© Drago TADIĆ
 
Sarajevo, 19. 08. 2008.  
PRANJE NOVCA I FINANCIJSKI KRIMINAL

  
INTERNI SEMINAR O PRANJU NOVCA I FINANCIJSKOM KRIMINALU
   Sarajevo, xxxxxxxx yyyyy
  
   PREDMET: PRANJE NOVCA I FINANCIJSKI KRIMINAL
  
   Pranje novca uključuje radnje kojima se prikriva pravi izvor ili porijeklo novca. Nameće se pitanje - kome je pranje novca potrebno? Prije svega, to se odnosi na nezakonitu proizvodnju, korištenje droga, zatim tradicionalni organizirani kriminal, teroristi, kriminalci u administraciji / korupcija, iznuđivanje, otmice, pljačkaši banaka, špijuni, utajivači poreza...
  
   Prema podacima MMF-a, u svijetu se godišnje opere između 600 milijardi i 1,5 biliona dolara godišnje.
  
   Osnovna svrha ili cilj pranja novca je legaliziranje prihoda iz nezakonitih izvora ili krivičnog djela, prikazivanjem dobiti kao zakonski stečenog prihoda (preko poslova, različitih investicija i sl.), na koji se svojevoljno plaća porez .
  
   Pranje novca je proces kojim se prikriva postojanje nezakonitog izvora ili nezakonite primjene prihoda, a zatim se taj prihod prikriva da izgleda kao da je ostvaren legalnim putem. Trag novca koji vodi od krivičnog dijela do počinitelja može se koristiti kao inkriminirajući dokaz, te prihod ostvaren od krivičnih dijela često postaje predmet zaplijene i konfiskacije od strane organa vlasti.
  
   Postoje tri faze pranja novca:
  
   - plasman prihoda ostvarenih u protuzakonitim aktivnostima;
  
   - raslojavanje, kao druga faza, podrazumijeva odvajanje prihoda od njihovog protuzakonitog izvora radi prikrivanja tragova reviziji;
  
   - integracija je pretvaranje protuzakonito ostvarenog prihoda u prividno legalnu zaradu od poslovanja.
  
   Međunarodno pranje novca obuhvaća tri faze :
  
   - izvući prljavi novac iz zemlje i ako je potrebno prebaciti ga na strani račun;
  
   - pretvoriti prljavi novac u legalni;
  
   - vratiti oprana sredstva u zemlju.
  
   Pranje novca se može završiti nakon svake od ovih faza, ovisno o cilju perača novca.
  
   Iznošenje sredstava
  
   Fizičko iznošenje - kurir iznosi sredstva / šverc, skrivanje sredstava u transportnom vozilu ili teretu, slanje novca poštom, prijenos novca kroz umjetnička dijela i različita materijalna dobra.
  
   Iznošenje preko financijskih transakcija - stvoriti domaći okvir (ispisani čekovi, kreditna pisma), elektronski transfer, blagajnički čekovi, kreditna pisma, vrijednosni papiri, kazina, zamjena valute i sl.
  
   Učiniti sredstva legalnim
  
   Stvoriti off -shore ili strane korporacije, trustove, bankovne račune, račune obveznica, firme nepokretne imovine ili investicijske firme. U stvari legalizira se nezakonito stečen novac, tako da izgleda kao dobit, zatim se ta sredstva koriste ili se vraćaju u zemlju.
  
   Vraćanje sredstava u zemlju
  
   Uzeti povrat zajma iz off -shore ili strane korporacije / banke. Koristi od toga su višestruke. Novac se vraća, troškovi kamate se možda mogu otpisati, za vladu je teško ispitati legalnost novca zbog zakona o povjerljivosti bankovnih ili korporacijskih podataka, a obrtanje novca se može nastaviti, isplate se mogu vršiti preko kreditnih pisama, honorara, lažnih iznajmljivanja i usluga.
  
   Opasnosti koje se javljaju na međunarodnom planu od pranja novca su slijedeće:
  
   - smanjuje se pouzdanost financijskih institucija;
  
   - ugrožavanje političke stabilnosti demokratskih poredaka;
  
   - iskrivljuje potražnju za novcem na makroekonomskom nivou;
  
   - dovodi do nezdrave promjenjivosti u međunarodnom protoku novca i tečajnim stopama.
  
   SAD su usvojile zakon kojim je pranje prihoda ostvarenih prilikom činjenja nekih krivičnih dijela proglašeno krivičnim dijelom. Odobrena je i konfiskacija imovine koja je bila uključena u pranje novca, uvedeno je vođenje dodatne evidencije u financijskim institucijama, propisani su izvještaji o poslovima (poslovi vrijedni više od 10.000 $, sumnjivi poslovi).
  
   Tokom posljednjih dvadesetak godina međunarodna zajednica je reagirala na različite načine u vezi sa pranjem novca:
  
   - Bečka konvencija iz 1988., Strasburška konvencija iz 1990. godine i sl.
  
   - Posebno se može istaći Radnu grupu za djelovanje na području financija (FATF) koja je donijela 40 preporuka za borbu protiv pranja novca, koja promovira usklađivanje mjera za suzbijanje pranja novca, vrši ocjenjivanje režima za suzbijanje pranja novca članica FATF-a i utvrđuje koje zemlje predstavljaju opasnost za međunarodnu zajednicu.
  
   Međunarodna strategija protiv pranja novca se uglavnom temelji na nekim osnovnim preporukama u funkciji poboljšanja suradnje između organa gonjenja i financijskih institucija. U tom smislu se insistira da se pranje novca proglasi krivičnim dijelom, da se formiraju financijske obavještajne jedinice, stave izvan snage zakoni o povjerljivosti bankarskih podataka (prijavljivanje velikih / sumnjivih poslova, identificiranje komitenata, evidencije podataka o komitentima i poslovima, osiguranje međunarodne suradnje, te usvajanje zakona o konfiskaciji).
  
   Prijevare u financijskim institucijama
  
   Kao neke od temeljnih uzroka bankarskih prijevara navodi se promjena morala, pohlepa, preveliku privatnost, slabosti sustava krivičnog pravosuđa, pretjerana birokracija / ovlasti i ograničenja, kompleksnost, nečinjene, te korupcija.
  
   Pod prijevarom se podrazumijeva namjerno izvrtanje činjenica u svrhu navođenja drugih da na osnovu toga daju nešto od vrijednosti. U SAD-u svega 17 posto pronevjera bude otkriveno, od toga 37 posto procesuirano.
  
   Važni činitelji prilikom istraživanja prevare ogledaju se u učešću više lica u prevari - lanac (rijetka su pojedinačna dijela), što se može dokazati utvrđivanjem činjenica koje dokazuju protupravni akt prevare, lažni unosi, korištenje fiktivnih firmi da bi se prikrila dobit i sl.
  
   Izvori koji se mogu koristiti da se pokrene istraga o bankarskim prijevarama su komitenti povezani s bankom, izvori unutar banke, regulatorne agencije, doušnici, baze podataka unutar institucija, prisluškivanje uz sudski nalog, te bivši uposlenici.
  
   Pokazatelji moguće prevare u bankama su preveliki zajmovi posuđivačima, različito kršenje bankarskih propisa, netočne ili nepotpune adrese različitih primatelja zajmova, ekstravagantni život službenika, netočni financijski izvodi kao pokriće zajmova, čekovi bez pokrića, prekomjerno povećanje sredstava malih ulagača povezanih sa zajmovima ili posuđivačima bitno drugačijih od onih koji su prethodno rađeni, nominalno ili strano vlasništvo dionica banke i mnogi drugi.
  
   Šeme bankarskih prijevara su:
  
   - pronevjera, najčešća interna prijevara
  
   - nominalni zajmovi
  
   - mito
  
   - fiktivni zajmovi
  
   - davanje dvostrukih garancija
  
   - makinacije sa zemljištem
  
   - prijevara sa računara izvana
  
   - prevare s čekovima.
  
  
   Koraci pronevjere su:
  
   - pisanje čekova na ime neaktivnog računa - bjanko čekovi na ime klijenta banke;
  
   - uništiti čekove prije njihovog mikrofilmovanja - osoba poznaje bankarske procedure te uništava dokaze;
  
   - položiti čekove u banku osim banke internog revizora - ne ostavlja novac na istoj banci već otvara fiktivni račun u drugoj banci;
  
   - pripremiti lažne mjesečne izvode za neaktivni račun - tako da vlasnik računa ne sumnja da se nešto dešava s njegovim novcem.
  
   Istražni pristup kod ovakvih prijevara podrazumijeva razgovor s direktorom banke, s vlasnikom neaktivnog računa, pribavljanje dokumentiranih dokaza od klijenta i banke i uspoređivanje evidencije banke sa evidencijom klijenta, pregledavanje mikrofilmova, praćenje pronevjerenih sredstava do depozitne banke, te pregledati sve transakcije u depozitnoj banci. Potrebno je obaviti i informativni razgovor s osumnjičenim, utvrditi gdje su pronevjerena sredstva ili stečena dobit.
  
   Neki od znakova koji mogu upozoriti da se radi o podmićivanju su davanje zajma bez dovoljno garancija, ako posuđivač nije kreditno sposoban, ako se tvrdi da odobrenje odbora za zajam nije potrebno, osobna povezanost posuđivača zajma i službene osobe koja daje zajam, preferencijalna kamatna stopa, lažni navodi u zahtjevu za zajam.
  
   Osoba koja je podmićena može se otkriti na više načina. Neki od njih se očituju u promjeni stila života, promjeni karaktera osobe, uz pomoć različitih informanata, otkrivanje različitih lažnih kreditnih izvještaja ili osobnih financijskih izvoda u kreditnom dosjeu, informacije o povratu poreza… Na osnovu neke druge krivične istrage, također, može se doći do nekih informacija.
  
  
   Buduća područja kriminalne aktivnosti su:
  
   - međunarodni vrijednosni papiri, hipoteke pod jamstvom;
  
   - prijevara kreditnom karticom i drugi dug bez pokrića;
  
   - bankarstvo preko Interneta i kućnog računala (marketing se nalazi ispred procjene sigurnosti i rizika);
  
   - transakcije vezane za starije osobe;
  
   - transakcije među tvrtkama pod kontrolom holdinga koje ugrožavaju banku;
  
   - lažni čekovi - kompjutorsko falsificiranje.
  
  
   Tipologije i tehnike pranja novca
  
   Kao ciljevi pranja novca mogu se navesti:
  
   - zamjena sitnijih za krupnije novčanice;
  
   - zamjena novca za blagajničke čekove ili platne naloge / oni su fizički adekvatni, mobilni, ne mora biti poznat identitet osobe koja plaća, primalac može biti bilo tko, to je fleksibilan vid imovine i sl.;
  
   - pretvaranje npr. US dolara u prihvatljivu valutu tj. zamjena deviza;
  
   - zamjena prepoznatljive valute iz pljačke, iznuđivanja itd., u neprepoznatljivu;
  
   - pretvaranje valute u robu, naplativa materijalna sredstva kao zlato, slike ili njeno skrivanje;
  
   - kupovina robe, prijevoznih sredstava, skladišnog prostora, za dalje vršenje kriminalnih radnji;
  
   - izbjegavanje plaćanja poreza / sklanjanje novca u poreske "luke mira" da bi se izbjeglo plaćanje poreza.
  
   Pri istragama kod ovakvih slučajeva izvori informacija mogu biti uposlenici u bankama ili brokerskim kućama, operateri fiksne i mobilne telefonije, firme za kurirske i usluge avio-pošte, centri za polaganje novca u sef, doušnici među kriminalcima, Internet kompanije, hoteli i sl.
  
   Radna grupa za financijske poslove - RGFP (grupa sedmorice) dala je 40 preporuka u vezi sa pranjem novca. Kratko možemo izdvojiti:
  
  
   FATF - preporuke:
  
   - osigurati hitne odgovore na zahtjeve iz drugih zemalja u pokušaju da utvrde, zamrznu, oduzmu ili konfiskuju sredstva ili drugu imovinu odgovarajuće vrijednosti u slučajevima pranja novca;
  
   - pokušati utvrditi da li postoji slučaj i krivično ga goniti na najboljem mogućem mjestu; osloboditi procedure od smetnji i / ili usmjeriti procedure izručenja i učiniti pranje novca djelom koje podliježe izručenju.
  
   Financijske institucije bi trebale preventivno obratiti pažnju na:
  
  
   RAČUNI
  
   - na koje se periodično polažu sredstva, a neaktivni su u drugim periodima
  
   - neaktivni računi sa minimalnim iznosima, na koje se odjednom polažu depoziti ili niz depozita, a zatim slijedi dnevno podizanje gotovine
  
   - kad se otvori račun, informacije o osobi se smanje na minimum ili su netočne
  
   - računi koje koristi više osoba-nisu članovi porodice, nisu u poslovnom odnosu
  
   - račun otvara pravna osoba koja ima istu adresu kao i druge pravne osobe- npr. direktori u više poduzeća čija je uprava na istoj lokaciji
  
   - ista osoba otvara više računa i na njih polaže više depozita koji u zbroju nisu u skladu sa njegovim prihodom.
  
  
   DEPOZITI
  
   - nalozi za isplatu velikih iznosa gotovine s poslovnog računa
  
   - veliki gotovinski depoziti na račun fizičke ili pravne osobe, a njegovo poslovanje se vrši putem drugih instrumenata-čekova i sl.
  
   - višestruke transakcije izvršene istog dana kroz više filijala iste financijske institucije
  
   - podizanje depozita koji imaju iznos tek nešto malo ispod propisanog iznosa koji se mora prijaviti
  
  
   TRANSFERI ELEKTRONSKIM PUTEM
  
   - nalozi za transfer malih iznosa sa namjerom da se izbjegne registracija
  
   - nalozi za transfer u korist osobe čiji podaci nisu uključeni u podatke o transferu
  
  
   TRANSAKCIJE POVEZANE SA LOKACIJAMA KOJE IMAJU POSEBAN STATUS
  
   - zemlje koje nemaju zakone i propise o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma, tj. zemlje visokog rizika;
  
   - transakcije vezane za različite neprofitne organizacije sumnjivog karaktera poslovanja.
  
   Samim razvojem usluga koje pružaju bankarske kuće odnosno financijske institucije, razvijaju se i novi metodi za pranje novca, a neki od aktualnih su:
  
   Korespondentno bankarstvo
  
   Ono predstavlja pružanje bankarskih usluga od strane jedne banke «korespondentne banke» drugoj «respondentnoj banci». Uspostavljanjem više korespondentnih odnosa na globalnoj razini, banke mogu obavljati međunarodne financijske transakcije za sebe i svoje komitente na područjima gdje nisu fizički prisutne. Na ovaj način velike međunarodne bankarske kuće djeluju kao korespondenti za tisuće drugih banaka diljem svijeta. Respondetne banke dobivaju pristup širokom izboru usluga putem ovakvih odnosa, uključujući i upravljanje gotovim novcem, međunarodni elektronski transfer, kliring čekova, računi po osnovama instrumenata plaćanja i devizne usluge.
  
   Usluge koje pruža korespondentna banka manjim bankama mogu se ograničiti na nekreditne, te usluge upravljanja gotovim novcem. Korespondentni bankarski odnosi stvaraju, po svojoj samoj prirodi, situacije u kojima kreditna institucija obavlja financijske transakcije u ime komitenta druge institucije. Samim tim, ovaj posredni odnos podrazumijeva da korespondentna banka pruža usluge osobama ili institucijama čiji identitet nije utvrdila niti je došla do odgovarajućih podataka o njima od svojih respodentnih komitenata. Iz ovih razloga korespondentna banka se mora oslanjati na respodentnu banku u smislu da će ona izvršiti neophodne provjere i kontinuirani nadzor nad aktivnostima po računima svojih komitenata.
  
   Rizici kojima je na ovaj način izložena korespondentna banka :
  
   - Procjena kvalitete samog mehanizama za sprečavanje pranja novca koji se primjenjuju u respodentnoj banci;
  
   - Postojanje subrespodenata preko kojih sama respodentna banka nudi korespondentne usluge drugim institucijama;
  
   - Nadziranje pojedinačnih transakcija uključuje visokoprofilirane transakcije između korespondentnih računa pošto banka obično nije u kontaktu sa nalogodavcem ili korisnikom takvih transakcija.
  
   Rizičnost ovih situacija je u tome da kreditne institucije ne smatraju transakcije obavljene u ime drugih institucija visokorizičnim u smislu pranja novca. Temeljni razlog stoji u činjenici da korespondentne banke pretpostavljaju da su njihovi respodenti već primijenili sve neophodne kontrole u cilju sprečavanja pranja novca, te ne smatraju obveznim vršiti daljnje mjere pregleda klijenata respodentene banke.
  
   Stupanj kontrole koji se primjenjuje od strane korespondentne banke često se vrši na osnovu toga da li se vrši odobravanje kredita. Usluga kreditiranja zahtjeva procjenu rukovodstva, financija poslovnih aktivnosti, reputacije, regulatornog okruženja i operativnih procedura inozemne banke. Nasuprot tome, usluge koje se ne naplaćuju putem provizije kao npr. elektronski transfer novca, ne poduzima se isti stupanj kontrole. Ipak se rizičnim inozemnim bankama rijetko odobravaju krediti tako da one ne spadaju pod stroge mjere kao one koje se namjeravaju kreditirati.
  
  
   Korupcija i privatno bankarstvo
  
   Za korupciju, prije svega, treba naglasiti da dovodi u opasnost stabilnost društva, ugrožava gospodarski i politički razvoj, uništava vrijednosti demokracije i morala.
  
   Izvori korupcije mogu biti mnogobrojni, a neki od njih su:
  
   - nepreispitana sloboda odlučivanja državnih službenika;
  
   - ograničena odgovornost;
  
   - ograničena transparentnost;
  
   - slabe i neorganizirane institucije;
  
   - pogoršanje stanja u gospodarstvu;
  
   - opadanje javnog morala;
  
   - nedostatak čvrstih odluka državnih organa
  
   - loša zakonska regulativa / nepotpuna i neprecizna.
  
   Na korupciju možemo naići na različitim nivoima od javne uprave, gospodarstva, korupcije u političkom, administrativnom i financijskom sektoru, područjima od posebnog značaja, organiziranom kriminalu, sustavu krivičnog pravosuđa.
  
   Proteklih godina otkriveno je i istraženo nekoliko slučajeva korupcije vezanih za vladine dužnosnike te vezanih za pranje ogromnih iznosa novca od kriminalnih radnji vezanih za privatno bankarstvo.
  
   Samo privatno bankarstvo je termin koji se koristi za preferencijalne usluge koje se pružaju osobama visoke neto vrijednosti. Kod nekih institucija ove usluge podrazumijevaju viši stupanj diskrecije i povjerljivosti u odnosu na klijenta u usporedbi sa običnim klijentom koji se koristi uslugom neke banke. Usluge privatnog bankarstva nerijetko se zasnivaju na principu samonadzora i nalaze se izvan okvira djelatnosti bankara koji radi sa građanstvom.
  
   Politički eksponirane osobe, osobe na javnim funkcijama, sudski ili zvaničnici određenih političkih stranaka, posebno ako dolaze iz zemlje koje imaju značajne probleme sa korupcijom ili zemlje u tranziciji gdje je korupcija posebno izražena, mogu zloupotrijebiti svoje položaje radi osobne financijske dobiti putem mita i ostalih kriminalnih radnji. Ove osobe često tako stečena sredstva prebacuju u inozemstvo radi pranja, skrivanja ili zaštite iznosa tih sredstava.
  
   Privatno bankarstvo po pitanju pranja novca ima dvije kritične točke koje se mogu zloupotrijebiti
  
   Prvi način podrazumijeva situaciju kad privatni bankar nije u mogućnosti da primjeni iscrpnu kontrolu komitenta i njegovih djelatnosti. Na taj način kriminalne ili korumpirane osobe će biti sklonije privatnom bankarstvu jer nude povoljnu situaciju za njih i njihove članove obitelji da izvrše složene financijske transakcije koje će u još većoj mjeri zaštititi njihova nezakonito stečena sredstva.
  
   Privatne banke nerijetko pomažu klijentu prilikom investiranja ili zaštite njihovih sredstava. Ona banka koja nije u mogućnosti da napravi detaljnu provjeru, suočit će se sa situacijom gdje će nesvjesno pomagati korumpiranoj osobi da osnuje potencijalne tvrtke i time osiguranje nelegalno stečene imovine te osobe. Korištenje profesionalnog agenta u otvaranju računa na ime klijenta može stvoriti priliku za korumpiranu osobu da otvori i posluje preko računa i to anonimno.
  
   Drugi način, kao jedan od ključnih problema je i u tome što većina zemalja koje su donijele određene procedure u smislu sprečavanja pranja novca ima određene propuste pogotovu kad je u pitanju privatno bankarstvo. Mali broj privatnih bankara podnosi izvještaje o sumnjivim transakcijama i to se većinom desi kad osoba bude otkrivena najčešće kad se nađe u medijima. Neprimjenjivanje detaljnih kontrola u okviru privatnog bankarstva može biti uzrokovano jednostavno nepoznavanjem obitelji, tvrtke i poslovnih veza koje bi ukazivale na eksponirane osobe. I ako je lako navesti lidere zemalja sa problemom korupcije daleko je teže navesti ostale članove i zvaničnike kao i članove obitelji. Korumpirane osobe često koriste svoj rođake ili suradnike za pranje njihovih nezakonito stečenih sredstava.
  
   Sudeći prema ovome, ključnim se treba smatrati uvođenje preventivnih mjera putem financijskih izvještaja privatnih bankara ili putem različitih poslovnih politika bankarskih kuća kao npr. politika «upoznaj svog komitenta».
  
   Mjere koje se koriste po zakonu u ovakvim slučajevima, kao što su visoko pozicionirane osobe, često se ne mogu koristiti jer te osobe mogu imati poseban status odnosno imunitet. Kad osoba posjeduje imunitet prilikom krivičnog postupka ta činjenica predstavlja prepreku vlastima da zaplijene i konfiskuju imovinu. Zapljena predstavlja samo jedan korak cjelokupne istrage.
  
   Nakon tog djela ovlašteni organi moraju utvrditi kome će ta imovina biti vraćena, jer ne postoji međunarodno utvrđen propis kao u slučaju trgovine narkoticima, kome će sredstva biti vraćena. Mada povrat zaplijenjene imovine državi porijekla može biti logičan ishod, u slučaju kad ta država pati od korupcije to i nije dobro rješenje, u tim slučajevima povrat imovine vrši se preko treće strane kao putem međunarodne razvojna banke ili humanitarnih fondova.
  
  
   Izvori financiranja terorista – dva primarna izvora
  
   - financijska podrška država ili organizacija čije su infrastrukture dovoljno velike da bi prikupile sredstva i stavile ih na raspolaganje terorističkim organizacijama - ovaj vid terorizma je u zadnje vrijeme u opadanju;
  
   - drugi izvor je prihod koji pristiže direktno iz različitih profitabilnih aktivnosti. Kao i kod kriminalnih grupa i teroristi ostvaruju prihode od različitih kriminalnih aktivnosti.
  
   Teroristi mogu sebe financirati putem otmica i iznuđivanja, putem reketa, krijumčarenjem na veliko, pronevjerom, krađom, pljačkom, trgovinom narkoticima i sl.
  
   Ključna razlika između terorističkih organizacija i kriminalnih grupa je u tome što teroristi mogu koristiti i legalne izvore financiranja ili kombinaciju legalnih i nelegalnih izvora.
  
   Koliku ulogu igraju legalni izvori ovisi o samoj terorističkoj grupi i da li je izvor sredstava iz istog područja na kojem oni djeluju.
  
   Neki od takvih vidova financiranja su prikupljanje pomoći lokalne zajednice i formiranje fondova, koje se često vrši u ime organizacije koja ima određeni humanitarni status. Neki od članova su i ubjeđeni da daju sredstva u plemenite svrhe. Neki od metoda mogu biti prikupljanje članarina za neku organizaciju, ili pretplata, prodaja publikacija, kulturni događaji, prikupljanje «od vrata do vrata» i dr..
  
   Pomagači prikupljaju sredstva na način da se infiltriraju i preuzmu kontrolu u institucijama u emigrantskoj zajednici u trećim zemljama.
  
   Razlika između legalno i nelegalno prikupljenih sredstava izaziva pravni problem kad je riječ o mjerama protiv pranja novca za financiranje terorizma. Krajnji cilj terorista nije profit od mehanizma financiranja, već osiguranje sredstava za financiranje novih operacija. U slučaju kada se sredstva osiguraju iz legalnih izvora teže je provjeriti ova sredstva i ući im u trag. Drugi problem je veličina i priroda tih transakcija.
  
   Npr. kontrola financijskih veza s napadačima na SAD pokazala je da je većina transakcija bila u malim iznosima, koji se ne provjeravaju, te je većina njih obavljena telexom. Osobe povezane s tim su bili uglavnom inozemni studenti koji su navodno primali stipendije, i iz ovih razloga transakcije nisu privlačile pozornost institucija preko kojih su obavljane.
  
   Korupcija kao jedan od temeljnih problema i uzroka pranja novca
  
   Strategije za borbu protiv korupcije:
  
   - strategije na međunarodnom nivou;
  
   - strategije na nacionalnom i lokalnom nivou / kao najučinkovitije;
  
   - strategije na populističkom nivou.
  
   Sama korupcija sadrži slijedeće elemente:
  
   - podsticanje na ili prihvaćanje mita od strane državnih službenika;
  
   - nuđenje ili davanje mita;
  
   - nepravilnosti u postupku ili propusti od strane državnih funkcionara u cilju nezakonitog -pribavljanja koristi za sebe ili neko treće lice;
  
   - protupravno korištenje ili utaja imovine.
  
   Definicija podmićivanja: Kad lice namjerno ponudi ili obeća, da bilo kakvu nezakonitu novčanu ili drugu korist, direktno i - ili preko trećih osoba, stranom državnom funkcionaru radi činjenja ili nečinjena u vezi sa svojim zvaničinim dužnostima u cilju dobivanja ili zadržavanja poslovne koristi ili neke druge nezakonite koristi.
  
   Vrste podmićivanja: "Aktivno podmićivanje - kad lice obeća, ponudi ili da bilo kakvu nezakonitu korist državnom službeniku, koja je namijenjena njemu ili nekom drugom licu, u cilju činjenja ili nečinjena tokom vršenja svojih dužnosti.
  
   Pasivno podmićivanje - traženje svake takve nezakonite koristi u cilju činjenja ili nečinjena tokom vršenja svoje dužnosti.
  
  
   Mjere za sprječavanje korupcije:
  
   - revizija i druge regulatorne mjere;
  
   - otkrivanje financijskih informacija;
  
   - kodeks ponašanja;
  
   - javna tolerancija.
  
  
   Mjere za smanjenje korupcije:
  
   - usvajanje zakona o borbi protiv korupcije;
  
   - formiranje nezavisne komisije;
  
   - formiranje nezavisne istražne jedinice;
  
   - osiguranje nezavisnog tužilaštva;
  
   - osiguranje transparentnosti državnih ugovora;
  
   - sklapanje multilateralnih sporazuma.
  
  
   Potrebno je izvršiti izmjene i dopune zakona u kojima bi se korupcija utvrdila kao krivično djelo, povezati podmićivanje sa pranjem novca, usvojiti kaznene zakone koji uključuju i konfiskaciju, usvojiti zakone o moralu i zaštititi izvora informacija.
  
   Nameće se i potreba organiziranja komisija za borbu protiv korupcije koje bi trebale biti odgovorne zakonodavnom tijelu, koja će imati neovisan budžet, voditi evidenciju u vezi sa korupcijom, izraditi politiku i strategije za sprječavanje korupcije.
  
   Također je potrebno osiguranje mjera za transparentnost državnih ugovora, sklapanje multilateralnih sporazuma, postavljanje jasnih ciljeva, te praćenje ostvarivanja ciljeva kao mjera uspjeha.
  
  
   Konvencije za borbu protiv korupcije:
  
   - Međuamerička konvencija o borbi protiv korupcije,
  
   - Konvencija o suzbijanju podmićivanja-OECD,
  
   - Konvencija krivičnog prava o sprečavanju korupcije-Savjet Europe.
  
   Konfiskacija imovine - sredstvo za provođenje zakona u borbi protiv prijevara i pranja novca
  
   U svakoj demokratskoj državi mora postojati poštena i pravedna primjena zakona. Današnja opće prihvaćena državna uloga trebala bi biti kontrola kriminala na nepristran način.
  
   Konfiskacija imovine je sredstvo kojim država uskraćuje imovinu pojedincima zbog njene povezanosti sa nekim krivičnim dijelom. Osnovnim ciljem konfiskacije imovine smatra se rasformiravanje kriminalnih organizacija, razdvajanje profita iz krivičnog dijela, sprječavanje budućih krivičnih dijela, onemogućavanje korištenja nezakonito stečene imovine.
  
   Pod imovinom koja podliježe konfiskaciji smatra se imovina koja je stečena od krivičnih dijela kao što su : trgovina drogom; uzimanje reketa; pranje novca; prevare u bankarskom poslovanju; prevare u zdravstvu; gospodarska špijunaža; krijumčarenje stranih državljana i falsificiranje dokumenata; ubojstvo, pljačka itd..
  
   Konfiskacijom se može obuhvatiti prihod ili imovina koja se pere, prihod koji se može dovesti u vezu sa imovinom koja se pere, imovina kojom je omogućeno da dođe do pranja.
  
   Zapljena imovine po građanskom zakonu vrši se na osnovu sudskog naloga, dok po krivičnom zakonu ograničava se pravo raspolaganja ovakvom imovinom u toku sudskog postupka i također na osnovu sudskog naloga.
  
   Posjedovanje ovakve imovine kod osumnjičenog tokom krivičnog postupka moglo bi dovesti do ugrožavanja integriteta u provođenju odluka, iskriviti ulogu pravednog i nepristranog postupka, te sistematski ugroziti ulogu provođenja zakona.
  
   Kako bi se umanjio rizik od ovakvih i sličnih situacija potrebno je poduzeti određene mjere:
  
   - prepoznati iskrivljenja i koruptivne utjecaje koji mogu pratiti izvršenje konfiskacije;
  
   - eliminirati financijski interes u ishodu ovakvih parnica;
  
   - osigurati efikasan zakonski nadzor nad postupcima i pravilima koja se primjenjuju;
  
   - osigurati transparentan postupak konfiskacije;
  
   - osigurati odgovarajuću obuku organima gonjenja.
  
  
   Razvoj strategije financijske istrage:
  
   - identifikacija ciljeva istrage - uspješno procesuiranje kao krajnji cilj;
  
   - otkrivanje dokaza koji mogu biti upotrijebljeni kao objektivni;
  
   - efikasna uporaba izvora;
  
   - identifikacija kriminala i njegovi elemenata, osumnjičenih ili subjekata istrage;
  
   - identifikacija neophodnih dokaza, mjesto na kojima obično mogu biti nađeni tragovi (papirologija, baze podataka u bankama i sl.);
  
   - napraviti vremenski okvir svakog koraka istrage;
  
   - izvor informacija koji se koriste ovise o vrsti istrage;
  
   - ako se radi o generalnoj prevari izvori mogu biti žrtva, dokumentacija;
  
   - u slučaju korupcije izvor je, također, dokumentacija ali ne iste vrste;
  
   - bankarska prijevara, izvor može biti žrtva krivičnog dijela, određena zapažanja, svjedoci, subjekti istrage i sl.
  
   Dokumentirani tragovi za praćenje toka novca mogu biti različiti. U principu je najteže pratiti gotov novac. Velike transakcije možemo locirati uz pomoć video nadzora, nadzora nad bazama podataka o financijama i sl. Bankovni ili čekovni račun može se lako pratiti preko izvoda iz banke na kojima se nalaze sve informacije / ime, adresa, stanje, datum /, kreditne i debitne kartice preko računa i izvoda itd.
  
   Mora se odrediti prioritet kod dostupnih informacija, redovito preispitati resursi i općenito ocijeniti vremenski i ostali okvir istrage.
  
