© Drago TADIĆ
 
Sarajevo, 19. 08. 2008.  
PRANJE NOVCA I FINANCIJSKI KRIMINAL

  
INTERNI SEMINAR O PRANJU NOVCA I FINANCIJSKOM KRIMINALU
   Sarajevo, xxxxxxxx yyyyy
  
   PREDMET: PRANJE NOVCA I FINANCIJSKI KRIMINAL
  
   Pranje novca uključuje radnje kojima se prikriva pravi izvor ili porijeklo novca. Nameće se pitanje - kome je pranje novca potrebno? Prije svega, to se odnosi na nezakonitu proizvodnju, korištenje droga, zatim tradicionalni organizirani kriminal, teroristi, kriminalci u administraciji / korupcija, iznuđivanje, otmice, pljačkaši banaka, špijuni, utajivači poreza...
  
   Prema podacima MMF-a, u svijetu se godišnje opere između 600 milijardi i 1,5 biliona dolara godišnje.
  
   Osnovna svrha ili cilj pranja novca je legaliziranje prihoda iz nezakonitih izvora ili krivičnog djela, prikazivanjem dobiti kao zakonski stečenog prihoda (preko poslova, različitih investicija i sl.), na koji se svojevoljno plaća porez .
  
   Pranje novca je proces kojim se prikriva postojanje nezakonitog izvora ili nezakonite primjene prihoda, a zatim se taj prihod prikriva da izgleda kao da je ostvaren legalnim putem. Trag novca koji vodi od krivičnog dijela do počinitelja može se koristiti kao inkriminirajući dokaz, te prihod ostvaren od krivičnih dijela često postaje predmet zaplijene i konfiskacije od strane organa vlasti.
  
   Postoje tri faze pranja novca:
  
   - plasman prihoda ostvarenih u protuzakonitim aktivnostima;
  
   - raslojavanje, kao druga faza, podrazumijeva odvajanje prihoda od njihovog protuzakonitog izvora radi prikrivanja tragova reviziji;
  
   - integracija je pretvaranje protuzakonito ostvarenog prihoda u prividno legalnu zaradu od poslovanja.
  
   Međunarodno pranje novca obuhvaća tri faze :
  
   - izvući prljavi novac iz zemlje i ako je potrebno prebaciti ga na strani račun;
  
   - pretvoriti prljavi novac u legalni;
  
   - vratiti oprana sredstva u zemlju.
  
   Pranje novca se može završiti nakon svake od ovih faza, ovisno o cilju perača novca.
  
   Iznošenje sredstava
  
   Fizičko iznošenje - kurir iznosi sredstva / šverc, skrivanje sredstava u transportnom vozilu ili teretu, slanje novca poštom, prijenos novca kroz umjetnička dijela i različita materijalna dobra.
  
   Iznošenje preko financijskih transakcija - stvoriti domaći okvir (ispisani čekovi, kreditna pisma), elektronski transfer, blagajnički čekovi, kreditna pisma, vrijednosni papiri, kazina, zamjena valute i sl.
  
   Učiniti sredstva legalnim
  
   Stvoriti off -shore ili strane korporacije, trustove, bankovne račune, račune obveznica, firme nepokretne imovine ili investicijske firme. U stvari legalizira se nezakonito stečen novac, tako da izgleda kao dobit, zatim se ta sredstva koriste ili se vraćaju u zemlju.
  
   Vraćanje sredstava u zemlju
  
   Uzeti povrat zajma iz off -shore ili strane korporacije / banke. Koristi od toga su višestruke. Novac se vraća, troškovi kamate se možda mogu otpisati, za vladu je teško ispitati legalnost novca zbog zakona o povjerljivosti bankovnih ili korporacijskih podataka, a obrtanje novca se može nastaviti, isplate se mogu vršiti preko kreditnih pisama, honorara, lažnih iznajmljivanja i usluga.
  
   Opasnosti koje se javljaju na međunarodnom planu od pranja novca su slijedeće:
  
   - smanjuje se pouzdanost financijskih institucija;
  
   - ugrožavanje političke stabilnosti demokratskih poredaka;
  
   - iskrivljuje potražnju za novcem na makroekonomskom nivou;
  
   - dovodi do nezdrave promjenjivosti u međunarodnom protoku novca i tečajnim stopama.
  
   SAD su usvojile zakon kojim je pranje prihoda ostvarenih prilikom činjenja nekih krivičnih dijela proglašeno krivičnim dijelom. Odobrena je i konfiskacija imovine koja je bila uključena u pranje novca, uvedeno je vođenje dodatne evidencije u financijskim institucijama, propisani su izvještaji o poslovima (poslovi vrijedni više od 10.000 $, sumnjivi poslovi).
  
