila braću Andrice, Pavu Vegara i druge brojne Hrvate. Vukušić piše točno, udba je ubila braću Andrić, Vegara, i brojne druge Hrvate. Ali, Vukušić je prešutio da je vodstvo Bratstva odigralo najglavniju ulogu u ubistvu braće Andrić, Pave Vegara i drugih brojnih Hrvata. O Josipu Seniću, Vukušić piše: na sastanku udbinih operativaca u Zagrebu rekli su za Josipa Senića: "Vi njega ne možete popraviti, vi njega ne možete uhititi. S njim se može razgovarati samo preko nišana" Na jeziku špijuna to znači, Senićeva uvjerenja su jaka njega se ne može potkupiti, zato ga treba ubiti. I Senić je bio ubijen. Mnogi domovinski i van domovinski Hrvati, povjerovat će, da je Vukušićeva knjiga bazirana na istini. Ali Vukušićeva knjiga daleko je od istine. U Vukušićevoj knjizi ima samo mrvica istine a to je, da je udba ubijala Hrvate u bivšoj Jugoslaviji i Hrvate nastanjene u stranim zemljama. Očito je, da je knjiga "Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljeništva" napisana u očajničkom pokušaju da se prikrije istina, da je HRB-o formirano i vodjeno po udbi, da je to bila udbina teroristička organizacija i da se sakriju strašni zločini što su ih vodje Bratstva i njihovi udbaški suradnici, učinili protiv hrvatskog naroda. Medjutim, Vukušić nije uspješan u sakrivanju istine, on se udavio u njegovim lažima i lažima vodstva HRB-a. To je učinio nehotično kada je objavio listu udbaša. Medju imenovanim udbašima Vukušić je imenovao, Vinka Sindičića, Marka Mijića i Ivicu Šimunovića, ali je zatajio usku vezu izmedju ove trojice sa vodjama HRB-a.

VINKO SINDIČIĆ
O Sindičiću Vukušić je napisao: "Vinko Sindičić višestruki lik u atentatima na Brunu Bušića, Nikolu Štedula, Josipa Senića, Stjepana Ševu, akcije protiv dr. Branka Jelića" …Vukušić je prešutio da je Vinko Sindičić bio član HRB-a. Ja znam da je Sindičić bio član Bratstva, zato što su ga vodje Bratsva šesdesetih godina predstavljale nama članovima, kao dobroga hrvatskog patriota i vrijednog člana HRB-a,. Pored toga i sam Sindičić priznao je da je bio član HRB-a i da je imao iskaznicu Bratstva. Bratstvo je negiralo da je Sindičić bio član Bratstva i da je Bratstvo izdavalo iskaznice. Medjutim u Spremnosti objavljeni dokumenat potvrdio je da je Bratstvo izdavalo iskaznice. Vukušić nigdje u njegovoj knjizi nije spomenuo da je Sindičić bio član Bratstva i koja je njegova uloga bila u Bratstvu. Sa sakrivanjem ovih činjenica Bože Vukušić priznaje da je HRB-o stvoreno i vodjeno po udbi. Kada je Sindičić izveden na sud za ubistvo B. Bušića, nije bilo dokaza, nestali su. Ipak Vukušić sa sigurnošću tvrdi da je Sindičić višestruki ubica, ali kada dodje do toga da se iznesu dokumenti i dokazi, dokaza nema, nestali su iz udbinih arhiva. Vrlo pogodno za Bratstvo da su dokazi o Sindičiću nestali. Ali u udbinim arhivima ostali su zapisi o meni hrvatskoj udovici i samohranoj majki Ružici Andrić. Zapisi u udbinim arhivima o meni, podupiru laži što ih decenijama šire vodje Bratstva i njihovi suradnici u propagandnom ratu protiv pisca ovog članka, Ružice Andrić, udovice pok Ambroza Andrića ubijenoga po udbi.

MARKO MIJIĆ
Kada sam ja 1994. izjavila zagrebačkoj Panorami da je Mijić bio udbaš, Franjo Peričić i neki drugi iz Bratstva, javno su me nazvali lažljivicom. Par godina prije mene, zadnji preživjeli Bugojanac pok. Ludvik Pavlović takodjer je izjavio, da je Mijić bio udbaš. Interesantno je da je poslije toga Ludvig Pavlović zadnji preživjeli član Bugojanske grupe koji je mogao razotkriti zločine vodja Bratstva nadjen ubijen. On je ubijen pod čudnim okolnostima. Smrt Pavlovića bila je pogodna za vodstvo HRB-a. Smrt Pavlovića za mene je tragedija, zato što bi Pavlović potvrdio sve moje dosadašnje izjave da je ostao na životu.
... Sa ovim taktikama i lažima Vukušić je sam dokazao da udbaši iz Bratstva još uvijek aktivno djeluju u zavodjenju Hrvatskog naroda. Na sudskom procesu "Bega Case" nije bilo nekih drugih ucjenjenih bioloških Hrvata i Hrvatica kako to piše Vukušić. Na sudskom procesu "Bega Case" bila je samo jedna Hrvatica, a ta Hrvatica sam ja Ružica Andrić. Ja sam bila jedini krunski svjedok, ja sam svjedočila na sudu o kriminalnim i terorističkim akcijama vodstva HRB-a. Mene nitko nije ucjenio, ja sam dobrovoljno pristala da budem krunski svjedok. To nije bila tajna to su znali svi australski Hrvati, a niti sam ja to ikada krila. Ja sam takodje dobrovoljno na moju vlastitu inijacitivu kontaktirala australsku policiju, i dobrovoljno sam ponudila da im otkrijem terorističke i kriminalne aktivnosti vodja Bratstva. Ja sam to javno i izjavila i objasnila iz kojih sam razloga to učinila. (Spremnost 31.10.2000. str.12 i 13).

Mnogi Hrvati još uvjek neshvaćaju da im je moje svjedočenje na sudu spasilo život. Božo Vukušić trebao je napisati da je Ružica Andrić svjedočila na sudskom procesu "Bega Case" Ja bi mu za to rekla hvala. Umjesto da napiše istinu, Vukušić je napisao laži i na takav način potvrdio laži koje je Bratstvo godinama širilo a to je, da sam ja bila krunski svijedok zato što sam bila ucjenjena i da sam radila za udbu. Vukušić je na podmukli način iskoristio Misimovićevu lažnu izjavu da je on bio ucjenjen, da uvjeri čitatelje, da sam i ja bila ucjenjena i da sam lažno svjedočila na sudu. Mene Vukušić stavlja u isti koš s udbašem srbinom, sa ciljem da čitatelje uvjeri da su i vodje Bratstva bile žrtve udbe. Intervju Vitomira Misimovića prikazan na televiziji, potvrdjiva da su vodje Bratstva radile skupa sa udbašima srpske nacionalnosti. Vukušić mene podmuklo vrijedja sa njegovim lažima i naziva me ucjenjenom biološkom hrvaticom, zato što sam na sudu svjedočila istinu teroristima koji su odigrali najglavniju ulogu u ubistvu moga supruga, djevera i mnogih drugih Hrvata, zato što sam svjedočila o teroristima koji su na brutalan način razorili moj život i živote Ambrozove i moje djece, i druge djece čiji su očevi ubijeni po udbi. Pored svjedočenja na sudu ja sam puno puta podigla moj glas protiv terora vodja Bratstva i njihovih okrutnih i zastrašujućih zločina. Ovo Vukušićevo pisanje može se protumačiti samo na jedan način a to je, da Vukušić svima udbinim zrtvama šalje poruku: "Vodje Bratstva i ostali udbaši koji su bili uz vodje Bratstva, vaši su Bogovi, samo se njima morate klanjati, što god da vam urade ne smijete im se suprostaviti. Ako im se suprostavite, bit će te sa lažima oblaćeni i obeščašćeni. Vukušić takodje šalje poruku nama običnim Hrvatima da su naši životi bezvrijedni. Pa prema tome udbini špijuni poput vodja Bratstva imali su i imaju pravo da u ime njihovih političkih ciljeva i osobnih dobitaka, učine najstrašnije zločine. Da ubijaju, da teroriziraju, da pljačkaju, da siluju nazaštićene udovice i djecu, da sa lažima oblate narod i pojedince itd, itd. Bože Vukušić izjednačio je sudski procesi "Lithgow case" i "Bega Case" i tako na podmukao način izjednačuje krivce sa nevinima. Ova dva sudska procesa nisu imali ništa zajedničkog. Vodje Bratstva uhvaćeni su na djelu kada su vojnički trenirali još jednu grupu Hrvata, da ih pošalju u bivšu Jugoslaviju i u sigurnu smrt. Šestorica Hrvata bili su nevini. Njihovo hapšenje i sudjenje bilo je politički motivirano, planirano i orkestrirano po udbi. Interesantno je, du su sudski procesi "Lithgow case" i "Bega Case" vodjeni su u isto vrijeme. A još je više interesantnije da je sva pažnja javnosti bila je uperena na sudjenje šestorici Hrvata. Sudjenje vodjama Bratstva bilo je skoro nezapaženo. Vukušićc je koristio prljave taktike da poveže ova dva sudska procesa, da uvjeri čitatelje da su i vodje Bratsva bile žrtve udbe. Sakrivajući istinu o zločinima vodstva Bratstva, sa napisanim lažima o meni, krunskom svjedoku na sudskom procesu "Bega Case" i drugim činjenicama, Vukušić još jednom priznaje da je HRB-o vodjeno i stvoreno po udbi. Vukušić je isto prikrio, da su vodje Bratstva mrzile šestoricu nevino zatvorenih Hrvata, zato što su ti mladi Hrvati, poštovali i cjenili žrtvu Bugojanaca, što su branili Bugojansku grupu od laži koje su širene o grupi.

Neki do njih branili su mene i maloljetnu djecu Ambrozovu i moju. Za takvo ponašanje, Bratstvo je kažnjavalo Hrvate. Naprimjer, udbini agenti pucali su iz pištolja na moga dobrog prijatelja i štovatelja Bugojanske grupe, Milu Kodžomana u Chicago-u, sa namjerom da ga ubiju. Kodžoman je bio teško ranjen, jedva preživio. Ali posljedice su ostale teške, i najvjerovatnije da su te posljedice bile razlog prerane smrti Mile Kodžomana. Dobri prijatelj i suradnik Bože Vukušića i vodstva Bratstva, Vlado Glavaš danas ugledni povratnik u Zagrebu zna tko su ubice/ubica koji su pucali na Kodžomana. To je javno dokumentirano u Hrvatskom tjedniku Spremnost 22.8.2000. str.3. Do danas Glavaš odbija reći tko su bile te ubojice/ubojica, koji su pucali na Milu Kodžomana.

... BOŽE VUKUŠIĆ
Samo par mjeseci poslije što su objavljeni dokumenti, (Spremnost 27.7.02.) diskreditirali Vukušićevu knjigu "Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljeništva" taj čovjek bez ikakvog stida nastavlja javno širiti laži o Bugojanskoj grupi, braći Ambrozu i Adolfu Andriću, i Pavi Vegaru. Vukušić je izjavio: "Inspiratori i organizatori Bugojanske akcije bili su braća Adolf i Ambroz Andrić te Pave Vegar, S. Dalmacija, Nova Hrvatska 8.10.02. Vukušić se udavio u u njegovim lažima. On je zaboravio da je u njegovoj knjizi "Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljeništva" objavio "Javno priopćenje HRB-a". U priopćenju, vodstvo Bratstva priznalo je da su oni bili inspiratori i organizatori Bugojanske akcije i da su oni poslali Bugojansku grupu da vojno napadne tadašnju Jugoslaviju i da je Bugojanska akcija bila razradjena u operativnom odjelu HRB-a pod tajnim kodom "Planinska lisica" Operativni djeo HRB-a najvjerovatnije je bio smješten u Bosni i Hercegovini. Ja sam do tog zaključka došla, poslije što sam pročitala tajne arhive HRB-a.

Vukušić je takodje nedavno izjavio: "Inspiratoti i organizatori te akcije (m.o. Bugojanske akcije), braća Andrić i Vegar smatrali su da je uhićenje i proganjanje hrvatskih patriota nakon Karadjordjeva dodatan razlog da se pristupi realizaciji te da se na takav način ohrabri narod u domovini..., " (S. Dalmacija, Nova Hrvatska 8.10.2002) Domovinski Hrvati uvjek su znali da se Bugojanska akcija dogodila u najgore vrijeme. Danas to znaju i hrvatski emigranti. U vrijeme kada su Bugojanci vojnički napali tadašnju Jugoslaviju, Hrvatski narod bio je previše uplašen zato što su jugoslovenske vlasti u to vrijeme okrutno proganjali Hrvate zbog protesta hrvatskih studenata 1971. Prije par godina, jedan Hrvatski diplomata rekao je, da je 1972 godine došlo sto tisuća naoružanih hrvata, oni ne bi uspjeli srušiti Jugoslaviju zato što je narod bio previše uplašen. Prema tome, Vukušić je izjavio laži o odlasku Bugojanaca u akciju. Činjenica je, vodstvo HRB-a poslalo je Bugojansku grupu da napadnu vojnički Jugoslaviju, da daju jugoslovenskom režimu opravdani razlog da nastave brutalno proganjanje, zatvaranje i uništavanje svih onih Hrvata za koje su komunisti smatrali da su im opozicija. I tako je se i dogodilo. Kakve su taktike komunisti koristili da unište za njih nepoželjne Hrvate može se dobro viditi sa slučajem književnika Zlatka Tomičića, (Spremnost 13.6.2000).

Vukušićeva izjava, da nitko nije manipulirao članove Bugojanske grupe i da su bili potpuno svijesni u što se upuštaju, smišljena je laž. Bugojanci nisu znali u što se upuštaju. Bugojanci nisu znali da su uvedeni u udbinu zamku, Bugojanci nisu znali da je HRB-o udbina organizacija. Bugojanci nisu znali da će biti prevareni i da će biti beskrupolozno poubijani. Oženjeni Bugojanci koji su imali djecu, nisu znali, da će vodje Bratstva organizirati i orkestrirati okrutno proganjanje njihovih supruga i njihove malodobne djece. Činjenica je, Bugojanci koji su imali djecu, otišli su u akciju, uvjereni po vodjama Bratstva, da ako itko od njih pogine da će njihove supruge i djeca biti zaštićeni i zbrinuti po vodjama Bratstva.