  
   Preventivna kontrola u financijskim institucijama
  
   U cilju prevencije zlouporabe financijskih institucija u nezakonite svrhe, poput pranja novca ili financiranja terorizma, bankarski sektor bi trebao:
  
   - primijeniti jedinstvenu strategiju za bankarski sektor na nivou države / entiteta i BH u našem slučaju/;
  
   - osnovati radnu grupu za izvještavanje i nadzor financijske zajednice o novim trendovima u sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma;
  
   - definirati međuentitetsku suradnju i suradnju na nivou BH;
  
   - postojanje adekvatnih politika i procedura;
  
   - politika o prihvatljivosti komitenta (opis komitenta koji za banku nosi veći rizik od prosječnog);
  
   - politika o stalnom monitoringu (praćenju) računa i transakcija;
  
   - politika o upravljanju rizikom od pranja novca i financiranja terorizma (odgovornost organa i lica banke, interna i eksterna revizija) - svaka banka mora imati program interne revizije za sprečavanje "pranja novca";
  
   - postojanje organizacionih, kadrovskih i informacionih osnova;
  
   - politika identifikacije komitenta (opći i posebni zahtjevi i primjena principa "Upoznaj svog komitenta" - KYC);
  
  
   Primjeri sumnjivih transakcija u bankama:
  
   Primjer 1.:
  
   Poduzeće koje se bavi prometom akcizne robe (maloprodaja) iz Federacije Bosne i Hercegovine je otvorilo transakcioni račun u banci čije je sjedište u Republici Srpskoj. Svakodnevno su polozi pazara u iznosima nešto manji od 30.000 KM (često i više puta dnevno). Isti ili naredni dan bezgotovinski (međunarodni transfer) se vrši plaćanje robe veletrgovcu koji ima otvoren račun u nekoj drugoj banci u BH. Opća karakteristika ovih transakcionih računa je da imaju veliki promet u vrlo kratkom vremenu, te da se novac ne zadržava na računu (saldo računa je gotovo uvijek nula). Ovo je i najrašireniji oblik sumnjivih transakcija u BH koji se obavlja preko "fiktivnih firmi", a u sklopu utaje poreza na promet, uglavnom visokotarifnih roba. Gotovina koju "fiktivne firme" polažu u banke je uglavnom pribavljena krivičnim dijelom (utaja poreza, prijevara, krađa i slično).
  
   Primjer 2.:
  
   Veliki broj fizičkih lica (nerezidentni) polažu svakodnevno značajne gotovinske iznose, a nakon izvjesnog vremena vrši se transfer novca putem korespondentskih banaka u prekomorske zemlje.
  
   Primjer 3.:
  
   Kontrolom deviznih pozicija banke je utvrđeno da komitent banke čije je sjedište u zemlji koja je poznata kao centar za off -shore kompanije ima otvoren devizni račun stranih pravnih lica, te da su na tom računu bili veliki prilivi i odlivi (za prilike u BH enormno veliki) deviznih sredstava po osnovu konverzije stranih valuta u relativno kratkom vremenskom periodu, po osnovu deviznih spot ugovora (foreing exshange contract) - banka plaća komitentu ugovoreni iznos u jednoj valuti, a komitent plaća banci ugovoreni iznos u drugoj valuti sa ugovorenim rokom dospijeća (isti dan) i definiranim deviznim kursom valuta.
  
   Činjenica je da se ne radi o gotovinskim transakcijama, ali je Agencija smatrala da se radi o sumnjivim transakcijama, jer banka nije uspostavila potpunu dokumentaciju o svom komitentu.
  
  
   izvor: INSTRUKCIJA

   Hm? Zanimljiv i koristan tekst kojega treba pročitati i analizirati pa ...

4 ×  Sviđa mi se (Like it) × 4

[ dnevnik ]     [ kontakt ]

KOMENTARI ( 35 )
dst, 2008-09-03 u 14:27:23 na vrh stranice


Ova vijest zorno pokazuje tko je u Hrvatskoj oprao milijune i tko vlada. Ovo Todorić ne čini zbog domoljublja, niti zbog altruizma nego mu je Sanader naredio da kao vladin oligarh i lopovčina na entu potenciju krene u obranu onoga što narušava "ugled" ove i svih HDZ-ovskih vlada.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.necenzurirano.com, 2008-09-04 u 10:17:24 na vrh stranice

Aug 28, 2008 at 02:52 AM
Sanader onemogućava istragu o pranju novca u Slavonskoj i Hypo banci

Prema tvrdnjama našeg izvora, upravo HDZ-ov premijer Ivo Sanader spriječava i onemogućava provođenje istrage o organiziranom kriminalu i pranju novca u Slavonskoj banci d.d. Osijek i Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb. Djelatnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske potvrdili su još 21. svibnja 2008. godine kako se provode istražne radnje po kaznenim prijavama za pranje novca u Slavonskoj i Hypo banci. Međutim, zbog umiješanosti Vlade i pojedinih visokih državnih dužnosnika u organizirani kriminal u Hypo Alpe Adria Banci, čini se kako bi se započete istrage mogle obustaviti.

Pomoćnica ministra financija tvrdila: Šuker naredio obustavu istraga o pranju novca u Hypo banci?

U međuvremenu, obzirom da je Državno odvjetništvo pokrenulo određene istražne radnje o pranju novca u Slavonskoj i Hypo banci, pomoćnica ministra financija i glavna devizna inspektorica Slavica Pezer Blečić naredila je, kako doznajemo iz HNB-a, svojim deviznim inspektorima obustavljanje bilo kakvih istraga i nadzora nad poslovanjem Slavonske banke d.d. Osijek i Hypo Alpe Adria Banke d.d. Zagreb, pozivajući se kako je takav nalog za obustavu tih istraga dobila izravno od ministra financija Ivana Šukera.

Prema tvrdnjama našeg sugovornika, sredinom srpnja 2008. godine, u Ministarstvu financija održan je sastanak na kojem je pomoćnica ministra financija Pezer Blečić naredila svojim podređenima izmjenu određenih podataka u dokumentaciji o nadzoru poslovanja Hypo i Slavonske banke.

Krivotvorenje službenih izvješća o istrazi

Šukerova pomoćnica tada je zahtijevala izmjenu i krivotvorenje onih podataka koji dokazuju organizirani kriminal i pranje novca u Slavonskoj banci d.d. Osijek i Hypo Alpe Adria Banci d.d. Osijek. Štoviše ova visoka dužnosnica Ministarstva financija, navodno, je naredila svojim službenicima da se sastave nova izvješća o nadzoru nad poslovanjem ove dvije banke, a koja će prikazati kako su te banke poslovale i posluju u skladu sa Zakonom.

Takva prepravljena i krivotvorena izvješća i dokumenti, prema tvrdnjama mojeg izvora, trebali su biti upućeni Državnom odvjetništvu i drugim nadležnim institucijama.

Ipak, Necenzurirano.com je u posjedu izvorne dokumentacije koja dokazuje kriminal i pranje novca u Slavonskoj i Hypo banci, kao i umiješanost najviših državnih dužnosnika u ovaj organizirani bankarski kriminal i njegovo prikrivanje.

Tajno Izvješće Ministarstva financija dokazuje kriminal u Hypo banci

Prema dokumentaciji kojom raspolažemo, a koju smo dobili od visokog izvora u Hrvatskoj narodnoj banci, Ministarstvo financija obavilo je čak dvije temeljite kontrole deviznog poslovanja Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb. Prva kontrola je provedena od 8. studenog 1999. godine do 30. srpnja 2000. godine, dok je druga kontrola provedena od 5. studenog 2001. godine do 30. travnja 2003. godine.

Već iz samog uvoda ovog tajnog dokumenta razvidno je kako je Ministarstvo financija, a time i Vlada, godinama svjesno prikrivalo organizirani kriminal i pranje novca u Hypo banci.

„Kako se u kontrolama došlo do saznanja da se u banci neki bitni elementi bankarskog poslovanja prikazuju formalno ispravno, ali suštinski neispravno, nakon druge kontrole banke, odlučili smo se za kontrolu povezanih osoba banke, a nakon toga i kontrolu Slavonske banke d.d. Osijek – banke koja je u većinskom vlasništvu Hypo Alpe Adria AG International Klagenfurt. Kontrola Slavonske banke d.d. je započela 7. listopada 2005. godine i još je u tijeku“, navodi se u tajnom dokumentu Ministarstva financija.

Kontrolom su tada obuhvaćeni kreditno garantni poslovi banaka; platno prometne transakcije; devizno poslovanje sa stanovništvom i na kraju devizni tekući računi banaka kod inozemnih kontokorenata.

„Prvom kontrolom Hypo Alpe Adria d.d. Zagreb – banke kćeri tadašnje Hypo Alpe Adria AG Klagenfurt, uočene su deformacije u radu, pa je ona bila osnov za sve daljnje kontrole“ stoji u tajnom Izvješću Ministarstva financija

Hrvatska narodna banka znala za organizirani kriminal u Hypo banci

Tajna dokumentacija Ministarstva financija, kako tvrdi naš izvor u Hrvatskoj narodnoj banci, dostavljena je HNB-u i guverneru na uvid, kako bi središnja banka reagirala u skladu sa svojim zakonskim ovlastima.

To se, međutim, nije dogodilo. Hrvatska narodna banka je nakon zaprimanja dokumentacije o kriminalu i pranju novca u Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb, odlučila sudjelovati u mreži institucija koje su prikrivale taj organizirani kriminal.

„Ono što je provela pod odredbama Zakona o deviznom poslovanju odrazilo se u nepoštivanju odredbi Zakobna o bankama.

Budući da nas kao kontrolno tijelo Zakon o deviznom poslovanju i Zakon o bankama obvezuje na suradnju, Zapisnike o izvršenim kontrolama smo proslijedili Hrvatskoj narodnoj banci kao kontrolnoj instituciji nadležnoj za provođenje odredbi Zakona o bankama.

Hrvatska narodna banka nije uopće reagirala na dostavljene Zapisnike.

Umjesto suradnje s nama, ona je surađivala sa kontroliranim bankama i čak izmijenila Odluku o registraciji kreditnih poslova s inozemstvom, izmjenama i dpounama objavljenim u Narodnim novinama 132/99.

Izmjenama i dpounama je legalizirala neevidentiranje transfera u inozemstvo za participaciju u sindiciranom kreditu, odnosno neevidentiranje potraživanja iz inozemstva za plasirani kredit, i osigurala anonimnost kreditora (participant daje participaciju u „sindiciranom tihom kreditu“ kao „udio“ pa ga dužnik uopće ne mora poznavati).

Poznato je da Hrvatska narodna banka kredite registrira i statistički prati zbog sastavljanja platne bilance zemlje i održavanja i praćenja likvidnosti u međunarodnim transakcijama, pa je nejasan ovakav potez Hrvatske narodne banke na naš pokušaj suradnje.

Istovremeno to je dokaz koliko je štetno da kontrola banaka bude u sklopu Hrvatske narodne banke“, opisuje se u tajnoj dokumentaciji Ministarstva financija nezakonito postupanje HNB-a u svezi organiziranog kriminala i pranja novca u Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb

Hrvatska Austriji zatajila dokumente o pranju novca u Hypo banci

U nastavku dokumenta se navodi značaj nalaza i dokumentacije kojom raspolaže hrvatsko Ministarstvo financija za istragu o kriminalu u Hypo Alpe Adria AG Klagenfurt, koju je bila pokrenula Republika Austrija. Iz sadržaja dokumenta razvidno je kako hrvatska Vlada nije htjela surađivati sa Republikom Austrijom u toj istrazi, te nije dostavila austrijskoj strani dokumentaciju o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb.

„Kako je pokrenuta istraga u Austriji vezana za gubitke Hypo Alpe Adria bank International AG Klagenfurt zbog transakcija u riznici Banke, trebalo bi aktualizirati problematiku iz naših Zapisnika, jer su oni dokaz da ova inozemna banka matica transakcije svoje riznice pokriva transakcijama svojih banaka kćeri, što ćemo opisati u nastavku dopisa, i priloženim dopisima.

Kako je banka matica preko 90% izvor financiranja za banke kćeri, svaki poremećaj u radu matice ima odraz na njihovo poslovanje.

Banka matica i nema neke aktivnosti unutar Austrije, stoga i osniva banke i podružnice izvan Austrije, i onda je njima isključivi kreditor, i sve kreditno garantne poslove razvija između sebe i povezanih osoba.

Banka matica izvore pribavlja isključivo od dvije banke: Union Bank of Switzerland Zuerich i Bayerishe Landesbank Frankfurt, te u posljednje vrijeme Deutche bank Frankfurt.

To su uglavnom međubankarski kratkoročni depoziti koje ona dalje plasira pod dugoročbne izvore i sve transakcije banaka kćeri podređuje prikrivanju prave ročnosti izvora“ stoji u tajnom dokumentu Ministarstva financija koji je, između ostalih, upućen i Hrvatskoj narodnoj banci.

Zašto je Sanader svojim austrijskim prijateljima zatajio „Dossier Hypo“?

Logičnim se nameće pitanje; zbog čega premijer Ivo Sanader svojim austrijskim političkim prijateljima i partnerima nije dao na uvid dokumentaciju o kriminalu i pranju novca u Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb?

Mogući odgovor je i taj, što bi razotkrivanje ove dokumentacije, zapravo, dokazalo umiješanost najviših hrvatskih državnih institucija u ovaj organizirani bankarski kriminal, te bi se dokazala povezanost HDZ-ova premijera sa kriminalnim operacijama u Hypo banci i prikrivanjem pranja novca preko te banke.

Stoga je „Dossier Hypo“ do danas za HDZ-ovu Vladu ostao najstrože čuvana tajna, a prema tvrdnjama našeg sugovornika Banski dvori su pod svaku cijenu spremni spriječiti i onemogućiti bilo kakvu istragu o tom slučaju.

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

www.necenzurirano.com, 2008-09-04 u 10:20:23 na vrh stranice

Aug 29, 2008 at 03:22 AM
Vlada i Hrvatska narodna banka skrivaju tajne dokumente koji dokazuju pranje novca u Hypo banci

Umjesto uključivanja u istragu koju o pranju novca u Hypo Alpe Adria banci d.d. Zagreb i njezinim povezanim osobama provodi Državno odvjetništvo, Vlada zloupotrebljava svoju političku moć i ovlasti kako bi spriječila istragu i prikrila organizirani kriminal u Hypo banci. Tajna dokumentacija kojom raspolažu Banski dvori dokazuje u cijelosti umiješanost Vlade u prikrivanje organiziranog bankarskog kriminala i pranja novca.

Tajni dokument dokazuje umiješanost Vlade u organizirani bankarski kriminal

Tajni dokument Ministarstva financija, koji je prije nešto više od dvije godine upućen Hrvatskoj narodnoj banci, a sa njegovim sadržajem upoznati su i premijer i ministar financija, dokazuje kako Vlada i nadležne institucije već godinama znaju za nezakonite operacije pranja novca u Hypo Alpe Adria banci i njezinim povezanim osobama.

Međutim, umjesto poduzimanja zakonom predviđenih mjera protiv odgovornih osoba u Hypo banci i drugim pravnim osobama, najviši dužnosnici Vlade, prije svega premijer, ministar financija i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, kao i guverner Hrvatske narodne banke, odlučili su prikrivati dokaze o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo Alpe Adria banci d.d. Zagreb.

Sumnjivi kapital: Temeljni kapital banke matice višestruko manji od temeljnog kapitala banaka kćeri u Hrvatskoj

„Svi kontrolirani odkumenti odraz su velike povezanosti banke matice i banaka kćeri, a naročito u realizaciji kreditno garantnih poslova.

Banka matica iz Austrije plasirala je kredite i depozite bankama u svom vlasništvu, povezanim osobama i fizičkim osobama i za sve navedene bila jedini inozemni kreditor.

Treba napomenuti da je banka matica od osnutka svoje banke kćeri imala temeljni kapital manji od banke koju je osnivala.

Temeljni kapital Hypo Alpe Adria International AG Klagenfurt danas iznosi EUR 33,500.000,00 ili kn 244,550.000,00, dok temeljni kapital banaka kćeri Hypo Alpe Adria d.d. Zagreb iznosi kn 1,581.991.000,00, a Slavonske banke d.d. Osijek kn 998.713.000,00.

Temeljni kapital banaka kćeri povećavan je pretvaranjem kredita i depozita banke matice u kapital banke“, navodi se u tajnom dokumentu Ministarstva financija.

Tko su vlasnici tajnih računa u Klagenfurtu?

Iz ovih podataka može se izvući samo jedan zaključak. Hypo banka Klagenfurt sumnjivi je kapital sa tajnih računa, kojeg nije smjela prikazati u Austriji kao vlastiti kapital jer bi morala objašnjavati njegovo porijeklo, na temelju tajnih povjereničkih ugovora plasirala kao kredite u Hrvatsku, prije svega bankama registriranim u Hrvatskoj: Slavonskoj banci d.d. Osijek i Hypo Alpe Adria banci d.d. Zagreb.

Novac je plasiran fiktivno kroz kredite i depozite jer je od početka između te tri banke postojao dogovor o kasnijem pretvaranju ovih potraživanja u temeljni kapital banaka. Time je zatvoren krug legalizacije sumnjivog kapitala sa tajnih računa u Klagenfurtu.

Odgovor na pitanje tko su bili stvarni vlasnici tih tajnih računa u Klagenfurtu, odnosno s kojim je tajnim vlasnicima računa Hypo banka Klagenfurt potpisala tajne povjereničke ugovore na temelju kojih je upravljala njihovim sumnjivim kapitalom, vjerojatno bi razotkrio i razlog zbog kojeg najviši hrvatski državni dužnosnici zloupotrebljavaju svoju političku moć kako bi prikrili i zaštitili organizirani kriminal u Hypo Alpe Adria banci.

Hypo banka uz pomoć hrvatskih vlasti krši odredbe Direktive Europske unije o poslovanju kreditnih institucija

Iz tajnog dokumenta kojeg skrivaju u Vladi i Hrvatskoj narodnoj banci, razvidno je da ovakvim poslovanjem, uz pomoć i logističku potporu Banskih dvora, Hypo Alpe Adria banka krši i odredbe Direktive Europske unije o poslovanju kreditnih institucija.

„Poznata je činjenica da visina temeljnog kapitala banke određuje i obim plasmana jedne banke, visinu najvećeg kredita koji banka može odobriti, i izloženost prema povezanim osobama.

Europske banke svoje poslovanje svode u okvire Odredaba Direktive Europske unije o poslovanju kreditnih institucija (Direktiva broj 2000/12/EC), prije svega odredba koja visinu ukupnih plasmana veže za temeljni kapital banke, visinu najvećeg kredita, i odredbu o izloženosti banke u kreditiranju povezanih osoba“, stoji u tajnom Izvješću koje je upućeno HNB-u

Iz podataka u ovom dokumentu razvidno je kako je Hypo banka kreditnim plasmanima svojim bankama kćerima u Hrvatskoj, izravno prekršila odredbe citirane Direktive Europske unije.

Tako je Hypo Alpe Adria International AG Klagenfurt do 31.12.2002. godine samo Hypo Alpe Adria banci d.d. Zagreb plasirala ukupno 3 milijarde 873 milijuna 917 tisuća 269,98 kuna.

Slavonskoj banci d.d. Osijek je do 1. listopada 2005. plasirala čak 6 milijarda 79 milijuna 576 tisuća 819,22 kuna.

Ukupni iznosi ovih plasmana, dakako, suprotno Direktivi Europske unije, višestruko prelaze iznos temeljnog kapitala banke matice u Austriji.

Prema navedenoj Direktivi Europske unije, nadležna tijela u Republici Hrvatskoj bila su dužna reagirati u ovom slučaju i spriječiti kako kršenje hrvatskih zakona, tako i europskih propisa. Vlada je, međutim, u svim ovim poslovima surađivala sa Upravom Hypo Alpe Adria banke, i umjesto da rade na provedbi zakona, Vlada i Hrvatska narodna banka pružali su punu logističku potporu Hypo banci u ovom organiziranom bankarskom kriminalu i pranju novca.

Fiktivni ugovori o kreditiranju između banke matice i povezanih osoba

„Kontrola dokumenata kojim se izvod zatvara pokazuje da se radi o prijevremenim povratima kredita i depozita zaduženjem za nove kredite i depozite, kod banke matice.

Banka kćer, dakle, provodi transakcije koje odredi isključivo matica, pošto za banku kćer one nemaju efekta – ne smanjuju joj ukupnu zaduženost, niti joj se poboljšavaju uvjeti novog kreditiranja.

Transakcija prijevremene otplate i novog zaduženja imaju cilj samo za banku maticu, jer prijevremeni povrat i novo zaduženje pokrivaju fiktivnu ročnost odobrenih kredita i depozita.

Kontinuirana cirkulacija sredstava na deviznom tekućem računu banke kćeri odraz je fiktivnih ugovora ili zaključnica kojima matica prikriva ročnost svojih izvora, a i likvidnost koju ima zahvaljujući zaduženju za kratkoročne međubankarske depozite.

Fiktivno prikazivanje ročnosti izvora financiranja banke kćeri određuje banka matica jer je ona raspoložive kratkoročne izvore plasirala kao dugoročne, a prijevremenim otplatama od banke kćeri pokrivala stvarnu dinamiku povrata svojih izvora“, opisuje tajni dokument kojeg skrivaju u Vladi i HNB-u, sumnjive transakcije između HAAB AG Klagenfurt i HAAB d.d. Zagreb.

Hypo banka Klagenfurt pranjem novca preko banaka kćeri u Hrvatskoj osiguravala fiktivnu likvidnost u Austriji

Prema podatcima iz tajnog dokumenta kojeg smo dobili od visokog izvora u Hrvatskoj narodnoj banci, prikrivanjem kriminala u Hypo banci, hrvatska je Vlada, zapravo, sudjelovala u puno većoj prijevari koja bi mogla utjecati i na stabilnost austrijskog financijskog i bankarskog sustava.

Naime, prema podatcima iz tajnog Izvješća, proizlazi kako je Hypo Alpe Adria AG Klagenfurt pranjem novca fiktivnim kreditima i depozitima preko banaka kćeri u Hrvatskoj (Slavonske banke d.d. Osijek i Hypo Alpe Adria banke d.d. Zagreb), osiguravala fiktivnu likvidnost matične banke u Austriji.

„Tako je teret neusklađenosti plasmana i izvora ostajao na banci kćeri, a visina i period neusklađenosti je uvijek neizvjestan za banku kćer, jer ovisi o mogućnosti matice da pribavi i osigura nove izvore.

To pokrivanje dugoročnih izvora kratkoročnim kontinuirano je povećavalo inozemni dug banke kćeri za plaćene kamate.

Matica je, dakle, kontinuiranim zaduženjem kćeri sebi osiguravala siguran prihod prvo od kamata za kredite i depozite, zatim kroz naknade za platno prometne transakcije i na kraju prihod od dobiti koju je ostvarila banka kćer“, stoji u tajnom Izvješću.

Na ovaj način, Banski dvori i guverner HNB-a, postali su suučesnici u velikoj međunarodnoj financijskoj prijevari.

Upravo su iz tih razloga, čini se, prisiljeni i dalje skrivati dokumentaciju o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci, te prikrivati kriminalne radnje u toj novčarskoj kući, jer su i najviše državne institucije u Hrvatskoj sudjelovale u planiranju, provedbi i pružanju logistike za ovaj međunarodni organizirani bankarski kriminal.

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

www.necenzurirano.com, 2008-09-04 u 10:21:21 na vrh stranice

Sep 02, 2008 at 10:07 AM
Hypo banka Klagenfurt uz pomoć hrvatske Vlade prikrivala gubitke pranjem novca u Hrvatskoj

Tajna dokumentacija koju skrivaju u Vladi i Hrvatskoj narodnoj banci, izvan svake sumnje dokazuje kako je HDZ-ova administracija na čelu sa Ivom Sanaderom sudjelovala u kriminalnom planu i projektu Hypo Alpe Adria banke AG Klagenfurt. Prema tom planu Hypo banka Klagenfurt prikrivala je i pokrivala vlastite financijske gubitke nezakonitim operacijama pranja novca u Hrvatskoj, uglavnom preko tajnih računa i financijskih operacija u Hypo Alpe Adria banci d.d. Zagreb i Slavonskoj banci d.d. Osijek.

Vlada je znala za organizirani kriminal u Hypo banci

Iako je hrvatska Vlada, kako to dokazuje tajni dokument upućen iz Vlade Hrvatskoj narodnoj banci, znala za ove nezakonite operacije pranja novca sa ciljem prikrivanja milijunskih gubitaka austrijske središnjice Hypo banke, nije učinila ništa kako bi te kriminalne bankarske operacije spriječila i sankcionirala.

Upravo suprotno tomu, Sanaderova Vlada bila je suučesnik u organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci.

Tajni dokument, trenutno pohranjen u Hrvatskoj narodnoj banci, dokazuje kako je Vlada imala vrlo detaljne informacije i saznanja o nezakonitim financijskim operacijama Hypo Alpe Adria banke AG Klagenfurt u Hrvatskoj.

Tajni dokument dokazuje: Vlada je omogućila Hypo banci kriminalne operacije u Hrvatskoj

„Analiza deviznih tekućih računa banaka u vlasništvu Hypo Alpe Adria International pokazuje veliki broj transakcija, koje se iz dana u dan povećavaju po broju i iznosu i koje matici osiguravaju takvu cirkulaciju sredstava koja joj osigurava zadovoljavajuću likvidnost“, stoji u tajnom dokumentu.

Obzirom da je Vlada cijeli niz godina imala informacije i dokumente o tehnologiji kojom je Hypo banka Klagenfurt pokrivala vlastite gubitke u Austriji pranjem novca preko banaka kćeri u Hrvatskoj, više je nego očito kako je hrvatska Vlada u dogovoru sa Hypo bankom Klagenfurt omogućila toj financijskoj instituciji ovakve kriminalne poslovne operacije.

Dokazi o pranju novca: Ekonomski besmislene transakcije

„Budući da je za banku kćer, banka matica izvor likvidnosti, jer joj kao jedini inozemni kreditor plasmanima osigurava izvore i likvidnost, ona mora u svojim knjigama provoditi ekonomski besmislene transakcije“, stoji u tajnom dokumentu skrivenom u HNB-u i Ministarstvu financija.

Sadržaj ovog dokumenta u nastavku dokazuje kako je Vlada provela u tajnosti kontrolu poslovanja i ovih nezakonitih operacija u Hypo banci, te je nakon što je inspekcijskim nadzorom utvrdila nezakonitosti i indikacije na kriminalne operacije pranja novca, dokaze o ovom slučaju odlučila prikriti i na taj način zaštititi Upravu, odgovorne osobe i samu Hypo banku od zakonskih posljedica zbog kriminalnih operacija pranja novca.

„... Prvom kontrolom utvrđeno je da je veliki priljev deviznih sredstava ostvaren doznakama banke matice za prijenos štednje naših građana iz Austrije u Hrvatsku.

Isti dan banka kćer vraća primljena sredstva za stanovništvo na ime prijevremene otplate kredita.

Kao priljev na račun došla su i značajna sredstva po osnovu inozemnih kredita odobrenih fizičkim osobama.

I ove transakcije priljeva deviznih sredstava bile su popraćene odljevom sredstava istoga dana kao povrat nekog kratkoročnog depozita.

Nakon transakcija sa stanovništvom, otpočele su transakcije sa „sindiciranim kreditima“, stoji u tajnom izvješću koje je iz Ministarstva financija upućeno i Hrvatskoj narodnoj banci, sa posebnim upozorenjem kako po ovim nalazima ne smije postupati prema Hypo banci, niti njezinim povezanim osobama ili bankama kćerima.

Financijski balon koji je ugrozio austrijski financijski sustav: Pranjem novca preko sindiciranih kredita napuhavana bilanca Hypo banke Klagenfurt i krivotvorene bilance u Austriji

Ovaj dokument, koji u Vladi i HNB-u ima status „službene tajne“, detaljno opisuje tehnologiju pranja novca preko sindiciranih kredita, čime je Hypo banka Klagenfurt ujedno napuhavala i krivotvorila vlastite bilance u Austriji.

Upravo zbog krivotvorenja financijskih izvješća, podataka i bilanca, stvoren je financijski balon koji je prije oko godinu dana ozbiljno ugrozio stabilnost austrijskog financijskog sustava, zbog čega je o poslovanju Hypo banke bila pokrenuta i opsežna parlamentarna istraga u Beču.

Vlada Ive Sanadera, političkim prijateljima i partnerima u Austriji nikada nije ustupila na znanje tajnu dokumentaciju o kriminalu i pranju novca u Hypo banci, kojom Banski dvori i HNB raspolažu već godinama.

Takav postupak Vlade, izvan svake dvojbe, dokazuje izravnu namjeru Sanaderove administracije da prikrije i zaštiti organizirani kriminal i međunarodne operacije pranja novca u Hypo banci i njezinim povezanim osobama i bankama kćerima.

„Banka matica odobravala je kredit banci kćeri za sudjelovanje u sindiciranom kreditu banci matici.

Na deviznom tekućem računu su se vidjele sljedeće transakcije: priljev sredstava bankematice za financijski kredit banci kćeri, istovremeno banka kćer vraća primljena sredstva na ime participacije u sindiciranom kreditu za tzv. „tihi udio“.

Nakon toga banka matica odobrava financijski kredit pravnoj osobi iz Hrvatske u kojem je samo jedan kreditor – banka matica, a participacija je skriveni udio nepoznat svim sudionicima u kreditnom poslu, osim matici.

Uz osiguranje likvidnosti, ove transakcije su osigurale banci matici i povećani prihod od kamata za financijske kredite.

Te financijske kredite banka kćer je u svojim knjigama vodila kao kredite u devizama odobrene pravnim osobama u zemlji, a ne financijske kredite odobrene inozemstvu.

Nakon naših primjedba su u vrlo kratkom roku prijevremeno vraćeni svi financijski krediti povučeni za participaciju u sindiciranom kreditu.

Logični slijed prijevremenih otplata dijela sindiciranog kredita je i smanjenje duga po sindiciranom kreditu, no unatoč povratu dug se nije smanjio, što je dokaz da su i te transakcije bile osmišljene za održavanje likvidnosti i povećanje prihoda matice“, navodi se u tajnim izvješću o poslovanju Hypo banke.

Lažno knjiženje inozemnog duga u dogovoru sa Hrvatskom narodnom bankom

U dogovoru sa vrhom Hrvatske narodne banke, Hypo Alpe Adria banka d.d. Zagreb lažno je knjižila inozemno zaduživanje banke, te je na taj način izravno ugrozila stabilnost hrvatskog financijskog i bankarskog sustava u cjelini.

Vlada je dala suglasnost Hrvatskoj narodnoj banci za ovakav nezakoniti dogovor sa Upravom Hypo Alpe Adria banke d.d. Zagreb i njihovom središnjicom u Klagenfurtu, o lažnom knjiženju inozemnog zaduživanja banke.

„Naredne transakcije po deviznom tekućem računu Hypo Alpe Adria d.d. Zagreb bile su transakcije prijevremenim otplatama ranije iskorištenih financijskih kredita banci matici, novim zaduženjem za kredite od banke matice i „uzimanjem dugoročnih depozita“ također od banke matice.

Prijevremene otplate, kao što je već ranije navedeno, nemaju nikakav ekonomski cilj.

Devizni dugoročni depoziti banka banci koriste se u periodu kad registrirana zaduženost banke kćeri kod Hrvatske narodne banke postaje evidentna, , a zaduženost za inozemne depozite ne podliježe zakonskoj obvezi registracije u statistici inozemnog zaduženja, tako se prividno (fiktivno, op. a.) smanjuje rast inozemnog duga banke kćeri u statističkim evidencijama koje služe za izradu projekcije platne bilance zemlje.

U knjigama banke devizni depoziti banka banci evidentiraju se kao devizna obveza identična kao i obveza po deviznim štednim ulozima, ali ne i kao inozemni dug“, stoji u tajnom dokumentu skrivenom u Ministarstvu financija i Hrvatskoj narodnoj banci.

Povećanjem vanjskog duga Hrvatske krpani gubitci Hypo banke Klagenfurt

Iz ovoga dijela tajnog izvješća razvidno je da je Vlada u suradnji s Hrvatskom narodnom bankom, osmislila model po kojem će se omogućiti Hypo banci pranje novca fiktivnim operacijama preko Hrvatske.

Kada je postalo očito da bi legalno proknjižavanje transakcija Hypo banke utjecalo na povećanje vanjskog duga i inozemnog zaduživanja, Vlada i HNB su odobrili Hypo banci lažno proknjižavanje inozemnog zaduživanja koje su fiktivno i lažno prikazivali kao inozemne depozite, a ne inozemne kredite.