   Tokom posljednjih dvadesetak godina međunarodna zajednica je reagirala na različite načine u vezi sa pranjem novca:
  
   - Bečka konvencija iz 1988., Strasburška konvencija iz 1990. godine i sl.
  
   - Posebno se može istaći Radnu grupu za djelovanje na području financija (FATF) koja je donijela 40 preporuka za borbu protiv pranja novca, koja promovira usklađivanje mjera za suzbijanje pranja novca, vrši ocjenjivanje režima za suzbijanje pranja novca članica FATF-a i utvrđuje koje zemlje predstavljaju opasnost za međunarodnu zajednicu.
  
   Međunarodna strategija protiv pranja novca se uglavnom temelji na nekim osnovnim preporukama u funkciji poboljšanja suradnje između organa gonjenja i financijskih institucija. U tom smislu se insistira da se pranje novca proglasi krivičnim dijelom, da se formiraju financijske obavještajne jedinice, stave izvan snage zakoni o povjerljivosti bankarskih podataka (prijavljivanje velikih / sumnjivih poslova, identificiranje komitenata, evidencije podataka o komitentima i poslovima, osiguranje međunarodne suradnje, te usvajanje zakona o konfiskaciji).
  
   Prijevare u financijskim institucijama
  
   Kao neke od temeljnih uzroka bankarskih prijevara navodi se promjena morala, pohlepa, preveliku privatnost, slabosti sustava krivičnog pravosuđa, pretjerana birokracija / ovlasti i ograničenja, kompleksnost, nečinjene, te korupcija.
  
   Pod prijevarom se podrazumijeva namjerno izvrtanje činjenica u svrhu navođenja drugih da na osnovu toga daju nešto od vrijednosti. U SAD-u svega 17 posto pronevjera bude otkriveno, od toga 37 posto procesuirano.
  
   Važni činitelji prilikom istraživanja prevare ogledaju se u učešću više lica u prevari - lanac (rijetka su pojedinačna dijela), što se može dokazati utvrđivanjem činjenica koje dokazuju protupravni akt prevare, lažni unosi, korištenje fiktivnih firmi da bi se prikrila dobit i sl.
  
   Izvori koji se mogu koristiti da se pokrene istraga o bankarskim prijevarama su komitenti povezani s bankom, izvori unutar banke, regulatorne agencije, doušnici, baze podataka unutar institucija, prisluškivanje uz sudski nalog, te bivši uposlenici.
  
   Pokazatelji moguće prevare u bankama su preveliki zajmovi posuđivačima, različito kršenje bankarskih propisa, netočne ili nepotpune adrese različitih primatelja zajmova, ekstravagantni život službenika, netočni financijski izvodi kao pokriće zajmova, čekovi bez pokrića, prekomjerno povećanje sredstava malih ulagača povezanih sa zajmovima ili posuđivačima bitno drugačijih od onih koji su prethodno rađeni, nominalno ili strano vlasništvo dionica banke i mnogi drugi.
  
   Šeme bankarskih prijevara su:
  
   - pronevjera, najčešća interna prijevara
  
   - nominalni zajmovi
  
   - mito
  
   - fiktivni zajmovi
  
   - davanje dvostrukih garancija
  
   - makinacije sa zemljištem
  
   - prijevara sa računara izvana
  
   - prevare s čekovima.
  
  
   Koraci pronevjere su:
  
   - pisanje čekova na ime neaktivnog računa - bjanko čekovi na ime klijenta banke;
  
   - uništiti čekove prije njihovog mikrofilmovanja - osoba poznaje bankarske procedure te uništava dokaze;
  
   - položiti čekove u banku osim banke internog revizora - ne ostavlja novac na istoj banci već otvara fiktivni račun u drugoj banci;
  
   - pripremiti lažne mjesečne izvode za neaktivni račun - tako da vlasnik računa ne sumnja da se nešto dešava s njegovim novcem.
  
   Istražni pristup kod ovakvih prijevara podrazumijeva razgovor s direktorom banke, s vlasnikom neaktivnog računa, pribavljanje dokumentiranih dokaza od klijenta i banke i uspoređivanje evidencije banke sa evidencijom klijenta, pregledavanje mikrofilmova, praćenje pronevjerenih sredstava do depozitne banke, te pregledati sve transakcije u depozitnoj banci. Potrebno je obaviti i informativni razgovor s osumnjičenim, utvrditi gdje su pronevjerena sredstva ili stečena dobit.
  
