© Drago TADIĆ

NOVI KOMENTAR
ime (i prezime)
e-mail (nije nužno)
komentar na tekst od 23. 10. 2008.

Unesite tekst za komentar !



KOMENTARI ( 91 )
www.javno.com, 2008-10-24 u 23:02:52 na vrh stranice

EKSKLUZIVNO HANNES SWOBODA
Atentat na Pukanića je najveća prepreka prema EU

To nije napad na slobodu medija. Stav i nemar hrvatske Vlade prema korupciji i organiziranom kriminalu moraju prestati, kaže Swoboda.

- Ovo je najozbiljnija prepreka u pristupnim pregovorima od njihovih početaka - ekskluzivno za portal Javno rekao je nimalo optimistično Hannes Swoboda, potpredsjednik delegacije Europskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Europe.

Upitan hoće li i kako atentat na Ivu Pukanića utjecati na pristupne pregovore Hrvatske s Europskom unijom Swoboda je odgovorio:

- Mislim da to nije napad na slobodu medija, te da stav i nemar hrvatske Vlade prema korupciji i organiziranom kriminalu moraju prestati - rekao je Swoboda.

Nastavio je s kritikom i preporukama državnom vrhu.

- Mislim da premijer Ivo Sanader mora osobno poduzeti mjere organiziranja odgovora organiziranom kriminalu, no važno je da se uhvate, osim počinitelja zločina, i oni koji stoje iza njih, koji su naredili napad - rekao je Swoboda.

On je već prije isticao kako je borba s korupcijom i organiziranim kriminalom bitna za pristupne pregovore, odnosno za približavanje Hrvatske Europskoj uniji. Za vrijeme akcije "Indeks" Swoboda se osvrnuo i na negativnu sliku koju korupcija na sveučilištima u zemlji projicira prema Uniji, ističući važnost hvatanja "zakulisnih igrača", kao i kod ubojstva Pukanića, a ne površno prići problemu.


http://www.javno.com/hr/crna/clanak.php?id=195797

 Podržavam ovo što kaže www.javno.com.    Nisam za ovo što kaže www.javno.com.

peratovic.blog.hr, 2008-10-24 u 23:07:46 na vrh stranice

24.10.2008.
Vlast odgovorna za ubojstvo Ive Pukanića zastrašuje građane pričama o terorizmu

Ako je ovaj narod toliko zaluđen da dvaput u dvadeset godina popuši priču o terorizmu kojom se pokriva vlast koja šuruje s "teroristima" i organiziranim kriminalom, neka mu bude!
Veseli me što trezveni blogerski analitičari s kojima se više puta nisam slagao po drugim pitanjima, nisu podlegi još jednom zaluđivanju.

(...)

Ivo Pukanić je bio jedna od važnih spona organiziranog kriminala i vlasti koja je počela pucati još od kad je doživotno htio strpati ženu u ludnicu. Njegovo je ubojstvo poruka i Sanaderu i Mesiću s kojima je Ivo Pukanić bio prijatelj. To nije politička poruka kakvu šalju teroristi. Ubojstvo Milana Levara bilo je politički terorizam. Ovo je mafijaško ubojstvo. Ne osjećam se odgovornim što su Ivo Sanader i Stjepan Mesić preko Ive Pukanića održavali kontakte s mafijom.

Oni na nas projiciraju vlastiti strah, zbog vlastitih postupaka koji nisu išli za razvrgavanjem veza s organiziranim kriminalom već su vodili nagodbenjačku politiku. Sjetite se da je Ranko Ostojić sa Damirom Lončarićem i Sašom Perkovićem išao do Hrvoja Petrača u Trst kako bi se spriječio mafijaški međusobni pokolj nakon ubojstva Vjeke Sliška. Sjetite se da se i Račanu prijetilo atentatom Vidjeti s tim u vezi situaciju oko pogreba Zoranu Đinđiću.

Predsjednikov biograf Ivica Đikić piše da se Pukanić požalio Mesiću da će biti ubijen, tvrdi da je Mesić nakon ubojstva Ivane Hodak upozorio da do toga ne bi došlo da se razriješilo prijetnje Pukaniću. Nacional sad izravno optužuje Karamarka da laže da je Pukanić sam tražio ukidanje mjera zaštite. Ako je Karamarko Mesićev čovjek, a Mesić je znao za Pukanićeve strahove, kako to da Karamarko nije mogao spriječiti Pukijevo ubojstvo, bilo kao šef SOA-e, bilo kao ministar policije? I sad bi mi svi trebali pozvati Karamarka da nam ograniči ljudska prava ne bi li nas zaštitio od terorizma?!

 Podržavam ovo što kaže peratovic.blog.hr.    Nisam za ovo što kaže peratovic.blog.hr.

taliban.blogger.ba, 2008-10-24 u 23:10:23 na vrh stranice

24.10.2008.
KLASIČNI TERORIZAM
STANJE JE ZA IZVAREDNU SITUACIJU I ZA PAD VLADE

(... )

Mesićeva izjava: "Ovo je trenutak kada naše društvo mora biti jedinstveno. Pitanje s kojim se suočavamo jest: ili mi, ili oni", rekao je Mesić.

Tko ste to Mesiću VI?

Dali je ovo modus operandi iz Iraka?

Iako je Pukanićev auto raznesen u eksploziji, na mjestu ubojstva navodno se nalazi i mnogo čudnih dijelova, koji naizgled ne pripadaju njegovom Lexusu. Jedna od teorija o napadu kaže da je eksploziv možda bio na nekom motociklu ili drugom objektu sa strane prislonjenom pri auto.

(...)

REZIME;

- Policija nema kriminalistički obavještajni sustav, što je tragično za RH, a to je stručna opstrukcija iz visoke razine

- Novac koji je namjenjen doušnicima, sustavno je odlazio u nečije džepove, a to je uvjek tajna, pa pošto je to tako, mora se događati kao u Bronxu.

- Preventiva milicije svela se na sačekuše u prometu, umjesto na mjestima gdje je potrebno

- Bivši ministri policije su bili politički klaunovi, koji su služili kao žrtvena janjci, za promašaje političkih beduina

- Obavještajne službe su totalno zakazale, zbog toga šta se tu nalazi politički a ne stručni kadar, i rade po političkim nalozima

- Kao i za milicajce, samo u većem obliku, novac namjenjen za suradnike i doušnike, sustavno je trpan u džepove moćnika, a u koleraciji sa time, samo treba pogledati imovinu onih koji su na njestima gdje se dijelio keš.

- Svatko tko se usudio prokazati u dobroj namjeri, bilo koju krimogenu aktivnost pojedinaca, postao je žrtvo policije i mafije.

- Informacije su trenuno po primitku od građana curile vani prema mafiji, te su ih tako dovodili u dirketnu opasnost, šta je bio i cilj da se obeshrabre pošteni i savjesni.

- Temelj države čuvaju obavještaci, no, u RH oni čuvaju pozicije i dobre plaće, a za posao nitko ne haje (tu ima hrpa pisanih dokaza)

- Karamarko je do jučer bio prvi čovjek SOA-e a sada MUP-a, i jednako je ''sposoban'' kao i njegov prethodnik, pa u nikakvom slučaju od njega ne treba očekivati nešto pametno i visoko produktivno.

- Dok se god u vrhu policije i obavještajnih službi, vojnih i civilnih, doslovno ne neutraliziraju kos-ovi i udbaški kadrovi, napretka nema, jer njihov cilj je opstrukcija i destrukcija sustava, a upravo takve su postavili Mesić i Sanader, i uz to su im doveli rodijake, sinove, kćeri, kumove,... da ih naslijede.

- Situaciju jedino mogu napraviti čistom pošteni branitelji, koji su stvarali državu, a odgovorno tvrdim, da među njima ima dosta sjajnih obavještajaca i istražitelja, kojima ovi beduini samo mogu vodu nositi.

Njih je silom prilika obučio rat, kao i instikt za golim preživljavanjem, a uz to je domoljublje i patriotizam. Sada je država u ''ratu'', kao šta je Bejrut ili Bagdad, a mafija je posvuda. Prodor među ovu bandu, mogu samo napraviti oni, koji znaju šta je metak i miris baruta, a znaju i tko su mreže potencijalnih razbojnika i mafijaša.

Ovdje je klasičan propust policije i obavještajnih službi, zbog čega bi u svakoj demokratskoj državi, bili istog trena smijenjeni i maksimalno degradirani, pa makar i da su jučer postavljeni na ova mjesta. Politika je direktni krivac za nastalo stanje, kao i njihovi poltroni, a mafija im je pokazala da rukovodi svime, a ne oni.

Nikakva ''sablja'' neće pomoći, bez entuzijasta koji žele situaciju raščistiti. Vjerujem da će se usprskos aktivnostima policije i podizanja razine sigurnosti, događati još ovakvih i sličnih mafijaških obračuna, jer upravo oni znaju da je policija apatična i nemotivirana za rad, zahvaljući dugim prstima kleptokratske aktualne politike.

Instikt mi govori, da je modus operandi isti, u slučaju Hodak i Pukanić. Mada se radi o dvije raličite egzekucuije, ima elemenata koji ih direktno i indirektno povezuju, i to vrlo simtomatičnih.

Samo na prvi pogled video snimaka i fotografija, iskusnom operativcu jasno je o čemu bi se moglo ovdje raditi, a naročito mnogo govori položaj tijela oko vozila.

Na žalost, bojim se da će u euforiji ''borbe'' protiv organiziranog kriminala, biti neptrebnih hapšenja, šta će još više rezultirati neredima u RH, jer to će biti stihijska politička kanonada, kao šta se sve radilo do sada, jer milicajci i udbaši drugačije ne znaju, a ide im u prilog nastali kaos.

Sanader se još nije otrijeznio i pogledao istini u oči, a ako je vidi, a nije podouzeo ništa da je popravi, znači da je duboko implemetiran sa ovim snagama.

Nisam bio pobornik Pukya, zbog nekih njegovih relacija i stavova, ali mislim da ovo nije zaslužio, te ovom prilikom obitelji izražavam iskrenu sućut.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

dst, 2008-10-28 u 19:39:23 na vrh stranice

A da mafijaši, uz Pantovčak i Banske dvore, imaju i Prisavlje (HTV) pokazala je emisija Otvoreno gdje su gostovali čelnici Nacionala. Mafijaši su čitali bukvicu hrvatskoj javnosti, u čemu im je pomogla voditeljica emisije, isto bliska mafijaškim krugovima, jer što drugo Jovan Kuga (alias Vanja Sutlić) i Hloverka Novak Srzić mogu drugo i ponuditi nego: laž, laž i samo laž.
Marš, gadovi jedni!
A vi blesavi glasači koji ste podržavajući HDZ doveli do ovoga, ste glavna telac i ovce koja su svojim glasovima i nas napravili budaletinama ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

taliban.blogger.ba, 2008-10-29 u 10:06:44 na vrh stranice

29.10.2008.
EUROTRUBAČI

UBOJSTVA (NE)ĆE ZAUSTAVITI HRVATSKI PUT U EU

Za Banca je najveći problem Dodik i RS, kao da on upravlja sa RH, a ne pligarhija koju on brani. Hrvatska je u infarktnom stanju, a Banac je opisiva kao da je Švicarska. Više ili manje, svi učesnici otvorenoga, osvrću se na BIH, kao da je ona uzročnik likvidacija, mafijaštva i oligarhijskog kriminala svih vrsta u Hrvatskoj.

Nitko se od njih nije osvrnuo na veliki problem oko zakona o dokazivanju stečene imovine, koju oligarhija posjeduje.

Sanader je rekao, da se neće vraćati na komunističke zakone o porijeklu imovine, i svi su u zamukli, a time je potvrdio da se stavio na stranu lopova, koji su opljačkali državu.

Sanader i njegova oligarhija, trebali bi prvi dokazati da su legalno stekli imovinu. Imovinu treba tretirati kao "obiteljsku stvar", poput Italije, jer kupovati i stavljati imovinu na suprugu, djecu, unuke, tastove ili rodijake, koji nemaju za kruh, pljuvanje je u lice cijeloj naciji.

Ovim se vidi, da je kriminal legaliziran od strane oligarhijske vlastele, koja su osigurala mnoge generacije iza sebe sa ''poštenim'' radom.

Likvidacije su rezultat vladanja i upravljanja državom, i sada kada je podignuta hijerhijska razina, oni se ne osjećaju sigurnima, pa trebaju još tisuće novih žbireva koji će ih štititi, a niti jednom se nisu osvrnuli na sigurnost građana.

Medijski se samo spominje likvidacija rahmetli Pukija, a ostali padaju u zaborav, čime dokazuju tko je igrač lobya iz vlasti.

Oligarsima je stalo da zaštite svoje obitelji i ''pošteno'' stečeno, a tko će biti žrtve među narodom i kako će živjeti, to ih nije briga.

Ova navodna oligarhijska borba protiv mafije, paravan je za mnoge nezakonitosti koje se trenutno rade u Hrvatskoj.

Prave nezakonitosti i mafija, nalaze se u vrhu vladajućeg establishmanta, i u koliko ne dođe do trenutnog hapšenja istih, RH će potonuti do kraja.

Mišljenja sam da će se obračuni na većoj razini nastaviti, a tako misli i oligarhija, jer hitro rade na konceptu stvaranja policijske mašinerije, koja će samo njih štititi.

Ako ''stečevinu'' čuvaju oligarsi, čuvaju je i ostali mafijaški lobyi.

Mafija razmišlja na način, ''ako mogu oni, možemo i mi'', i novi obračun će uslijediti čim se nekome dotaknu imovine, a na to se neće dugo čekati, jer EU pritiska svaki dan jače.

Ove bajke koje nam politički mudraci prodaju preko medija, zadnji su pokušaju spašavanja njih samih od propasti, jer su svjesni, ako vlast padne, padaju i oni, a time i moć čuvanja stečevina i lagodna života.

Samo se vi drugovi koljite, pucajte, obračinajite i likvidirajte međusobno, jer drugačije vas nitko neće pomaknuti sa vlasti i udobnih državnih jasala, u čiju kesu kupite, i iz nje trošite, krvavo stečeni novac sirotinje.

Na teror i pljaku od strane vlasti, uvijek odgovara i nečiji drugi teror i pljačka.

Problem ste stavili na Dodika, a u čemu se razlikuje Hrvatska vlast od njega? On čuva ''poštenu'' stečevinu, jasle i vlast, kao i vi.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

www.e-novine.com, 2008-10-29 u 17:47:33 na vrh stranice

Vladimir Beba Popović o "duvanskoj mafiji"
Objavljeno: Pet, 24. 10. 2008. 16:53
PUKANIĆ BRANIO KOŠTUNICU

Na suđenju za ubistvo Zoranu Đinđiću pred Specijalnim sudom, 17. maja 2005. godine svedočio je Vladimir Beba Popović, koji je tom prilikom govorio o „duvanskoj mafiji”, a posebno o Ivi Pukaniću, uredniku zagrebačkog tjednika „Nacional”. Iz knjige „Svedočenje”, u izdanju Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji (2006), prenosimo iskaz Vladimira Popovića
E-novine

Na pitanje advokata Momčila Bulatovića kako je Vlada Srbije utvrdila postojanje duvanske mafije, usledio je sledeći odgovor.

POPOVIĆ: Jako jednostavno, utvrdili smo tako što je početkom marta 2001. godine u hrvatskom nedeljnom listu koji se zove Nacional a za koji je 99,9 odsto građana ove države prvi put čulo da uopšte i postoji, na naslovnoj strani i unutra kao glavna tema objavljena priča o Stanku Subotiću kao najmračnijem liku sa prostora bivše Jugoslavije u prethodnih 10 godina, a u isto vreme i kao najboljem prijatelju Mila Ðukanovića, predsednika Vlade Crne Gore, i predsednika Vlade Srbije Zorana Ðinđića i u tom tekstu, između ostalih gluposti i budalaština za koje nismo znali da li su tačne ili nisu, ali smo mogli da sumnjamo, objavljeno je na preko dve strane objašnjenje kako se Zoran Ðinđić u vreme režima Slobodana Miloševića bavio švercom cigareta i kako je to nastavio da radi posle 5. oktobra 2000. U tom istom tekstu je pominjana i moja uloga u tom švercu cigareta, a pošto smo jako dobro znali šta smo radili pre toga i da li smo u tome bili ili nismo bili – ako drugi nisu, mi smo jako dobro znali – onda nam je bilo jasno da ta količina gluposti i budalaština u tom tekstu nije napravljena slučajno. Problem je počeo da se otkriva onog trenutka kada je ta ista novina koja se zove Nacional tu temu nastavila iz broja u broj i u naredne 43 nedelje, ili 43 broja, a bez obzira što se možda ne bavite novinarstvom, priznaćete, nešto što ne postoji u istoriji novinarstva, da iz druge zemlje jedna nedeljna novina istu temu razrađuje 43 nedelje.

Da je to akcija širih razmera primetili smo onog trenutka kada su naše dnevne novine, srpske dnevne novine koje su, da vas podsetim, u prethodnih 10 godina bile u ratu sa tom istom Hrvatskom i nije bilo dozvoljeno, sem ponekad na Radio Košavi, da se čuju hrvatske pesme, nikada nijedan citat iz bilo kakvih hrvatskih novina, odjednom je u srpskim novinama, i to upravo onim koje je oformila vojna služba bezbednosti, bez obzira na to da li ih je oformila zvanično ili nezvanično, ta tema počela da bude svakodnevna tema. Svaki dan, da bi se, nekih mesec dana kasnije, pojavila i u elektronskim medijima. Prepoznavanje da tu postoji neka šira zavera i da je to, u stvari, politički obračun, da nije samo pitanje osvete nekih, možda onih koji su lično pogođeni poslovnim gubicima, jer je i to u početku bila teorija, da je to otprilike osveta jedne grupe trgovaca cigareta drugoj u koju spada i Stanko Subotić, a da su slučajno uvučeni Zoran Ðinđić i Milo Ðukanović da bi tekst bio medijski zanimljiviji. Međutim, onog trenutka kada je predsednik Jugoslavije (Koštunica), a to je bilo manje od mesec dana nakon što je taj tekst izašao, počeo da tu temu koristi na svojim konferencijama za štampu u Palati federacije, a članovi njegovog kabineta i njegove stranke da to svakodnevno u gostovanjima na televiziji ponavljaju i optužuju premijera Srbije, u stilu, eto, „neke međunarodne novine pišu da je Zoran Ðinđić švercer cigareta,” eto, „neki kažu,” „neki ugledni novinari”... Odjednom je i Pukanić, za koga niko do tada nije znao ko je i šta je, postao jako ugledan novinar u Srbiji, čovek za koga su se redakcije otimale za intervju, pa smo, shodno tome, pošto smo ipak bili vlast tog trenutka i bilo nam je važno, jer smo znali da to ide ka rušenju legalno izabranih organa vlasti, počeli tim povodom i da se interesujemo preko onih struktura koje smo tog trenutka imali.

Mislim na službu državne bezbednosti i mislim na one kontakte i one komunikacije koje smo imali tog trenutka sa nekim drugim međunarodnim organizacijama, diplomatskim ili obaveštajnim krugovima ovde iz Beograda. Vrlo brzo smo saznali da je Ivo Pukanić čovek hrvatske obaveštajne službe, da je list Nacional osnovan od strane hrvatske obaveštajne službe i to onog hercegovskog dela koji je bio nezadovoljan Tuđmanovom politikom, zbog toga što su Hercegovci tog trenutka vladali Hrvatskom, da je onda, slično onome o čemu sam juče pričao za Željka Cvijanovića, zbog lične mržnje prema Tuđmanu, Ivo Pukanić u tom listu počeo da napada HDZ i da je to krilo HDZ sa Ivom Pukanićem tog trenutka odgovaralo američkom ambasadoru u Hrvatskoj, Vilijemu Montgomeriju, koji je kasnije došao u Beograd, da je onda sa njim napravio lični i blizak kontakt, da su Amerikanci, koristeći, normalno, priliku koja im se ukazala, a to je taj medij Ive Pukanića, nastavili rušenje Franje Tuđmana i, po njegovoj smrti, Ivo Pukanić je proglašen jednim od „boraca” za demokratiju u Hrvatskoj, iako je svaki građanin u Hrvatskoj znao da je Ivo Pukanić član organizovane kriminalne bande Hrvoja Petrača, koja je u tesnoj saradnji sa bandom vašeg štićenika, što se zna. Mogu i to, ako vas interesuje, da objasnim, zato što je bilo direktno povezano.

I onda, kada smo shvatili o čemu se radi, kada smo videli ko stoji iza toga, onda su počele, jedna po jedna, da se slažu kockice. Saznali smo da je finansiranje tog teksta platila Tvornica duhana „Rovinj”, na čelu sa direktorom Antom Vlahovićem, kojima je sudbinski važno bilo srpsko tržište, jer je u prethodnih desetak godina, za vreme vladavine Slobodana Miloševića, kao što znate, Srbija bila Meka za međunarodne proizvođače cigareta.

Zašto? Zato što je to bilo jedino tržište na koje su mogli da se šalju šleperi cigareta bez dokaza o krajnjem korisniku. To znači sledeće: u trgovini cigaretama, da bi se sprečila (kontrolisala) trgovina cigaretama – u svetu, u poslednjih 20–30 godina, to je jedan od najunosnijih poslova posle trgovine drogom i oružjem – doneta je zabrana velikim proizvođačima cigareta da ne mogu da proizvode cigarete za nepoznatog kupca; zbog toga one „plutaju” brodovima po svetu i, kad se pojavi kupac, onda se „slučajno” prodaju i tako u krug, upravo zbog toga da bi mogli da se kontrolišu kanali prodaje. Srbija je bila jedna od zemalja koja je bila pod sankcijama, ali je isto tako [funkcionisala], zahvaljujući onome o čemu sam juče pričao – pojedinim „rupama” tipa Republika Srpska Krajina, koja nije bila pod sankcijama, ili Bosna, koja nije bila pod sankcijama itd. Kasnije su i nama ukinute sankcije, kao što se sećate, ali je međunarodnim organizacijama bilo nemoguće da dođu u našu carinu i naše finansije da provere da li stvarno dnevno sto šlepera „malbora” petice dolazi u Beograd i da li se prodaju u Srbiji.

Znači, međunarodni proizvođači cigareta su svesno žmurili i nije im smetalo što je Srbija „crna rupa” i što u Srbiji vlada Milošević, jer im je bilo zgodno da tu svoju tzv. crnu robu, koju nisu deklarisali međunarodnim organima i nisu morali da dokazuju šta je sa parama i tako dalje, prodaju u Srbiji. Jedan od tih velikih proizvođača je bila i Tvornica duhana „Rovinj”, koja je Srbiju koristila za šverc cigareta u samu Hrvatsku. Znači, cigarete bi se izvezle u Srbiju, nekada samo papirološki, a nekada i fizički, i vraćale se preko Drine nazad u Hrvatsku. Zarada je na takvom poslu 25 do 50 odsto u odnosu na vrednost proizvodnje cigareta. Posle 5. oktobra 2000. nastala je velika panika među njima zbog toga što su se navikli na tržište koje im je mesečno donosilo dvadesetak, trideset, nekim proizvođačima i po sto miliona dolara ili maraka, i onda su, shvativši da to više neće moći da bude kao što je pre bilo, tražili vezu i kopču kako i na koji način da ponovo uspostave trgovinu na crno. Oni su je zvali „zvanična”, to je roba koja je navodno išla na Kosovo, a nikada na Kosovu nije završavala, nego se vraćala nazad preko Hrvatske i Ante Vlahović je, o tome ste mogli da čitate u novinama kasnije, kada je ta afera razotkrivena i kada su se pojavili Petračevi stenogrami, kada se videlo ko stoji iza te kampanje, Ante Vlahović i njegova Tvornica duhana „Rovinj” su dali sedam miliona maraka ljudima da dođu u Srbiju, da nađu ljude koji su spremni da učestvuju u pisanju i širenju te afere koju je započeo Ivo Pukanić. To je akcija koja je plaćena od strane ljudi koji su direktno bili uključeni i zainteresovani da se što pre destabilizuje Zoran Ðinđić, jer, ako se sećate, jedna od prvih akcija vlade Zorana Ðinđića bilo je suzbijanje tržišta šverca cigareta. Kako?

Tako što je 5. oktobra 99 odsto trgovine cigareta u Srbiji bilo na crno, a samo jedan odsto je bilo zvanično uvezena roba. Već u maju 2001. godine, odnos je 60:40 (60% sivog, 40% zvaničnog). Septembra meseca iste te godine odnos je bio 60:40, ali u obrnutom smeru (60% robe je bilo legalno uvezeno). U prvih devet meseci 2001. godine uvezeno je 14 puta više cigareta nego u prethodnih 15 godina.

To su podaci koji su proverljivi i koji su u to vreme bili prezentovani. Znači, problem je bio vrlo jednostavan. Govori se o gubitku mesečnog profita koji se meri desetinama ili stotinama miliona maraka i kakav je problem tim ljudima da daju pet miliona, ili sedam, ili deset da se kroz medije, kroz medijsku kampanju nekome kaže: „No, no, beži od tih cigareta”, ili: „Nemoj slučajno da ti je palo na pamet da nam zabranjuješ da radimo ono što inače radimo”. U Srbiji, gde je prosečna plata 5. oktobra bila ispod 100 maraka, bila je 70 maraka, za pet miliona maraka svako zna, pa i vi, šta je sve moguće da se kupi, a ne novinari koji su radilii za 50, 60 ili 70 maraka.

Pri tome su nalazili i uzimali (dolazim na onaj deo o kome ste me pitali) agente-novinare vojne bezbednosti. Samo da napravim jednu digresiju oko Ive Pukanića i oko toga što sam rekao da je on deo hrvatske obaveštajne službe i da je taj list formiran od hrvatske obaveštajne službe: da, ali hrvatska obaveštajna služba, kao što vam je jasno, kao i mnoge službe u Hrvatskoj i u drugim republikama, nisu nastajale same od sebe 1991. godine, nego su to nastavci ili recidivi stare kontraobaveštajne i Vojne službe bezbednosti Jugoslavije, koja je postojala na teritoriji svih republika, pa tako i Hrvatske. Kao što vam je poznato, 1990. godine hrvatsku vojsku nisu napravili neki novi vojnici, nego su je napravili oficiri Jugoslovenske narodne armije koji su bili poreklom Hrvati i koji su došli u Hrvatsku da se bore za nacionalne interese. Tako i onaj ogromni deo Vojne obaveštajne službe stare Jugoslavije, koji je praktično stvaran 50 godina i koji je imao hiljade i hiljade zaposlenih ljudi i hiljade i hiljade novinara saradnika, profesora, lekara i tako dalje; po principu nacionalne pripadnosti deo njih je u novim okvirima, nove nezavisne hrvatske države, pod rukovodstvom HDZ oformio neke svoje nove vojne službe, obaveštajne službe i zna se da je Hrvatska imala desetak ili 15 obaveštajnih službi koje su formirali Franjo Tuđman i njegov sin.

Znači da Ivo Pukanić i ljudi koji su oformili zajedno sa njim taj list nisu ljudi koji nisu imali nikakve kontakte sa ljudima iz vojne obaveštajne službe. Naprotiv, bilo je ljudi koji su se sa njima poznavali od ranije. Ranije znači par godina unazad, pre 1990. godine, kada nije bilo nezavisne Hrvatske (jednom obaveštajac, jednom pripadnik KOS-a – do kraja života se ostane pripadnik KOS-a), prirodno je da su dolazili kod onih za koje su znali da su kolege sa posla i da su pre šest-sedam godina zajedno u Londonu imali nalog vojske da pišu, ne znam, o tome ili da pišu o ovome i tako dalje. To je samo mala digresija koju sam napravio.

Vraćam se na ovo gde su sa sedam miliona maraka došli u Srbiji i da su, normalno, osim što nisu morali da traže ideološki slične i bliske saradnike u zemlji (dovoljno je to bilo para da su mogli svaku ideologiju kod Srba da promene), oni su, bez obzira na to, imali još jednu prednost: to je da su nalazili u novinskim kućama, da su nalazili u institucijama, da su nalazili u političkim strankama ljude koji su praktično bili „spavači”, da upotrebim taj izraz, ne mislim bukvalno, ljude koji su pripadali tom nekom istom miljeu u kojem su bili i oni, ljude koji su sa njima bili bliski, ljude kojima se nije dopadalo to što je u Srbiju došla na vlast neka demokratska vlada, pogotovo što u toj demokratskoj vladi nije bio Koštunica, nego je došao „izdajnik” i onaj što je „navodio” bombe i tražio bombardovanje Srbije i tako dalje; i onda im je lako bilo da te ljude, em ideološki, em sa količinom para i novca koje imaju, ubede da počnu da pišu. Ne postoji drugi razlog i drugo objašnjenje kada biste sami sebe zapitali, bez obzira da li vam neko objašnjavao ili ne, zbog čega se neka tema objavljuje u Hrvatskoj (a ne bavi se time šta se dešava u Srbiji, o kojoj u prethodnih 10 godina nisu imali reč hvale, nijednu pozitivnu rečenicu nikada nisu napisali, kao što ni u srpskoj štampi, do Ive Pukanića, nikada niste mogli da pročitate nijedan jedini tekst iz hrvatskih novina). Odjedanput se pojavljuje neki spasilac Srbije u obliku Iva Pukanića, koji u svojim novinama 43 nedelje piše tekst o tome kako da pomogne novoj vladi i to baš da pomogne Koštunici jer Koštunica je demokrata, pošto, sećate se da se pojavila i u hrvatskim novinama fotografija Koštunice sa „kalašnjikovom” na naslovnoj strani, u vreme kada je Koštunica postao predsednik posle 5. oktobra, ali je Ivo Pukanić to branio i objašnjavao da, bez obzira na tu sliku sa „kalašnjikovom”, on je barem pošten, on je častan i on će, ne znam, Srbiju odvesti na pravi put.

O ulozi savetnika Vojislava Koštunice u „duvanskoj aferi”

U to su se uključili i savetnici Vojislava Koštunice, mislim na kampanju. Kako? Tako što su direktno, koristeći svoje pozicije i svoje funkcije, davali intervjue novinama (da me ne biste pitali na koga mislim, mislim na savetnika za medije, Aleksandra Tijanića, mislim na savetnika za ljudska prava, Gradimira Nalića, mislim na članove stranke Vojislava Koštunice koji su u to vreme imali priliku i obraćali se javnosti: znači, na Dušana Prorokovića, Dragana Jočića, Jovaševića, ne znam mu ime, i tako dalje). Znači, njima su listovi – oni o kojima sada govorim, kakav je Dan – bili mediji gde su svakodnevno (svakodnevno, nijedan dan nisu preskočili, svaki dan, Dan izlazi svaki dan!), u periodu od 10 meseci, razrađivali temu Zorana Ðinđića, Stanka Subotića – ko se vozio avionom, koliko je cigareta Zoran Ðinđić prošvercovao, šta je rekao Ivo Pukanić, šta je rekao Ratko Knežević, bivši savetnik predsednika vlade Crne Gore Mila Ðukanovića, šta je on rekao i koje je njegovo mišljenje, kakvo mišljenje ima Ratko Knežević o tome, njegovi napadi na Zorana Ðinđića... U isto vreme se taj Ratko Knežević svakodnevno čuje sa savetnikom za medije predsednika Jugoslavije, Aleksandrom Tijanićem. Ja sam, reći ću vam još jedan primer, imao priliku da budem na razgovoru kada sam se prvi put upoznao sa ministrom u vladi koji se zove Velimir Ilić. Tražio je da se vidimo i da se upoznamo i upoznao sam se u kabinetu Zorana Ðindića, i na tom sastanku je bio tada i ministar pravde Vladan Batić. Ministar Ilić je tražio da se sa mnom vidi zbog toga što su do njega dolazile informacije da se protiv njega u novinama vodi hajka, naročito hajka da je povezan sa međunarodnim švercerima cigareta. Sećate se otvaranja one njegove fabrike, onih ljudi sa Kipra kada je trebalo da otvore tu fabriku i onda se u novinama pojavila priča da ti ljudi sa Kipra nisu nikakvi proizvođači, to nije nikakva fabrika, nego su to neki šverceri cigareta i onda se to pojavilo u nekoliko novina za koje se vezivalo da ja imam veze sa njima i da ja „pišem” te tekstove, kao, da Velja Ilić to radi, a on je bio ubeđen da ja stojim iza toga i tražio je da se sa mnom vidi.

Ja sam taj susret izbegavao više od dva meseca jer nisam želeo sa njim da se vidim; ali, na kraju, ipak se taj sastanak desio i evo, postoji danas još jedan živ svedok, hvala bogu, Vladan Batić, koji to može da potvrdi. Na tom sastanku, koji je trajao 15 minuta, on je mene pitao i ja sam mu rekao šta imam da mu kažem oko toga i članaka, i tako dalje; ali sam ga onda isto tako pitao i rekao mu, da li je normalno da on sada objasni tu i Zoranu Ðinđiću i Batiću, zbog čega on daje svaki drugi-treći dan izjave oko toga da je Zoran Ðinđić švercer cigareta i da je ta vlada švercerska i tako dalje, na šta mi je on odgovorio: „Nemam ja sa tim nikakve veze. Mene Ratko Knežević zovne iz Londona i onda mi kaže: 'Veljo, sutra si na naslovnoj strani 'Dana', to ti je super za stranku, za tebe, za rejting, ima nešto, napao sam ove iz vlade, ti samo ćuti ako te zovu, ako pitaju, ti kaži – to je u redu’”. Znači, to je rekao meni, to je rekao Zoranu Ðinđiću i to je rekao Vladanu Batiću.