Na taj način ne samo da su Vlada i HNB sudjelovali u krivotvorenju bilanca banke, nego su ugrozili i stabilnost hrvatskog financijskog sustava zbog nezakonitog izlaganja sustava nekontroliranom i neevidentiranom kreditnom zaduživanju u inozemstvu.

Krpanje gubitaka Hypo banke Klagenfurt operacijama pranja novca u Hrvatskoj, tako je uz suglasnost HNB-a i Vlade povećalo inozemni dug Republike Hrvatske za više od četiri milijarde kuna.

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

www.necenzurirano.com, 2008-09-04 u 10:46:08 na vrh stranice

Jul 23, 2007 at 02:32 PM
KAKO POLITIČARI „KRPAJU“ FINANCIJSKE RUPE?
RAČANOVA I SANADEROVA VLADA TAJNO ZADUŽILE HRVATSKU ZA MILIJARDE EURA

Vlada Republike Hrvatske, jednako današnja Sanaderova, kao i ona prethodna Račanova, lažiraju podatke o zaduženosti Hrvatske, odnosno ne prikazuju pravo stanje državnih inozemnih kredita, niti najveći dio kredita knjiže u dokumentaciji i Državnom proračunu kao obveze po međunarodnim kreditima. Tehnologija ove političke prijevare je vrlo jednostavna. Najveći dio zaduživanja u posljednjih šest godina odvija se transakcijama prodaje državnih obveznica. Rok dospijeća uglavnom je kratkoročan, dok je nekih 20% takvih obveza dugoročnog karaktera. Ono što je zanimljivo jest činjenica kako Vlada Republike Hrvatske obveze vraćanja kredita po plasiranim državnim obveznicama nigdje ne knjiži niti vodi kao kreditne obveze i zaduživanje Republike Hrvatske. Takva politika zaduživanja osim što međunarodne kreditne obveze i zaduženost Republike Hrvatske čini netransparentnima, prikriva i puteve trošenja tako stečenog novca, odnosno financijske transakcije u kojima završava novac za koji je Hrvatska nezakonito i u tajnosti zadužena.

Vlada lažirala podatke o dugu i prikrila dokumentaciju o više od pet milijarda eura inozemnog duga

Podatci o stvarnom inozemnom zaduživanju Hrvatske prodajom državnih obveznica zabrinjavajuća je, jer prema raspoloživim tajnim dokumentima Vlade takvi krediti iznose preko pet milijarda eura. S druge strane ne postoje kontrolni elementi, odnosno, nije poznato za što je Vlada potrošila novac za koji je dodatno zadužila državu, te nije poznat niti je moguće utvrditi tijek novca od prodaje državnih obveznica. Vlada takvo zaduživanje, jednostavno, ne knjiži u službenoj dokumentaciji, pa tako niti Državnoj reviziji u cijelosti nisu dostupni dokumenti o prodanim državnim obveznicama. Takvu je praksu usavršila Račanova, a u cijelosti nastavila Sanaderova Vlada. Čak niti danas, kada se tobože javno pljuju i kritiziraju ni Sanader niti Račan ne iznose podatke o kriminalu u izdavanju i plasiranju na tržište državnih obveznica. Zašto? Jednostavno iz razloga što i jedni i drugi od takvih ilegalnih prihoda imaju financijsku korist. U tom „grmu“ možda leži i odgovor na pitanje o financiranju političkih stranaka i nedavnoj izjavi premijera o financijama HDZ-a kada se pokazalo da za nekoliko desetaka milijuna kuna na računima HDZ-a premijer nema pokriće u zakonitim izvorima prihoda.

Podatci o prodanim državnim obveznicama i iznosi tajnog i nezakonitog zaduživanja države

Zanimljiv je i odabir banaka, odnosno agenata Vlade pri prodaji državnih obveznica, odnosno može se tumačiti kako je upravo preko tih banaka zaduživana Hrvatska i kasnije je novac prebacivan na inozemne i domaće tajne račune. Vlada je odabrala malu skupinu privilegiranih banaka, te je u dogovoru sa njihovim upravama „dilala“ državne obveznice bez ikakve kontrole i nadzora. Ovakvim poslovima dominiraju Zagrebačka i Privredna banka Zagreb, odnosno Franjo Luković i Božo Prka (nekada i sam ministar financija RH). Uz njih su tu Raiffeisenbank Zagreb, Splitska banka i Riječka banka (u vrijeme prije spajanja u druge banke), zatim Erste & Steiermarkische Banka. Naravno, logičnim se postavlja pitanje, ako Vlada već trguje na ovaj način državnim obveznicama zašto taj posao nije odrađen preko jedine banke u državnom vlasništvu odnosno preko Hrvatske poštanske banke? A odgovor je, zapravo, vrlo jednostavan. Međunarodne institucije poput MMF-a i Svjetske banke posebno nadziru i prate poslovanje Hrvatske poštanske banke, pogotovo od potpisa ugovora hrvatske Vlade sa Međunarodnom financijskom korporacijom (iz sustava Svjetske banke) 2001. godine, prema kojem ugovoru kontrolni paket dionica Hrvatske poštanske banke Vlada prepušta Međunarodnoj financijskoj korporaciji, kako bi „prebili“ određene međunarodne obveze Republike Hrvatske. Međutim, i taj ugovor kao i mnoge druge prije i poslije, Vlada je držala i drži u tajnosti pred hrvatskom javnošću. Ono što je, međutim, još zanimljivije jest činjenica tko su kupci ovako izdanih državnih obveznica, ili drugim riječima – tko su vlasnici hrvatskoga duga, odnosno tko su vjerovnici Hrvatske? Taj podatak Vlada i danas skriva, on je poznat samo bankama koje su kao agenti zaduživali državu. Međutim, upravo ta činjenica najbolje razotkriva i prave vjerovnike hrvatske države.

Tehnologija pranja novca koji je opljačkan ilegalnim zaduživanjem države

Tehnologiju pranja novca koji se iz Državnog proračuna i sa izdvojenih računa prebacivao u inozemstvo osmišljena je uglavnom u Zagrebačkoj banci. Novac od prodaje državnih obveznica polagao bi se na račune već spomenutih komercijalnih banaka. Nakon što bi taj novac stigao na te račune, banka bi ga odmah prebacila na izdvojene račune pod zaporkom, koji nisu provedeni u proračunu, niti podliježu kontroli Državne revizije. Potom bi novac prebacili na inozemne račune kod stranih poslovnih banaka, često banaka koje su u suvlasničkom ili poslovnom odnosu sa bankom u Hrvatskoj. Sa stranih računa u inozemnim bankama novac se prebacivao na račune fondova i poduzeća osnovanih isključivo usvrhu legalizacije, odnosno „pranja“ novca ilegalno izvučenog iz Hrvatske. Kasnije bi se ti fondovi ili investicijske kompanije iz inozemstva (a zapravo u vlasništvu i pod kontrolom hrvatskog financijskog lobija) pojavljivali kao investitori u financijskim operacijama u Hrvatskoj, kao kupci vrijednih poduzeća, nekretnina, banaka, a zapravo sa novcem opljačkanim od inozemnog zaduživanja države. Takvi su, primjerice fondovi i poduzeća: SWR Egvestments Limited (Kajmansko otočje), Regent Europe Limited (Kajmansko otočje), SWR Investment Limited (Kajmansko otočje), a dio takvih financijskih operacija obavljan je i preko računa i transakcija Berclays Bank PLC iz Velike Britanije (koja je još 2002. sudjelovala u odobravanju tajnih kredita i pozajmica Račanovoj Vladi). Iako se radi o milijunskim transakcijama ovi poslovi nikada nisu pobudili sumnju glavne državne revizorice ili Sektora kontrole banaka Hrvatske narodne banke, prije svega zato što su sve te institucije ne samo upoznate sa ovom tehnologijom pranja novca, već su izravno ili neizravno sudjelovale u tim financijskim operacijama.

Inozemne obveznice premašile milijarde eura

U prodaji inozemnih obveznica u ovakvim financijskim operacijama hrvatske Vlade sudjelovale su kompanije: Merill Lynch, UBS, Credit Suisse, Deutsche Morgan Grenfell, Santander Investment, Dresdner Kleinwort Benson, Daiwa Securities SB, JP Morgan, Deutsche Bank, CSFB, Nomura Securities, Citigroup, UBS Investment Bank. Ono što je zabrinjavajuće što kao i kod domaćih obveznica i ove inozemne kojima je Hrvatska zadužena prelaze iznose od par milijarda eura, i to bez ugovorene kamate. Tako je, recimo, odmah po stupanju na vlast u ožujku Račanova Vlada ovakvom prodajom obveznica dodatno zadužila Hrvatsku za 500 milijuna eura, uz kamatu 7%, na rok dospijeća 28. ožujka 2005. Već u srpnju 2000. Račanova Vlada prodala je državnih obveznica u iznosu od 40 milijarda japanskih jena, uz kamatu od 3%, i rok dospijeća 11. srpnja 2007. Dana 6. veljače 2001. Vlada je ponovno prodala obveznica u protuvrijednosti od 25 milijarda japanskih jena, uz kamatu od 2,5% i rok dospijeća 23.2.2006. Dana 6.3.2001. Vlada je prodala obveznica u vrijednosti od 750 milijuna eura, uz kamatu od 6,75% i rok dospijeća 14.3.2011. Dana 11.2.2002. Vlada je prodala državnih obveznica u protuvrijednosti 500 milijuna eura, uz kamatu od 6,25% i rok dospijeća 11.2.2009. Dana 26.6.2002. Vlada je prodala obveznice u vrijednosti od 25 milijarda japanskih jena, uz kamatu od 2,15% i rok dospijeća 26.6.2008. Dana 24.2.2003. Vlada je prodala državne obveznice u vrijednosti od 500 milijuna eura, uz kamatu od 4,625% i rok dospijeća 24.2.2010. Dana 26.6.2003. Vlada je prodala obveznice u vrijednosti od 25 milijarda japanskih jena, uz kamatu od 1,23% i rok dospijeća 26.6.2009. Dana 15.4.2004. Vlada je prodala državnih obveznica u vrijednosti od 500 milijuna eura, uz kamatu od 5% i rok dospijeća 15.4.2014. godine.

Ugrožena financijsko – monetarna stabilnost zemlje

Stvarni državni inozemni dug mogao bi dosezati astronomskih stotinjak milijarda američkih dolara, obzirom na stvarno stanje zaduživanja i dužničke izloženosti Republike Hrvatske prema stranim kreditorima. Vlada o tomu ne samo da skriva podatke, već ih krivotvori i lažno prikazuje stanje državnog duga i međunarodnih financijskih obveza Republike Hrvatske. U svjetlu panično žurnih europskih integracija ovakvi su procesi posebno opasni i mogu imati dugoročne posljedice za financijsko – monetarnu stabilnost zemlje. Pa ipak, čini se kako to Vladu Ive Sanadera, njega osobno, ali niti bilo koga od oporbenih čelnika u Saboru uopće ne zabrinjava. Njihov je plan što brži ulazak u Europsku uniju, između ostalog, kako bi i prikrili tragove ovakvog kriminalnog upravljanja državom. U tome se ne razlikuju ni HDZ, ni SDP, a bome ni njihovi tihi, glasni otvoreni partneri i sateliti, poput HSS-a, HNS-a, HSP-a, HSLS-a, HSU-a.

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

abC, 2008-09-04 u 19:56:11 na vrh stranice

Todorić (Agrokor) je prije povisio cijene da bi ih sad spustio i tako u ime vlade još jednom pravi majmunima ljude koji žive u Hrvatskoj..

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

EPEHA, 2008-09-07 u 23:40:53 na vrh stranice

06.09.2008. | 21:22
Tisuće stanovnika BiH lažno se prijavljuju u hrvatskoj i koriste povlasticama
U Imotskom više birača i kućnih pomoćnica nego stanovnika

Vječiti problem prijavljenih Hrvata iz BiH u pograničnim mjestima Imotske krajine i samom gradu Imotskom, ovih je dana, ako je suditi prema neslužbenim informacijama, kulminirao.

Već godinama je poznato kako je više tisuća Hrvata iz BiH prijavljeno na ovim prostorima te, što im je hrvatska država zakonom omogućila, koriste razne povlastice, od mirovinskog, zdravstvenog osiguranja do dječjeg doplatka za djecu.

U mnogim imotskim obiteljima, upravo iz tih ili sličnih razloga, zna biti prijavljeno i do desetak osoba iz BiH.

- U nekim obiteljima ih ima, vjerujte, i po 30. Zašto bismo mi o tomu svojim imenima svjedočili, kada to sve institucije naše države itekako dobro znaju – rekli su nam u razgovoru Imoćani, koji su željeli ostati anonimni.

Jedan od naših sugovornika potvrdio nam je kako je slučajno, listajući popis birača, na svojoj kućnoj adresi pronašao imena osoba za koje nikada nije čuo.

Saznali smo i kako su nekim osobama ovih dana stigle na kućne adrese zdravstvene iskaznice, također za njima nepoznate ljude, ali i rješenja iz Porezne uprave o naplati poreza za iznajmljivanje stanova, u kojima su, opet, boravila neka “čudna” imena.

Zavirili smo u brojke popisa birača. U Imotskoj krajini, prema popisu stanovništva iz 2001. godine, ima ukupno 33.253 stanovnika, a na izborima 2005. godine bilo je 31.108 birača.

Slična situacija ponovila se i na prošlim parlamentarnim izborima. Gdje su nestali stanovnici do 18 godina starosti, koji nemaju pravo glasa, a kojih je u Imotskoj krajini, prema statističkim podacima, oko 9000? Oduzmu li se od ukupnog broja stanovnika osobe do 18 godina, ispada da u popisima ne može biti više od oko 24.000 upisanih.

Još jedan podatak iz popisa stanovništva prema prisutnosti, odnosno odsutnosti, znači o pravom stanju na terenu, govori o ukupno 27.202 stanovnika. Kada bi se tek od te brojke oduzelo one do 18 godina, u popisima birača ne bi moglo biti više od 19 tisuća građana s pravom glasa.

Svakom je jasno da se nešto čudno s “brojkama i slovima” događa te da se sve to manifestira na pomalo čudan način, gotovo kao da se netko poigrava s aktima i propisima.

Zanimljiv podatak je da sam grad Imotski ima ukupno 10.111 stanovnika, a čak ih je 9730 s pravom glasa. Razlika je tek od 400-tinjak onih od 8 do 18 godina starosti, što, nažalost, nije točno, jer samo OŠ Stjepana Radića u Imotskom pohađa tisuću osnovaca. Gdje se njima zameo trag?!

Evo još jednog podatka. U gradu Imotskom ima gotovo 400 kućnih pomoćnica! Dakako, gotovo sve su žene iz BiH, koje prijavom zaposlenja ostvaruju brojna prava u Hrvatskoj.

I sve je to bilo podnošljivo dok se baratalo činjenicama kako prijavljeni stanovnici BiH imaju tek pravo glasa na izborima, što je bilo aktualno posebno u vrijeme izbora.

Građani koji stalno žive na ovim prostorima, u nevjerici tek pretpostavljaju kakva sve prava imaju ljudi koji su tek formalno prijavljeni u RH, a žive preko granice.

U svemu ovom krivca treba tražiti ponajprije u institucijama hrvatske države, koja je omogućila ovakve situacije, a tek onda u postupcima onih koji ih koriste.

 Podržavam ovo što kaže EPEHA.    Nisam za ovo što kaže EPEHA.

www.hrt.hr, 2008-09-10 u 23:47:04 na vrh stranice

10.09.08.
I dalje loše poslujemo

Hrvatskoj je pripalo 106. mjesto na rang-listi zemalja po jednostavnosti poslovanja. U odnosu na prošlu godinu napredovali smo za jedno mjesto, objavila je Svjetska banka u izvješću "Poslovanje u 2009".

Izvješće, kojim se ispituju propisi i njihov utjecaj na poslovanje, obuhvatilo je 181 gospodarstvo svijeta na rang-listi po jednostavnosti poslovanja, a ove godine uzete su u obzir promjene u metodologiji, izmjene podataka te uključena još tri nova gospodarstva.

Singapur je zadržao vodeće mjesto u svijetu treću godinu zaredom. Azijski grad-državu, kao i godinu dana ranije, u stopu slijede Novi Zeland na drugom mjestu i SAD na trećem mjestu.

Na listi se među 10 vodećih po jednostavnosti poslovanja još nalaze, prema aktualnom poretku na listi, Hong Kong, Danska, Britanija, Irska, Kanada, Australija i Norveška. Poredak tih zemalja isti je kao i lani, osim što su Australija i Norveška zamijenile mjesta. Na dnu ljestvice nalazi se Demokratska Republika Kongo.

Gospodarstva trebaju pravila koja su učinkovita, jednostavna za korištenje te dostupna svima koji se njima služe. U suprotnom kompanije zaglibe u nereguliranoj, neslužbenoj ekonomiji, gdje imaju suženi pristup financijama, zapošljavaju manji broj radnika i gdje radnici nisu zaštićeni zakonom o radu", kazao je Michael Klein, dopredsjednik Svjetske banke /Međunarodne financijske korporacije za financijski razvoj.

Među vodećih svjetskim gospodarstvima Japan je zadržao prošlogodišnje 12. mjesto, Njemačka je pala na 25. mjesto s lanjskog 20., Kina napredovala na 83. s 90. mjesto, dok je Britanija zadržala prošlogodišnje šesto mjesto.
U skupini brzorastućih gospodarstava u nastajanju Rusija je nazadovala za devet mjesta, na 120. mjesto, a Indija kliznula za dvije stepenice, na 122. mjesto.

Na Bliskom istoku najuspješnija je bila Saudijska Arabija, popevši se na 16. mjesto s prijašnjeg 24. te ostavivši za sobom Bahrain, Ujedinjene Arapske Emirate i Kuvajt.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

www.alternet.org, 2008-09-12 u 12:01:55 na vrh stranice

The 10 Most Brazen War Profiteers

By Charlie Cray, AlterNet
Posted on September 5, 2006, Printed on September 12, 2008
http://www.alternet.org/story/41083/

The history of American war profiteering is rife with egregious examples of incompetence, fraud, tax evasion, embezzlement, bribery and misconduct. As war historian Stuart Brandes has suggested, each new war is infected with new forms of war profiteering. Iraq is no exception. From criminal mismanagement of Iraq's oil revenues to armed private security contractors operating with virtual impunity, this war has created opportunities for an appalling amount of corruption. What follows is a list of some of the worst Iraq war profiteers who have bilked American taxpayers and undermined the military's mission.

No. 1 and No. 2: CACI and Titan

In early 2005 CIA officials told the Washington Post that at least 50 percent of its estimated $40 billion budget for that year would go to private contractors, an astonishing figure that suggests that concerns raised about outsourcing intelligence have barely registered at the policymaking levels.

In 2004 the Orlando Sentinel reported on a case that illustrates what can go wrong: Titan employee Ahmed Fathy Mehalba, an Egyptian translator, was arrested for possessing classified information from the Guantanamo Bay prison camp.

Critics say that the abuses at Abu Ghraib are another example of how the lines can get blurred when contractors are involved in intelligence work. CACI provided a total of 36 interrogators in Iraq, including up to 10 at Abu Ghraib at any one time, according to the company. Although neither CACI, Titan or their employees have yet been charged with a crime, a leaked Army investigation implicated CACI employee Stephen Stefanowicz in the abuse of prisoners.

CACI and Titan's role at Abu Ghraib led the Center for Constitutional Rights to pursue companies and their employees in U.S. courts.

"We believe that CACI and Titan engaged in a conspiracy to torture and abuse detainees, and did so to make more money," says Susan Burke, an attorney hired by the Center for Constitutional Rights (CCR), whose lawsuit against the companies is proceeding into discovery before the Federal Court for the District of Columbia.

The private suits seem to have already had some effect: In September 2005 CACI announced that it would no longer do interrogation work in Iraq.

Titan, on the other hand, has so far escaped any serious consequences for its problems (in early 2005, it pleaded guilty to three felony international bribery charges and agreed to pay a record $28.5 million Foreign Corrupt Practices Act penalty). The company's contract with the Army has been extended numerous times and is currently worth over $1 billion. Last year L-3 Communications bought Titan as part of its emergence as the largest corporate intelligence conglomerate in the world.

No. 3: Bechtel: precast profits

The San Francisco-based construction and engineering giant received one of the largest no-bid contracts -- worth $2.4 billion -- to help coordinate and rebuild a large part of Iraq's infrastructure. But the company's reconstruction failures range from shoddy school repairs to failing to finish a large hospital in Basra on time and within budget.

Recall that USAID chief Andrew Natsios originally touted the reconstruction as a Middle Eastern "Marshall Plan." Natsios should have known that all would not go smoothly with Bechtel in the lead: Prior to joining the Bush administration, he was chief executive of the Massachusetts Turnpike Authority, where he oversaw the Big Dig -- whose costs exploded from $2.6 billion to $14.6 billion under Bechtel's lead.

In July, the company's reputation for getting things done unexpectedly plummeted like a 12-ton slab of concrete when Stuart Bowen, the special inspector general for Iraq Reconstruction (SIGIR), released an audit of the Basra Children's Hospital Project, which was $70 million to $90 million over budget, and a year and half behind schedule. Bechtel's contract to coordinate the project was immediately cancelled.

Now that the money is running out, American officials are beginning to blame Iraqis for mismanaging their own infrastructure. But as Bowen warns, contractors like Bechtel, the CPA and other contracting agencies will only have themselves to blame for failing to train Iraqi engineers to operate these facilities (esp. water, sewage and electricity) when they leave.

No. 4: Aegis Defense Services

The General Accounting Office (GAO) estimates 48,000 private security and military contractors (PMCs) are stationed in Iraq. The Pentagon's insistence on keeping a lid on military force requirements (thereby avoiding the need for a draft) is one reason for that astronomical growth, which has boosted the fortunes of the "corporate warriors" so much that observers project the industry will be a $200 billion per year business by 2010.

Yet the introduction of PMCs has put "both the military and security providers at a greater risk for injury," the General Accounting Office says, because PMCs fall outside the chain of command and do not operate under the Code of Military Justice.

George Washington University professor Deborah Avant, author of Market for Force and an expert on the industry, says that while established PMCs may act professionally, the government's willingness to contract with a few cowboy companies like Aegis -- a U.K.-based firm whose infamous founder and CEO Tim Spicer was implicated for breaking an arms embargo in Sierra Leone -- only reinforces the fear that U.S. foreign policy is being outsourced to corporate "mercenaries."

An industry insider told Avant that the $293 million contract was given despite the fact that American competitors had submitted lower bids, suggesting the government wanted to hire the foreign company to shield both sides of the transaction from accountability for any "dirty tricks."

Industry critics, including Rep. Jan Schakowsky, D-Ill., say that, at a minimum, Spicer's contract suggests that government agencies have failed to conduct adequate background checks. While it's hard to say how often PMCs have committed human rights violations in Iraq, the Charlotte News-Observer reported in March that security contractors regularly shoot into civilian cars. The problem was largely ignored until a "trophy video" of security guards firing with automatic rifles at civilian cars was posted on a web site traced back to Aegis.

Although the Army's Criminal Investigation Division says no charges will be filed against Aegis or its employees, critics say that only proves how unaccountable contractors are under current laws. Since the war on terror began, just one civilian, CIA contract interrogator David A. Passaro, has been convicted for felony assault associated with interrogation tactics.

Even The International Peace Operations Association, a fledgling industry trade association that insists the industry abides by stringent codes of conduct has rejected Aegis' bid to join its ranks.

No. 5: Custer Battles

In March, Custer Battles became the first Iraq occupation contractor to be found guilty of fraud. A jury ordered the company to pay more than $10 million in damages for 37 counts of fraud, including false billing. In August, however, the judge in the case dismissed most of the charges on a technicality, ruling that since the Coalition Provisional Authority was not strictly part of the U.S. government, there is no basis for the claim under U.S. law. Custer Battles' attorney Robert Rhoad says the company's owners were "ecstatic" about the decision, adding that "there simply was no evidence of fraud or an intent to defraud."

In fact the judge's ruling stated that the company had submitted "false and fraudulently inflated invoices." He also allowed the jury's verdict to stand against the company for retaliating against the whistleblowers that originally brought the case under the False Claims Act, the law that allows citizens to initiate a private right of action to recover money on taxpayers' behalf. During the trial, retired Brig. Gen. Hugh Tant III testified that the fraud "was probably the worst I've ever seen in my 30 years in the Army."

When Tant confronted Mike Battles, one of the company's owners, with the fact that 34 of 36 trucks supplied by the firm didn't work, he responded: "You asked for trucks and we complied with our contract and it is immaterial whether the trucks were operational."

The Custer Battles case is being watched closely by the contracting community, since many other fraud cases could hinge on the outcome. A backlog of 70 fraud cases is pending against various contractors. Who they are is anyone's guess (one case was recently settled against Halliburton subcontractor EGL for $4 million), since cases filed under the False Claims Act are sealed and prevented from moving forward until the government decides whether or not it will join the case. The means some companies accused of fraud have yet to be publicly identified, which makes it difficult for federal contracting officers to suspend or debar them from any new contracts. The U.S. Air Force moved to suspend Custer Battles from new contracts in September 2004, after the alleged fraud was revealed.

In May, however, the Wall Street Journal reported that attempts were made to bypass the suspension order by two former top Navy officials who had formed a company that purchased the remnants of Custer Battles. Meanwhile, Alan Grayson, the attorney who filed the Custer Battles case, says that because of orders passed by the CPA, Iraqis have no chance of recovering any of the $20 billion in Iraqi money used to pay U.S. contractors. The CPA effectively created a "free fraud zone," Grayson says.

No. 6: General Dynamics

Most of the big defense contractors have done well as a result of the war on terror. The five-year chart for Lockheed Martin, for instance, reveals that the company's stock has doubled in value since 2001.

Yet The Washington Post reported in July that industry analysts agree that of the large defense contractors, the one that has received the most direct benefit from the war in Iraq is General Dynamics. Much of that has to do with the fact that the company has focused its large combat systems business on supplying the Army with everything from bullets to tank shells to Stryker vehicles, which made their debut during the 2003 invasion.

In July, the Post reported that the company's profits have tripled since 9/11. That should make some people happy, including David K Heebner, a former top aide to Army Chief of Staff Eric Shinseki, who was hired by General Dynamics in 1999, a year before the Stryker contract was sealed. According to Defense watchdogs at the Project on Government Oversight (POGO), General Dynamics formally announced it was hiring Heebner on November 20, 1999, just one month after Shinseki announced a new "vision" to transform the Army by moving away from tracked armored vehicles toward wheeled light-armored vehicles, and more than a month prior to Heebner's official retirement date of Dec. 31, 1999.

Less than a year and a half later, Heebner was present for the rollout of the first Stryker in Alabama, where he was recognized by Shinseki for his work in the Army on the Stryker project.

Although the Pentagon's inspector general concluded from a preliminary investigation that Heebner had properly recused himself from any involvement in projects involving his prospective employer once he had been offered the job, critics say the current ethics rules are too weak.

"It's clear that the Army was leaning toward handing a multibillion-dollar contract to General Dynamics at the very time Heebner may have been in negotiations with the company for a high-paying executive position," says Jeffrey St. Clair, author of Grand Theft Pentagon, a sweeping review of war-profiteering during the "war on terror."

Heebner's case is similar to Boeing's infamous courtship of Darlene Druyan, the Air Force acquisition officer who was eventually sentenced to nine months in prison and seven months in a halfway house for arranging a $250,000 a year job for herself on the other side of the revolving door while negotiating contracts for the Air Force that were favorable to Boeing.

This March, Heebner reported owning 33,500 shares in the company, worth over $ 4 million, along with 21,050 options.

Not everyone has been happy with the outcome of the Stryker contract. Tom Christie, the Pentagon's director of operational testing and evaluation, sent a classified letter to Donald Rumsfeld before it was deployed in Iraq, warning that the $3 million vehicle was not ready for heavy fire. Meanwhile, the GAO warned of serious deficiencies in vehicle training provided, a concern that turned serious when soldiers accidentally drove the Stryker into the Tigris rivers. Despite public praise from top Army officials, an internal Army report leaked to the Post in March 2005 revealed that the vehicles deployed in Iraq have been plagued with inoperable gear and maintenance problems that are "getting worse not better."

Perhaps as insurance against any flap, General Dynamics has added former Attorney General John Ashcroft to its stable of high-powered lobbyists. Working the account are Juleanna Glover Weiss, Vice President Dick Cheney's former press secretary, Lori Day Sharp, Ashcroft's former assistant, and Willie Gaynor, a former Commerce Department official who also worked for the 2004 Bush-Cheney reelection campaign.

No. 7: Nour USA Ltd.

Incorporated shortly after the war began, Nour has received $400 million in Iraq contracts, including an $80 million contract to provide oil pipeline security that critics say came through the assistance of Ahmed Chalabi, Iraq's No. 1 opportunist, who was influential in dragging the United States into the current quagmire with misleading assertions about WMDs. Chalabi has denied reports that he received a $2 million finder's fee, but other bidders on the contract point out that Nour had no prior related experience and that its bid on the oil security contract was too low to be credible. Another company consultant who hasn't denied getting paid to help out is William Cohen, the former defense secretary under President Clinton. Many Iraqis now believe that Chalabi is America's hand-picked choice to rule Iraq, despite being a wanted fugitive from justice in Jordan and despite being accused of passing classified information along to Iran. Iyad Allawi, a potential rival for power in Iraq, has publicly criticized Chalabi for creating contracts for work that he says should be the responsibility of the state.

No. 8, No. 9 and No. 10: Chevron, ExxonMobil and the Petro-imperialists

Three years into the occupation, after an evolving series of deft legal maneuvers and manipulative political appointments, the oil giants' takeover of Iraq's oil is nearly complete.

A key milestone in the process occurred in September 2004, when U.S.-appointed Interim Prime Minister Iyad Allawi preempted Iraq's January 2005 elections (and the subsequent drafting of the Constitution) by writing guidelines intended to form the basis of a new petroleum law. Allawi's policy would effectively exclude the government from any future involvement in oil production, while promising to privatize the Iraqi National Oil Co. Although Allawi is no longer in power, his plans heavily influenced future thinking on oil policy.

Helping the process move along are the economic hit men at BearingPoint, the consultants whose latest contract calls for "private-sector involvement in strategic sectors, including privatization, asset sales, concessions, leases and management contracts, especially those in the oil and supporting industries."

For their part, the oil industry giants have kept a relatively low profile throughout the process, lending just a few senior statesmen to the CPA, including Philip Carroll (Shell U.S., Fluor), Rob McKee (ConocoPhillips and Halliburton) and Norm Szydlowski (ChevronTexaco), the CPA's liaison to the fledgling Iraqi Oil Ministry. Greg Muttitt of U.K. nonprofit Platform says Chevron, Shell and ConocoPhillips are among the most ambitious of all the major oil companies in Iraq. Shell and Chevron have already signed agreements with the Iraqi government and begun to train Iraqi staff and conduct studies -- arrangements that give the companies vital access to Oil Ministry officials and geological data.

Although Iraqi Oil Minister Hussain al-Shahristani said in August that the final competition for developing Iraq's oil fields will be wide open, the preliminary arrangements will give the oil giants a distinct advantage when it comes time to bid. The relative level of interest by the big oil companies depends on their appetite for risk, and their need for reserves. Shell, for example, has performed worse than most of its peers in finding new reserves in recent years -- a fact underscored by a 2004 scandal in which the company was caught lying to its investors. At this point the key challenge to multinationals is whether they can convince the Iraqi parliament to pass a new petroleum law by the end of this year.

A key provision in the new law is a commitment to using production sharing agreements (PSAs), which will lock the government into a long-term commitment (up to 50 years) to sharing oil revenues, and restrict its right to introduce any new laws that might affect the companies' profitability. Greg Muttitt of Platform says the PSAs are designed to favor private companies at the expense of exporting governments, which is why none of the top oil producing countries in the Middle East use them. Under the new petroleum law, all new fields and some existing fields would be opened up to private companies through the use of PSAs. Since less than 20 of Iraq's 80 known oil fields have already been developed, if Iraq's government commits to signing the PSAs, it could cost the country up to nearly $200 billion in lost revenues according to Muttitt, lead researcher for "Crude Designs: the Rip-Off of Iraq's Oil Wealth."