   Neki od znakova koji mogu upozoriti da se radi o podmićivanju su davanje zajma bez dovoljno garancija, ako posuđivač nije kreditno sposoban, ako se tvrdi da odobrenje odbora za zajam nije potrebno, osobna povezanost posuđivača zajma i službene osobe koja daje zajam, preferencijalna kamatna stopa, lažni navodi u zahtjevu za zajam.
  
   Osoba koja je podmićena može se otkriti na više načina. Neki od njih se očituju u promjeni stila života, promjeni karaktera osobe, uz pomoć različitih informanata, otkrivanje različitih lažnih kreditnih izvještaja ili osobnih financijskih izvoda u kreditnom dosjeu, informacije o povratu poreza… Na osnovu neke druge krivične istrage, također, može se doći do nekih informacija.
  
  
   Buduća područja kriminalne aktivnosti su:
  
   - međunarodni vrijednosni papiri, hipoteke pod jamstvom;
  
   - prijevara kreditnom karticom i drugi dug bez pokrića;
  
   - bankarstvo preko Interneta i kućnog računala (marketing se nalazi ispred procjene sigurnosti i rizika);
  
   - transakcije vezane za starije osobe;
  
   - transakcije među tvrtkama pod kontrolom holdinga koje ugrožavaju banku;
  
   - lažni čekovi - kompjutorsko falsificiranje.
  
  
   Tipologije i tehnike pranja novca
  
   Kao ciljevi pranja novca mogu se navesti:
  
   - zamjena sitnijih za krupnije novčanice;
  
   - zamjena novca za blagajničke čekove ili platne naloge / oni su fizički adekvatni, mobilni, ne mora biti poznat identitet osobe koja plaća, primalac može biti bilo tko, to je fleksibilan vid imovine i sl.;
  
   - pretvaranje npr. US dolara u prihvatljivu valutu tj. zamjena deviza;
  
   - zamjena prepoznatljive valute iz pljačke, iznuđivanja itd., u neprepoznatljivu;
  
   - pretvaranje valute u robu, naplativa materijalna sredstva kao zlato, slike ili njeno skrivanje;
  
   - kupovina robe, prijevoznih sredstava, skladišnog prostora, za dalje vršenje kriminalnih radnji;
  
   - izbjegavanje plaćanja poreza / sklanjanje novca u poreske "luke mira" da bi se izbjeglo plaćanje poreza.
  
   Pri istragama kod ovakvih slučajeva izvori informacija mogu biti uposlenici u bankama ili brokerskim kućama, operateri fiksne i mobilne telefonije, firme za kurirske i usluge avio-pošte, centri za polaganje novca u sef, doušnici među kriminalcima, Internet kompanije, hoteli i sl.
  
   Radna grupa za financijske poslove - RGFP (grupa sedmorice) dala je 40 preporuka u vezi sa pranjem novca. Kratko možemo izdvojiti:
  
  
   FATF - preporuke:
  
   - osigurati hitne odgovore na zahtjeve iz drugih zemalja u pokušaju da utvrde, zamrznu, oduzmu ili konfiskuju sredstva ili drugu imovinu odgovarajuće vrijednosti u slučajevima pranja novca;
  
   - pokušati utvrditi da li postoji slučaj i krivično ga goniti na najboljem mogućem mjestu; osloboditi procedure od smetnji i / ili usmjeriti procedure izručenja i učiniti pranje novca djelom koje podliježe izručenju.
  
   Financijske institucije bi trebale preventivno obratiti pažnju na:
  
  
   RAČUNI
  
   - na koje se periodično polažu sredstva, a neaktivni su u drugim periodima
  
   - neaktivni računi sa minimalnim iznosima, na koje se odjednom polažu depoziti ili niz depozita, a zatim slijedi dnevno podizanje gotovine
  
   - kad se otvori račun, informacije o osobi se smanje na minimum ili su netočne
  
   - računi koje koristi više osoba-nisu članovi porodice, nisu u poslovnom odnosu
  
   - račun otvara pravna osoba koja ima istu adresu kao i druge pravne osobe- npr. direktori u više poduzeća čija je uprava na istoj lokaciji
  
   - ista osoba otvara više računa i na njih polaže više depozita koji u zbroju nisu u skladu sa njegovim prihodom.
  
  
   DEPOZITI
  
   - nalozi za isplatu velikih iznosa gotovine s poslovnog računa
  
   - veliki gotovinski depoziti na račun fizičke ili pravne osobe, a njegovo poslovanje se vrši putem drugih instrumenata-čekova i sl.
  