Zašto vam ovo govorim? Govorim vam zbog toga da bih vam pokazao način manipulacije, o čemu ste me sada pitali, i o ljudima koji su ti neki sa strane, saradnici vojnih službi bezbednosti, kakav je i taj Ratko Knežević, kakvi su... Da me ne biste pitali da vam nabrajam ko su sve pojedinačno takvi, verovatno bi nam trebalo dva-tri dana, ali bih se setio najmanje 200 njih koji i danas funkcionišu, koji predstavljaju neke javne ličnosti ili rade za neke opskurne novine, vrlo važni savetnici i saradnici, i tako dalje. Ali govorim vam to da bih vam ilustrovao kako je izgledala ta atmosfera i kako je ta „duvanska afera” pravljena, od koga je pravljena, iz kojih centara moći je pravljena i, na našu veliku žalost, na žalost Vlade Republike Srbije, postojao je još jedan problem u svemu tome. To je lična uloga i upetljanost američkog ambasadora u sve to, koji je, iz samo njemu znanih ličnih razloga, bez ikakve veze i kontakta sa Amerikom ili dozvole da se to radi, dao dozvolu, što je meni priznao i ja sam to javno rekao mnogo ranije, dao dozvolu Ivu Pukaniću i Ratku Kneževiću, dan pre objavljivanja tog prvog teksta. Oni su njega zvali, konsultovali, pitali ga šta on misli, da li je da objave taj tekst ili ne. On se vadio time što je rekao da je on taj tekst, da on nije mogao da im zabrani jer on je demokratski ambasador i u demokratskim društvima šta god neko hoće da napiše, treba da se napiše, što nije tačno. To što mi je rekao nije tačno, pošto je naša služba državne bezbednosti imala tačne podatke da je preko svog saradnika, koji je bio ovde u Beogradu, koji se zove Gabrijel Eskobar, danas je službenik ambasade Amerike u Pragu, ovde u Beogradu uzeo podatke koje je dobio iz Vojne obaveštajne službe koje mu je ona dostavila. Ti podaci su bili „pakovani” i izmišljeni da sa tim podacima ode u Hrvatsku i da napadne Mila Ðukanovića zbog toga što su hteli Mila da primire, da se ne rasturi Jugoslavija, iz političkih razloga, nekih njihovih globalnih, strateških, geopolitičkih i tako dalje, a usput, već kad kači Mila, može malo da zakači i Zorana, nema veze, pa neka ga zakače, pa njima da bude lakše, jer je to način na koji su navikli da fukcionišu i da rade. To je ta njegova upetljanost, njegova lična i tog njegovog službenika koji je vrlo brzo posle toga, kada se saznalo, kada smo saznali ko je on, pobegao iz Beograda.

Govorim o periodu kada još nije ni postojala ambasada u Beogradu (oni su tada sedeli u hotelu „Hajat” i imali tamo svoje prostorije) i povlačenju Montgomerija iz cele te priče i, kasnije, izvinjenju i objašnjenju i samom Zoranu Ðinđiću i pokušaju da spoji Zorana Ðinđića i Ivu Pukanića, za koga nikada nije krio, i dan–danas ne krije, da su ostali prijatelji, i tako dalje... Ali ta vrsta institucionalizacije je bila dovoljna ovoj drugoj strani, desnoj političkoj, desnoj-levoj, nije ni važno, koju je predstavljao Vojislav Koštunica i koju su predstavljali neki drugi lideri DOS, bila je dovoljan znak da tu nisu baš čista posla i da to nije samo pisanje nekog tamo opskurnog hrvatskog novinara, koga neko sigurno za to plaća, i pojedinih medija u našoj zemlji, nego da iza toga stoje mnogo ozbiljnije sile kao što je Amerika i otprilike tada je počela da se kreira priča - „Zoran Ðinđić je dobar predsednik vlade, on je brz, on je moderan, on je stabilan, ali izgleda da je mnogo povezan sa mafijom i sa korupcijom”.

(...)


http://www.e-novine.com/sr/srbija/clanak.php?id=18281

 Podržavam ovo što kaže www.e-novine.com.    Nisam za ovo što kaže www.e-novine.com.

dst, 2008-10-29 u 18:08:57 na vrh stranice

Pokušavam se sjetiti snimke HTV-a tko je sve bio na sprovodu Ive Pukanića i evo što sam pronaš'o guglanjem: "montgomery mesić štimac mamić sprovod pukanića" - gotovo ništa.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2008-10-29 u 20:55:04 na vrh stranice


I ovaj komentar sve govori: "Jucer je u Velikoj Gorici na pogrebu Iva Pukanica bilo 500 mafijaša i 500 zaštitara. (28.10.2008. 21:31)"

Monstruozni nastup Nacionalovih novinara u emisiji HTV-a 'Otvoreno' je zbilja šamarčina; prvo pretplatnicima HTV-a, a zatim cijeloj hrvatskoj javnosti. A tko drži HTV - zna se?!?

Kroz ovu blog-židovku se može iščitati njihova ljubav za odeđene strukture u državi, a time i njihov utjecaj na krucijalne institucije u funkcioniranju cijelog sustava. Očekivati je žrtvenog jarca i uhvatit će bilo koga pa mu nalijepiti ubojstvo pišući: Neka visi Pedro!

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.index.hr, 2008-10-29 u 21:46:14 na vrh stranice

Objavljeno prije 25 minuta
Uhićeni atentatori na Ivu Pukanića?

ZAGREBAČKA policija večeras je u javnost pustila snimku koju su nadzorne kamere zabilježile u Nacionalovom dvorištu na dan ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića. Na nadzornim se snimkama navodno vidi muškarac koji se na parkiralište dovezao mopedom u kojem je bila postavljena bomba, a kojeg je parkirao kraj Pukanićevog luksuznog Lexusa. On je jedna od dvije osobe koje policija sumnjiči za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Drugi je atentator prikazan na fotorobotu objavljenom u subotu.

Istragom je utvrđeno kako bomba nije bila postavljena ispod automobila, niti pored njega kako se isprva pretpostavljalo, već je bila na mopedu koji je još od jutra bio parkiran kraj Pukanićevog Lexusa. Muškarac koji je mopedom došao u Nacionalovo dvorište u 12.40 sati na glavi je imao kacigu, što otežava identifikaciju iako su ga snimile nadzorne kamere. Neko se vrijeme kretao dvorištem, da bi se udaljio u nepoznatom smjeru u 12.44 sati, pokazale su nadzorne kamere.

Na naš upit zašto se sa objavom snimke čekalo tjedan dana već su prije krenuli u izradu fotorobota, Borovec je odgovorio kako "je snimka objavljena sad jer je to stručna procjena tima koji vodi istragu oko ubojstva", te dodao kako o detaljima te procjene ne može govoriti.

Borovec kaže kako je policija u posjedu još brojnih snimki s nadzornih kamera, ali one zasad nisu puštene u javnost jer smatraju da istraga od toga neće imati koristi. "Izdvojili smo samo ove snimke na kojima se muškarac sa skutera najbolje vidi. Mi smo uzeli snimke svih tehničkih nadzora u blizini mjesta događaja i sve su snimke u provjeri, pomno se promatra svaki detalj", kaže Borovec.

"Iako muškarac sa snimke ima kacigu, nadamo se da bi ga netko mogao prepoznati temeljem odjeće, tjelesne konstitucije ili nekog drugog čimbenika", objasnio je Borovec. "Molimo građane da nakon objave snimke imaju li korisnih informacija, s punim povjerenjem nazovu policiju. Otvorili smo posebni telefon 01/4563-287 ili na broj 92", rekao je Borovec, te istaknuo kako su od građana dosad dobili puno korisnih informacija o drugom počinitelju atentata, koji je prikazan na fotorobotu koji je prošlu subotu plasiran u javnost, ali o prirodi tih informacija ne može govoriti.

U Zagrebu uhićeni potencijalni atentatori, Karamarko potvrdio da je policija na tragu ubojici

Neki mediji javljaju kako je policija danas uhitila četiri muškarca za koje sumnjaju da su povezani s ubojstvom Ive Pukanića. Riječ je o 30-godišnjem Robertu Mataniću, njegovom sedam godina mlađem bratu Luki, te Amiru Mafalaniju i Tomislavu Marjanoviću. Braća Matanić dio su skupine koje je bugarska policija 2004. godine sumnjičila za mafijaška ubojstva u Sofiji. Robert Matanić zbog toga je neko vrijeme proveo i u zatvoru, ali uskoro je pušten zna slobodu zbog nedostatka dokaza. Sva trojica uhićenih povezuju se sa srpskim mafijašem Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam. U kafiću u Novom Zagrebu navodno je uhićena i djevojka Roberta Matanića, protiv kojeg je nedavno okončan kazneni postupak zbog iznude. Neslužbeno se doznaje kako su četiri muškarca uhićena nakon što su specijalci provalili u pet stanova u Draškovićevoj ulici u centru Zagreba, tek nekoliko stotina metara od mjesta na kojem je Pukanić likvidiran.

Na novinarsko pitanje jesu li ova nagađanja o uhićenjima točna, Krunoslav Borovec kaže kako "ne može govoriti o konkretnim imenima", ali još jednom podsjeća da već nekoliko dana traje vrlo široka obrada u cijeloj Hrvatskoj tijekom koje je ispitan veći broj osoba "i to je posao koji će nastaviti sutra i narednih dana". Navodna uhićenja braće Matanić, Amira Mafalanija i Tomislava Marjanovića Borovec je odbio komentirati.

No, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko za HRT je potvrdio da je policija na tragu ubojici ili ubojicama Ive Pukanića. "Obrada je bila sveobuhvatna i široka i možemo reći da smo na tragu ubojice", rekao je Karamarko i dodao da će sve ostale informacije novinarima u doglednom vremenu dati Ravnateljstvo policije.

Neki mediji javljaju kako su svi izlazi iz Zagreba blokirani, ali Krunoslav Borovec u telefonskom nam je razgovoru kazao kako to nije istina.

Matanić i Marjanović se 2005. zabarikadirali u srpski hotel i prijetili da će sve dignuti u zrak ukoliko ih ne izruče Hrvatskoj

Zbog niza drskih ubojstava šefova bugarskog podzemlja 12 se Hrvata 2004. godine našlo na potjernicama bugarske policije: Fenko Imamović, Blajenko Jalzabetić, Goran Turković, Amir Mafalani, Ivan Može, Danijel Milinković, Vinko Kokić, Zdravko Šagol, Branko Vujanović, Emil Ivezić, Luka Matanić i Robert Matanić. Svi su bili osumnjičeni i da su se bavili trgovinom narkoticima, a Robert Matanić je navodno bio vođa bande. No, bugarska je vlada tada tvrdila da 99 posto njihovih dolazaka u Bugarsku ima veze s naručenim ubojstvima. Srpski su mediji tada pisali kako su Hrvati u Bugarsku ulazili preko graničnog prijelaza Kalotina, ali nikad nisu dolazili svi zajedno. Tijekom 2003. i 2004. godine u Bugarskoj su boravili osam puta i pri tom koristili legalne dokumente.

Prije nešto više od godinu dana u srpskim se medijima pojavila priča kako je Robert Matanić od Joce Amsterdama dobio nalog da likvidira bugarskog narkobossa Milču Boneva, zvanog Baja Mile. Matanić je uhićen u ožujku 2005. godine nakon što se naoružan pištoljima i ručnim bombama zabarikadirao u sobi u hotelu "Indeks - Krajina", te je tražio izručenje Hrvatskoj. S njim je tada bio i Tomislav Marjanović, koji se predao čim je policija opkolila hotel. Matanić je nedugo zatim izručen Bugarskoj, gdje je u zatvoru proveo osam mjeseci i 19 dana, a jedno je vrijeme i bio u samici nakon što su krenule informacije da navodno planira bijeg. Iz zatvora je pušten zbog nedostatka dokaza, nakon čega se vratio u Hrvatsku.

Srpski su mediji tada pisali kako je Matanićeva skupina bila konkurencija zemunskom klanu zbog trgovine oružjem i drogom. Toj su skupini pripadali svi muškarci koje je zagrebačka policija danas uhitila, a zanimljivo je spomenuti da se majka Amira Mafalanija čak kandidirala za hrvatski parlament 2001. godine.

Marjanović bio pod istragom zbog pokušaja ubojstva

Tomislav Marjanović prije gotovo pet godina bavio se krivotvorenjem veće količine novce i to uglavnom u apoenima od 200 eura, a svojedobno je uhićen u Zadru zajedno s Josipom Marićem iz Udbine. Zanimljivo je kako se Marjanović, kada su ga djelatnici krim-policije zadarske Policijske uprave doveli ispred zgrade suda, gdje su trebali biti sprovedeni istražnom sucu, istrgnuo od krim-policajca i šakama udario fotoreportera "Zadarskog lista" Zvonka Kucelina. Novinar je prošao s lakšim ozljedama po licu i rukama, u kojima je, u trenutku kada ga je Marjanović udario, držao fotoaparat. Kod Marjanovića je tada nađeno 59 krivotvorenih novčanica od po 200 eura, te još 19 tisuća kuna.

Prije godinu dana, krajem kolovoza Marjanović je optužen za pokušaj ubojstva braće Vedrana i Hrvoja Škrgatića i to zbog neriješenih dugova. U zagrebačkom naselju Siget, Marjanović je zajedno sa svoja dva prijatelja pričekao braću Škrgatić koji su dolazili u automobilu u kojem su bile maloljetne djevojke. Hrvoje je izašao iz automobila, a jedan muškarac iz Marjanovićeva društva je pucao prema njemu. Drugi brat, Vedran bježao je automobilom, a netko iz Marjanovićeve blizine pucao je u automobil i pogodio gume. Policija je došla do osumnjičenih, no istraga je zapela jer nije nađeno oružje iz kojeg je pucano.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/uhiceni-atentatori-na-ivu-pukanica/407780.aspx


Objavljeno prije 20 minuta
Zašto datum na slici atentatora ne odgovara datumu ubojstva Ive Pukanića?

DATUM koji označava kada je načinjena snimka osumnjičenika za atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića koju je policija ustupila medijima ne odgovara datumu atentata. Objašnjenje smo potražili kod glasnogovornika policije Krunoslava Borovca, no on nam nije znao suvislo objasniti o kakvoj se greški radi.

Likvidacija se dogodila 23. ovog mjeseca i Borovec je večeras rekao da je atentator u Nacionalovo dvorište došao u 12.40 sati, te da ga je napustio u 12.44 sati. U gornjem lijevom uglu fotografije na kojoj se vidi atentator kako s kacigom na glavi odlazi s mjesta zločina piše datum 25. 10. 2008. i vrijeme 12.44., dakle vrijeme odgovara, ali je snimka načinjena dva dana nakon atentata!

"Nemojte se baviti s time. To je vjerojatno vrijeme printanja fotografije", kazao nam je Krunoslav Borovec. No, nakon što smo mu ponovili da to ne objašnjava što vrijeme stavljeno uz datum odgovara vremenu odlaska atentatora s mjesta zločina, Borovec je ponovio da se ne bavimo s time, te poručio "objavite fotografiju ako hoćete, ako nećete, ne morate".

Glasnogovornik Borovec se, međutim, nije ponudio da će provjeriti kako je došlo do ovakve čudnovate greške ne kameri, niti je ponudio logično objašnjenje. Puno logike nema niti scenarij prema kojem je policija dva dana nakon atentata snimila nekakvog motociklista s kacigom i objavila ju u tobožnjem apelu građanima kojim ih moli za informacije.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-datum-na-slici-atentatora-ne-odgovara-datumu-ubojstva-ive-pukanica/407793.aspx

 Podržavam ovo što kaže www.index.hr.    Nisam za ovo što kaže www.index.hr.

dst, 2008-10-29 u 21:47:58 na vrh stranice

Baš k'o da sam predvidio mafijaški scenarij. Uhićen atentator na Pukanića?!? Eto ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.necenzurirano.com, 2008-10-29 u 22:07:30 na vrh stranice

Oct 25, 2008 at 04:33 AM
Zagreb i Podgorica od klana Osmani naručili Pukanićevo ubojstvo

Sve je više indicija koje jasno upućuju na mogući scenarij ubojstva Ive Pukanića. Naime, čak i ako se prihvati činjenica da je u slučaju naručitelja ubojstva moguće postojala sprega naručitelja iz Zagreba i Podgorice, i takav scenarij vodio bi trag prema u ovom trenutku jedinom mogućem izvršitelju ubojstva: kriminalnom klanu na čelu kojeg se nalazi Qazim Osmani zvani Felix.

Kao naručitelji i izrvšitelji isključeni radikalni islamisti

Rukopis ubojstva, naime, potpuno isključuje bilo kakvu mogućnost da se radi o radikalnim islamistima, odnosno islamističkom terorizmu, kako to neki dužnosnici policije lažno dojavljuju pojedinim medijima.

Jednostavno, Pukanić radikalnim islamistima nije bio zanimljiva meta, i to je scenarij koji se u ovom trenutku može u potpunosti isključiti, kako su to zaključili i članovi Ekspertnog tima jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, tijekom telefonskih konzultacija koje su članovi tima održali neposredno nakon Pukanićeva ubojstva u Zagrebu, tijekom večeri 23. listopada 2008.

Informacije i podatci koji su u satima nakon ubojstva bili dostupni javnosti, samo su dodatno osnažili i potvrdili ovakvo stajalište Ekspertnog tima za borbu protiv terorizma.

Može se isključiti bi teorija o „zemunskom klanu“ kao naručiteljima ili izvršiteljima

Druga lažna informacija, također plasirana od neslužbenih policijskih izvora, bila je ta kako se moguće radi o ostacima tzv. „zemunskog klana“ iz Srbije, kao izvršiteljima ubojstva.

Ubojstvo novinara Pukanića, međutim, ne nosi potpis ubojstava koja su izvršavali pripadnici tzv. „zemunskog klana“, te je to druga teorija o naručiteljima i izvršiteljima koju se u ovom slučaju može apsolutno isključiti.

To je, zapravo, običan probni balon anonimnih izvora iz policije, koji tako u javnosti pokušavaju stvoriti raspoloženje kako bi se moguće prihvatila teorija o Srbima kao naručiteljima i izvršiteljima ubojstva.

Međutim, ova je teorija uistinu na razini priče o djeci i „baba rogama“, te jednostavno „ne drži vodu“, sa čime se također slažu stručnjaci za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala okupljeni oko Ekspertnog tima jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala.

Klan Osmani preuzima vlast nad Balkanskim podzemljem

Svi do sada poznati podatci i teorije ipak argumentima koji se iznose i informacijama koje dolaze iz policijskih izvora, upućuju na samo jednog mogućeg izvršitelja ovog brutalnog ubojstva: na pripadnike kriminalnog klana Osmani.

Naime, sasvim je izvjesno da su tijekom tajnog srpanjskog sastanka u Zagrebu, kada su se sa pripadnicima kriminalnog klana Osmani sastali i najviši državni dužnosnici Stjepan Mesić, Tomislav Karamarko i Amir Muharemi, pripadnici klana Osmani donijeli odluku o reorganizaciji balkanskog kriminalnog podzemlja, te redefiniranju kriminalne arhitekture Balkana, kojom su prilikom odlučili i potpuno preuzeti kontrolu nad balkanskim kriminalnim i obavještajnim podzemljem.

Novi balkanski poredak

Tomu je dakako pogodovala i situacija oko neovisnosti Kosova, te su tako u trenutku ovog tajnog sastanka, pripadnici klana Osmani preuzeli kontrolu nad kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji, čime je i formalno započela izgradnja jedinstvene balkanske organizirane kriminalno – obavještajne infrastrukture, čvrsto povezane sa međunarodnim švercom droga, duhanskih proizvoda, oružja, ljudi, te međunarodnim terorizmom.

Ovakvim restrukturiranjem kriminalnog podzemlja pod vodstvom klana Osmani, možemo sasvim sigurno reći kako je početkom ljeta 2008. godine uspostavljen Novi bakanski poredak, kao novi organizirani kriminalni entitet povezan s međunarodnim organiziranim kriminalom i međunarodnim terorizmom.

Strateški centri: Zagreb, Podgorica, Priština

Glavni centri ovog kriminalnog poretka uspostavljeni su upravo u Zagrebu, Podgorici i Prištini, sa mobilizacijskim i logističkim kriminalnim centrima klana Osmani na teritoriju Bosne i hercegovine, te terenskim kriminalnim obavještajnim centrima čiji se koordinacijsko središte po svoj prilici planira smjestiti u Istri, pod zaštitom i financijskom paskom jedne od najmoćnijih hrvatskih kompanija Adris grupe, čvrsto povezane sa balkanskom duhanskom mafijom.

Dogovor sa Adris grupom: Klan Osmani preuzima balkansku duhansku mafiju

Dogovorom sa Adris grupom i crnogorskim klanovima, kriminalni klan Osmani dogovorio je preuzimanje stvarne kontrole nad balkanskom duhanskom mafijom, zbog čega je valjalo onemogućiti i daljnje procese kako sudske tako i medijske napise o duhanskoj mafiji u balkanskim državama, te aferama na bilo koji način povezanim sa međunarodnim švercom duhanskih proizvoda, koje je Pukanić povezivao sa crnogorskim političkim vrhom, ali je namjerno ili slučajno propuštao analizirati veze hrvatskog političkog vrha i Adris grupe sa balkanskom duhanskom mafijom.

Činjenica je ipak bila kako je centar balkanske duhanske mafije u Zagrebu, odnosno Rovinju, a ne u Podgorici, koja služi isključivo kao podružnica zagrebačke centrale, koju nadzire i kojom na površini rukovodi Ante Vlahović, inače često spominjan tijekom suđenja za ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, kao jedan od mogućih naručitelja i sudionika u lancu naručitelja Đinđićeva ubojstva.

Klan Osmani osigurao Adris grupi Iransko tržište

Kako su upravo započeli procesi reorganizacije duhanske mafije na Balkanu, te njihovog ulaska u nove poslove, posebno ulaska Adris grupe na iransko tržište uz posredovanje kriminalnog klana Osmani koji je za Adris grupu u Iranu osigurao svu logističku potporu, klanu Osmani jednostavno nije odgovaralo daljnje medijsko i pravosudno bavljenje duhanskom mafijom na Balkanu.

Iz tog razloga je Pukanić, objektivno mogao postati meta klana Osmani, uz nepodijeljenu potporu dijela političke elite u Zagrebu i Podgorici, koja je čvrsto povezana sa balkanskim kriminalnim podzemljem, posebno na poslovima šverca duhanskih proizvoda, droga i oružja.

Pritisci na sindikat za povlačenje iz sporova protiv Adris grupe

Zanimljivo je da se upravo s vremenom dolaska vodstva klana Osmani u Zagreb i Hrvatsku, poklapaju pokušaji prisiljavanja Slobodnog sindikata na odustajanje i povlačenje iz sudskih sporova protiv Tvornice duhana Rovinj, Tvornice duhana Zagreb i Adris grupe, koji su se pritisci očitovali kako pritiscima prema vodstvu Slobodnog sindikata tako i pritiscima prema odvjetniku koji u sporovima protiv duhanske mafije i Adris grupe pravno zastupa Slobodni sindikat i radnike TDZ-a učlanjene u taj sindikat.

Prijetnje pripadnika klana Osmani novinaru Margetiću

Ne treba zaboraviti i kako je u proljeće ove godine, pripadnik kriminalnog klana Osmani, zagrebački Albanac Kristo Đerđaj, prijetio novinaru Domagoju Margetiću, koji je inače i predsjednik Slobodnog sindikata, a nakon čega je Državno odvjetništvo pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem K-DO-8575/08, pokrenulo kazneni postupak protiv pripadnik klana Osmani Kriste Đerđaja, zbog kaznenog djela iz Članka 129., stav 1. i 2. Kaznenog zakona.

Kazneni postupak u ime Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu vodi zamjenica općinske državne odvjetnice u Zagrebu Ivana Đuras.

Dakle, policija, MUP i Državno odvjetnišvo svjesni su u ovom trenutku prijetnja pripadnika klana Osmani još jednom hrvatskom novinaru.

Pukanić pokrenuo proces protiv duhanske mafije u Crnoj Gori koji bi prije ili kasnije doveo do centrale u Zagrebu

Pukanić je, s druge strane, svojim napisima o duhanskoj mafiji u Crnoj Gori, potaknuo istragu o tom dijelu ove balkanske mafije, a procesuiranje crnogorske podružnice balkanske duhanske mafije, svakako bi prije ili kasnije dovelo do centrale u Zagrebu i glavnih političkih pokrovitelja koji se kriju iza Ante Vlahovića, a koje je donedavno kontrolirao Franjo Gregurić.

Tu dolazimo i do mogućeg neposrednog naručitelja ubojstva Ive Pukanića od klana Osmani.

Balkansku duhansku mafiju kontrolirao Franjo Gregurić

Naime, Gregurićev klan je tijekom zadnjih petnaestak godina u cijelosti kontrolirao balkansku duhansku mafiju, uz koju je usko bio vezan i šverc droga.

Balkanska duhanska mafija u Hrvatskoj je uspostavila financijsko poslovni i proizvodni monopol, upravo zahvaljujući pretvorbeno privatizacijskom projektu kojeg su osmislili pripadnici Gregurićevog klana, a kojeg je provela upravo ratna Vlada Republike Hrvatske pod vodstvom šefa klana Franje Gregurića, koji je niti desetak godina prije preuzeo vodstvo nad tzv. „Krajačićevim klanom“, kojeg je vodio jedan od glavnih ljudi komunističkih tajnih služba Ivan Krajačić zvani Stevo.

Karamarko preuzeo Gregurićev klan kao dio kriminalnog redefiniranja Balkana

Prije nepuna dva tjedna u tom je klanu došlo do novih promjena. Nakon više od dvadeset godina koliko je klan vodio Franjo Gregurić, tzv. „Gregurićev klan“ preuzeo je Tomislav Karamarko.

To je, dakako, dio tajnog dogovora sa tajnih sastanaka Karamarka sa pripadnicima klana Osmani iz srpnja ove godine, te dio uspostave novog kriminalnog balkanskog poretka, odnosno dio projekta kriminalnog redefiniranja Balkana u međunarodnom organiziranom kriminalu i međunarodnom terorizmu, o čemu je Necenzurirano.com već izvještavao.

Karamarko čovjek od povjerenja klana Osmani

Tomislav Karamarko je zbog svojih veza sa klanom Osmani preko Amira Muharemija, koji je zbog tih kriminalnih veza udaljen sa diplomatske dužnosti u hrvatskoj misiji pri UN-u, bio idealan čovjek za preuzimanje Gregurićevog klana, te njegovu reorganizaciju u sklopu novih odnosa unutar balkanskog kriminalnog podzemlja i nove centralizacija unutar Novog balkanskog poretka u kriminalnom i obavještajnom podzemlju.

Stvaranjem kaosa kriminalni klan Osmani osigurava poziciju Tomislava Karamarka

Kriminalni klan Osmani stvaranjem kaosa, planiranjem i izvršenjem ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, zapravo, stvara poziciju za jačanje stvarnog utjecaja i moći Tomislava Karamarka u hrvatskoj državnoj hijerarhiji, gdje se Karamarko nakon ovih nedjela organiziranog kriminala pojavljuje kao tobože nekakav „spasitelj“, „stručnjak“, „čovjek koji može srediti situaciju u zemlji“.

Glavna zadaća Tomislava Karamarka: osigurati nedodirljivost klana Osmani u procesu uspostave novog balkanskog kriminalnog poretka

U biti stvara se nedodirljiva pozicija moći za Tomislava Karamarka, kako bi se kriminalna reorganizacija balkanskog podzemlja i uspostava Novog balkanskog kriminalnog poretka mogla provesti bez obračuna političkih središta moći sa organiziranim kriminalom i klanom Osmani.

Dok je Karamarko ministar i osoba na poziciji moći u Hrvatskoj, pripadnici kriminalnog klana Osmani u Hrvatskoj su na sigurnom. Uostalom upravo im je Karamarko osigurao hrvatske dokumente i državljanstva.

U ovim odnosima unutar organiziranog kriminalnog podzemlja krije se i tajna pitanja: zašto Stjepan Mesić nije mogao pomoći Ivi Pukaniću i spriječiti njegovo ubojstvo?!


http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1072&Itemid=1

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

www.necenzurirano.com, 2008-10-29 u 22:13:53 na vrh stranice

Oct 24, 2008 at 01:08 AM
Karamarko je odgovoran za ubojstvo Ive Pukanića

Osobu izravno, po tzv. „zapovjednoj odgovornosti“, odgovornu za ubojstvo novinara Ive Pukanića treba tražiti na vrhu hijerarhije sigurnosnog sustava u Hrvatskoj. Odgovoran je, naime, upravo novi ministar unutarnjih poslova, a donedavni šef Sigurnosno obavještajne agencije: Tomislav Karamarko.

Karamarko preuzeo potpunu odgovornost za sigurnosni sustav u Hrvatskoj

Prema sada dostupnim informacijama nedvojbeno je kako je Karamarkov tim donio sigurnosnu procjenu za Pukanića, odnosno procjenu o riziku za život i osobnu sigurnost Pukanića, u mjesecima nakon pokušaja ubojstva kojeg je izbjegao u travnju ove godine.

Nakon ubojstva Ivane Hodak, Karamarko je preuzeo potpunu odgovornost za sigurnosni sustav u Hrvatskoj, i ne može reći „nismo znali“ ili još gluplje „nismo očekivali“.

Kao čovjek koji je dugi niz godina u sigurnosnom sustavu sasvim sigurno je bio svjestan rizika za sigurnost i život Ive Pukanića.

Tko laže: Borovec ili Karamarko?

Osim toga, i sam Krunoslav Borovec izjavio je potpuno suprotno od Karamarka, koji je tvrdio kako je Pukanić sam tražio skidanje mjera zaštite. Borovec je izjavio na sinoćnjoj press konferenciji kako je „stručni stožer“ u MUP-u donio takvu procjenu na temelju koje je ublažen režim zaštite.

Kako god se okrene, odgovorna osoba je Tomislav Karamarko, o čijoj odgovornosti u satima nakon ubojstva niti od medija niti od političkih institucija nismo čuli niti jednu jedinu riječ.

Za ubojstvo odgovorna i – HRVATSKA JAVNOST KOJA ŠUTI

Naravno, odgovornost za ubojstvo je i na hrvatskoj javnosti, koja i nakon ubojstva Ivane Hodak sve zna i šuti, skrivena u mišje rupe, i zamagljena agitpropovskim napisima tzv. „vodećih hrvatskih medija“, koji su se odmah nakon zadnjeg ubojstva u Zagrebu nedvosmisleno stavili u funkciju političke propagande Banskih i Predsjedničkih dvora.

Analiza prethodnih ubojstava svakako upućuje i na odgovorne u hijerarhiji za najnovije ubojstvo novinara Ive Pukanića.

Hrvatska javnost upoznata je, analizama objavljenim na portalu Necenzurirano.com:

• da zatvoreni slijed indicija ukazuje da je ubojstvo Ivane Hodak organiziran u dosluhu i po odobrenju dijela struktura unutar državnog vrha, pa je taj dio političke elite znao tko je ubijen prije nego je kriminalistička policija identificirala žrtvu, te je novi ministar policije znao što se dogodilo prije nego je to znala policija, i znao je da će baš on postati ministar policije i to baš zbog tog događaja, pa je počeo naređivati policiji već u prvim minutama nakon ubojstva. Isto tako je premijer znao u roku manje od tri sata koje političke smjene će odraditi, premda su za sve konzultacije bili potrebni dani, (npr. konzultacija Sanadera i Mesića, koji vrlo loše međusobno komuniciraju o tome da se šefa tajne službe Karamarka, koji je u nadležnosti Mesića, prebaci u vladu, dakle Sanaderu, zatim konzultacije ljudi u vladi i oko predsjednika, i najzad konzultacije sa samim ljudima koje se ima imenovati, a što je sve navodno učinjeno u manje od tri sata). Ivanu Hodak je tajna služba duže vrijeme nadzirala, i djevojka je bila pod nadzorom u času smrti, a tajna služba "ne zna" tko ju je i kako ubio, ali je njena smrt iskorištena za neviđenu društvenu promociju samog dugogodišnjeg šefa tajne službe, Tomislava Karamarka. Dakle, očito je da su smjene dogovorene prije nego se povod za smjene dogodio. Dakle, Ivanu Hodak ubili su ljudi povezani sa Tomislavom Karamarkom, Stjepanom Mesićem i još nekim visokim dužnosnicima;

• javnosti je poznato da je novi ministar policije osobno povezan i to kao šogor, (badža) Amiru Muharemiju, kojeg vlasti niza stranih država, uključivo i SAD, smatraju trgovcem droge i dijelom albanske međunarodne mafije;

• poznato je i da je predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, doveo Amira Muharemi u svoj ured, i to nakon što je isti protjeran iz SAD-a (nije mogao biti uhićen, jer je imao status diplomate), i to kao trgovac drogom;

• javnost vidi na svoje oči da se kvazi-opozicija na čelu sa Zoranom Milanovićem tome ne suprotstavlja, te da je ta opozicija lažna opozicija u stvarnom dosluhu sa vlašću, a da je vlast u suštini dio međunarodne albanske heroinske mafije;

• javnost je upoznata i sa time da se Amira Muharemi i Tomislava Karamarko povezuje sa albanskim klanom Osmani, kojeg njemačka javnost smatra vodećom mafijaškom organizacijom ne samo u Njemačkoj, već i u nizu susjednih zemalja;

• također je poznato da su neki, u njemačkoj osuđivani vođe klana Osmani, u osobnom prijateljstvu sa nizom vodećih ljudi Hrvatske (Mesić, Karamarko, Muharemi, Bandić…);

• javnosti je poznato da je "njemački kralj heroina", odnosno, kako ga novine u Njemačkoj zovu "Don Hamburgo" - Qazim (Ćazim) Osmani "Felix" organizirao sastanak šefova klana u Zagrebu, tijekom ovog ljeta, te da se u koloni luksuznih automobila vozio po gradu i pucao u zrak, a sve nakon sastanka sa Stjepanom Mesić;

• javnosti je poznato da je taj klan ukrao Hrvatskoj vojsci raketni sustav "zemlja-zemlja", te ga je prokrijumčario za Iran;

• javnosti je poznato da je raketni sustav u Kraljevici ukrcan na ratne brodove arapske libijske flote, koji su se tamo bili usidrili pod izlikom "remonta", te da su neki ratni brodovi libijske ratne flote i dalje u Kraljevici;

• javnosti je poznato da je taj klan oko Muharemija i Karamarka povezan sa klanom nekadašnje komunističke obavještajne elite oko Franje Gregurića, koji još od početka 1990-tih, odnosno kraja 1980-tih, kontroliraju banke u Hrvatskoj, i preko njih peru novac od droge i terorista;

• javnosti je poznato da je France Presse još 2005. pisao da je Zagrebačka banka oprala 900 milijuna dolara za teroristički napad na Washington, u kojem je jemenski šeik Mohamed Ali Hasan Al-Moayad htio napasiti Washington bojnim otrovima preko aviona poljoprivredne avijacije, a što je FBI spriječio, te da je uključenost Zagrebačke banke bila utvrđena saslušavanjima svjedoka na sudskom procesu teroristima;

• javnosti je poznato da taj proces pranja novca po bankama, za mafiju i teroriste, kontrolira grupa ljudi oko Franje Gregurića, koji je i doveo Karamarka u državni vrh, i to još 1990/1991, kao potpredsjednik, i kasnije predsjednik vlade;

• javnosti je poznato da to podzemlje ima uporište u tajnim službama, koje godinama vodi Tomislav Karamarko;

• javnosti je poznato da je međunarodna zajednica dana 25.09.2008. u hotelu Kolovare u Zadru, na konferenciji europskih i američkih institucija za borbu protiv droge dala podršku tadašnjem ravnatelju policije Marijanu Benku i državnom odvjetniku Mladenu Bajić u tome da krenu na trgovinu drogom, a što je u suštini značilo na tajne službe u Hrvatskoj i Karamarka osobno, a što nije učinjeno, jer je Benko, jedanaest dana nakon toga, i to dok je boravio u inozemstvu, na "skupljanju podrške" za obračun sa Karamarkom, smijenjen, te je ubojstvo Ivane Hodak iskorišteno za dovođenje Karamarka i njegovih kompromitiranih suradnika na mjesto Benka;

• da je Tomislav Karamarko pokušao smijeniti Benka još početkom jeseni, i to redovnim putem, i da se na natječaj za ravnatelja policije javio Dubravko Derk, koji nije prošao, jer je na Necenzurirano.com objavljena detaljna analiza kako je, sa odmetnicima - bivšim suradnicima - njemačke tajne službe upravo taj Dubravko Derk organizirao međunarodno krijumčarenje ilegalnih imigranata za Europu. Kad redovna smjena Benka nije bila moguća, odrađena je "neredovna smjena" ubojstvom Ivane Hodak;

• Javnosti je poznato da je Hrvatska, prema podacima nadležnih tijela Europske unije, SAD-a i Ujedinjenih naroda stavljena na listu zemalja povezanih sa međunarodnim kriminalom, pranjem novca i podrškom teroristima.