Meanwhile, in a kind of pincer movement, the parliament has begun to feel pressured from the IMF to adopt the new oil law by the end of the year as part of "conditionalities" imposed under a new debt relief agreement. Of course pressuring a country as volatile as Iraq to agree to any kind of arrangement without first allowing for legitimate parliamentary debate is fraught with peril. It is a risky way to nurture democracy in a country that already appears to be entering into a civil war.

"If misjudged -- either by denying a fair share to the regions in which oil is located, or by giving regions too much autonomy at the expense of national cohesion -- these oil decisions could fracture, and ultimately break apart, the country," Muttitt suggests.

Charlie Cray is director of the Center for Corporate Policy in Washington, D.C.

© 2008 Independent Media Institute. All rights reserved.
View this story online at: http://www.alternet.org/story/41083/

 Podržavam ovo što kaže www.alternet.org.    Nisam za ovo što kaže www.alternet.org.

business.hr, 2008-09-18 u 23:51:14 na vrh stranice

18.09.2008 10:28
Analiza: Nije smak svijeta, ali nije ni daleko

Crobex je dan završio u minusu od 3,16 posto, na 3020,69 bodova. Iako je tijekom trgovanja indeks Zagrebačke burze tonuo i više od 4,5 posto, tržište je interveniralo i obranilo Crobex na 3000 bodova. Tijekom grčevite borbe prikupljeno je gotovo 110 milijuna kuna redovnog prometa, a milijunski promet ostvarilo je čak 17 dionica.

Nakon što je FED u suradnji s najjačim europskim središnjim bankama odlučio prikupiti i upumpati u globalno tržište kapitala oko 180 milijardi američkih dolara, burze su ipak živnule. U trenucima pisanja teksta svi vodeći europski indeksi bili su u porastu, baš kao i tri vodeća indeksa s Wall Streeta koja su u prvim minutama trgovanja ugrabila više od jednog postotka pozitivnog teritorija.

Domaća je publika pak bila zabavljena fakultetskim indeksima, koji bi danas vjerojatno bili vijest dana bez obzira na to je li domaći burzovni indeks završio ispod ili iznad 3000 bodova. Tek je dva sata prije zatvaranja burze Crobex obranjen na 3000 bodova, a raniji pad ispod te razine posljednji se put dogodio još u kolovozu 2006. godine.

Novi žestoki, neselektivni pad uz golemi promet sugerira da je došlo da daljnje rasprodaje portfelja koji su bili u "drhtavim rukama" ili da su domaći fondovi prisiljeni prodavati dionice bez obzira na cijenu kako bi isplatili svoje udjelničare. Bez obzira na špekulacije, HT je pao na novu najnižu razini, korekciju nije izbjegla ni Ina, Ingra je opet srušena, a Viru nije pomoglo ni preuzimanje Sladorane.

Redovan promet dionicama iznosio je gotovo 110 milijuna kuna; samo je 15 dionica postiglo porast vrijednosti, dok je je 86 izgubilo na vrijednosti. Bez cjenovne promjene dan je završilo 12 dionica.

Dionica HT-a dan je završila na okruglih 250 kuna, tj. 15 kuna ispod IPO cijene ili 3,07 posto u minusu. Dionice najvećeg domaćeg telekoma danas su izmjenjivale vlasnike u cjenovnom rasponu od 248,01 do 255 kuna, a promet tim dionicama iznosio je golemih 21,22 milijuna kuna. Druga narodna dionica, Ina, pala je daleko manje, samo 0,27 posto, te je dan završila na 2805 kuna, uz 17,28 milijuna kuna prometa.

Treću najlikvidniju poziciju drži uvjerljivi gubitnik dana – dionica Ingre. Ingra je pala na 142,01 kunu ili 6,92 posto, a najniža dnevna cijena spuštala joj se i do 137,37 kuna, dok je najveći dnevni zalet Ingre iznosio 145 kuna. Promet dionicama Ingre iznosio je 9,5 milijuna kuna. Spomena je vrijedan i 2,31-postotni pad IGH koji je uz pet milijuna kuna prometa dan zaključio na 7748 kuna. Dionica Dalekovoda pala je 4,97 posto, na 665 kuna.

Dionica Atlantske plovidbe pala je 1,91 posto, na 1915 kuna, uz nešto više od osam milijuna kuna prometa. Brodarski Baltic Dry indeks porastao je 2,1 posto, na 4958 bodova. Dionica Ericssona Nikole Tesle izgubila je 3,35 posto vrijednosti i dan završila na 1785,02 boda. Više od četiri milijuna kuna prometa ostvareno je i povlaštenom dionicom Adris grupe, koja je završila na 320 kuna ili u minusu 4,04 posto. Potonula je i dionica Atlantic grupe (4,27 posto, na 639,98 kuna), Žitnjaka (0,59 posto, 1340 kuna) i Končara (5,59 posto, na 507 kuna).

Dugo očekivano Virovo preuzimanje županjske Sladorane, teško 111 milijuna kuna, dionici virovitičke tvornice šećera nije donijelo nikakvu korist. Dionica Vira pala je 2,71 posto, na 658 kuna, uz milijunski promet.

 Podržavam ovo što kaže business.hr.    Nisam za ovo što kaže business.hr.

HINA, 2008-09-18 u 23:54:07 na vrh stranice

18.09.2008.
Bush: Poduzimamo izvanredne mjere za jačanje financijskih tržišta

Dok se dionice na Wall Streetu polako oporavljaju, američki predsjednik George W. Bush u četvrtak je izjavio da su financijska tržišta i dalje suočena s ozbiljnim izazovima, ali da njegova Vlada poduzima izvanredne mjere kako bi "ojačala i stabilizirala financijska tržišta i poboljšala povjerenje ulagača".
"Posljednjih tjedana savezna Vlada poduzima izvanredne mjere kako bi odgovorila na izazove s kojima se suočavaju naša financijska tržišta", kazao je Bush nakon hitnog sastanka s ministrom financija Henryem Paulsonom i svojim gospodarskim savjetnicima.

"Amerikanci mogu biti sigurni da ćemo nastaviti djelovati kako bi ojačali i stabilizirali financijska tržišta i poboljšali povjerenje ulagača", naglasio je Bush.

Podsjećajući da je Vlada preuzela nadzor nad agencijama za stambeno financiranje Fannie Mae i Freddi Mac, osiguravši im po 100 milijardi dolara iz proračuna, te da je središnja banka - Federalne rezerve FED - spriječila urušavanje osiguravateljnog diva AIG, sa zajmom od 85 milijardi dolara, Bush je istaknuo kako je Komisija za vrijednosnice u srijedu poduzela akciju da "pojača zaštitu ulagača i zaoštri mjere prisile protiv ilegalnih tržišnih manipulacija".

"Prošle su noći Federalne rezerve, u kooridnaciji s drugim središnjim bankama diljem svijeta, poduzele značajan korak da osiguraju dodatnu likvidnost američkog financijskog sustava", rekao je Bush, ističući kako su ti koraci nužni i važni, a tržišta im se prilagođavaju.

Wall Street je u četvrtak povoljno reagirao na odluku FED-a i najvećih svjetskih središnjih banaka da ubace 247 milijardi dolara u globalni financijski sustav, kao i delovanje regulatornih tijela protiv malverzacija s dionicama banaka.

Indeks Standard & Poor's 500 Index rastao je za 9,47 bodova, ili 0,8 posto, na 1,165.86 bodova u 11:05 sati u New Yorku. Dow Jones je bio u plusu 66,2 boda, ili 0,6 posto, na 10,675.86 bodova. Tehnološki indeks Nasdaq rastao je za 11,76 bodova na 2,110.61 bodova. Na svaku dionicu koja je gubila na vrijednosti, dvije su rasle, na newyorškoj burzi NYSE.

Nastojeći spriječiti daljnje pogoršavanje globalne kreditne krize, FED je u četvrtak ubacio milijarde dolara na financijska tržišta u SAD-u i inozemstvu.

Banka federalnih rezervi New Yorka, jedna od 12 regionalnih podružnica FED-a, ubacila je 55 milijardi dolara u privremene rezerve SAD-a, što je korak koji bi trebao ublažiti napetost financijskog sustava koji je u opasnosti da se zamrzne.

Manevar je poduzet dok se predsjednik FED-a Ben Bernanke bori s najgorom financijskom krizom od velike depresije 1930-ih godina. U posljednjih nekoliko dana, američki financijski sustav je teško uzdrman urušavanjem dvaju divova Wall Streeta, banke Lehman Brothers i osiguravatelja AIG, zbog zapanjujućih gubitaka na vrijednosnicama deriviranim iz hipotekarnih kredita.

Infuzuja gotovine trebala bi pomoći da se ublaže teškoće s prekonoćnim posudbama među bankama. Veliki porast troškova takvih posudbi, učinio je banke nespremnima da posuđuju jedne drugima, što je pogoršalo već i onako otežane uvjete kreditiranja.

Noćas u 03 sata, FED je u koordiniranoj akciji s drugim najvećim središnjim bankama u svijetu, pojačao djelovanje kako bi ublažio daljnje zaoštravanje 13-mjesečne krize. Zajednički su preplavili globalna tržišta dolarima. Kako je rečeno, ukupno je FED povećao količinu gotovine za središnje banke za 180 milijardi dolara, na 247 milijardi, navodi AP.

Te mjere trebaju "poboljšati likvidnost na globalnim finacijskim tržištima", naveo je FED u priopćenju, najavljujući da će "središnje banke nastaviti blisko surađivati kako bi poduzele primjerene korake da se odgovori na postojeće pritiske".

U koordiniranoj akciji s FED-om sudjelovali su Europska središnja banka, te središnje banke Švicarske, Japana, Velike Britanije i Kanade.

Kriza je potresla Amerikance, bacila Bijelu kuću u krizni modus djelovanja i naelektrizirala predsjedničke kandidate.

Demokratski predsjednički kandidat Barack Obama izjavio je da FED poduzima ispravne korake kako bi "održao funkcioniranje financijskog sustava u SAD-u i dotok kredita za američka kućanstva i poslovne subjekte". On se zauzeo za veću regulaciju na Wall Streetu.

Republikanski predsjednički kandidat John McCain početkom tjedna je ocijenio da su "temelji američkog gospodarstva zdravi" i kritizirao vladinu intervenciju na Wall Streetu, da bi se kasnije ispravio i pozdravio hitne mjere za stabiliziranje tržišta, te se suglasio s potrebom veće regulacije poslovanja na Wall Streetu.

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

www.hrt.hr, 2008-09-19 u 14:32:05 na vrh stranice

19.09.08.
Almunia protiv "financijskog socijalizma"

Europski povjerenik za gospodarska i monetarna pitanja Joaquin Almunia izrazio je protivljenje primjeni financijskog socijalizma kako bi se spasile privatne kompanije izložene financijskoj propasti, osim ako nisu rizik za globalno gospodarstvo.

Socijalisti poput mene protive se financijskom socijalizmu, rekao je Almunia aludirajući na državne poteze usmjerene prema spašavanju kompanija u financijskim teškoćama.

Povod njegovim izjavama bio je niz nedavnih intervencija američke vlade u pokušaju spašavanja posrnulih američkih financijskih institucija, pogođenih krizom na tržištu drugorazrednih hipotekarnih zajmova, i to putem zajmova i drugih instrumenata pomoći.

Almunia je također pozvao na daljnju koordinaciju među članicama EU-a kako bi se izbjegle slične krize u Europi. Trebamo veću koordinaciju djelovanja nadzornih vlasti nego što trenutačno postoji, istaknuo je on.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

dst, 2008-09-19 u 14:37:20 na vrh stranice

"financijski socijalizam"? ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

EPEHA, 2008-09-25 u 23:34:51 na vrh stranice

25.09.2008. | 20:50
ŠEF AUSTRIJSKE KRIM-POLICIJE, NA MEĐUNARODNOJ KONFERENCIJI U ZADRU O SUZBIJANJU TRGOVINE DROGOM
Erich Zwettler: Kroz Hrvatsku ide 95 posto heroina za Europu

Na ilegalnom narkotržištu uočena je tendencija rasta zastupljenosti sintetičkih droga, što je s jedne strane rezultat povećanja potražnje, ali i sve agresivnije ponude.

Narkomafija sve češće mijenja heroin za kokain, kazao je glavni ravnatelj policije Marijan Benko u četvrtak u Zadru, na otvaranju 3. konferencije “Krijumčarenje droge balkanskom rutom”, koja se uz prisutnost predstavnika Interpola, Europola, američke DEA-e, te 70-ak predstavnika policije i carine iz oko 30 država i organizacija do 26. rujna održava u hotelu “Kolovare”.

Tvrdnju da je Hrvatska ponajprije tranzitno područje svih oblika krijumčarenja, a posebno opojnih droga balkanskom rutom istok-zapad i obrnuto, Benko je obrazložio zemljopisnim položajem.

- Naravno da se ne radi samo o tranzitu opojnih droga, nego se dio prokrijumčarene opojne droge zlorabi i na području naše države - izjavio je ravnatelj policije, dodavši kako na dostupnost svih vrsta droga u Hrvatskoj bitno utječe liberalizacija graničnog prometa kao dio integralnog procesa u Europi.

Krijumčarenju također, kako je dodao, pridonosi turistička i prometna orijentacija, te prisutnost hrvatskih građana u zemljama proizvođačima opojnih droga, kao i prijateljske, rodbinske i druge veze građana Hrvatske s građanima drugih zemalja koje imaju značajnu proizvodnju i potrošnju droga.

Da se “balkanska ruta” smatra glavnim transportnim putem heroina, potvrdio je i Erich Zwettler, šef austrijske kriminalističke policije, kazavši kako oko 95 posto proizvedenog heroina upravo tom rutom dolazi u Europu odakle se dalje distribuira.

- Austrija je sa svojim partnerskim državama smještenima uz rutu zadala kao glavnu zadaću da surađuje u suzbijanju međunarodne trgovine drogom, a napose heroinom - kazao je šef austrijske kriminalističke policije na konferenciji, na kojoj će se dogovoriti zajedničke aktivnosti u detektiranju i presijecanju međunarodnih krijumčarskih lanaca.

Također će se otvoriti i diskusija o mogućnostima prekograničnog kaznenog progona, što bi trebalo povećati količinu zapljena opojnih droga i broj uhićenja počinitelja.


http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/
66/articleType/ArticleView/articleId/23778/Default.aspx

 Podržavam ovo što kaže EPEHA.    Nisam za ovo što kaže EPEHA.

www.nacional.hr, 2008-09-26 u 10:35:28 na vrh stranice

15.01.2007. | br. 583
Sanaderovi austrijski poslovi

PREMIJER Sanader je u Austriji bio suvlasnik dviju tvrtki s minimalnim početnim kapitalom, od kojih je jedna ugašena 1992., a druga 2001.

Doista je upitno kako je Ivo Sanader stekao svoje sadašnje bogatstvo. Premda aktualni premijer tvrdi da je bio uspješan poslovni čovjek u Austriji, čini se da to ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Puna istina glasi: Sanader je bio suvlasnik dvije tvrtke koje su osnovane najmanjim početnim kapitalom od kojih je jedna ugašena za manje od tri godine, dok je druga bila nešto dugotrajnija.

Prva firma zvala se KCBS Bau-und Planungs-gessellschaft m.b.H., osnovana je 28. studenoga 1989., a likvidirana već 27. ožujka 1992., i to prema sudskoj presudi “zbog nedostatka imovine”. Naziv druge tvrtke bio je WAPAGG-Handelsweren-Vertriebs-Gessellschaft m.b.H., koja je osnovana 23. svibnja 1986., a ugašena 31. kolovoza 2001. Ivo Sanader prvi put je otišao u Austriju 1978., neposredno nakon vjenčanja sa suprugom Mirjanom. Mladi bračni par živio je u Innsbrucku, gdje su pohađali tamošnje sveučilište, na kojemu je Sanader diplomirao 1982. godine. U tom periodu živjeli su skromno, a sadašnji premijer honorarno je povremeno izvještavao za Sportske novosti, da bi kasnije upoznao Hansa Meyera, vlasnika press agencije.

Kada se radi o Meyer-pressu, Sanader je bio neka vrsta agenta, koji je nekoliko puta godišnje u redakciju Starta donosio fotografije razgolićenih modela od kojih su neke završavale na duplerici. Zapamćen je kao elegantan i kulturan, ali u ovim transakcijama nije bilo puno novca. Tih godina Vjesnikova press agencija, plaćala je za fotografije pin-up modela poznatim agencijama Sipa i Gama oko 3000 dolara godišnje. Meyer press je dobivao manje budući da je surađivao isključivo sa Startom u kojem bi godišnje objavio svega desetak duplerica, a tu i tamo bi fotografije uspjeli prodati i još u nekim republikama SFRJ. Sanaderu je pripao tek dio ovog iznosa.

Poslije završetka studija bračni par se vratio u Split, i prvi posao Ivo Sanader dobio je u marketinškom odjelu Dalmacijaturista. Vrlo brzo je prešao u izdavačko poduzeće Logos, gdje je 1988. dobio otkaz, nakon čega se vratio u Austriju. U Innsbrucku je zadržao neka poznanstva o čemu svjedoči podatak kako je tvrtka WAPAGG osnovana 1986., točnije dvadesetak mjeseci prije povratka u Austriju. Tada počinje trogodišnje, vrlo nejasno razdoblje u Sanaderovoj austrijskoj karijeri. Premda je često izjavljivao da je bio vlasnik i osnivač dva uspješna poduzeća, to je priča koja nema uporište. Ni u jednoj od ove dvije tvrtke Ivo Sanader nije imao glavnu ulogu, drugoosnovani KCBS zatvoren je poslije 2,5 godine i to pod sumnjivim okolnostima, dok je u WAPAGGU njegov nadređeni ortak bio Michael Passer, austrijski biznismen umiješan u poslovni skandal o kojem se raspravljalo i u parlamentu u Beču.

Michael Passer je bankrotirani poduzetnik, a neko vrijeme i dogradonačelnik Innsbrucka, koji je zbog sumnji da je vjerovnike jedne od svojih tvrtki oštetio za 60 milijuna šilinga, bio i pod pravosudnom istragom. Danas se bavi savjetničkim poslom i daleko je od javnosti.

Ovo su podaci iz registra Trgovačkog suda u Austriji, u kojem su sortirane informacije o svim poslovnim transakcijama u toj državi. Ugledni austrijski biznismeni koji su vidjeli sudske ispise, tvrde da sve ukazuje da se ne radi o tvrtkama koje su ostvarivale veliku dobit. Glavni argument je iznimno nizak temeljni kapital od 500.000 šilinga, odnosno oko 36.000 eura. Sanader u WAPAGG-u ima 20 posto, odnosno nešto više od 7000 eura, dok je u KCBS-u bio suvlasnik u 60 posto.

Uzme li se u obzir da su u tih 60 posto još bili i Josef Baumann i Franc Šušteršič, može se pretpostaviti kako njegov kapital i ovdje ne premašuje desetak tisuća eura. Kada se zna da su u međuvremenu obje tvrtke likvidirane, postaje jasno da se teško može govoriti o velikoj poslovnoj karijeri koju je predsjednik hrvatske vlade ostvario dok je živio u Austriji.

Dokumenti pokazuju kako je Sanader 1989. u Innsbrucku sudjelovao u osnivanju tvrtke KCBS d.o.o. za građevinarstvo i planiranje. Kao poslovođe navedeni su Josef Baumann, Ivica Sanader i Franc Šušteršič, koji je bio predstavnik mariborske tvrtke Konstruktor. Šušteršič je sada umirovljenik i živi u Mariboru. U ponedjeljak ujutro, u telefonskom se razgovoru prisjetio poznanstva sa Sanaderom i Baumannom, kao i okolnosti njihova poslovnog odnosa. Radilo se o izgradnji zgrade sa 68 stanova uz granicu sa Švicarskom, pri čemu je Konstruktor osigurao radnike i mehanizaciju, Baumann je bio organizator posla, a Sanader neka vrsta poslovođe. Objekti su izgrađeni, radnici su primili plaće, međutim Šušteršič se prisjeća da je KCBS ugašen pod sumnjivim okolnostima. Jozef Baumann je dobio posao izgradnje hotela u Turskoj i više ga nije zanimao nastavak radova u Austriji, i firma je prestala s radom. Ivo Sanader tada također više nije živio u Austriji.

U međuvremenu je u Tirolu osnovao ogranak HDZ-a, i 1991. ga je vladajuća stranka postavila za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Za to vrijeme, Slovenci su u dva navrata tražili sazivanje Skupštine KCBS-a, međutim niti jednom se nisu pojavili ni Baumann ni Sanader. Naposljetku nije izrađena poslovna bilanca, zbog čega je Konstruktor ostao bez dijela opreme koju su dopremili na gradilište, a ostali dio su vratili uz dosta teškoća. Ovo potvrđuje i dokument Trgovačkog suda u kojem piše kako je Pokrajinski sud Innsbruck ugasio KCBS zbog nedostatka imovine.

Franc Šušteršič kasnije nije sretao Ivu Sanadera. “Viđam ga na televiziji, ali ne i uživo. Prošlo je dosta godina, no koliko pamtim u tom poslu su se dešavale neke čudne stvari, međutim najvažnije je da su svi radnici bili isplaćeni.”

Podjednako bizarna je i priča o tvrtki WAPAGG, koja je prvo poduzeće čiji je suvlasnik Sanader, a ugašena je tek 2001. godine. Austrijski poduzetnik koji godinama poznaje Ivu Sanadera, prisjeća se da je njegova tvrtka u Innsbrucku bila smještena u samo jednoj sobi, koja se nalazila u zgradi u vlasništvu Michaela Passera. Službeni naziv glasi WAPAGG d.o.o. za distribuciju trgovačke robe i također je registrirana pri Pokrajinskom sudu u Innsbrucku s datumom 23. svibnja 1986. Poslovođe WAPAGG-a bili su Michael Passer i Günther Walser, a ortaci u vlasništvu uz Passera i Walsera, navedeni su Wilhelm Grissemann i dr. Ivica Sanader. Temeljni kapital iznosio je 500.000 šilinga od čega je Sanader uložio 100.000 odnosno dvadeset posto. Poduzeće je djelovalo do 28. kolovoza 2001., kada je podnesen prijedlog za gašenje WAPAGG-a.

Najintrigantnija osoba u Sanaderovoj poslovnoj prošlosti, upravo je Michael Passer. U prošlosti se bavio i politikom i dogurao da drugog po važnosti dužnosnika u Innsbrucku, međutim nakon poslovnog bankrota i optužbi da je odgovoran za financijske dubioze vjerovnika svoje kompanije, sasvim se povukao iz javnog života. U kratkom razgovoru za Nacional, pojasnio je kako se sada bavi davanjem poslovnih i političkih savjeta. Isto tako, potvrdio je veze s hrvatskim premijerom, ali striktno izbjegavajući govoriti o zajedničkim poslovima.

“Ako me pamćenje služi, mislim da Ivu Sanadera poznam oko dvadeset godina. On je studirao u Austriji, a družili smo se zahvaljujući nogometu jer smo obojica rekreativni igrači. Često smo se susretali, i imamo zajedničke poznanike.” Ivu Sanadera opisuje kao “pametnu osobu koja govori nekoliko jezika”, ali dodaje kako posljednjih godina održavaju rijetke kontakte. Uspio se prisjetiti dvije posljednje situacije: kada je Sanader u Beču posjetio bivšeg austrijskog kancelar Wolfganga Schüssela, kao i u kolovozu 2005. u Splitu gdje su prijateljsku utakmicu igrale reprezentacije Hrvatske i Brazila.

Za razliku od vrlo dobre memorije kada se radi o zajedničkoj sklonosti nogometu, Michael Passer puno lošije pamti poslovnu suradnju s Ivom Sanaderom. Tijekom ponedjeljka u tri navrata sam razgovarao s Passerom, koji je vrlo uljudno odgovarao na općenita pitanja o svom odnosu sa Sanaderom, ali kada bih spomenuo njihove poslove i WAPAGG, doslovno svaki puta Passer nije čuo pitanje i ponavljao bi istu rečenicu “Halo, halo, ne čujem vas. Kakav posao?” a potom bi se veza prekinula.

Stvar je u tome da je Sanaderovo prijateljstvo s Passerom, u kasnijim godinama poprimilo i političke konotacije. Njegova supruga je Susanne Riess-Passer, godinama najbliža suradnica najpoznatijeg austrijskog desničara Joörga Haidera, osnivača Slobodarske stranke (FPO). Zbog njezina ponašanja, u austrijskom političkom životu stekla je nadimak Kobra. Dugo je bila jedna od vodećih političarki i kao osoba od Haiderova povjerenja, postala je potpredsjednica u tzv. smeđe-crnoj koalicijskoj vladi Wolfganga Schüssela. Kada je unutar FPO-a došlo do podjele i Haider osnovao novu stranku, Susanne Riess-Passer ga je slijedila i sada je zastupnica u parlamentu u Beču. Politički analitičari joj ne predviđaju jako uspješnu budućnost jer je kao i njezin suprug pod sudskom istragom uz optužbu da je pronevjerila 600.000 eura. Tužbu je podiglo vodstvo FPO, koje tvrdi kako je Susanne Riess-Passer novac svoje nekadašnje stranke potrošila za privatne potrebe, među ostalim organizirajući i raskošne rođendanske proslave. Spor još nije okončan.

Dok je živio u dijaspori, Ivo Sanader je bio suradnik obitelji Passer. Ali kada se vratio iz Austrije i politički angažirao, Sanader nije bio imućan, tvrde njegovi tadašnji suradnici. Vozio je polovni mercedes i pričao da ima problema s novcem. Kada se politički etablirao, znao je prijateljima povjeriti kako kao dužnosnik nije profitirao u materijalnom smislu, za razliku od Ivića Pašalića i ostalih HDZ-ovih desničara. Povratnički život doista nije ostavljao dojam raskoši. Kada se 1990. vratio u Split, sa ženom i kćerima stanovao je kod suprugine obitelji. Nisu se isticali od susjedstva i pamti ih se kao prosječno imućne građane koji pripadaju srednjoj klasi. Prve dvije godine niti politički nije bio pretjerano prodoran, i jedina funkcija bilo je članstvo u lokalnoj ekipi za razmjenu ratnih zarobljenika. Uspon mu je osiguralo prijateljstvo s Josipom Manolićem, koji je postao politički pokrovitelj Ive Sanadera. Kada su u kolovozu 1992. sastavljane izborne liste, Manolić je bio glavni zagovornik postavljanja Sanadera na visoko mjesto na listi, kako bi uspio ući u Sabor. Bilo je i ideja da ga se kandidira u izbornoj jedinici Split, međutim tamo je ipak kandidiran Boris Dvornik.

Franji Tuđmanu svidio se novi splitski kadar, posebno zbog njegovih veza s Katoličkom crkvom i konzervativnim krugovima. Zato je podržao njegovo promicanje među glavne diplomatske kadrove, a bliski odnosi potrajali su nekoliko godina i kulminirali Sanaderovim postavljanjem na položaj predstojnika Ureda Predsjednika Republike.

Ondje se nije dugo zadržao jer je Tuđman shvatio da Ivo Sanader nema prevelike radne navike i odlazi s posla puno prije svog šefa. Na sve se nadovezao Sanaderov sukob s Gojkom Šuškom i Ivićem Pašalićem, zbog čega ga je Tuđman odlučio smijeniti. Ivo Sanader se i dalje predstavlja kao pouzdani Tuđmanov suradnik, međutim da ga tadašnji predsjednik 1995. više nije cijenio u svojim su memoarima, objavljenim u protekle dvije godine, naveli i Mate Granić i Ankica Tuđman. Sanader se vratio u diplomatsku službu i postao zamjenik Mate Granića. Iz tog razdoblja datira i bliska suradnja i druženje s Miroslavom Kutlom. Tadašnji djelatnici ministarstva vanjskih poslova potvrđuju kako je Kutle, barem jednom tjedno posjećivao Sanaderov ured na Zrinjevcu. Mogući detalji veze Sanader-Kutle, djelomice su razjašnjeni u studenom 2003., kada je u medije došao dokument iz Državnog odvjetništva u kojima su nabrojene gotovinske isplate Miroslava Kutle vodećim dužnosnicima HDZ-ove vlasti. Radilo se o spisu koji sadrži službeno svjedočenje M. Š., bivše financijske tajnice Kutline Globus grupe podatke o gotovinskim isplatama što ih je nekada vodeći državni tajkun plasirao na račune vodećih HDZ-ovaca. Među njima našlo se i ime Ive Sanadera, kome je prema izjavi M. Š., Kutle u dva navrata, tijekom 1995. i 1996. godine, isplatio ukupno 800 tisuća njemačkih maraka.

Ovaj iskaz dan je istražiteljima još u kolovozu 2000., međutim spremljen je u tajni spis i postupak nikad nije pokrenut. Na popisu Kutlinih isplata pod rednim brojem 38., nalazi se sljedeća šifra: „M. Kutle-Hypo“, te rukom dopisani inicijali I. S. i cifra od 750.000 maraka. Za 1996. pod rednim brojem 17. stoji: „M.K. - Hypo- Sa“ i brojka od 50.000 maraka. M. Š. je u iskazu istražiteljima objasnila ”Prilažem gotovinske isplate u iznosu 800.000 DEM sa naznakom Hypo-gosp. Sanader. Ja moram napomenuti da smo mi u to vrijeme dobili kredit od 4.000.000 DEM od Hypo-banke Austrija. Ja poznam ljude u Hypo-banki i mislim da je isključeno da bi oni primili proviziju u tako velikom iznosu da daju kredit. Tada u to vrijeme u uredu se govorilo za koga je taj novac jer da je pomogao oko dobivanja kredita. Vidite na isplatnicama da piše Hypo i SA. Kasnije samo Hypo, a na kraju Hypo S. I. Osobno znam da je tada rečeno da se isplaćuje gosp. Ivi Sanaderu. To je ono što sam čula, ali gotovinske isplate u ovom iznosu su zaista izvršene s naznakom kao što sam već navela”, stoji u spisu koje je tri godine bio pohranjen u Državnom odvjetništvu, a da nitko nije započeo istragu. Ubrzo po objavljivanju ovog dokumenta, Sanader je postao premijer i čitava je stvar stavljena ad acta a o Kutlinim sudskim slučajevima više se ništa ne čuje.


http://www.nacional.hr/articles/view/30645/

 Podržavam ovo što kaže www.nacional.hr.    Nisam za ovo što kaže www.nacional.hr.

pollitika.com, 2008-09-26 u 10:45:12 na vrh stranice

07/11/2007 01:32 - lopovi
Ivo Sanader: Lik i (ne)djelo

Sanaderove afere

Nakon što je ponovljena Latinica na temu Sanaderove imovine i ostalih afera koje nisu nikada završene, odlučio sam ponovo postaviti ovu temu na politiku. Objašnjenje za potrebu ponavljanja ovakvih sadržaja daje i Drago Pilsel novinar Novog lista u ovom prvom videu. Inače stranica je dopunjena cenzuriranim clipom i još nekima iz Latinice pod nazivom Afere bez epiloga. Nadam se da ne zamjerate što vračam priču ponovo. Nek' se ne zaboravi.

1. Otimanje stana:
DrIvo uz pomoć nekih čudnih likova uspijeva isprazniti stan u Kozarčevoj i domoći se čitave kuće u korist svoga tasta i supruge Mirjane. Tu akciju je na vrlo čudan način pokušao opravdati Maček, ali neuspješno. O tome je bilo govora i u Latinici o porijeklu imovine.
Zahvaljujući cnn-u imamo i dokumentaciju. HVALA! Set dokumenata u .pdf formatu možete skinuti ovdje
Nastavak priče zahvaljujući Potjehu Ivo Sanader do besplatnog stana preko ministrice Ane Lovrin
Epilog ove tužne priče po bivše vlasnike - cnn - Kako se izbjegla denacionalizacija sada Sanaderovog stana
Video - Moj Ivo visoko leti

2. 800 000 DM:
Prema tvrdnjama Kutline tajnice Ivo Sanader u nakoliko navrata prima novac od Miroslava Kutle. Radi se o iznosu od 800000 DM (tadašnjih). Taj dio je u Latinici o porijeklu imovine Ive Sanadera gospodin Mirko Galić cenzurirao. Priča se da bi Sanader vrlo vjerojatno morao napustiti Hrvatsku da je to objavljeno. Moj Ivo visoko leti CENZURIRANO 5005.