   - višestruke transakcije izvršene istog dana kroz više filijala iste financijske institucije
  
   - podizanje depozita koji imaju iznos tek nešto malo ispod propisanog iznosa koji se mora prijaviti
  
  
   TRANSFERI ELEKTRONSKIM PUTEM
  
   - nalozi za transfer malih iznosa sa namjerom da se izbjegne registracija
  
   - nalozi za transfer u korist osobe čiji podaci nisu uključeni u podatke o transferu
  
  
   TRANSAKCIJE POVEZANE SA LOKACIJAMA KOJE IMAJU POSEBAN STATUS
  
   - zemlje koje nemaju zakone i propise o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma, tj. zemlje visokog rizika;
  
   - transakcije vezane za različite neprofitne organizacije sumnjivog karaktera poslovanja.
  
   Samim razvojem usluga koje pružaju bankarske kuće odnosno financijske institucije, razvijaju se i novi metodi za pranje novca, a neki od aktualnih su:
  
   Korespondentno bankarstvo
  
   Ono predstavlja pružanje bankarskih usluga od strane jedne banke «korespondentne banke» drugoj «respondentnoj banci». Uspostavljanjem više korespondentnih odnosa na globalnoj razini, banke mogu obavljati međunarodne financijske transakcije za sebe i svoje komitente na područjima gdje nisu fizički prisutne. Na ovaj način velike međunarodne bankarske kuće djeluju kao korespondenti za tisuće drugih banaka diljem svijeta. Respondetne banke dobivaju pristup širokom izboru usluga putem ovakvih odnosa, uključujući i upravljanje gotovim novcem, međunarodni elektronski transfer, kliring čekova, računi po osnovama instrumenata plaćanja i devizne usluge.
  
   Usluge koje pruža korespondentna banka manjim bankama mogu se ograničiti na nekreditne, te usluge upravljanja gotovim novcem. Korespondentni bankarski odnosi stvaraju, po svojoj samoj prirodi, situacije u kojima kreditna institucija obavlja financijske transakcije u ime komitenta druge institucije. Samim tim, ovaj posredni odnos podrazumijeva da korespondentna banka pruža usluge osobama ili institucijama čiji identitet nije utvrdila niti je došla do odgovarajućih podataka o njima od svojih respodentnih komitenata. Iz ovih razloga korespondentna banka se mora oslanjati na respodentnu banku u smislu da će ona izvršiti neophodne provjere i kontinuirani nadzor nad aktivnostima po računima svojih komitenata.
  
   Rizici kojima je na ovaj način izložena korespondentna banka :
  
   - Procjena kvalitete samog mehanizama za sprečavanje pranja novca koji se primjenjuju u respodentnoj banci;
  
   - Postojanje subrespodenata preko kojih sama respodentna banka nudi korespondentne usluge drugim institucijama;
  
   - Nadziranje pojedinačnih transakcija uključuje visokoprofilirane transakcije između korespondentnih računa pošto banka obično nije u kontaktu sa nalogodavcem ili korisnikom takvih transakcija.
  
   Rizičnost ovih situacija je u tome da kreditne institucije ne smatraju transakcije obavljene u ime drugih institucija visokorizičnim u smislu pranja novca. Temeljni razlog stoji u činjenici da korespondentne banke pretpostavljaju da su njihovi respodenti već primijenili sve neophodne kontrole u cilju sprečavanja pranja novca, te ne smatraju obveznim vršiti daljnje mjere pregleda klijenata respodentene banke.
  
   Stupanj kontrole koji se primjenjuje od strane korespondentne banke često se vrši na osnovu toga da li se vrši odobravanje kredita. Usluga kreditiranja zahtjeva procjenu rukovodstva, financija poslovnih aktivnosti, reputacije, regulatornog okruženja i operativnih procedura inozemne banke. Nasuprot tome, usluge koje se ne naplaćuju putem provizije kao npr. elektronski transfer novca, ne poduzima se isti stupanj kontrole. Ipak se rizičnim inozemnim bankama rijetko odobravaju krediti tako da one ne spadaju pod stroge mjere kao one koje se namjeravaju kreditirati.
  
  
   Korupcija i privatno bankarstvo
  
   Za korupciju, prije svega, treba naglasiti da dovodi u opasnost stabilnost društva, ugrožava gospodarski i politički razvoj, uništava vrijednosti demokracije i morala.
  
   Izvori korupcije mogu biti mnogobrojni, a neki od njih su:
  
   - nepreispitana sloboda odlučivanja državnih službenika;
  
   - ograničena odgovornost;
  
   - ograničena transparentnost;
  
   - slabe i neorganizirane institucije;
  
   - pogoršanje stanja u gospodarstvu;
  
   - opadanje javnog morala;
  
   - nedostatak čvrstih odluka državnih organa
  
   - loša zakonska regulativa / nepotpuna i neprecizna.
  