Ostale veze sa kriminalnim klanom Osmani

Javnosti je nadalje poznato da je:

• nedavni teroristički napad u Vitezu, gdje su ubijena dvojica državljana BiH, inače Hrvata (a napad je pripreman tako da ih pogine puno više, što se nije dogodilo jer je dio eksplozivnih naprava zatajio), organizirao albanski trgovac drogom Amir Ibrahimi, kojeg se u trgovini drogom povezuje sa Amirom Muharemijem sa Pantovčaka i njegovim "badžom", tj. šogorom Tomislavom Karamarkom, te sa međunarodnim albanskim heroinskim klanom Osmani;

• Javnosti nije poznato da je isti klan Osmani pripremao veći teroristički napad u Srbiji, i to nakon što je jedna medijska kuća počela, u suradnji sa nekim europskim medijskim kućama, istraživati albansko podzemlje u Zagrebu, a teroristički napad je u zadnji čas spriječen otkrivanjem većih eksplozivnih naprava na ulazu u objekt te medijske kuće u centru Beograda. To je bio ne samo napad na glavni grad susjedne države, već i na međunarodno istraživačko novinarstvo, a osim srbijanskih novinara, u zgradi su se nalazili i neki novinari iz zapadne Europe, i to upravo radi istraživanja kriminalnih aktivnosti oko Muharemija, Karamarka, Mesića, Osmanijevih i ostalih.

Hrvatske građane se buija na ulici kao „glinene golubove“

U svakom slučaju, javnosti je poznato da se Hrvatska, na ovaj način, spustila na samo svjetsko dno. I usprkos tome, javnost nije reagirala.

Dana 23. listopada 2008., u ranim večernjim satima ubijen je Ivo Pukanić sa suradnikom. Napad se dogodio u dvorištu zgrade u blizini sjedišta tjednika Nacional, odnosno pored zgrade prepune studenata. Osim dvoje mrtvih, ima i ranjenih. Zagreb se tako doslovno pretvorio u Beirut.

Sada se javnost Hrvatske ipak našla zgroženom i ozbiljno uznemirenom.

No, svijet toj javnosti ne može pomoći, i to sve dok si ta javnost ne počne sama pomagati.

Građani Hrvatske su sada "otkrili" da ih se u njihovoj zemlji, skoro dva desetljeća nakon što su stvorili svoju suverenu nacionalnu državu, doslovno može ubijati, i to bez ikakvih sankcija. "Kao glinene golubove".

Hrvati su također otkrili da ih sustav ne štiti, i to zato što je dio sustava - tajne službe - međunarodni organizirani kriminal, odavno kontrolirao, a kontrolirao je i domaći bankarski sustav.

Organizirani kriminal preuzeo sustav policije

Sada je taj kriminal preuzeo sustav policije, i počela su ubojstva i teroristički napadi.

Svijet neće moći pomoći građanima Hrvatske, jer je organizirani kriminal u njihovim nacionalnim državnim institucijama njihov glavni neprijatelj.

Ovo usprkos tome što npr. u policiji velika većina djelatnika ne želi biti dijelom mafije. Ali su - preko vodstva te institucije - preuzeti od kriminala i kao sustav čine dio problema.

Svijet ne može Hrvatskoj pomoći, jer se u Hrvatskoj nema na koga osloniti i nema nikoga koji se organizirano bori protiv kriminala, pa da mu pomogne i stane na njegovu stranu.

U Hrvatskoj nema opozicije koja bi izvela sto tisuća ljudi na cestu, pa da EU, SAD i Ruska Federacija; svi troje u isto vrijeme, podrže tu opoziciju i smjenu vlasti.

A zemlju u kojoj se nitko ne usuđuje izaći na cestu, svijet će prezirati. I izolirati, kako bi sebe zaštitio od zaraze kriminala.

Dok hrvatski građani šute smatrat će se da prešutno odobravaju zločine i nasilje

Tko šuti odobrava.

Tako civilizacija, još od vremena starog Rima, tumači ponašanje pojedinaca i grupa.

Dok građani Hrvatske šute, smatrat će se da šutke odobravaju zločin i nasilje.

I to sasvim neovisno o tome što po kafićima, radnim mjestima, školama, privatnim stanovima itd., pričaju kako su "zgroženi", odnosno kako su protiv nasilja i zločina.

Svojim djelima govore suprotno.

Stoga je ubojstvo Ive Pukanića, koliko god bilo tragično, nakon ubojstva Ivane Hodak, koje je poslužilo podzemlju da preuzme sustav policije, ipak samo tragičan, ali vrlo logičan i očekivan razvoj događaja u današnjoj Hrvatskoj.

Pukanića, kao građanina Hrvatske nije imao tko zaštititi, jer su sustavi koji štite civilizirano društvo od takvih zločina, sami u službi zločina; i to tajna služba dugi niz godina, a policija od smjene Benka i dolaska Karamarka i njegove ekipe.

Dakle, Pukanić je jedan u nizu građana koji su ubijeni, i to "kao glineni golubovi" u svojoj Hrvatskoj, i to sve dok javnost ne skupi snage da "barem sto tisuća" izađe na cestu.

Kad izađe, svijet će tih sto tisuća podržati, i problem će se riješiti.

Uostalom, očito je da postojanje "fenomena Muharemi", dakle međunarodnog krijumčara droge koji utječe na ured predsjednika države i - preko svojeg šogora Tomislava Karamarka - na Vladu, policiju i tajnu službu, dokazuje da ustavni poredak ne funkcionira.

Stoga građani nemaju drugog izbora do svojeg ustavnog prava na javni prosvjed.

I nemaju načina da se približe međunarodnoj zajednici, bez da toj zajednici, svojim prosvjedom ne pokažu da ta međunarodna zajednica ima koga podržati, i da nisu svi u toj zemlji mafija.

Građani se "nadaju" da će se "nešto riješiti. Bez njih ništa se neće riješiti.

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

taliban.blogger.ba, 2008-10-29 u 22:24:58 na vrh stranice

Policija koja sve znade, moli građane!? Da čovjek ne povjeruje..

Drugovi i gospodo, tko bi to im'o petlju prijaviti ubojicu i da ga prepozna, kada je poznato da žrtvom postaje onaj koji nešto prijavi, a informacije vam cure kao na špinu.

Šta se dogodilo sa prijavama građana, za razni kriminal u državi, a posebno gospodarski?

Šta se to promjenilo u sustavu, da bi vam netko povjerovao?

Evo nekih od milijun razloga, zbog čega mnogi sumnjaju u vašu iskrenost, a ''šapuće'' se po virtualnom svijetu;

- Kako niste objavili niti jednu snimku od mnogih nadzornih kamera iz slučaja Hodak, a prepun ih je kvart? Nisu valjda ubojice ptice, pa se preko krova odletjele.?

- Niste stavili u istu ravan oba slučaja monstruoznih likvidacija, čime ste otvorili sumnju u objektivnost riješavanja slučajeva. Zbog čega bi rahmetli Puki bio važniji od Ivane, i stalno u medijima držite konferencije za tiskovine o tom slučaju?

- Mediji su počeli pljuvanje po mrtvoj djevojci koja je likvidirana, šta je dno svih dna morala, a zna se sa kime su medijski magnati koji pišu o tome povezani.

Drago mi je, ako je istinita informacija da ste na tragu ubojicama Franjića i Pukija, ali istom žestinom ste trebali raditi i na Ivaninoj egzekuciji, jer u protivnom to govori sve o vama.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

crniblogkomunizma.blog.hr, 2008-10-30 u 08:54:13 na vrh stranice

25.10.2008., subota
LIKVIDIRAN PUKANIĆ - DRŽAVNOM VRHU SE TRESU GAĆE!?

Iako spin-doktorskom manipulacijom glume državničku odlučnost nakon likvidacije frontmana tjednika Nacional, proglašavani takvim odlučnima i od nekih novinara-ulizica, vidi se da se državnom vrhu tresu gaće.

Sijanjem zla sjemena proteklih godina sigurno da državni vrh ne može očekivati dobre plodove svog nemara, i toleriranja mafije. Nakon tužne i brutalne epizode u Hatzovoj, i sada u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, zlo je pokucalo na vrata svog brata blizanca - na vrata Banskih dvora i Pantovčaka.

Inače, a i u filmovima i bajkama smo učili, pa i na primjeru drugih zemalja se osvjedočili da se dobro bori protiv zla i da je moguća pobjeda dobra protiv zla. Trilogija Gospodar prstenova na tom je tragu: dobro je nadvladalo zlo:-) Takve priče sigurno ne pišu glupi pisci i režiseri, koliko god fantastično izgledao scenarij, nego služe društvu za neizravnu edukaciju o borbi protiv zla. I u vlastitoj zemlji smo se osvjedočili da dobro, a to je hrvatsko državno pravo, koje nam je u nasljedstvo ostavio dobar gospodin i još bolji političar i filozof dr. Ante Starčević, može pobijediti zlo velikosrpske ideologije i agresije. Doduše, skoro smo i tu kiksali zbog loše prethodnice ove loše vlasti ali provukli smo se kroz ušicu igle, prije svega zahvaljujući srčanosti hrvatskih branitelja na frontu, i demokratskoj oporbi koja je tada postojala. Danas nema oporbe u Hrvatskoj, a kamoli demokratske oporbe koja bi artikulirala alternativu lošim gospodarima naših sudbina. Zlo je usred rata uništilo dobru oporbu i od tada počinju i ozbiljni problemi ove zemlje. Demagoška piskarala koja su zborila otrovne filipike (huškačke tirade) protiv te oporbe, danas opet prodaju maglu. Serviraju nam Tomislava Karamarka kao spasitelja ove zemlje, kao Mojsiju, iako društvo u Republici Hrvatskoj uopće ne zna njegovu stvarnu biografiju.

Karamarkov lik i djelo nam već godinama prezentira novinar i bloger Željko Peratović ali koga to od odgovornih čimbenika u ovoj zemlji briga? Jedan blog još nikad nije uspio informirati naciju nego samo blogere, i to dio blogera. Ako nema potpore mas-medija, onda i informacija s bloga ostaje kapljica u moru na kraće staze, a na dulje staze sigurno da prave kritičke informacije imaju razarajuće djelovanje na vlast koja gradi Potemkinova sela kao Mesić-Sanaderova. No, nama kao društvu gori pod petama, ako sam dobro skužio.

Napadnuto društvo naše zemlje želi međutim promjene nabolje odmah, trenutno djelovanje protiv zla, ali želja će ostati još neko vrijeme, a može se radit i o godinama, samo želja jer ne može se u jednom trenu uništiti nepoštenje, taloženo godinama.

Dobro pobjeđuje zlo, tako piše i u Bibliji. I to je točno. Ali ako u nas dobro nije dobro nego zlo, kako onda zlo može pobijedit zlo? Ako je Tomislav Karamarko predsjednikov „čovjek“, kako jedan pristrani čovjek može depolitizirati policiju, kao preduvjet za borbu protiv mafije, organiziranog kriminala? Država se može uspješno boriti protiv mafije jedino ako se protiv organiziranog kriminala bori pravna država. Međutim, ako su predstavnici vlasti godinama glumili reformu pravosuđa, onda trenutno i nemamo pravnu državu, funkcionirajuću, i djelotvornu za suzbijanje zla kriminala. Ako je pravna država k tome ideologizirana, kao što je naša s lažnim antifašizmom (komunističkim antifašizmom i drugom Titom) onda je pravna država pravna samo na papiru. Borba protiv mafije treba učvrstit demokraciju i slobode u Hrvatskoj. Kako će, međutim, demokraciju učvrstiti Karamarko ako je prošle godine namjestio uhićenje novinara i kolege blogera Željka Peratovića? Je li netko razmišlja u tom pravcu ili smo opijeni s medijskom viješću koju su nam sada servirali da je sada došao pravi „stručnjak“ na čelo MUP-a. Ha, ha, ha. Hahaha.

Neki mediji idu čak toliko daleko da ismijavaju zanimanja prethodnih nekoliko ministara unutarnjih poslova u odnosu na Crnogmarka, pa je tako pokojni Mlinarić bio nesposoban jer je kirurg. Zamislite, a Karamarko je po zanimanju povjesničar, sa zadarskog Filozofskog fakulteta. MUP može dobro vodit osoba s bilo kojim zanimanjem ako ima organizacijskih sposobnosti, i ako ne postoji politička podobnost i servilnost vladajućoj politici i ideologiji. Kad čujem da je netko nečiji „čovjek“ u ovoj zemlji, diže mi se kosa na glavi. Zbog takvih veza i vezica pošteni ljudi u ovoj zemlji su doživjeli poraz. Oni koji su građanima ove zemlje, političkom narodu, priuštili poraz, doživjeli su moralni poraz. Vlast je dakle doživjela moralni poraz i ona je u biti luzer, ali predstavnici državne vlasti ne gledaju tako na to, oni kažu: naš poraz je izazov za nas! Zamislite dragi blogeri, oni dožive poraz i sada je to za njih izazov!? Da smo pravi, odlučni i da nam je naša sudbina važna, već bismo davno jednom velikom šibom tog magarca istjerali iz kupusa. Ovako nas taj magarac vodi za nos.

Karamarko je proteklih godina, od „comebacka“ Račana i Mesića na vlast bio šef obavještajne službe. Za to vrijeme je u tajnoj službi zaposlio kćer od svog kolege Damira Lončarića iz bivše obavještajne službe HIS, koja je prije toga radila u jednoj Petračevoj veletrgovini, a Damir Lončarić je pak kum od Hrvoja Petrača, a u jednom njegovom stanu je Karamarko bio jedno vrijeme podstanar. Karamarko je imao dva uspješna i jedan neuspješni podvig na tom položaju: lov na generala Gotovinu, uhićenje novinara Želja Peratovića, i tajni pregovori sa Đapićem (završili neuspješno). Za lov na generala Gotovinu je Europska unija preko naših domaćih pripuzica nagradila i njega i Mladena Bajića. Pri tome nam je iz EU, i iz Banskih dvora i s Pantovčaka rečeno da kad general Gotovina bude u haaškom pritvoru, da će sve u Hrvatskoj biti bolje. Hoću reći, uzroci naše krize nalaze se u Bruxellesu, ne samo u Zagrebu. Međutim, uzrocima se ovo društvo, i hrvatska politika ne bavi. Zato se bavimo sami sa sobom, i tako će još dugo vremena biti tako, s tim da se duljina tog iščekivanja možda bude skratila implozijom ove demagoške vlasti, dakle, njenim urušavanjem, slično kao što se urušila Kupska ulica u Zagrebu.

Kad je u Srbiji ubijen premijer Đinđić, a njegovi kolege iz vlade Srbije proglasili tromjesečno izvanredno stanje i (djelomično) obračunali s mafijom kao malo tko u Europi, odmah je došlo upozorenje iz Europske unije da se tromjesečno izvanredno stanje nikako ne smije produljiti, demokracije radi. Međutim, Srbiji je trebalo samo još tri mjeseca izvanrednog stanja i mafija, ukljućujući Miloševićevu mafiju, bila bi zbrisana s lica zemlje. Danas je stanje u Srbiji varljivo. Beogradom doduše sada već neko vrijeme ne odjekuju u vremenskom taktu bombaške eksplozije i metci u atentatima i likvidacijama kao u Zagrebu, ali sutra tamo može biti i tri puta gore nego kod nas, nažalost, jer bolje bi bilo da imamo mirnog susjeda nego zemlju koja sjedi na balkanskom buretu baruta. Trenutno je, međutim, fitilj zapaljen na hrvatskom buretu baruta. U Srbiji je na preporuku Bruxellesa, bivša stranka Slobodana Miloševića, Socijalistička partija Srbije, koja je i prouzročila rat na prostorima bivše Jugoslavije, i koja je osnovano osumnjičena da je naručila dva smrtonosna politička atentata, jednog na premijera Đinđića, a drugi na bivšeg srpskog predsjednika Ivana Stambolića, dakle, ta Miloševićeva partija je ove godine postala službeni koalicijski partner Đinđićeve demokratske partije. Dakle, Bruxelles je nagovorio žrtve da uđu u koaliciju sa počiniteljima. To je na tragu politike Bruxellesa da ratne žrtve žive zajedno sa počiniteljima ratnih zločina, kao što je primjer s hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije koje su prinuđene živjeti zajedno s odmetnutim i pobunjenim Srbima, bez da su odmetnici i pobunjenici kažnjeni, i bez da su prošli lustraciju i denacifikaciju. Bruxelles je i na našim prostorima zagovarao politiku divide et impera: hrvatske žrtve komunizma moraju živjeti zajedno s komunističkim ubojicama, i k tome ih te ubojice i njihovi simpatizeri još i vrijeđaju i ponižavaju, kao što četnici i dan danas u hrvatskom Podunavlju i Vukovaru ponižavaju Hrvate. State Department je ove godine pohvalio hrvatsku vladu samo i isključivo zbog jedne činjenice – što je Sanader u vladu kao koalicijskog partnera primio Milorada Pupovca čiji su neki članovi njegove stranke sjedili za vrijeme rata u vladi tako zvane „Krajine“, a poslije rata postali saborski zastupnici.

Jedan dan prije bombaškog napada na Pukanića je Sanader u Hrvatskom saboru govorio o opasnosti koje tobože prijeti od gesla „Za dom spremni“. Pazite, geslo „Za dom spremni“, pod kojim su Hrvatske obrambene snage (HOS) u Vukovaru slomile kičmu JNA, je opasno, dok je mafija sporedna stvar, isto kao i partizanski ratni i poratni zločini i zločini Udbe su sporedna stvar, nevažno za premijera Sanadera, novouskrslog Stipu Šuvara za kojeg je hrvatski nacionalizam opasan, čak umobolan, dok četništvo, titoizam i partizanština, kriptokomunizam, mafijaštvo i ratno profiterstvo su sporedne pojave? Nisam se još u ovom postu dotaknuo udbo-mafije ali biti će prilike. Međutim, ni 24 sata nakon premijerova sramotna govora u Saboru je dugobapskog mangupa sustigla stvarnost, realnost: mafijaške bombe koje su ga demantirale. Manipulatorskim spin-doktorskim metodama sada nas predsjednik Republike i premijer žele uvjeriti da je terorizam ušao u glavni grad Zagreb na velika vrata. Ma nemojte mi reći dragi moji vladari, pa zar je Al Kaidi na proputovanju prema Manhattanu ispala bombica u Palmotićevoj ulici?

Za Mesića i Sanadera je pitanje pravne države oduvijek bio sporedan problem. Iako je reforma pravne države i hrvatskog pravosuđa za Europsku uniju navodno najvažnije pitanje u vezi primanja RH u punopravno članstvo EU (uz pitanje povratka srpskih odmetnika i pobunjenika), Sanader je u prvom mandatu Ministarstvo pravosuđa prepustio svom koalicijskom partneru, tadašnjoj velikoj ljubavi Vesni Škare Ožbolt. Njen podvig se sastojao u tome što je dala staviti nove fasade na zgrade sudova i državnih odvjetništava, i počela je reformu gruntovnica, jer to je bio prioritetni zahtjev Bruxellesa, ali ne dragi moji blogeri da biste vi mogli brže sredit svoje vlasničke listove ako vam je nešto još ostalo od vaše imovine i nekretnina, nego da bi stranci što prije mogli počet kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Račan ih je pozvao da to mogu bez ograničenja već od slijedeće godine. Bio je to poziv tipa: izvolite dragi Europljani, samo naprijed, poslužite se, Hrvatska je velika samoposluga, sve je na sniženju! I tako smo ostali s gaćama na štapu, a ovakvom politikom sluganstva prema svijetu ostat ćemo i bez gaća na štapu, a na kraju će nam netko uzet i štap i još nas s njim dobro puknut po našim tikvarama. Tako će to izgledat!

Žao mi je jako žrtava koje stradaju nevine i usput, slučajno što su se našle u krivo vrijeme na krivom mjestu, ili ako su rodbinski vezane za mete mafijaških atentata, ali naše društvo u RH izgleda da mora proći kroz čistilište. Međutim, jako mi je drago što se Mesiću i Sanaderu tresu gaće. Neka i oni malo osjete kako je to kad je frka i prpa. Zaslužili su živjet u strahu jer su narod ostavili na cjedilu. Narod nije i ne može biti kriv jer narod poklanja nekome povjerenje, a druga je stvar što taj netko s tim povjerenjem koje je dobio uradi. Ipak ostaje mi gorak okus u ustima pri pomisli da se narod da nekoliko puta za redom nasanjkat. Zar je zlo tako snažno da narodna dobrota bude zarobljena, eutanizirana, da ljubav naroda ne može pobijedit zlo? Možda je problem u tome što su se vuci preobukli u janjeću kožu. Sjetimo se Đapića, to divno stvorenje, dobričina koji dlaku mijenja ali ćud nikada! Sjetimo se naivne Crvenkapice iz bajke. Bajke su realnost. No, upravo zato je moguće pobijedit zlo. Nećemo valjda kao društvo ići ispod razine Crvenkapičine pobjede na kraju bajke?

Sad malo opet o udbo-mafiji. Dakle, tu je priča o dijamantima, general Zagorec, Mesić, Pukanić, Sanader, Hrvoje Petrač, blablabla i etc. Sve to znamo, ali Mesić nam je nevjerojatno simpa, idemo s njim na kavu, nije namrgođen kao Franjo Tuđman, pravi viceve, udruge žena ga pozivaju na druženja, medijski djelatnici ga obožavaju, hvale ga kao predsjednika s nasmiješenim licem, kao dobricu. A što ako je vuk preobučen u baku od Crvenkapice?

Budimir Lončar, zvan Buda, predsjednikov je savjetnik za vanjsku politiku. Nekoć je Buda bio oficir totalitarne titoističke jugoslavenske tajne službe OZN-e. U vrijeme velikosrpske agresije bio je posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije čija je armija razarala Vukovar. Drug Lončar Budimir je na Miloševićev prijedlog, koji je pred Vijećem sigurnosti OUN branio njegov ministar vnajskih poslova Jovanović, zahtijevao u rujnu 1991. od Vijeća sigurnosti uvođenje embarga na izvoz oružja u SFR Jugoslaviju. Kao as na desetku do zuba naoružanoj „Jugoslovenskoj narodnoj armiji“, i kao štrik oko vrata tada razoružanom hrvatskom narodu i pod agresijom se nalazećoj Republici Hrvatskoj. Uvoz oružja u Hrvatsku morao je ići tajnim kanalima. Tako je naoružan i Paragin HOS (ali bez ijedne afere oko novca za nabavku oružja), a poslije je i predsjednik Tuđman tako naoružavao Hrvatsku, doduše kasno i s velikim zakašnjenjem ali ipak je bilo počelo naoružavanje. Međutim, velika novčana sredstva od hrvatskog iseljeništva, preko jedna (1) milijarda US$, je u te svrhe potrošeno većinom nenamjenski, znači u druge svrhe. Tako je nastalo ratno profiterstvo, a iz toga i mafija.

Eto, sad smo apsolvirali jedan od uzroka današnje mafije, a ima ih još, ali drugom zgodom. U svakoj nesreći se rađa i sreća pa valjda i našu zemlju neće fortuna zaobići, iako možda sreću nismo zaslužili. Prije nego je Bog dao razoriti Sodomu i Gomoru zbog bluda i grijeha, kako piše u Bibliji, jedan čovjek zamolio je Boga da ipak poštedi ove gradove, ako ništa zbog poštenih u njima. Bog je rekao, okey, ako ima ijednog poštenog, biti će pošteđeni. Kao što znamo, čovjek nije mogao Bogu dokazati postojanje ijednog poštenog stanovnika, bilo Sodome, bilo Gomore. Inače, postoje naznake da su i Sodoma i Gomora uništeni termo-nuklearnim (atomskim) oružjem, ali i to je onda na tragu biblijske priče jer Bog ako hoće ljude kaznit, instrumentalzira jednu skupinu zlih protiv druge skupine, kao kad se dva mafijaška klana međusobno istrijebe. Pozdrav, pancirke obuč i zaštitne šljemove na glave, pa do slijedećeg čitanja, da ne kažem, do slijedećeg mafijaškog ubojstva! Vaš CBK

PS: Odbacimo taj sjajući prsten zla veće jednom! Pogledajte kako to rade mali simpatični, srdačni i hrabri Hobiti u Gospodaru prstenova.

 Podržavam ovo što kaže crniblogkomunizma.blog.hr.    Nisam za ovo što kaže crniblogkomunizma.blog.hr.

CRNI BLOG KOMUNIZMA, 2008-10-30 u 08:59:58 na vrh stranice

• Kako se sve od 90' naovamo gradilo na krivim temeljima tako se kuća urušava od krova do podruma. Pukanič je bio blizak s vlastima i sada je vlast u panici, frka ju je. I neka ju je frka. Priuštili su poraz poštenima, a sada se guše u vlastitoj krvi. Kako posiješ, tako i žanješ, kaže mudra narodna poslovica.
Sve je počelo s ubojstvom Ante Paradžika, ako se ne varam, ili da budem precizniji, s Barešićevim ubojstvom, 1. srpnja 1991. godine. Metak u leđa od udbo-mafije. Sad je udbo-mafija došla do kraja svojih granica. Revolucija ždere vlastitu djecu, reče Danton, i bio je u pravu. Sad nas lažu da se tobože radi o terorizmu, "terorizam ušao u Zagreb". Da nisu možda talibani izgubili koju bombicu u tranzitu prema Manhattanu? U lovu na generala Gotovinu, i u lovu na vještice općenito, uništili su nacionalnu sigurnost. Još prekjučer je Sanader u Saboru zborio o "ustaškoj opasnosti", o obračunu s geslom "Za dom spremni". Za što je on sad spreman, nakon rasprodaje Hrvatske, uništenja pravne države i osam godina priprema za EU? Ispada da je geslo HOS-a postao glavni problem za frustriranu i nesposobnu vlast. Politika "Smrt fašizmu - Sloboda narodu" dovela je Hrvatsku pred moralni i politički slom. Ali tako je to kad kad narod radije bira barabu da ga vodi. Kad završi "rat s mafijom", ili s "terorizmom", nadam se da će se Hrvati otrijeznit od zabluda i sjetit se Ante Starčevića "Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatima", a ne udbo-mafiji! Čini mi se da ih je netko i nakon Starog upozoravao ali Hrvati se nisu htjel probudit! No, sada su bombe dovoljno glasne za buđenje, ili se varam? Kako bilo da bilo, tko ne uči na povijesnim greškama, osuđen ih je ponoviti, pa čemo jednog dana valjda shvatit. Kad Bog hoće nekoga kaznit, šalje mu dodatnu zabludu. Tako smo nakon Franceka dobili Račana, Mesića i Sanadera, a nakon njih potop. (25.10.2008. 01:22)

• Izgleda da je Mesić ono što za prikrivene islamske teroriste kažu da su na Zapadu "spavači" koji se aktiviraju na pritisak gumba na daljinski. Kad je postao predsjednik, 2000. godine rekao je u kamere Hrvatske televizije da je on u biti u HDZ-u od 1989. bio ubačeni "čovjek" od titoistikinje Savke Dabčević Kučar koja ga je u HDZ poslala da ima uvid u situaciju što se tamo radi i događa. Zanimljivo. Onda smo saznali s malo zakašnjenja u Slobodnoj Dalmaciji (2000.) da je cinkao Udbi Dobroslava Paragu osamdesetih godina. Nakon toga saznajemo iz Večernjaka i Glasa Koncila da je Stipe bio "Kadrovik Udbe", pa na haaškom suđenju Slobodanu Miloševiću da je bio doušnik KOS-a JNA, 1990./1991. godine (isto kao Anto Đapić), pa mu je prijatelj Hrvoje Petrač, pa malo nije, pa se posvade, itd. Međutim, to u ovoj zemlji čudesa očito nikoga ne zanima, svi su veseli kad idu ka Stipi, kao jučer oni tamburaši u Predsjedničkim dvorima, što me podsjeća na glazbenike s Titanica. Eh, kad bi oni razmišljali ali oni 18 godina samo gledaju svoje privatne interese, a RH su pretvorili u RH doo:-( (26.10.2008. 17:51)

• I to što kažeš, konstatiraš da su i drugi pisalo o mafiji pa su živi. Nije dakle stvar u pisanju; mafiji čak godi kad se o njoj piše i negativno jer je željna publiciteta, ali stvar je u tome što se neki druže s mafijom, sklapaju poslove itd. Postoji na pr. spika kako je jedan od šefova mafije na pr. uložio svoj novac u taj jedan tjednik, pa i u predsjedničku kampanju jednog od kandidata itd.
Problem je što Hrvatsku drže u šahu udbaši i kako se onda možemo boriti protiv mafije kad je ta mafija nastala pod patronatom udbo-mafije? Sad imamo FBI (Faber-Bajićev Informbiro). Zar nije neki dan Faber rekao da se mafija povezala s političkim strukturama, s medijima, s dijelovima policije i tajne službe? Kad bi se ovog trena napravila čistka u policiji, i u politici od spodoba koje su povezane s mafijom, tko zna koliko bi na slobodi ostalo saborskih zastupnika, članova vladinog kabineta ili djelatnika Ureda predsjednika Republike i predsjednikovih prijatelja? Možda će se pronaći ubojice od Pukanića i Franjića, jer je Puki bio predsjednikov prijatelj, ali sumnjam da će se pronaći nalogodavce, međutim, ubojice od Ivane Hodak čisto sumnjam da će se pronaći kao ni nalogodavce. Država Hrvatska je premrežena udbaškim doušnicima i konfidentima i zato dok ne bude lustracije neće biti ni borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala! (30.10.2008. 00:03)

 Podržavam ovo što kaže CRNI BLOG KOMUNIZMA.    Nisam za ovo što kaže CRNI BLOG KOMUNIZMA.

taliban.blogger.ba, 2008-10-30 u 15:09:55 na vrh stranice

30.10.2008.
WALTER

WALTER BRANI ZAGREB

"Profesionalni" novinari, Roberta su postavili na vrh top liste za odstrijel od strane mafije, odnosno pozvali su nepoznate nalogodavce, kojih je sugorno više, da ponovo naprave, možda i spektakularni vatromet u metropli.

Tko kaže da iduća meta neće biti odabrana vrlo pomno, i daleko bolnija od ovih dosadašnjih?

Mafija nema šta izgubiti, pa se pretpostavlja, da će oni eliminirati nezgodne svjedoke i možda inicijatore istraga.

Prošao sam cijeli rat, pa sam naučio jedno važno pravilo;

Ako netko hoće nekoga likvidirati, nikakva milicija niti udba neće ga spasiti, pa makar da se radi o super bondovima koje su angažirali Karamarko i Faber.

Kako to da se uvijek pojave novinari EPH. gdje su hapšenja ili se nešto važno događa, a ''tajno'' se radi na hapšenjima i istragama?

Sve ovo nema logike, odnosno otkriva pravu logiku.

Dali je ovo reklama ''Waltera'', koji nije svjestan posljedica?

Ovo je ono o čemu stalno pričam,.... Informacije cure na sve strane, a milicajci degeneče narod.

Najopasnija je taština i bahatost, tj. samoreklama bondova i supermilicajaca, jer ona ugrožava sigurnost naroda, a ovih ''reklamera'' nemali je broj u sustavu.

Zlo ne dolazi samo od sebe, ono dolazi po ''pozivu''.