3. Austrijski kapital:
DrIvo protura tezu da je kapital donio iz Austrije, tj. da ga je tamo zaradio. Iz svih Bečkih izvješća vidljivo je da su obe firme u kojima je DrIvo bio suvlasnik bankrotirale i da su likvidirane. (nacional)

4. Sabor HDZ-a:
Prema tvrdnjama saborskog zastupnika Ivana Drmića Sanader je na čelo HDZ-a došao prijevarom, tj, dodavanjem listića u glasačku kutiju. Prema tvrdnjama Branimira Glavaša odbjeglog HDZ-ovca radilo se o 300 listića koje je on dodao u kutiju. Prema saznanjima iz tiskare gdje su listići tiskani radi se o 268 listića. Bez obzira o kojem se broju radi DrIvo je i na čelo HDZ-a, te zatim i na čelo Vlade došao PRJEVAROM ili krađom, kako tko to gleda.
feral

5. Bechtel:
Sanader, Žužul i Kalmeta sastali su se s Bechtelovim najvažnijim čovjekom Rileyem Bechtelom, te su se dogovarali da izgradnju cestovne dionice Dugopolje-Šestanovac, posao vrijedan dvije milijarde kuna, izravno dodijele ovom američkom građevinskom divu. Deal je propao zbog upliva javnosti.

6. Pliva:
Krajem lipnja ove godine Sanader, Žužul, Čović i Petrović sastali su se u Veroni kako bi vidjeli što učiniti s Vladinim dioničkim paketom u Plivi, odnosno kako postići da se ove farmaceutske tvrtke domogne američki Barr, a ne islandski Actavis. Da su dogovori išli u tom smjeru, dokazuje to što je - dan po povratku iz Verone - Sanader objavio da Vlada, ipak, namjerava prodati svoj udio: dok je u igri bio samo Actavis, prodaja nije dolazila u obzir.

7. Liburnia:
Ljeto 2005. obilježio je Vladin pokušaj da opatijsku hotelsku firmu, vrijednu više stotina milijuna eura, jeftino proda fondovima Darka Ostoje, izdašnog financijera HDZ-ove izborne kampanje. Posao je propao zbog javne buke, a nastradao je samo Damir Ostović, šef Fonda za privatizaciju. On je nastradao samo zato da se odgovornost ne bi protegla do Banskih dvora.

8. Kamen Ingrad:
Vlasnik i direktor ovog građevinskog poduzeća iz slavonskog mjesta Velika od srijede popodne nalazi se u pritvoru i na tome će se, po svemu sudeći, zaustaviti represivno uspinjanje po piramidi krivnje za propast poduzeća i nekoliko stotina ljudskih sudbina. A trebalo bi zakucati i na Sanaderova vrata, jer je njegova Vlada donijela odluku o oprostu 32 milijuna kuna duga Zečevoj firmi i tu je odluku pokušala zatajiti od građana.

9. Anto Bagarić:
U svim dokumentima koji terete Vladu Zeca i njegovu desnu ruku treći potpisnik je i Anto Bagarić tadašnji župan Požeško-slavonske županije, koji pod zaštitom Ive Sanadera sjedi i dalje u Hrvatskom saboru. Svi se pitaju čime je zadužio Ivu .

10. Brodosplit:
Nestručno baratajući olovkom i sklapajući štetne ugovore s njemačkom brodarskom kompanijom Wessels, čelni ljudi Brodosplita (direktor Goran Vukasović, predsjednik Nadzornog odbora i ministar gospodarstva Branko Vukelić, Vukelićev zamjenik Siniša Poljak ...) svojoj su firmi nanijeli gubitak od 16 milijuna dolara, s tim da je šest milijuna iščeznulo o formi provizije. Zasad je Poljak marginaliziran, ali nije isključeno da će u ovoj priči netko završiti i na robiji. Sanader, naime, sad treba žrtve.

11. Lešće:
Premda je najpovoljniju ponudu za izgradnju Hidroelektrane Lešće dao konzorcij predvođen Ingrom (oko 58 milijuna eura), natječaj je poništen zbog formalnih manjkavosti, a Vlada je odustala od ponovnog javnog nadmetanja, te je Ingru uputila da posao nagodbom podijeli s drugim ponuđačem - konzorcijem u kojemu su Končar i Konstruktor. Da je ishod natječaja bio obrnut, kako je bilo planirano, dijeljenja posla zasigurno ne bi bilo.

12. Euroherc:
Da nije izbačen iz HDZ-a, Branimir Glavaš vjerojatno nikada ne bi javnost upoznao sa zavjetom Ive Sanadera da će uništiti velikog osiguravatelja Euroherc. Sanaderu se tako prohtjelo nakon što je vlasnik Euroherca Dubravko Grgić, na sastanku s premijerom u zimu 2004., odbio obilnije sponzorirati predsjedničku kampanju Jadranke Kosor.

13. Maestral:
Tek je združenim naporima sindikata, dubrovačke oporbe i samog lokalnog HDZ-a, u kolovozu ove godine spriječen pokušaj da se lanac dubrovačkih hotela Maestral preproda stranom kapitalu po kratkom postupku i sumnjivoj cijeni, te uz aktivnu ulogu potpredsjednika Vlade Damira Polančeca.

14. Most:
Prvi ugovor na projektu izgradnje mosta do Pelješca, koji će koštati najmanje 300 milijuna eura, i odmah bez javnog natječaja. Riječ je o ugovoru vrijednom desetak milijuna kuna, koji su Hrvatske ceste sklopile s biroom bivšeg ministra u HDZ-ovoj Vladi Jure Radića, a koji se ticao izrade projektne dokumentacije mosta. Cijena mosta se utvrđuje odokativnom metodom.

15. Skladgradnja:
Izlaz s autoceste, koji vodi do premijerova rodnog sela, izgrađen je bez javnoga natječaja, a možda je jasno i zašto, ako se zna da je posao izvela tvrtka Skladgradnja koja je u vlasništvu Ante i Slavena Žužula, rođaka bivšeg ministra. Ova firma, koja ima mizernu građevinsku operativu, dobila je više desetaka milijuna eura vrijedne poslove u cestogradnji. ( Skladgradnja sa 25 zaposlenih i prometom od 1,5 milijuna kuna,2003. godine, dolazi na 628 zaposlenih i dobiti od 15 mil Eura, 2006. godine. )

16. Žužulove isplate:
Još devet mjeseci, nakon što je Žužulamaknuo sa mjesta ministra vanjskih poslova, zbog sramotne afere Imostroj, Sanader dozvoljava da mu se isplaćuje po 27000 kuna mjesečno(ne plaće, jer u to vrijeme prima saborsku i niko ga ne pita za sukob interesa). DrIvo je morao malom pomoći dok se ne snađe.

17. HFP:
U Hrvatskom fondu za privatizaciju se kralo, pljačkalo uzimalo mito i to sve pod budnim očima članova upravnog odbora Damir Polančec, Ivan Šuker, Božidar Kalmeta i Petar Čobanković. Normalno da ih Sanader nije smijenio je oni nisu ništa znali. (nacional)

18. KIM:
Pokušaj prodaje Kim-a marginalnoj tvrtci marginalnoj tvrtki Chemoderm i dugoreškom poduzetniku Ivanu Šimiću. Kim vrijedan 80 milijuna eura trebla je preuzeti tvrtka čija je godišnja dobit 5000 eura. Vukelić preživio. (globus)

19. Satovi:
Novinari prave popis svih Sanaderovih satova ( viđenih u javnosti) i dolazi se do vrijednosti tih satova od 150000 Eura. Nikad nitko nije pokazao na koji način je Sanader došao do toliko satova te vrijednosti, a porezna uprava nije ni pomislila da bi trebala to istražiti. Inače samo za satove je premijer trebao primati premijersku plaću preko četiri godine (ne znam šta je jeo u te četiri godine, žalim ga).

20. Splitska riva:
Ovo baš i nije afera u pravom smislu riječi, ne radi se o krađi ( ako se izuzme krađa identiteta prosječnom HDZ-ovcu). Sanader se na Splitskoj rivi kune u zaštitu generala, ne dozvoljava da ih se proganja kao pse i sl. bedastoće. Nakon jednog sitnog detalja u njegovoj političkoj karijeri, postaje premijer; okreće ploču i uspostavlja zračni most na relaciji Zagreb-Den Hag.

21. Kornatska tragedija:
Postoje razne teorije na koji način se desila tragedija u kojoj su živote izgubili mladi vatrogasci. U tim pričama i teorijama se spominje i zaostalo oružje, curenje goriva iz helikoptera, te druge moguće varijante. Vlada „kupuje“ eruptivni požar i prodaje ga obiteljima stradalih.

Sanaderov doprinos razvoju demokracije:

1. Ukinuo pojam moralne i političke odgovornosti.
U svojim aferama i aferama svojih najbližih osoba pokazao da je moral kategorija koja se ne tiče HDZ-ovaca.

2. Institucionalizirao korupciju.
Iz nepoznatih sfera uveo korupciju u okrilje javne uprave. Zašto bi krali pojedinci kad mogu krasti svi (čitaj moji svi)!

3. Uveo samovolju (? Diktaturu).
Pod ovaj pojam spadaju sve one sjednice Vlade koje su prozvane tajnima ili nazvane telefonskima. To su uglavnom sjednice na kojima je DrIvo informirao svoje ministre što je on odlučio i što oni trebaju blagosloviti, ako ih netko slučajno nešto pita.

4. Uveo „Laži kad god možeš“.
Prema onoj: ako 50% ili više ljudi zna istinu govori samo istinu, a ako samo 10% zna istinu laži koliko možeš. On to radi savršeno uostalom to je i priznao (u interesu Hrvatske).

5. Od saborskih zastupnika pravio idiote(HDZ-ovih).
Veliki broj puta im dozvolio da se razmašu i pričaju ono što misle, da bi zatim došao i rekao im da poližu sve što su rekli ( HRT, HINA, 0,00…).

6. Uveo zgazimestansku logiku.
Sve svoje izgubljene bitke treba prikazati kao pobjede, sve svoje loše projekte pretvoriti u savršene, a sve svoje pljačke u očuvanje nacionalnih interesa ( vidi jamstvenu karticu, most za pelješac i gore navedene afere sve su to „uspjesi“ )

7. Štitio branitelje uništavajući ih.
Sveo branitelje na robu široke potrošnje upisujući da ih ima 500000. Samim tim obezvrijedio i njihove udjele u fondu. Pokazao da jedan vukovarski borac manje vrijedi od čistačice u MUPU.


Ima toga još ali ne da mi se pisati o tome, jer ljudi su ionako ovce i treba im netko takav da ih šiša. Oni vole velike Hrvate.
Ivo je točno takav. Došao je u Hrvatsku 92' skoro kao i Prosinečki, doduše nije reklamirao čarape u Beogradu, nego je dilao slike golih cura po Beču. Nisu ni on ni Prosinečki jadni znali da je u Hrvatskoj već neko sranje ili točnije rečeno RAT.

PS. Sad sam se sjetio još Kalmetina vozača, Rončevičevih kamiona, samog Imostroja, Sunčanog Hvara, HAC-a.

(* I.ĐIKIĆ, V. MARJANOVIĆ Feral 13.9.2006)


http://pollitika.com/sanader-lik-djelo

 Podržavam ovo što kaže pollitika.com.    Nisam za ovo što kaže pollitika.com.

Željko Popović, 2008-09-29 u 21:41:41 na vrh stranice

Dec 14 2007
OTKRIO SAM KORUPCIJU U DRŽAVNOM VRHU!

Robert Matijević, ja i još dosta ljudi smo smijenjeni ili maknuti raznim metodama zato što smo odlično radili svoj posao. Taj sustav generira ljude koji će sprječavati službenike koji rade odlično svoj posao. To je sustav korupcije. Ulovili su ove u gruntovnici, to i nije korupcija. Ovo je korupcija. Tamo se radi o stotinama i kojom tisućom eura. Na ovaj način se peru milijarde!

Već desetljeće traje borba Željka Popovića protiv korupcije u politici, carini i pravosuđu. Iako javno govori o svemu, objavljuje dokumente i podatke, ništa se ne mijenja. Smatra da je korupcija sustavno organizirana i planirana od vladajuće HDZ-ove partije

Iznosite ozbiljne optužbe. Na čemu ih temeljite?

Moram vam reći da je korupcija sustavno i planski organizirana. Ona se nalazi definirana u postupcima, metodama i hrvatskim propisima. To nije slučajno. Korupcija u Hrvatskoj nije sporadično postupak pojedinca nego se ti korupcijski planovi nalaze u hrvatskim propisima, a koja definiraju određena područja. Imamo npr. Zakon o državnim službenicima. Mladen Barišić (ravnatelj Carinske uprave, op. a.) je dolaskom na vlast HDZ-a 2004. izbrisao sve sa položajnih mjesta u Carini što nije "mirisalo" na HDZ. Na pročelnička mjesta je postavio isključivo HDZ-ovce. Kasnije uz pomoć zakona i propisa koji su kasnije definirani (napredovanje, zakon o primopredaji vlasti) govori da se ovi koji su tako dovedeni, ne smiju micati. Ne samo to. Ti isti ljudi, konkurente loše ocjenjuju, izmišljaju disciplinske postupke. Mehanizma za borbu protiv toga nema. Državno odvjetništvo šuti. A na sudovima, iako mnogi državni službenici tuže, ne može se riješiti slučaj deset godina. To je korupcija! Sustavna i organizirana.

Sporost pravosuđa je dio funkcije korupcije. Nijedan sudac nije smijenjen niti disciplinski kažnjen zbog sporog rješavanja slučajeva, ili zato što je odveo predmet u zastaru. Nijedan sudac nije kažnjen zato što je loše sudio. U kakvoj mi to državi živimo!?

Slučaj Matijević

Što želite reći, da su šefove carina mijenjali jer nisu bili podobni?

Robert Matijević, ja i još dosta ljudi smo smijenjeni ili maknuti raznim metodama zato što smo odlično radili svoj posao. Taj sustav generira ljude koji će sprječavati službenike koji rade odlično svoj posao, da to skriva te da im se daju lošije ocjene. To je zabranjeno zakonom i spada u kaznena djela. To je sustav korupcije. Ulovili su ove u gruntovnici, to i nije korupcija. Ovo je korupcija. Tamo se radi o stotinama i kojom tisućom eura. Na ovaj način se peru milijarde!

Na koje sve načine se uzima novac?

Goranu Štroku je državni inspektorat zapečatio hotel i oduzeta mu je protupravno stečena dobit jer nije imao valjanu uporabnu dozvolu. Taj isti Goran Štrok je od državnih tijela očekivao tu dozvolu duže od šest mjeseci. To je nečuveno. Tko je dozvolio gradnju ako nije riješena temeljna infrastruktura? Može se pretpostaviti da je to ucjena. Ako ne daš novac za kampanju ili slično, nastradaš ovako.

Većina carinskih terminala tzv. Carinska parkirališta, nema uporabnu dozvolu. Što je s time? To su mjesta gdje se carini roba. Prema istraživanju našeg sindikata, takvih mjesta ima najmanje pedeset.
Mi smo čak i pokrenuli postupak pred Državnim odvjetništvom, ali to je za njih nepravilnost, a ne kazneno djelo.

Možemo povezati stvari i zapitati se hoće li netko oduzeti protupravno stečenu dobit jer se tu naplaćuje mnogo toga i ostvaruje prihod. Samo u Carinarnici Pula se u godinu dana uprihodi oko 3 milijuna eura. Kako to država misli sankcionirati i odakle im onda pravo kazniti Gorana Štroka?

Smijenjen jer je dobar

S kojeg radnog mjesta su Vas degradirali?

Bio sam voditelj ispostave graničnog prijelaza Požana. U suradnji sa slovenskim carinicima i policijom smo otkrili osam kamiona i u svakom po pet tona kave. Četrdeset tona ukupno. Nakon tog sam degradiran. Nisu nikad to htjeli ispraviti. Imam puno tužbi protiv carine. Tko god zna raditi svoj posao, a nije u igri s njima, oni pokušavaju uništiti.


Šalju ljude po terenu da se ubiju vozeći i do šezdeset kilometara daleko od mjesta stanovanja ili da napuste službu. A s druge strane su dovodili svoje poslušnike i stvarali korupcijski sustav. Najteži oblik korupcije je politička korupcija.

Tko su to ONI? Na koga mislite?

Na HDZ. Mladen Barišić je ravnatelj carine i član predsjedništva HDZ-a. Na listi u prvoj izbornoj jedinici je treći i ulazi u Sabor kao zastupnik i stječe saborski imunitet. Dokaz da je sve to planirano govore činjenice. 2004. je pročistio carinu i postavio poslušnike. Ne odgovara za svoja djela jer je ušao u imunitetnu zonu. On je svoj posao odradio. Stvorio je ekipu s kojom oni idu dalje. HDZ je stvorio korupciju. I to ne sada. 1994. godine tko nije bio u HDZ-u nije mogao biti rukovoditelj nigdje. To je posve jasno. Tada nije bilo drastično kao danas. Oni žele ući u Europu sa svim svojim kadrovima. Neće se moći tek tako micati ljudi sa položaja. Ljudska prava i slično. To je plan. S takvim sustavom, oni žele vladati pedeset godina.

Borba s vjetrenjačama

Misteriozna je 2003. godina zbog statističkih podataka. Prema službenim podacima MUP-a u 2003. godini se dogodilo povećanje otkrivenih slučajeva organiziranog kriminala za tisuću posto u odnosu na prijašnje godine i kasnije godine od kojih se 80 posto odnosilo na izbjegavanje carinskog nadzora. Brojčano to izgleda da sve godine prije i poslije uglavnom broj prekršaja ne prelazi 500 slučajeva, a te zanimljive 2003. je iznosio 4087 slučajeva. Što se te godine dogodilo?

Pod paskom CARDS programa i austrijske carine je formirana ekipa za suzbijanje krijumčarenja. O tome nisam puno znao jer sam kao sindikalist bio potpuno izoliran, ali preko Roberta Matijevića znam da se te godine nešto počelo raditi i rezultat je bio vidljiv. Već 2004. godine je postavljen Barišić za ravnatelja carine i stvari su se vratile u stare okvire.

2006. godine uvedeno je ocjenjivanje službenika i to služi za umanjenje rada i obračun sa službenicima. Od 200 službenika koji rade u carinarnici Pula, njih 40 dolazi iz šire obitelji Antona Uljara, bivšeg ravnatelja Carinske uprave. Oni su privatizirali pulsku carinu. Prije neki dan sam ocijenjen najboljim ocjenama u svojoj ispostavi. Otkrio sam npr. kako je neka roba deklarirana kao engleska, a u stvari je japanska. Oni su skrivali te podatke i nisu ih htjeli poslati na provjeru u Zagreb. Godinu dana su to držali kod sebe u Puli. Ekipa koja je postavljena u kontrolu, odnosno reviziju, su tu ustvari da sprječavaju i snizuju učinak i kvalitetan rad nepodobnima, a na drugu stranu dižu ocjene podobnim. Ja sam dobio ocjenu odličan. Ocjenu sam dobio od čovjeka koji je došao na šefovsko mjesto u carini po natječaju iako bi trebalo da netko od službenika napreduje. Nakon toga mijenja ocjenu iz odličan u dobar sa nekim banalnim razlogom. I demonstrira moć Mladena Barišića. On mene zajebava jer zna da sam podnio hrpu tužbi protiv Barišića i da će to na sudu stajati godinama, a on odlazi u Sabor i ima imunitet i pojeo vuk magarca.

Meni je trebalo jedanaest godina da naplatim putne troškove. Nedavno sam dobio 150 tisuća kuna za putne troškove, a tužio sam 1996. godine. Ti troškovi su nastali tako što je Antun Uljar postavio svoju rodbinu na moje radno mjesto, a mene je poslao 50 ili 60 kilometara dalje da putujem i nisu mi htjeli platiti putne troškove. Sedam godina sam radio na terenu po cijeloj Istri.

Mislite da netko pokušava razotkriti korupciju?! Oni stvaraju korupciju.

Zanimljivo je da se neki slučajevi tužbama uspijevaju riješiti. Ljudi dobiju odštetu, ali oni koji su tu štetu prouzročili ne odgovaraju. Ljudima se isplati novac iz državnog proračuna, a krivci poput Mladena Barišića završe u Saboru.

Imaju plan očistiti državnu službu od nepodobnih i postaviti svoju ekipu i ostati na vlasti dugo vremena te ostvariti plan Franje Tuđmana o dvjesto bogatih Hrvatskih obitelji.

Što je s Robertom Matijevićem?

Mladen Barišić ne želi Roberta Matijevića u Carini. Ne želi izvrsnog carinika u Carini. On je bio šef službe za suzbijanje krijumčarenja. Mi sve znamo, jasno nam je što se događa. Morate čekati pravdu deset do petnaest godina. Strašno je to i nemate se kome obratiti.
Činjenice su da se zakoni ne poštuju, u Carini se namještaju stvari. Ocjene služe za borbu protiv poštenih ljudi. Borba protiv sustava iznad sustava je nemoguća i suluda.

TKO JE ROBERT MATIJEVIĆ?

Javnosti je malo poznato da je Robert Marijević 2002. godine sa posebno oformljenim timom za suzbijanje krijumčarenja u Carini RH, izvršio nadzor poslovanja TDR-a i tom prilikom otkrio milijun i sedamsto tisuća markica za cigarete za tržište Crne Gore. Otkrivene su u proizvodnoj hali, a ne u sefu gdje se trebaju čuvati i sve su imale isti serijski broj. Sve je to proslijeđeno nadležnim tijelima kaznenog progona. To spada u najteža djela protiv platnog prometa RH. Rezultat je bila kaznena prijava protiv Matijevića za pomaganje u švercu kavom. Predmet s markicama nestaje. Robert Matijević je suspendiran s mjesta pomoćnika ravnatelja Carine i šefa odjela za suzbijanje krijumčarenja. Nakon tri godine suspenzije je oslobođen optužbe jer je istina zapravo da je vlastitim nadzorom otkrio kamion švercane kave, te daljnjim postupanjem otkrio i skladište te niz tvrtki koje su povezane u lanac za šverc kave, "proglašen krivim za neefikasnu istragu". Robert Matijević niti danas nije vraćen na posao. Njegov odjel za suzbijanje krijumčarenja je ukinut.

TDR puni 7 posto državnog proračuna. Nikad ništa nije bilo s tim markicama. Slučaj je nestao. Matijević se taknuo u 7 posto državnog proračuna, a to je nešto puno veće od svih nas.

 Podržavam ovo što kaže Željko Popović.    Nisam za ovo što kaže Željko Popović.

Željko Popović, 2008-09-29 u 21:53:35 na vrh stranice

Feb 04 2008
Duhanska mafija je u sprezi s državom i politickim strankama

Duhanska mafija je "majka svih mafija", jer proizvodi "legalnu drogu" i radi u sprezi sa državom, izjavio je Munir Podumljak, predsjednik udruge Partnerstvo za društveni razvoj, gostujući u emisiji "Nedjeljom u dva".

Tvrdnju je potkrijepio primjerom slučaja koji se dogodio prije nekoliko godina kada je kontrola u Tvornici duhana Rovinj našla 800.000 markica sa istim serijskim brojem, a za koje se utvrdilo da su tiskane u Crnoj Gori. "Istraga o tome nije provedena i nitko za to nije odgovarao, iako je država morala utvrditi kako su markice stigle u TDR i tko je odgovoran", rekao je Podumljak, i dodao kako nemamo neovisni kazneni progon.

Također, Podumljak je izjavio kako se hrvatske stranke financiraju iz "duhanskih crnih fondova", a kao dokaz je naveo prisustvovanje državnog vrha na otvaranju jednog pogona TDR. Napomenuo je i kako je EU proglasila Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, BiH i Sloveniju "Balkanskim trokutom" i ključnim područjem za šverc cigareta.

Predsjednik Udruge za partnerski razvoj Munir Podumljak je u Hrvatsku stigao iz Sarajeva potkraj 90-ih. Iza njega je rad u mnogobrojnim udrugama civilnog društva, IFOR-u, ali i staž u Armiji BiH. Četiri godine bio je pripadnik specijalne postrojbe MUP-a BiH. Nakon dolaska u Zagreb počinje voditi nevladinu udrugu Partnerstvo za društveni razvoj, koju financiraju Europska komisija te finsko i američko veleposlanstvo. Na čelu te udruge je gotovo 15 godina.

Kaže kako je cjelokupno njegovo djelovanje nastalo iz - emocija. "Ako osjetim nepravdu, idem vidjeti što mogu napraviti", kaže. Tako je, dodaje, ušao u rat, u civilno durštvo i borbu protiv korupcije. U posljednje vrijeme sve više i više građana javlja se njegovoj udruzi i prijavljuje korupciju, bilo anonimno bilo javno.

I velik broj novinara tražio je ili traži zaštitu ove udruge. Posebno oni koji se bave istraživačkim novinarstvom i zbog "gadnih tema" teško pronalaze razumijevanje u svojim redakcijama. Podumljak posebno ističe posljednji slučaj novinara Dušana Miljuša, kojemu je javno, u dnevnim novinama, nakon tekstova o ubojstvu Davora Zečevića, objavljena tzv. čitulja. Da tada nismo odmah reagirali, kaže, mogli smo imati prvi slučaj ubijenog novinara u Hrvatskoj.

U Miljuševom slučaju novo je, kaže, da će on najvjerovatnije biti smijenjen sa mjesta glavnog urednika crne kronike Jutarnjeg lista. Podumljak to dovodi u vezu s nastupom u Latinici i Otvorenom zbog izjava o porijeklu imovine i sprege medija i organiziranog kriminala. Dodao je kako to nije jedini slučaj. Napomenuo je i slučaj Renate Ivanović koja je odustala od novinarstva, jer je prva potegnula pitanje u slučaju Asima Kurjaka.

Veza između vlasti i duhanske mafije su "duhanski crni fondovi" kojima se financiraju političke stranke i "zahtjevi" onih koji su na vlasti. Za te navode Podumljak nije iznio nikakav konkretan dokaz. Dovoljna je, kaže, činjenica da je otvaranju jednog odjela TDR-a prisustvovao kompletni državni vrh. Spornim drži i činjenicu da nije poznat vlasnik TDR-a.

Podumljak je kazao i kako je Zagrebačka gradska vlast "uspješna zločinačka organizacija". Kaže kako se njegovoj organizaciji javio čitavi niz nezadovoljnih građana koji su ih upozorili na određene nepravilnosti i nezakonistosti. Naveo je slučaj koji je prijavila udruga EKO - Grad Zagreb platio tvrtki CIOS za preseljenje nelegalno izgrađenog objekta, a s druge se strane ruše privatnih osoba, kuće i sl. Za suradnu s organiziranim kriminalom optužio je Gradsko poglavarstvo, kojega štite organi gonjenja. Gradonačelnika Milana Bandića drži direktno odgovornim za takvu situaciju, jer je "capo di tutti capi" u svom poglavarstvu. Spomenuo je slučajeve Vrbani, Cvijetni trg, te izgradnju previsokih poslovnih zagrada na Prisavlju.

Podumljak je u jednom trenutku u rukama imao tri kilograma droge. Tu drogu, kazao je u svojoj je garaži našao djelatnik MUP-a Mario Bertina. Oni su drogu poslikali i poslali u Ravnateljstvo policije. O tome ih nitko nikad nije pitao i ne znaju što se s drogom dogodilo. Naveo je kako je Partnerstvo za društveni razvoj preko policajca Bertine nekim slučajevima, koji nisu procesuirani, mogao pribaviti "krunskog svjedoka".

"Hrvatsko društvo nije u većini korumpirano, a građane na mito i korupciju prisiljava politika", kazao je Podumljak. Dodao je kako ga nije strah, budući da se zamjera političarima, te mu se tu i tamo prijeti. "U radu me vodi vlastita savjest i od njega neću odustati. Ne mislim se baviti politikom i svoj rad na unapređenju civilnog društva ću nastaviti", zaključio je Podumljak, a donosi Hrt.hr

 Podržavam ovo što kaže Željko Popović.    Nisam za ovo što kaže Željko Popović.

www.index.hr, 2008-10-02 u 22:28:39 na vrh stranice

Zagorec prao novac u Alpe Jadran banci?

"NEVADA Trading Ltd. off shore tvrtka na čiji je račun od 1997. do 1999. tvrtka RH Alan, koja je bila u sustavu Ministarstva obrane i na čijem čelu je bio general Vladimir Zagorec kao zamjenik ministra, prenijela je 19 milijuna dolara državnog novca", piše današnje izdanje Slobodne Dalmacije u čijem se tekstu navodi kako je general Vladimir Zagorec prao novac u Alpe Jadran banci.

Šifre su krile novac

Naime, najveći izvor financiranja Alpe Jadran banke iz Splita, odnosno njezina većinskog dioničara Luke Jerića i s njim povezanih osoba, od kraja 1999. godine upravo je izraelska tvrtka Nevada Trading Ltd., a što stoji u rješenju Hrvatske narodne banke od 6. prosinca 2000. godine. Slobodna Dalmacija tvrdi na temelju objavljenih faksimila kako je rješenje nastalo na temelju kontrole Alpe Jadran banke, koju je u kolovozu 2000. obavio HNB.

"Nalozi za prijenos novca bili su zaštićeni šiframa GATA, LEX i XL, a Zagorec je tada tvrdio da se radilo o dugu za nabavu oružja HV-u", navodi list dodajući kako u prilog pranju novca govori i činjenica da je uplatom novca od Nevada Trading Ltd. suvlasnički udjel u banci stekao Amos Kotzer iz Izraela, koji je tijekom 90-ih kao prijatelj i poslovni partner Hrvoja Petrača organizirao nabavu velikih količina oružja za Hrvatsku u vrijeme embarga.

Transkripti razgovora poveznica Petrača i Jerića

Poveznica između Petrača i Jerića jesu transkripti telefonskih razgovora, navodi dnevnik iz Splita citirajući razgovor vođen 18. veljače 2000. kada je Petrač tražio izvjesnu Milenu koju je pitao “je li išlo što iz Alpe Jadran banke”. Ona mu je odgovorila da je “išlo 95 tisuća dolara, a ostatak u ponedjeljak”, te da je Jerić rekao da “ide 1,5 milijun”. Prema verziji Luke Jerića, stoji u Slobodnoj Dalmaciji, on je bio likvidator banke, koja je tada vraćala 100 milijuna maraka tvrtkama koje su u Alpe Jadran banci držale depozite.

 Podržavam ovo što kaže www.index.hr.    Nisam za ovo što kaže www.index.hr.

www.jutarnji.hr, 2008-10-06 u 14:04:46 na vrh stranice

06.10.2008 13:50
Crna kronika
Ubijena Ivana Hodak

ZAGREB - Ivana Hodak, kćerka zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka koji, među ostalim, brani umirovljenog generala Vladimira Zagorca i bivše potpredsjednice hrvatske Vlade Ljerke Mintas Hodak, ubijena je jutros u zgradi u Ulici Pavla Hatza, u neposrednoj blizini sjedišta zagrebačke policije.

- Ne mogu razgovarati. Ubili su mi kćer pred kućom. Pogodi tko stoji iza toga - još u šoku izjavio je odvjetnik Zvonimir Hodak oko 11.40 sati, kada smo ga nazvali namjeravajući ga pitati hoće li podnijeti žalbu u postupku u kojem zastupa Vladmira Zagorca, optuženog za ratno profiterstvo.

Šokirani Hodak nije bio u stanju razgovarati s novinarima, no njegova rečenica: "Pogodi tko stoji iza toga" mogla se shvatiti kao aluzija na postupak u kojemu zastupa Zagorca, te strahove koje je Zagorec imao u vezi s dolaskom u Hrvatsku.

 Podržavam ovo što kaže www.jutarnji.hr.    Nisam za ovo što kaže www.jutarnji.hr.

nacional.hr, 2008-10-06 u 20:22:19 na vrh stranice

20.08.2007. | br. 614
AFERA DRAGULJI
Hodak manipulira izjavama o Rothaichneru

Zvonimir Hodak, hrvatski odvjetnik odbjegloga generala Vladimira Zagorca, nije govorio istinu kad je prošlog petka za Večernji list izjavio da je Zagorčev tim nagovorio Josefa Rothaichnera da dođe svjedočiti u Hrvatsku u Zagorčevu korist. Državno odvjetništvo tvrdi da je Rothaichner Zagorcu donio dijamante vrijedne najmanje 5 milijuna dolara te da ih je Zagorec otuđio, zbog čega je protiv Zagorca pokrenut kazneni postupak.