   Na korupciju možemo naići na različitim nivoima od javne uprave, gospodarstva, korupcije u političkom, administrativnom i financijskom sektoru, područjima od posebnog značaja, organiziranom kriminalu, sustavu krivičnog pravosuđa.
  
   Proteklih godina otkriveno je i istraženo nekoliko slučajeva korupcije vezanih za vladine dužnosnike te vezanih za pranje ogromnih iznosa novca od kriminalnih radnji vezanih za privatno bankarstvo.
  
   Samo privatno bankarstvo je termin koji se koristi za preferencijalne usluge koje se pružaju osobama visoke neto vrijednosti. Kod nekih institucija ove usluge podrazumijevaju viši stupanj diskrecije i povjerljivosti u odnosu na klijenta u usporedbi sa običnim klijentom koji se koristi uslugom neke banke. Usluge privatnog bankarstva nerijetko se zasnivaju na principu samonadzora i nalaze se izvan okvira djelatnosti bankara koji radi sa građanstvom.
  
   Politički eksponirane osobe, osobe na javnim funkcijama, sudski ili zvaničnici određenih političkih stranaka, posebno ako dolaze iz zemlje koje imaju značajne probleme sa korupcijom ili zemlje u tranziciji gdje je korupcija posebno izražena, mogu zloupotrijebiti svoje položaje radi osobne financijske dobiti putem mita i ostalih kriminalnih radnji. Ove osobe često tako stečena sredstva prebacuju u inozemstvo radi pranja, skrivanja ili zaštite iznosa tih sredstava.
  
   Privatno bankarstvo po pitanju pranja novca ima dvije kritične točke koje se mogu zloupotrijebiti
  
   Prvi način podrazumijeva situaciju kad privatni bankar nije u mogućnosti da primjeni iscrpnu kontrolu komitenta i njegovih djelatnosti. Na taj način kriminalne ili korumpirane osobe će biti sklonije privatnom bankarstvu jer nude povoljnu situaciju za njih i njihove članove obitelji da izvrše složene financijske transakcije koje će u još većoj mjeri zaštititi njihova nezakonito stečena sredstva.
  
   Privatne banke nerijetko pomažu klijentu prilikom investiranja ili zaštite njihovih sredstava. Ona banka koja nije u mogućnosti da napravi detaljnu provjeru, suočit će se sa situacijom gdje će nesvjesno pomagati korumpiranoj osobi da osnuje potencijalne tvrtke i time osiguranje nelegalno stečene imovine te osobe. Korištenje profesionalnog agenta u otvaranju računa na ime klijenta može stvoriti priliku za korumpiranu osobu da otvori i posluje preko računa i to anonimno.
  
   Drugi način, kao jedan od ključnih problema je i u tome što većina zemalja koje su donijele određene procedure u smislu sprečavanja pranja novca ima određene propuste pogotovu kad je u pitanju privatno bankarstvo. Mali broj privatnih bankara podnosi izvještaje o sumnjivim transakcijama i to se većinom desi kad osoba bude otkrivena najčešće kad se nađe u medijima. Neprimjenjivanje detaljnih kontrola u okviru privatnog bankarstva može biti uzrokovano jednostavno nepoznavanjem obitelji, tvrtke i poslovnih veza koje bi ukazivale na eksponirane osobe. I ako je lako navesti lidere zemalja sa problemom korupcije daleko je teže navesti ostale članove i zvaničnike kao i članove obitelji. Korumpirane osobe često koriste svoj rođake ili suradnike za pranje njihovih nezakonito stečenih sredstava.
  
   Sudeći prema ovome, ključnim se treba smatrati uvođenje preventivnih mjera putem financijskih izvještaja privatnih bankara ili putem različitih poslovnih politika bankarskih kuća kao npr. politika «upoznaj svog komitenta».
  
   Mjere koje se koriste po zakonu u ovakvim slučajevima, kao što su visoko pozicionirane osobe, često se ne mogu koristiti jer te osobe mogu imati poseban status odnosno imunitet. Kad osoba posjeduje imunitet prilikom krivičnog postupka ta činjenica predstavlja prepreku vlastima da zaplijene i konfiskuju imovinu. Zapljena predstavlja samo jedan korak cjelokupne istrage.
  
   Nakon tog djela ovlašteni organi moraju utvrditi kome će ta imovina biti vraćena, jer ne postoji međunarodno utvrđen propis kao u slučaju trgovine narkoticima, kome će sredstva biti vraćena. Mada povrat zaplijenjene imovine državi porijekla može biti logičan ishod, u slučaju kad ta država pati od korupcije to i nije dobro rješenje, u tim slučajevima povrat imovine vrši se preko treće strane kao putem međunarodne razvojna banke ili humanitarnih fondova.
  