( ... )

Ivica Šimunović
Bez ikakvih dokaza, vi udbaši već dugo vremena ponavljate da je Ivica Šimunović bio udbaš. Poslije neprekidnog i kontinuiranog ponavljanja da je Šimunović udbaš, ti si se sada Peričiću javno pojavio, i lažno izjavio da sam te ja upoznala sa Šimunovićem. Tvoja zla namjera, prozirna je. Ti dobro znas Peričiću da je Šimunović nabavio najveći dio oružja za Bugojansku grupu i da je on svojim novcem platio oružje. Tebi je dobro poznato da su vodje Bratstva, obećali Šimunoviću da će mu vratiti njegov novac što ga je potrošio za nabavku oružja. Kasnije, kada su odbili vratiti novac Šumunoviću, proširili su priču da Šimunović nije ništa znao. Zar si zaboravio da si i ti, sa Šimunovićem to oružje prebacivao u Austriju. Bože Vukušić prvi je javno optužio Šimunovića da je udbaš. Od tada njegovi udbaški suradnici i istomišljenici, tu priču neprekidno i kontinuirano ponavljaju. Ponovio si je i ti. Jugo-komunisti i njihovi udbaši su uvijek radili na principu, "ponavljaj laž i narod će povjerovati" Poslije neprekidnog i kontinuiranog ponavljanja udbaša, da je Šimunović bio udbaš, i ja sam bila posumunjala u Šimunovića.

Slika mi je postala jasna, kada me je obiteljski član jednog Bugojanca nazvao iz Hrvatske i informirao me, da mu je dat uvid u udbine arhive. On me je obavjestio da je u udbinim arhivima zapisano, "da je poslije odlaska Bugojanaca, Šimunović postavio bombu na biciklo moga i Ambrozovog tada šestogodišnjeg sina, da je Šimunović bio moj ljubavnik, da je Šimunović dobivao od mene informacije o Bugojanskoj akciji itd". Ove laži napisane u udbinim arhivima, dokaz je da je udba u njihovim zapisima, zapisivala fabricirane laži o njihovim žrtvama i da je zamećala trag njihovim teroristima i ubicama. Isto su činili i udbini saveznici iz stranih tajnih službi i policija. Za vrijeme Domovinskog rata, njihove fabricirane laži o nekim članovima Bugojanske grupe, bili su objavljene u stranim knjigama. U pismima nekih udbaša, koje sam našla u tajnim arhivima Bratstva, pročitala sam fabricirane laži o dogadjajima koji su meni dobro poznati, i o nekim članovima Bugojanske grupe. Očito je, koordinacija Udbe, udbaša i njihovih saveznika bila odlična.

Što se tiče Šimunovića, činjenica je i gola istina, kada sam se ja 1972. našla u bjegu sa dvoje male djece, niti ti Peričiću niti itko iz bratstva niste mi htjeli pomoći. Jedini koji mi je pružio pomoć bio je Šimunović. Po njegovoj preporuci pomoć su mi dali, profesor Čolak, i svećenici Kozina i Kelava. Gola je istina, da nije bilo Šimunovića, profesora Čolaka, svećenika Kelava i Kozine ja sa djecom ne bi preživjela. Da je Šimunović bio udbaš, za sigurno ja i moja djeca nestali bi bez traga 1972. Činjenica je, što je javno i dokazano, da svaki Hrvat ili Hrvatica koji su se usudili pomoći djeci i udovicama Bugojanaca, ili se samo ponašati prijateljski spram njih, našli su se pod brutalnim napadima vas udbaša i vaših saveznika. Neke su probali i ubiti, kao što je bio slučaj Mile Kodžomana.

( ... )
Bugojanci su otišli u akciju uvjereni po vodjama Bratstva, da je hrvatski narod spreman za ustanak, da će ih Hrvatski narod podržati, da će im se vodje Bratstva sa članovima njemačkog i australskog ogranka HRB-a pridružiti čim počnu sa oružanim sukobima, da će Hrvatskom narodu stići pomoć iz stranih zemalja i da će stvaranje Hrvatske države biti brzo. Moje rječi potvrdjiva objavljeno pismo Adolfa Andrića, (Spremnost 13.8.02) U njegovom pismu Adolf je napisao "Uspjeh našeg rada je zagarantiran" Bugojanci i ja bili smo uvjereni da će Hrvati te 1972 godine proslaviti Božić u Slobodnoj Hrvatskoj državi. Kako se zna, Bugojanci su bili prevareni i uvedeni u jugoslovensku zamku a onda poubijani. Svi članovi Bugojanske grupe potekli su iz obitelji koje su nemilosrdno proganjale komunističke vlasti bivše Jugoslavije.

Članovi Bugojanske grupe bili su brižni i dobri ljudi. Oni su bili ljudi koji su suosjećali sa patnjama svakog ljuckog bića, oni su bili iskreni patrioti, oni su teško patili zbog proganjanja i uništavanja njihovog naroda, zbog proganjanja njihovih najbližih u komunističkoj Jugoslaviji. Bugojanci su vjerovali da svaki narod ima pravo da živi slobodno u svojoj zemlji, vjerovali su da i Hrvatiski narod ima to isto pravo. Te njihove plemenite ljudske osjećaje, vodstvo Bratstva je manipuliralo da ih indoktrinira do te mjere da su ti ljudi mislili, osjećali, ponašali, govorili onako kako su vodje Bratstva htjeli. Ja to znam jer sam i sama jedan dio moga života mislila i ponašala se onako kako sam bila indoktrirana po vodstvu Bratstva. Bugojanci, ja i mnogi drugi Hrvati, bili smo jako mladi i sami u tudjem svijetu kada su ih vodje Bratstva uvukli u njihovu zamku. Vodstvo Bratstva bili su specijalno istrenirani da indoktriniraju, varaju i manipuliraju narod. Sa takvim sposobnistima, njima je bilo lagano, da vrlo mlade Hrvate i Hrvatice indoktriniraju i manipuliraju. Vukušić bez ikakvog srama javno izjavljuje da nitko nije manipulirao članove Bugojanske grupe i da su Bugojanci znali u što se upuštaju. Sa ovim i drugim lažima Vukušić prikriva zločine vodstva HRB-a i mnogih drugih udbaša Sa ovim lažima Vukušić kao i drugi iz Bratstva prije njega, pokušavaju prikazati, da su Bugojanci bili idioti koji su otišli poginuti besciljno, on pokušava uvjeriti Hrvatski narod da su oženjeni Bugojanci bili loši ljudi, koji nisu marili a niti volili njihove supruge i djecu. Slične laži izjavio je i član glavnog stana HRB-a diskidetirani Zdenko Marinčić, Hrvatski Vjesnik 29.9.2000. Slične laži napisao je i diskreditirani novinar Mate Bašić, Hrvatski Vjesnik 29.9.2000. Vukušić je vješto izbjegao napisati u njegovoj knjizi o bezbrojnim lažima što ih je raširilo vodstvo HRB-a o Bugojanskoj grupi i drugim Hrvatima. On to nije mogao učiniti zato što i on sam putem njegove knjige širi laži. On je izbjegao napisati da je vodstvo Bratstva sa terorističkom politikom oblatilo Hrvate da su teroristički narod. Vukušić je prešutio da je vodstvo Bratstva sa širenjem laži unosilo mržnju i svadju medju Hrvatima, prijateljima obiteljima. Vukušić nigdje nije spomenuo udbine špijunke koje su odigrale vrlo važnu ulogu u zločinima učinjenim nad Hrvatima. Vukušić je prešutio da su udbaši iz Bratstva terorizirali hrvatsku malodobnu djecu, čiji su očevi ubijeni po udbi. Vukušić je nedavno izjavio laži, on je u knjizi "Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljeništva" takodjer napisao laži i iskrivljenje činjenice o dogadjajima u kojima sam ja osobno imala udjela i ljudima koje ja dobro poznajem i o kojima imam dobro znanje iz prve ruke. Vukušićevo bizarno pisanje zapazili su brojni Hrvati, neki su i javno reagirali. Na primjer, Dr. Mladen Petravić u njegovom članku "Je li udba naša sudba" napisao je: "Knjiga Bože Vukušića "Tajni rat udbe protiv hrvatskih iseljenika" mogla bi mirne duše nositi naslov "Sve udbine pobjede protiv hrvatskog iseljeništva".

Naime, Vukušić je uložio ogroman trud kako bi nas upoznao, a nekima i osvježio sjećanja, na širok spektar Udbinih aktivnosti i uspjeha u borbi protiv "ustaških terorista" ( Spremnost 30.7.02). Pametnom čovjeku i komarac je muzika, rekli bi naši stari. Čestitati je Dr. Mladenu Petraviću na njegovom članku i njegovom zapažanju. Božo Vukušić ima pravo da piše što hoće, on ima pravo da piše o udbinim uspjesima, ali on nema pravo da fabricira povjesne dogadjaje, on nema pravo da širi smišljene laži o žrtvama jugoslovenske udbe. To je što je on uradio. Vušućic je uložio mnogo truda da sakrije istinu, on je uložio mnogo truda da ne otkrije kako su udbaši radili, koje su taktike koristili da postignu političke ciljeve. Sigurno, on to ne će kazati zato što udba još uvjek aktivno djeluje i upotrjebljava iste taktike. Ako bi narod upoznao udbine taktike, udba bi bila totalno neuspješna. Ja sam uvjerenja da Vukušić ne može opravdati, što je prikrio istinu, što je napisao i izjavljivao laži o udbinim žrtvama, zato što je on povezan sa vodjama Bratstva. Vukušić je kao samostalni istrazivač u glavnoj Komisiji za utvrdjivanje žrtava rata i poraća odbio mene saslušati i pregledati dokumentaciju koju sam ja nudila. Upravo ta dokumentacija diskreditira Vukušićevo pisanje. Vukušićeva knjiga nije jedina knjiga u kojoj su napisane laži i fabricirani povjesni dogadjaji u kojima sam ja osobno imala velikog udjela. Na lažima i fabriciranju napisan je veliki broj knjiga, o Bugojanskoj akciji i članovima Bugojanske grupe, uključujući i knjige napisane i izdate po strancima. Ja sam zapazila da je u svim tim knjigama napisana samo mrvica istine, a sve ostalo je laži i iskrivljene činjenice.

... Vukušić nema znanje iz prve ruke o H.R.B.-u, Bugojanskoj grupi, o brojnim poubijanim Hrvatima i dogadjajima toga vremena. Za vrijeme ere Franje Tudjmana, Božo Vukušić radio je kao samostalni istrazivač Saborske Komisije za utvrdjivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Dakle, sve što je stizalo komisiji bilo je dato na uvid Vukušiću, što znači da je Vukušiću dato na uvid moje pismo i potresna pisma četvoro djece čiji su očevi bili članovi Bugojanske grupe. U Spremnosti 23.1.2001. str.12 objavljena je poštanska potvrda da je Komisija dobila moju pošiljku u kojoj su bila pisma djece Bugojanaca i moje pismeno svjedočenje o zločinima vodstva H.R.B.-a. Od komisije sam tražila da ispita slučaj Bugojanske grupe, sa ponudom da sam voljna hrvatskim vlastima predati dokumentaciju koju posjedujem. Vukušić niti bilo tko drugi iz Komisije nisu nam nikada odgovorili. Prema ovim činjenicama, Vukušić je ignorirao svjedoka dogadjaja, pa prema tome samo se može doći do jednog zaključka. Vukušić nije htio znati o zločinima vodstva Bratstva. Što se tiče Komisije kao državnog tjela, po rječima nekih domovinskih Hrvata koji su radili u Komisiji, glavnu rječ imali su takozvani "ugledni hrvatski povratnici" kako se kasnije saznalo, medju uglednim povratnicima bio je Vukušić i žena Buce Butkovića. U kratkom vremenu, poslije što je Komisija dobila moju pošiljku u Hrvatskom Saboru pročitana je nevjerodostojna izjava protiv moje osobe, upućena iz Australije. Ta izjava je objavljena u Spremnost 23.1.2001. Vukušić u njegovoj knjizi piše: U inozemstvu ubijeni su vodje H.R.B.-a Geza Pasti, Marijan Šimundić i Josip Senić, a u domovini poginuli su Ambroz Andrić i Pavao Vegar. Niti jedan od ovih imenovanih Hrvata nije bio u vodstvu Bratstva. Činjenica je da niti jedan vodja HRB-a nije ubijen. Činjenica je i to, da su vodje Bratstva bili i ostali nedodorljivi. Propagande napisane u Vukušićevoj knjizi, da su imenovani Hrvati bili vodje terorističkog Bratstva, dostavljane su godinama stranim policijama. Rezultat je bio, strane policije pravili su dosije o Hrvatima kao teroristima i o nama i drugim obiteljima imenovanih po Vukušiću Hrvata za vodje Bratstva. Obitelji i djeca umorenih Bugojanaca bila su radi takvih propagandi proganjana po stranim policijama, a te propagande utjecale su štetno i za dobivanje radnih mjesta, jer su markirani kao teroristička obitelj. Bez ikave sumnje znam , da će se knjiga Bože Vukušića gadno odraziti nad nama obiteljima Bugojanaca, ovakve knjige dolaze u ruke stranih tajnih službi prevedena na njihov jezik.

... Kada je stvorena Hrvatska država veliki broj ljudi iz vodstva HRB-a vratio se u Hrvatsku, I odmah po povratku u Hrvatsku dobili su moćne i uplivne pozicije. Uticaj ljudi iz Bratstva spriječio je da hrvatska vlada službeno skine ime terorist sa Bugojanske grupe i da im da zasluženo priznanje da su njihove mlade živote dali za hrvatski narod. Kakvog cinizma, to isto Bratstvo sada je podiglo spomenik Bugojanskoj grupi, ali samo za postizanje političkih ciljeva. Iz istih razloga podigli su godinama unazad i spomenik mome pok. Suprugu Ambrozu Andriću, bez moje dozvole i bez dozvole Ambrozove djece. HRB-o, služeći se nasiljem prisvojilo je Bugojansku grupu kao privatno vlasništvo, to su učinili samo iz jednoga razloga, da i mrtve Bugojance koriste za postizanje njihovih političkih ciljeva i osobnih dobitaka. Meni pokušavaju bez prestanka oduzeti pravo na moga mrtvoga muža, a djeci Bugojanaca pravo i na njihove mrtve očeve. Ja sam zakonita žena pok. Ambroza Andrića, ja imam zakonsko i moralno pravo govoriti o mome umorenom suprugu, ja imam moralno i zakonsko pravo govoriti o Bugojanskoj grupi, jer sam bila dio grupe sve do njihovog prelaska preko jugoslovensko-austriske granice 1972. Ja imam pravo moralno i zakonsko govoriti o Bugojancima i njihovim ubicama, jer mi je iz prve ruke dobro poznato pod kakvim su okolnostima Bugojanci postali žrtve jugoslovenske udbe. Vodsttvo Bratstva koje je direktno sudjelovalo u ubistvu Bugojanaca i okrutnom proganjanju djece oženjenih Bugojanaca, nema nikakvo moralno niti zakonsko pravo na moga umorenog supruga, niti na Bugojansku grupu. To što vodstvo Bratstva prisvaja grupu kao privatno vlasništvo, učinili su to nasilno iz samo jednog razloga, Bugojanska grupa kao i sve druge žrtve jugo-komunističkog režima, vodstvo Bratstva koristilo je i još koristi za postizanje političkih ciljeva i osobnih dobitaka. Poslije moga povratka u Australiju 1975, tražila sam od vodja HRB-a da nikada više ne spomenu ime moga umorenoga muža Ambroza Andrića. Ivica Butković mi je odgovorio da moj muž nije moje vlasništvo. Bratstvo je prisvojilo moga pok. supruga Ambroza i Bugojansku grupu kao njihovo vlasništvo. Interensantno je, da Ivica Butković sebe naziva Ivan, a Franjo Peričić sebe naziva Frane od kada se je vratio u Hrvatsku...