Rothaichner u Hrvatsku nije došao svjedočiti obrazlažući to strahom za vlastitu sigurnost. Međutim, Hodak je prošlog petka izjavio da su uvjerili Rothaichnera da mu u Hrvatskoj ne prijeti opasnost i da je hrvatsko pravosuđe dovoljno neovisno te da mu sud ništa neće “natovariti“. Rothaichner je za te novosti doznao nekoliko sati nakon objavljivanja teksta u Večernjem listu. Suradniku je ispričao da s njim nitko iz kruga Zagorčevih ljudi i odvjetnika uopće proteklih dana nije kontaktirao te da se on nije predomislio i odlučio doći svjedočiti u Hrvatsku. To pokazuje da Zagorec nastavlja manipulirati ne bi li olakšao svoju sve težu pravnu situaciju, nakon što ga je prvostupanjski Zemaljski sud u Beču nedavno odlučio izručiti Hrvatskoj.

 Podržavam ovo što kaže nacional.hr.    Nisam za ovo što kaže nacional.hr.

Hina, 2008-10-24 u 21:38:18 na vrh stranice

23.10.2008 12:13
Hrvatska Astaldiju i Hypo banci mora isplatiti više od 78 milijuna eura

Na temelju dva izgubljena spora pred arbitrima u Beču i Londonu Hrvatska će morati isplatiti više od 78 milijuna eura dvjema stranama - talijanskom Astaldiju i austrijskoj Hypo Alpe Adria banci.

Zbog otkazanog posla na autocesti Zagreb - Goričan Republika Hrvatska će talijanskoj tvrtki Astaldi isplatiti 44,3 milijuna eura, dok će Hypo banci zbog slučaja Slavonske banke isplatiti odštetu od 34,5 milijuna eura u 12 rata.

U oba slučaja hrvatska strana odustala je od nagodbe prije donošenja presude u arbitraži i tako na kraju bila prisiljena poštovati odluke arbitara.

Kako neslužbeno odznajemo, Hypo banka je pristala na diskont u visini 20 posto na prvotni iznos koji je premašio 44 milijuna eura prema odluci londonskog arbitra. Naknadu će Hypo banci isplatiti DAB iz svoje vlastite imovine, dok će Astaldi biti isplaćen iz državnog proračuna.

Hrvatska će država uskoro zatvoriti višegodišnje sporove s tvrtkom Astaldi i s Hypo bankom koje je izgubila na arbitražama u Beču i Londonu i to nagodbama temeljem kojih bi se umjesto ukupnog iznosa od oko 110 milijuna eura koliko je predviđeno arbitražnim presudama, Astaldiju i Hypo banci platilo ukupno oko 79 milijuna eura, doznaje se danas iz izvora bliskih Vladi.

Prihvati li hrvatska Vlada na sutrašnjoj sjednici nagodbe s Astaldijem i Hypo bankom ugovori o tim nagodbama bit će potpisani uskoro.

Oba spora vezana su uz slučajeve još s kraja 90-ih godina, u slučaju talijanskog Astaldija za raskid koncesijskog ugovora za gradnju 97 kilometara autoceste Zagreb-Goričan.

Astaldi ni nakon produženja rokova nije uspio za taj projekt zatvoriti financijsku konstrukciju, a ugovor je raskinut krajem 90-ih, nakon čega je Astaldi pokrenuo arbitražu u Beču.

Hrvatska je arbitražu izgubila 2004. i nakon toga pred nadležnim austrijskim sudovima pokrenula postupke za njeno poništenje i time iscrpila sve pravne mogućnosti u tom slučaju.

Arbitražom je naloženo da se Astaldiju isplati iznos od 37,1 milijun eura, a s kamatama se taj iznos popeo na ukupno 64,9 milijuna eura.

Nagodbom je, kako se doznaje, dogovoreno da se plati ukupno 44,35 milijuna eura u tri obroka - po 15 milijuna 29. listopada i 15. prosinca ove godine, a preostalih 14,35 milijuna početkom ožujka iduće godine.

Ta su sredstva predviđena u državnom proračunu u kojemu je Vlada nedavno preraspodjelom povećala stavku za pokriće sporova.

Astaldi je pokrenuo i arbitražni postupak u Bruxellesu, a dogovoreno je da trošak tog postupka od 1,3 milijuna eura po pola plate Hrvatska i Astaldi.

Spor s Hypo bankom vezan je uz privatizaciju Slavonske banke - Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) je u srpnju 1998. prodala po 17,5 posto te banke Hypo banci i EBRD-u, a nakon toga je Hypo kupila od EBRD-a njenih 17,5 posto, te dokapitalizacijom postala većinski vlasnik.

Naknadno se pak utvrdilo da rizici u bilanci banke, koju je radio menadžment Slavonske banke, a potvrdio DAB, nisu bili točno navedeni.

Hypo je DAB-u 2002. predlagao nagodbu, ali je to odbijeno, pa je 2003. pokrenuo arbitražu u Londonu, a krajem prošle godine Hrvatska je tu arbitražu izgubila.

Hypo banci je dosuđena glavnica od 30,67 milijuna eura, a uz kamate i naknade troškova ukupan se iznos penje na oko 44,5 milijuna eura. Uz to od dana odluke (27. prosinca 2007.) do izvršenja obveze teku kamate od 4.901 eura dnevno.

Vladini izvori navode i kako je dogovoreno da obveze u slučaju tužbe malih dioničara, jer Hypo banka nije dala javnu ponudu za preuzimanje Slavonske banke nakon što je postala većinski vlasnik, budu obveza Hypo banke.

Oba ta slučaja otvaraju i pitanja zašto je netko potpisivao nepovoljne ugovore za državu, što je s odgovornosti menadžmenta Slavonske banke za krive podatke, ali Vladini izvori ističu da je to pitanje za druge, za Državno odvjetništvo, te da Hrvatska mora poštovati sudske i arbitražne odluke.

U slučaju Astaldi iscrpljene su sve pravne mogućnosti, preostalo je ili to ne platiti i na dug gomilati kamate od 10.000 eura dnevno, ili pokušati s Astaldijem naći rješenje, kaže Vladin izvor koji je osobno i mišljenja da se presuđuje na štetu Hrvatske, jer arbitri uglavnom kada neka privatna tvrtka tuži državu, a pogotovo ako ta država nije članica EU, presuđuju protiv države.

Arbitraža u slučaju Hypo banke je dugo trajala, neki se svjedoci nisu odazvali na poziv DAB-a, a visoki Vladin izvor tvrdi i kako je tadašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić bio svjedok na strani Hypa.

Upita za te tvrdnje, Linić ih je nazvao lažima. Za svjedoka me je zvao Hypo, odgovarao sam na pitanja i DAB-a i Hypa i arbitra, govorio o naporima uloženim da se pomogne Slavoniji i njenom gospodarstvu, kaže Linić poručujući kako iz Vlade ne žele položiti račune za štete napravljene lošim ugovorima.


business.hr

 Podržavam ovo što kaže Hina.    Nisam za ovo što kaže Hina.

www.hrt.hr, 2008-11-11 u 19:35:19 na vrh stranice

11.11.08.
Mafija okreće 7 posto BDP-ja

Mafija je organizacija s najvećim prometom u poslovanju u Italiji. Organizirani zločin u Italiji godišnje napravi promet od 130 milijardi eura, što je sedam posto bruto domaćeg proizvoda, objavljeno je u godišnjem izvješću trgovinske i poduzetničke udruge Confesercenti u Rimu.

Analiza Confesercentija navodi reketarenje, ilegalne zajmove, krađu, prijevare i krijumčarenje kao glavna poslovna područja zločinačkih organizacija.Veliki novčani iznosi svakodnevno se prelijevaju iz džepova talijanskih poduzetnika i trgovaca u ruke mafijaša. Primjerice, mafija godišnje zarađuje 250 milijardi eura na zelenašenju i iznudi, navedeno je u izvješću.

Financijska kriza opterećuje mnoge poduzetnike koji zbog toga postaju žrtve mafije, a 180.000 talijanskih trgovaca trenutačno je u rukama zelenaša. Mafija se bogati na sve većoj količini ilegalno proizvedene robe, na ilegalnim kladionicama i isto tako ilegalnoj gradnji, što joj donosi promet od deset milijardi eura.

Confesercenti je upozorila na opasnost sve većeg upletanja mafijaških organizacija u legalna poduzeća. Taj problem pogađa čak velika talijanska poduzeća, u prvom redu građevinska, koja će radije surađivati s mafijom nego prijaviti njezine pokušaje ucjena.

U proizvodnji i trgovini namirnicama mafija je u nekim talijanskim regijama preuzela nadzor. Ribarstvo, mljekarstvo te trgovina kavom i kruhom u Napulju praktično su potpuno u rukama Camorre. Ona upravlja napuljskim pekarnicama, njih oko 2.500, a mafija u velikom stilu sudjeluje i u poslovanju noćnih lokala i u trgovini na veliko, tvrdi talijanska trgovinska i poduzetnička udruga Confesercenti.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

Krešimir Cerovac, 2008-12-03 u 13:18:39 na vrh stranice

Promišljanje uz aktualnu financijsku krizu
Kriza nije samo financijske prirode

Kako će svijet stvarno izgledati u skoroj budućnosti ovisi u prvom redu o gospodarskim uvjetima za koje će se čovječanstvo opredijeliti. Pitanje zakonitosti Novog doba svodi se zapravo na pitanje etičkog strukturiranja njegove ekonomije, jer je ona tijekom povijesti mnogo puta postavila ljudsku egzistenciju na potpuno nove odnose. Mnogi ekonomisti smatraju da suvremena ekonomija neće uspjeti riješiti mnoge aktualne probleme, primjerice nezaposlenost, jer odlazi sve više u svijet iluzija. Pritom je glavna iluzija shvaćanje da je stalan rast nužnost i odgovor na sve gospodarske probleme. Iluzija je također shvaćanje da se ne može pojaviti problem oskudice, te da će uvijek postojati neograničena supstitucija, odnosno da čovječanstvu neće nikada ponestati neki bitni proizvod, energent ili sirovina. Zbog toga se sadašnje vrijeme odlikuje nesavjesnim i bezobzirnim odnosom čovjeka prema prirodi i prirodnim resursima. Filozofija stalnog ekonomskog rasta stvorila je gotovo neizdrživ pritisak na prirodni okoliš. No, ta ideologija ne stoji samo u pozadini ekološke, već i mnogih političkih i društvenih svjetskih kriza. A jedna takva pojavila se upravo nedavno. Način kako se danas mjeri gospodarski rast znak je beznadne kulturne nerazvijenosti, gubitak središta. Slobodno se može kazati da je takva ideologija značajno pridonijela dekristijanizaciji što se nadvija nad cijelim narodima i zajednicama, koji su nekoć bili bogati vjerom i kršćanskim životom, kao što je to naglasio papa Ivan Pavao II. u enciklici »Sjaj istine« (Veritatis splendor), čija je petnaesta obljetnica (ne)obilježena u kolovozu ove godine.

Potreban nov pristup u shvaćanju novca

Moderna se ekonomija sastoji od dvaju povezanih podsustava: jedan stvara opće dobro (blagostanje) i sastoji se od tvornica, kuća, farma, dućana, energetske, prometne i komunikacijske infrastrukture, od ljudi koji rade, bolnica, škola, restorana i svega gdje se stvaraju dobra i usluge. Drugi podsustav stvara i distribuira novac kao prikladan mehanizam za raspoređivanje bogatstva. U zdravome gospodarstvu novac nije dominantna vrijednost i nije jedino sredstvo razmjene. Patologija ulazi u gospodarski sustav kad novac kao sredstvo olakšavanja trgovine počinje određivati svrhu života i pojedincima i cijelomu društvu. Ljudski, društveni i prirodni kapital, o kojima ovisi blagostanje svakoga društva, postaju predmetom žrtve na oltaru stvaranja novca. Nažalost, danas oni koji već imaju novac sve više prosperiraju na račun onih koji ga nemaju. Najveći profit odlazi onima koji se bave čistim financijama. Nastojanjem da stalno stvara sve više novca za one koji ga već imaju, vrlo često na štetu prirodnog, ljudskog, institucijskog i društvenog kapitala, na čemu počiva, i o čemu ovisi svako društvo, novčani sustav postaje poput raka koji izjeda svoga domaćina i na kraju ga uništava. Stvarajte novac, ako možete i pošteno - ali svakako stvarajte novac, poruka je današnjeg globaliziranog gospodarskog sustava. Najmoćniji svjetski instrument upravljanja nisu vlade, pa čak ni globalne korporacije, nego je to globalni novčani sustav koji sve više opasno izmiče nadzoru.

Novac je toliko organski srastao s društvenim sustavima društva da su pojedinci jednostavno upijeni u taj sustav. Upijenost pojedinaca u gospodarski sustav posebice je vidljiva u izgubljenom vremenu današnje kulture. Nakon desetljeća raznih tehnoloških otkrića, koja su trebala uštedjeti vrijeme, rezultat je da ljudi imaju sve manje vremena. Vrijeme sve brže leti. Društvo biva vremenski osiromašeno. A destrukcija vremena dovodi do uništavanja kvalitete života, odnosno gube se vrijednosti i osjećaji što je ljudsko biće i obitelj se rastače. U vrlo realnom smislu mnogi životi postaju sve kraći i kraći, iako se u medicinskom smislu život produžuje. Samo novi pristup u shvaćanju novca može vratiti vrijeme u ljudske živote.

»Nova ekonomija« nije uspjela

Tržište, uključujući i financijsko poslovanje, treba određene polazne moralne pretpostavke koje samo po sebi nije u stanju proizvesti: Ekonomski sustav sam po sebi ne posjeduje kriterije koji bi dozvoljavali da ispravno razlikujemo nove i uzvišenije oblike zadovoljavanja ljudskih potreba od novih uvedenih potreba koje ometaju oblikovanje zrele osobnosti, naglašava papa Ivan Pavao II. u enciklici »Stota godina«. Nedavna financijska kriza, najveća nakon velike krize tridesetih godina prošlog stoljeća, a koja je posebice zahvatila SAD, ali i Europu i Aziju, upućuje na nešto što socijalni nauk Crkve jasno naglašava: Kad god gospodarski ili financijski sustav ulazi u krizu, ili se postupno rastače, uzroci tome nisu samo gospodarske ili financijske prirode, već leže i u globalnom moralnom sustavu. Financijska kriza je jasno pokazala da svi mogući izvori i potencijali što su stavljeni čovjeku na raspolaganje, ako nisu moralno usmjereni i upravljeni dobrobiti ljudskog roda, lako se okreću protiv samog čovjeka te ga guše, a na što je Ivan Pavao II. upozorio u enciklici »Socijalna skrb«. Na sastanku u Parizu 8. i 9. listopada ove godine nadbiskup Münchena Reinhard Marx, predsjednik Komisije za socijalna pitanja Biskupske konferencije Europske zajednice (COMECE), izjavio je: Socijalni nauk Crkve je davno spoznao ideju potrebe globalnog upravljanja da bi se uspostavila pravednost, razvidnost i odgovornost na svjetskim financijskim tržištima. Došlo je vrijeme da se primijeni taj socijalni nauk. Važno je da naše vlade i sve EU ustanove počnu brinuti o socijalnim posljedicama, koje će mnogi ni krivi ni dužni zbog financijske krize snositi. Došli smo do trenutka kad europski socijalni model treba spriječiti da se financijska kriza ne pretvori u političku i socijalnu.

Financijska je kriza jasan znak da tzv. »nova ekonomija« i njene rizične investicije nisu uspjeli. Nagli rast financijskog tržišta nije odgovarao stvarnom rastu gospodarstva i konkretnom razvitku društva, pa je u mnogim državama došlo do umjetno stvorenog i »napuhanog« bruto domaćeg proizvoda. A jedini stvarni rast u toj krizi bile su zapravo goleme provizije i profiti banaka, te astronomske novčane nagrade za »uspješne« menadžere. Da bi se održao lažni rast, banke su financirale stvari bez jamstava i odobravale sumnjive zajmove. Zanimljivo je da su demokrati pod Clintonovom administracijom u SAD-u zapravo stvorili zakonodavni okvir koji je poticao kreditne ustanove da posuđuju novac visoko rizičnim pozajmljivačima bez odgovarajućeg jamstva. Uvedena je deregulacija tržišta, koja je dovela do slabljenja nadzora i povećanja rizičnih financijskih aktivnosti. Regulacija samim zakonom tržišta vrijeđa društvenu pravdu, »jer ima mnogo ljudskih potreba koje tržište ne može zadovoljiti«. Treba zagovarati razumnu regulaciju tržišta i ekonomskih inicijativa, po ispravnoj ljestvici vrijednosti i u cilju općeg dobra (Katekizam Katoličke Crkve). Ekonomija se je ponajprije temeljila na »zdravlju« njenih financijskih tržišta, a ne na stvarnom rastu industrije i proizvodnje. Usto, da apsurd bude veći, tako prikazani gospodarski se rast nije temeljio ni na povećanju zaposlenosti. Ukratko: stvoren je gospodarski sustav koji je promovirao pohlepu a »kažnjavao« samosvladavanje. A neuredna pohlepa za novcem redovito proizvodi opake učinke. To je jedan od uzroka mnogih sukoba što smućuju društveni red, upozoravao je papa Ivan Pavao II. u enciklici »Stota godina«. I upravo to se je dogodilo.

Naplata za zaradu stečenu špekulacijom

Činjenica je da su banke u Hrvatskoj, zasada, sigurne jer nisu ulazile u razne špekulacije koje su poput domino-efekta destabilizirale cijeli svjetski kreditni sustav. No, neki odjeci krize vjerojatno će se ipak osjetiti. Ipak, ne treba zaboraviti da je Hrvatska već imala nekoliko bankovnih slomova. Najsvježiji je primjer iz 2002. godine kad je Riječka banka izgubila 98 milijuna dolara zbog lažnih transakcija knjigovodstva. Nakon što se je saznalo za gubitak, došlo je do navale štediša koji su počeli dizati svoje uloge. Procjenjuje se da je u kratko vrijeme podignuto 800 milijuna eura, pa su u proces morale ući Hrvatska narodna banka i neke druge banke tiskajući nove novčanice i dajući nove zajmove da se ne bi gubitak Riječke banke prelio na cijeli hrvatski bankovni sustav. Strani vlasnik Riječke banke pritom nije »ni prstom mrdnuo«! Činjenica je da je Hrvatska dosada uložila na teret svog Proračuna iznimno velika sredstva za rehabilitaciju banaka (1991, 1996, 1998. i 2002). Neki procjenjuju da to odgovara iznosu od 25 do 30 posto od sadašnjeg bruto domaćeg proizvoda.

Općenito gledajući, mnoga obećanja neoliberalnih ekonomista pokazala su se pogrešnima. Gotovo svaki projekt koji je poduziman na temelju njihovih savjeta rezultirao je za veliku većinu povećanim siromaštvom, ali redovito praćen s bajoslovnim profitima za nekolicinu. Socijalni nauk Crkve jasno govori: Razvitak gospodarskih djelatnosti i rast proizvodnje namijenjeni su namirivanju ljudskih potreba. Ekonomski život ne ide samo za porastom proizvodnje dobara i za povećavanjem dobiti ili moći; on je najprije upravljen služenju osobama, cijelomu čovjeku i svoj ljudskoj zajednici. Vođena vlastitim metodama, ekonomska djelatnost da bi odgovorila naumu Božjem o čovjeku, mora se odvijati u granicama moralnog reda, u skladu s društvenom pravednošću (KKC).

Budući da su postojale rijetke prilike za konkretne investicije, ili jer je vrijeme povrata investicija bilo dugo, bogati su uočili da mogu uvećavati zaradu samo kroz razne špekulativne mjere koje gotovo ništa ne pridonose stvarnim ljudskim potrebama. To su grijesi protiv 7. Božje zapovijedi na koje bi Crkva trebala izravnije i energičnije upozoravati, iako o tome nešto govori Katekizam: Moralno su nedopušteni još i: špekulacija kojom se umjetno mijenja procjena dobara, u cilju da se od njih izvuče korist na štetu drugoga. To je zapravo opis onoga što se danas prihvaća kao normalno »stvaranje bogatstva«. Zabrinjavajuća je činjenica da relativno mali broj pojedinaca i korporacija nadzire silan kapital i, budući da ne može povećati taj kapital željenom stopom porasta, poseže za financijskim operacijama i špekulacijama. No, teorija koja od dobiti čini jedino pravilo i posljednji cilj ekonomske djelatnosti moralno je neprihvatljiva, napisao je papa Ivan Pavao II.

Izgradnja moralnog društva - imperativ

Stalan rast ne može biti odgovor na svjetske gospodarske probleme. Bude li ekonomski razvitak napredovao, kao što je bilo posljednjih stoljeća, na katastrofalan će način zakrčiti put prema zdravoj budućnosti. Prijeko je potreban prijelaz iz ekonomije koja je orijentirana na porast prema ekonomiji koja je orijentirana na ravnotežu. Danas se uz neoprostivu bijedu nedovoljne razvijenosti suočavamo i s isto tako nedopustivim pretjeranim razvojem, koji je, poput nerazvijenosti, također suprotan istinskom dobru i pravoj sreći (»Socijalna skrb«). No, nažalost, nikakvo moralno nagovaranje i uvjeravanje neće promijeniti navike društva pokvarenoga neobuzdanim konzumizmom. Što zapravo čovječanstvu preostaje? Ponajprije treba shvatiti da se razvitak ne smije shvatiti isključivo ekonomski, nego u integralno humanom smislu (»Stota godina«). Ekonomska se djelatnost treba, dakako, razvijati prema vlastitim metodama i zakonima, ali u granicama moralnog reda tako da se ostvari Božji plan s čovjekom. Treba, dakle, težiti ekonomiji zajedništva i podjele dobara bilo na svjetskom, bilo na nacionalnom planu. Pravilno vođeni ekonomski sustav može trajati dulje vremena i pod uvjetima stagnacije. Borba protiv ideologije stalnog rasta ne znači protivljenje napretku.

Da bi se promijenili sebični interesi, potrebne su tri stvari: Ponajprije, to je postojanje jasnog skupa konzistentnih moralnih vrijednosti koje vrlo razvidno, primjerice, donosi socijalni nauk Crkve. Dalje, potrebno je uspostaviti motivaciju koja će poduprijeti te vrijednosti. Napokon, treba osnovati ustanove koje će učinkovito primijeniti uspostavljene motivacije. Jasno je da inicijativa glede navedenog neće doći izravno, primjerice od banaka ili kompanija. Uza sve navedeno, potreban je zahvat javnih vlasti. Imperativ bi trebao biti izgradnja moralnog društva.

Da bi se reafirmiralo Božje obećanje o brizi za svaku čovjekovu potrebu, a bez pretjerane brige za skupljanje novca, čovjek treba češće razmišljati i meditirati, i dopustiti Bogu da govori u srcu. Socijalni nauk Crkve ne smije biti, kako netko reče, najpomnije čuvana tajna katoličke vjere. Nije to utopija! A ako jest, onda je utopija i propovijedanje 10 Božjih zapovijedi. Neprijeporno je: Tko ljubi novce, neće se nasititi novaca, i tko ljubi bogatstvo, neće imati koristi od njega. I to je taština (Prop 5, 10).

Glas Koncila, broj 48 (1798), 30.11.2008.

 Podržavam ovo što kaže Krešimir Cerovac.    Nisam za ovo što kaže Krešimir Cerovac.

necenzurirano.com, 2008-12-12 u 18:00:42 na vrh stranice

Dec 06, 2008 at 04:09 AM
Tajna dogovora Zagreb - Teheran: Iran spašava kriminalne elite u Hrvatskoj od potpunog bankrota

Najnoviji razvoj događaja u Hrvatskoj uvjerava strane promatrače da upravo 2008. godina, i to naročito njena druga polovina, predstavlja prijelomno razdoblje koje označava kraj jedne ere i početak druge. Naime Hrvatsku se do sada promatralo kao dio "kriminalnog Balkana", odnosno kao jednu od mnogobrojnih zemalja u kojoj je komunističko obavještajno podzemlje preuzelo kontrolu nad društvom prilikom pada komunizma, te nastavilo vladati kao nova financijska, administrativna i politička elita.

Hrvatska je na taj način predstavljala samo jednu "drastičniju verziju" jednog šireg fenomena "neuspješnih tranzicijskih društava", koja su se protezala od Balkana preko Kavkaza do Srednje Azije.

Osnovne karakteristike neuspješnih tranzicijskih društava

Među osnovnim karakteristikama tih društava je bilo to da:

a) društvom upravlja lokalna elita, koja se često skriva iza iznajmljenih stranih imena (npr. domaći vlasnici kontroliraju banke, ali iste imaju strana imena, za upotrebu kojih se plaća naknada stranim kućama),

b) lokalna elita uglavnom je homogena i dinastički organizirana (npr. vodne izvore Hrvatske kontrolira Branko Mikša, koji je ujedno suvlasnik većeg broja banaka u Hrvatskoj koje imaju strana imena, on je sin pokojnog Stjepana Mikše, masovnog ubojice desetaka tisuća žrtava iz 1945. godine, koji je vodio tajnu policiju u komunizmu, dok je sin Branka Mikše "ugledni bankar", poznat po kriminalnim operacijama pranja novca u austrijskoj Hypo banci, te u Liechtensteinu),

c) društvom se vlada kroz kontrolu financijskog sustava, velikih monopolističkih kompanija i medija (npr. bivši pukovnik vojno kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije, te dugogodišnji direktor mliječne industrije u komunizmu, Dragutin Drk, postaje ranih 1990.-tih vlasnik tvornice kojoj je bio direktor u komunizmu, te preko nje postaje suvlasnik i kasnije većinski vlasnik lokalne Varaždinske banke, koju onda pripaja Zagrebačkoj banci i tako postaje skriveni suvlasnik najveće banke u Hrvatskoj. Istovremeno je Zagrebačka banka ta koja stvara tijekom 1990-tih godina medijski monopol Europapress holdinga, preko kojeg kontrolira najveći dio tiskanih medija u Hrvatskoj),

d) društvom se vlada na način da ga se pokušava što više izolirati od ekonomskih, socijalnih i političkih tokova civilizacije, (tako da se analizom tematike kojom se bavi npr. Hrvatska televizija, ili npr. tiskani mediji Europapress holdinga vidi izrazita introvertirana orijentacija uz stalno ponavljanje jednog ograničenog broja tema. Na taj način javnost ostaje potpuno neinformirana o tome što se zbiva u Europi i svijetu, te ostaje potpuno izolirana od kulturoloških tokova na Zapadu, a time i sve više zaostala i neprilagođena modernom dobu.)

Održavanje permanentne političke psihoze

No zato se u zadnjih petnaestak godina može nabrojati preko deset tisuća, uglavnom ekstremno ideologiziranih, članaka o Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, o ustašama i partizanima, a cilj kojih članaka je održavanje permanentne političke psihoze koja se održava desetljećima i prenosi sa generacije na generaciju).

Ovakva kriminalna tranzicijska društva, koja se još naziva i "introvertiranim" društvima, tretiralo se uglavnom kao "lokalne fenomene" i "lokalne tragedije". Tako je stanje u Hrvatskoj ocjenjivano "za žaljenje", ali je isto predstavljalo "lokalni problem", tj. takvo stanje nikoga nije vitalno ugrožavalo, te se smatralo da "ako samim Hrvatima ne smeta bijedno stanje njihovog društva, zašto bi se bilo tko drugi zbog toga zabrinjavao?".

Kontrolu nad hrvatskom elitom preuzele obavještajne službe Sirije i Irana

Međutim, ovo stanje je u drugoj polovini 2008. godine završilo, i to na način da je kontrola nad Hrvatskom prešla sa domaće elite na obavještajne službe Sirije i Irana.

Sirija i Iran zajednički nastupaju na Bliskom Istoku u namjeri da preuzmu kontrolu nad tim dijelom svijeta, odnosno nad ključnim svjetskim energetskim izvorima koji se nalaze u tom dijelu svijeta.

Strateška prednost na Mediteranu

Pri tome su, radi dobivanja strateške prednosti nad istočnim dijelom Mediterana, već duže vrijeme usmjerili svoju pažnju na Balkan, gdje im je upravo Hrvatska, zbog svoje duge i razvedene obale, te zbog potpune podčinjenosti društva od strane organiziranog kriminala, izuzetno interesantna.

Tako su Sirijci koristili svoje desetljećima stare veze sa nekadašnjim komunističkim obavještajnim podzemljem Jugoslavije u krijumčarenju droga, te su kroz krijumčarenje, te preko veza sa albanskom, i u manjoj mjeri kurdskom mafijom sustavno i dugoročno uspostavljali svoj utjecaj.

U tome im je glavno uporište bila tajna služba, te unutar nje klan oko Tomislava Karamarka, koji je u privatnom životu šogor ("badža") albanskom dileru heroina Amiru Muharemiju.

Međutim, ova grupa je na jesen ove godine, putem ubojstva Ivane Hodak, o čemu je već pisano na Necenzurirano.com, preuzela sustav policije.

Budući da u Hrvatskoj praktički ne postoji pravna država, te budući da je vojska u stanju potpunog rasula, sustav policije predstavlja jedinu organiziranu instituciju državne represije, odnosno jedinu instituciju državne vlasti koja stvarno funkcionira u zemlji.

Sustav policije dizajniran da kontrolira stanovništvo u zemlji koja je definirana vlasšću organiziranog kriminala

Činjenica je da se Hrvatskom još uvijek može razmjerno mirno šetati po ulicama njenih gradova i da policija kontrolira sitni ulični kriminal, te da većina slučajeva ubojstava, teških tjelesnih ozljeda, silovanja, provala itd., bude u razumnom vremenu otkrivena.

Pri tome treba naglasiti da se policija u biti uopće ne bavi privrednim kriminalom, te nikad nije niti pokušala suzbijati neke vrste kriminala, poput krijumčarenja i bilo koje aktivnosti organiziranog kriminala.

Riječ je o sustavu policije koji je bio i ostao dizajniran da "kontrolira stanovništvo" u jednoj zemlji koja je definirana vlašću organiziranog kriminala.

Policija djeluje tako da ne radi probleme organiziranom kriminalu

Tako je sustav policije bio dizajniran da ne radi probleme organiziranom kriminalu, krijumčarenju, te bilo kakvom obliku privrednog kriminala i krađe društvene-državne imovine.

Dakle, riječ je o sustavu policije čija je namjena "ograničena", i to isključivo na funkciju "kontrole stanovništva".

Međutim, u toj kontroli taj je sustav efikasan i uspješan, te je policija i te kako sposobna demonstrirati silu i efikasno suzbiti prosvjede, ali isto tako i efikasno obračunavati sa onim oblicima kriminala koji nisu povezani sa organiziranim kriminalom, kao što je npr. ulično nasilje, ili npr. slučajevi pojedinačnog i neorganiziranog nasilja, ubojstava i slično.

Pri tome je taj sustav još iz vremena komunizma povezan sa tajnom službom, i to sa funkcijama nekadašnje UDBA-e, tj. unutrašnje tajne službe, čiji zadatak je bio praćenje i kontrola stanovništva.

Tako policija vrlo sustavno i efikasno prikuplja "terenske" podatke o zbivanjima u društvu, o kriminalu ali i o nizu različitih aktivnosti u društvu.

Paralelni sustav

Svaka dojava građana se bilježi, i "paralelnim sustavom", tj. putem organiziranih pojedinaca koji rade u sustavu policije, ali za tajnu službu, ti podatci sustavno odlaze u tajnu službu, gdje se pohranjuju i obrađuju.

Tako tajna služba ima potpuni pregled tko, kako i koliko krši zakon, te ima na raspolaganju gotovo neograničenu mogućnost ucjene i "suradnje" sa tisućama građana koji su u različitim vrstama prijestupa.

Ovaj sustav, koji je u potpunosti razrađen još u komunizmu, i samo prenesen iz njega, policija u biti ima tri osnovne funkcije u kojima je efikasna:

a) suzbijanje uličnog i ostalog sitnog kriminala i pojedinačnih slučajeva nasilja,

b) sustavno prikupljanje podataka o stanovništvu i njegovim aktivnostima, i

c) sposobnost suzbijanja bilo kakvog unutrašnjeg prosvjeda ili pobune u državi.

U tome je sustav efikasan, dok se nekim aktivnostima, kao što su suzbijanje privrednog i organiziranog kriminala, ovakav sustav policije uopće ne bavi i ne pomišlja baviti.