Informacije koje je objavljivao rahmetli Puky, nisu iz krugova mafije, one su ciljano procurile iz obavještajno-policijskog sustava, i vidimo rezultat.

Znači da su milicajci i udbaši sve znali, a da nisu htjeli odraditi, tj. bojali su se osvete.

Zar Đinđić nije opomena načinu rada?

Kompanija Gaši - Keljmendi u Sarajevu, također je vruć krompir, a kako sam informiran, oni su u sustavu imali plaćene milicajce, koji su ih obavještavali.

Njih sustav nije otkrio, kao šta nisu ni oni u Hrvatskoj svoje, i eto vraga kojeg politika vuče za rep.

Tko će se od njih odreći golemo ''stečenog'' kapitala? Nitko.... Ako treba potrošit će lavovski dio ''stečevine'' a obračunat će se sa onima koji ga ometaju u ''businessu''.

Strah me onih koji sve znaju, bahatih i onih značkoljubaca koji su naučili samo mlatiti, a sustav ih pokriva za sva sranja koja počine.

Ovakvi su bez značke nitko i ništa, kao i kriminalci kad im se oduzme ''stečevina''.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

dst, 2008-10-30 u 15:30:13 na vrh stranice

Opet samo dummies (glupani) ne shvaćaju kako je ovo još jedna predstava za javnost gdje se mora netko popeti na scenu i odglumiti glavnu rolu filma u režiji Pantovčaka i Banskih dvora. Zbilja, samo idiot može popušiti ovakvu priču gdje nas udbaški milicajci Karamarko i Faber prave budaletinama turbo klase ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

abC, 2008-10-30 u 17:37:13 na vrh stranice

YUtarnji list

30.10.2008 15:36
Muškarca u bijelom Land Roveru pronašli propucane glave

ZAGREB - Leš muškarca prostrijeljene glave u bijelom Land Roveru pronađen je danas oko 13.50 sati na parkiralištu u Ulici Prisavlje bb, u kvartu Savica. Iako policija još uvijek ne isključuje mogućnost samoubojstva, tijelo muškarca čija je glava pronađena nagnuta nad volanom te razbijeni prozor vozačkih vrata i ozlijede nastale od vatrenog oružja upućuju na to da je najvjerojatnije riječ o ubojstvu.

Bijeli je terenac zagrebačkih registarskih oznaka, prema prvim informacijama, u vlasništvu leasing poduzeća, a u vrijeme pronalaska na njemu su bila upaljena svjetla te je najvjerojatnije bio i uključen u leru. Ubrzo nakon događaja područje je nadlijetao policijski helikopter...

= moj komentar: Oligarhiji i establishmentu je bitno je li koknut netko od njihovih i samo o tome dave javnost. Gadovi svi redom: HTV, sve novine, Sabor, Vlada, Pantovčak, Policija. Sve gori od gorega, banda jedna. Neka se kokaju - POUBIJTE SE SVI VI, PROKLETI GADOVI - SVI!! ŠTA ČEKATE?! =

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

peratovic.blog.hr, 2008-10-30 u 23:22:37 na vrh stranice

30.10.2008., četvrtak
Kako smo obranili nacionalni interes da Srbin ne postane šef hrvatske mafije

Prema do sada javno raspoloživim informacijama iz policije i od novinara bliskih policiji sugerira se teorija po kojoj iza ubojstva Ive Pukanića stoji Sreten Jocić zvan Joca Amsterdam.

Dakle, Ivo Pukanić je najprije "provalio" da je propao posao između Vladimira Zagorca i Joce Amsterdama u kojem je posredovao bivši dečko Ivane Hodak Ivor Vucelić jer je kći Zagorčeva odvjetnika stupila u vezu s odvjetnikom Hrvoja Petrača Ljubom Pavasovićem Viskovićem.

Pretpostavimo da je Ivo Pukanić objavio točnu informaciju. Tko mu ju je dao? Ili hrvatski represivni organi ili Hrvoje Petrač. Nebrojeni su primjeri koji pokazazuju da je Pukanić dobivao povlaštene informacije od države s ciljem da ih tendenciozno plasira. Dovoljno se samo sjetiti hrpe stenograma iz Tuđmanova Ureda koje je dobivao od svog prijatelja Stjepana Mesića, potom dokumenata MORH-a, među kojima i falsifikata koje je dobivao od države da bi se pokazalo kako će država pomoći Gotovini u obrani, a na koncu i dokumenta POA-e o 9 prijedloga britanske tajne službe kako da se razbije Gotovinina mreža, a koje mu je po svemu sudeći doturio tadašnji šef POA-e Tomislav Karamarko kako bi se Hrvoja Petrača obavijestilo da država zna da se on krije u Izraelu, pa nek potraži drugo skrovište. Da mu je informacije davao i Hrvoje Petrač dovoljno se uvjeriti pogledom u Petračeva pisma Pukaniću (informacije o Zagorčevim torbama s draguljima, aferi Brodosplit...).

Ako je Pukanić objavio točnu informaciju o propasti posla Vladimira Zagorca i Joce Amsterdama, moguće je da je Joca odlučio smaknuti Ivanu Hodak za osvetu nesuđenim partnerima.

Tu je mogućnost ozbiljno razmatrao Pukanićev Nacional nakon ubojstva Hodakove jedinice.

S obzirom na pretpostavljene izvore Pukijevih informacija, postavlja se pitanje zašto država nije spriječila ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića?
Zar Tomislav Karamarko kao šef SOA-e nije znao isto što i Pukanić prije nego je ubijena Ivana Hodak?
Pukanić je pred samu smrt bio odan SOA-i, pa je njegov omiljeni novinar Berislav Jelinić objavio panegirik Josipu Buljeviću Karamarkovu nasljedniku na mjestu šefa SOA-e.

Ako je Stjepan Mesić bio tako veliki prijatelj Ive Pukanića da mu je na sprovod poveo cijeli predsjednički protokol, kako ga on nije mogao zaštiti od Joce Amsterdama nego je još upro prstom u nesretnu Mirjanu P. Jusup?

Ne bude li spektakularnih novosti u ovoj krim obradi i ostane li Joca Amsterdam glavni sumnjivac, postavit će se ozbiljno pitanje jesu li Ivo Pukanić i Ivana Hodak žrtvovani u sukobu hrvatske i srpske mafije, odnosno da nas je državni vrh pričama o terorizmu pozvao da nasuprot srpskoj mafiji stanemo u obranu hrvatske. To valjda spada u obranu nacionalnog interesa.

Premještajem Hrvoja Petrača iz lepoglavskog u pulski zatvor radi njegove sigurnosti, za sada se sugerira gornji zaključak. Ako je Hrvoje Petrač ugrožen nakon hvatanja Jocinih atentatora, za pretpostaviti je da je Petrač gurnuo Pukija u priču o Joci Amsterdamu i Zagorcu. Petrač je bio blizak s pripadnicima zemunskog klanu s kojim je Joca Amsterdam bio u ratu tako barem piše beogradski stručnjak za mafiju Miloš Vasić. Petrač se žalio Pukaniću da mu u zatvoru sporo prolazi vrijeme i vjerojatno nije mogao mirno gledati kako srpski mafijaš širi legalne poslove na Hrvatsku i to još preko njegovog domaćeg neprijatelja Vladimira Zagorca.

Sada bi država mogla štititi Hrvoja Petrača kao "ličkog medvjeda", a u nastavku bi mogao slijediti nastavak pritisaka na Vladimira Zagorca. Što će biti s Jocom Amsterdamom, vidjet ćemo.


komentari:

• Tesko onom koga kajin zeli zastititi,burdosu se tresu gace,petracu potreban morski zrak,dogadjaju se cudne stvari,kod nas u Hercegovini kad ukradu nekom autoonda trebas ici onima koji se bave kradjom platis i dobijes auto nazad,u Zagrebu kad ti ukradu skupe satove obrati se pavasovicu on je dobar sa lopovima i dobije sve nazad bez policije i suda samo neznam da li i on mora platiti,a nije li to pomaganje u prikrivanju kriminala ili da pavasovic umjesto kara marka i fabera preuzme policiju i sredi te lopove a drakulicka sva sretna kad moze napisati nesto anti hrvatsko..e sredit ce njih IVO sve kad 2009.budemo u EU a do tada moze se ta sva prosrbojslavenska kosudbaska bagra ritati u smrtnom ropcu svojih mrznjom zadojenih protiv hrvatskih bljuvotina ...
avatar

Ma citam ove komentare u dnevnom tisku i mnogi su zato da se mesica uputi na onaj (kako se zove) poligraf,e bas bi to bila fora a da HTV javno prenosi bila bi to emisija ali ja mislim (uvjeren sam) da ce burdos sa ili bez poligrafa ubrzo na sud ,,ili Hrvatski ili onaj vanzemaljski-zag.obni) kako bilo,bilo ali necemo ga vise dugo trpiti kako rece IVO i nebi mu sad zelio biti u ulozi a sigurno ne spava ako uopce jos moze spavati,ovako uzbudljivo dugo vec nije bilo i niko ne moze pobiti sve svjedoke pa makar imao i jaku pomoc u po...ciji..tici.. a onda ce i tebi laknuti

• .

 Podržavam ovo što kaže peratovic.blog.hr.    Nisam za ovo što kaže peratovic.blog.hr.

dst, 2008-10-30 u 23:33:33 na vrh stranice

Zanimljivo je vidjeti što režimski (trojanski) konj piše u Jutarnjem listu:
Gordan Malić je već provaljen kao režimsko piskaralo (a tko nije?) pa ne vidim razloga vjerovati njegovim navodima, osim ako je zanimljivo promatrati to kao usmjerivač ili obmanjivač teza koje će poslužiti tzv. istraživačkom novinarstvu, jer ovo nije priča za mase. Ovim Globusova priča o vezi Zagorca i Ivane Hodak dobiva na reputaciji i nameće se opet ona misao: smrdi sve do pakla ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

taliban.blogger.ba, 2008-10-31 u 12:25:42 na vrh stranice

Serija ubojstava

U zadnjih osam godina ubijeno je pet ljudi koji su imali veze sa pisanjem o duhanskoj aferi ili su bili akteri tog nezakonitog posla.

Zajedničko za sve te likvidacije je što su se imena tih osoba spominjala u tekstovima Nacionala.

Serija ubojstava započela je u Grčkoj, odnosno u Ateni kada je ispred svoje kuće ubijen Vladimir- Vanja Bokan. Ubojstvo se dogodilo 17.10. 2000. g., upravo kada je Nacional počeo sa pisanjem o toj aferi, gdje je Bokanovo ubojstvo doveo u vezu sa duhanskom mafijom, optužujući jednog srpskog ''businessmana''.

U 05.mj. 2003. u centru Stokholma ubijen je Ratko Đokić, neposredno pošto je za Nacional i još neki mediji javno objavili umiješanost pojedinih funkcionera u šverc cigareta preko Crne Gore.

Podgoričanin Blagota - Baja Sekulić, kojeg je Nacional povezivao sa ubojstvom Vanje Bokana, ubijen je u Budvi 04.01. 2001.

Potom počinje serija ubistava novinara koji su pisali o duvanskoj aferi.
Glavni urednik Dan, Duško Jovanović, ubijen je 27.05. 2004. g., ispred redakcije, kada je na njega u klasičnoj sačekuši iz automatskog oružja. Jovanović je prenio veći broj tekstova iz Nacionala, koji su se doticali duhanske afere i umiješanosti najviših crnogorskih funkcionera u taj posao.

Posljednje ubojstvo, dogodilo u centru Zagreba, 23.10. o.g., a Pukanić je tada povezao sa italijanskom mafijom jedan broj crnogorskih i srpskih funkcionera i biznismena.

Tko koga ovdje ''voza'' bez putne karte?

Koju ulogu su odigrali politički lobyi?

Koju ulogu imaju obavještajne i paraobavještajne strukture u RH, i u kojim su vezama sa Balkanskim kolegama iz istih resora?

Zašto se u OSA-inim dokumentima spominju policijska i obavještajna mafija iz RH, a Almir im ''pomaže'' a ovo se nigdje ne spominje? Dali je to kolegijalno bratstvo? Poznato je da džuvo nemože ni u WC ako to Zarić ne odobri, a Nović potvrdi, pa je nelogična ova medijska tarapana koju sporovode ''slobodni i neovisni'' stihoklepci.

Po svim pretpostavkama, da istraga neće dalje doći od štemera, a time će politika otvoriti sve svoje ''demokratski'' posložene karte.

Dali je ovo slučajno? Hrvatska i Srbija osnivaju zajedničku policijsku skupinu? Načelnik Kriminalističke policije srbijanskog MUP-a Rodoljub Milović je izjavio za beogradsku televiziju B92 da postoji prijedlog o osnivanju zajendičke policijske skupine MUPa- Srbije i Hrvatske zbog učinkovitijeg rada i rješavanja slučaj ubojstva Ive Pukanića, ali i budućih kažnjivih djela.

''Fina'' budućnost očekuje Hrvatsku i njenu Balkansku mafijašku kolegijalnu prćiju.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

peratovic.blog.hr, 2008-11-07 u 16:05:55 na vrh stranice

Vodi li trag od Mariana Alejandra Bellenfantea do naručitelja ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića?


Mariano Alejandro Bellenfant zove se umirovljeni satnik HV-a, bivši pripadnik 4. brigade, u čijoj su vikendici kraj Karlovca, prema Jutarnjem listu, ovoga ljeta boravili Bojan Gudurić (27), osumnjičenik za ubojstvo Ive Pukanića i Nikole Franjića i Mirko Govedarica, umirovljeni poručnik HV-a, koji je zbog dugovanja od pet tisuća eura ubio zagorskog poduzetnika Zorana Mrvelja.

Prvi s desna, prijatelj Jamesa Martyia Cappiaua i Mariana Alejandra Bellenfanta, general Milenko Filipović, sjedi u društvu generala Ante Gotovine i Joze Miličevića


Ovo otkriće novinara EPH-a Maria Pušića otvara sasvim novi smjer u razmatranju okolnosti u kojima su se dogodile likvidacije koje su potresle Hrvatsku.
Lik i djelo Mariana Alejandra Bellenfanta zaintrigirali su privatne istražitelje koji su rasvjetljavali okolnosti pod kojima je stradao Mario Šarinić, sin bivšega visokoga državnog dužnosnika Hrvoja Šarinića. Argentinac koji je u HV-u odrađivao specijalne zadatke, nije vozio motocikl i nije dugo poznavao Maria Šarinića, najednom je kupio motocikl kako bi se priključio motociklističkom društvu Šarinićeva , sina. Obzirom da je službena verzija Šarinićeve pogibije bila nesretni slučaj, a da su rezultati privatne istrage, i dalje privatni, prijeđimo na drugi slučaj u kojem se spominje bivšega satnika 4. brigade.

Mariano Alejandro Bellenfant svjedočio je i u istrazi o ubojstvu Vjeke Sliška na okolnosti svojih veza s atentatorom Jamesom Martyiem Cappiauom. Argentinac i Belgijanac imali su i zajedničkog prijatelja, umirovljenog generala Milenka Filipovića, više puta spominjanog u raznim domaćim i stranim izvještajima o skrivanju Ante Gotovine, kao jednim od bitnih pomagača odbjeglom generalu.
I Filipović se, baš kao i Bellenfant spominje u spisu o ubojstvu Sliška, kao odgovorne osobe koja je atentatoru Jamesu Martyiu Cappiau pisala pozitivne vojne karakteristike.
U dokumentu POA-e iz 2003. o generalskoj mafiji Milenka Filipovića se navodi kao pripadnika kriminalne grupacije u HV-u koja se bavila krijumčarenjem droge i oružja, a povezana je s Gotovinom.

-Grupacija je, zapravo, skupina bivših pripadnika francuske Legije stranaca (osim Andabaka) te su svi, početkom rata u Hrvatskoj, pristupili postrojbama HV-a: Ante Roso, Milenko Filipović, Marty Cappiau i Yves Almodoval, navodi iz POA-ina dokumenta Igor Alborghetti.


Zanimljivo je kako je na suđenju za ubojstvo Vjeke Sliška u spisu bila priložena samo Cappiauova poslovna dokumentacija koju je novinar Dušan Miljuš dobio od atentatorove majke. Prema onome što je pisao Drago Hedl Sliškov ubojica je između ostaloga trgovao oružjem s tvrtkom Joy Slovakia s kojom se u vezu dovodilo i nedavno pritvorenoga Vladimira Zagorca.
Na suđenju za Sliškovo ubojstvo, atentatorova prva supruga Ružice Dülan Čurčić Cappiau dovela je u još čvršću vezu Belgijanca i pritvorenika Vladimira Zagorca nakon čijeg su dolaska u Hrvatsku zaredala ubojstva Ivane Hodak, Ive Pukanića...:



Je li se što od tih Cappiuovih optužbi nalazilo i u dokumentima koje je policija izuzela od Ružice Dülan Čurčić Cappiau kroz suđenje se nije moglo doznati jer tu dokumentaciju policija nije dostavila ni DORH-u.

Čudno je da je atentatorova druga supruga Saskie Valerie Roskam, počinila samoubojstvo nakon što je dala iskaz nizozemskom policajcu Johanesu Cornelisu van Loojinu i da ništa od dokumenata koje je Cappiau vjerojatno držao kod nje nije bilo dostupno hrvatskom pravosuđu.

Nevjerojatno je da se Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem u žalbi na oslobađajuću presudu za Marka Nikolića kojega se teritilo kao organizatora Sliškova ubojstva, nije potrudilo doći ni do jednog dokaza koji bi moguće zahvatio trgovce oružjem nego je kao ključni novi dokaz proložilo lažni iskaz svjedoka zbog čijih su montiranih svjedočenja padali i drugi slučajevi.

I tako nas je trag od Mariana Alejandra Bellenfanta doveo do Vladimira Zagorca. Vezano za otmicu njegova sina, u ovom kontekstu, zanimljivo je podsjetiti na nikad pobijenu tezu da je motiv otmice bio reket za odbjeglog generala Antu Gotovinu te da neki strani izvori napominju da su brojevi na novčanicama pronađenim na Tenerifima zajedno s lažnim ispravama na imena Kristiana Horvata i Stjepana Senčića, odgovarali brojevima novčanica iz otmice Zagorčeva sina, a za koje se sumnjalo da su završile u rukama Ice Matekovića. Zar nije indikativno da DORH, koji je pokrenuo jedan proces protiv navodnih pomagača Ante Gotovine, nikada nije zatražio vještačenja spomenutih isprava i novca pronađenih kod Gotovine prilikom uhićenja.

Neki izvori napominju da u tom kontekstu treba gledati na strah u kojem se našao Mateković nakon obznanjivanja nekih pojedinosti o krim obradi vezanoj za ubojstvo Ive Pukanića te je štrajkom glađu zatražio zaštitu adekvatnu onoj koju je dobio Hrvoje Petrač.

Nije poznato jesu li policijski istražitelji našli kakvu vezu između traga koji Mariana Alejandra Bellenfanta dovodi u vezu s ubojstvom Ive Pukanića, s nekim njima poznatim okolnostima iz ubojstva Ivane Hodak.

Neki izvori koji tvrde kako su naručitelji ubojstva Ive Pukanića u Beogradu, a svoje spoznaje ne crpe iz tekstova Gordana Malića i Davora Butkovića ili izjava Dijane Čuljak-Šelebaj, ističu još neke do sada nepoznate pojedinosti o Argentincu, koje, po njima, mogu zatvoriti priču u Beogradu.

-Mariano Alejandro Bellenfant je nakon rata boraveći u Hrvatskoj radio i za neke strane tajne službe. Pred dvije godine viđen je u Afganistanu gdje je radio za američke zaštitarske firme, a vrlo vjerojatno da se bavio i novačenjem zaštitara u Hrvatskoj. On je ostao plaćenik i zašto bi bilo nemoguće da su mu ovaj put platili iz Beograda, napominje jedan strani izvor nekada blizak s Argentincem u čijoj je vikendici boravio jedan od osumnjičenih za ubojstvo Ive Pukanića.

 Podržavam ovo što kaže peratovic.blog.hr.    Nisam za ovo što kaže peratovic.blog.hr.

peratovic.blog.hr, 2008-11-07 u 21:19:20 na vrh stranice

01.11.2008.
Pokojni Niko Franjić je kao uhoda SIS-a razotkrio kriminal u vojnoj policiji?

Portal hrvatskauljudba.hr i bosanskohercegovački bloger Taliban objavili su izjavu, kako navode, pokojnog šefa marketinga Nacionala Nike Franjića u kojoj je početkom devedesetih kao djelatnik MORH-a opisao svoj dotadašnji špijunski put. Kako sam kopiju istog dokumenta posjedovao sve dok mi ju pred godinu dana nije, među inim, zaplijenila policija i pohranila u DORH-u. Obzirom na delikatnost trenutka, zamolio sam Ivana Grbavca, bivšeg prvog zapovjednika Bataljuna Vojne policije pri Glavnome stožeru Hrvatske vojske, osobu koja se u navedenoj izjavi proziva za šverc oružja u Hercegovinu da kaže radi li se o autentičnom dokumentu.

- Upoznat sam sa sadržajem tog dokumenta odavno i znam da me pokojni Niko Franjić lažno optuživao. Na osnovi tih optužbi sam smijenjen, ali protiv mene nije pokrenut nikakav postupak jer se radilo o lažima, bilo je sve što je u ovom trenutku za 45 lines o izjavi pokojnog Nike Franjića želio reći Ivan Grbavac Cobra.
Nakon Grbavčeve potvrde da je riječ o dokumentu koji je pisao nedavno tragično preminuli Nikola Franjić, potvrde o autentičnosti stigle su mi iz još dva međusobno nezavisna izvora.

Obzirom da "izjava" baca sasvim neočekivano svjetlo na životopis pokojnog Nike Franjića, već su krenule špekulacije da on možda i nije bio samo kolateralna žrtva atentata na Ivu Pukanića. Ne bih špekulirao o tome. Vidjet ćemo što će reći naša super uspješna policija. No, čini se da ovo otkriće popunjava rupe i objašnjava živopisnost Franjićeva životopisa. Ako se ikoju uzrečicu može reći da se s visokim postotkom potvrđuje u stvarnosti, onda to svakako vrijedi za ovu: "Jednom špijun, zauvijek špijun." Ne čini se više slučajnim što je čovjeka s ovakvim referencama Ivo Pukanić imao za šefa marketinga. U "reketarskom izdavaštvu" kakvim je dio javnosti okarakterizirao Pukanićev imperij, mjesto šefa marketing je iznimno osjetljivo i važno. Naplaćivanje neobjavljenih kompromitirajućih informacija po klijenta, uglavnom se obavlja preko marketinga.

Pored svega, zaista je nevjerojatan popis osoba koje se navode u Franjićevoj izjavi.

Ispada da su ga iz KOS-a u SIS preuzeli Josip Perković (otac savjetnika Predsjednika RH za sigurnost Saše Perkovića i lice s njemačke tjeralice za zločine UDBA-e) i Ante Letica (visokopozicionirani službenik SOA-e, koji je u rujnu 1991. odigrao zanimljivu ulogu u atentatu na Antu Paradžika)

Na vezi su ga držali Zoran Udiljak (poginuo u do sada nerasvjetljenim okolnostima vozeći se s jednim od legionara Ante Rose i kasnijim velikim prijateljem Ante Gotovine, Milenkom Filipovićem automobilom za Tomislavgrad) i Ivan Ivanković (Perkovićev miljenik u SIS-u, a danas visokopozicionirani službenik SOA-i).

Za šverc u Vojnoj policiji pored spomenutog Ivana Grbavca prozivao je i danas već legendarnog Ljubu Ćesića Rojsa te Dinka Barbarića, zapovjednika iz Vojne policije koji je početkom prošle godine prekomandiran na visokopozicionirano mjesto u SOA-i.

 Podržavam ovo što kaže peratovic.blog.hr.    Nisam za ovo što kaže peratovic.blog.hr.

Ivan Grbavac Cobra, 2008-11-07 u 21:24:10 na vrh stranice

Poštovani!

Kad se objavi jedan takav dokument, koji obiluje podacima (istine, poluistine, laži i krivi zaključci ), kod neupućenih može stvoriti krivu sliku o spomenutim ljudima i događajima koji se spominju u spomenutoj izjavi.

Nije točno da sam smjenjen na osnovi izjave Nikole Franjića, budući da je on došao u 66. BVP u 12 mjesecu 1991. godine kada sam ja već bio smjenjen (18.11.1991. godine, ali kao zap. BVP pri GSHV, ustroja VP pod GSHV), već sam smjenjen zbog istih takvih optužbi plasiranih od strane SIS-a: Perkovića, Udiljaka, Ivankovića, Rajka Perića, ali i pričuvnih dojavnika SIS-a, Krešimira Đuranovića i njegovih suradnika, koji su se kasnije povezali sa Franjićem (zbog bolesnih ambicija Krešimira Đuranovića da postane zap. BVP ). Povrh toga proglašen sam pijancem, razvratnikom (druge su zbog istih stvari nazivali ljubavnicima) i ratnim profiterom.

Cilj plasiranja takvih dezinformacija i mog blaćenja bez argumenata, ne samo u vojnim strukturama, već i političkim i civilnim, doveo je do moje smjene, ali i do promjene Ustroja VP i njene podređenosti Glavnom Stožeru HV, što je predsjednik RH već potpisao, pa se preko noći mjenja ustroj, na intervenciju Šuška i Perkovića, te se formira Uprava Vojne Policije, koja je preuzela zapovjedanje svim postrojbama VP (knjiga – VOJNA POLICIJA U DOMOVINSKOM RATU – str. 22, 23 i 342).

Budući da je bojna kojom sam zapovjedao prema starom ustroju podređena isključivo GSHV, gen Tus 23.11.1001. godine izdaje zapovjed kojom se BVP pri GSHV podređuje MORH-u (URBROJ: 5120-34-91-1).

Jednom prilikom puk. Mišo Munivrana, tadašnji Načelnik personalne uprave rekao mi je: „da je predsjednik znao kome potpisuje čin pukovnika, nikad ga ne bi dobio“. Očito sam dobrano ( „argumentirano“) oblajan kod predsjednika RH, od strane službe, koja zastupa interese RH.

Dolaskom i koalicijske vlasti, ništa se nije promjenilo, već se i dalje plasiraju teze da je Ustroj VP odličan, i ponavljaju da 1991. god., ustroj VP nije rađen iz jednog središta, već je u početku rata bila privatna vojska pojedinih zapovjednika HV (između ostalog i Zaštitni bataljun GSHV i Ivan Grbavac Cobra, kriminalac, koji osvaja vojarne radi svog interesa prodaje oružje). Tekst je objavljen u GLOBUSU br. 572 od 23. studenog 2001. - razgovor s pomoćnikom ministra za siguronosne poslove Mladenom Ružmanom. Normalno, Globus nije objavio moj demant, te zahtjev da Ružman argumentirano dokaže iznesene teze, izvučene iz knjige VP u domovinskom ratu, slikovnice Mate Laušića, čiju sam zabranu i dopunu službeno zatražio. Normalno, vuk je pojeo magare i „voz ide dalje po starom".