 Podržavam ovo što kaže SHP.    Nisam za ovo što kaže SHP.

Gost, 2010-12-26 u 20:41:49 na vrh stranice

Lijepa vam je sad ta nezavisna hrvatska,300000 nezaposlenih i 40 eura milijardi duga. Ali glavno da ste slobodni.

 Podržavam ovo što kaže Gost.    Nisam za ovo što kaže Gost.

..., 2010-12-28 u 16:53:42 na vrh stranice

Tko su Barišići?

1. Ante Barišić

Ante Barišić, bivši djelatnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti, u narodu poznatije kao Udba, danas predavač na zagrebačkom sveučilištu, falsificirao je podatke o svojim znanstvenim radovima. Tako je ovih dana otkrilo Znanstveno-nastavno vijeće zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti gdje Barišić predaje komparativnu politiku i suvremene političke odnose. Natječući se za zvanje docenta, utvrdilo je Vijeće, Barišić je svojim objavljenim znanstvenim radovima pribrojao i one koji nikada nisu napisani, pokušavajući obmanuti nadležna tijela koja odlučuju o stjecanju docenture. Time se bivši udbaš svrstao u red poznatih prodavača magle među domaćim kvaziintelektualcima: od cijelog niza profesora na Građevinskom fakultetu koji su na sličan način falsificirali svoju znanstvenu bibliografiju, do političara Ante Đapića koji je prepisao tuđu knjigu i predstavio je kao originalnu umotvorinu.

Barišić je ipak zanimljiviji od svih poznatih primjera. Rođen u Drnišu prije 45 godina, diplomirao je politologiju i zaposlio se u zagrebačkoj ispostavi Službe državne sigurnosti, gdje se specijalizirao za tzv. liniju klera. Kako je sam svojedobno pričao, potajno je uhodio svećenike i časne sestre i onda ih ucjenama tjerao da mu dojavljuju informacije o višem kaptolskom kleru. Nakon sloma komunističke Jugoslavije bio je prvi savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Franje Tuđmana, ali ne zadugo. Pošto je u jednoj televizijskoj emisiji, povodom montiranog beogradskog filma o Martinu Špegelju, hrvatskom ministru obrane, izjavio da to nije montaža, najuren je iz predsjedničkog ureda. Svoje vještine zatim je ponudio Vinku Grubišiću, tadašnjem zamjeniku ministra informiranja, u izradi plana o HDZ-ovu ovladavanju hrvatskim medijskim prostorom, koji je poslije postao model za stvaranje tajnog ortačko-medijskog koncerna Grupo, u vlasništvu Ivića Pašalića, Miroslava Kutle i Ninoslava Pavića.

Identificiran je kao jedan od falsifikatora dokumenta objavljenog u Vjesniku koji je tobože dokazivao da je Ivan Zvonimir Čičak u ranoj mladosti bio Udbin doušnik. Godine 1999. pokušao je, ucjenama i prijetnjama, novinare Feral Tribunea natjerati da objavljuju tekstove po njegovim napucima. U posljednjoj predsjedničkoj kampanji pokušao je pomoći svom zemljaku Draženu Budiši da pobijedi protukandidata Stipu Mesića, plasirajući u Slobodnoj Dalmaciji priču o Mesićevoj tobožnjoj suradnji s jugoslavenskim tajnim službama. Trenutačno je obavještajno-analitički savjetnik Denisa Kuljiša, uposlenika EPH koji je tzv. Petračeve transkripte dostavio beogradskom tjedniku Nedeljni telegraf.
(2002-10-02)


2. Mario Barišić
Radi o agentu UDBE. Na našu veliku žalost Barišićev prijatelj Rojnica je bio čak i načelnik SIS-a i to je razdoblje kada je služba SIS-a naj više nazadovala. Žalosno ali istinito, bila je u mnogo goroj situaciji od današnje kada je vode okorjele udbaške spodobe. Eto, malo istine pa koliko god nam bila gorka. Po toj liniji je i došao u službu, napredovao i na kraju okončao. Danas je profesor u Lori ili pak nosi kredu po učionicama. Otužno, zar ne? Stjepan Rojnica je vrlo blizak Mariju Barišiću. Bliski prijatelji još od 1994.g. Mario Barišić koji se uglavnom služi kojekakvim izmišljotinama i "istinama" iz raznih novina usko je surađivao sa Stjepanom Rojnicom za vrijeme dok je ovaj bio načelnik uprave SIS-a. Što li mu je dostavljao? Moš misliti. Kako je Barišićev bolesni um stvarao razne slike ratnih zločina, bio je vrlo zanimljiv načelniku službe. Pitam se ja tko li je pohranjivao ta Mariova ratna saznanja u kase SIS-a. Je li to možda naš Stipe ili tko drugi? Kao načelnik službe radio je i protiv pok. ministra Gojka Šuška. Konstruirao priče o drogi, ubojstvima i koječemu što je štetili državotvornoj opciji. I sad je tu. Veliki Hrvat!!!

Njegovim odlaskom iz SIS-a Hrvatska je doista dobila mnogo. Međutim, dolaskom A. Gugića opet je izgubila jako puno na drugu stranu, ali, što je tu je. Svakako, trenutna situacija je svakako u debelom k.................. i k tome u ideološki bolesnom stanju. O SIS-u drugi put.
Mario Barišić je u SDP-u od 1995.g. i kad je dragi Rojnica "pao s vlasti" počeo se intenzivnije družiti sa Barišićem. Račan je bio oporba ali i Stipe je postao oporba. Dokumenti koje je pokrao iz uprave Račanu su dobro došli. Da detalje ostavimo za drugi put ali primjerice, kada je Račan došao na vlast (nadamo se skorom odlasku) naš Stipan je bio u stanju sve učiniti kako bi se vratio u upravu na prvo mjesto. Sve je dojavio, ali ga nitko nije ozbiljno shvatio pa je i danas na kukavnom mjestu u Lori.


3. Mladen Barišić
Bivši rizničar HDZ-a i ravnatelj Carinske uprave, preko kojega su u HDZ došli i otišli milijuni i milijuni opranih kuna, eura i dolara ...


4. Pavo Barišić
Udbaš koji je bio ubačen u demokršćane, a sad uživa povlastice tih idiotarija i kriminala


5. ...
Ovaj "politolog" koji prosipa informacije ko tiskara je Ante Barišić, udbaš i režimski politolog koji nam melje istinu i laži da prikrije tragove Tuđmanovog i Manolićevog zla.

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

IB, 2011-01-20 u 11:37:07 na vrh stranice

Ovaj se e-mail vrti internetom, pa kazhe - da se ne zaboravi:

Grijesi Bože Vukušića
publicista i sive eminencije zadarskoga "Hrvatskog lista", bivšeg "emigranta" osuđenog u Njemačkoj zbog ubojstva na doživotnu robiju te pod sumnjivim okolnostima puštenim u Hrvatsku, gdje se ističe štetočinstvom, denuncijacijama i manipulacijama.

Kao mladić u Dalmaciji osuđivan zbog provalnih krađa.
Očito ucijenjen od Udbe, poslan u emigraciju sa zadatkom.
Naručio u Karlsruheu ubojstvo beznačajnog doušnika Jusufa Tatara po nalogu jugokonzulata u Stuttgartu, očito i radi raspirivanja sukoba hrvatskih katolika i muslimana.
Nakon sedam i pol godina pod sumnjivim okolnostima oprašta mu Njemačka doživotnu robiju i pušta ga u RH, gdje ga, unatoč obvezi, hrvatske vlasti ne zatvaraju.
U RH, gdje mu je uspjelo zavesti brojne poštene a naivne Hrvate, sustavno rovari protiv više hrvatskih domoljuba i djelatnika (Branko Bradvica, Mladen Schwartz...). Na n eke šalje batinaše, nekima krivotvori životopise optužujući ih za nepočinjene zločine, a prešućujući im zasluge.
Ubacuju ga u saborsko Povjerenstvo za žrtve rata i poraća gdje sjedi i uz jednog Slavka Goldsteina. Povjerenstvo je od države izvuklo 18 milijuna kuna, dobar dio prisvojio je za sebe, uz dodatnih 270 dnevnica godišnje. Tek na inzistiranje sabornice Zdenke Babić-Petričević uklonjen je iz povjerenstva, da bi se odmah ugnijezdio u Saborskom odboru za useljeništvo.
U nekoliko knjiga o djelovanju Udbe na području RH i BiH (neke je potpisao tuđim imenom) niz ljudi lažno optužuje za suradnju s jugo-službama, dočim veće krivce prešućuje. Ucjenjuje niz ljudi, iznuđujući od njih novac kako ih ne bi uvrstio u popis navodnih udbaša.
Lažno se predstavlja autoritetom za pitanja hrvatske emigracije (Udba, Bleiburg, Hrvatsko revolucionarno bratstvo, Bugojanska gerila, Bruno Bušić...). O čemu god pisao, cilj mu je među stanovite istinite činjenice ukl opiti i podvale, laži i optužbe nedužnih ljudi, dobrih Hrvata.
Nametnuo se kao organizator povrata smrtnih ostataka većeg broja hrvatskih emigranata umrlih ili ubijenih u inozemstvu - iako sam nema emigrantskoga, nego tek zatvorskog staža.
Proveo otmicu Petra Gudelja i Blagoja Zelića, koje je, unatoč njihove umiješanosti u umorstvo Brune Bušića, nakon kraćeg vremena oslobodio.
S Vicom Vukojevićem napravio TV-film o ubojstvu Brune Bušića, u kojemu neutemeljeno optužuje niz ljudi.
U suradnji s Vukojevićem protuzakonito otuđio velik broj Udbinih dossiera, kako bi prikrio rad niza nacionalnih boraca protiv jugoslavije, a neke krivotvorio eda bi se dobrim Hrvatima pripisala suradnja s Udbom.
Inscenirao suđenje Vinku Sindičiću za umorstvo Bušića, kako bi svratio pozornost sa stvarnih krivaca i sa stvarnih Sindičićevih zločina.
Krivotvorio Bleiburšku ploču u spomen palim junacima, pretvorivši hrvatsku voj sku u neodređene "nedužne žrtve".
Nametnuo se, izmanipuliravši stare ratnike, za tajnika - glasnogovornika Počasnoga Bleiburškog voda unatoč postojanju niza zaslužnijih i kompetentnijih, a nadasve poštenijih ljudi.
Prisvaja novac od Bleiburških milodara, plaketa itd., nakon što je uredio da se svi ti poslovi odvijaju preko njega.
Kao "režiser" Bleiburških komemoracija tužakao austrijskom redarstvu Hrvate s "fašističkim", točnije ustaškim obilježjima, premda se tamo i komemoriraju upravo ustaške žrtve.
Sudjelovao u likvidaciji Blaža Kraljevića i drugova.
Trgovina heroinom.
Krađe, nezakonite preprodaje i krijumčarenja širih razmjera, odobito s mužem Katice Miloš, koju je doveo na čelo Udruge povratnika iz iseljeništva. I od te udruge kao tajnik za sebe prisvaja 50 - 60 tisuća kuna godišnje.

---
http://www.lupus-istina.com/forum/viewtopic.php?p=30723#30184

 Podržavam ovo što kaže IB.    Nisam za ovo što kaže IB.

Gost_385, 2011-01-21 u 20:39:07 na vrh stranice

KOS je u listopadu 1991. ustrojio ekipu za psihološko-propagandni rat protiv Republike Hrvatske, na čelu s pukovnikom 'Kontraobavještajne službe ratnog zrakoplovstva JNA' Slobodanom Rakočevićem. Ekipa je dobila kodno ime "Opera". Cilj specijalne grupe jugoslavenskih agenata, koju su činili bivši udbaši Radenko Radojčić i Slavko Malobabić, bio je izazivanje sumnje, panike i nepovjerenja stanovništva u Hrvatskoj. Tada je u tijeku bio otvoreni rat odnoso velikosrpska agresija i napad JNA na Republiku Hrvatsku. Grupa agenata "Opera" bavila se i podmetanjem dezinformacija kao i montiranim i friziranjem informacija namijenjenih javnosti. Radenko Radojčić bio je ključna osoba 'Kontraobavještajne službe JNA' u ekipi "Opere" za Hrvatsku. Kao tajni agent Ljudevit sudjelovao je, zajedno s agentima iz grupe "Labrador" u dizanju u zrak zagrebačkog arhiva Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske odnosno arhiva službe državne sigurnosti (bivše Udbe), i u pokušaju hvatanja ministra obrane RH Martina Špegelja. Radojčić je uhićen u Zagrebu potkraj 1993. godine. Članovi Radojčićeve grupe jugoslavenskih agenata bili su odgovorni i za miniranje židovskog groblja u Zagrebu. Svrha miniranja židovskog groblja je bila Hrvatsku prikazati kao antisemitsku i fašističku zemlju koju nije vrijedno međunarodno priznati i sl. Iako su tajni agenti-teroristi KOS-a uhićeni od strane snaga sigurnosti Republike Hrvatske, Predsjednik Franjo Tuđman i Josip Manolić, šef hrvatske Udbe, su ih pod misterioznim okolnostima deportirali u Miloševićevu Srbiju - bez da su ikada u hrvatskom zatvoru odležali zasluženu kaznu. Neki od njih danas slobodno žive u Beogradu, a neki u Banjaluci.

 Podržavam ovo što kaže Gost_385.    Nisam za ovo što kaže Gost_385.

Gost_387, 2011-01-21 u 22:43:17 na vrh stranice

jasno je da goldstein i seks drmaju hrvatskom.
a ovo u njemackoj je vukojeviceva udba pokusala izazvati pozornost na perkovica i nije im uspjelo.
udba je namjerno uprskala priliku da se otvori pitanje izrucenja perkovica njemackoj zbog udbaskih zlocina koji su pocinjeni u bivsoj yugi.

 Podržavam ovo što kaže Gost_387.    Nisam za ovo što kaže Gost_387.

dst, 2011-01-21 u 23:16:45 na vrh stranice

@Gost_387, mislim da si na pravom tragu.
Slušam onu žgadiju na HTV-u koja nakon relativno korektnog i dobrog priloga u emisiji "peti dan" ne žele priznati udbin potpis u "bombi za Josipovića". Zvonko Maković i Velimir Visković su odavna poznati k'o partizanski jastrebovi i (ne)kulturni petokolonaši. Slaven Letica ne odustaje od uloga koju ima hijena prilikom otimanja plijena, dok je Igor Zidić tipičan vodenkonj koji lavira po svemu čega se uhvati. Dakle, niti jedan od njih nije moralna vertikala pa svi tuku iza bunkera koje su im izgradile državne institucije i režimske privilegije.