  
   Izvori financiranja terorista – dva primarna izvora
  
   - financijska podrška država ili organizacija čije su infrastrukture dovoljno velike da bi prikupile sredstva i stavile ih na raspolaganje terorističkim organizacijama - ovaj vid terorizma je u zadnje vrijeme u opadanju;
  
   - drugi izvor je prihod koji pristiže direktno iz različitih profitabilnih aktivnosti. Kao i kod kriminalnih grupa i teroristi ostvaruju prihode od različitih kriminalnih aktivnosti.
  
   Teroristi mogu sebe financirati putem otmica i iznuđivanja, putem reketa, krijumčarenjem na veliko, pronevjerom, krađom, pljačkom, trgovinom narkoticima i sl.
  
   Ključna razlika između terorističkih organizacija i kriminalnih grupa je u tome što teroristi mogu koristiti i legalne izvore financiranja ili kombinaciju legalnih i nelegalnih izvora.
  
   Koliku ulogu igraju legalni izvori ovisi o samoj terorističkoj grupi i da li je izvor sredstava iz istog područja na kojem oni djeluju.
  
   Neki od takvih vidova financiranja su prikupljanje pomoći lokalne zajednice i formiranje fondova, koje se često vrši u ime organizacije koja ima određeni humanitarni status. Neki od članova su i ubjeđeni da daju sredstva u plemenite svrhe. Neki od metoda mogu biti prikupljanje članarina za neku organizaciju, ili pretplata, prodaja publikacija, kulturni događaji, prikupljanje «od vrata do vrata» i dr..
  
   Pomagači prikupljaju sredstva na način da se infiltriraju i preuzmu kontrolu u institucijama u emigrantskoj zajednici u trećim zemljama.
  
   Razlika između legalno i nelegalno prikupljenih sredstava izaziva pravni problem kad je riječ o mjerama protiv pranja novca za financiranje terorizma. Krajnji cilj terorista nije profit od mehanizma financiranja, već osiguranje sredstava za financiranje novih operacija. U slučaju kada se sredstva osiguraju iz legalnih izvora teže je provjeriti ova sredstva i ući im u trag. Drugi problem je veličina i priroda tih transakcija.
  
   Npr. kontrola financijskih veza s napadačima na SAD pokazala je da je većina transakcija bila u malim iznosima, koji se ne provjeravaju, te je većina njih obavljena telexom. Osobe povezane s tim su bili uglavnom inozemni studenti koji su navodno primali stipendije, i iz ovih razloga transakcije nisu privlačile pozornost institucija preko kojih su obavljane.
  
   Korupcija kao jedan od temeljnih problema i uzroka pranja novca
  
   Strategije za borbu protiv korupcije:
  
   - strategije na međunarodnom nivou;
  
   - strategije na nacionalnom i lokalnom nivou / kao najučinkovitije;
  
   - strategije na populističkom nivou.
  
   Sama korupcija sadrži slijedeće elemente:
  
   - podsticanje na ili prihvaćanje mita od strane državnih službenika;
  
   - nuđenje ili davanje mita;
  
   - nepravilnosti u postupku ili propusti od strane državnih funkcionara u cilju nezakonitog -pribavljanja koristi za sebe ili neko treće lice;
  
   - protupravno korištenje ili utaja imovine.
  
   Definicija podmićivanja: Kad lice namjerno ponudi ili obeća, da bilo kakvu nezakonitu novčanu ili drugu korist, direktno i - ili preko trećih osoba, stranom državnom funkcionaru radi činjenja ili nečinjena u vezi sa svojim zvaničinim dužnostima u cilju dobivanja ili zadržavanja poslovne koristi ili neke druge nezakonite koristi.
  
   Vrste podmićivanja: "Aktivno podmićivanje - kad lice obeća, ponudi ili da bilo kakvu nezakonitu korist državnom službeniku, koja je namijenjena njemu ili nekom drugom licu, u cilju činjenja ili nečinjena tokom vršenja svojih dužnosti.
  
   Pasivno podmićivanje - traženje svake takve nezakonite koristi u cilju činjenja ili nečinjena tokom vršenja svoje dužnosti.
  
  
   Mjere za sprječavanje korupcije:
  
   - revizija i druge regulatorne mjere;
  
   - otkrivanje financijskih informacija;
  
   - kodeks ponašanja;
  
   - javna tolerancija.
  
  
   Mjere za smanjenje korupcije:
  
   - usvajanje zakona o borbi protiv korupcije;
  
   - formiranje nezavisne komisije;
  
   - formiranje nezavisne istražne jedinice;
  
   - osiguranje nezavisnog tužilaštva;
  
   - osiguranje transparentnosti državnih ugovora;
  
   - sklapanje multilateralnih sporazuma.
  