Spomenuto izvješće pokojnog Franjića, nastalo je u ožujku ili travnju 1992. god., kao posljedica njegovog pritvaranja od strane tadašnjeg zap. 66. BVP, Ante Pavlovića.
Po izkazu Pavlovića, Franjić nije htio ići na smjenu, već ga je poslao u p.m., te mu narušio autoritet pred postrojenom vojskom uz riječi da on radi za SIS, te mu samo zapovjeda Perković.
Pavlović ga pritvara na Lašćini i zadržava u pritvoru 3 ili 4 dana, kada je nakon intervencija odozgo pušten.
Po izkazu Ante Pavlovića, spornu izjavu Franjića dobija na stol za oko mjesec dana, te odlazi do Laušića i pokazuje bezvezariju i lažne ničim utemeljene optužbe jer je on u sporno vrijeme bio zarobljen na Manjači. Onda se sa Ivankovićem dogovara odlazak Franjića iz 66 BVP.
Nadalje, spornu izjavu sam dobio od gosp. Drage Frančiškovića, a on od Ivana Ivankovića (koji mu se htio umiliti). Ne znam o kojoj godini se radi, ali po dobivanju iste, kopiram je u stotinjak primjeraka, djelim je svojim suborcima, ali i gosp. Galiću u VP koja je bila smještena u Vlaškoj uz napomenu da sam stručnjak za utovar i istorav oružja u stan (aludirajući na informaciju da sam 2 kamiona oružja smjestio u stan jedne djevojke s kojom sam „išao“ u Iloku.
Po riječima Ante Pavlovića, Franjić na Lašćini ništa nije radio, već je hodao uokolo stvarajući „Agenturu“.
Što se tiče „Agenture“, spomenuti Goreta Goran, radio je kao skladištar na objektu Tuškanac iz kojeg su izdana oba sporna „reversa bez reversa“, te se jasno vidi kome su sredstva izdata, pa postoji trag i nebulozna je tvrdnja da ne trebaju reversi kad ja izdajem naoružanje, jer svakom normalnom je jasno da skladište funkcionira na ulazu i izlazu robe, te ? koji je Franjić stavio kraj prezimena Begić Jake, dobio bi informaciju da je provjeravo i ulaze sredstava u skladište (o tome ću kasnije).
Drugi „revers bez reversa“ koji Franjić opisuje, odnosi se na izdvojenu jedinicu. Opet se navode izdana sredstva, datum i ime i prezime, te JMBG osobe koje je izdana.
Radi se o izdvojenoj jedinici Šibenik (otkomanda Šibenik) i njihovom zapovjedniku Tvrtku Pašaliću (poznat široj javnosti).
Prijem istih već sam objavio u medijima, ali ću ponoviti.
Negdje krajem kolovoza 1991., pristupio mi je u Franjićevom izvješću spomenuti Ivan Ivanković, djelatnik SIS-a, te prenio riječi Josipa Perkovića da u postrojbu uvrstim na platni spisak desetak osoba kojima će zap. biti Tvrtko Pašalić. Voditi će se kao „Izdvojena postrojba Šibenik“, plaće će za iste podizati Tvrtko Pašalić, uz moguće dopune i izmjene ljudstva. Rekao sam mu da to ne mogu izvesti bez znanja svog nadređenog puk. Imre Agotića. Na to mi je Ivanković rekao: „To je Barišićeva grupa“. Bit će mi čast imati takve ljude u postrojbi, ali bez znanja svog nadređenog te ne mogu dopustiti. Bio sam tvrd u svom stavu, te smo na kraju završili kod puk. Imre Agotića koji je odobrio traženo.
U arhivi 66. BVP, postoji cijela dokumentacija i to: Tvrtko Pašalić, Ante Tanfara, Zvonimir Cigić, Famir Baus, Nikica Curkov, Tomislav Čundić, Svetin Pivac, Joso Mučić i Ivo Tudić. Oni se od 01. rujna 1991., a od 01. studenog 1991., priključuju se : Nikola Čondić, Josip Tabula i najveći ratnik i logističar Mate Laušića, Željko Maglov. U arhivi 66. BVP postoje podaci kao npr. Da je izdvojeno 99000 dinara za plaće za rujan 1991. , koje je podigao Tvrtko Pašalić, s potpisima istih da su ih primili, kao i spisak brojeva propusnica za ulazak u objekte Tuškanac i Lašćina, od broja 02. do broja 10. Nadalje u dokumentu od 24. studenog 1991., kod moje primopredaje dužnosti, navedeni su imenovani kao OTKOMANDA ŠIBENIK, te još dva pripadnika Horvatinović Ivan – OTKOMANDA VUKOVAR i Šimović Vjekoslav – OTKOMANDA IMOTSKI.
Ako slučajno ne postoje ti dokumenti u arhivi 66. BVP (paljena je), rado ću im ih ustupiti.
Što bi se dogodilo da je Franjić imao pričuvnog dojavnika SIS-a u mom zapovjedništvu, najvjerojatnije, stajalo bi u izvješću da uzimam plaće nepostojećih ljudi ili demobiliziranih, što i nije bio rijedak slučaj u postrojbama (jel tako druže Koziću?)
„Agnetura“, Mato Karamatić – „MARIO“, obnašao je dužnost skladištara na Lašćini, poznat je po svojoj visokoj moralnosti, jer je ljubovao sa bratovom ženom. U međuvremenu je završio fakultet u Rijeci, te je uz pomoć svog zemljaka Marijana Biškića (o njemu ću kasnije) postao zapovjednik bojne u Rijeci, koliko sam čuo sad je na dužnosti u Karlovcu.
„Agentura“, Marica Žugec zvana Maca, primljena je najvjerojatnije krajem rujna ili početkom listopada 1991., obnašala je poslove u Operativnom dežurstvu na vezi, te je jedna od onih sa kojom sam popričao o agenturi i to u diskoteci BEST na nekoj proslavi HV, uz prisustvo Nikice Oštrine. Na pitanje kad je počela raditi za SIS odgovorila je da su je Nikola Franjić i Krešimir Đuranović zatvorili u jednoj sobi na Lašćini, uperili jako svjetlo u lice i prisiljavali na iskaz, da mi je bila ljubavnica i da sam švercao oružje za Hrecegovinu. Ne znam je li potpisala kakvu izjavu, ali sigurno znam da mi nije bila ljubavnica.
„Agentura“, Travnikar Mario, dočasnik u 66. BVP. U razgovoru sa njim rekao mi je da je odbio suradnju koju su mu ponudili Franjić i Đuranović, nudeći mu napredovanje u službi ili plaćanje u novcu (najbolje sam ocjene imao iz agenture). Vjerujem mu, jer nije napredovao u službi i umirovljen je. Kad je vidio izvješće rakao mi je da će im j.... m..... kad ih vidi. ( po novim informacijama, od jučer 04.11.2008., ipak je napredovao).
Ako ste mislili da je tu kraj agenture, prevarili ste se. Kao svaki pravi obavještajac nikad ne otkriva sve svoje suradnike. Ako policija otkrije (možda u sefu Ive Pukanića) one informacije koje su pohranjene „na tko zna kojem mjestu“, u dojavničkoj agneturi su se našli i Hrvoje Stanić i Robert Vorih. Ovog zadnjeg lika, čini mi se da sam vidio na HTV-u u misiji o VP u Afganistanu. Kako znam za ovu dvojicu? Magdić Željko mi je javio da je poginuli uz Pukanića onaj Franjić sa Lašćine, njegov cimer, koji ga je pokušao vrbovati za SIS, što je on odbio. U to vrijeme, pregledom, pregledom Franjićeve bilježnice, koja mu je ostala u sobi, na spisku su se našli i ovi poslijednji. Očito je Franjić imao slabe ocjene iz "Zaštite tajnosti podataka".
Možda bi gosp. Mile Dedaković – Jastreb, da ih vidi, prepoznao među onima koji su ga doveli na Lašćinu, jer je grupa VP koja je poslana da ga uhapsi bila sačinjena od povjerljivih ljudi, ali nisu znali kako izgleda, te je mirno prošao pored njih, ali nije mogao proći pored Faberovih specijalaca koji su ga uhapsili i predali VP. Kako mi je sam Faber pričao, morao je napisati izvješće i dokazivati da su ga neozljeđenog predali VP.
Ostale pojedinosti svi već znaju o boravku Jastreba na Lašćini, i optužbi da ga je prebila VP, jer su imali značke VP. Već je objavljeno i svi znaju da su ga prebili djelatnici SIS-a, kojima su podjeljene značke od 01 (Perković) do broja 14. Broj 15 imao je Dinko Barbarić, tada vd. zapovjednik 66. BVP.
Gen. Kikerec je na moj prijedlog i napravio značke VP, postrojbi čiji sam ustroj predložio. Barbarić mi je davao br. 15, ali nisam htio prihvatiti jer sam bio smjenjen (usmeno).
Vezano za ostala imena u izjavi, radi se o ljudima koji su po zahtjevu ministra Šuška, dodjeljeni Rojsu, sa zadaćom da utovaraju kamione te budu vojna pratnja konvoja oružja, streljiva i humanitarne pomoći za Hercegovinu, ali i za jug Hrvatske, ali i o ljudima koji su sudjelovali u akcijama i bili etiketirani kao moji ljudi.
Dio ljudi koji se spominju, npr. Karamatić Matko (sa 17 god. Došao u JPN – 1. hr. redarstvenik, jedan od najhrabrijih ljudi koje sam upoznao), Andrija Žaja i Benjamin Tkalec imali su problema i svrstavani kao moji ljudi i bili na spisku što je sastavio Đuranović sa suradnicima po kojem je vršen odstrel iz VP bez obrazloženja (spisak od oko 30 ljudi). To je sve trajalo dok nije pozvan Andrija Žaja koji je tražio obrazloženje, na što mu je rečeno da je uzimao oružje prilikom oslobađanja skladišta i vojarni, te ga preprodavao. On je tražio da se to dokaže, jer je svatko tko je učestvovao u acijama zadržao po neki suvenir, te tražio razgovor sa Laušićem. Nakon razgovora sa Laušićem, Žaja je ostao u postrojbi, ali ne na funkciji koju je obnašao.
Valja napomenuti da sam zbog priča o neprijavljenom dugom oružju (ne izjvešća pričuvnih dojavnika SIS-a ), napravio smotru u bazi na Lašćini, te je komisija obilazila sobe i izuzimala višak naoružanja koji se zatekao, te sam pred strojem poslije izuzimanja viška i pohrane u skladište (skladištar, agent „Mario“) rekao da oni koji su sudjelovali u akcijama, mogu zadržati suvenir – kratko oružje. Teško je kontrolirati ljude ( tko će čuvati čuvare ) u akcijama, ali nije se moglo raditi o velikim količinama, već o trofejima, koje ne brani ni međunarodno ratno pravo. Za veće količine nije postojala logistika (kamioni i ljudi za utovar), i akcije su rađene u kratkom vremenskom intervalu. Pokupljen je ratni plijen, popunjena skladišta, koja su bila prazna, a sve tri akcije su snimljene videokamerom (u 99 % mojom rukom). Slika govori sve, i materijal je objavljen na HTV-u i na mnogim stranim TV postajama, ne rušeći ugled HV, već naprotiv.
Od vozila i artiljerijskih sredstava koje smo zaplijenili, dovezena su u bazu Lašćina, te je jedan VBR predan policiju u Vrbovcu, jedan komadi grada ZG, a vozila veze koja su dovezena iz Bjelovara predana su kolegama, vezistima sa Lašćine s kojima smo dijelili bazu. Uvjet je bio da se na sve motorole do zap. vodova ugrade selektive te dobijemo jednu stacionarnu stanicu za operativno dežurstvo na Lašćini, što su i ispoštovali, kasnije, po dolasku Laušića, motorole sa selektivom su izuzimane iz 66. BVP i djeljene drugim postrojbama VP a u 66. BVP su vraćene bez selektive.
Moram napomenuti da su zapljenjena vozila registirirana sa M (Milicija) tablicama, te sam imao problema u MUP-u, budući da su tražili carinske deklaracije ili potvrdu o donaciji (puk. Popov mi nije stigao potpisati darovnicu), ali sam taj problem riješio uz pomoć gosp. Arnerića u MUP-u.
U bojni nismo imali niti jedno mobilizirano vozilo, dva su došla iz donacije te dio đipova preko logistike ZNG-a.
Kada već pričam o izdavanju sredstava, sjećam se jednog slučaja kad me je zvao gosp. Arnerić, MUP RH – Policijska akademija, pitajući da li imam na skladištu 12,7. Pitao sam što će policiji 12,7 na što mi je odgovorio da je to za njegove na Braču. Rekao sam mu da pošalje kurira te da ću MUP-u, ustupiti streljivo na revers, što je i učinjeno. Poslije sedam dana zove me i kaže: oni moji slušili dva aviona, hvala ti, bilo je od srca.
Kod zauzimanja vojarne u Bjelovaru, zabranjen nam je ulaz po osvajanju i to smo ispoštovali dok nismo vidjeli da je nastala opća pljačka, te sam dopustio ulaz. Snimajući kamerom po krugu vojarne uz pratioca Željka Magdića, došli smo do jednog skladišta koje nije bilo provaljeno. Magdić ga je otvrio sa Ultimaksom, te kad smo ušli doletili su ljudi, pregazili nas, otvarali sanduke i uzimali puške. Pozvao sam pojačanje te zaštitio dva sanduka s oružjem, ali u skadište je došla grupa naoružanih ljudi zhtjevajući da im predam sanduke što sam ih sa Magdićem branio. Budući da moji vojnici nisu stizali, da ne dođe do obračuna dao sam im jednu pušku, kad su tražili još, došle su naše kolege, pokupili ostatke (okviri ciganki, vreće za spavanje, ostala dva sanduka), sve je završilo na Lašćini i Tuškancu.
Što se tiče ukupne logistike, moram napomenuti slijedeće;
- Dolaskom na mjesto zap. 1 bataljuna 1 „A“ Brigade – Tuškanac, 06. lipnja 1991. godine, nisam imao službenu primopredaju postrojbe, budući da je cijeli zapovjedni kadar otišao sa gosp. Nevenom Martićem u VI odjel, za zaštitu objekata, te pri tome odnijeli sve što se moglo, aute pa čak i tajnicu, koja mi se naknadno vratila. U takvoj situaciji formirali smo komisiju za primopredaju, te popisali sredstva u skladištu, koje je uredno vodio gosp. Dalibor Holer, i bila su osnova mog zaduženja u slučaju prelaska na drugu dužnost, tj. Sredstava za koje sam materijalno i financijski odgovoran.
Odlaskom sa dijelom postrojbe u Ilok u lipnju 1991.. te mojom smjenom zbog sukoba sa Tomislavom Merčepom, dolaskom na Tuškanac skladište je bilo potpuno ispražnjeno, budući da su sredstva preusmjerena 1. „A“ brigadi, koja je u to vrijeme ratovala na području cijele RH, kao jedina donekle formacijsko popunjena brigada. Ponovnim vraćanjem za zapovjednika, bilo je teško ispunjavati obveze koje su pred bataljun postavljene i od zap. ZNG-a, ministarstva obrane RH, ali i od 1. brigade. Tako da se kod odlaska na teren vršila preraspodjela naoružanja, streljiva opreme, te su gardisti na dužnosti osiguravanja objekata i osoba, te u pratnjama većinom imali neformacijsko naoružanje. I u takvim okolnostima, bez pune popunjene formacije i kvalitetnog časničkog kadra bez primjedbi obavljali postojeće zadaće, te uspjeli da kod odlaska dijela postrojbe u Hr. Kostajnicu, postrojba ode sa punim formacijskim raoružanjem i opremom, kompletnom pratećom logistikom, liječnikom i medicinskim tehničarem. Kod odlaska dijela postrojbe na teren u Slavoniju, jedinca nije imala formacijsko naoružanje, ručna protuoklopna sredstva, medicinskog tehičara ni prateću ligistiku, već je obećano da će to dobiti dolaskom u Osijek. Kod zahtjeva za pojačanim vodom od strane zap. ZNG-a, radi odlaska na teren na Banovinu, zahtjev nije mogao biti ispunjen, pa je zapovjedništvo od njega odustalo, iako je 40 ljudi bez naoružanja bilo pripremljeno. Situacija sa oružjem i opremom a naručito streljivom, bila je teška do sredine rujna 1991. U postrojbi i skladištu bataljuna bio je minimun sredstava za najosnovnije zadaće postrojbe. Koliko je meni poznato prije početka akcije zauzimajnja skladišta i vojarni, glavna logistička baza, imala je samo rezervu od 15000 kom. metaka. Prije svoje smjene, početkom rujna 1991., načelnik logistike puk. Kovač (suđeni pripadnik Virovitičke skupine), iz glavne logističke baze izdvaja lovačko naoružanje za bataljun. Situacija je bila teška te smo se snalazili na sve moguće načine. U to vrijeme dosta veliki dio opreme je došao donacijom, te je bataljunu u to vrijeme puno pomogao pom. ministra pravosuđa Krešimir Alerić i već spomenuti Ljubo Ćesić – Rojs.
U to vrijeme čak sam po naređenju puk. Kovača, izvršio provalu u spomenute objekte, zbog informacija da MUP – RH u svojim skladištima na Dotršćini ima tajne zalihe prijeko potrebnog streljiva, što se pokazalo netočno.
Kod zauzimanja skladišta Prečec, skladišta bataljuna (Tuškanac, Lašćina), popunjena su maksimalno, ali i glavna logistička baza HV. U skladištima se nalazilo streljivo i oko tridesetak komada dugog naoružanja ročne vojske i oficira JNA koji su ga štitili. Tim naoružanjem popunjene su rupe u bataljunu onih gardista koji nisu imali formacijsko naoružanje. Cijeli tok događaja oko osvajanja skladišta Prečec opisano je u materijalu, koji sam pripremio za znanstvenostručnu raspravu na temu: Oslobađanje vojnih objekata na području Bjelovara i Varaždina, koja u prilogu imaju orginalne ratne snimke, kojih sam većinu osobno snimao kamerom koju mi je dao tadašnji direktor HTV-a Antun Vrdoljak, te su cijelovite snimke objavljene na HTV-u i drugim svjetskim televizijama. Snimke osvajanja Prečeca, Varaždinskog korpusa i 265 OMB u Bjelovaru, pokazuju da se radi o dobro organiziranoj i discipliniranoj vojsci, a ne hrpi pljačkaša kako Franjić želi prikazati ljude koji su bili angažirani u akciji.
U Varaždinu, zaposjeli smo vojarnu i nije dozvoljen ulaz civilima i vojsci, te koordinator akcije puk. Želimir Škarec odredio nam je koliko ratnog plijena možemo pokupiti, vezano za vozila, koja su kasnije registrirana na policiju (M – Milicija).
Akciju Prečec, osobno sam isplanirao, pripremio i učestvovao sa dijelom svoje postrojbe i dodjeljena 3 pripadnika TO, dok su se druge akcije radile u koordinaciji sa vojskom i policijom. Akcije su rađene sa razmakom od po 7 dana i nitko nije učestvovao od "hercegovačke veze", ljudi izvana.
U ta olovna vremena, brze dinamike snalazili smo se na sve moguće načine, te pomagali sa ostalim postrojbama HV i policije, te je svaki izlaz oružja, streljiva i MTS-a imao pokriće. Dva reversa izvučena iz skadišta koje je Franjić protumačio na svoj način, stvarajući sliku šverca, iako je vojska u akcije išla većinom manjim vozilima, pa me čudi, kako su vodeći ljudi VP nasjeli na Đuranovićev spisak, optužujući bez dokaza dio ljudi, dok su drugi navedeni napredovali čak do generala.
Za primjer tog vremena, do osvajanja skladišta i vojarni, navodim, pretpostavljajući, opis Davora Domazeta - Loše u članku „ Hrvatska stvara Mossad „ objavljenog u Globusu, br. 107 od 18. prosinca 1992., autora Davora Butkovića.
Navedeni novinar između ostalog navodi ... Treba znati da su ujesen prošle godine GS HV-a, onda smješten u policijskoj zgradi na Tuškancu u Zagrebu, koji se tako razmetao svojom nadmoći nad srpskim časnicima, siguravala samo dvojica ili trojica gardista s lovačkim puškama sa skraćenim cijevima. Svako komad automtskog oružja odlazio je na frontu. Zapovjedništvo HV bilo je doslovno nezaštićeno. Glavni stožer mogla je ugroziti grupica uličnih bandita, a osobito neka uvježbana divezantska postrojba.
Reagirao sam na članak plasiranih poluistina, te iskrivljenih zaključaka, koje velikim dijelom ne odgovaraju stvarnosti. Točno je jedino da nije u potpunosti bilo formacijskog naoružanja. Organizacija osiguranja rađena je po starom elaboratu koje je napravio pokojni Gento Međugorac, s pojačanjima, prstenovima u suradnji sa MUP-om.. Jedini nered rađen je iznutra, meni iza leđa. Prijemom svakakvih likova ( opisati ću kasnije samo jedan slučaj ). Domazet je kasnije postao Načelnik OS-a, pa Načelnik GSHV. Da ne zaboravim, poslije pada Varaždinskog korpusa, Domazetu sam poklonio Škorpion, a gen Tusu, koji je tada imenovan za Načelnika GSHV ( 22.09.1991. ), pištolj puk. Popova.
Istina je da sam za prijem ljudi u postrojbu kojom sam zapovjedao morao imati uvid, bez mog potpisa nije se mogao postati njen pripadnik. Istina je da sam osobno birao ljude koji su učestvovali u akcijama, od pojačanog voda za Prečec, do satnije za Varaždin i Bjelovar. To bi moralo svakom biti logično, da biram ljude za koje znam da me neće napusitit, ni mrtvog ni ranjenog, ali to je protumačeno da biram razbojnike za pljačku.
Istina je i da nisam htio u postrojbu primati ljude koje mi je Perković slao, Radilo se većinom o „ sportašima „ ili zagrebačkim ugostiteljima. Ovi zadnji završili su u Gospiću. Točno je da nisam dao suglasnost Saši Zelembrzu za odlazak u novoformiranu službu ( nije dolazio na posao par dana a bio je pripadnik 1. čete na Tuškancu, koja je osiguravala predsjednikovu kuću ). Radi se o čovjeku koji je s Ivicom Oreškovićem među prvima otišao u OSS, od druge polovine kolovoza, promjenjen je naziv u SIS.

Što se tiče Antuna Lovika, čovjeka sa dosjeom kriminalca, nije bio jedini kojem sam bio zapovjednik, aboliran je kao i ostali. Neka mi navedu primjer imenom i prezimenom, mjestom i vremenom, gdje je postrojba kojom sam zapovjedao počinila bilo koje kazneno djelo, bilo po zakonima RH ili po međunarodnom ratnom pravu. Pitajte to Laušića i Biškića, a da ne govorimo o Perkoviću, za njihove podređene. Objavio sam u Globusu i ime visokog djelatnika SIS-a, Rajka Perića, koji je iz bivšeg SUP-a izbačen zbog kriminalnih radnji. Razmijem, može biti aboliran, ali ne može raditi na tako osijetljivom mjestu. Na jednom od portala sam objavio tekst: „Kako je Rajko postao Hrvoje“, aludirajući na njegovu lažnu putovnicu pod imenom Hrvoje Jurić.
Nadalje, Antun Lovik je i poslije moje smjene obavljao navedeni posao, zaštite, ali i Miroslava Tuđmana.
Kasnije, radeći kao Inspektor U GIO ( groblju slonova ), kao inspektor siguronosno-obavještajnih poslova, nailazio sam na svakakve likove, podebljih dosjea, a službe preuzeli „ PROFESIONALCI „.
Moram spomenuti za jedan slučaj kad sam na Tuškancu kod obilaska straže u objektu, primjetio meni nepoznatog vojnika. Prilazi mi, zanima ga moja velika meglajtica. Priča da je bio u američkoj vojsci, legiji. Sipa ko iz rukava gradove služenja, postrojbe i terene. Prolazi patrola i na moj znak ga uhapse. U ispitivanju saznam da se zadužio u skladištu bataljuna, kad se zaduživala nova grupa vojnika, da je prošao provjeru kod Zmajića i Tomislava Mičića, te čak bio u Osijeku prateći neke novinare na terenu. Primljen je bez mog znanja, a zadužio se jer je stao u rad sa novoprimljenim ( Ili je Goreta Goran bio još nekom na vezi ). Zovem specijalom policiju i provjeravamo identitet. Iz operativnog javljaju da postoje dvije tjeralice za njim ( Zagreb i Split ), kažem dežurnom da mi faksira podatke u operativno na Tuškanac, a on odgovara : Molim Vas pošaljite kurira, nećete imati dovoljno fax papira. Dolaskom materijala vidim da su imali pravo ( oko 8 m ). Točno je jedino da je radio u Američkoj bazi kao zidar.
Nije to prvi put da mi je ista ekipa radila stvari bez mog znanja, koristeći i neke meni podređene zapovjednike. Već legendarnog Stipana Boticu, izvješća o stanovima sa T. Mičićem, i neke poslove za Davora Domazeta Lošu, kada su bez mog znanja angažirani u Sinju ( Na borbenim djelovanjima, kako piše u njihovim izvješćima ).
Što se tiče spominjanog Zorana Udiljaka (pokojni), upoznao sam ga na Tuškancu. Bivši djelatnik Sekretarijata NO, kasnije Tajnika Bobetkovog u Saboru HR, nekog od odbora. Kad ga je Bobetko otjerao, pojavio se kod Perkovića. Poznat po tome da kad nekog počne olajavati, uskoro je smjenjen (slučaj gen. Biondić). Gosp. Mato Radoš, vozač Šuška jednom prilikom mi je rekao: „Ivane čuvaj se“. Pitam zašto? „Vozio sam ministra Perkovića i Udiljaka u Osijek. Udiljak te do Osijeka nije ispustio iz usta“. Pitam, a ministar i Perković? Kaže mi: „šutili su“.
Poznat je i po tome što je prebijen u Samoboru, kada su ga teritorijalci uhvatili da se šulja ako vojarni.
Za Ivana Ivankovića, povjerljivog čovjeka J.Perkovića, sada djelatnika SOA-e, mogu reći da je prije radio u Komandi TO grada Zagreba, školovanog u JNA – ŠRO-Pančevo, čovjeka za sva vremena, malog intelektualnog potencijala ali dobrog poslušnika svih sistema a možda i budućeg. Isti je širio glasine da sam pijanica, a pred dvadesetak gardista ispred dvorca na Tuškancu optužio me da švercam oružje za Viroviticu . Događaj se dogodio na dan slijetanja Kikaševog aviona.
Gosp. Pršlja Petar, referent obavještajnih poslova, priznao mi je da je od strane spomenutog postavljen da prati, dali ja švercam oružje za Viroviticu.
Već smo Drago Frančišković i ja objavili okolnosti hapšenja Branka Borkovića – Mladog jastreba, na Tuškancu, kada je njegovim činom bila ugrožena sigurnost gen. Tusa Načelnika GSHV, na čijem je predavanju Borković otet i sproveden na Lašćinu. Drago je Ivankoviću rekao, neka ga Perković hapsi na ulici. Ali Ivanković odlazi do Barbarića ( već sam bio smjenjen ), pozivaju ga na telefon, hapse i prebacuju na Lašćinu. Kad sam saznao što se desilo, javljam Dragi, on se je pribrao, na glas rekao Tusu da ga hitno predsjednik treba a Borković je već otišao, i videći da je Borkoviću ostala jakna na stolici, uzima je da će mu je predati, izvodi Tusa na sigurno. Pratnji Borkovića je dozvoljen ulaz na Tuškanac pod punom ratnom spremom. Pitanje je kako bi završilo da se Francišković nije pribrao. Toliko o profesionalizmu Ivankovića, bespogovorno izvršavati zadatke, ne mareći za posljedice.
Dinko Barbarić, vd zamjenika zap. bataljuna ( Zamjenikmi je bio Branko Glavaš, zarobljen s dijelom postrojbe u Kostajnici, kao i Ante Pavlović. Zarobljeništvo su proveli na Manjači, te su razmjenjeni svi za sve, poslje akcije “Bilogora 1 i 2“, Bjelovar i Koprivnica), osoba kojeg Franjić isto optužuje za šverc, kao i Pavlovića koji je u vrijeme oslobađanja skladišta i vojarni bio u zarobljeništvu. Dinko je po mom smjenjivanju postao vd zapovjednik bataljuna, da bi ga kasnije preuzeo Pavlović a Dinko ostaje zamjenik. Tek poslije nekoliko godina Dinko postaje zapovjednik, da bi na kraju završio u SOA-i.
Radi se o čovjeku u kog sam imao najviše povjerenja, te najsposobnijem od svih tadašnjih časnika. Iako bez neke visoke naobrazbe, ispoljavao je samoinicijativu, te bio uz mene u svim akcijama. Kao što sam već naveo, optuživan je zbog bolesne Đuranovićeve ambicije da postane zapovjednik BVP.
Kad sam dobio pismenu potvrdu smjene, bila je bez obrazloženja. Prema privremenom službovniku, žalio sam se : ministru obrane, Načelniku GSHV, Glavnom inspektoru i na kraju predstojniku UNS-a. Zahtjevajući obrazloženje i istragu, budući da sam smijenjen bez obrazloženja i nepostavljen na dužnost istog ranga, kao časnik sa postavljenjem, a protiv mene se ne vodi kazneni niti stegovni postupak.
Od GIO i Špegelja, kao i od Načelnika GSHV Tusa – ništa. Ministar me je primao u nekoliko navrata. Poslije tih razgovora sastavio sam izvješće, makar mi nije rekao zbog čeg me terete, te su u izvješću navedene neke okolnosti iz razgovora sa prilozima, koji dokazuju razloge nekih mojih postupanja. Ministar mi je rekao za predstavku oko 300 potpisnika bataljuna, koji zahtjevaju obrazloženje moje smjene da su to sve hercegovci, a na kraju da se kod mene vidi ona tvrdoglava hercegovačka narav. U zadnjem razgovoru, po predaji izvješća pitao sam ga zašto sam smjenjen, rekao mi je da nezna. Pitao sam dali Vam je netko podvalio, rekao je da nije. Zahvalio sam se i najavio kod Manolića.
Prve riječi koje mi je Manolić izgovorio su bile: Vodili ste hercegovačku politiku. Dementirao sam to popisom zapovjednog kadra, koji su većinom bili Slavonci.
Nadalje mi je spomenuo odlazak kod Parage u HSP na Starčevićevom trgu. Rekao sam mu da je svaki moj odlazak u HSP, kao zap. VP evidentiran i kao svaki događaj, kod intervencije VP, poslan Perkoviću. Da nisam nastupio tako, bila bi prolivena hrvatska krv u Zagrebu.
Radi se o dva dolaska u HSP. Prvi povod je bila krađa jednog vozila iz Pionirca, samohotke, te maltretiranje garde od strane HOS-a. Gdje se spominje Frane Laća. Postupili smo na dojavu kriznog štaba iz Dubrave, gosp. Milolože, koji je sastavio iscrpno izvješće.
Tom prilikom prvi put sam bio u HSP-u. Najavljujući se na razgovor, gosp. Paraga je zahtjevao da se razoružam, što sam odbio, budući da sam bio visoki dužnosnih HV, a on predsjednik neparlamentarne stranke, uz obrazloženje da sam došao razgovarati i mirno riješiti problem. Dopušten mi je ulazak sa kratkim oružje i od tada su svi problemi koji su nastajali sa HOS-om bili mirno riješavani. Samohotka je vraćena bez ikakvih problema.
Drugi odlazak vezan je za ubojstvo Pave Mlinarića ( zap. u Pakračkoj Poljani), koji je ubijen ispred željedničkog kolodvora, kod ćevabdžinice „ Brace Ciganina „ za koju su osumljičeni HOS-ovci. Zbog osjetljivosti slučaja, ali i zbog toga što su sve patrole VP bile zauzete, izašao sam na teren s vozačem i pratiocem Magdić Željkom. Na licu mjesta su me dočekali gospoda iz MUP-a, Paratušić, šef krvnih delikata i insp. Zdravko Mateljak. Nisu mi vjerovali da ću dovesti ljude iz zgrade HSP-a. Tom prilikom na razgovor u policijsku postaju doveo sam i Boška Landeku, koji je kasnije zatvoren i optužen zbog drugih kaznenih dijela. Landeka je morao voziti Paragu te je molio istražitelje da dođe sutra. Oni su mu to omogućili i sutradan je zatvoren za neka druga djela (mislim, i slučaj oduzimanja oružja gen. Červenku ).
Poslije Landekinog hapšenja, pogoršali su se odnosi sa HSP-om, te je i moja koža dovedena u pitanje, ni kriv ni dužan radeći svoj posao.
Uz pomoć već navedenog Krešimira Alerića, dogovoren mi sastanak u Remetincu, sa Upraviteljem zatvora, da saznam zbog čega je Landeka uhapšen, jer su bili velikin prosvjedi HOS-a, te je moglo doći i do krvi. Upravitelj mi je rekao da nebi bilo u redu da se sastanem sa Landekom, koji štrajka glađu, na što nisam inzistirao. Problem je nastao kad smo se gore našli sa sucem, nisam znao o kom se radi. Kad je bio upitan, zbog čega je Landeka zatvoren, saznavši da sam zap. VP ( bio sam u civilu ), ustao je i rekao da je to očito pritisak na njega.
U UNS-u, napisao sam izvještaj o tom događaju, te mi je Manolić rekao da mi neće raditi probleme.
Kad sam poslije par godina jednom prilikom sreo Manolića na ulici, upitao sam ga o mom slučaju, te zašto sam smjenjen. Rekao mi je : „ Čini mi se da je bilo nešto iz tvoje postrojbe „.
Poslije skoro 3 mjeseca bez plaće, tražeći pravdu postao sam djelatnik GIO, tj. kako su ga kasnije nazvali „groblja slonova jer su tamo poslali Glavaša, Blaškića, Gotovinu i Ademija.
Na mene su lijepili etikete kao na prtljagu, od ekstremista, preko Šukovog čovjeka, pa do Špegeljovog.
U izvješću SJS Virovitica, radnika SDB-a Boška Buhe ( ubijen u sačekuši, kao visoki službenik MUP-a Srbije ), moje siguronosne provjere zbog suđenja za hrvatski nacionalizam 1986. god., između ostalog stoji, uz Klobuk (mjesto rođenja 3 ministra NDH ) i podatak koji ni ja dugo nisam znao: djedov brat oženio je Artukovićevu sestru. Te podatak da je moja majka Janja rođ. Majić, tetka Ludviga Pavlovića, koji služi kaznu zbog terorizma ( Bugojanska grupa ). Nisu navedeni jedino podaci o fra. Častimiru Majiću, majčinom rođaku, 12 god. uredniku "Danice", članu HNV-a, čovjeku koji je bio kontra struja „ norvalovcima „. Po rodoslovlju, mjestu rođenja, ni kriv ni dužan bio sam "ekstreman", "komunjara" i čovjek Špegelja, Agotića, Tusa i Stipetića. Ljudi kojima je bila podređena postrojba kojom sam zapovjedao.
Poslije moje smjene ( Tus je nije htio potpisati ), na Tuškancu ugledao me gen, Tus kao civila ( do smjene meni prvi nadređeni ). Pita: Što je ? Smjenjen gosp. generale,odgovaram. I? Civil, odgovaram. Potapšao me po ramenu, i u prolazu na ručak rekao: Siguran sam da za Vas postoji neko radno mjesto u HV-i.
Sve ovo iznosim, budući da se moje ime spominje u negativnom kontekstu. Franjića više nema, žao mi je što za života njegovi sugrađani nisu bili upoznati tko je on.
Pisanim medijima nije bilo zanimljivo ni to, tko je bio on, možda se boje Perkovića, koji se spominje kao čovjek s kojim je stupio u prvi kontakt. Možda im izvješće nije vjerodostojno.
Znam da su ljudi koji se spominju u izvješću, vezani za vrijeme i događaje bili stvarni, a posljedice po mene i najbliže suradnike sudbonosni. Neki otišli visoko, neki pali, ali iz istog koša "šverca", kako Franjić tvrdi, jer su mu neki "pričali", uz prilog dva "reversa bez reversa", koji tumači na svoj način.
Optužba za šverc oružja, u najsudbonosnijim danima obrane RH (države koju sam stvarao i branio), ravna je ratnom zločinu, te je moje "Izviješće o izjavi" toliko opširno. Bilo bi i veće da se uvrste i sudbine ostalih nepravedno ne optuženih, već oblaćenih bez argumenata. Da smo optuženi, mogli bi se braniti. Čak i sa vremenskim otklonom argumentirano mogu pobiti, a pravom analitičaru bilo bi dovoljno i ono „ dva kamiona oružja smještenih u stan jedne djevojke s kojom je išao u Iloku".
Kažu mi on je mrtav, koga to zanima ?
Trebaju se raskrinkati oni koji su takve ljude, angažirali u službu. Ne radi interesa RH, već svojih. Još su ih pune službe.
Kažu mi oni su moćni.
Moćni su radi straha većine, straha koji ih hrani. Šutnje, koja nas je dovela do toga.
Pero je moćnije od mača, a ona elita koju spominje bloger Škorpija očito samo može nositi majice "Svi smo mi taj i taj", i valjati ulicama, jer za ulice ne priznaju argumente, već sudovi.
Svatko je odgovoran za svoje postupke, te onim kritičarima koji žele komentirati i ovu opširnu, izjavu na izjavu, neka se potpišu punim imenom i prezimenom, kao i ja, u svakom svom obraćanju na blogu ili u pisanim medijima, jer iza svake svoje napisane i izgovorene riječi argumentirano stojim. Ne samo da imam dobro pamćenje, već i dokumente. Nije rekla-kazala kao kod Franjića.

Gledajući sveukupno, cijelo Franjićevo izvješće i razina agenture, ljudi kojima u normalnim uvjetima treba tri dana da uopće dođu do kvake zapovjednika ranga brigade, je bezvezarija i diletantizam, ali očito krug ljudi kojima je pripadao trebao je i takav čovjek, drže ga do 1994., da bi ga kasnije stavili kod njemu istog čovjeka s kojim je i poginuo.


U Zagrebu, 06. studeni 2008. S poštovanjem,

Ivan Grbavac - Cobra

- - -
http://peratovic.blog.hr/2008/11/1625559944/ivan-grbavac-cobra-reagira-na-objavu-izjave-nike-franjica.html

 Podržavam ovo što kaže Ivan Grbavac Cobra.    Nisam za ovo što kaže Ivan Grbavac Cobra.

www.slobodnadalmacija.hr, 2008-11-11 u 21:35:17 na vrh stranice

11.11.2008. | 11:09

OSUĐENIK ZA RATNI ZLOČIN IZA REŠETAKA UŽIVAO U PRIVILEGIJiMA
Oreškoviću u Lepoglavi 'apartman' za 8 osoba

Pogodnosti koje je uživao Hrvoje Petrač u poluotvorenom dijelu lepoglavskog zatvora u odnosu na neke druge zapravo i nisu nešto posebno. On je, čini se, postao tek kulisa iza čijeg se imena kao dovoljno poznatog svima sublimira sve ono što ne bi trebalo dospjeti u javnost, a dovoljno je "jako" da zadovolji potrebu javnosti za osudom privilegija pojedinih osuđenika.

Najveće pogodnosti nije imao on, niti to imaju drugi likovi naše kriminalne scene. Apsolutne zvijezde su ljudi koje dio hrvatskog puka smatra ratnim junacima, ali su ipak osuđeni zbog ratnog zločina.

Srpske predstavke

Najveće i najdublje poštovanje gotovo cijelog lepoglavskog življa imao je Tihomir Orešković, osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima srpske nacionalnosti u Gospiću.

Svi su ga oslovljavali s "gospodine generale", od običnih zatvorenika do zaposlenika zatvora, a da ga poštuju pokazali su i na niz drugih načina. Samo za njega žrtvovane su u prenapučenom zatvoru dvije ćelije za po četiri osobe, koje su pretvorene u ugodan apartman s civilnim pokućstvom, TV-om itd., uz ipak neizbježne rešetke na prozorima.

Jedna od ćelija koja je "ušla" u ukupnu kvadraturu malog zatvorskog stana bila je već opremljena nešto boljim sanitarijama jer je taj dio prizemlja bio namijenjen invalidima.

Uz male preinake te rušenje prolaza između te i susjedne ćelije, napravljen je oveći apartman za "generala". Orešković nije ni jeo s ostalima u zatvorskoj kantini.

Jeo je u građanskom restoranu, u sklopu zatvora, a zatvorenici su ga obožavali zbog njegove ljubaznosti, čestog čašćenja i "ratnog puta" u kojem nisu vidjeli ništa za osudu.

Ponadali su se boljem tretmanu i ostali zatvorenici koji su služili kaznu zbog ratnog zločina. Jedini im je "feler" bila nacionalnost. Bili su Srbi.