Inače, Njemačka ima stoljetne interese i veze s Hrvatskom pa je zato Josipović "lijepo" primljen. Dakle, tamo je dočekana Hrvatska, e na Josipović. A zamjetno je kako HTV-ov "5. dan" niti ovaj put ne prevrće temu o braniteljima jer im je možda netko ipak naložio kako je to prevruć krumpir za ove prodavače magle ili se pak netko sjetio da se svetinja ne baca pred svinje ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Gost_587, 2011-01-22 u 15:40:23 na vrh stranice

... Naime, pod propagandnim naslovom pomirbene politike sa Beogradom, predsj. Josipović vodi politiku zataškavanja velikosrpske agresije na Hrvatsku, i izjednačavanje agresora s hrvatskom žrtvom, abolicije ondašnje Miloševićeve Srbije za agresiju na Hrvatsku i razaranje Vukovara i genocida za stvaranje Velike Srbije, priznanja genocidne tzv. Republike Srpske, te stvaranja "jugo-sfere" na kojoj treći predsjednik Republike Hrvatske konzekventno radi. Stoga je zbog svoje balkanske politike imao veliki problem objasniti svojim domaćinima, njemačkome predsjedniku Wulffu, i predsjednici njemačke vlade, kancelarki Angeli Merkel, da je privržen politici približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Kancelarka Merkel nije predsj. Josipoviću dala nikakvo jamstvo za pristup Hrvatske Uniji. To je posljedica balkanske politike koju su posljednjih 10 godina vodili predsjednici Mesić, i Josipović. Diplomatski, njem. predsj. Wulff je pohvalio Josipovićevu regionalnu balkansku politiku, ali iza medijskih kulisa bilo je kritike, što se očitava i iz toga da je njem. predsjednik od svoga gosta iz Hrvatske zatražio potpuno ispunjenje uvjeta Europske komisije za članstvo RH u Uniji, dakle, stvaranje pravne države od Hrvatske, a to znači da su prošla vremena hvaljenja komunističkog titoističkog režima i crvene zvijezde petokrake, simbola boljševizma, i stavljanja komunističkih, partizanskih i udbaških zločinaca pod državnu zaštitu. Od Republike Hrvatske se u Berlinu traži pravda, a ne ponavljanje propagande iz sovjetske moskovske Pravde, koja se u Josipovićevoj verziji zove PravDa.

Od njemačkog najznačajnijega tiska je o posjetu predsjednika Josipovića Njemačkoj izvijestio nakon susreta sa predsjednikom Wulffom i kancelarkom, samo njemački konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), i to na način da je s Josipovićem odradio prvog dana posjeta od 19. siječnja 2011. interview, i nećete vjerovati, ali predsjednik Republike Hrvatske je naglasio da treba poštovati hrvatske žrtve komunizma, i kazniti sve ratne zločine, uključujući partizanske ratne zločine iz Drugog svjetskog rata, kao i zločine iz doba Titove Jugoslavije, i hrvatskog rata za nezavisnost. Zanimljivo, naši političari govore u zemlji o Domovinskom ratu, a u inozemstvu koriste ispravni termin - hrvatski rat za nezavisnost. Uglavnom, njemačke kritike zbog državne zaštite Pantovčaka i Banskih dvora udbaškim ubojicama, koje se po njemačkom pravosuđu nalaze na međunarodnoj policijskoj tjeralici Interpol, polučila je efekt kod predsjednika Josipovića, kojega su u Frankfurter Allgemeine Zeitung predstavili kao "socijaldemokratskog hrvatskog predsjednika", prešućujući diplomatski njegovu komunističku prošlost. Ni riječi u FAZ o ručnoj bombi u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu, i pojačanim mjerama osiguranja. Zanimljivo, u predsjednikovoj delegaciji izostao je njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Saša Perković, iako je zbog navedene terorističke prijetnje (izazvana vrlo vjerojatno od udbaškog podzemlja u Republici Hrvatskoj) pojačan stupanj osobne nesigurnosti predsjednika RH. To se tumači time da ne bi bilo diplomatski s hrvatske strane voditi u Berlin sina od onog udbaša kojega njemačka krim-policija i državno odvjetništvo Njemačke traži Interpolovom tjeralicom, a službeni Zagreb ga štiti od kaznenog progona, iako je sudjelovao u svojevremenom jugoslavenskom državnom terorizmu na tlu Savezne Republike Njemačke. Sjećamo se početka Josipovićeva mandata, kada je navodno izvršena provala u njegov stožer na koncu predsjedničkih izbora, te je Ivo Josipović odbio pomoć ministra unutarnjih poslova, Karamarka, u istrazi, i oslonio se isključivo na Sašu Perkovića, poznat iz afere razgovora sa generalom Zagorcem u Beču, kada se Perković mlađi izblamirao jer je nasjeo Zagorcu koji je snimao njihov razgovor u kojemu je bilo nemoralnih ponuda od strane ondašnjeg stanovnika Pantovčaka.

Najznačajnije njemačke novine, poput ljevičarskog berliner Tagesspiegel je Josipovićev posjet glavnome njemačkome gradu u cijelosti prešutio, iako je hrvatski gost imao susret i sa berlinskim socijaldemokratskim gradonačelnikom Wowereitom. Očito je Josipovićev ugled i utjecaj kod njemačke ljevice beznačajan, odnosno ne primjećuje se, i nije zanimljiv. Umjesto toga pretežu vijesti o posjetu kineskog komunističkog predsjednika Washingtonu, revolucija za demokraciju u Tunisu, i optužba za korupciju protiv bivšeg diktatora na Haitiju.

Zanimljiv je konzervativni dnevnik Die Welt (WeltOnline) koji ni riječ nije potrošio na Josipovićev posjet dan nakon susreta u kancelariji njemačke Republike i predsjedničkoj rezidenciji Bellevue u Berlinu, nego je veliki članak posvećen Ivi Sanaderu i optužbama za korupciju protiv njega, uz naslov i poruku, da politička korupcija, za koju je osnovano osumnjičen bivši hrvatski premijer, ugrožava pristupanje Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, i ruši ugled Hrvatske u svijetu (vidi članak od 20. 1. 2011. pod naslovom "Korruptionsskandal bedroht Kroatiens EU-Beitritt".) Pri tome je članak ilustriran Sanaderovom fotografijom ispred stijega Europske unije, uz komentar: "Lice korupcije u Hrvatskoj". Velika liberalna novina iz Münchena, Süddeutsche Zeitung, nije pak donijela ni riječ o Josipovićevu posjetu Hrvatskoj. Njemačke televizije, na primjer najveća javno-pravna televizija ZDF, u svojim udarnim vijestima u večernjim satima preskočile su Josipovićev susret sa predsj. Wulffom i kancelarkom Merkel. (Toliko o državničkoj nadarenosti bivšega komunista Ive Josipovića.)

... Sažetak posjeta predsjednika Josipovića Njemačkoj je, da bivši komunisti u Republici Hrvatskoj, koji su na vlasti, moraju počistiti iza sebe smeće koje su proizveli, odnosno korupciju na svim razinama, pošto je kleptomanija zahvatila Lijepu našu. Novinar Frankfurter Allgemeine Zeitung u dodatnom pitanju na tu temu je Josipovića upitao, da li mu se može vjerovati da Hrvatska neće poput Bugarske ili Rumunjske zaustaviti borbu protiv korupcije kad uđe u EU. Predsjednik Josipović dao je kontroverzni odgovor, da je korupcija u Hrvatskoj povezana s onom u Europskoj uniji, pa što god time mislio. U svakom slučaju, najsnažniji i najvažniji hrvatski strateški partner, Njemačka, dala je hrvatskoj strani nedvosmisleno do znanja, da joj neće gledati kroz prste kao Bugarskoj i Rumunjskoj - zemlje koje su razočarale svojim članstvom u Europskoj uniji. Stoga, "drugovi i drugarice", zasučite rukave!


Izvješće i komentar profesora Gorana Jurišića iz Zagreba.

 Podržavam ovo što kaže Gost_587.    Nisam za ovo što kaže Gost_587.

dst, 2011-01-22 u 15:59:07 na vrh stranice

Udba ima svoja dva oka u glavi: HDZ i SDP.
HSP su zubi, HSS uši, IDS nos, a HNS su im trepavice.
Liberali su usta, dok nacionalne manjine prikazuju kosu. ;)

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2011-01-23 u 17:12:37 na vrh stranice

Sarajevski književnik Ivan Lovrenović uputio je pisanu ostavku na članstvo u Hrvatskome društvu pisaca (HDP) zbog izjave predsjednika toga društva Velimira Viskovića o književniku Miljenku Jergoviću u intervju u Vijencu kada je rekao da je "nemoguće naći Hrvata, osim možda Miljenka Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji". - Ne pamtim kad sam pročitao kraću, a opakiju tvrdnju jednoga književnoga i javnog uglednika - napisao je Lovrenović u pismu ostavke.

A ja sad pitam Lovrenovića što je imao tražiti u tom društvu moralnih invalida čije činodejstvo ne prelazi okvire partijskog rekvijema za sjećanje na boljševičku tvorevinu? Jer taj fitneluk Visković nije prestao hajcati udbaške inepcije po svim parametrima masonske smoodrživosti Zapadnog Balkana ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Gost, 2011-01-25 u 20:29:11 na vrh stranice

ajkula se pita ko je udbin likvidator pod nazivom maks.u splitu je bilo nekoliko udbini likvidatora. maksim opacic(voda rvackog kluba) i brat mu savo.bare i tomo zivkovic.maksim je baru ucio zanatu;tri srbina i jedan 'hrvat', vjerojatno ji je bilo jos ali ova cetvorica su se dokazala okrutnoscu i mrznji prema svemu sto je hrvatsko.

 Podržavam ovo što kaže Gost.    Nisam za ovo što kaže Gost.

Gost_850, 2011-01-27 u 18:31:57 na vrh stranice

Draga braćo i sestre!
Poštovatelji poubijane hrvatske vojske i Počasnoga bleiburškog voda!

Nedavno sam poslao u javnost izjavu u vezi problema u kojima se je našao PBV. Sada su nastali još veći problemi, kakve mi istinski čuvari bleiburške uspomene nikad nismo imali. Prošlo je 62 godine otkada s ostalom braćom čuvam uspomenu na poubijanu hrvatsku vojsku i civile, koje su Englezi 1945. na prijevaru predali na pokolj jugoslavenskim komunistima. Kroz sve te godine neprijatelj nije među nas uspio ubaciti smutnju, iako je to pokušavao učiniti na više načina, naročito optužbama kod austrijskih vlasti.
U prošlom pismu, objavljenom u „Hrvatskom slovu“ i još nekim novinama, dosta sam objasnio i upoznao hrvatsku javnost s tim problemima, a sad je potrebno o tim problemima i osobama koje tomu pridonose još otvorenije progovoriti.

Kada je 2005. na Bleiburškom polju počelo uređivanje spomen-područja, gdje je 1987. naš brat Petar Miloš, uz pomoć pok. vlč. Vilima Cecelje i ostalih članova PBV i mnogih dobrotvora, podigao spomenik s natpisom „U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci svibnja 1945.“, Hrvati su iz Australije (Gagro, Mandić, Roso) u tu svrhu slali novac na člana PBV Antuna Pausa, blagajnika Iliju Abramovića i predsjednika PBV, mene, Mirka Karačića. Pri obnovi spomenika, tajnik PBV-a Bože Vukušić, koji nam se nametnuo kao predstavnik Hrvatskog sabora, a koji zapravo zastupa interese voditelja radova na bleiburškom spomen-području, svog ujaka ing. Petra Babića, sve je radio na svoju ruku, pa je i promijenio natpis na spomeniku, što je izazvalo reakciju mnogih poštovatelja bleiburških mučenika. Usprkos prosvjedima i molbama mnogih Hrvata i nas članova PBV-a, Vukušić nije htio vratiti izvorni natpis na spomenik nego je s tim manipulirao. A to čini i danas.

Što se tiče novaca za koji smo nas trojica bili zaduženi, ja i gospodin Antun Paus nismo imali nikakav uvid u skupljeni novac, ni u to kako se on troši. Vukušić je radio s novcem što je htio. Vukušić je manipulirao nama svima, i mi smo mu svi vjerovali da je stvarno onako kako on govori. Vukušić je nama obećavao svašta, kao što je Sotona Isusu uzaludno obećavao, uvjeravao nas je da će hrvatska vlada financirati izgradnju spomen-područja, samo da ne vraćamo izvorni natpis na spomenik i da se odreknemo uspomene koju smo čuvali 62 godine.

Ja sam od Vukušića s ostalom braćom, izvornim članovima PBV-a, tražio da se vrati stari natpis na spomenik. On to nije prihvatio, niti njegove pristaše, novi članovi PBV, koje je on angažirao.

Evo, sada za dan Svih Svetih, bit će 55 godina, da smo mi preživjeli iz Bleiburške tragedije položili zakletvu i osnovali Počasni bleiburški vod, te prisegli da ćemo čuvati uspomenu na poubijanu hrvatsku vojsku i hrvatske civile. U prilogu možete vidjeti sliku s mjesta, gdje smo na Bleiburškom polju izmolili molitvu i dali prisegu da ćemo vječno čuvati uspomenu na pobijenu braću i sestre.

Kad je ove godine predsjednik Nadzornog odbora PBV-a Miljenko Čuljak pokušao obaviti reviziju blagajničkih knjiga, to mu je onemogućeno, jer je Vukušić knjige iz Klagenfurta odnio u Zagreb, što nije u skladu sa Statutom PBV-a i zakonskim propisima Republike Austrije.

Na jednom od prethodnih Sabora PBV-a određeno je, da jedino blagajnik i ja kao predsjednik možemo zajedno podizati novac s računa PBV-a u banci, što je u skladu s propisima o financijskom poslovanju, a svaki izdatak jedino sam ja kao predsjednik morao odobriti. Tu odluku tajnik PBV-a Vukušić nije poštivao, već je koristio samo blagajnika. Mi nismo očekivali, niti smo razmišljali o tomu da će Vukušić zloupotrijebiti blagajnika Iliju Abramovića, poznatoga poštenog čovjeka.

Ja se u financije nisam miješao niti sam podizao novac, a nitko od mene nije ni tražio da to učinim, iako sam za to određen. O svemu je odlučivao nametnuti nam tajnik PBV-a Vukušić, koji nije nikomu dao pristupa i uvida u financije.