  
   Potrebno je izvršiti izmjene i dopune zakona u kojima bi se korupcija utvrdila kao krivično djelo, povezati podmićivanje sa pranjem novca, usvojiti kaznene zakone koji uključuju i konfiskaciju, usvojiti zakone o moralu i zaštititi izvora informacija.
  
   Nameće se i potreba organiziranja komisija za borbu protiv korupcije koje bi trebale biti odgovorne zakonodavnom tijelu, koja će imati neovisan budžet, voditi evidenciju u vezi sa korupcijom, izraditi politiku i strategije za sprječavanje korupcije.
  
   Također je potrebno osiguranje mjera za transparentnost državnih ugovora, sklapanje multilateralnih sporazuma, postavljanje jasnih ciljeva, te praćenje ostvarivanja ciljeva kao mjera uspjeha.
  
  
   Konvencije za borbu protiv korupcije:
  
   - Međuamerička konvencija o borbi protiv korupcije,
  
   - Konvencija o suzbijanju podmićivanja-OECD,
  
   - Konvencija krivičnog prava o sprečavanju korupcije-Savjet Europe.
  
   Konfiskacija imovine - sredstvo za provođenje zakona u borbi protiv prijevara i pranja novca
  
   U svakoj demokratskoj državi mora postojati poštena i pravedna primjena zakona. Današnja opće prihvaćena državna uloga trebala bi biti kontrola kriminala na nepristran način.
  
   Konfiskacija imovine je sredstvo kojim država uskraćuje imovinu pojedincima zbog njene povezanosti sa nekim krivičnim dijelom. Osnovnim ciljem konfiskacije imovine smatra se rasformiravanje kriminalnih organizacija, razdvajanje profita iz krivičnog dijela, sprječavanje budućih krivičnih dijela, onemogućavanje korištenja nezakonito stečene imovine.
  
   Pod imovinom koja podliježe konfiskaciji smatra se imovina koja je stečena od krivičnih dijela kao što su : trgovina drogom; uzimanje reketa; pranje novca; prevare u bankarskom poslovanju; prevare u zdravstvu; gospodarska špijunaža; krijumčarenje stranih državljana i falsificiranje dokumenata; ubojstvo, pljačka itd..
  
   Konfiskacijom se može obuhvatiti prihod ili imovina koja se pere, prihod koji se može dovesti u vezu sa imovinom koja se pere, imovina kojom je omogućeno da dođe do pranja.
  
   Zapljena imovine po građanskom zakonu vrši se na osnovu sudskog naloga, dok po krivičnom zakonu ograničava se pravo raspolaganja ovakvom imovinom u toku sudskog postupka i također na osnovu sudskog naloga.
  
   Posjedovanje ovakve imovine kod osumnjičenog tokom krivičnog postupka moglo bi dovesti do ugrožavanja integriteta u provođenju odluka, iskriviti ulogu pravednog i nepristranog postupka, te sistematski ugroziti ulogu provođenja zakona.
  
   Kako bi se umanjio rizik od ovakvih i sličnih situacija potrebno je poduzeti određene mjere:
  
   - prepoznati iskrivljenja i koruptivne utjecaje koji mogu pratiti izvršenje konfiskacije;
  
   - eliminirati financijski interes u ishodu ovakvih parnica;
  
   - osigurati efikasan zakonski nadzor nad postupcima i pravilima koja se primjenjuju;
  
   - osigurati transparentan postupak konfiskacije;
  
   - osigurati odgovarajuću obuku organima gonjenja.
  
  
   Razvoj strategije financijske istrage:
  
   - identifikacija ciljeva istrage - uspješno procesuiranje kao krajnji cilj;
  
   - otkrivanje dokaza koji mogu biti upotrijebljeni kao objektivni;
  
   - efikasna uporaba izvora;
  
   - identifikacija kriminala i njegovi elemenata, osumnjičenih ili subjekata istrage;
  
   - identifikacija neophodnih dokaza, mjesto na kojima obično mogu biti nađeni tragovi (papirologija, baze podataka u bankama i sl.);
  
   - napraviti vremenski okvir svakog koraka istrage;
  
   - izvor informacija koji se koriste ovise o vrsti istrage;
  
   - ako se radi o generalnoj prevari izvori mogu biti žrtva, dokumentacija;
  
   - u slučaju korupcije izvor je, također, dokumentacija ali ne iste vrste;
  
   - bankarska prijevara, izvor može biti žrtva krivičnog dijela, određena zapažanja, svjedoci, subjekti istrage i sl.
  