Pisali su tako svima: HHO-u, Vladi, ministrici pravosuđa, pučkom pravobranitelju itd. tražeći jednake uvjete onima koje uživaju osuđenici za ratne zločine hrvatske nacionalnosti.

No, kako je pitanje o pogodnostima koje je imao Orešković, dakako, neke sasvim druge naravi i seže do samih vrhova državnog aparata koji očito njemu nešto duguje, srpske su predstavke shvaćene krajnje neozbiljno, nešto kao "dobra fora".

U Lipovici s Norcem?

Osuđeni Tihomir Orešković će vjerojatno nakon liječenja biti prebačen u neki drugi zatvor, možda u Lipovicu, gdje je i njegov ratni kolega Mirko Norac. Vrijeme provedeno izvan zatvora zbog liječenja ne uračunava mu se u kaznu.

Ne očekuju ga natrag

Osuđenik za ratne zločine Tihomir Orešković je i dalje na slobodi, zbog zdravstvenih tegoba, zbog kojih ga je sudac izvršenja varaždinskog suda Vladimir Flegar pustio na slobodu još prije dvije godine.

Koliko je za sada poznato javnosti, Orešković je pušten zbog operacije mrene, laserske operacije deformacije kapilara izazvane dijabetičkom retinopatijom, pulmološke obrade, povećane prostate, obrade deformacije kuka, kralježnice i desnog koljena itd. Ima toga dosta, a čini se da ga u zatvoru u Lepoglavi više i ne očekuju jer je, kako neslužbeno doznajemo, njegov stari apartman vraćen u prvobitno stanje.

 Podržavam ovo što kaže www.slobodnadalmacija.hr.    Nisam za ovo što kaže www.slobodnadalmacija.hr.

fejs, 2008-11-17 u 22:10:12 na vrh stranice

Stegnite vi svoj remen bando LOPOVSKA - ORGANIZIRAJMO VELIKI PROSVJED!

 Podržavam ovo što kaže fejs.    Nisam za ovo što kaže fejs.

www.hrt.hr, 2008-11-22 u 16:54:04 na vrh stranice

17.11.08.
Hrvati ne žele biti Balkanci

Tri petine anketiranih Hrvata ne smatra se Balkancima, gotovo dvije trećine ih se snažno identificira sa svojom zemljom, a samo sedam posto ih želi napustiti zemlju, pokazuju rezultati prvog istraživanja Gallup Balkan Monitora koji su predstavljeni u Bruxellesu.

Istraživanje je provedeno u rujnu i listopadu ove godne na kvalificiranom uzorku od najmanje po 1000 ispitanika u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Kosovu, Crnoj Gori i BiH. Istraživanje je obuhvatilo poglede i razmišljanja žitelja tih zemalja o svim područjima života te omogućuje uvid u današnju socioekonomsku, sociopolitičku i multikulturalnu dimenziju regije, prenosi Hina.

Hrvati se najmanje od svih osjećaju Balkancima, njih 60%, slijedi BiH gdje se njih 47% ne osjeća Balkancima, zatim Srbija s 34%. Na upit biste li se željeli preseliti, privremeno ili trajno, u neku drugu zemlju, 88% Hrvata je odgovorilo niječno, a samo sedam posto potvrdno.

Najviše Hrvata smatra da im se u ovom trenutku životni standard ne povećava, a na upit Slažete li se da vlada čini sve što može u borbi protiv organiziranog kriminala? čak 78% Hrvata je odgovorilo negativno.

Samo 42% smatra da ih građani EU-a žele

Manje od polovine Hrvata, 46%, smatra da Europska komisija želi Hrvatsku u Europskoj uniji. S druge strane, čak 82% Kosovara, 67% Albanaca, 57% Crnogoraca smatra da ih Komisija želi u EU. Sličan je poredak i u odgovoru na pitanje što misle žele li građani EU-a ulazak njihove zemlje. Samo 42% Hrvata smatra da ih građani EU-a žele. Taj se podatak ne uklapa u istraživanja Eurobarometra o stajalištima europskih građana prema članstvu zemalja iz regije, prema kojima jedino Hrvatska ima natpolovičnu većinu.

Hrvati su najviše skeptični i oko pitanja koristi od ulaska u EU. Njih 29% smatra da je to dobro, 26% da je loše, a 38% da nije ni dobro ni loše. Čak 20 posto Hrvata smatra da će im se osobna financijska situacija ulaskom u EU snažno pogoršati, 40 smatra da će se uglavnom pogoršati, dok ih 40% smatra da će se uglavnom ili snažno poboljšati.

Haški sud nema dobru reputaciju u Hrvatskoj - 58% Hrvata misli da su suđenja samo ceremonijalna i da su presude poznate prije završetka procesa, a 21% ih smatra da su procesi nepristrani.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

dnevnik.hr, 2008-11-26 u 19:36:42 na vrh stranice

Zagreb, 26.11.2008., 10:30 | M.D.
'Nisam kriv, policija mi podmeće dokaze'

Željko Milovanović, glavni osumnjičenik za ubojstvo Ive Pukanića, poslao je redakciji Pressa pismo u kojem tvrdi da nije ubio vlasnika Nacionala te da ga hrvatska policija želi ubiti kako bi sakrila prave ubojice.

Milovanović optužuje hrvatsku policiju da je montirala hajku kako bi prikrila djelovanje hrvatske mafije, prenosi Press.

Željko Milovanović u pismu piše kako je čini se, okrivljen i već osuđen za ubojstvo Pukanića i Franjića, na osnovi priče Roberta Matanića. Milovanović tvrdi da nema nikakve veze sa spomenutim ubojstvima te dodaje kako ne postoji ni jedan materijalni dokaz za to.

'Ili je dovoljno biti Srbin koji je bio u ratu u Hrvatskoj, koji je počinio nekoliko manjih kaznenih djela, pa da ga se optuži i da je ubojica?', pita se Milovanović u pismu te dodaje kako on uopće ne liči na muškarca prikazanog na snimci nadzornih kamera. Protiv zagrebačke policije, Matanića i novinara Nacionala najavio je tužbu zbog razorenog života, maltretiranja njegove obitelji i gomile izrečenih laži.

'Ako me ubiju prije toga, svi relevantni dokazi stići će do moga odvjetnika. Rezultat će biti isti', kaže Milovanović te dodaje da postoji bilo kakav dokaz protiv njega, već bi bio objavljen.

Tvrdi da je dobio informacije kako će policajci koji za njim tragaju biti nagrađeni ukoliko ga na mjestu ubiju. Milovanović piše kako bi njegovo ubojstvo bilo najlakši način rješavanja ubojstva Ive Pukanića. Dodaje kako je u Hrvatskoj mišljenje da su svi Krajišnici ubojice i lopovi te se pita znači li to da Zagreb nema svoju mafiju, pa su Srbi ti koji ubijaju u Hrvatskoj.

Milovanović tvrdi da je Matanić izrekao gomilu laži kako bi sebi osigurao položaj svjedoka pokajnika, a da njega još jedino nije optužio za ubojstvo Kennedyja. Piše kako zagebačka policija pokušava nahuškati kriminalce da obave prljavi posao umjeto njih te dovodi njegovu obitelj u opasnost.

'Hrvatskom sudu bit će veliki problem opravdati hajku i dokazati bilo što od djela koja mi se stavljaju na teret, a novim čelnicima pravosuđa, policije i političarima Hrvatske pod hitno će biti potreban podoban krivac', piše Milovanović.

Tvrdi da je povezivanje njega i Legije van svake pameti, a da je na temelju pretresa njegove obteljske kuće u selu Majevac iznesena velika količina laži. Piše kako je pronađeno oružje zračni pištolj i kopija kaubojstvkog revolvera te putovnica kojoj je istekao rok trajanja. Spominje i značajan dokaz, odnosno crnu kacigu te objašnjava kako ona mjesecima nije iznesena van kuće što svjedoči i debel sloj prašine koja je na njoj pronađena, a što policija nije objavila. Objašnjava kako to uopće nije ista kaciga kao što je na glavi muškarac koji je postavio eksploziv, što se dobro vidi ako se povećaju snimke. Tvrdi kako su pronađeni telefoni stari i pokvareni te da pripadaju njegovoj obitelji.

'Zar je moguće da ne postoji nimalo volje da se provjeri i potvrdi ova priča? Ili je ipak lakše objaviti rat i pri tome policiji reći kako se radi o opasnom i naoružanom kriminalcu i na taj način im sugerirati da mogu slobodno upotrijebiti oružje? Možda je to i poželjno. Koliko se neriješenih ubojstava meni mrtvom može pripisati?', pita se Milovanović te dobojskoj, banjalučkoj i srbijanskoj polciji poručuje da je voljan opravdati se. Tvrdi da se u vrijeme ubojstva nije nalazio u Zagrebu što se vrlo lako može provjeriti.

Milovanović tvrdi da se spreman podvrgnuti poligrafskoj ispitivanju vezano za ubojstva u Sarajevu za koja ga se optužuje, za ubojstva u Zagrebu te za šesterostruka ubojstva u Srbiji.

Milovanović navodi kako je spreman na poligrafsko ispitivanje, no ne i na uhićenje, a pogotovo ne od strane hrvatske policije koja je ubojstvom Mataušeka pokazala kako postupa s vojnim veteranima Krajine.

'Gospodo iz srpske policije! Kada odlučite pošteno i nepristrano obavljati svoj posao i pronađete svjedoke koji će potvrditi moju nevinost, ja ću se rado vratiti da potvrdim sve svoje navode i sperem ljagu sa svog imena. U međuvremenu, spreman sam na suradnju putem interneta', tim je riječima Milovanović završio pismo.


http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-policija-zeli-me-ubiti-kako-bi-sakrila-prave-ubojice.html

 Podržavam ovo što kaže dnevnik.hr.    Nisam za ovo što kaže dnevnik.hr.

www.pressonline.rs, 2008-11-26 u 19:43:09 na vrh stranice

BEOGRAD, 26.11.2008

PRESS
EKSKLUZIVNO: NISAM UBIO PUKANIĆA!

Željko Milovanović, glavnoosumnjičeni za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franjića, u ekskluzivnoj ispovesti za Press tvrdi da nema nikakve veze sa atentatom na vlasnika „Nacionala" i optužuje hrvatsku policiju da je već pripremila njegovo ubistvo

Željko Milovanović (42), koji je osumnjičen za ubistvo hrvatskog novinara Ive Pukanića, poslao je juče pismo našoj redakciji u kojem tvrdi da nije ubio vlasnika „Nacionala"! Najtraženiji begunac na Balkanu u ekskluzivnoj ispovesti za Press kaže da hrvatska policija ne želi da ga uhapsi, već da ga likvidira da bi sakrila prave ubice! Milovanović teško optužuje Hrvate da su montirali hajku na njega i tako prikrili delovanje hrvatske mafije.

Milovanović je, uz pismo redakciji Pressa, poslao fotokopiju svoje lične karte, koju su mu nadležni organi BiH izdali 1. juna 2006. godine. Taj dokument nije pronađen u policijskom pretresu Milovanovićevog stana u Doboju 31. oktobra, iako je policija objavila da je tada zaplenjeno nekoliko ličnih dokumenata i putnih isprava, između ostalog i američki pasoš na njegovo ime.

Prenosimo pismo Željka Milovanovića u celini, uz redakcijsku opremu i minimalna skraćenja:

Povodom raznih tekstova u domaćoj i štampi država u okruženju želim da iznesem i svoju priču u javnost, da ukažem na mnoge neistine plasirane putem medija, servirane od strane hrvatske policije, a logičnim sledom podržane i na drugim prostorima. Ja, Željko Milovanović, koga proteklih nedelja jure sve policije u regionu, okrivljen sam, a izgleda već i osuđen, po svemu sudeći, na smrtnu kaznu, a sve zbog sumnje za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Meni se stavlja na teret da sam naručen kao plaćeni ubica da učinim navedeno delo, a sve to samo na osnovu priče, tj. izjave Roberta Matanića. Zagrebačka policija tvrdi da sam dovezao sporni motocikl i parkirao ga u blizini Pukanićevog automobila i da sam ja taj koji ga je ubio.

Istina je da s tim delom, bolje rečeno nedelom, nemam nikakve veze i da ne postoji ni jedan jedini materijalni dokaz koji može da me dovede u vezu sa ubistvom Pukanića, jer ga nisam počinio. Ili je dovoljno biti Srbin koji je bio u ratu u Hrvatskoj, koji je počinio nekoliko manjih krivičnih dela, pa da ga se optuži i da je ubica? Svi video-snimci nadzornih kamera pokazuju nekog potpuno neprepoznatljivog kako hoda s kacigom na glavi. Po čemu sam to ja?

Ponavljam, sigurno ne postoji ni jedan jedini materijalni i neoborivi dokaz, kako to oni vole da kažu, koji bi potvrdio navode zagrebačke policije, jer ja s tim zločinom nemam nikakve veze. Sve što su izgovorili Matanić i novinari „Nacionala" moraće da ponove i dokažu na sudu kada se pokrene tužba protiv njih. A tužiću ih za razoren život, maltretiranje porodice i gomilu laži i kleveta koje su izrekli na moj račun. Ako me ubiju pre toga, svi relevantni dokazi će stići do mog advokata. Rezultat će biti isti. Pre ili posle moraće da skinu ljagu s mog imena.

Hrvatska policija me unapred osudila

Da postoji bilo kakav dokaz, već bi bio objavljen u novinama i na televiziji, a pošto ga ne pokazuju, jer ne postoji, verovatno se trude da ga što bolje naprave i smeste gde to njima bude najviše odgovaralo. Pominjao sam smrtnu kaznu. Nisam pri tome mislio na sudsku presudu, jer mi je Hrvatska unapred presudila, nego na informacije koje sam dobio. Nekoliko policajaca uključenih u potragu za mnom javno je reklo da su dobili naređenje ne da me hapse, već da me ubiju na licu mesta. Tamo gde budem zatečen.
Sasvim je očigledno da je nekome u interesu da me se reši na najlakši način, a ujedno sva priča o Pukanićevom ubistvu da bude privedena kraju i da tvrdnje zagrebačke policije budu potvrđene. Vuk sit, ovce na broju. Bezbolno i politički idealno rešenje. Ionako su svi Krajišnici lopovi i ubice, pa im treba zabraniti da se vrate u Hrvatsku tako što će im se dati primer onoga šta ih tamo čeka. Da li to znači da Zagreb nema svoju mafiju, pa su Srbi ti koji po Hrvatskoj ubijaju?

Podsećam da taj isti Matanić, po zagrebačkoj policiji, svojom pričom i izmišljanjem nebuloza, a poslednja je o planiranom atentatu na Dejana Milenkovića Bagzija, pokušava da sebi kupi povoljnu poziciju, kao što je svedok saradnik ili slično, i spase samoga sebe preko tuđih leđa. Kako je krenulo, jedino me još nije optužio da sam ubio Kenedija. Ili je u pitanju namerno slanje dezinformacija od strane hrvatske policije, vršenje pritiska na policiju Republike Srpske? Ne rešavaju li tako svoje međusobne razmirice i podvlače crtu? Zagrebačka mafija postaje čista, a njihova policija efikasna!

Lažnim informacijama kojima zagrebačka policija bombarduje sve policije regiona, a tako i ljude iz krimi-miljea, kako oni od milošte nazivaju svoje kriminalce, za rezultat bi trebalo da poveća pritisak na mene jer pokušava da okrene i kriminalce protiv mene i moje porodice. Zagrebačka policija u saradnji s novinskom kućom „Nacional" dovodi i moju porodicu u opasnost, potajno huškajući kriminalce da obave prljav posao umesto policije ne bi li me ućutkali na perfidan način, a da sami ne uprljaju ruke. Hrvatskom sudstvu biće veliki problem da opravda hajku i dokaže bilo šta od dela koja mi se stavljaju na teret, a novim čelnicima pravosuđa, policije i političarima Hrvatske pod hitno je potreban podoban krivac.

U mojoj kući pronašli su pištolj za decu

Što se tiče mog boravka u Republici Srpskoj, nekoliko puta sam bio pozivan od strane tužilaštva i policije, i svaki put sam se uredno odazivao jer imam kriminalni dosije u Srbiji. Koliko god želeo, grehove iz mladih dana ne mogu da promenim, a novinarske priče o mojoj navodnoj povezanosti s Legijom jesu van svake pameti.
O pretresu mog stana i vikend-kuće na starom porodičnom imanju na obali Bosne u selu Majevcu mučno je i govoriti. Ne da je iznesena neistina, već ogromna količina najodvratnijih laži. Naime, policija navodi da je našla neoborive dokaze u mon stanu i vikendici, a pod tim dokazima navodi kako su pronađeni oružje i pasoš koji se izdaje na osnovu pružanja posebnih usluga.
Naravno, to je sve tačno. Jesu pronašli oružje. Vazdušni pištolj na dijabole i jednu igračku za decu koja je kopija kaubojskog revolvera, koji je, uz sve to, neispravan! A što se pasoša tiče, on je legalno izdat u svrhu radi koje se i izdaje. Taj koji je policija našla je istekao, pa sam dobio novi. To, valjda, znači „više putnih isprava". Sledeći „neoboriv" dokaz je crna kaciga. Sa sigurnošću tvrdim da jeste moja, ali da nije iz kuće izašla mesecima. Zašto nigde nije navedeno da je od stajanja bila prekrivena debelim slojem prašine? Kome je u cilju bilo da prikaže kako su, ipak, pronašli nekakav dokaz protiv mene?

Da ne govorimo o optužbi za ubistvo, verovatno bi mi bilo smešno, ovako... Naime, ako se malo bolje pogleda, svaka druga ili treća kaciga koju motoristi nose je crna. Dobro sam pogledao snimke na TV-u i novinama. Vidi se da to nije ista kaciga. Zašto hrvatski eksperti ne uvećaju snimke obe kacige, pa će se videti da sam ja sigurno u pravu. Ali, sumnjam da imaju hrabrosti takve snimke da puste u javnost. Sami sebe bi ukopali. Objavljeno je, takođe, kako je pronađeno i 12-13 telefona. Naravno, nigde nije objavljeno da je polovina stara i pokvarena, a da ostatak ispravnih pripada celoj mojoj porodici. Mojoj supruzi, sinu, majci... Kakav senzacionalan dokaz! Objavljeno je još da su pronađeni profesionalna prislušna oprema i GPS za praćenje lica i objekata. Policija jeste našla opremu za detekciju radio-signala i uređaj za pojačavanje i bežični prenos zvuka. GPS uređaj koji je pronađen kod mene najobičniji je risiver.

Spreman sam na saradnju s policijom

Zar je moguće da ne postoji nimalo volje da se proveri i potvrdi ova priča? Ili je ipak lakše objaviti rat i pri tome policiji reći kako se radi o opasnom i naoružanom kriminalcu, i na taj način im sugerisati da mogu slobodno da upotrebe oružje? Možda je to i poželjno. Koliko se nerešenih ubistava meni mrtvom može pripisati? Ovim pismom poručujem gospodi iz dobojske i banjalučke policije, a tako i policiji Srbije, da sam u svakom momentu voljan da se opravdam. Nisam nikoga ubio, niti na bilo koji način fizički povredio nekoga u Srbiji ili Republici Srpskoj. U vreme ubistva nisam se ni nalazio u Zagrebu. I to je lako proveriti.

Spreman sam da prođem poligrafsko ispitivanje vezano za ubistva u Sarajevu s kojima me dovode u vezu jer su slična onima u Zagrebu, a isto tako i za šestorostruka ubistva u Subotici ili bilo gde u Srbiji. Sigurno je da nemam nameru ovo da dokazujem iz zatvora jer ja najbolje znam da nisam ništa skrivio. U svakom trenutku sam spreman na poligrafsko ispitivanje, ali nisam spreman na hapšenje, pogotovo ne od strane hrvatske policije, koja je ubistvom Mataušeka (ubili su ga kao psa usred Belog Manastira) jasno pokazala kako postupa s vojnim veteranima nekadašnje Krajine. Zašto policija Republike Srpske ne proveri hrvatske metode?
Gospodo iz srpske policije! Kada odlučite pošteno i nepristrasno da obavljate svoj posao i pronađete svedoke koji će potvrditi moju nevinost, ja ću se rado vratiti da potvrdim sve svoje navode i sperem ljagu sa svog imena. U međuvremenu, spreman sam na saradnju putem interneta.

Policija RS pretresla Željkov stan

Policija Republike Srpske pretresla je 31. oktobra stan u Doboju i kuću nedaleko od tog grada, za koje se veruje da ih je koristio Željko Milovanović. U Specijalnom tužilaštvu Republike Srpske u Banjaluci saopštili su da su pronašli mobilne telefone, SIM kartice, opremu za prisluškivanje, oružje, pancirku, sisteme za navođenje, ručne radio-stanice, veći iznos novca u evrima, nekoliko pasoša i ostalih dokumenata.. Policija je pronašla i motorističku kacigu, za koju veruje da je Željko nosio kad je ostavio skuter kod Pukanićevog automobila.

Od Bagzija do pape!

Željko Milovanović, bivši pripadnik JSO, nalazi se na Interpolovoj poternici zbog sumnje da je tokom devedesetih počinio ratni zločin. Posle optužbi da je ubio Pukanića, na njegov račun iznete su razne teške optužbe, od pokušaja ubistva Dejana Milenkovića do pape Jovana Pavla Drugog!
Hrvatska policija tvrdi da je Željko Milovanović mladić sa crnom kacigom koji se vidi na snimku sigurnosne kamere. On je postavio eksploziv pod automobil Pukanića. Robert Matanić, koji se sumnjiči za učešće u ubistvu Pukanića, navodno je policiji ispričao da je Željko Milovanović planirao da ubije pokajnika Dejana Milenkovića Bagzija, svedoka saradnika na suđenju za ubistvo Zorana Đinđića. Sarajevski nedeljnik „Slobodna Bosna" pisao je policija Republike Srpske veruje da je Milovanović učestvovao u pripremi neuspelih atentata na papu Jovana Pavla Drugog i Milorada Dodika, koji je trebalo da bude ubijen „zoljom" 2006. godine.

fakti

Vlasnik zagrebačkog „Nacionala" Ivo Pukanić i direktor marketinga te kuće Niko Franjić ubijeni su 23. oktobra ispred redakcije tog nedeljnika
n Pukanić i Franjić su ubijeni u eksploziji bombe koja je bila postavljena u skuteru koji je atentator ostavio pokraj Pukanićevog automobila „leksus"
n U akciji „Balkan ekspres" policija je uhapsila deset osoba, a protiv petorice su 30. oktobra podignute krivične prijave
n Za ubistvo su osumnjičeni Željko Milovanović, Robert Matanić, njegov rođak Luka, Amir Mafalaniji i Bojan Gudurić.


http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=52099§ionId=39

 Podržavam ovo što kaže www.pressonline.rs.    Nisam za ovo što kaže www.pressonline.rs.

dst, 2008-11-26 u 19:47:48 na vrh stranice

Ovo je potvrda onoga što sam prije iznosio; hrvatska oligarhija (mafija) će pronaći nekog kriminalca koji će "svjedočiti" da je netko ubio Pukanića i tako će pravi naručitelji ostati prikriveni. Sjetimo se kako je američki FBI ubio "ubojicu" Kennedya i kako su jedan po jedan umirali ostali sudionici tog krvavog oligarhijskog pira ...
Dakle, teroristi i mafijaši su vlasti imperijalnih sila, a ne ljudi koji samo izvršavaju njihove naloge ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.hrt.hr, 2008-11-27 u 14:55:34 na vrh stranice

27.11.08.
"Atentatori su među hrvatskom mafijom!"

Željko Milovanović (42), osumnjičeni za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, tvrdi u novom pismu da je 23. listopada, kada je izvršen atentat na vlasnika "Nacionala", bio sa svojom obitelji u Doboju te iznosi teške optužbe na račun hrvatske policije.

Kupovao ćevape i kruh

U drugom pismu koje je poslao dnevnom listu "Press" najtraženiji bjegunac na Balkanu navodi da policija lako može provjeriti je li u vrijeme atentata kupovao ćevape preko puta zgrade u kojoj živi te objašnjava da je 23. listopada bio u selu Majevac kod Doboja i u prodavaonici kupio kruh majci.

Kako sam mogao prijeći granicu kad me Hrvatska stavila na sve moguće potjernice? Zašto policija nije željela provjeriti je li sam uopće bio u Zagrebu u vrijeme atentata? A lako su mogli provjeriti da sam u to vrijeme bio u Doboju - tvrdi Milovanović u posljednjem pismu redakciji Pressa.

U vrijeme atentata bio sam u „Leskovačkom roštilju" preko puta moje zgrade. U istoj pečenjarnici bio sam i 24. listopada oko 6.40. Bio sam i u Tržnom centru "Tropik" i verujem da su to snimile i njihove nadzorne kamere. Nisu valjda nestali svi videozapisi tih kamera?, dodaje Milovanović.

"Hrvatska policija me želi likvidirati"

Tvrdi da je hrvatska policija dala nalog za njegovu likvidaciju kako bi se prikrili stvarni počinitelji koji se kriju u redovima hrvatske mafije. Nadalje optužuje i policiju RS-a da je zbog "dobih odnosa" s hrvatskim MUP-om pristala sudjelovati u hajci i da je montirala dokaze prilikom pretresa njegovog stana u Doboju i imanja u selu Majevac.

Točno je da je policija pronašla oružje. Ali, riječ je o zračnom pištolju i igrački za djecu, kopiji kaubojskog revolvera! - navodi Milovanović, i dodaje da je u njegovom stanu pronađeno 10.000 eura jer je prodao imanje u Hrvatskoj i novac položio u banku, koja mu isplaćuje kamate.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

www.nacional.hr, 2008-11-27 u 15:10:23 na vrh stranice

24.11.2008. | br. 680
Političko iznenađenje godine
Biznismena za predsjednika

Predsjednik uprave INE Tomislav Dragičević izbor je grupacije hrvatskih poduzetnika za predsjednika Republike u razdoblju u kojem će Hrvatska postati članica EU

Dio poslovnih krugova i vlasnika vodećih nacionalnih tvrtki, ozbiljno razmišlja o isticanju vlastitog kandidata na predsjedničkim izborima koji će se održati početkom 2010. godine. Njihov izbor za koji smatraju kako uz kvalitetno odrađenu kampanju može pobijediti stranačke protukandidate jest Tomislav Dragičević, predsjednik uprave Ine, vodeće tvrtke u Hrvatskoj. U idućim mjesecima Dragičevića se želi repozicionirati iz gospodarstvenika u političara, i predstaviti kao čovjeka koji bi mogao odlično voditi državu, ali i balansirati među sukobljenim strankama, doznaje Nacional.

ragičevićevi lobisti smatraju da upravo osoba takvog profila treba Hrvatskoj u razdoblju 2010.-2015., kada će zemlja konačno postati članica Europske unije, i, valjda, ući u fazu stabilnih unutarnjih prilika. Uspješan je gospodarstvenik koji je dokazao sposobnost u vođenju velikih sustava, što će u idućim godinama biti jedna od važnih prednosti nad protukandidatima. Osim toga, nesklon je ekscesima i sukobima, i nikada nije ulazio u političke sukobe ili se svrstao uz određenu stranku, argumenti su zagovornika kandidature Tomislava Dragičevića.

Nacional doznaje da Dragičević uživa podršku i na još jednom važnom političkom mjestu u Hrvatskoj, a to je predsjednički ured. Takvo što ne iznenađuje, budući da je Stipe Mesić njegov svojevrsni politički mentor i zaštitnik, još od 2000., kada je presudno utjecao da Dragičević preuzme Inu. Njih dvojica su vrlo bliski, Dragičević je česti suputnik na Mesićevim državničkim putovanjima u inozemstvu, čvrsta poveznica je Savka Dapčević-Kučar, a predsjednik je proteklih godina u nekoliko navrata spriječio Ivu Sanadera u pokušajima smjena na Ininom poslovnom vrhu. Stoga ne iznenađuje Mesićeva naklonost ovakvom razvoju događaja, makar je teško očekivati kako će predsjednk države, u sadašnjoj fazi kada do izbora ostaje čak 14 mjeseci, eksplicitno podržati čak i nekoga tko mu je nesumnjivo privržen, kao što je to Tomislav Dragičević.

Nacional je u ponedjeljak iz predsjedničkog ureda pokušao dobiti Mesićevo mišljenje o Dragičeviću, meutim, stigao je odgovor kako je ”Predsjednik sve o nasljedniku nedavno napisao u kolumni u Večernjem listu“. U tom članku, Mesić je ustvrdio da ”Hrvatska treba postojanog predsjednika. Idemo u susret uzburkanim vremenima, kada se u globaliziranom svijetu nazire kraj neoliberalnog koncepta, makar se to još ne želi priznati, i makar je nemoguće reći što će doći nakon njega. Trebamo, dakle, modernog čovjeka koji ima ‘kopču’ i s onim što je prethodilo, čovjeka novog vremena koji s obje noge čvrsto stoji na zemlji.“

U svakom slučaju, Mesić se ne protivi kandidaturi Tomislava Dragičevića, ali zasad ga ne želi javno podržati. No treba podsjetiti kako je u proteklih godinu dana, predsjednik kao o mogućim kandidatima, pozitivno govorio i o Nadanu Vidoševiću i Zlatku Komadini. Izgleda da je sada sklon Dragičeviću, i skupa s vodećim gospodarstvenicima, čeka reakciju prvog čovjeka Ine. Dragičević je u ožujku 2000. imenovan generalnim direktorom Ine d.d., a nakon promjene statuta, u lipnju postaje predsjednik uprave. U Ini je zaposlen još od 1982. a kasnije je bio promoviran u direktora Sektora koji je pokrivao istraživanje, preradu i strateško planiranje. Bio je i načelnik jedinice za preradu u petrokemijskom postrojenju, kao i direktor Odjela za rafiniranje. Završio je Fakultet kemijskog inženjerstva, na kojem je 1993. obranio doktorsku disertaciju. Od 1995. član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sekcije Petrokemija.


http://www.nacional.hr/articles/view/50007/

 Podržavam ovo što kaže www.nacional.hr.    Nisam za ovo što kaže www.nacional.hr.

dst, 2008-11-27 u 15:15:56 na vrh stranice

Nadovezujem se na tekst iz Nacionala o novom hrvatskom predsjedniku, koji je inače glasilo hrvatske mafije, i prisjećam se kako je Stjepan Mesić od luzera u Savkinoj stranci odjednom dobio medijski prostor i lažnim anketama postao kandidat broj 1 za nasljednika Tuđmana. Ista to mafijaško-masonska škola opet pokušava proturiti Hrvatima i opet netko iz stranke koju je osnovala Savka Dabčević Kučar želi stolovati na tronu oligarhije ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2008-12-02 u 01:55:35 na vrh stranice

Evo konačno i malo istine; gotovo za ne povjerovati!? Iako je od HDZ-a, istinito je!?


POZIV NA SKUP - HDZ u Kaznenom zavodu


Na plakatu piše: "Skup predstavlja opušteno druženje članova i simpatizera, te upoznavanje sa programima Hrvatske demokratske zajednice" i "Zajedno s HDZ-om za bolju budućnost našeg grada".

Požeško-slavonska županija
Grad Požega
Kino sala Orljava
Kazneni zavod
Temeljni ogranak Ciglane
Datum: Dan Republike (bivše SFRJ) 29. 11.

Pa, HDZ-ovce: pridružite im se! Tamo vam jeste i mjesto ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.hrt.hr, 2008-12-07 u 16:48:08 na vrh stranice

07.12.08.
Petrač protiv Zagorca

Hrvoje Petrač sutra će će svjedočiti na suđenju Vladimiru Zagorcu, umirovljenom generalu optuženom u "aferi dragulji" koju je prije godinu i pol otvorio upravo Petrač.

Na zagrebački Županijski sud Petrač će zbog svjedočenja, uz velike mjere osiguranja, biti doveden iz zatvora u Puli, kamo je iz sigurnosnih razloga premješten nakon ubojstva Ive Pukanića. Šestogodišnju kaznu do tada je služio u Lepoglavi, što je također popraćeno aferom jer se otkrilo da mu je uprava kaznionice išla na ruku, omogućivši mu neke pogodnosti koje nemaju drugi osuđenici.

Lansirao priču o draguljima

Na suđenju za otmicu Zagorčeva sina, zbog koje je i završio u zatvoru, Petrač je prvi lansirao priču da je bivši pomoćnik ministra obrane zadužen za trgovinu oružjem, odlazeći s dužnosti 2000., uzeo dragulje koje je njemački trgovac oružjem Josef Rothaichner u Ministarstvu obrane ostavio kao polog za novac namijenjen kupnji oružja za obranu Hrvatske.

Cijelu je priču na sudu potvrdila i bivša Zagorčeva, a poslije Petračeva tajnica Snježana Šiprak, sada jedna od krunskih svjedokinja u "aferi dragulji".

Kao svjedoci tijekom postupka trebali bi se pojaviti bivši čelnici hrvatskih banaka, obavještajnih službi te trgovci oružjem. Zagorčeva obrana ističe da će se tužiteljstvo morati namučiti kako bi dokazalo da je najodlikovaniji hrvatski general odlazeći s dužnosti odnio torbu punu dragog kamenja.

Iskazi Pukanića, Fereka, Tuđmana...

Uz svjedočenja, u sudnici će se pročitati i niz dokumenata, među kojima i potvrda da je Rothaichneru uplaćeno pet milijuna američkih dolara za nabavu oružja namijenjenih obrani Hrvatske.

Pročitat će se i iskaz pokojnog Ive Pukanića, koji je svjedočio u istrazi te sudu predao plastične kutijice u kojima je navodno bio dio Zagorčevih dragulja. Hodak je u sudnici rekao da takve kutijice ima i obrana. Kupili smo ih u istom dućanu u Beču kao i Pukanić. Može ih kupiti svatko, ustvrdio je Hodak.