Jučer, 3. ovog mjeseca, na posljednjem sastanku izvanrednoga i protustatutarnog Sabora PBV-a u Klagenfurtu, jer ga nisam sazvao ja kao zakoniti predsjednik, nego Vukušić, Vukušić je sa svojom većinom, sastavljenoj po njegovu perfidnom izboru, unaprijed pripremio sve odluke, nezakonite, i ponudio ih na sastanku kao statutarno izglasane, a kojima smo smijenjeni, ja kao predsjednik PBV-a, predsjednik Nadzornog odbora Čuljak i predsjednik Suda časti PBV-a gospodin Jakiša Čirko, inače doživotni stjegonoša PBV-a, za što nije bilo nijednoga opravdanog razloga. Naš je jedini grijeh što nismo pali pod utjecaj Vukušića, koji ima kriminalnu prošlost, o čemu se piše u medijima, a i mi smo mu o tomu rekli na sastanku i da ne može on kao takav odlučivati o radu i djelovanju PBV-a. Na zahtjev nas šest starih članova (Karačić, Čuljak, Grubišić, Čirko, Bošnjak, Strahinja), da se povrati stari natpis na spomenik na Bleiburškom polju, Vukušić je odgovorio da će to učiniti većina. Čak sam i prikazao novac koji su nam ljudi poslali preko Crkve za povrat staroga natpisa. U nastavku glasovanja, protiv povratka staroga natpisa bili su stari članovi PBV-a Vrabac, Abramović i Luburić, te novi članovi Vukušić, Grošanić, Hasanbegović, Fuček, Vrdoljak, očito po Vukušićevoj prije danoj smjernici, što mi je i potvrdio jedan od njih.

Kad je u pitanju Vukušić, nema argumenata kojima bi ga se moglo uvjeriti u njegovu nekorektnost i očito kriminalne radnje. I kad mu se kaže argumentirano, da ima znakova kako je višestruki kriminalac, suradnik Udbe i manipulator nama u PBV-u, uglavnom časnim pa i starijim ljudima, on ne uzmiče, nego čak pojedine nas naziva telefonski, proglašava nas suradnicima Udbe i engleskim špijunima, nekima psuje majku i prijeti nam se.

Kad je jučer nas šest napustilo sastanak PBV-a u znak prosvjeda što nisu poslušali glas hrvatske javnosti koja je preko nas tražila povrat staroga spomenika, dok smo se još nalazili u predsoblju, netko je sa sastanka Vukušićevih sljedbenika izišao i izjavio da su na Vukušićev zahtjev usvojili odluku o povratku staroga spomenika, što smatramo još jednim Vukušićevim blefiranjem. Evo sada će uskoro Dan mrtvih, pa ćemo vidjeti hoće li se i to obećanje ispuniti.

Evo, braćo, sada vidite kako Hrvati Hrvatima kopaju grob. Kada sam 1991. došao u posjet rodbini u Slavonskom Brodu, susjed Srbin s leđa mi je prišao i zabio mi nož uz lijevo rame, prema srcu, o čemu su pisale dokumentirano austrijske i hrvatske novine, a sada mi „Hrvat“, sluga neprijatelja, udari nož u srce. Nakon 62 godine našega čuvanja uspomene na pobijenu hrvatsku vojsku i 55 godina rada u PBV-u, neprijatelj i dalje ne da nam mira, nego se naprotiv s najvećom perfidnošću okomio na našu svetinju, pri čemu se služi očito i kriminalnim radnjama. Zar naši mučenici nisu zaslužili dostojanstveniji odnos prema njima i zar se kriminalnim radnjama koje provodi nametnuti Vukušić, štiti njihovo dostojanstvo? Može li itko tomu stati na kraj? Stoje li iza Vukušića hrvatska vlada i Hrvatski sabor? Pozivamo predstavnike tih najviših hrvatskih državnih institucija i svih hrvatskih političkih stranaka, te predstavnike svih hrvatskih crkvenih, kulturnih i povijesnih institucija, da se očituju o tomu. Posebno vas, draga braćo, koji ste preživjeli Bleiburšku tragediju, i vas koji ste u toj najvećoj hrvatskoj tragediji izgubili svoje najmilije i bližnje, i čuvate uspomenu na njih, molim: očitujte se i učinimo svi skupa nešto čime ćemo našim mučenicima iskazati poštovanje kako su zaslužili. Hvala vam svima!

Klagenfurt, 4. listopada 2007.
Mirko Karačić, predsjednik PBV-a


Pismo se nalazilo na stranicama Politički zatvorenik 188, studeni 2007. (http://www.hdpz.htnet.hr/broj188/index188.html) i izbrisano je.

 Podržavam ovo što kaže Gost_850.    Nisam za ovo što kaže Gost_850.

Gost_850, 2011-01-27 u 18:35:53 na vrh stranice

Zvonko Popović (dopredsjednik Hrvatskog državotvornog pokreta) je rekao: "Kad je Božo Vukušić došao u domovinu, tražio je intervju sa mnom jer smo mi u domovini pravili peticije da se njega oslobodi iz njemačkog zatvora, to više što je bio član HDP-a.
Božo je tražio od mene da uradimo neke akcije u Zagrebu, da dignemo neko oružje koje se nalazilo u srpskim kućama. Dakle, da to učini HDP. Shvatio sam odmah da je to podvala, jer kao službenik (Vukušić je odmah dobio posao u SZUP-u). Za takve se stvari mogao obratiti određenim službama, a ne našoj stranci. Odbio sam Vukušićev prijedlog, na što mi je on počeo prijetiti, najprije KOS-om, a potom da ću bili ubijen.
Vukušić je vjerojatno od nekoga dobio nalog. Ne znam tko ga je poslao i s kojim razlogom, ali od mene je tražio stvari koje bi najviše koristile neprijatelju."

- - -
Nikola Majstrović, Globus, 27. studenoga 1998.

 Podržavam ovo što kaže Gost_850.    Nisam za ovo što kaže Gost_850.

Gost_287, 2011-01-27 u 20:43:15 na vrh stranice

Nedugo nakon što je imenovan u PBV kao predstavnik Hrvatskog sabora, Vukušić je otjerao šest članova, uključujući predsjednika i suosnivača, 80-godišnjeg Mirka Karačića. Dio njih žali se da ih je ucjenjivao navodnim udbaškim dosjeima. "Kada mu kažemo da je višestruki kriminalac, suradnik Udbe, ubojica koji manipulira s nama časnim, pa i starijim ljudima, on ne uzmiče nego nas čak pojedine telefonski proglašava suradnicima Udbe i engleskim špijunima, nekima psuje majku i prijeti."
---
Točno je da je Vukušić samovoljno raspustio dotadašnji Bleiburški počasni vod. Moj prijatelj i ja bili smo desetak godina članovi voda. Vukušić nas je "obrisao" bez ikakvog objašnjenja i kontakta.
No, imamo sačuvane iskaznice koje je potpisao stari Miloš.
Nismo tada reagirali jer smo (u neznanju) smatrali da je došlo do smjena generacija u BV, a što se i očekivalo nakon smrti Miloša. Nezadovoljnih Milošom bilo je oduvjek, ali su imali strahopoštovanja za njegovog života.
---
Božo Vukušić je bio "krtica" UDBE, koja je poslana među Hrvate u Njemačku 80-ih godina kako bi prokazivao akcije pripadnika hrvatske emigracije. Poznato je kako je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog ubojstva Jusufa Tatara, a ubio ga je navodno kako bi dokazao svoje hrvatstvo pred pripadnicima hrvatske emigracije i pokrenuo plan UDBE o raskolu hrvatsko-muslimansko-antijugoslavenske suradnje.

Netom prije Domovinskog rata pušten je iz njemačkog zatvora, kako bi nastavio s odsluživanjem kazne zatvora u Hrvatskoj, ali već treći dan po povratku u zemlju dobiva službeno oružje SZUP-a (Služba za zaštitu ustavnog poretka). Vukušića povezuju i s istragom o navodnim ubojicama Brune Bušića, koji ih pušta i navodno je "namjestio" Vinku Sindičiću da je on ubio hrvatskog emigranata. U kasnijoj njegovoj biografiji stoji kako je Božo bio i glavni tajnik počasnog Blajburškog voda i raspolagao je s financijama ove organizacije.

 Podržavam ovo što kaže Gost_287.    Nisam za ovo što kaže Gost_287.

Katarina Pejaković, 2011-01-27 u 20:47:07 na vrh stranice

"Materijal i izrada drvenog križa iznad oltara u cijelosti su donacija Slavka Vukoje iz Slavonskog Broda i potpredsjednika Republike Srpske Davora Čordaša. Njih dvojica su donatori drva i njegove obrade za bleiburšku govornicu."

Narode moj, proplači nad svojom sudbinom jer si pogubu doživio od vlastitih sinova i kćeri tvoje suze rone nad izdajom!
Ne vjerujem da u povijesti čovječanstva postoji mizernijih primjera prevare povjerenja no što je to pokazao Bože Vukušić. Sve tragedije oko "natezanja" s dogovorima, natpisima, i ostalim aspektima izgradnje Bleiburškog komememorativnog mjesta koje je podmetao donatorima i hrvatskoj javnosti, pa sad i ova svinjarija nad potpredsjednik Republike srpske platio križ za Bleiburg!
Kako se ovakva podvala moze objasniti i kako je objašnjavaju oni koji još surađuju s Vukušićem kao što je to Hrvatski svjetski kongres? Poznato mi je da HSK osjeća izgradnju Spomen obilježja Bleiburga (SOB-a) jednom od svojih glavnih obveza, jer je u tu svrhu HSK prvi pokrenuo inicijativu za obnovu i dogradnju SOB-a. Može li HSK ostati nijem na ove zadnje Vukušićeve podvale? Netko mora biti odgovoran za ovu neumjesnu šalu - ili, to nije uopće šala; to je bratstvo i jedinstvo: - Srbi kupuju križ za Bleiburg da bi bili pozvani na Bleiburg i pokazali se kako su oni ti koji sve opraštaju Ustašama, čak im i križ kupuju! Vukušić se mora pozvati na odgovornost za ovaj spetakl i zajedno s Vukušicem čitavi Upravni odbor Spomen-obilježja Bleiburga.

Već smo se sreli s podacima o Vukušićevom ponašanju, o tom kako je manipulirao preživjele žrtve Bleiburga koji su danas starci pred grobom, o tom kako im je Vukušić namjestio jamu da u nju upadnu. Na istim stranicama, 20. srpnja 2006. objavljen je šlanak o Vukušićevim prijevarama Mirka Karačića, Predsjednika Počasnog Bleiburškog voda koji piše: "Bože Vukušić govori neistinu! Bože Vukušić laže!"

Kamo sve to void i tko čeprka po nevinim kostima koje počivaju na Bleiburgu? I je li Vukušić samo marioneta u rukama crnog obruča koji se steže oko nas, oko Bleiburga i oko Hrvatske. Vrijeme je da se hrvatski narod ne samo trgne, već i probudi iz obmane u koju je pao napojen opasnim otrovnim napitkom serviranom mu od današnjih hrvatskih političara u službi iste Sotone kojoj služi i Vukušić.

Nepojmljivo je i neprihvatljivo da se nitko u Hrvatskoj ne pita zašto se dopušta ovako ismijavnje hrvatskih svetosti. Pa ako i nema među hrvatskim političkim i kulturnim djelatnicima u Domovini dovoljno smjelih da dignu glas u obranu hrvatskih vrijednsti i hrvatskog ponosa, gdje je HSK i vandomovinski glas koji je podupirao uspomenu na Bleiburg preko 45 godina?


Comments:
Nevjerojatno ali istinito nitko nije mogao bolje poniziti hrvatske svete zrtve Bleiburga, nego sudjeni na dozivotnu robiju u Njemackoj i saradnik zlocinacke UDBE a sadasnji tajnik Bleiburskog voda Boze Vukusic. UDBA-ska elita, koja je tada vladala Hrvatskom sa zloglasnim Josipom Manolicem izvukla ga je iz zatvora iz Njemacke, a Boze Vukusic je upravo odigrao vaznu ulogu u eliminaciji jake vojske HOS-a u Hercegovini.
---
Stvarno je sramota što je tajnikom Počasnog bleiburškog voda postao Bože Vukušić.
Svojim nazovi knjigama i krađom udbaške arhive, uspio je sakriti velike udbaše.Uvijek je bio i ostao umrežen s kriminalcima.
Sad je uplašen jer zna da mu ustavni sudac zaštitinik ove godine gubi imunitet - odlazi iz Ustavnog suda. Odriče ga se i Ivan Bešlić. Bešlić tvrdi da ga je Vukušić prevario kad ga je nagovorio da se predstavi kao autor Vukušićeve "knjige".
---
Što se tiče Bože Vukušića meni nije jasno zašto nije objavi sva imena suradnika UDBA-e, jer očito je da u današnjim strukturama vlasti kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini sjede bivši udbaši. Koga štiti Božo Vukušić?

 Podržavam ovo što kaže Katarina Pejaković.    Nisam za ovo što kaže Katarina Pejaković.