   Dokumentirani tragovi za praćenje toka novca mogu biti različiti. U principu je najteže pratiti gotov novac. Velike transakcije možemo locirati uz pomoć video nadzora, nadzora nad bazama podataka o financijama i sl. Bankovni ili čekovni račun može se lako pratiti preko izvoda iz banke na kojima se nalaze sve informacije / ime, adresa, stanje, datum /, kreditne i debitne kartice preko računa i izvoda itd.
  
   Mora se odrediti prioritet kod dostupnih informacija, redovito preispitati resursi i općenito ocijeniti vremenski i ostali okvir istrage.
  
  
   Preventivna kontrola u financijskim institucijama
  
   U cilju prevencije zlouporabe financijskih institucija u nezakonite svrhe, poput pranja novca ili financiranja terorizma, bankarski sektor bi trebao:
  
   - primijeniti jedinstvenu strategiju za bankarski sektor na nivou države / entiteta i BH u našem slučaju/;
  
   - osnovati radnu grupu za izvještavanje i nadzor financijske zajednice o novim trendovima u sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma;
  
   - definirati međuentitetsku suradnju i suradnju na nivou BH;
  
   - postojanje adekvatnih politika i procedura;
  
   - politika o prihvatljivosti komitenta (opis komitenta koji za banku nosi veći rizik od prosječnog);
  
   - politika o stalnom monitoringu (praćenju) računa i transakcija;
  
   - politika o upravljanju rizikom od pranja novca i financiranja terorizma (odgovornost organa i lica banke, interna i eksterna revizija) - svaka banka mora imati program interne revizije za sprečavanje "pranja novca";
  
   - postojanje organizacionih, kadrovskih i informacionih osnova;
  
   - politika identifikacije komitenta (opći i posebni zahtjevi i primjena principa "Upoznaj svog komitenta" - KYC);
  
  
   Primjeri sumnjivih transakcija u bankama:
  
   Primjer 1.:
  
   Poduzeće koje se bavi prometom akcizne robe (maloprodaja) iz Federacije Bosne i Hercegovine je otvorilo transakcioni račun u banci čije je sjedište u Republici Srpskoj. Svakodnevno su polozi pazara u iznosima nešto manji od 30.000 KM (često i više puta dnevno). Isti ili naredni dan bezgotovinski (međunarodni transfer) se vrši plaćanje robe veletrgovcu koji ima otvoren račun u nekoj drugoj banci u BH. Opća karakteristika ovih transakcionih računa je da imaju veliki promet u vrlo kratkom vremenu, te da se novac ne zadržava na računu (saldo računa je gotovo uvijek nula). Ovo je i najrašireniji oblik sumnjivih transakcija u BH koji se obavlja preko "fiktivnih firmi", a u sklopu utaje poreza na promet, uglavnom visokotarifnih roba. Gotovina koju "fiktivne firme" polažu u banke je uglavnom pribavljena krivičnim dijelom (utaja poreza, prijevara, krađa i slično).
  
   Primjer 2.:
  
   Veliki broj fizičkih lica (nerezidentni) polažu svakodnevno značajne gotovinske iznose, a nakon izvjesnog vremena vrši se transfer novca putem korespondentskih banaka u prekomorske zemlje.
  
   Primjer 3.:
  
   Kontrolom deviznih pozicija banke je utvrđeno da komitent banke čije je sjedište u zemlji koja je poznata kao centar za off -shore kompanije ima otvoren devizni račun stranih pravnih lica, te da su na tom računu bili veliki prilivi i odlivi (za prilike u BH enormno veliki) deviznih sredstava po osnovu konverzije stranih valuta u relativno kratkom vremenskom periodu, po osnovu deviznih spot ugovora (foreing exshange contract) - banka plaća komitentu ugovoreni iznos u jednoj valuti, a komitent plaća banci ugovoreni iznos u drugoj valuti sa ugovorenim rokom dospijeća (isti dan) i definiranim deviznim kursom valuta.
  
   Činjenica je da se ne radi o gotovinskim transakcijama, ali je Agencija smatrala da se radi o sumnjivim transakcijama, jer banka nije uspostavila potpunu dokumentaciju o svom komitentu.
  
  
   izvor: INSTRUKCIJA

   Hm? Zanimljiv i koristan tekst kojega treba pročitati i analizirati pa ...

4 ×  Sviđa mi se (Like it) × 4

[ dnevnik ]     [ kontakt ]



NOVI KOMENTAR
ime (i prezime)
e-mail (nije nužno)
komentar na tekst od 19. 08. 2008.

Unesite tekst za komentar !


  zatvori© Drago TADIĆ