U tajnoj istrazi sutkinja Erna Dražančić ispitala je i Rothaichnera, bivšeg ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS) Miroslava Tuđmana te Josipa Fereka, bivšega Zagorčeva poslovnog partnera. Jedan od razloga za pritvor bio je upravo strah da bi osumnjičeni general mogao utjecati na Fereka. Iskazi svih saslušanih svjedoka do sada su ostali nepoznati.

Sudskim vijećem zagrebačkoga Županijskog suda predsjeda Siniša Pleše.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

www.biznis.ba, 2008-12-07 u 17:27:03 na vrh stranice

Sunday, 07.12.2008.
DENIS LATIN ZA BIZNIS.BA: UREDNICA HRT-A HLOVERKA JE U SLUŽBI MAFIJE

Uticajni novinar Denis Latin je pozvao novinara Jutarnjeg lista u Latinicu na temu "Srpska i hrvatska mafija - gdje su spone?" i to uprkos tome što mu je glavna urednica informativnog programa Hloverka Novak-Srzić to izričito zabranila. Njezin glavni argument bio je - da je novinar Malić zapravo britanski špijun. Denis Latin govori u intervju za Biznis.ba o ovom slučaju i podsjeća da je upravo Novak-Srzić radila po direktivi obavještajnih službi u Tuđmanovoj eri. "Krajnje je gadljivo i primitivno novinare koji iznose istinu kvalificirati kao nečije špijune. Ta kvalifikacija je još teža kada se ima u vidu činjenica da je upravo naša današnja urednica na poziciji glavne urednice, što je nadaleko poznato, dopustila da se njen program uređuje upravo po naputcima obavještajnih službi" ...

Biznis.ba: Možete li objasniti lakoću s kojom Hloverka koristi termin "špijun" - za Gordana Malića, odnosno da li je to sukladno ugledu i nivou pozicije glavne urednice?

Latin: Hloverka na kolegiju nije iznijela nikakve argumente kojima bi dokazala da je kolega Malić britanski špijun. Pa i da jeste, što s tim? Da su hrvatske obavještajne službe i hrvatski obavještajci dobro radili svoj posao Ivo Pukanić i Ivana Hodak nikada ne bi bili ubijeni. Da je srpska obavještajna služba radila svoj posao nikada ne bi bio ubijen ni Zoran Đinđić. Obavještajci imaju svoje mjesto i svoju ulogu u svakom demokratskom društvu. Stoga je krajnje gadljivo i primitivno novinare koji iznose istinu kvalicirati kao nečije špijune. Ta kvalifikacija je još teža kada se ima u vidu činjenica da je upravo naša današnja urednica na poziciji glavne urednice, što je nadaleko poznato, dopustila da se njen program uređuje upravo po naputcima obavještajnih službi. Sve ovo što se danas događa njen je jadan pokušaj da se opravda i distancira od onog što je radila u Tuđmanovom režimu. Poigrao bih se pa bih čak rekao da je ovaj njen s Malićem jedna obična projekcija.

Biznis.ba: Podsjeća li vas korištenje te terminologije na doba "jude i škude" iz Tuđmanove ere?

Latin: Recept je apsolutno tuđmanovski. Žalosno je što se sve to ponavlja samo deset godina kasnije. I to s istim figurama na šahovskoj ploči. Vjerojatno i s potpuno istim ishodom.

Biznis.ba: Da li se u ovom slučaju nazire "malo" širi sukob na relaciji HRT / Vlada / EPH - Pavić?

Latin: Podjela i sukobi su puno jednostavniji. Na jednoj strani je mafija, a na drugoj svi ostali. U aktualnoj podjeli karata nije teško prepoznati tko je na kojoj strani.

Biznis.ba: Ako dopustite povukao bih jednu paralelu - Holverka je sebe kaznila zbog "prikrivenog oglašavanja" u slučaju iPhone. No, ovdje se racionalnom marketinškom analizom može doći do drugačijeg zaključka: da je Hloverka dižući prašinu oko gostovanja Malića vješto izvela "prikriveni marketing" za Jutarnji list?

Latin: Nije ona toliko inteligentna koliko vi mislite. Da jest inteligentna ne bi si sama otvorila ovu besprizornu aferu.

Biznis.ba: Podsjećam, Gordan Malić je govorio za HRT o ubojstvu Pukonića pa nije bilo problema - da li tu vidite neku povezanost ( Gordan Malić, novinar EPH u izjavi za HRT: "Uskok ima samo jedan automobil, i to doniran... Ovo je djelo kriminalne organizacije. Nesporno je da je sudjelovao i dio hrvatskog kriminalnog miljea... op.a.)

Latin: Malić ispravno zaključuje: Država ne želi ući ući u otvreni fajt s mafijom, ni prije, a ni poslije ubojstvava Pukanić-Hodak, ni za vrijeme Račanove, a ni za vrijeme Sanaderove vlasti. Radi se naprosto o tome da su političke strukture s njima čvrsto povezane i da bi eliminacijom mafije sa sadašnjih pozicija izmjestili sami sebe. A kako je u Hrvatskoj, tako je i u Srbiji, ali i u BiH. Priča s Đinđićem to savršeno potvrđuje, ali i svima prikazuje u čijoj je službi moja današnja šefica.


http://www.biznis.ba//index.php?option=com_content&task=view&id=51194&Itemid=58

 Podržavam ovo što kaže www.biznis.ba.    Nisam za ovo što kaže www.biznis.ba.

dst, 2008-12-07 u 17:33:51 na vrh stranice

Nemojmo smetnuti da su i Denis Latin kao i Gordan Malić oba iz Mesićeve ergele, ali je dobro da se otkrivaju.

p.s.
Ako netko odleti s Prisavlja, tada će se moći ustvrditi čija je struja pobjedila na HTV-u? Mesić je pri kraju mandata (niti Sanaderu ne predviđam neku budućnost) i moguće je da će njegov Latin konačno napustiti crvenu katedralu besrma, jer je Hloverka KOS-ovka igrač zajedništva crvenih i crnih ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

abC, 2008-12-08 u 00:50:39 na vrh stranice

a ono od prije neku godinu kad su prosvjetari i sveučilištarci stisli vlast i izašlu u štrajk , kad su potpisali uogovr o povećanju plaće gdje bi plaće u prosvjeti za nekoliko godina sustigle one u privredi je bila najbezočnija prevara hadezeovog režima i vođa sindikata . prevarili su učitelje i profesore pa tako i danas . hdz je zbog masonskih mešetarenja naftom i burzama podvalio hrvatima zamrzavanje plaća pa su navukli sindikate na tanak led i onda su - ko fol - zbog sindikata pristali da odmrzavanje plaće što će vjerojatno rezultirati probijenjem proračuna i tako će urušiti monetarni i privredni sustav i stvoriti kolaps koji izgrađuju još od tuđmanove pretvorbe . i - naravno - za to će okriviti sindikate .. banda lopovska !!!

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

slobodnadalmacija.hr, 2008-12-09 u 11:53:06 na vrh stranice

09.12.2008. | 08:48
žestoko na prisavlju
Latin: Hloverka štiti mafiju, a Sutlić je kukavica
Dvoličnost urednice pokazala se na primjeru novinara Gordana Malića, kojem je zabranila gostovanje na HTV-u pod optužbom da je 'britanski špijun', a prije ga je dovodila u vlastite emisije, tvrdi Latin

- Ja ili ona, druge opcije više nema. Ili ćemo se baviti novinarstvom, ili ćemo pustiti da Hloverka i njezini pokrovitelji, bilo politički, bilo financijski, Televiziju do kraja pretvore u podaničku, korumpiranu, cenzurom zahvaćen medij koji štiti mafijaše i kriminalce, prodaje televizijske reportaže za velik novac, trguje eterom i puni nečiji džep, tako je Denis Latin započeo razgovor za 'Slobodnu' u povodu najnovijeg sukoba s urednicom Informativnog programa HTV-a Hloverkom Novak-Srzić, koja mu je od plaće oduzela 8000 kuna jer je u emisiju "Srpska i hrvatska mafija - gdje su spone?" pozvao novinara Jutarnjeg lista Gordana Malića, iako je ona strogo naredila da se Maliću zabrani gostovanje.

Kao razlog je navela, tvrdi Latin, kvalifikaciju da je Malić britanski špijun i kao takav nije poželjan na HTV-u. Hloverka je i u drugim emisijama pokušala iz etera eliminirati novinara 'Jutarnjeg', što nam je potvrdio i Petar Štefanić, urednik emisije 'Dossier.hr'.

- Istina, kao nadređena urednica rekla mi je da ga ne zovem, rekao nam je Štefanić, dok su i drugi HTV-ovci potvrdili da je Malić prozvan nepoželjnim špijunom.

- Ne mogu više ovako raditi, neće ona vrijeđati goste, cenzurirati, zabranjivati i određivati tko je dovoljno dobar za moju emisiju. Gradonačelnik Slavonskog Broda govori o tome kako je plaćao velike novčane iznose da dođe u emisije 'Brisani prostor' i 'Otvoreno', HTV-om vlada korupcija, a ona mene kažnjava. Njoj je u interesu da štiti tu mafiju koja ubija i krade po zemlji, jer kako objasniti njezino upiranje da se iz etera izbaci Malića koji je, što se tiče znanja o organiziranom kriminalu, jedan od najeduciranijih novinara u zemlji, kaže Latin, koji nije zadovoljan ni glavnim ravnateljem HRT-a.

- Vanja Sutlić odobrava kažnjavanja novinara koji žele samo normalno raditi, a ne želi se baviti korumpiranim novinarima i urednicima koji prodaju emisije jer ga je strah. Strah ga je i da se njegovi novinari bave temama od javnog interesa. Ako se boji, Sutlić treba otići s mjesta ravnatelja, jer za kukavice nema mjesta na čelnoj poziciji najmoćnijeg medija u zemlji, kaže Latin, kojega smo nakon ovih riječi upitali želi li reći da je Sutlić, kojega je on nekada podržavao, sada kukavica.

- Da, kukavica je! Kukavica je jer dopušta da meni i ostalim kolegama oduzimaju od plaće, dopušta mobing nad novinarima koji žele raditi, a žmiri na prodaju emisija, trgovanje eterom, utjecaj politike i dopušta da Hloverka, po naputku politike, drma Televizijom, novčano kažnjava kako joj puhne i naše kolege bezobrazno vrijeđa. Sutlić je sve to mogao spriječiti, a nije, kaže nam taj novinar, kojega smo upitali je li ga strah da ne dobije otkaz nakon ovog "iskaza", jer već ima jednu opomenu pred otkaz, a sljedeća bi značila i raskid ugovora o radu.

- Ne mogu šutjeti, jer ovo je rat - oni ili mi. Mafija ili zakon i red, prodaja emisija ili zakonito poslovanje, trgovina TV reportažama ili profesionalno novinarstvo. Kako ne reagirati kada Hloverka želi maknuti Malića jer je dobila signal "odozgo". Klasična poslušnica, koja sada nekoga lažno optužuje da je špijun, a sama je tijekom devedesetih proganjala ljude, koristila se obavještajnim materijalima kako bi naudila nekim osobama, pozivala na uhićenje Ankice Lepej, stavljala kojekakve huškačke proglase u program, kaže Latin, dodajući da su o rasulu na HRT-u već obaviještene međunarodne novinarske udruge, prijave idu i u Sabor, pa Hrvatska, kaže on, ne može očekivati pozitivnu ocjenu o stanju medijskih sloboda. Drži i da će stanje na javnoj televiziji dodatno otežati i hrvatski pristup EU-u.


Malić: Tužit ću je!

- Ovo nije privatni slučaj između mene i Hloverke, ili nje i Latina, ovo govori o stanju medijskih sloboda i slobode govora na javnoj televiziji. Umjesto da se nakon te emisije, koja je bila najgledanija ove godine, buni mafija, buni se Uprava HRT-a i Hloverka, koja me naziva britanskim špijunom. Ona me prije zvala kao gosta, dok je bila urednica vlastite emisije, a sada joj odjednom smetam. Nije teško shvatiti da su razlozi te cenzure politički, a ne profesionalni ili komercijalni. Sada čekam reakcije i mišljenje Hrvatskog novinarskog društva, saborskih odbora za medije i ljudska prava, a onda ću je tužiti za klevetu, ustvrdio je Malić.

Urednica bez komentara

Hloverku Novak-Srzić dobili smo na mobitel, rekla je da ne može razgovarati, uz obećanje da će nas ubrzo nazvati. Međutim, poziv nije uslijedio. Pokušali smo na mobitel dobiti i ravnatelja Sutlića, ali nije se javljao na naše pozive.

Trgovina emisijama

Drago Hedl, predsjednik Vijeća časti HND-a, kaže: - Stječe se dojam da na HRT-u vlada neobičan kriterij: ljudi koji dobro rade svoj posao i imaju gledanost, loše prolaze i kažnjava ih se suspenzijama i novčano, a oni koji zarađuju sa strane i trguju emisijama bivaju nagrađeni. Javna je tajna kako neki novinari i urednici zarađuju na crno prodajući svoje emisije.

 Podržavam ovo što kaže slobodnadalmacija.hr.    Nisam za ovo što kaže slobodnadalmacija.hr.

dst, 2008-12-09 u 11:57:45 na vrh stranice

Slobodna i ostale režimske trube, koje kontroliraju tajne službe (gdje još uvijek udbaši kolo vode) neće napisati kako su Latin i Malić dio broda koji tone i kako se taj brod zove Stjepan Mesić. Takav koordinirani nastup u medijima ne može dobiti baš svaki novinar.
A Hloverka Novak Srzić i Jovan Kuga (alias Vanja Sutlić) su već dokazani i prekaljeni udbaši pa kome treba njihov izmet, kao i izmet kojega ostavlja Sorosev plaćenik Drago Hedl? Valjda budaletinama kako bi se zaboravila banda lopovska i nastavila pljačka Hrvatske.
Opet ona praksa: kad voda prodire u brod koji tone, daj sviraj bilo što kako se ne bi otkrila istina o uzroku potonuća ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.hrt.hr, 2008-12-10 u 14:12:41 na vrh stranice

09.12.08.
Reakcija na Latinov istup

Vodstvo HRT-a priopćenjem je reagiralo na istup novinara i urednika Denisa Latina u Slobodnoj Dalmaciji. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

"U današnjoj Slobodnoj Dalmaciji objavljen je razgovor s novinarom i urednikom Denisom Latinom, čije su detalje prenijeli i drugi mediji. U tom je razgovoru za osobni obračun i realizaciju osobnih interesa iskorištena neugodna situacija u kojoj se HRT našao zbog sumnje u jedan konkretan slučaj neprimjerenog ili nezakonitog pristupa programskom prostoru javnog medija.

U vezi s tim s Hrvatske radiotelevizije želimo javnosti skrenuti pozornost na ove činjenice:

1. HRT neprekidno zaprima prigovore gledatelja zbog neprofesionalnosti, neuravnoteženosti i neobjektivnosti priloga u emisiji Latinica. Ne postoji nijedna druga emisija u HRT-ovim programima koja rezultira tolikim negativnim reakcijama javnosti prema HRT-u.

2. U godišnjem izvještaju koji je Programsko vijeće uputilo Hrvatskome saboru i koje je Sabor gotovo jednoglasno prihvatio najoštrija pojedinačna primjedba upućena je emisiji Latinica zbog kršenja programskih načela i obveza utvrđenih Zakonom o HRT-u.

3. U proteklom razdoblju HRT zaprima sve više pisanih prigovora gostiju emisije Latinica na manipulaciju njihovim izjavama u prilozima, naknadno montiranima, suprotno standardima novinarske norme i etike.

4. Unatoč svemu, Latinica sve vrijeme uživa najveću moguću programsku i poslovnu podršku, shodno svome statusu i suprotno neutemeljenim prigovorima na tretman emisije. Dosadašnje zadržavanje Latinice na programu smatramo demokratskim dostignućem i potvrdom mogućnosti raznolikog razumijevanja naše stvarnosti.

5. Zbog osobnih promotivnih i drugih razloga pojedini zaposlenici HRT-a koriste se stečenom pozicijom na štetu i vlastitog poduzeća i hrvatske javnosti, služeći se i svojevrsnim PR uslugama za pristup pojedinim medijima i provodeći već prokušane scenarije za zadržavanje postojećeg stanja u cjelokupnom sustavu HRT-a.

6. Nakon odluke da g. Latinu zbog nepoštovanja zaključka uredničkog kolegija umanji jedan mjesečni prihod za 30%, glavna urednica Informativnog programa HTV-a zaprimila je njegov prijeteći telefonski poziv: ovaj medijski istup može se smatrati realizacijom izrečene prijetnje.

7. Gospodin Denis Latin svojim je postupcima teško prekršio odredbe svojega ugovora o radu i Etičkoga kodeksa Hrvatske radiotelevizije."

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

miš, 2008-12-17 u 12:33:46 na vrh stranice

Što reći kad se zaredaju događaji koji nemaju veze sa zdravom pameti, a sve skupa se pravda pravnom državom i vladavinom prava? Prvi takav slučaj je svakako presuda Županijskog suda, treća po redu u kojoj se oslobađa Nevenka Tuđman od optužbi da je pogodovala tvrtci Igora Kneževića u dobivanju poslova oko gradnje telefonskih centrala koristeći svoj politički utjecaj. Ključni problem oko te presude je taj što je Knežević priznao počinjeno djelo, direktno je optužio Nevenku Tuđman i pravomoćno je osuđen. Kako je moguće da Nevenka Tuđman bude oslobođena ako je drugi akter u tom slučaju pravomoćno osuđen? Dakle ili imamo osuđenog nevinog čovjeka ili imamo kriminalku koju štiti hrvatsko pravosuđe.

Drugi primjer je šikaniranje Denisa Latina od strane poslodavca, HRT-a jer se drznuo progovoriti o stvarnim problemima HRT-a, nazvavši Vanju Sutlića kukavicom, a Hloverku Novak-Srzić optužio da štiti mafiju i da je radila po naputcima tajnih službi. Govorio je Latin i o korupciji unutar HRT-a, a svi su žmirili na oba oka. Nedavno je ipak na površinu isplivao skandal oko kupovine nastupa u emisijama „javne“ televizije preko PR agencije. Ne bi ni taj slučaj isplivao na površinu, da gradonačelnik Slavonskog Broda nije bio toliko glup pa da je sam izjavio da je koristio usluge PR agencije. Što se tiče Hloverke, Latin tu stvarno nije ništa pogriješio. Dobro je poznata činjenica da je Hloverka mijenjala boje kao čarape. Prvo je bila gorljiva članica SKH, zatim je s promjenom vlasti postala gorljiva hrvatica i omiljena Tuđmanova novinarka koja je po instrukcije redovito pohodila predsjedničke dvore. S promjenom vlasti 2000. Hloverka je svim silama nastojala zadobiti simpatije budućeg predsjednika RH, ma tko god ta osoba bila. To je do te mjere bilo očito da su Pervan i ekipa poslije godinama ismijavali Hloverkin razgovor s tadašnjim predsjedničkim kandidatom Budišom. Nakon ponovne pobjede HDZ-a, Hloverka biva rehabilitiranom i postavljena za glavnu urednicu HRT-a. Od tad javna televizija gubi svaku dodirnu točku s pridjevom 'javna'. Brojni kvalitetni novinari su otišli ili su degradirani, a u prvi plan iskočili su kosturi hrvatskog kvazi-novinarstva mračnih devedesetih u liku Dijane Čuljak i sličnih.

Treći primjer hrvatske pile naopako je donošenje zakona o golfu. Iako se radi o protuustavnom zakonu i očitoj političkoj korupciji gdje se tim zakonom HDZ odužio privatnoj firmi Skiper d.o.o. koja gradi golf terene, a koja je bila i izdašni financijer HDZ-ovih predizbornih kampanja. Tim zakonom firma Skiper d.o.o. će se za smiješno male iznose dokopati najboljih zemljišnih parcela, bilo da se radi o državnoj ili privatnoj zemlji, na njoj izgraditi apartmane koje će kasnije moći prodati za nekoliko desetaka puta veću vrijednost. Problem je što će to sve ići na štetu vlasnika zemlje, bilo da se radi o državi ili privatnim vlasnicima, koji će za smiješnu naknadu ostati bez vlasništva iako se svi u Hrvatskoj vole busati u prsa kako je privatno vlasništvo svetinja. U ovom slučaju HDZ je ipak veća svetinja.

Četvrti primjer mazanja očiju hrvatske javnosti je izjava premijera Sanadera da je donesen uravnotežen proračun, što naprosto nije istina. Proračun ne može biti uravnotežen jer deficit nije na nuli već je predviđen u iznosu od 2,4 milijarde kuna, tj. 0,88%. U godini kada su se svi ekonomski stručnjaci usuglasili da je nulti deficit ili čak suficit imperativ, proračun s deficitom, koliko god on bio je nerealan i opasan. Istina je da HDZ u biti nema druge opcije želi li opstati na političkoj sceni, jer svoju biračku bazu temelje na ogromnoj vojsci onih koji žive od državnog rasipanja novcem. Od razno raznih „branitelja“ koji po posljednjem spisku ima oko pola milijuna (svaka čast stvarnim braniteljima), pa do raznih privatnih firmi-sponzora kao što su IGH koji gradi Pelješki most kojeg Sanader gura pošto – poto ili pak Agrokora koji nesmiljeno melje konkurenciju, rokove plaćanja sve više prolongira i koji je već toliko zadužen da je EBRD već prije godinu dana Agrokor proglasio opasno zaduženim. Taj isti Agrokor također je jedan od velikih HDZ-ovih sponzora.

U isto vrijeme brodogradnja se uništava i laže se da EU traži privatizaciju brodogradilišta, a istina je da EU želi samo smanjiti subvencije brodogradilištima i da ih uopće nije briga hoće li ona biti privatna ili državna. Sve što traže je tržišno poslovanje, a to je ovdje političarima problem veći nego gašenje brodogradnje jer tržišno poslovanje bi značilo da bi slučajevi poput Brodosplita gdje nestane 6 milijuna dolara i nikome ništa, jednostavno ne bi bili mogući. Političari nemaju ništa od toga, ali bi mogli utržiti još koju pinku od prodaje brodogradilišta i zato su se u HDZ-u odlučili na prodaju. To što će još nekoliko desetaka tisuća ljudi ostati bez posla, nikog nije briga.

 Podržavam ovo što kaže miš.    Nisam za ovo što kaže miš.

www.hrt.hr, 2008-12-17 u 19:39:13 na vrh stranice

17.12.08.
HT opstruirao druge operatere

HT je, navodeći da ne postoje tehničke mogućnosti, bez osnovanog razloga i bez prethodnog ispitivanja odbijao zahtjeve operatera korisnika za izdvajanje lokalne petlje. Time je prekršio zakon i Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije protiv njega je na Prekršajnom sudu u Zagrebu pokrenula sudski postupak.

HAKOM je nadzorom utvrdio da je HT primjenjivao vlastitu internu uputu za određivanje tehničke mogućnosti izdvajanja lokalne petlje na prethodni zahtjev operatera korisnika, što je u suprotnosti s važećim propisima i odobrenom standardnom ponudom. Daljnja upotreba i korištenje te interne upute HT-a zabranjena je.

Iz HAKOM-a pojašnjavaju da je HT dužan omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima prema načelima transparentnosti, ravnopravnosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti, pod usporedivim okolnostima, jednakim uvjetima i na istoj razini na kojoj tu uslugu pružaju za vlastite potrebe ili za potrebe povezanih društava.

Iz HT-a odgovaraju da su zaprimili rješenje HAKOM-a o zabrani navedene interne upute te je odmah povukli iz primjene. Napominju da je ta uputa donesena kako bi proces određivanja tehničke mogućnosti izdvajanja lokalne petlje interno bio transparentniji. Za optužni prijedlog HAKOM-a kažu da ga nisu dobili te ga ne mogu ni komentirati.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

Salih Fazlić, 2008-12-18 u 20:52:18 na vrh stranice

Došavši u ured državnog odvjetnika, Mladena Bajića (15.04.2005.g., oko 13,00 sati), u pratnji Lončarića, bez ikakve kontrole i evidentiranja pri ulasku preko porte u zgradu, što se može zaključiti da je to izrežirano od Bajića, Bajić mi je opširno obrazložio političku situaciju u RH i pritiske EU i haškog tužiteljstva, prema vladi RH oko pristupnih pregovora o ulasku u Europsku Uniju, glede postupanja oko uhićenja i izručenja generala Ante Gotovine i Hrvoja Petrača, kojeg se tretiralo kao glavnog pomagača i financijera, te njegovu situaciji u funkciji državnog odvjetnika, da bi mi potom rekao "da moram pomoći državnom odvjetništvu i državi", na način da potpišem izjavu koju je on pripremio, u kojoj bih trebao priznati, da sam posredovao, između sada pokojnog Marijana Pedišića, odvjetnika generala Gotovine i Petrača, kao naručitelja, te krivotvoritelja lažnih putovnica, za generala Gotovinu i Petrača, Franje Katavića, kako bih ja time "ušao u postupak, a on bi me kasnije vadio", jer da je to svejedno samo formalni sudski postupak, da tu nema inače nikakvih materijalnih dokaza, te da bi i onako protiv Pedišića, mene i Katavića, bio odbačaj, a time bi se javnosti, haškom tribunalu i EU, prikazalo, kako je generalu Gotovini napravljena lažna putovnica s kojom je otputovao još ranije iz RH, što bi isti povjerovali, nakon čega bi na RH prestao pritisak, a potom bi EU. nastavila daljnje pregovore oko ulaska RH u EU.

U nagovaranju i uvjeravanju je aktivno učestvovao i osumnjičeni Damir Lončarić, govoreći da i njega spašavam, kao bivšeg ravnatelja Obavještajne agencije, kao i mnoge iz Vlade RH i drugih službi.

Kako sam odbio, Mladen Bajić, mi je tada već ljutito i ozbiljno zaprijetio, da to moram učiniti, jer Je to direktna zapovijed s najvišeg državnog vrha, a ako ne pristanem, da ću se gadno pokajati, jer da je sustav opasan i da će me uništiti, da će mi supruga ostati bez posla, koja je inače uposlena na Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, da ću ja izgubiti licencu za obavljanje djelatnosti privatnog detektiva, što se kasnije i dogodilo, jer mi je oduzeta licenca, da ću imati problema s boravkom u gradskom stanu za koji nemam papire, da će me on svejedno kakva moja odluka bila, tužiti, zajedno s Marijanom Pedišićem, a da će ići na dogovor s Franjom Katavićem, što se kasnije pokazalo istinitim, te zaprijetio, da će protiv mene i Pedišića, svjedočiti i Damir Lončarić i njegov bivši zamjenik u Obavještajnoj agenciji, sadašnji savjetnik u Uredu predsjednika RH, Stjepana Mesića, Saša Perković, od kojih su već uzete na zapisnik izjave, na osnovu kojih bi podnijeli prijavu, u kojima je naznačeno da imaju saznanja za krivotvorene putovnice za Gotovinu i Petrača, kojima će se za razliku od moje obrane, vjerovati, te da će on osobno odrediti tužitelja koji će zastupati spis, istražnog suca i suca, koji će postupati po njegovoj zapovijedi i koji će me potom strogo osuditi i napisati presudu kako im on naredi.

Uzvratio sam mu da bih volio vidjeti sud koji bi me na osnovu toga osudio, nakon što bih ja na sudu iskazivao da sam ja osobno i dobrovoljno, Vladi RH, posredovanjem Damira Lončarića i Saše Perkovića, dostavio sve informacije o lažnim putovnicama generala Gotovine i Hrvoja Petrača, i informacije, kada je Gotovina i gdje otputovao iz RH, pa ako zbog te i takve pomoći Vladi RH moram još i kazneno odgovarati, ja ću odgovarati, a Bajić je uzvratio, da ću se u to uvjeriti ako ne pristanem na dogovor, a što je kroz postupak pokazalo razvidnim, da se kroz istragu postupalo isključivo po njegovoj direktivi.

Potom sam ga upitao, što je radio zajedno s ostalima proteklih godinu dana, nakon što sam, preko ovdje prisutnog Lončarića Vladi dao tako vrijednu informaciju i cjelovite podatke, zašto me odmah nije tužio, te zašto uopće institucije nisu poduzele ništa oko dobivene informacije, te da mu moje priznanje ne treba ako će me tužiti, neka onda koristi informaciju od prije godinu dana, a informaciju uostalom nisam dao privatno Lončariću, nego Vladi RH. Napomenuo sam mu također, da sam preko Lončarića i Perkovića, kojima sam dao informacije, kako su mi prenijeli, osobno od premijera Sanadera, dobio garancije, da ću imati potpunu diskreciju, kako ja i moja obitelj ne bi stradali i da me se zbog toga neće progoniti, a da mi je obećana i novčana nagrada od 50.000 eura, ako se informacija pokaže točnom.

Nadalje je, Bajić, svejedno zaprijetio, da će on osobno, svojim utjecajem, sve to vrijeme angažirati medije koji će me "rasturiti" s onim što će im oni plasirati, što se i obistinilo, koji će me prikazati kao kriminalca, potom i kao drukera i cinkera i generala Gotovine i ostalih, a tada će me tražiti ljudi i od Gotovine, kojima moj život ne znači ništa, a i od Katavića, Petrača i Pedišića, gdje potom neću imati kuda pobjeći i sakriti se od sviju, te da bih ja trebao biti svjestan o kakvim se opasnim ljudima oko Gotovine tu radi, spominjući pritom branitelje i suborce i prijatelje od Gotovine, a gdje ću potom prvo u tekstu u novinama vidjeti svoje inicijale a potom i cijelo ime i da ću plačući doći kod njega za nekoliko dana, da ga molim na koljenima da prihvatim njegovu ponudu, ali će to biti kasno, te da neću imat ni za kruh, nakon čega ću biti gladan i na ulici, a potom ću se morati seliti i iz Zagreba, a nakon toga i iz Hrvatske, što sam to doživio kao krajnje grubu šovinističku prijetnju. Ni nakon svih ovih prijetnji, bez obzira što sam znao i mogao pretpostaviti da misli na udruge branitelja, kada kaže "ljudi od Gotovine", nisam pristajao na Bajićevu nemoralnu i kriminalnu ponudu.

U jednom momentu, kada me je Bajić poslao da sjedim ispred njegovih vrata, u sobi tajnice, kroz odškrinuta vrata, koja nisu do kraja bila zatvorena, čuo sam njegov daljnji dogovor s Lončarićem, oko daljnjeg pritiska na mene, gdje sam čuo Lončarića, kako krajnje šovinistički govori; "Muslić je moja briga, on je strašiv ko zec, ja ću njega natjerati da potpiše priznanje", a potom je Bajić telefonom razgovarao, kako sam čuo po oslovljavanju, s premijerom Sanaderom, a moguće je da su to njih dvojica namjerno izrežirali i ostavili odškrinuta vrata, kako bih to čuo i kako bi me dodatno preplašili, te je Bajić govorio o događaju oko mene i da ne pristajem na suradnju, što je u meni izazvalo dodatni strah za moju i sigurnost moje obitelji.

...

Dana 19.04.2005. godine, preko mog partnera, Tomislav Karamarko, šef tadašnje Protuobavještajne agencije me nagovorio da se s njim sastanem i ponovno s njim odem u ured Mladena Bajića, što sam učinio, misleći kako se našao netko razumnog i racionalnog ponašanja, te da isti može procijeniti, sukladno svojoj funkciji i situaciji u kojoj se našla RH, koliko je bila vrijedna moja infonnacija o generalu Gotovini, pri čemu sam na početku razgovora, Mladenu Bajiću, pred Karamarkom, prenio prijetnje koje mi je uputio Damir Lončarić, na što je Bajić odgovorio da on tu ništa ne može, a mogao sam time shvatiti da je to dio njihovog plana i dogovora i da je Lončarić zaštićen jer je radio po njegovoj direktivi, a potom je Bajić, u nazočnosti Karamarka, ponovio svoje zahtjeve i prijetnje, koje sam naprijed naveo, što će se dogoditi ako ne "uđem u postupak", te što će mi se dogoditi ako konačno ne pristanem na njegovu "ponudu", na što ja i pored ponovljenih prijetnji nisam pristajao, a u jednom momentu, Karamarko mi se obratio riječima: "što sereš, što nas zajebavaš i vučeš za nos, da smo mi u nekoj od zapadnih europskih demokracija, do sada bi ti kičma pukla na tri dijela, nego možeš• nas sve zajebavati, zato što smo mi fini!", što sam također shvatio kao konkretnu prijetnju, nakon čega nisam želio nastaviti razgovor, te sam napustio Bajićev ured.

Mladenu Bajiću, sam, i u nazočnosti Lončarića -i potom u nazočnosti Karamarka, rekao, da sam spreman, osobno svjedočiti i pred haškim istražiteljima i na sudu u Hagu, o svim detaljima informacije koju sam dao Vladi Republike Hrvatske, o dokumentima generala Gotovine i Hrvoja Petrača, Gotovininom odlasku iz RH i svim drugim detaljima, što je Bajić decidirano odbio kao mogućnost, na što sam mu rekao da potpuno razumijem da sam prevaren i da je njemu i Vladi RH isključivo bila potrebna "JAVNA MEDIJSKA PARADA" kako bi domaćoj i stranoj javnosti prikazao, kako on tobože sve poduzima oko uhićenja generala, kao glavni koordinator s Haškim sudom, a da moje svjedočenje za njih ne bi imalo nikakvu svrhu i značenje za postizanje njihovog cilja,kako bi prikazali da tobože nešto čine.

...