Gost_468, 2011-01-31 u 14:37:32 na vrh stranice

-----
U veljači 2006. objavljen je u Nacionalu sumnjiv popis jugoslavenske doušničke mreže u RH, dokument SIS-a klasificiran kao državna tajna, pod naslovom Operativna akcija Janjičar. Kao naručioci evidencije imenovani su Ivan Vekić, Gojko Šušak, Josip Perković i Jerko Vukas. Činilo se da je Nacional napravio dobar posao, a zapravo se radilo o kompjutorskom ispisu, bez dokumentacije koja bi potvrdila takvu selekciju. Evo su prošle tri godine i nitko u državi nije osporio tu problematičnu listu, što je zaista zabrinjavajuće. Što radi zaštita RH?
-----
_Jednan od tih "ljudi" je bio i triljanin VUKAS JERKO bivsi suradnik udbe,koji je "pao" u Sibeniku na kradi u poduzecu Monter kao vodoinstalater.
-----
Jerko Vukas, ratni šef obavještajnih službi Hrvatske
Jebo vas Vukas! Vukas, Vukušić, Vukojević - bagra i ZLOČINCI !
-----
bože vukušić udbaš i ubojica koji zgrće lovu na lažima o hrvatima
-----
zašto taj veliki hrvat vukušić u svojim knjigama nije spomenuo udbaše iz ovih krajeva koji su ljudima nanosili zlo a svi mi znamo ko su oni ,možda ih štiti možda sebe štiti.on je jedno obično piskaralo koje na osjetljim stvarima za hrvate diže novac pišući kojekakve knjige i iskrivljujući istinu a istina njega i njemu slićne boli ,napad na druge je najbolja odbrana
-----
Ovi Hercegovci stvarno su ludi i u zabludi. Ugošćuju najvećeg UDBaša i ubojicu Vukušića i ratnog zločinca i silovatelja Vukojevića i još će čitati njihove knjige, prepune izmišljenih priča, a sve da sebe operu. neće ići, bludnici i izrodi. Da u hercegovini ima pravde i policije uhitili bi obojicu i u ćelovinu doživtno. Ali, jadna Hercegovino tko po tebi hoda i priče priča. Ovori se zemljo i progovori istino!!!!!!!!!
-----
ko je god radio za udbu dabogda mu se sime zametnulo.a ti božo vukušiću ti si najviše udbaško djubre ovih krajeva koje je ubijalo ljude po njemačkoj i izdavalo da bi poslije nevine ljude blatio.svatko ko je bio udbaš dabogda mu nestalo roda i poroda pa tako i tebi vukušiću djubre jedno udbaško
-----
Vukojević i Vukušić su bili članovi komisije Hrvatskog sabora koja je 1992. i 1993. hapsila i isljeđivala šefa splitske UDB-e Blagoja Zelića i Petra Gudelja jer su ih sumnjičili da su organizatori ubojstva Brune Bušića. Mučili su ih u obiteljskoj kući tadašnje urednice HRT-a Ksenije Urličić na brdu Kruševo iznad Omiša. Ja sam Bušiću osigurao falsificiranu njemačku putovnicu s kojom je pobjegao iz Jugoslavije i bio je pod mojom zaštitom. Na dan ubojstva Bušića u Parizu 1978.
Vice Vukojević je bio u Parizu. U filmu o ubojstvu Bušića, Vukojević je optužio Josipa Perkovića za organiziranje ubojstva a, navodno, dokaz mu je snimka premlaćenog Blagoja Zelića koji jedva govori. To nije istina i mislim da Vukojević zna mnogo više o organiziranju ubojstva Bušića jer je moguće da je u njemu i sam sudjelovao. Poslije Bušićevog ubojstva Vukojević je postao zamjenik direktora u nekoj zagrebačkoj firmi, mislim Tehnogradnji, čiji je tadašnji direktor bio Zlatko Tomčić, današnji predsjednik HSS-a Hrvatske.
Bože Vukušić je u mom lokalu ubio Jusufa Tatara, radnika koji je dolazio kod nas i nikada nije pravio probleme. Poslije su uhapsili i mene jer je Vukušić to pokazivao kao samoobranu od špijuna UDB-e što je glupost. Ja sam mu trebao dati alibi, ali nisam htio jer je ubio nevina čovjeka. Zato mi se kroz stavljanje imena na spisak suradnika KOS-a Bože Vukušić pokušava osvetiti.
Ko je bio Vukušić, vidjelo se tek kada ga je Tuđman uspio izvući sa doživotne robije iz njemačkog zatvora. Dakle, on je najobičniji kriminalac koji je prije rata pljačkao stanove i koga je u Karlsruhe meni poslala UDB-a što je srbijanski udbaš Božo Spasić i napisao u svojoj knjizi.
Pa čiji je medijski zaštitnik danas Bože Vukušić?
-----
Vukusic je ubio Ludwiga Pavlovica.on ga je odveo odkuce.
-----
Hrvatsko Revolucionarno Brastvo,u listu Hrvatska borba [br.47-48] 1975 izdalo je proglas izjavljujuci, kako je Brastvo organiziralo i izvelo akciju " Bugojno"

Jos jedno priopcenje HRB-a objavljeno u Hrvatskom Vjesniku iz Melbourna 13 prosinca 1996. U priopcenju doslovno pise: kao vrhunac vojnog podhvata H.R. Brastvo ce uci u povjesti " akcija Bugojno" Ova operacija razradjena je u operativnom odjelu HRB-a pod kodom "PL" izvrsila je postrojba, koja nosi ime " planinska lisica", a u provodjenju i izvodjenju nije sudjelovala niti jedna druga organizacija.

Bozo Vukusic i drugi iz Brastva tvrde, kako su akciju organizirali i planirali braca Andric, Pave Vegar i Djuro Horvat.
Ovo je podvala i prava laz. Mrtvi ne mogu govoriti.

Tri vodje Brastva, koji su prema planu vodstva Brastva trebali predvoditi Bugojansku akciju bili su : Jure Maric, Marko Mudronja i Franje Pericic. Oni su dezertirali grupu na austrijskoj/jugoslavenskoj granici. Marko Mudronja i Franje Pericic sa izgovorom da su bolesni i stari, a Jure Maric nikada nije ni dosao. Gdje su ovi vodje bili za vrijeme Bugojanske akcije? Gdje je bio Marko Mijic, koji je donio otrov u Jugoslaviju i predao ga UDBI? To je bio otrov za trovanje beogradskog reservoara.Ostao je udobno ziviti u svojoj Jugoslaviji, koju je tako vjerno cuvao svojim izdajstvom.

Po zapovjedi Pericica Bugojanci su putem glasanja, izmedju njih samih izabrali vodju grupe bracu Andric i Pavu Vegar. Price kako su braca Andric i Pave Vegar organizirali i planirali Bugojanku akciju su price za naivne Hrvate, ali na zalost, takvih je danas, jako mnogo.

Klub hrvatskih povratnika, njihov vodja glasnogovornik za Bleiburg i Bugojansku grupu, nitko drugi , nego cuveni Boze Vukusic, covjek kriminalne proslosti i ubojica, koji je u Njemackoj osudjen na dozivotnu robiju, kojeg su za vrijeme Domovinskog rata iz njemackog zatvora izvadili Manolicevi UDBA-si, sada vedri i oblaci u politickom zivotu nakaradne Hrvatske.

Boze Vukusic prestavlja ove slijepce, koji potpisase ovaj ogavni clanak. Mozemo se zamisliti za karakter ovih ljudi.

Ono sto je Boze Vukusic napravio na Bleiburskom spomeniku, prava je sramota i izdaja.

OGROMNE SVOTE NOVACA

Poslije smrti Bugojanaca, mnogi su se obagatili na ovim nevinim zrtvama, a sakupljene su milijunske svote dolara za pomoc udovicama i sirocadi ozenjenih clanova Bugojanske grupe. Ove jadne zene i njihova sirocad zivili su u ocajnoj bjedi i neimastini. Hrvati citavog svijeta su davali ne znajuci, da ove bjedne zene izolirane od hrvatske zajednice, terorizirane nisu dobili nista od ovih silnih novaca.

Opet na nevinim zrtvama Bugojna, Boze Vukusic hoce svojim knjigama i filmom zaraditi, a on od prave istine o Bugojanskoj akciji bjezi, kao vrag od tamjana. 1972 UDBA na vrhuncu svoje moci, krvavo uguseno hrvatsko proljece, JNA treca sila u Evropi. Titu i UDBI upravo je trebala ovakva akcija, kako bi imali otvorene ruku u orbi protiv hrvatskog naroda u Domovini, kao i u dijaspori. Jedina strana, koja je imala koristi od Bugojanske akcije, na politickom i diplomatskom polju, bila je Jugoslavija.

Pisanje Boze Vukusica o Bugojanskoj akciji je udbaska verzija Bugojna, kao sto je i promjena na spomeniku u Bleiburgu, isto UDBI-no maslo, koje prestavlja njihov glasnogovornik Boze Vukusic.
Koliko dugo ovo moze trpiti hrvatski narod?
-----

 Podržavam ovo što kaže Gost_468.    Nisam za ovo što kaže Gost_468.

Božidar Spasić, 2011-01-31 u 15:07:17 na vrh stranice

Pismo iz Beograda

... Cilj je kazati da je jugoslavenska UDBA ubijala hrvatske emigrante.
A postavljam jedno logično i prosto pitanje. Zašto ih je ubijala? Valjda iz zabave, razonode ili što UDBA nije imala druga posla.

Postavljam drugo pitanje - Svi su u emigraciji bili naivne ovčice bez eksploziva, oružja, noževa, bez namere da ubiju već su pisali samo rodoljubive pesme.

Treće pitanje - Tko je ubio ambasadora jugoslavije u Švedskoj, ambasadora Kolumbije, jednu siroticu na plaži u Biogradu na Moru, jednog Jusufa Tartara u Stuttgartu i da ne nabrajam.Od 1945. do 1983. 1500 ljudi je ubila ta naivna skupina koja sebe naziva hrvatska emigracija.

A četvrto pitanje. Kako je UDBA znala tko je terorist, tko ima eksploziv, oružje, tko je ubio Jusufa Tartara ili tu ženu u Biogradu na moru?

Pa rekli su joj Hrvati. Ti isti Hrvati koji sada u Hrvatskoj traće vreme pišući nebuloze i gluposti predstavljajući sebe velikim borcima za slobodu Hrvatske.

Uzmimo primer. Veoma uspešni agent jugoslavenske UDBE Bože Vukušić piše knjige i predsedava Bleiburškim vodom. Sigurno se ustaše ispod onog prelepog spomenika hrvatskim majkama prevrću u grobu. Zašto Bože Vukušić? Pa neka odgovori na jedno jedino pitanje - Zašto je u Stuttgartu ubio Jusufa Tartara? Po čijem nalogu, tko mu je dao pištolj, tko novac za obranu? Tko ga je posle devet godina pustio iz njemačkog zatvora za teroriste?

Sada on piše o žrtvama i svojoj žrtvi - čovek koji od Hrvata iz emigracije a sada i iz Hrvatske dnevno uzima desetke hiljada kuna.

Uzmimo ovaj zadnji intervju Odaka. Matori lisac se dosetio da nađe nekog Nemca ili Portugalca da je smestio bombu u Beogradski bioskop daleke 1968. godine. Taj isti Odak je robijao a onda tražio sastanak sa UDBA-om. Sastanak je dobio ali u intervju ne govori gde se i kada našao sa Duškom Zgonjaninom i Srećkom Šimurinom. Neka kaže to kao poslednji zavet.

I da ne nabrajam tako bi moglo u nedogled. Za par - dve tri hiljade nemačkih maraka Portugalac postavi bombu a onda pobegne u Portugaliju i tamo ga ubije UDBA. I što, trla baba lan da joj prođe dan. No, Bože Vukušić ne može od kuna i eura da natrlja dan. Sada je napisao knjigu o velelepnoj akciji terorista Feniks. Ide po Hercegovini i šepuri se kao da je sam Adolf Andrić ili Vesilj Keskić!

Opet novci od knjige na Bože Vukušića Konto. A odakle Bože Vukušić zna podatke iz akcije Feniks. Pa zna jer mu ih je dao jedan poznati Udbaš sa kojim Bože Vukušić druguje evo sada će dvadeset leta. Neka to kaže Bože. I opet ko mu je naložio da UBIJE Jusufa Tartara? Jer sav njegov rad za Hrvatsku Domovinu je to ubojstvo. Pa neka kaže tko je to naredio da uradi.

Po raznim tekstovima proizilazi eto UDBA ubijala emigrante iz dosade ili nije imala što da radi. A opet nikako da se postavi pitanje tko je Udbi dostavljao podatke o tim emigrantima. Ono bure od pive, što je bio gradonačelnik Osijeka pravi karijeru na smrti svog strica koji je ubijen u Njemačkoj. A nije pitao nikada tko je cinkario njegova ujaka i pripremao ubojstvo.

U Njemačkoj je osuđen jadnik Prates koji je pisao i tiskao nepismenom Đurekoviću knjige. Al ko je slao podatke o Đurekoviću UDBA-i, te je ona sve znala o njemu? To ni Nemce ni Hrvate ne zanima. UDBA kažu. Da li je ta UDBA toliko bila svemoguća. Kako je UDBA znala što priča Miro Barešić u zatvoru? Tko ga je posećivao? Tko ga je na kraju likvidirao?

Ludviga Pavlovića koga je UDBA pustila da živi 20 godina u kaznioni bude ubijen neto što je izašao i to od Hrvatske ruke. UDBA pa UDBA. Neka nje, hajde da vidimo mi gde smo i šta smo. Pa nema ih mnogo, desetak bivših hrvatskih emigranata drži trenutno čitav hrvatski korpus u neznanju i zabludi. Oni su eto borci za slobodu. Busaju se, šepure, obilaze hrvatske spomenike i pišu knjige.

To je klasična obuka udbaških agenata. Ako treba baci i bombu ili ubij ali ostani među njima da znamo šta se događa. Skupa je to cena koju sada plaćaju Hrvati. Iako se malo zanimam za Hrvatsku, naprosto se divim sebi kada sam falsificirao tonu hrvatskih emigrantskih novina i pisao "čuvajte se hrvata koji se busaju u prsa da su oni jedini istinski borci .Oni su nule".

Danas vidim da sam bio u pravu. A moji , to jest udbini agenti bogami su izgleda prevazišli i same učitelje. Aferim brate Vukušiću.


- - -
http://www.javno.ba/samo-na-javnoba/ekskluzivno-ef-udbe-za-javnoba.html

 Podržavam ovo što kaže Božidar Spasić.    Nisam za ovo što kaže Božidar Spasić.

Željko Huljev, 2011-02-01 u 13:47:59 na vrh stranice

Prometna i vibrator

U siječnju 1992. godine, tada kao pripadnik 134. brigade, Vukušić je teško stradao u prometnoj nesreći vozeći se iz Vodica prema Šibeniku. S njim je u automobilu na mjestu nesreće poginuo suvozač i također pripadnik HV-a Vice Čubrić iz Pirovca. Ozlijeđeni Vukušić tada je prevezen Hitnom pomoći u OB Šibenik i prema elaboratu iz MUP-a, uz ozlijede zadobivene u prometnoj nesreći, Vukušić je ujedno imao dijagnosticiranu prostrijelnu ranu bedre.

Najintrigantnije u svemu i do sada nikada objavljeno je činjenica postojanja (fotografija) ozlijeđenog Vukušića nakon prijema na Hitnu pmoć. Naime, nakon što je zaprimljen, medicinsko osoblje je s ozlijeđenog Vukušića skinulo vojnu odoru i tako ga željelo pripremiti za obradu, pri čemu su doživjeli šok jer je Vukušić na sebi ispod odore imao grudnjak, ženske gaćice, te u analnom otvoru uguran vibrator ...


- - -
Slobodna Dalmacija, 19.05.2010. | 21:28

 Podržavam ovo što kaže Željko Huljev.    Nisam za ovo što kaže Željko Huljev.

duvnjak, 2011-02-06 u 20:16:09 na vrh stranice

Knjigu Cuvari Jugoslavije pisali Udbasi da zametnu Trag Istini,sacuvaju vlastitu Kozu i da dalje mesetare na pomukli nacin kako su to i ranije radili

Ideolozi Pisanja Knjige su Bugojanski Udbasi,a Namjera je da sacuvaju vlastitu kozu,da u novom sistemu mogu ponovo igrati u prvim redovima I perfidno djelovati na nacin kako su i vaspitani,a to im je jos jedna prilika da se obracunaju sa Ljudima koji su im smetali.Tko je vise puta tukao Stipu Krstanovica iz Donjeg Vakufa I psovao mu Hrvatsku majku u Prisustvu sefa Udbe Mirsada Abazovica, koji je i sad u prvim redovima sa pustenom bradom i u novom dresu.Tko je godinama maltretirao bracu Sandro iz Uskoplja,njihovog brata Ljubu koji vise od deset godina nije smio doci u vlastiti dom u Uskoplje,bio je u Inostranstvu.Tko je cijenjenog Doktora Medicine Ribicica maltretirao I strpao na Robiju 6 mjeseci zato sto je u Kafani trazio Hrvatsku kafu.Sve ovo I desetine drugih slucajeva niko drugi nego veliki Hrvat Zelic Zeljko.Gospodo Udbasi gdje su vam ova,vasa i druga imena Udbasa,cuvara Jugoslavije.Ovo je Samo kap vode u moru sta su od zla pocinili pomenuti Udbasi Zelic I njegov sef Abazovic.I samo za ova nedjela dobili bih i sad u pravnoj Drzavi visegodisnju kaznu zavora.Gdje su imena pomenutih I ostalih istinskih Udbasa???To oni i njihovi suradnici bobro znaju i onda su se odlucili na udbaski nacin da nam bace prasinu u oci objavljivanjem ove knjige.Istina je da su desetljecima u vrijeme Jugoslavije na nasem krau Hrvati poput Zelica izigravali velike Udbase, naravno profesionalno za novac i sa svim povlasticama koje je uzivala komunisticka Elita.Hrvata u Bugojnu i okolici glava je mogla bolit I bolila je najvise od Hrvata.Pitam se zasto smo i dalje glupi,pa nam isti mesetare.Sa objavljivanjem ove Knjige je to vise nego ocito.


dobar link :
http://www.hrvatskipolitickiuznici.hr/povijest/ru-ica-andri-o-la-ima-udba-a-o-bugojanskoj-grupi.html

 Podržavam ovo što kaže duvnjak.    Nisam za ovo što kaže duvnjak.