Smjenom Benka organizirani kriminalni sustav krijumčarenja droga preuzeo sigurnosni sustav Hrvatske

Odnosno, kada je bivši ravnatelj policije obećao međunarodnoj zajednici da će se početi boriti protiv organiziranog kriminala, bio je samo jedanaest dana nakon davanja tog obećanja smijenjen, i to pod izlikom da je slučaj ubojstva Ivane Hodak pokazao neefikasnost sustava policije, uslijed čega je sustav policije izravno preuzela tajna služba, koja se već desetljećima bavila krijumčarenjem droge.

Na taj je način organizirani kriminalni sustav krijumčarenja droge, preuzimanjem policije, i to u zemlji u kojoj su pravosuđe i vojska u potpunom rasulu, istovremeno preuzeo i jedini organizirani sustav državne represije, dakle jedini stvarno funkcionirajući dio državnog aparata.

(Osim policije, u Hrvatskoj, čiji upravni aparat je primjer neefikasnosti i nereda, postoji funkcioniraju porezni sustav, koji ignorira bogatu manjinu od manje od pet posto najbogatijeg stanovništva, koje uopće ne plaća poreze, ali je zato vrlo efikasan u kontroli ostatka stanovništva i male privrede.)

Sanader i Karamarko naslijedili na čelu kriminalnog klana Franju Gregurića

Neposredno prije ovog preuzimanja sustava policije od strane tajne službe, domaća je komunistička elita doživjela abdikaciju dosadašnjeg dugogodišnjeg šefa mafije, Franje Gregurića, koji je tu kriminalnu elitu vodio još iz vremena komunizma, kada je bio šef monopola vanjske trgovine.

Nakon njegove abdikacije, kao nasljednici su se pojavili premijer Sanader i šef tajne službe Karamarko.

Karamarkov glavni oslonac – albanska mafijai obavještajne službe Sirije i Irana

Za razliku od Sanadera, koji bi želio nastaviti Gregurićevim putem, Karamarko se isključivo oslanja na albansku mafiju, i na svoje obiteljske veze sa međunarodnom albanskom mafijom i tajnim službama Sirije i Irana.

Sa albanskom mafijom Karamarka povezuje spomenuti Amir Muharemi, njegov šogor ("badža") u privatnom životu, sa kojim usko surađuje, i kojeg američki FBI smatra dilerom heroina višeg ranga; dakle Karamarko je u izravnoj obiteljskoj vezi sa visoko pozicioniranim pripadnikom albanske heroinske mafije.

No, za Karamarka je još važnije da je on istovremeno i zet jednog od najvažnijih suradnika Iranske (ali i Sirijske) tajne službe, Osmana Muftića.

Karamarkov tast, inače sofisticirani intelektualac, sveučilišni profesor i inženjer, je bio jedan od glavnih arhitekata povezivanja iranske obavještajne službe sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom tijekom 1990-tih, i to kao hrvatski ambasador u Teheranu.

Izvornu operativnu vezu Zagreb – Teheran organizirala sirijska obavještajna služba

No izvornu vezu sa Teheranom operativno je organizirala upravo sirijska služba.

Dok su se Iranci u međusobnoj podjeli posla fokusirali na vojna pitanja (npr. organiziranje bošnjačke vojske i terorističkih skupina na Balkanu za vrijeme rata), Sirijci su se fokusirali gotovo isključivo na krijumčarenje droge i ilegalnih imigranata, te na pranje novca.

Na ovaj način je sustav policije u Hrvatskoj, preko Karamarka, odnosno Karamarko preko svojih obiteljskih veza sa Muharemijem i Muftićem, dokaz da Hrvatska više nije pod vlašću lokalne kriminalne elite, već da je dio jednog šireg sustava međunarodnog kriminala i tajnih službi ekstremnih režima Sirije i Irana.

Tako je Karamarkov šogor Muharemi sve samo ne autonoman u trgovini drogama, te je dio sustava transporta i distribucije droge u EU kojeg iz Hamburga kontrolira šef albanske mafije Qazim Osmani, koji je inače povezan sa sirijskom tajnom službom.

Istovremeno je Karamarkov tast Muftić samo oficir sirijske tajne službe, i to oficir kojeg je Sirija poslala u Teheran, da za svojeg "starijeg saveznika", Irance, organizira obavještajni prodor na Balkan.

Ovdje treba naglasiti da su odnosi sirijske i iranske službe poput npr. odnosa britanske i američke tajne službe.

Britanci su često puta sofisticiraniji i uspješniji od Amerikanaca, i u pravilu daleko "prisutniji" na terenu, sa jačom mrežom agenata, pa su u pravilu bliže informacijama od Amerikanaca, ali pri tome sa njima imaju izuzetno dobre operativne kontakte.

No u ukupnim međusobnim odnosima Amerikanci su ipak "stariji", odnosno predstavljaju zemlju koja je daleko jača sila od Britanije.

Premda će mnogi ovu usporedbu smatrati izuzetno neumjesnom, a neki će ju i zamjeriti, ova usporedba je bila potrebna, budući da međusobni odnos Sirije i Irana, a naročito njihovih službi na Balkanu stalno izaziva zabune i nedoumice kod analitičara, koji nikako ne mogu (ili ne žele) shvatiti tandemsku prirodu rada ovih dvaju službi.

Karamarkove veze

No za ukupnu analizu stanja u Hrvatskoj, bitno je da je Karamarko, preko svojeg tasta Muftića, izravno povezan sa tandemom obavještajnih službi Sirije i Irana, a preko svojeg šogora Muharemija sa albanskom heroinskom mafijom.

Na taj način je hrvatski državni aparat preko sustava policije i tajne službe, a obje preko Tomislava Karamarka istovremeno:

• u cijelosti integriran u međunarodni sustav albanske heroinske mafije, tj. stavljen pod zapovjedništvo albanskog "kralja heroina" Qazima Osmanija iz Hamburga, te je

• u cijelosti integriran u tandem tajnih službi Sirije i Irana.

Ovo preuzimanje sustava policije u Hrvatskoj od strane Irana i Sirije koincidiralo je sa financijskim slomom Hrvatske, odnosno financijskim slomom dosadašnje kriminalne elite, te njenim potpunim financijskim podčinjavanjem Iranu.

Financijski sustav Hrvatske temeljen na stalnom kriminalnom izvlačenju novca iz zemlje

Naime, financijski sustav Hrvatske temeljio se na "financijskom vrtuljku" stalnog kriminalnog izvlačenja ("tuneliranja") novca iz zemlje, koji je vraćan u vidu "vanjskog zaduživanja".

Zato je prikazan enorman vanjski dug Hrvatske, dok stvarnih stranih vjerovnika zapravo nema.

Pri tome su za uslugu tog pranja novca korištene strane banke koje su inače bile sklone kriminalnim i rizičnim poslovima.

Kako je tijekom 2008. godine međunarodna financijska kriza sve više pogađala međunarodni financijski sustav, a naročito banke koje su inače bile sklone rizičnim poslovima, te su banke Sanaderovoj vladi nudile sve povoljnije uvjete pranja novca, što je izazvalo sve veće ambicije domaće kriminalne elite.

U stranim bankama blokirano devet milijarda proračunskih eura

Tako je iz zemlje pred ljeto izvučeno nevjerojatnih devet milijardi eura, koje su se mahom našle blokirane u tim bankama, koje su tijekom kolovoza posrnule, te su ta sredstva ostala blokirana.

Na taj način je domaća elita ostala doslovno bez novca, te se financijski sustav Hrvatske, kojeg ta elita vodi, tijekom jeseni urušio.

Država, koja kontrolira do osamdeset posto svih investicija u zemlji, je prestala plaćati svoje obveze, čime je izravno blokirala svoje neposredne dobavljače, koji su potom blokirali svoje dobavljače, i na taj način se sustav nelikvidnosti i insolventnosti u privredi počeo rapidno širiti.

Hrvatska elita zatražila financijsku pomoć od Irana

Kako je tijekom listopada već počeo prijetiti slom banaka, domaća elita je zatražila pomoć od Irana.

Iran je zauzvrat tražio potpuno obavještajno i sigurnosno podčinjavanje Hrvatske Iranu i njegovim interesima, tj. Hrvatsku kao stabilno uporište u namjeravanom obračunu sa Amerikom, Izraelom i njihovim saveznicima u Europi.

Kad su se Iranci uvjerili da je ovo postignuto, i da imaju stabilno vojno-političko uporište na sjevernoj obali Mediterana, odnosno da su Amerikanci i njihovi saveznici definitivno istisnuti iz ovog područja, uslijedila je faza "stabilizacije zauzetog", te je Hrvatskoj dana "financijska injekcija" i to u vidu kupnje trezorskih zapisa Ministarstva financija.

Kreditiranje preko skrbničkih računa

Radi prikrivanja izvora financiranja, ali i radi podčinjavanja domaćih banaka (koje su u domaćem vlasništvu ali uglavnom "uljepšane" stranim imenima), te radi istovremeno jačanja likvidnosti samih tih banaka, te osiguravanja njihove potpune ovisnosti o Iranu kao izvoru likvidnosti, financiranje proračuna išlo je izravno preko domaćih banaka i njihovih investicijskih fondova, i to preko skrbničkih računa otvorenih kod tih banaka, odnosno njihovih investicijskih fondova.

Na taj način su istovremeno i državni proračun i banke podčinjeni Iranu, te su u Iranu, i to neposredno pred svoj neminovan slom, dobili jedini mogući izvor likvidnosti.

No Iran nije trajno riješio probleme domaće elite, već ju je samo stabilizirao za ovaj tekući proračunski kvartal, tj. do veljače slijedeće godine.

Tada će domaćoj eliti trebati nova financijska injekcija, a Iran će svakako znati naplatiti tu "uslugu".

Pri tome se na dugi rok čini neodrživom bilo kakva mogućost trajnog opstanka domaće elite, te se na dugi rok čini da će Hrvatskom, umjesto domaćih kriminalaca koji su potekli iz komunističke tajne policije, odnosno koji su rođeni u tim obiteljima, novu elitu činiti mješavina albanskih dilera droge, iranskih i sirijskih suradnika obavještajaca, te nove, mahom muslimanske elite koje će na taj način nastati.

Islamske elite preuzimaju kontrolu nad Hrvatskom

Tako je i sam Karamarko, i to prije više godina, dok je još bio samo jedan od Gregurićevih bliskih suradnika, pretpostavlja se prvenstveno iz razloga vlastite ambicije, prešao na muslimansku vjeru, budući da je u tome vidio budućnost.

Za očekivati da će Hrvatskom, premda je riječ o zemlji koja nema autohtonu muslimansku manjinu, vrlo brzo vladati muslimanske elite.

Zapad je u Hrvatskoj definitivno poražen, te nema organiziranog saveznika koji bi bio sposoban pružiti bilo kakav organizirani otpor ili artikulirati inače latentno nezadovoljstvo stanovništva.

Iran spašava domaće kriminalne elite od bankrota

Pri tome Zapad nema mehanizama izravne intervencije i utjecaja na Hrvatsku, budući je riječ o suverenoj državi.

Stoga nemogućnost stvaranja domaće opozicije istovremeno predstavlja i nemogućnost prodora zapadnog utjecaja.

No dok god u Hrvatskoj ne postoje slobodni mediji neće biti ni stvarne opozicije.

Dok je Zapad izbačen, domaće kriminalne elite su bankrotirale, te ih Iran od bankrota spašava davanjem financijskih injekcija "na kapaljku", tek za pokriće tekućih proračunskih kvartala, što znači ubrzano prenošenje moći, bogatstva, utjecaja i funkcija sa stare, komunističke elite na nove muslimanske elite koje anticipira dolazak Karamarka na vodeće pozicije u zemlji, te iransko zauzimanje dominantne pozicije kao glavnog saveznika i zaštitnika postojećeg hrvatskog financijskog i političkog sustava.

Opasnost od rata na Bliskom Istoku i Balkanu

Međutim, ovdje treba spomenuti sve veću opasnost od izbijanja rata na Bliskom Istoku.

U slučaju izbijanja rata, isti bi mogao, zbog mogućnosti da Iran blokira vitalne putove nafte u tjesnacu Hormuz, poprimiti obilježja totalnog rata.

U tom slučaju bi Zapad tretirao današnju Hrvatsku kao neprijateljsku zemlju (tj. zemlju koju kontrolira organizirani neprijatelj, premda ju naseljava u biti prijateljsko i prozapadno, ali sasvim bespomoćno stanovništvo).

Tako da bi izbijanje općeg rata na Bliskom Istoku značilo i rat na Balkanu (Bosna, Kosovo, Sandžak, Makedonija, Albanija…), te neki oblik intervencije Zapada u Hrvatskoj.

 Podržavam ovo što kaže necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže necenzurirano.com.

necenzurirano.com, 2008-12-13 u 00:20:52 na vrh stranice

Dec 12, 2008 at 12:19 AM
Ekskluzivno: Nova globalna strategija Irana

Hrvatska financijska elita, a preko nje i cijela hrvatska država, došli su potkraj proračunske godine pred stanje bankrota. Uzrok tome je dugogodišnja praksa financijske i političke elite u kriminalnom izvlačenju (tzv. "tuneliranju") novca iz zemlje, koji se prao preko određenih banaka na Zapadu, i vraćao u zemlju u vidu fiktivnih kredita. Kako je međunarodni financijski sustav dolazio tijekom ove godine u krizu, banke - perači novca nudili su domaćoj eliti povoljnije uvjete pranja novca, tj. sa manjom provizijom, a kako bi tim novcem banke - perači novca održavale svoju tekuću likvidnost.

Sanaderova Vlada polakomila se pred ljeto tim "povoljnijim uvjetima" pranja novca, te je do kraja ljeta uspjela iz zemlje izvući upravo nevjerojatnih devet milijardi eura.

Taj novac našao se krajem ljeta blokiran u inozemstvu, budući da su te banke - perači novca u međuvremenu posrnule zbog ukupne krize bankarskog sustava na Zapadu.

Rješenje nelikvidnosti potraženo u partnerstvu s Iranom

Na taj način se izvučeni novac više nije mogao vratiti u zemlju u vidu fiktivnog vanjskog duga, te je država, sada bez novca, prestala plaćati svoje obveze u zemlji, čime je izazvala val nelikvidnosti, koji je već sada po mnogočemu ozbiljniji od sličnog vala nelikvidnosti tijekom 1999-2000 godine.

Kako je ponestalo novca, državi je prijetio potpuni kolaps, te je zaštita potražena u Iranu.

Iran je u nizu domaćih banaka otvorio skrbničke, tajne račune, kojima je istovremeno jačao likvidnost domaćih banaka i sprječavao njihov slom, te je na taj način doveo ukupan domaći bankarski sustav u stanje ovisnosti o Iranu kao izvoru likvidnosti.

Međutim, upravo je preko tih tajnih, skrbničkih računa na domaćim bankama Iran pokrio proračunske troškove tekućeg proračunskog kvartala.

Tako su i domaće banke i država kao takva u potpunosti ovisne o iranskoj pomoći.

Ova ovisnost će doći do izražaja već za nekoliko tjedana kad se tekući proračunski kvartal približi svojem kraju, te kad će državi biti potrebna nova financijska injekcija, Iran tražiti daljnje ustupke od Hrvatske.

Naime, već je ova prva financijska injekcija Irana praćena obvezama Hrvatske na širu vojnu, obavještajnu i diplomatsku suradnju sa Iranom, a svaki daljnji ustupak će značiti faktično vojno, obavještajno i diplomatsko, te ekonomsko i financijsko podčinjavanje Hrvatske Islamskoj Republici Iran.

Kakvi su posebni interesi Irana u Hrvatskoj

Premda je hrvatskoj javnosti već dobro poznato da je domaća financijska i politička elita u potpunosti ogrezla u kriminal, te stoga bilo kakav kriminalan i štetan angažman kojeg za Hrvatsku ta elita sklopi sa trećim zemljama neće začuditi javnost.

Međutim, domaćoj javnosti vjerojatno nije jasno kakve to posebne interese Islamska Republika Iran ima u Hrvatskoj, te zašto je baš Iran "uskočio" u pomoć Sanaderovoj Vladi i domaćim bankama, kada su se našli u krizi, odnosno zašto je Iranu bitno da baš u Hrvatskoj ima neko svoje posebno uporište.

Stoga će se u ovoj analizi ukratko pojasniti širi međunarodni kontekst sukoba na relaciji Zapad - Iran u kojem sukobu se Hrvatska, voljom svoje kriminalne političke i financijske elite, svrstala na stranu Irana.

Iranski energetski potencijal

Iran je država koja posjeduje četvrte po veličini zalihe nafte na svijetu (iza Saudijske Arabije, Iraka i Rusije), koje se procjenjuju na 80 gigabarela nafte (1 gigabarel iznosi tisuću milijuna barela nafte).

Za usporedbu, Meksiko ima 15 gigabarela, Venezuela 26 gigabarela, Angola 4,1 ….

Iran je također jedan od najvećih proizvođača zemnog plina, pa se njegove ukupne rezerve procjenjuju na 981.748 trilijuna kubnih stopa plina.

Za usporedbu, cijela Sjeverna Amerika ima 281.648 trilijuna kubnih stopa, Europa (bez zemalja bivšeg SSSR-a) 207.654, Saudijska Arabija 253.030; dakle, Sjeverna Amerika, Europa i Saudijska Arabija zajedno imaju manje plina od Irana.

Ovaj enormni energetski potencijal Iran već desetljećima ulaže u razvoj svoje vojne sile, infrastrukture i industrije.

Pri tome je značajno da iranski režim sve više ulaže u razvoj biotehnologije i nanotehnologije, pri čemu se smatra da je osnovni cilj tih ulaganja jačanje ukupnog vojnog potencijala Irana.

Iran opsjednut razvojem nuklearne tehnologije

Osim toga, poznato je da je Iran, i to kako režim, tako i šira iranska javnost, upravo opsjednut razvojem nuklearne tehnologije, i to kako na bazi urana, tako i na bazi plutonija (koju iransku tehnologiju Zapad, za razliku od tehnologije na bazi urana, uglavnom ne primjećuje).

Promatrači se uglavnom slažu da će Iran, u koliko ga se ne zaustavi vojnom intervencijom, do kraja 2009. godine imati svoju prvu nuklearnu bojevu glavu.

Pri tome je značajno da Iran već ima raketne sustave kojima može gađati ciljeve u Izraelu, zapadnoj Turskoj, Indiji ….

Drugim riječima, Iran je jedna od jakih, ali kriminalno terorističkih regionalnih sila današnjeg svijeta, i pri tome, u ovom trenutku daleko najjača vojna i ekonomska sila šireg područja Bliskog Istoka.

Pri tome je značajan i demografski priraštaj Irana, koji je među većima u svijetu, radi čega je ukupan broj stanovnika Irana prešao 71 milijun.

Za usporedbu, Francuska ima oko 64 milijuna stanovnika, Velika Britanija oko 61 milijun, Saudijska Arabija 28, Izrael 7,3 milijuna …

Iranski režim temeljen na vladavini šijitske vjerske hijerarhije

Iranski režim baziran je na teokraciji, tj. vladavini šijitske vjerske hijerarhije, uz izraziti militarizam i šijitski mesijanizam.

Unutar režima u zadnjim godinama prevladavaju struje koje vjeruju da će Sudnji dan doći putem stvaranja svjetskog kaosa, te da je stvaranje kaosa vjerska i moralna vrlina.

Premda se ova stajališta u Islamu općenito, te unutar samog Šijitskog Islama, smatraju herezom, u vodećim krugovima iranskog režima prevladavaju baš ta stajališta, što izaziva osobitu zabrinutost ne samo na Zapadu ili u Izraelu, već i u muslimanskim zemljama koje se nalaze u blizini Irana, npr. Saudijskoj Arabiji, manjim zemljama Perzijskog zaljeva, Turskoj, Pakistanu …

Iranski politički mesijanizam

Iran svoj politički mesijanizam, te intenzivni razvoj svoje vojne sile upotpunjava vrlo razrađenom strategijom političkih, ekonomskih, vojnih i obavještajnih saveza sa nizom država u svijetu, te sa nizom političkih pokreta, pa čak i sa pojedinim pokrajinama unutar trećih država, ili sa kartelima međunarodnih kriminalnih organizacija.

Upravo je u širem kontekstu ovog iranskog širenja putem međunarodnih protuzapadnih vojnih i drugih saveza Iran iskoristio priliku za stvaranje vojnog, političkog, diplomatskog, ekonomskog i obavještajnog saveza sa današnjim hrvatskim režimom.

Radi boljeg razumijevanja ovih saveza, i međunarodnog konteksta u kojem se Hrvatska, kao najnoviji iranski saveznik našla, dajemo kratki pregled iranskih međunarodnih savezništava, te iranske strategije širenja utjecaja u svijetu.

Međunarodna savezništva iranskog režima

Irak

Paradoksalno je da je mogućnost za širenje iranskog utjecaja na Irak (koji je po zalihama nafte drugi u svijetu), omogućila upravo američka invazija.

Do te invazije na vlasti je bio izrazito sunitski, sekularni i protuiranski režim, nakon čijeg rušenja je Iran iskoristio činjenicu da je većina stanovnika Iraka šijitske vjere.

Na ovaj način je Iran postepeno preuzeo dominantan utjecaj nad šijitskom većinom, te preko raznih poluvojnih organizacija kontrolira oko dvije trećine iračkog teritorija, što uključuje i većinu gradskih četvrti Bagdada.

Na ovom teritoriju se nalazi i većina iračkih zaliha nafte.

Iran ubrzano radi na razvoju tih poluvojnih organizacija, kako bi iste bile što sposobnije u eventualnom gerilskom ratu poraziti Amerikance i otjerati ih iz Iraka, ili da ih barem izrazito oslabi.

Kuwait

Osim sposobnosti da gerilskim ratom izuzetno oslabi Amerikance u Iraku, Iran iskorištava društvenu podijeljenost Kuwaita na Sunite i Šijite, pri čemu su Šijiti u većini, te iskorištava činjenicu da je Kuwait danas, i to baš zahvaljujući Americi, ustavna monarhija, pa u njemu zakone donosi parlament izabran na općim izborima.

Tako se smatra da većinu zastupnika u Kuwaitskom parlamentu kontrolira Iran, ili da su barem povezani sa Iranom, pa se i ta zemlja smatra dijelom iranske zone utjecaja.

Pri tome je značajno da je društveni brutoproizvod po stanovniku u Kuwaitu dosegao 39.300 $, što ga čini daleko najvećim u islamskom svijetu, te petim najvećim na svijetu uopće.

Sirija

Premda većina stanovnika Sirije po vjeri pripada sunitskim muslimanima, na vlasti u toj zemlji su Šijiti, i to pripadnici sekte Alavita.

Pri tome je režim u Siriji sasvim despotski. Iran je zadnjih godina u Siriju uložio na desetke milijardi dolara, čime je ne samo bitno doprinio razvoju ekonomije u toj zemlji, već je tu ekonomiju potpuno redizajnirao po svojem nahođenju, čime je Sirija ekonomski danas potpuno ovisna o Iranu.

Time je Iran dobio ne samo važnog saveznika sa izlazom na Sredozemno more i granicom prema Izraelu, već je dobio i kontrolu nad zemljom koju se smatra najjačom obavještajnom silom muslimanskog svijeta uopće, odnosno zemljom koja ima jednu od petnaestak najjačih obavještajnih službi na svijetu.

Pri tome je značajno da je baš Sirija ta koja preko svoje obavještajne službe kontrolira većinu trgovine drogom na svijetu, te da baš njena obavještajna služba kontrolira albansku i kurdsku mafiju u Europi, pa time i snabdijevanje evropskog kontinenta heroinom, te distribuciju heroina od Londona do Istanbula, te od Norveške do Rima.

(U distribuciji heroina u Europi značajna je i libijska tajna služba, koja djeluje u suradnji sa Sirijcima, a ove dvije službe zajedno kontroliraju blizu 100% distribucije u EU, ne računajući jug Italije.)

Značajan fenomen u zadnjim godinama u Siriji je sve veća konverzija lokalnih Sunita na Šijitsku granu Islama, pri čemu su u prozelitizmu uspješni ne samo vladajući Alaviti, već i druge šijitske sekte; Imamiti (koji čine oko 90% stanovništva Irana), te Ismailiti.

Libanon

Cijeli jug Libanona, te veći dio sjeveroistoka te zemlje kontrolira proiranska milicija Hezbollah, a sam Hezbollah kontrolira iranska vojna kontraobavještajna služba.

Osim toga, na krajnjem sjeveru Libanona jača utjecaj lokalnih Alavitskih Šijita, pa tako Iran zaokružuje središnji dio Libanona u kojem prevladavaju kršćani i druzi.

Pri tome Iran, preko Sirije, konstantno krijumčari oružje za Libanon, pri čemu naoružava ne samo Hezbollah, već i niz drugih političkih i poluvojnih grupa, pa se smatra da bi u izravnom srazu sa svojim protivnicima (Francuzima, Izraelcima, lokalnim kršćanima i druzima) Iran pobijedio.

Palestinski teritoriji

Premda su Palestinci većinom Suniti, te Šijita praktički nema, (s neznatnim izuzetkom malene Ahmaditske Šijitske manjine u regiji Haife u Izraelu), Iran preuzima kontrolu nad dijelom palestinskih teritorija, tj. nad pojasom Gaze.

Ovaj utjecaj Iran je dobio preko sirijske tajne službe, i to njenog utjecaja na organizaciju Hamas, koja kontrolira Gazu, a što je Iran produbio i razvio putem intenzivne ekonomske pomoći Hamasu i njegovoj vlasti u Gazi.

Pri tome iranska obavještajna služba pomaže Hamasu razvoj primitivnih raketnih sustava kojima on skoro svakodnevno napada Izrael, te ga tjera u stalne vojne odmazde, koje pak izazivaju propagandnim akcijama islamskih organizacija jačaju antiizraelsko raspoloženje u svijetu.

Zbog ovoga je dio Izraela u blizini Gaze u stanju stalnog višegodišnjeg rata niskog intenziteta, što pak ekonomski iscrpljuje Izrael.

Jemen

Stanovništvo Jemena je oko polovine Šijitsko, dok drugu polovinu čine Suniti i Vehabije (Vahabiti).

Iran u zadnjim godinama naoružava Šijite, te pomaže njihovu pobunu protiv vlasti, čime prije svega zaokružuje Saudijsku Arabiju, te potencijalno ugrožava američke i francuske interese u tom dijelu svijeta.

Naime, Jemen potencijalno kontrolira vitalne pomorske putove iz Crvenog mora i Sueskog kanala u Indijski ocean.

Radi kontrole tih putova u regiji je tradicionalno prisutna francuska flota (u susjednom Djiboutiu), ali i američka flota.

U slučaju da Iran preuzme kontrolu nad Jemenom, u regiji bi bila i iranska flota, i to iz jemenske luke Aden.

Turska

Stanovništvo Turske čini oko 80% Sunita i 20% Šijita, koji su pak gotovo isključivo pripadnici Alavitske sekte. Alaviti, a naročito Kurdi, suprotstavljaju se vladi u Ankari.

Pri tome je bitno i to da demografski trendovi na duži rok ugrožavaju dominaciju Sunita u Turskoj.

Ovo iz razloga što Alaviti imaju jači prirodni priraštaj, te što iseljavanje sa sela u grad prije svega pogađa Sunite, pa stoga u pojedinim regijama u ispražnjena sunitska sela doseljavaju Alaviti, čime se ukupna površina teritorija na kojem dominiraju Alaviti konstantno povećava.

Pobune Alavita, a naročito Kurda (gerilska "Kurdska radnička stranka" - PKK) organizira Iran, i to preko sirijske tajne službe, koja je izvorno i osnovala PKK.

Azerbejdžan

Ova država bivšeg Sovjetskog saveza, koja je ujedno i jedan od većih proizvođača nafte u svijetu, izvorno je, i to kroz tisuće godina bila sastavnim dijelom Irana (Perzije), kao što je npr. Bavarska kroz stoljeća bila dio Njemačke, ili kao što je npr. Dalmacija dio Hrvatske.

Dapače, cijeli sjeverozapad današnjeg Irana zove se Azerbajdžan, pa je ukupan zemljopisni pojam Azerbajdžana podijeljen na veći dio, koji se nalazi u Iranu, te manji dio koji čini suverenu republiku bivšeg Sovjetskog saveza.

Ova republika je većinom šijitska, a Iran koristi kaos nastao raspadom Sovjetskog sustava (u kojem je religija bila izuzetno potisnuta), te pomaže konverzije sa manjinskog sunitskog Islama na većinski šijitski Islam.

Iranska obavještajna služba inače je izuzetno utjecajna u republici Azerbajdžan, te pri tome koristi činjenicu da je isti član Vijeća Europe.

Iran je iskoristio azerbajdžansko članstvo u Vijeću Evrope kako bi širio svoj utjecaj nad Hrvatskom, pa je tako iskorištena sveprisutna korupcija u Europskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu, i to tako da je u gotovo svim slučajevima u kojima građani Hrvatske pokreću postupke pred tim sudom protiv odluka domaćih sudova u Hrvatskoj, u sudskom vijeću koje o tim tužbama hrvatskih građana odlučuju sjedi azerbajdžanski sudac Dr. Khnalar Hajiyev (Knalar Hadžijev), koji je u tom (sada uistinu kaotičnom) sudu, očito "zadužen" za Hrvatsku.

Pri tome se Dr. Knalara Hadžijeva smatra čovjekom iranske obavještajne službe u Strassbourgu.

Balkan

Iran je prije svega iskoristio dugogodišnje veze sirijske tajne službe sa jugoslavenskom i bugarskom tajnom službom u krijumčarenju heroina. ba taj način je Iran, preko Sirije, sklopio saveze sa Bugarima, sa klanom Miroslava Miškovića u Beogradu, sa lokalnim vodstvima u Makedoniji i Crnoj Gori, te sa ukupnom političkom i financijskom elitom Hrvatske.

Pri tome je utjecaj Irana na Bosnu i Hercegovinu, te na Albance na Kosovu, u Albaniji i Makedoniji, još dublji, te ga jačaju ukupni trendovi unutar islamskih vjerskih zajednica na Balkanu.

Naime, dominantan pravac Islama na Balkanu prije drugog svjetskog rata bio je mistični, Sufijski Islam.

Pri tome su većina Sufija bili Suniti, a manjina pripadnici šijitske sekte Bektašita. Komunistički režim u Jugoslaviji potpuno je iskorijenio sunitske Sufije, ali je zato sa Bektašitima razvio dobru suradnju, te je iz njihovih redova regrutirao vodstvo SAP Kosovo (Fadil Xoxa i Mahmut Bacalli).

Iz redova Albanaca sa Kosova i Preševske doline regrutiraju se vođe albanske mafije u svijetu. Šijiti - Bektašije su npr. Qazim Osmani, Beghjet Pacolli, Florim Mallocu, Amir Muharemi …

Nakon pada komunizma osjetilo se da je među Muslimanima bivše Jugoslavije, i to kako Slavenima, tako i Albancima, vlada veliko nezadovoljstvo strukturom Islamske vjerske zajednice.

Ovo iz razloga što je IVZ razvijao Titov režim kao vrlo ortodoksnu sunitsku vjersku zajednicu, dok su tradicionalno i Bošnjaci i Sandžaklije i Albanci bili uglavnom Sufije.

Budući da su sunitski sufijski redovi totalno iskorijenjeni, kao logični sufijski supstitut za tradicionalne - iskorijenjene sufijske sekte pojavili su se šijitski Bektašiti, koje je, za razliku od ostalih Sufija, Titov režim jačao.

Tako da je "šijitska orijentacija" Izetbegovićevog režima, te nekih od vodećih ljudi IVZ-a u Bosni i Hercegovini (Haris Silajdžić, Hasan Čengić….) te nekih od vodećih političara (Bakir Izetbegović, Ejup Ganić…), odnosno vodećih ljudi podzemlja (Senad Šahinpašić - Šaja…) u biti orijentacija na sufijske, (ali istovremeno i šijitske) Bektašite.

Na taj način među Bošnjacima i Sandžaklijama jačaju utjecaji kosovskih Albanaca, te utjecaji Irana i Sirije.

Ovdje je značajno i to da su Bektašije tradicionalno bili orijentirani na prozelitizam među Sunitima na Balkanu, te da su tradicionalno koristili miješane brakove, pri čemu su bektašijske žene poznate po uspješnom pridobivanju svojih sunitskih muževa na šijitsku granu Islama.