Gost_342, 2011-02-07 u 00:10:35 na vrh stranice

Boze Vukusic je ubojica a najozbiljnije sumnje su da je Boze /koga je spremio Vice Vukojevic/ ubio Brunu Busica .
Zasto Bozu Vukusica podrzavaju profesor Josip Jurcevic ,pa tamo nekakav Ivan Bacak koji nesto kofol pise ,pa desne hadezenjare ?

Ana Lucic kaze :

" Po čijem nalogu to čine Vukušić-Vukojević, procijenite sami. Nama je poznata suradnja Vukojevića sa Slavkom Goldsteinom u Povjerenstvu za istraživanje ratnih i poratnih žrtava, znane su nam i misteriozne okolnosti oko oslobađanja Bože Vukušića iz njemačkog zatvora, nakon što su mu njemačke vlasti velikodušno oprostile doživotnu robiju izrečenu zbog ubojstva nedužnog čovjeka. Možda i Vi nešto znate, a za ostalo pokušajte istražiti i domisliti si! "

 Podržavam ovo što kaže Gost_342.    Nisam za ovo što kaže Gost_342.

dst, 2011-02-07 u 00:33:00 na vrh stranice

Ciljevi i zadaci Domovinskog rata

Sve ovo govori kako je "Domovinski rat" ipak organizirala Udba - uz logističku pomoć imperijalnih centara moći. Jedan cilj je bio iscrpiti Hrvate ratom protiv Srbije da ne bi otkrili krvnike svoje nesreće (partizane i udbaše), a drugi cilj je bila pljačka svega i svačega.
Zato nije provedena lustracija i zato je hrvatska oligarhija dotukla pravnu državu i sudstvo. Zločin i kriminal su postali obrazaac življenja, a ništa konkretno se ne poduzima da se stvar pokrene s mrtve točke ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

..., 2011-02-18 u 21:47:12 na vrh stranice

Operativna akcija "Janjičar"

SLUŽBENA EVIDENCIJA HRVATSKIH OBAVJEŠTAJACA: 1789 agenata KOS-a u RH

Riječ je o dokumentu Uprave Sigurnosno-informativne službe (SIS), koji sadržava popis više od dvije tisuće osoba koje je ta služba tada smatrala suradnicima KOS-a. Djelatnici hrvatskih sigurnosnih službi te su ljude evidentirali na temelju informacija prikupljenih na terenu i dokumenata KOS-a koji su pali u ruke HV-a tijekom rata. Evidenciju su agenti hrvatskih službi stvarali između 1991. i 1995., do početka 'Oluje'.

Iz dobro upućenih vojnih krugova doznajemo da je ta akcija neformalno počela odmah pošto je 1990. vlast u Hrvatskoj preuzeo HDZ. Također tvrde da je tadašnja UDBA koja je djelovala na području Hrvatske gotovo potpuno prešla na stranu nove vlasti i nastavila raditi kao Služba državne sigurnosti (SDS) MUP-a Hrvatske. Ubrzo se sukobila s agenturom KOS-a na području obavještajnog djelovanja. Već se tijekom 1990. dogodio prvi obračun između transformirane hrvatske UDBE i KOS-a te rezultirao evidentiranjem i nadzorom većeg broja KOS-ovih agenata koji su djelovali u Hrvatskoj. Potom su se ujesen 1991. dogodila i prva uhićenja u sklopu akcije "Labrador".

Rekonstrukcija i evidentiranje KOS-ove agenturne mreže u Hrvatskoj formalizirani su potkraj 1991. u operativnu akciju "Janjičar". Prema tvrdnjama upućenih vojnih izvora, odobrili su je Ivan Vekić i Gojko Šušak, tadašnji ministri unutarnjih poslova i obrane. Operativno su je isprva vodili Josip Perković, tadašnji podsekretar MUP-a za SDS, i Jerko Vukas, njegov nasljednik na toj funkciji. Poslije je ta funkcija preimenovana u "pomoćnik ministra za SZUP", a nakon smjene vlasti 2000. u "ravnatelj POA-e".

... Do početka 90-ih u bivšoj Jugoslaviji vrlo se malo znalo o radu i metodama djelovanja Kontraobavještajne službe JNA (KOS-a). Zbog tajnosti rada svih tajnih službi, uloga i važnost KOS-a prilično su se mistificirali, ali je nepobitna činjenica da je KOS 80-ih i tijekom Domovinskog rata pokušao sve da spasi Jugoslaviju...

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

abC, 2011-02-19 u 01:51:15 na vrh stranice

Komentar na tekst "UDBA je 1972. izgubila kontrolu nad mjestom boravka vođa HRB-a"

Ovo je (pot)pisao Božo Vukušić :
-----------------------
( Nije tajna da bivši pripadnici UDBE i danas djeluju u svim novonastalim državama. To nije nikakvo čudo, jer je to organizacija koja se stvarala i izgrađivala 50 godina, a njezini korijeni sežu mnogo dublje, u vrijeme kada su prvi članovi KPJ počeli organizirano raditi za obavještajne službe SSSR-a i za obavještajnu službu Kominterne. To je jezgra jugoslavenskih tajnih službi. Koliko je meni poznato, samo s prostora Hrvatske od 1945. do 1990. bilo je oko 70 tisuća suradnika raznih jugoslavenskih tajnih službi. Ako pretpostavimo da su zbog zakona prirode mnogi do sada umrli, neki bolesni i izvan funkcije djelovanja, onda se može reći da je oko 17 tisuća udbaša ostalo u snazi i 1990. godine, a oni su se kao takvi i aktivirali. Bez obzira na profesiju, 17 tisuća ljudi koji su obučeni predstavljaju određenu snagu. Posebice treba imati u vidu da su se oni pripremali za raspad Jugoslavije, nastojali su ga usmjeravati tako da i nakon raspada zadrže svoju dominaciju u novonastalim državama. Naime, oni su i dalje pokušavali zadržati utjecaj na medije, pravosuđe, financije. Danas je potpuno jasno da su oni još uvijek dominantna snaga ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim državama bivše Jugoslavije. Takvu situaciju imamo i u ostalim državama nekadašnjeg istočnog bloka.

U velikom dijelu država istočnog bloka propast komunizma je dočekan nespremno, jer su razmišljanja bila takva da do toga nikad neće doći. Za razliku od njih, strukture u Jugoslaviji su znale da će doći do raspada i pripremale su se duže za njezin raspad i u neku ruku uspjele i posložiti situaciju u novonastalim državama. Upravo iz tih razloga te snage onemogućuju provedbu lustracije. )
-----------------------

Dajte si samo malo truda pa ćete lako prepoznati Jurčevićeve rečenice. Zato , oprez s Hrastom ! Ljudi moji, Jurčević je mentor ubojice i novokomponovanog udbaša Bože Vukušića.

Ovaj jedini komentar uz objavljeni tekst govori sve :
-----------------------
25.06.2010. u 19:21h Zveč :
Koji je ovo bolesnik, a još je bolesnije to što mu se daje prostor. njegove "knjige" su plod besramnoga selektiranja arhive sigurnosnih službi koje je on, sklanjajuči kompromitirajuće činjenice o sebi, Vukojeviću i bratiji godinama slagao, pa sada nastavlja krčmiti po Hrvatskoj. Jeftini i bijedni profesionalni "revoilucionar" koji nikada ništa konretno nije radio, već muljavio. I, čovjek piše "knjige". Isuse Bože, oprosti nam!
-----------------------

Bili su još neki komentari na hercegovina.info, ali su izbrisani.

-----------------------
3 udbaška vuka :
Vice Vukojević
Bože Vukušić
Jerko Vukas

ubijeni su :
Bruno Bušić
Stjepan Đureković
Jusuf Tatar
Blagoje Zelić
...
Tko je slijedeći?
-----------------------

još :
http://www.lupus-istina.com/forum/viewtopic.php?t=4230

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

abC, 2011-03-08 u 20:07:01 na vrh stranice

Dragovoljac.com sve manje podržava H-rast

Prvo :
Johnny 2011-03-08 15:53
... I mi branitelji osuđeni smo na stranicama H_Rasta kao ljevičari, odnosno komunisti, odnosno lopovi. Meni to kulturno rečeno, dobro ne miriši.

popaj 2011-03-08 16:54
Hrpa bezidejnih i kukavički orjentiranih konformista kojima ni na kraj pameti nije bilo čuti poruke naroda ,valjda ih se narod ne tiče ,možda jesu intelektualci ali nama sad trebaju ,čvrsti,odlučni i hrabri ljudi ,ovi nisu u stanju kontrolirati svoju službenu stranicu a očekuju da će dobiti naše sudbine u ruke

Johnny 2011-03-08 17:33
Živio hrast, ali u mom dvorištu.
Osladila se ljudima fotelja pa hajmo po braniteljima. Fotelja je sladka? E nećete je zasjesti. Puno čitate, malo radite, nešto pišeete i nešto govorite. Čije vi priče pričate? Od Hrvata ili iz knjiga? GDje ste bili ovih 20 godina? Učili ste? I mi smo!
Mi nismo budale, mi čitamo i govorimo i pišemo, pa kome drago, kome milo. Obadva ubadaju. Ništa od vas. Dijasporo ne gutaj gorke priče, već ustani i bori se s nama, zajedno! Uskladiti ćemo se, biti će ZA i biti će PROTIV, ali naći ćemo zajedničko rješenje. Dosta je narcisa lažne hrvatske politike, dok nas ne ubije borba s lustracijom. Prije će nas dati komunistima i četnicima, nego da budemo svoji. Brzo!

Johnny 2011-03-08 21:50
Heej sestre i braćo, probudimo se. Koga mi to badava reklamiramo? Hrast-Krast? Nitko nije rekao da će nam što dati kao braniteljima, pa tako ni Hrvatskoj, a mi skačemo sami sebi u želudac. Za koga? Za neki H-Rast? Tko ljubi više Domovinu, već satnija koja ju brani!
Tko su oni? Smogovci? Branitelji kao gosp. Jurčević? Pa i mi smo Gospodo Branitelji. Od kud njima pravo glasa u naše ime? Zar smo im ga sami dali? Što mi i sami nemamo svoj glas? Zar će nam stoka sitnog zuba opet lajati da smo mi komunisti? Dajte više osvijestimo se. Nemojmo se više dati zaluđivati. Sami znamo što Hrvatskoj treba. Budimo opcija s kojom se mora pregovarati. Shvatimo već jednom, nije bitno prezime: Jurčević, Sačić, Đačić, itd? Sami izaberimo svoje vođe, a ne kao HDZ 90-ih koji su se samoprozvani penjali na bine, estrade, pozornice i govornice, kao što se čini i danas. Hrvatska ima pregršt pametnijih ljudi, ali čuvajmo se onih koje predložimo kao face, a ne one koje dobro poznamo. To smo radili 90-ih. 90-e su prošle kao i vrijeme rock'n'rolla. Izaberimo one koji znaju svirati i pjevati kako narod želi, bez stavljanja novaca u njihov džep za odsviranu pjesmu, ili odrecitiran govor, spremljen unaprijed. Smatraju nas laprdalima, pa pokažimo da ta laprdala vole Hrvate više no građane. Pokažimo im da ta laprdala više vole seljake od kontejnera. Pokažimo im da je snaga u našoj desnici, a desnica je Božja snaga, pa i čovječja. Ostali smo bez kulture, sela, imetka, običaja, međususjedskih odnosa (ne državnih, već kuća do kuće, stan do stana, soba do sobe) niti pijemo vodu zajedno, kao naši stari na izvorima. Da li tko to ima u programu? Jebo ih program. Program je kompjuterski, računalni, zbrajački. Što imamo zbrajati, kad je sve zbrojeno već prije tisuće godina? Družimo se, veselimo i izabirimo najljepše parove među nama. Tko ne zna plesati: aDio, sBogom!
Ne uzdižimo se iznad našeg naroda! Vičimo s krovova zajedno s narodom!
E ljudi moji, ja bi došao na Markov Trg preko krovova koji su spojeni, ako ne bih prije pao za Dom! Spreman! Svjestan! Odlučan! Sretan!

Zijo 2011-03-08 22:10
Mislim da je Popaj dobro iskalkulirao stvari. Gomila konformista, kućnih konzervativaca, slagača kockica u vlastitim glavama i sitnih kalkulanata koji bi se igrali politike. Gospodo, ako je narod na ulicama, a vi u salonima, onda niste narodni pokret. A narod jest na ulicama, na ulicama su branitelji, seljaci, studenti, a uskoro će i radnici. A kad nešto nije narodni pokret, onda uopće nije pokret, prema tome vi se i lažno predstavljate.

Johnny 2011-03-08 22:21
Citat Andjelka:
----------------
Meni je tekst odličan! A ne razumijem otkuda tolikog nejedinstva u današnjim komentarima pa se pitam TKO to RAZBIJA i tako KRHKO HTVATSKO ZAJEDNIŠTVO u ovim teškim vremenima. Znam tko je Pusić, Čačić, Mesić, Josipović koji eto, danas otvoreno sebe stavlja na čelo oporbe i provodi obećani plan "da će Hrvatska pocrveniti", ali ne znam tko to među nama,običnim ljudima širi razjedinjenost!
------------------
To je najgore što postoji, instalirani su u samom H-Rastu, ako ih oni ne prepoznaju u samom H-Rastu, mi jesmo, pa tko kome vjeruje. Nemamo mi živaca više čekati. Oprosti, možda neki imaju, govorim u svoje ime. Dobro je da si tu. Nisam solo iz Like, kolio sam skužio.

nato 2011-03-08 23:11
Sve je to plansko razbijanje desnice koja je ojačala! Dokaz tome je i povratak Đapića na scenu od kada je rejting HSP-a počeo u zadnje vrijeme rasti.Netreba na to nasjedati i odmah se svadi5ti i odbacivati nekoga!