U svakom slučaju danas Bektašije uspješno asimiliraju i konvertiraju sunitske Albance kako na Kosovu, tako i u Albaniji, Makedoniji, Crnoj Gori i Preševskoj dolini, te slavenske Sandžaklije u pograničnom području Sandžaka (Srbija i Crna Gora), dok je u Bosni i Hercegovini primjetna jaka "probektašijska" struja u IVZ-u, koja za sada nije formalno konvertirala na šijitski Islam.

Ovdje je značajno i to da su na Balkanu u zadnjim godinama komunizma, te naročito od pada komunizma Saudijska Arabija, te emirat Qatar, znatno ulagali u širenje Vehabijskog Islama.

Premda danas na Balkanu postoje manje i vrlo ekstremne zajednice Vehabija, njihova grana Islama je potpuno strana i tuđa balkanskim muslimanskim tradicijama, te je u suštini samo pomagala širenju bektašijskog - šijitskog Islama, koji je tradicionalno ukorijenjen na Balkanu već stoljećima.

Pri tome je značajno da je ukupna tradicija balkanskih muslimanskih naroda u sinkretizmu, tj. u miješanju Islama i raznih lokalnih nemuslimanskih tradicija (npr. Bektašije štuju ikone, što Islam inače strogo brani), pa je striktna forma Islama koju zagovaraju Vehabije potpuno strana Balkanu.

Premda je ovaj sinkretizam balkanskih muslimanskih naroda na Zapadu obično pogrešno tumačen kao sekularnost (kao što se Alavite u Turskoj, Kurdistanu i Siriji, pa i na sjeveru Libanona pogrešno identificira kao "sekulariste"), taj sinkretizam je u biti jednako orijentiran na džihad i na obračun sa nemuslimanima kao i striktna muslimanska učenja Vehabija.

Razlika je samo u tome da su Bektašiti puno sofisticiraniji, da je uloga žena u bektašijskom Islamu daleko jača nego kod Vehabija (koji žene potpuno isključuju iz društva), te da su Bektašije puno organiziraniji nego druge muslimanske vjerske zajednice.

Libija

Premda je Libija sunitska zemlja, i premda u njoj nema tradicionalnih šijitskih manjina, Iran je preko Sirije u savezu s Libijom i to uglavnom kroz krijumčarenje droge.

Pri tome značajnu ulogu ima to da su Libijci Sufije (pripadnici sekte Senusita), što ih veže za balkanske Bektašije.

Na ovaj način libijska tajna služba širi svoj utjecaj na sufijske manjine po Francuskoj, Belgiji i drugim evropskim zemljama, ali i na isto takve manjine u Zapadnoj Africi (Senegal, Gambija, Gvineja, Gvineja Bisao).

Pri tome se ove zapadnoafričke zemlje koriste i za "zamjenu brodova" u krijumčarenju kokaina, koji se u tim zemljama prekrcava i iz tih zemalja odlazi u Europu.

U zadnje vrijeme upravo Senegal počinje privlačiti pažnju ruskih promatrača, budući da je jedan od dominantnih pravaca Islama u Senegalu sufijska sekta Muridija. Muridije su, osim u Senegalu, jaki i na Kavkazu, pa su većina Čečena, Inguša i Dagestanskih manjina u Ruskoj Federaciji, po vjeri upravo Muridije.

Čini se da će međunarodno krijumčarenje droge u koje je Senegal uključen preko senegalsko-čečenskih muridijskih veza, financirati džihad u Rusiji.

Sudan

Na sličan način na koji je Iran ušao u savez sa Libijom, ulazi i u savez sa Sudanom, kao zemljom u kojoj dominira sufijska sekta Mahdita, odnosno kao zemljom čija vlada krijumčari drogu, i to u suradnji sa Sirijom.

Tako se droga preko sudanske tajne službe, te preko egipatske vjerske manjine Mahdita, krijumčari iz Sudana za Aleksandriju, i zatim u Europu.

Pri tome treba naglasiti da egipatska vlada nije u ovo uključena, ali je zato uključena mahditska sufijska sekta, koja više slijedi sudansku vladu (kao vladu pripadnika te sekte), neko sekularni režim u Egiptu.

Paragvaj

U lepezu zemalja pod iranskim utjecajem treba uzeti i ovu izrazito rimokatoličku, ali zato sasvim zaostalu zemlju Latinske Amerike.

Riječ je o zemlji čija je politička i financijska elita, poput one u Hrvatskoj, potpuno ogrezla u kriminal, i koja se preko sustavnog dugogodišnjeg krijumčarenja droge povezala isprva sa Sirijcima, a zatim i sa balkanskim tajnim službama, te sa Iranom.

Tako je Paragvaj omogućio Siriji i Iranu da u džungli pored granice - tromeđe - sa Brazilom i Argentinom, libanonski Hezbollah organizira trening kamp, u kojem se regrutiraju, između ostaloga, i konvertiti na Islam, koji po siromašnim predgrađima (i među brojnim zatvorskim populacijama) Brazila i nekih drugih latinoameričkih zemalja, prelaze na Islam.

Američke tajne službe smatraju da će u budućim terorističkim akcijama u SAD-u, te u nuklearnoj proliferaciji ove grupe i država Paragvaj imati sve važniju ulogu.

Ovo isto smatra i vlada Brazila, koja koristi sadašnju agrarnu krizu u Paragvaju i napade na brazilske zemljoposjednike u toj zemlji kao izgovor za pripremu vojne intervencije na Paragvaj.

Širenje iranskog utjecaja na Balkanu smastra se „životnom prijetnjom“ vitalnim interesima Zapada

Mnogi strani promatrači koji se inače bave analizom stanja na Balkanu, promatraju razvoj krize u odnosima Brazila i Paragvaja.

Naime, ukupno širenje iranskog utjecaja na Balkanu smatra se na Zapadu dugoročno neodrživim, odnosno dugoročno se smatra "životnom prijetnjom" vitalnim interesima Zapada.

Budući da u balkanskim društvima nema domaćih društvenih snaga koje bi se tome suprotstavile, razmatraju se moguće i "prihvatljive" forme zapadnog upliva i intervencije, radi "promjene trendova" i suzbijanja iranskog utjecaja.

Nakon najnovijeg saveza hrvatske elite sa Iranom, Hrvatska se, zajedno sa latinoameričkim Paragvajem, našla kao jedna od dvije zemlje koje se "natječu" koja će prva privući neku vrstu strane intervencije na sebe.

 Podržavam ovo što kaže necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže necenzurirano.com.

Domagoj Margetić, 2009-01-30 u 02:32:58 na vrh stranice

Jan 29, 2009 at 04:52 AM
Ekskluzivno: Tajno izvješće ministru Šukeru o pranju novca u Hypo banci

Necenzurirano.com u posjedu je tajnog dokumenta kojeg su ministru financija Ivanu Šukeru uputili inspektori Deviznog inspektorata Ministarstva financija Republike Hrvatske, nakon provedenih istraga o pranju novca u Hypo Alpe Adria banci d.d. Zagreb i Slavonskoj banci d.d. Osijek. Iako je iz dokumenta razvidno kako je ministar financija bio upozoren na organizirani kriminal i pranje novca tajnim financijskim operacijama preko Hypo banke u Zagrebu i Slavonske banke d.d. Osijek, ostaje nepoznanica iz kojih je razloga Ministarstvo financija cijelu aferu prikrilo, te su konačna službena izvješća o kontrolama u Hypo i Slavonskoj banci krivotvorena kako tvrdi naš sugovornik „po nalogu ministra Šukera i doministrice Slavice Pezer Blečić“.

Državno odvjetništvo istražuje pranje novca u Hypo banci?

Prema informacijama kojima raspolažemo, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske trenutno navodno provodi istražne radnje u svezi pranja novca preko tajnih računa u Hypo banci, te o nezakonitim operacijama Hypo banke preko Slavonske banke d.d. Osijek.

Za istragu je u Državnom odvjetništvu, navodno, zadužen zamjenik glavnog državnog odvjetnika Lazo Pajić.

Ministar financija tajnim izvješćem detaljno upoznat sa kriminalom u Hypo banci

Dokument kojeg smo u posjedu, međutim, dokazuje sustavno prikrivanje organiziranog kriminala i pranja novca u Hypo banci, od strane nadležnih državnih institucija, i to prije svega od strane Ministarstva financija.

Naime, izvješće koje su inspektori Deviznog inspektorata uputili ministru financija Ivanu Šukeru, otkriva kako je ministar bio detaljno upoznat sa nalazima istrage Deviznog inspektorata u Hypo i Slavonskoj banci, te kako je raspolagao svim informacijama o kriminalnim aktivnostima i financijskim operacijama pranja novca u te dvije banke.

Hypo banka Klagenfurt imala višestruko manji kapital od banaka kćeri u Hrvatskoj

„Banka matica iz Austrije plasirala je kredite i depozite bankama u svom vlasništvu, povezanim osobama i fizičkim osobama i za sve navedene bila jedini inozemni kreditor.

Treba napomenuti da je banka matica od osnutka svoje banke kćeri imala temeljni kapital manji od banke koju je osnivala.

Temeljni kapital Hypo Alpe Adria International AG Klagenfurt danas iznosi 33 500 000 eura ili 244 550 000 kuna, dok temeljni kapital banaka kćeri Hypo Alpe Adria d.d. Zagreb iznosi milijardu 581 milijun 991 tisuću kuna, a Slavonske banke d.d. Osijek 998 milijuna 713 tisuća kuna.

Temeljni kapital banaka kćeri povećavan je pretvaranjem kredita i depozita banke matice u kapital banke“, navodi se u izvješću inspektora Ministarstva financija ministru Ivanu Šukeru.

Hypo banka i Ministarstvo financija kršili odredbe Direktive Europske unije o poslovanju kreditnih institucija

U nastavku tajno izvješće upućeno Šukeru otkriva kako su Hypo banka svojim poslovanjem u Hrvatskoj, a Ministarstvo financija prikrivanjem takvih aktivnosti Hypo banke, kršili odredbe Direktive Europske unije o poslovanju kreditnih institucija, a koje su usmjerene održavanju stabilnosti financijskih i bankarskih sustava kako u zemljama unije, tako i jedinstvenog financijskog sustava EU.

Drugim riječima, financijske operacije koje Hypo banka nije nikako smjela obavljati u Austriji upravo zbog zakonskih ograničenja i sustava kontrole pranja novca, ali i sustava kontrole u EU, te odredba propisa EU, Hypo banka je uz znanje vlasti u Zagrebu obavljala preko svojih banaka kćeri u Hrvatskoj.

Sumnjivi kreditni plasmani i depoziti Hypo banke u Hrvatskoj

„Poznata je činjenica da visina temeljnog kapitala banke određuje i obim plasmana jedne banke, visinu najvećeg kredita koji banka može odobriti, i izloženost prema povezanim osobama.

Europske banke svoje poslovanje svode u okvire odredba Direktive Europske unije o poslovanju kreditnih institucija (Direktiva broj 2000/12/EC), prije svega odredba koja visinu ukupnih plasmana veže za temeljni kapital banke, visinu najvećeg kredita, i odredbu o izloženosti banke u kreditiranju povezanih osoba.

Ako analiziramo samo kontrolirane plasmane matice, Hypo Alpe Adria International AG Klagenfurt je do 31.8.2002. plasirala svojoj banci kćeri izraženo u kunama:

Kredita 2 milijarde 24 milijuna 607 tisuća 214 kuna
Depozita milijardu 849 milijuna 310 tisuća 255,11 kuna
Ukupno 3 milijarde 873 milijuna 917 tisuća 269,98 kuna.

Slavonskoj banci d.d. Osijek plasirala je samo depozite i oni su sa 1.10.2005. godine u kunama iznosili 2 milijarde 205 milijuna 659 tisuća 549,24 kune“, stoji u tajnom izvješću inspektora Ministarstva financija nakon istraga koje su proveli u Hypo Alpe Adria banci d.d. Zagreb i Slavonskoj banci d.d. Osijek.

Prema tim podacima ukupni ovakvi sumnjivi plasmani Hypo banke Klagenfurt u njezine banke kćeri u Hrvatskoj iznosili su samo do 2005. godine 6 milijarda 79 milijuna 576 tisuća 819,22 kuna.

Kontrola deviznih tekućih računa ukazala na nezakonite financijske operacije

U izvješću ministru financija, inspektoru su, međutim, ukazali i na sumnjive transakcije odobrenja i zaduženja računa preko deviznih tekućih računa banke, što je tijekom istrage djelatnicima Ministarstva financija, očito, ukazalo na nezakonite financijske operacije preko tajnih računa u Hypo banci Zagreb i Slavonskoj banci d.d. Osijek.

„Kontrola izvoda deviznog tekućeg računa otkriva transakcije odobrenja i zaduženja računa u istom danu.

Kontrola dokumenata kojima se izvod zatvara pokazuje da se radi o prijevremenim povratima kredita i depozita zaduženjem za nove kredite i depozite, kod banke matice.

Banka kćer, dakle, provodi transakcije koje odredi isključivo matica, pošto za banku kćer one nemaju efekta – ne smanjuju joj ukupnu zaduženost, niti joj se poboljšavaju uvjeti novog kreditiranja.

Transakcija prijevremene otplate i novog zaduženja imaju cilj samo za banku maticu, jer prijevremeni povrat i novo zaduženje pokrivaju fiktivnu ročnost odobrenih kredita i depozita“, navodi se u tajnom dokumentu Ministarstva financija.

Vlada i Uprava Hypo banke ugrozile stabilnost austrijskog financijskog sustava

Daljnji nalazi inspektora Deviznog inspektorata Ministarstva financija Republike Hrvatske otkrivaju kako je nezakonitim operacijama u Hrvatskoj, preko Hypo banke Zagreb i Slavonske banke d.d. Osijek, Hypo banka Klagenfurt, fiktivnim kreditnim ugovorima, zapravo, lažno prikazivala podatke o vlastitoj likvidnosti, odnosno likvidnosti banke matice u Austriji.

Samom činjenicom da je hrvatska Vlada, prije svega Ministarstvo financija, prikrivalo ovakve nezakonite operacije Hypo banke, ukazuje i na činjenicu kako je Vlada Republike Hrvatske prikrivanjem podataka i dokumenata o kriminalu u Hypo banci, zajedno sa upravom matične banke u Klagenfurtu ozbiljno ugrozila stabilnost austrijskog financijskog sustava, zbog čega su austrijske vlasti svojevremeno i pokrenule istragu protiv Uprave Hypo banke Klagenfurt.

Fiktivnim ugovorima o kreditiranju banaka kćeri Hypo banka Klagenfurt lažirala podatke o vlastitoj likvidnosti

„Kontinuirana cirkulacija sredstava na deviznom tekućem računu banke kćeri odraz je fiktivnih ugovora ili zaključnica kojima matica prikriva ročnost svojih izvora, a i likvidnost koju ima zahvaljujući zaduženju za kratkoročne međubankarske depozite.

Fiktivno prikazivanje ročnosti izvora financiranja banke kćeri određuje banka matica jer je ona raspoložive kratkoročne izvore plasirala kao dugoročne, a prijevremenim otplatama od banke kćeri pokrivala stvarnu dinamiku povrata svojih izvora.

Tako je teret neusklađenosti plasmana i izvora ostajao na banci kćeri, a visina i period neusklađenosti je uvijek neizvjestan za banku kćer, jer ovisi o mogućnosti matice da pribavi i osigura nove izvore.

To pokrivanje dugoročnih izvora kratkoročnim kontinuirano je povećavalo inozemni dug banke kćeri za plaćene kamate.

Matica je, dakle, kontinuiranim zaduženjem kćeri sebi osiguravala siguran prihod prvo od kamata za kredite i depozite, zatim kroz naknade za platno prometne transakcije i na kraju prihod od dobiti koju je ostvarila banka kćer“, opisuju u svojem tajnom izvješću Ivanu Šukeru inspektori Ministarstva financija nezakonite operacije Hypo banke u Hrvatskoj.

Hrvatska odbila ustupiti dokumentaciju austrijskom pravosuđu

Posljedica ovakvih operacija bilo je, dakako, i krivotvorenje poslovnih knjiga kako Hypo banke Zagreb tako i matične banke u Klagenfurtu, što je na kraju i uzrokovalo financijsku krizu matične banke, koja je zaprijetila financijskim slomom cijelog sustava Hypo banke, a nakon čega je Državno odvjetništvo u Austriji protiv bivših čelnih ljudi banke pokrenuli niz kaznenih postupaka.

Upravo u tim postupcima austrijsko pravosuđe tražilo je od hrvatske Vlade pružanje međunarodne pravne pomoći i razmjenu dokumentacije o poslovanju Hypo banke u Hrvatskoj, što su Banski dvori odbili, a Ministarstvo financija Republike Hrvatske je nakon ovih zahtjeva naložilo uništavanje tajnog Dosjea Hypo, što je operativno provodila Šukerova doministrica, inače načelnica Deviznog inspektorata Ministarstva financija Slavica Pezer Blečić.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je usprkos tome u posjedu cjelovitog Dosjea Hypo, ali je do danas nepoznato do kuda je došla istraga koju navodno vodi Bajićev zamjenik Lazo Pajić, a u koju se u rujnu ove godine uključio i Sektor kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke.

 Podržavam ovo što kaže Domagoj Margetić.    Nisam za ovo što kaže Domagoj Margetić.

www.hrt.hr, 2009-02-03 u 19:55:15 na vrh stranice

03.02.09.
Odgođena rasprava o Matijeviću

Saborsko Vijeće za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije odgodilo je raspravu o predmetu Robert Matijević. Riječ je o bivšem voditelju Službe za suzbijanje krijumčarenja pri Carinskoj upravi koji je suspendiran prije više od šest godina zbog prozivanja Carine za krijumčarenje kave i naftnih derivata.

Budući da Matijević u svojoj predstavci proziva državne institucije, dužnosnike Ministarstva financija, ali i Sabora, Vijeće je odlučilo zatražiti i odgovor prozvanih i tek tada raspravljati o optužbama. No ta odgoda nije ušutkala Roberta Matijevića. Netko mora završiti u zatvoru: ili ja ili oni koje optužujem, rekao je Matijević i nastavio iznositi nove optužbe.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

www.nacional.hr, 2009-02-04 u 02:50:53 na vrh stranice

03.02.2009. / 18:33
Markov je Matijevićeve dokaze o švercu nafte predao DORH-u

Nacional.hr posjeduje dokument od 13. lipnja 2003. koji potvrđuje da je tadašnji predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Ante Markov, dostavio Matijevićeve dokaze o švercu nafte glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću

Antikorupcijsko vijeće trebalo je na današnjoj sjednici raspravljati o predstavki Roberta Matijevića, bivšeg voditelja Službe za suzbijanje krijumčarenja pri Carinskoj upravi, koji tvrdi da posjeduje dokumente koji ukazuju na moguću korupciju državnih službenika, vezano uz krijumčarenje nafte i naftnih derivata.

Kako je Vijeće odlučilo odgoditi raspravu do očitovanja svih institucija i pojedinaca koji su navedeni u Matijevićevoj predstavci, Matijević je ogorčen postupkom Vijeća novinarima ispričao točno o čemu se radi.

Istaknuo je kako posjeduje službene dokumente iz 2001. i 2002. godine koji ukazuju na nestručan i "aljkav" rad državnih službenika. Dodao je kako je još 2003. bio u Saboru kod Ante Markova koji ga je službeno saslušao i kojemu je predao niz dokumenata o švercu nafte, kave i korupciji.

"Svi dokumenti koje sam mu dao misteriozno su nestali, pa sam podnio kaznenu prijavu protiv Markova i predao je USKOK-u", rekao je novinarima Matijević.

No, nacional.hr posjeduje dokument od 13. lipnja 2003. godine koji potvrđuje nešto sasvim drugo. Naime, tim dokumentom, tadašnji predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Ante Markov, dostavlja Matijevićeve dokaze glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

"U privitku Vam dostavljam dokumente koje je nakon razgovora u Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost održanog 29. svibnja 2003. godine predao na korištenje gospodin Robert Matijević. Smatram da je nužno da se sa cjelokupnom tom dokumentacijom upozna i Državno odvjetništvu, te da nas izvijesti o svom stajalištu o tome", stoji u dokumentu koji je potpisao Markov.

Što se točno dogodilo sa dokumentima kada su predani Državnom odvjetništvu, nije poznato, no čekamo njihov odgovor. Možda je USKOK, nakon što im je Matijević dao svu dokumentaciju krenuo u akciju.

http://www.nacional.hr/clanak/52851/markov-je-matijeviceve-dokaze-o-svercu-nafte-predao-dorh-u

 Podržavam ovo što kaže www.nacional.hr.    Nisam za ovo što kaže www.nacional.hr.

Danijela Mihalić, 2010-02-11 u 18:38:00 na vrh stranice

Predsjednik Mesić odlikovao Gorana Štroka

Predsjednik Stjepan Mesić, danas, je u Vili Wiess dodijelio više visokih državnih odličja zaslužnima za doprinos na raznim područjima. Tom prigodom odlikovao je i hotelijera Gorana Štroka Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića za osobite zasluge za gospodarstvo.

- Ovo je priznanje iznimna čast i veliko priznanje za naš višegodišnji rad s obzirom da smo prošle godine obilježili 15 godina prisutnosti u hrvatskome gospodarstvu. Dosad smo u hrvatski turizam uložili više od 150 milijuna eura, te smo u navedenom razdoblju postali regionalni lideri u luksuznom hotelijerstvu i benchmark našim konkurentima. S ponosom sam pomogao i stvaranju naše domovine tijekom 90-tih godina, a 1995. godine sam se se uključio u obnovu gospodarstva kupnjom Grand hotela Bonavije. Novac sam mogao uložiti bilo gdje u svijetu, ali sam želio uložiti baš u Hrvatsku. Sve što sam u životu stvorio donio sam u Dubrovnik i Rijeku, te sam uz potporu obitelji kompletnog sebe unio u stvaranje najljepših hrvatskih hotela s puno ljubavi, žara i želje da se sve ostvari. Stoga ovo vrijedno priznanje doživljavam kao prepoznavanje ispravne vizije i strategije razvoja visokokvalitetnoga turizma regije, ali i poticaj novim ulaganjima i izazovima - istaknuo je Goran Štrok predsjednik Uprave Adriatic Luxury Hotels.

- Ovom prigodom želim se zahvaliti i našim partnerima EBRD (Europska banka za obnovu i razvoj), IFC (International Finance Corporation) i Hypo Alpe Adria Bank koji stoje čvrsto uz nas i u vrijeme svjetske financijske krize koja je zahvatila ne samo Hrvatsku, već i cijeli svijet - dodao je Goran Štrok.

Svoj je britansko-hrvatski uspjeh Goran Štrok okrunio mnogbrojnim međunarodnim i nacionalnim nagradama, koje su ostvarili hoteli u njegovu vlasništvu. Entuzijazam i ulaganje u hrvatski turizam prepoznale su i brojne eminentne svjetske medijske kuće poput NBC-a i Discovery Channela, koji su o Goranu Štroku izvještavali kao o 'pioniru u preobrazbi hrvatskoga luksuznog turizma', ali i Sunday Times, The Guardian, Evening Standard, Herald Tribune, BBC, Reuters te mnogi drugi svjetski mediji koji su redovito izdvajali hotele grupacije ALH kao najekskluzivniji visokokvalitetan smještaj u regiji, u kojima često puta odsjedaju svjetski državnici, utjecajni članovi kraljevskih obitelji, holivudske zvijezde i brojni svjetski celebrityji.

Goran Štrok je u prošlom razdoblju uspio stvoriti jedinstvenu kolekciju hotela i postati 'leader' u hotelskom poslovanju posebno razvijajući visokokvalitetan turizam namećući vrlo visoke standarde poslovanja u hotelijerstvu. U šesnaest godina otkad kompanija postoji, uspješno je vodio čak šesnaest hotela u Engleskoj, Škotskoj i Sejšelima, što je urodilo sadašnjim ekskluzivnim portfeljem hotelskih objekata: Sir Christopher Wren House Hotel u Windsoru u Engleskoj, Grand hotel Bonavia, Hotel Dubrovnik Palace, Hotel Bellevue, Hotel Kompas te najekskluzivniji hotel u regiji i kruna dosadašnjega hotelijerskog rada - Hotel Excelsior i Vila Agave u Dubrovniku. Osim hotela Kompas, čiju obnovu je privremeno zaustavila svjetska globalna kriza, svi ostali hoteli grupacije Adriatic Luxury Hotels prošli su temeljitu obnovu prema najvišim standardima luksuznih hotela, a ulaganja u kapitalne investicije gotovo svake godine, ono su po čemu ova kompanija odskače od svojih konkurenata na tržištu. U stvaranju svoje kompanije Goran Štrok se susreo i s korupcijom prilikom obnove Hotela Bellevue, koja je kasnije rezultirala korupcijskom aferom 'Pet zvjezdica'. Odlučno je pokazao svoju građansku hrabrost i jedan je od prvih hrvatskih gospodarstvenika koji je javno ukazao na problem korupcije u hrvatskom gospodarstvu javno govoreći o svojim iskustvima u Hotelu Bellevue.

Hotelima upravlja menadžment kompanija Adriatic Luxury Hotels, a vode ju hrvatski stručnjaci, čiji je prosjek godina 37. Šesnaestogodišnja strategija rezultirala je i impresivnim porastom prihoda od 300 tisuća eura u prvoj godini poslovanja do više od 38 milijuna eura prihoda te više od tisuću zaposlenika u srcu sezone.

 Podržavam ovo što kaže Danijela Mihalić.    Nisam za ovo što kaže Danijela Mihalić.

..., 2010-02-11 u 18:48:02 na vrh stranice

Ova Danijela Mihalić ne napisa ništa o kriminal Gorana Štroka
Svakako je zanimljivo i to ko je Goran Štrok
Je li slučajno pripadnike neke izabrane manjine ?

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

Europapress holding, 2010-02-12 u 14:26:13 na vrh stranice

TALIJANSKA MAFIJA - TAJNI INVESTITOR NA JADRANU
Cosa nostra pere novac u hrvatskim kockarnicama

12.02.2010. 11:25:10

Globusovi novinari razgovarali su u Rimu s Francescom Forgioneom, talijanskim publicistom i borcem protiv mafije, koji u upravo objavljenoj knjizi "Mafia Export" tvrdi da je Cosa nostra još 90-ih razvila unosne poslove u Hrvatskoj

Obitelj Antonia Mandale je preko kockarnica u Hrvatskoj prala novac te su ulagali u hotelijerski i ugostiteljski biznis. Tvrdnja je to Francesca Campanelle, 39-godišnjaka sa Sicilije, koji već pet godina živi na tajnoj adresi. Ako daje intervjue, uvijek se snima s leđa, a glas mu je izobličen. Ako se pojavljuje u sudnici, oko njega se postavlja golemi paravan kako mu se lice ne bi vidjelo.

Bivši lokalni sicilijanski političar, iz mjesta Villabate, dvadesetak kilometara istočno od Palerma, ima status svjedoka pokajnika i njegovo prebivalište jedno je od najstrože čuvanih tajni u Italiji.

Promijenio je ime, a pretpostav­lja se da je prošao i nekoliko drastičnih plastičnih operacija kako bi njegov fizički izgled bio doveden do neprepoznatljivosti.

Campanelline riječi izgovorene istražiteljima u Palermu zapisao je u svojoj knjizi "Mafia Export" Francesco Forgione, bivši šef parlamentarne antimafijaške komisije, novinar, komunistički zastupnik i profesor sociologije organiziranog kriminala na Sveučilištu u L'Aquili ...


- - -
http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/cosa-nostra-pere-novac-u-hrvatskim-kockarnicama

 Podržavam ovo što kaže Europapress holding.    Nisam za ovo što kaže Europapress holding.

Večernji list, 2010-03-08 u 17:09:09 na vrh stranice

Sprega 'Ndranghete', visoke politike i visokog biznisa
Dvije milijarde mafijaških eura oprali preko austrijskih banaka

Novac se prao preko talijanskih telekom koncerna, a kako su svi tražili povrat poreza, riječ je i o prijevari od 365 mil. eura

U najvećoj talijanskoj aferi s pranjem novca od dvije milijarde eura umiješani su kalabrijska mafijaška organizacija 'Ndrangheta', ali i osobe iz visokog biznisa, političari te odvjetnici. Austrijski tjednik Profil na temelju dokumenata tužiteljstva iz Rima piše da je od 2005. do 2007. na čelu grupe bio Gennaro Mokbel, biznismen i osnivač radikalnog desničarskog pokreta Alleanza Federalista, u čijoj su kući pronađene slike i biste Hitlera, Goebbelsa i Mussolinija. U pritvoru je i bivši senator iz Berlusconijeve Stranke naroda i slobode Nicola di Girolamo, kojega je navodno u Senat ugurala 'Ndrangheta' prisiljavajući prijetnjama Talijane u inozemstvu da glasaju za njega. Novac 'Ndranghete', koja godišnje na drogi, oružju i sličnom obrne i do 40 milijardi eura, slao se iz britanskih i finskih podružnica tvrtke Acumen na račune talijanskih telekom divova Fastweb i Telecom Italia Sparkle na ime izmišljenih usluga. One su novac, opet na ime navodno fiktivnih usluga, slale talijanskim tvrtkama I-Globe Srl i Planetarium Srl, koje su ga prosljeđivale panamskim tvrtkama - Broker Magamement SA i Karelia Business Group SA. Svaka je tvrtka obračunavala 19% PDV-a i tražila povrat poreza pa je riječ i o prijevari od 365 milijuna eura. Austrijancima je slučaj zanimljiv jer se od 14 računa iz operacije njih 12 nalazi u Austriji, gdje je novac i ostao, i to u bankama UniCredit Bank Austria, Anglo Irish Bank Austria i Raiffeisen. U dosjeu od 1600 stranica sumnjiči se 60-ak "uglednika". Među njima su i utemeljitelj Fastweba Silvio Scaglia, Augusto Murri - biznismen iz Paname kojega se sumnjiči i za ubojstvo, odvjetnik Paolo Colosimo, Dario Panozzo - koji se u telefonskom razgovoru hvali da ni nakon 10 ubojstava nije uhvaćen i slični.


- - -
Dodatak:
Kad će neovisna revizija pročešljati naše banke?

 Podržavam ovo što kaže Večernji list.    Nisam za ovo što kaže Večernji list.

Srna, 2010-12-26 u 13:50:24 na vrh stranice

Švicarska top destinacija za mafijaše

Švicarska je oduvijek bila ključna destinacija za talijanske mafijaške bossove za pranje novca ili skrivanje gotovine, ali nedavne istrage pokazuju da talijanski organizirani kriminal širi u toj zemlji svoje aktivnosti. Neke kriminalne grupe, posebno Ndrangheta iz južnog talijanske regije Calabrije, ulažu novac u različite poslove i nekretnine, kao i trgovinu oružjem i drogom kroz Švicarsku, što je izazvalo bojazan švicarskih vlasti. Želeći da zaustave mafiju u njenom pohodu na švicarsku ekonomiju federalna policija ove godine odlučila je da borba protiv talijanskog organiziranog kriminala bude njen prioritet.

"Ndrangheta je prioritet rada savezne policije ove godine", rekao je Stefan Kunfermann, glasnogovornik Ureda savezne policije (Fedpol) France Pressu. Dodao je da talijanska mafija sve više ulaže u građevinu, nekretnine i restorane, i to ne samo u Ticinu, kantonu na granici s Italijom, već i drugim kantonima. "Švicarska se, također, koristi za trgovinu drogom u velikom obujmu i kao skrovište za mafijaše koje proganja policija", dodao je Kunfermann.

Podsjetio na slučaj trgovca drogom koji je donio više od 200 kilograma kokaina u Švicarsku i osuđen je na 10 godina zatvora ...

 Podržavam ovo što kaže Srna.    Nisam za ovo što kaže Srna.

SPAM, 2013-06-13 u 19:14:41 na vrh stranice

konju pokvareni! spamaš već mjesecima, a ne vidiš da ti ni jedan nije prošao
SPAM ~ spam ~ s p a m

 Podržavam ovo što kaže SPAM.    Nisam za ovo što kaže SPAM.



NOVI KOMENTAR
ime (i prezime)
e-mail (nije nužno)
komentar na tekst od 19. 08. 2008.

Unesite tekst za komentar !


  zatvori© Drago TADIĆ