Drugo :
pfrbih 2011-03-01 18:38
za dst.dubrovnik.
Tvoji pozdravi preneseni su generalu. Zahvaljuje se i uzvraća pozdrave od neki dan. Kao i uvijek GENDŽI je u gužvama ali isti kao i nekada. LEGENDARAN I NEUKROTIV.
Moreš se izravno javiti na:
e-mail: republikab ih.munja@hotmail.com.
POZZ za dst. i 6-tu OZ.
Za generala: "Sjena-1" & "Delta".


------------------------
dodatak : Josip Jurčević je ismijao prosvjede i okupljanja u Zagrebu, što pametnima puno znači za koga taj povjesničar radi. U pravu su svi koji prepoznaju karcinom kojega je Tuđman ostavio među iseljenike i uvalio u udbaške arhive - to su Božo Vukušić njegov mentor Josip Jurčević.

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

dst, 2011-03-08 u 21:45:03 na vrh stranice

Zašto; i za koga?

@abC,
sada se konačno vide ciljevi Hrasta. Po planu SOA-e Hrast (H-rast) je treb'o biti formalna oporba HDZ-u, ali kad se pojavljuju DO NEBA OPRAVDANI RAZLOZI KAKO HDZ MORA ODSTUPITI S VLASTI i kad ta oporba HDZ-u postaje stvarna - uz prividni i neučinkoviti Hrast - tada Jurčević i ostale službe režima okreću pilu naopačke i štite vladajuću oligarhiju. Ne žele vidjeti tisuće mladih ljudi koji konačno žele završiti i II. svjetski rat i ovaj Domovinski, ma koliko se Jurčević trudio da s par otrcanih i davno otkrivenih riječi podvali krivnju na "vladajuće i oporbene strukture koja su izravno najodgovornija za ovakvu situaciju u Hrvatskoj". A jasno je, iz njegovog teksta, na čiju adresu su upućeni svi oni infantilni zaključci i smjernice.

Mladom i neiskusnom Pernaru te skupini prosvjednika podmeću na svakom koraku, a zadnji koji im trebaju podmetati jesu Crkva i tzv. nova oporba. Ako kleru i nije do kraja jasno zašto samo 13 i kusur posto Hrvata podržava ovu i ovakvu vlast, vjernicima je to itekako jasno. Itekako jasno, dragi moji s Kaptola. A zašto kler ne čuje vox populi, nego se ravna prema nekakvim teorijama teologije oslobođenja, teško je ovako iznositi zaključke?

Ovi prosvjedi su puno više od demokratskog pokazivanja volje i puno više od demokratskog izbora. Ovo je ono što nam je nedostajalo gotovo cijelo XX. stoljeće. Ovako su brusi svijest naroda i stvara put u slobodu, a očito je kako se formalnim skidanjem jednih, da bi vlast preuzeli drugi, ne postiže gotovo nikakav napredak u stvaranju nacije i izlasku iz zagrljaja imperija. Tek što smo se bili riješili Osmanskog carstva uletjeli smo u Austro-Ugarsku. I kad je u režiji anglo-saksonskog imperija srušena Austrija, uletjeli smo - k'o guske u maglu - u Jugoslaviju. I čim smo se - urušavanjem SSSR-a i padom Berlinskog zida - izbavili iz Jugoslavije, oligarhija nas opet vodi u novi mini imperij - Europsku Uniju. Zapadni Balkan je zamišljen tako da nas lakše uguraju u Uniju, a pljačke i izdaje postale su dio svakodnevnih komunikacija na najvišoj državnoj razini. Ako bi se pak "Zapadni Balkan" i realizirao, to neće biti stoga jer je takav zamišljen u startu, nego će to biti samo novi okvir za stare kolonijalne interese. Ili, ako je Zapadni Balkan bila početna zamisao masonskog kartela, onda je Europska Unija za nas laž i prevara. Očito kako je tu zadana samo jedna partitura, ali u formi kontrapunkta, i te dvije melodijske linije imaju jedan cilj.

Hrvati koncem XX. stoljeća nisu prešli prag demokratskog osviještenja i tu je teško shvatiti namjere Kaptola da se - u samom začetku - zaustavi taj proces koji su prošle sve zrele nacije i uspješne demokracije. Zašto se nama to uskraćuje i zašto se ne vjeruje svome narodu - ne znam? Tako lako su pustili Tuđmanu da Udbu instalira u sve pore društva, a mlade - koji nemaj nikakve veze ni s partizanima niti s ustašama - zaustavljaju na samom pragu. Zašto Kaptole, ZAŠTO? Medijsko komuniciranje - bez živih rasprava među osvjedočenim i poštenim sinovima i kćerima ovog naroda - je forma u kojoj se najbolje prodaje magla i gotovo siguran put u novi kolonijalizma. Želi li Kaptol vidjeti Hrvate isključivo k'o puk ili k'o "ovce" u toru nekoga pastira, nisam dovoljno informiran za dati odgovor na to pitanje. A, ako ćemo suditi samo po onome što prenose mediji, nameće se jednoznačan i neskriven odgovor: puk - po njima - treba ostati "stoka sitnog zuba", ako već nisu "goimi". Zato me niti najmanje ne čudi gotovo istoznačan stav Vatikana i masona o projektu "Sjedinjene Države Europe", kojega mnogi nazivaju fašistički.

Pa ako se i dokaže da je Pernar "nečiji" - što neće biti i neki valjani argument - to neće umanjiti značaj ovakvog iskazivanja volje naroda. Doista nemam pojma stoji li tko iza ovih mladih vođa, iako se SOA (bivša Udba) svojski trudi dokazati to, pa čak ih i usmjeriti ka lažnim metama koje - naravno - postavljaju Goldštajnovi i Šeksovi ljudi. Nezrela nacija i neuspješna demokracija su provjeren recept pri održavanju hijerarhije piramidalnog stanja moći, a kad se k tome vješto pridoda divide et impera tada imamo upravo ovo što imamo: tugu, jad i čemer. O tempora, o mores!


- - -
p.s. Evo je ta direktiva došla i do Prisavlja. Naime, HTV je u središnjem dnevniku vijest o prosvjedima stavila u drugi plan i posvetila im puno - PUNO - manje vremena nego do sada ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Tko je Bludiša?, 2011-04-05 u 12:59:33 na vrh stranice

Svi ovi dolje komentari daju novo svjetlo na Franju Tuđmana jer je D.Budiša - kao malo tko iz garde "proljećara" - branio Tuđmana i davao mu posebne zasluge u "stvaranju" Hrvatske. Dakle, koliko god je istina o Budiši drugačija od one koju iznose mediji, tako je onda i istina o Tuđmanu drugačija od one koju iznose isti ti (režimski) mediji. Budišin HSLS je na pasija kola stvaljao Tuđmana kada je Tuđman imao ogromnu podršku među "stokom sitnog zuba", a kad je ta ista "stoka" progledala i suočila se s istinom o Tuđmanu, tada se Bludiša vraća u medije i drži hvalospjeve o Tuđmanu. Nije li to udbaška klasika?

Evo nekih komentara koji iznose istinu o Budiši, a zatomljuju istinu o Tuđmanu:

# Kao što je sve laž u Hrvatskoj, tako je i lažan mit oko studentskog vođe D.Budiše. Budiša je 1971. bio kandidat partije u studentskom zboru, jer je Budiši partija i jugoslavija bilo sve.
Po majci je srbin i bliski rođak majke Jove Raškovića (Savka Rašković - Lukavac), naime Budišin djed, četnički vojvoda iz Kričaka, Mihajlo-Mićo Mrđen, je bratić Raškovićeve majke. Simptomatično je da Budišinu kuću nisu četnici devastirali za vrijeme okupacije Drniša.
Jedino, osim izdaje, kod Budiše je istina da je nepotrebno i nepravedno osuđen - i to od svojih. I tako je postao žrtva.
Budiša je jedno veliko zlo, a kao političar je ništica.

# On je svojevrsni paketić pribora za prvu pomoć, kojega njegovi gospodari otvaraju tek u slučaju krajne nužde, a to je naravno upravo sada, ponovo pred ove, za Hrvatsku presudne izbore. Hoće li naš Udbiša i ovaj puta od Hrvata napraviti zabludiše, ovisi samo o nama.

# Budišu je Slavko Goldstein postavio na mjesto predsjednika HSLS-a, a Sipe Šuvar dao mu je radno mjesto u SNK-i. I to nešto govori o Draženu Budiši.

# Iako tvrdnja da je Budiša udbaš zvuči pomalo nevjerovatno, kada se vidi da on pokušava napraviti isto ono što je napravio 2000, pa se poslije "kajao", kada se vidi da on koristi istu retoriku kao SDP i Vesna Pusić, zaključak da je Budiša udbaš koji dobro glumi svoju ulogu, nameće se sam po sebi. Nadajmo se da je to samo dojam, koji Budiša stvara svojim neshvaćanjem situacije, ali nekako mi raste osjećaj da je ovdje riječ o onoj prvoj opciji.

# Zaista čudni kriteriji. Ne znam admine u čemu je problem, jer čim se spomene židovski lobi, bolje rečeno judemasonerija Veliki brat odmah reagira!?

# Slučajno ili ne, i pozivni telefonski broj sjedišta EU-ropske unije u Briselu je 666! Ispred zgrade Ujedinjenih naroda u Njujorku postavljena je figura slonice, koja koji li slučajnosti, nosi svoje mlado točno 666 dana.

# Posve je jasno zašto su se upravo sada aktivirali dva "politička mrtvaca" Budiša i Đapić. Posve je jasno i za koga rade ta dva zombija; sjetimo li se samo da je Budiša "držao svijeću" pok. Račanu a Đapić prvo HDZ-u a potom židovskim interesima, tj. Izraelu (s njegovom "turnejom" po Izraelu počeo je raspad pravaša)...

 Podržavam ovo što kaže Tko je Bludiša?.    Nisam za ovo što kaže Tko je Bludiša?.

dst, 2012-01-19 u 15:16:17 na vrh stranice

Bilo kuda, Udba svuda

Sustižu nas tragovi krvave prošlosti čiji akteri i dan-danas vladaju Hrvatskom. Da se iza osude šestorice Hrvata krila Udba, otkriva dnevnik 'The Sydney Morning Herald':
Da su plaćenici i sluge tajnih službi na vlasti u Hrvatskoj dovoljno je vidjeti "smjenu" prvih ljudi policije. Tomislav Karamarko, bivši ministar kojega je ustoličio Ivo Sanader je mladi udbaški kadar koji se - po mnogim izvorima - okušao i u pravoj Udbi. A novi ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić je plaćenika MI6-a i kao takvoga ga percipira dobar dio Hrvata.

Kako sam već opisao, jedina politička podjela u Hrvatskoj - ako uopće i postoji - jeste ona koja služi gazdama izvana i ona koja služi gazdama iznutra, koje pak opet kontroliraju oni izvana. Ne postoji ljevica i desnica, a ako se negdje i mogu naći razlike između tih izmišljotina jeste to da ljevica služi globalsitičkim (vanjskim) ciljevima, a desnica udbaškim (unutarnjim) ciljevima - sve opet zapakirano imperijalizmom ...


- - -
Post Script
Kažu da je ovo istina: "Kada su Tigrovi u ratu bili nadomak Trebinja, došla je zapovijed iz Zagreba da se stane sa napadom i zadrže pozicije, da bi cijelu noć prolazili nesmetano konvoji Čermakove nafte koja je išla za Srbe! Nije slučajno da je jedino on od hrvatskih generala oslobođen, a u Haagu sjede nevini i najbolji hrvatski vitezovi ..."

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

abC, 2012-02-08 u 00:12:34 na vrh stranice

Ante Katić

'Slobodna Dalmacija' i dalje pokušava proturiti u javnost nepoznatu priču o Miri Barešiću, što je za svaku pohvalu, ali se pitam: Gdje su Ante Paradžik, Blaž Kraljević i ostali koje je likvidirala ekipa kojom se Franjo Tuđman okružio na početku 90-ih prošlog stoljeća, kada se urušavala Jugoslavija i trebala stvarati demokratska Hrvatska?

Josip Manolić, Josip Perković, Smiljan Reljić, Markica Rebić, pa Čolak i Lasić, pa Vice Vukojević i Bože Vukušić, pa Vladimir Šeks i Tomislav Karamarko ..., sve su to gnjide koje i dan-danas primaju plaću od naroda protiv kojega su radili ...

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

Gost, 2013-01-16 u 21:59:46 na vrh stranice

Žalosno je što autor niti na jednom mjestu u tekstu ne piše hrvatske mjesece nego umjesto njih stavlja redne brojeve (npr. 06. 02. 2009. umjesto 06. veljače 2009.). Kad vidim tako nešto zgadi mi se čitav tekst i ne čitam ga. Onaj tko glumi velikog domoljuba, a stidi se pisati hrvatskim književnim jezikom zaista je jadan.

 Podržavam ovo što kaže Gost.    Nisam za ovo što kaže Gost.

Gost_751, 2013-06-21 u 15:12:11 na vrh stranice

Angel Seser - Ta ekipa iz 1989. ima danas solidne nasljednike:
Vladimira Šeksa, Ivu Josipovića, Tomislava Karamarka, Zorana Milanovića, Vicu Vukojevića, Mladena Bajića, Božu Vukušića ...


- - -
Angel Seser - Press clipping ove zajednice je gotovo pa očajan, jer nema jasnog profila pa se objavljuje svašta.
Također, masonsko-udbaška podvale ovdje prolaze kao nož kroz sir; bez i jednog ukaza na to što je zloćudno, što dobroćudno, a što treba podržavati i dalje razvijati.
Masonerija i udbašluk rade punom parom pa za to valja imati kvalitetan karad da bi ih se presrelo, osudilo i nastavilo po ciljevima koje su zacrtali oni što se bore ne samo protiv tih i takvih, nego i za opstanak ove države i ovog naroda ...

 Podržavam ovo što kaže Gost_751.    Nisam za ovo što kaže Gost_751.


NOVI KOMENTAR
ime (i prezime)
e-mail (nije nužno)
komentar na tekst od 06. 02. 2009.

Unesite tekst za komentar !


na vrh stranice  
 
 
  ae  d.s.t

I z l o ž b a     f o t o g r a f i j E

]   ovaj dnevnik je vjerojatno najstariji i prvi hrvatski blog   [

  Povijest je već napisana, a činjenice stoje. Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima, kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života, po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće, u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.
  I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje istina svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit.


 
danas je:

fotografija dana
dobar aforizam

Duga svađa znak je da su obje strane u krivu.

pretraživanje dnevnika
izbor tekstova Poginuli hrvatski branitelji
ZAKLJUČCI KOMISIJE ZA VUKOVAR
Josip Perković otkriva istinu
Udbaška Država Hrvatska
Činjenice ostaju činjenice
pošalji privatnu poruku

Kontakt obrazac

Na današnji dan

 Sretno i zaljubljeno VALENTINOVO

 Fender Stratocaster
... abC
 Gibson Les Paul