Nadalje, kao čin laganja, opstrukcije i obmanjivanja u postupanju prema preuzetim obvezama prema Haškom sudu, ogleda se u činjenici, da su u jeku najveće hajke protiv mene tijekom trajanja opisanog sudskog postupka, tijekom istrage, NN osobe, režirano preko legalnih institucija Republike Hrvatske, dana 23. ili 24.05.2005.godine, u Napulju, su na očigled talijanske policije, kako bi ovi to morali vidjeti, iz jurećeg BMW-a izbacili torbu u kojoj su bile maskirne vojne hlače i krivotvoreni talijanski i slovenski dokumenti s fotografijom Ante Gotovine, te izrezani članci o njemu iz novina, što je trebalo potkrijepiti tvrdnje institucija države da general Gotovina tobože nije u Hrvatskoj. U tu svrhu u Italiju je šef tajne službe Tomislav Karamarko slao i svoje tajne agente koji bi potvrdili tu farsu te se tobože uključili u istragu. U tu svrhu prigodom pretrage kuće od generala Gotovine, izuzete su i maskirne hlače, pripremljene kao nesporni uzorak, kako bi ih dostavili u Italiju poradi vještačenja DNK. Po mojim informacijama hlače je u pretrazi stana mimo znanja obitelji izuzeo donačelnik u PU Zagrebačkoj, Željko Pul, kao i one prethodne koje su se nalazile u odbačenoj torbi u Napulju. Napominjem, u vrijeme tako osmišljene Bajićeve hajke, ja sam imao zakazanu raspravu kod istražnog suca 25.05.2005.g., što su željeli tempirati upravo kao žestok pritisak poglavito na mene, a tada su tempirali i pretragu stana i mog detektivskog ureda dana 24.05.2005.g., a sve temeljem lažne izjave Katavića, temeljem čega su našli razloge za pretragu, a da mi je tobože poklonio kompjutor, 6 mjeseci prije ovog postupka, a da je u kompjutoru u memoriji putovnica generala Gotovine, što se pokazalo nakon pretrage stana i dva kompjutora kao totalna laž, već je to služilo isključivo kao dodatni pritisak na mene pred sudsku raspravu.

Ponovno navodim činjenicu, da je koordinator vladinog provedbenog plana bio glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je neminovno morao biti u koordinaciji s tajnim službama u RH, koje su organizirale odbacivanje navedene torbe s maskirnim vojnim hlačama i dokumentima, u Napulju. Navodim također i činjenicu, da je to vjerojatno sve skužila talijanska policija iz kojeg razloga ni do danas nisu prihvatili ponudu RH, da se izvrši komparativno vještačenje DNK s pronađenih hlača iz torbe i ovih koje su pripremljene u RH, kao nesporne koje pripadaju generalu Gotovini.

...

Također napominjem da druga putovnica, koja je pronađena kod generala Gotovine prilikom uhićenja, navodno iz reda Malteških vitezova, diplomatskog karaktera, a koja je glasila na ime Stjepan Senečić ili Senčić, osobe koja je umrla, a da navodno njegova kćer, radi u tajnoj službi na čijem je čelu Tomislav Karamarko, što je indikativno samo po sebi, budući je notorna činjenica da su• navedenu putovnicu sačinile legalne institucije i službe Republike Hrvatske. To potkrepljuje i činjenica, da se o toj putovnici u RH nije provela nikakva istraga, niti je bilo tko osumnjičen, a također nije provedeno nikakvo vještačenje, jer bi isplivalo da je sačinjena u legalnoj instituciji i da se radi o potpunom originalu, čime bi se tada dovelo u svezu osobe iz legalnih institucija RH, a time otvorila i mnoga neugodna pitanja.

...

Nadalje navodim, da je opće poznata stvar, da je prije uhićenja generala Gotovine, postojao tajni sastanak šefa tajne službe, Tomislava Karamarka i Ive Farčića, jednog od tadašnjih odvjetnika generala Gotovine, supruge generala Gotovine, Dunje Zloić, te umirovljenog generala Rose, bliskog generalu Gotovini i njegovoj obitelji i supruzi, kao i Joze Lauria Grgića, obiteljskog i poslovnog prijatelja generala Gotovine, koji je upravo bio u društvu Gotovine prigodom njegovog uhićenja od strane španjolske policije ...

 Podržavam ovo što kaže Salih Fazlić.    Nisam za ovo što kaže Salih Fazlić.

www.hrt.hr/arhiv/, 2008-12-18 u 23:17:57 na vrh stranice

KATAVIĆ PRIZNAO DA JE KRIVOTVORIO PUTOVNICU GOTOVINI, ALI I PETRAČU

12. svibnja - Odvjetnik Marijan Pedišić i umirovljeni policajac Salih Fazlić odbacili su povezanost s krivotvorenjem putovnice odbjeglom generalu Anti Gotovini, dok je osumnjičeni Franjo Katavić istražnom sucu priznao to kazneno djelo te dodao da je krivotvorio putovnicu i odbjeglom Hrvoju Petraču.

Na ponovnom saslušanju pred istražnim sucem Zdenkom Posavcem, na koje je doveden iz pritvora, Katavić je priznao da je krivotvorio putovnicu ne samo Gotovini nego i Hrvoju Petraču, za kojim se traga jer je osuđen zbog umiješanosti u otmicu maloljetnog sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca, doznaje se od izvora sa zagrebačkoga Županijskog suda koji je želio ostati neimenovan. No, kako krivotvorenje Petračeve putovnice nije predmet istražnih radnji, taj dio Katavićeva iskaza nije uzet u obzir.

Katavić je izjavio da je krivotvorenu putovnicu za Gotovinu naručio Fazlić te da iza svega stoji Pedišić, kojega on osobno ne zna.

U ovom predmetu, kako se doznaje, nema materijalnih dokaza pa je priznanje nekog od osumnjičenih jedino na čemu Državno odvjetništvo može temeljiti eventualni optužni prijedlog.

Pedišić i Fazlić, koje tužiteljstvo tereti da su Katavića poticali na krivotvorenje Gotovinine putovnice i time pomogli počinitelju (Gotovini) nakon izvršenja kaznenog djela, danas su odbacili sve za što ih se sumnjiči.
Navodi iz kaznene prijave apsolutno nisu istiniti, a detalje obrane iznio sam istražnom sucu, izjavio je Pedišić izlazeći iz zgrade Županijskog suda. Pojedinosti svog iskaza nije želio otkriti, rekavši da je to stvar suda te da je sud jedino mjesto gdje se o tome može govoriti. Kazao je da mu istražni sudac nije predočio nikakve dokaze protiv njega niti ga upoznao na osnovi čega je prijava protiv njega sastavljena. Pedišić je inače član odvjetničkog tima generala Gotovine.

Fazlićev odvjetnik Rajko Čogurić kazao je da je njegov branjenik porekao izvršenje djela za koje ga se tereti i dodao da Fazlić nema nikakve veze s drugom dvojicom osumnjičenika.

Istražni sudac Posavec kazao je da su današnjim ispitivanjem trojice osumnjičenika završene istražne radnje te da cijeli slučaj ide na Državno odvjetništvo koje treba podnijeti optužni prijedlog ili odbaciti kaznenu prijavu.

http://www.hrt.hr/arhiv/2005/05/12/HRT0031.html


KATAVIĆ PONOVNO PRIZNAO KRIVOTVORENJE PUTOVNICA ZA GOTOVINU I PETRAČA

25. svibnja - Franjo Katavić, osumnjičen da je krivotvorio putovnicu za Antu Gotovinu, danas je ponovno pred istražnim sucem priznao da je lažnu ispravu, osim odbjeglom generalu, izradio i Hrvoju Petraču, dok su ostala dvojica osumnjičenika, odvjetnik Marijan Pedišić i umirovljeni policajac Salih Fazlić, odbacili bilo kakvu povezanost s krivotvorinama.

Osim trojice osumnjičenika istražni sudac Zdenko Posavec danas je na zahtjev zagrebačkoga Općinskoga državnog odvjetništva ispitao i bivšeg ravnatelja Obavještajne agencije Damira Lončarića. No, kako se doznaje Lončarić, koji nije želio razgovarati s novinarima, nije ništa znao o krivotvorenju Petračeve putovnice, što je bio glavni predmet saslušanja. Dodatne istražne radnje tužiteljstvo je zatražilo nakon nedavnog Katavićeva priznanja, a kako bi se utvrdilo na koji je način Petrač došao do krivotvorene putovnice te tko ju je izradio i na čiji zahtijev.

Na trećem saslušanju pred istražnim sucem Katavić je ponovio da je krivotvorenu putovnicu za Petrača naručio Fazlić te da iza svega stoji odvjetnik Pedišić, doznaje se od izvora sa zagrebačkoga Županijskog suda koji je želio ostati anoniman. Fazlić je Kataviću navodno došao sa slikama i novcem, a također je i preuzeo lažnu putovnicu.

Neslužbeno se doznaje da je Katavić pred sucem rekao da je krivotvorio dokumente i Liberu Matekoviću, koji je zajedno s Petračem osuđen zbog sudjelovanja u otmici maloljetnog sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca.

Pedišić i Fazlić, koje tužiteljstvo tereti da su Katavića poticali na krivotvorenje putovnica, danas su ponovno odbacili sve za što ih se sumnjiči.

Fazlićev odvjetnik Rajko Čogurić kazao je da je njegov branjenik porekao izvršenje djela za koje ga se tereti i odbacio navode koje mu se stavljaju na teret.

Istražni sudac Posavec rekao je da je današnjim ispitivanjima završen najveći dio istražnih radnji koje je zatražilo Državno odvjetništvo.
Preostalo je jedino vještačenje krivotvorene Petračeve putovnice koju je zaplijenila austrijska policija. Tim bi se vještačenjem trebalo utvrditi je li Petračeva putovnica, inače izrađena na njegovo pravo ime, samo s drugim serijskim brojevima, krivotvorena na strojevima zaplijenjenima u Katavićevu stanu.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr/arhiv/.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr/arhiv/.

www.jutarnji.hr, 2008-12-20 u 23:04:39 na vrh stranice

20.12.2008 14:26
Oficiri Ozne opet uzimaju zemlju
Piše: Ante Tomić

Nakon onog rata vlasti su oduzele neke njive mojima, zajedno s njivama i vinogradima mnogih u selu, da bi se, po uzoru na sovjetske kolhoze, napravio poljoprivredni kombinat Vino duhan voće Imotski. Seljaci su plakali, kako seljaci uvijek plaču zbog nekakve muke i blata, ali narodna vlast je bila neumoljiva.

Iz obiteljske predaje znam da je moja baka, tada još vrlo mlada žena, noseća s mojim stricem, legla pred traktor ukrajinske proizvodnje da zaštiti svoj posjed, ali službenik Ozne bio je pripasan pištoljem. Njegovi su argumenti naprosto bili uvjerljiviji. Na kraju od pobune, kako biste i očekivali, nije bilo ništa. Pojeo vuk magare. Ostala je samo pjesma, napola ogorčena, a napola zajedljiva: "Vino duhan voće, tuđu zemlju hoće".

U šaljivom obratu, šezdeset godina kasnije, dijelom razvalina nekadašnjeg sovjetskog gospodarskog eksperimenta gospodari Vladimir Železnjak, ali ruskog poduzetnika ne zanima ni vino ni duhan ni voće, nego pravi votku. Ipak, nije mi namjera s tim poentirati. Ove sam se pripovijesti sjetio prije nekoliko dana, kada sam čuo za Zakon o golfu, što je usvojen u Saboru.

Pravni akt neobičnoga imena iz zagonetnog je razloga izglasan po hitnom postupku, premda Hrvatska još nema ni dobar zakon o pikadu, ni zakon o kajaku na divljim vodama, a ni zakon o preponskom jahanju. Razlog da se jedan sport, mimo odbojke na pijesku, brzog klizanja, skoka s motkom i brdskog motociklizma, uređuje zakonom je vjerovanje da je golf naš strateški gospodarski interes. Bez golfa hrvatski turizam ne može na zelenu granu.

To je, naravno, idiotizam u koji zaista ne vjeruju ni oni što ga izgovaraju. Zakon se zapravo donio da bi se po obali nakeljila apartmanska naselja, betonski korupcijski disneylandi u kojima će političari imati mali neprijavljeni prihod sa strane za sebe i najmilije. Tek zbog svoje gramzivosti izmislili su takvu nevjerojatnu, upravo djetinjastu laž kako bjelosvjetskim bogatašima ide voda na usta već od pomisli da bi mogli igrati golf na tratinama Lijepe Naše. Ne znam za vas, ali mene baš vrijeđa kada netko ovako bijedno mulja. Sramotno je, od petogodišnje curice očekivali biste da se više potrudi.

Presedan koji nas vraća u povijest

Ali, to čak nije najgore u slaboumnoj turističkoj utopiji o golfu i daždu eura koji će pljuštati po travnjacima. Nekoliko stranica u zakonu što je u ponedjeljak usvojen kriju mnogo gadniju, zloslutniju minu, a samo zbog nje akt je zapravo usvojen. Da bi se načinilo igralište za golf, treba veliki komad zemlje, ujediniti mnogo malih parcela, a neki sadašnji vlasnici možda ne žele prodati djedovinu da bi se po njoj u električnim automobilčićima vozikali nakvarcani austrijski bankari.

Takvim se sitnoposjednicima fućka za strateški interes hrvatskog turizma, oni ne mare za dobro domovine, nego bi na svojoj beznačajnoj njivici sebično sadili grašak i ciklu, okopavali kukuruz, sjekli šumu i pasli ovce.

U jednu riječ, oni su loši Hrvati, sramota za svoj narod i država ih mora kazniti zbog toga. Njihov neposluh će se kažnjavati oduzimanjem zemlje. Zakon o golfu dosta otvoreno najavljuje tu mogućnost: zemlja se mora prodati ima li graditelj igrališta većinu susjednih parcela. Ako nećeš dobrovoljno i na lijepe, represivni će te aparat, policija i sudstvo, silom maknuti s tvog posjeda. Legneš li pred bager, uhvatit će te za noge i odvući.

Sad vam je, vjerujem, jasno zašto sam se sjetio poljoprivrednog kombinata Vino duhan voće Imotski i čeličnog argumenta službenika Ozne koji je otjerao moju baku s njezine njive. Otprije osamnaest godina ovdje u nas vrijedi kapitalistički društveni sustav i vjerovali smo da se takve svinjarije više ne mogu dogoditi. Američka poslovica, napokon, kaže da je u kapitalizmu privatno vlasništvo devet desetina zakona. Ipak, naš je parlament, vođen tobožnjim višim interesima, upravo donio zakon koji izrijekom kaže kako nitko od nas nije siguran na svome, kako zemljišne knjige ne jamče da nećeš biti izbačen sa svoje nekretnine.

Zvuči bezazleno i smiješno kada čujete da se nešto zove Zakon o golfu, no taj mali dokument zapravo je opasan presedan koji nas vraća u zaboravljenu povijest, u nešto za što smo vjerovali da je iščezlo prije šezdeset godina. Jednom su davno ljude tjerali s njihova grunta da bi napravili kolhoz, a danas bi to činili zbog terena za golf. Ono što je Sabor prije tri dana izglasao, pogledate li bolje, u osnovi je jednako nasilje kakvo je, uime viših interesa, tobožnjeg zajedničkog dobra, nekad činila komunistička vlast.

Štoviše, rekao bih da je ovo danas i gore, jer su kolhozi i seljačke radne zadruge, makar u govorima, bili društvena imovina, vlasništvo svih, a ovdje, državnom intervencijom, privatno vlasništvo jednoga postaje tek privatnim vlasništvom drugoga. Posrijedi je drsko, golo otimanje. Zakonom o golfu političari su jasno dali do znanja da neće dopustiti da išta stane između njih i njihova malog neprijavljenog prihoda sa strane.

To je rasprodaja Hrvatske

Nevjerojatno je zapravo koliko se različitih stvari može pročitati iz jednog malog dokumenta od samo nekoliko papira, naoko nevažnog dokumenta kojim se hoće urediti jedna tako rubna djelatnost kao što je golf. Meni je vjerojatno ipak najbolnije otkriće da se vlast bez imalo krzmanja stavila protiv ljudi koji su glasali za nju, država se otvoreno stavila protiv svojih državljana. Jer, razmislite malo bolje, tko bi zapravo htio graditi igrališta za golf? Graditelji su obično neke međunarodne firme kojima se zapravo ne zna vlasnik. Upoznate njihove pravne zastupnike, otmjeni odvjetnički ured iz Zagreba, ali oni sami obično su skriveni iza nekog računa na Antilima.

Otimajući njivu ili šumu nekom konkretnom stanovniku Istre, Kvarnera ili Dalmacije, nekom našem čovjeku, Juri, Stipi, Mati, Milošu ili Giuseppeu, da bi ih udijelila nekakvom off shore razbojniku bez imena i prezimena, za kojega ne znamo ni čiji je ni kakav je, Republika Hrvatska je bestidno kazala da je ne zanima dobrobit njezinih građana.

Zakon o golfu, to ja zovem rasprodajom Hrvatske!


http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,12,20,,145853.jl

 Podržavam ovo što kaže www.jutarnji.hr.    Nisam za ovo što kaže www.jutarnji.hr.

www.hrt.hr, 2008-12-23 u 12:46:24 na vrh stranice

23.12.08.
Tuđman nije znao za oružje

Na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljeno je suđenje bivšem pomoćniku ministra obrane Vladimiru Zagorcu, optuženom za krađu dijamanata iz sefa Ministarstva obrane. Svjedoče bivši dužnosnici obavještajne zajednice Miroslav Tuđman i Markica Rebić te bivši direktor Privredne banke Martin Katičić.

Ništa nisam znao o nabavi oružja. Za dragulje sam čuo prije dvije godine na suđenju za otmicu Zagorčeva sina, od Hrvoja Petrača. Tada se spominjalo da sam ja vidio dragulje, što nije istina, rekao je Tuđman.

Nije moguće da je Zagorec imao veće ovlasti od ministara obrane i financija te bivšeg predsjednika Franje Tuđmana. Za ta ovlaštenja ja nisam morao znati po svojoj funkciji, ali bi se o tome vjerojatno pričalo na VONS-u, a to nije bio slučaj, dodao je. On je bio član VONS-a i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe.

Markica Rebić, koji je bio ravnatelj SIS-a, kaže da mu je cijela ta priča fantastična i nategnuta. Smiješna je i apsurdna tvrdnja da je Zagorec bio najmoćniji u državi. On je sve radio uz znanje državnog vrha, naglasio je Rebić.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

www.jutarnji.hr, 2008-12-27 u 00:04:36 na vrh stranice

26.12.2008 21:25
Hadžić pušten iz pritvora: USKOK-ove dokaze srušili forenzičari MUP-a
Piše: Dušan Miljuš

Armaturna žica i kliješta nađeni u Hadžićevoj kući nemaju veze s likvidacijom Pukanića i Franjića

VELIKA KLADUŠA - Dan uoči isteka dvomjesečnog pritvora, Elvis Hadžić (35) iz Velike Kladuše, kojega se tereti da je bio pomagač ubojicama Ive Pukanića i Nike Franjića, pušten je iz pritvora kantonalnog suda u Bihaću.

O njegovu izlasku iz pritvora već se govorilo prethodnih dana, a danas u 9.30 dobio je rješenje kojim mu je pritvor ukinut. Njegov odvjetnik Nedžad Sarajlija sinoć oko 20 sati potvrdio nam je da je njegov branjenik u krugu obitelji i s njim se čuo oko 19.30 sati.

Presretan je što je ponovo sa suprugom i troje djece. Prije mjesec dana mu je opet pretražena kuća, i to na zahtjev USKOK-a. Ciljano se tražila armaturna žica debljine osam milimetara, kliješta i pila za rezanje.

To je i nađeno i nakon toga je poslano na vještačenje u laboratorij MUP-a u Hrvatsku. No, vještačenjem je eliminirano da to ima ikakve veze sa eksplozijom u dvorištu Nacionala - kazao nam je odvjetnik Sarajlija.

Unatoč tome što četiri svjedoka tvrde da su Hadžića na dan Pukanićeve i Franjićeve likvidacije 23. listopada vidjeli u Kladuši, nesporno je da je su s njegova mobitela SMS-om plaćene parkirne karte u Zagrebu.

Hadžića se teretilo da je donio eksploziv kojim su ubijeni Pukanić i Franjić, a u njegovoj kući nađeno je 100 grama eksploziva. No, u vrijeme pretrage on nije bio u kući, a eksploziv je nađen kod peći za centralno grijanja, gdje je mogao biti dostupan i djeci, pa su Hadžić i njegova obitelji smatrali da je podmetnut. Odvjetnik Sarajlija kazao nam je kako protiv njegova branjenika nije još podignuta optužnica.


http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,12,26,,146500.jl

 Podržavam ovo što kaže www.jutarnji.hr.    Nisam za ovo što kaže www.jutarnji.hr.

www.necenzurirano.com, 2008-12-28 u 14:58:13 na vrh stranice

Dec 22, 2008 at 03:03 AM
Karamarkova mreža:
Međunarodni šverc urana za islamske zemlje išao je preko Hrvatske


Zadnjih mjeseci bivši hrvatski premijer Franjo Gregurić i krug njegovih najbližih suradnika tijekom 1990.-ih godina pod posebnim je povećalom sigurnosnih služba na Zapadu, zbog umiješanosti u međunarodno krijumčarenje urana i nuklarnih materijala preko Hrvatske. Prema svim podatcima kojima raspolažemo u ovu mrežu bio je uključen i današnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, tada kao jedan od najbližih suradnika ratnog premijera Franje Gregurića, točnije kao njegov šef kabineta.

Krijumčarenje za radikalne silamske režime u Iranu, Iraku, Libiji i Alžiru

Hrvatska se tako, odlukom Franje Gregurića i njegovih najbližih suradnika, početkom 1990.-ih godina našla na popisu zemalja preko kojih je organizirano međunarodno krijumčarenje urana i nuklearnih materijala za radikalne islamske režime posebno u Iranu, Iraku, Libiji i Alžiru.

Karamarko po Gregurićevom nalogu koordinirao mrežu sa hrvatske strane

U Gregurićevu mrežu suradnika, kojom je koordinirao Tomislav Karamarko kao tadašnji pouzdanik premijera Gregurića, uključeni su mnogi ljudi na terenu, poput bivšeg hrvatskog veleposlanika u Iranu Osmana Muftića, koji je koordinirao ove aktivnosti sa iranskom obavještajnom službom u Teheranu, i koordinirao aktivnosti oko tranzita urana i nuklearnih materijala preko Republike Hrvatske, do Luke Šibenik, iz koje su nuklearni materijali nastavljali svoj put za Bliski Istok.

Glavni putevi preko sovjetskog i jugoslavenskog obavještajnog i kriminalnog podzemlja

Glavni putevi međunarodnog krijumčarenja urana i nuklearnih materijala bili su koordinirani preko osoba iz kriminalnog i obavještajnog podzemlja bivšeg Sovjetskog Saveza sa ljudima iz istog miljea u bivšoj SFRJ, tako da je šverc urana i nuklearnih materijala iz bivšeg Sovjetskog Saveza i zemalja Varšavskog bloka, vodio preko Zapadne i srenje Europe za Bliski Istok.

Hrvatska je, međutim, u tom lancu bila ključna točka transfera urana i nuklearnih materijala iz Luke Šibenik, često kao zadnjeg europskog odredišta za prvo sljedeće odredište na Bliskom Istoku.

U međunarodnoj mreži krijumčarenja urana obavještajno podzemlje sastavljeno od bivših oficira KOS-a i SDB-a

Do sredine 1992. godine bila je izgrađena takva međunarodna kriminalna infrastruktura, sastavljena od mreža pod kontrolom bivših agenata KGB-a, Stassija i ostalih bivših istočnoeuropskih obavještajnih služba, među koje je spadalo i podzemlje sastavljeno od bivših djelatnika KOS-a JNA i nekadašnje jugoslavenske Službe državne sigurnosti (SDS, SDB).

U tom trenutku čak su i Sjedinjeme Američke Države u svojim obavještajnim procjenama ocijenile kako su te mreže obavještajnog i kriminalnog podzemlja, koje su zajedno činile međunarodnu mrežu krijumčarenja urana i ostalih nuklearnih materijala, te specijalne vojne tehnologije, toliko bile ojačale, obzirom na pojačanu potražnju urana, plutonija, nuklearnih materijala i svega što su ove mreže nudile na crnom tržištu, da ih je jednostavno nemoguće bilo zaustaviti klasičnim zakonodavnim mjerama, policijskim i drugim metodama koje su stajale na raspolaganju državama koje su htjele zaustaviti ove crne tokove nuklearnih materijala.

Shleimannova mreža

Jednu od najvažnijih mreža, koja je ujedno predstavljala i središnju mrežu međunarodnog krijumčarenja vojnih nuklearnih komponenta vodio je Nijemac, inače preko svojih suradnika usko povezan sa mrežom u Hrvatskoj, Ernst Shleimann.

Njegov najbliži suradnik, inače bivši istočnonjemački nuklearni inženjer sa raširenim kontaktima u Rusiji znao je obećavati kupcima kako on i njegovi kolege „mogu osigurati opskrbu svime iz vojnog sektora, uključujući kemijske bojne otrove i plinove“.

Pod Shleimannovim nadzorom ustanovljena je 1991. godine kompanija naziva LTR sa sjedištem u Bad Homburgu i St. Petersburgu.

Na čelu kompanije bio je Alexandr Bronstein, ali je još važnije bilo sudjelovanje Alekseya Nikiforova, kao visokopozicioniranog djelatnika kompanije.

Tijekom 1990. godine Nikiforov je prema američkim izvješćima, već sudjelovao u krijumčarenju nuklearnih materijala do alžirskog reaktora u mjestu Oussera, znajući kako će ti nuklearni materijali biti iskorišteni za proizvodnju nuklearnog oružja.

U organizaciji ovih ljudi i njihove mreže, između Božića 1991. godine i veljače 1992. godine LTR je transferirao 2,8 tona nuklearnih materijala u mjesto Szczecin u Poljskoj.

Obogaćeni uran i „centrifuge“ za Alžir i Irak

U međuvremenu Bronstein je obavijestio Shleimanna telefaxom da je u posjedu obogaćenog urana i „centrifuga“ koje bi mogle predstavljati zanimljivu robu „za one koji žele napraviti bombu“. U tom dopisu Bronstein je požurivao Shleimanna u traženju pogodnog kupca za tu robu.

Ta je toba, međutim, na kraju prodana preko jednog Egipćanina, posrednika u Beču, koji je „imao dugačku listu čekanja za kupnju obogaćenog urana i plutonija“, kako su to tada navodila američka obavještajna izvješća.

Konačno odredište tako kupljene robe bili su Alžir i Irak, prema obavještajnim podatcima SAD-a.

Belgijska veza

U međuvremenu, Shleimann je uspostavio i novu tzv. belgijsku vezu, koja je uspostavljena preko belgijsko ruske kompanije nazvane Sirin, a preko koje su organizirani transporti nuklearnih materijala.

U Moskvi je generalni direktor te paravan kompanije za međunarodno krijumčarenje nuklearnih materijala bio Veleriy Ryumin, a njegov drugi čovjek Vladimir Glotov.

U biti, Nikiforov je zadužen i za operacije preko Sirina, čija je glavna zadaća za rješavanje velikih narudžba za vojnu opremu ili kako je to sam Nikiforov naglašavo „stvarno veliki vojni poslovi“, za koje su narudžbe obično dolazile preko izvjesne švicarske kompanije koja je naručivala za treću stranu.

Susreti Nikiforov – Gregurić

Značajno je napomenuti da je Nikiforov sa dvojicom suradnika, čak dva puta tijekom proljeća 1992. godine, navodno boravio u Hrvatskoj, gdje se susreo sa nekoliko Vladinih dužnosnika, od kojih se najčešće spominje upravo Franjo Gregurić sa suradnicima.

Strani analitičari koji su tada istraživali puteve međunarodnog krijumčarenja nuklearnih materijala navodili su upravo te sastanke kao prijelomne u uključivanju Vladinih dužnosnika u krijumčarenje nuklearnih materijala preko Hrvatske.

Iako je Gregurić tada, na pojedine upite u Hrvatskoj, odgovarao kako je odobrio takvu suradnju sa međunarodnim krijumčarskim lancem nuklearnih materijala zbog toga da bi zauzvrat dobio oružje za Hrvatsku, ta njegova tvrdnja s vremenom se pokazala neistinita.

Naime, Gregurić i njegovi suradnici koji su radili na ovom „projektu“ zajedno sa ratnim premijerom, bili su, sudeći prema raspolođivim podatcima, plaćeni u postotcima od vrijednosti švercanih materijala za svoje logističke usluge nesmetanog tranzita krijumčarske mreže preko Hrvatske, zaključno sa otpremanjem nuklearnih materijala iz Luke Šibenik prema njihovom konačnom odredištu na Bliskom Istoku.

Kako je tada u hijerarhiji Gregurićevih suradnika Tomislav Karamarko zauzimao najviše mjesto, svi izvori s kojima smo razgovarali tvrde kako je Karamarko ne samo bio upoznat sa poslovima kojima se Gregurićeva Vlada bavila u međunarodnom krijumčarenju nuklearnih materijala, nego je i sudjelovao u koordinaciji tih aktivnosti sa hrvatske strane po izravnim nalozima ratnog premijera.

Konsolidacija mreže

U međuvremenu se, posebno tijekom jeseni 1991., međunarodno podzemlje vezano uz krijumčarenje nuklearnih materijala iz bivšeg Sovjetskog Saveza za zemlje poput Alžira, Libije i Iraka, dodatno konsolidiralo.

Jedna od najvećih međunarodnih mreža u sastavu ovog podzemlja tada je bila mreža izvjesnog Aleksandra Viktorionovicha Kutsina. Njegovu je mrežu činilo čak 49 kompanija, sa sjedištima u Beču, Minhenu, Varšavi i Moskvi. Kutsin je također bio jedan od glavnih ljudi međunarodne mreže za opskrbu Irana osjetljivim nuklearnim materijalima.

Ključni čovjek mreže u Poljskoj bio je Wojziech Grabowski. U međuvremenu je grupa financijera u Italiji, Švicarskoj i Austriji uspostavila financijsku mrežu koja je organizirala protok novca o šverca sa Irakom, zatim drugim arapskim državama, posebno Libijom i Alžirom koji su također spadali među veće klijente mreže.

Za Hrvatsku je kasnije, kako smo to već pisali na Necenzurirano.com bila zadužena izvjesna Rita Draxler, koja je svoje operacije vodila iz Beča, a aktivnosti u Hrvatskoj je dogovarala sa izvjesnim Marijanom Sokolovićem, za kojeg se vjeruje kako se zapravo radilo o lažnim podatcima, iza kojih se moguće krilo nekoliko operativaca iz Hrvatske među kojima je, prema nekim izvorima mogao biti i Tomislav Karamarko kao Gregurićev izaslanik.

Talijanska veza

Sredinom listopada 1991. godine talijanska obavještajna služba presrela je određene telefonske razgovore , točnije pregovore za prodaju različitih nuklearnih materijala i sredstava za izradu atomske bombe u mjestu Como.

Nakon policijske akcije u kojoj je spriječena ova prodaja, talijanske su službe također otkrile kako je jedan od bankara ove krijumčarske mreže Karl Friederich Federer, u bankarskom sefu u Zurichu držao pohranjeno 30 kilograma urana i 10 kilograma plutonija.

Uran je kasnije zaplijenjen 11. studenog 1991. godine u koferu u prtljažniku auta Friedricha Rafnera, počasnog konzula Hondurasa, koji je također bio ranije poznat kao agent KGB-a u Švicarskoj.

Tijekom istrage o vezi u mjestu Como u Italiji, policija i sigurnosne službe Italije otkrile su kako je s tom grupom bio povezan i izvjesni Marijan Sokolović, koji je koordinirao aktivnosti ove međunarodne mreže u tranzitu preko Hrvatske.

Plutonij koji je mreža krijumčarila obično je putovao iz Ukrajine, preko Austrije i Italije do Luke Šibenik gdje je skladišten u sigurnom skladištu kojeg je osigurala Gregurićeva Vlada, od kuda je roba završavala kod krajnjeg klijenta, uglavnom na Bliskom Istoku.

Jednu od takvih pošiljaka Talijani su presreli 4. siječnja 1992. godine.

Karamarko je morao znati

Sa položaja šefa kabineta Franje Gregurića u ratnoj Vladi jednostavno je nemoguće vjerovati kako Tomislav Karamarko nije znao o poslovima sa međunarodnom krijumčarskom mrežom nuklearnih materijala, posebno urana i plutonija, preko Luke Šibenik u Hrvatskoj, za Iran, Irak, Libiju i Alžir.

Osim toga, Gregurić je ove aktivnosti mogao koordinirati jedino preko svojih ljudi od povjerenja, a Karamarko je svakako spadao u taj krug ljudi.

Tu je, dakako, i misterij izvjesnog Marijana Sokolovića, za kojeg je moguće da se tim identitetom koristilo više osoba koje su sudjelovale u koordinaciji poslova ove mreže preko Hrvatske za Bliski Istok.

Kako god bilo, Karamarko je morao znati za kontakte Franje Gregurića sa ovom međunarodnom krijumčarskom mrežom. Neki izvori tvrde kako je upravo Karamarko po Gregurićevom nalogu koordinirao brojne aktivnosti oko prolaska nuklearnih materijala u tranzitu kroz Hrvatsku.

Američka obavještajna izvješća svakako potvrđuju kako je Vlada u Zagrebu, i to ona premijera Franje Gregurića, bila umiješana u poslove krijumčarenja urana i plutonija za radikalne islamske režime.

A čovjek u sjeni Franje Gregurića, u toj Vladi, bio je upravo današnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.


Dec 25, 2008 at 07:59 AM
Ruska 'Pravda':
SAD i EU moraju istražiti hrvatske i libijske poslove sa Iranom


Ruska „Pravda“ u svojoj je analizi o naoružavanju Irana i krijumčarenju proturaketnog sustava S 300 Irani, u izdanju od srijede, 24. prosinca 2008. godine, posebnu pažnju obratila informacijama o krijumčarenju sustava S 300 iz Hrvatske Iranu, uz pomoć libijske ratne mornarice, tijekom 2008. godine, a o čemu je pisao portal Necenzurirano.com.

„Hrvatska internetska publikacija Necenzurirano izvješćivala je kako su dijelovi proturaketnog sustava S 300 dostavljeni Iranu preko Hrvatske, preko Luke Kraljevica, uz pomoć libijskih ratnih brodova u rujnu 2008. godine.

Izraelski novinari iz Jerusalem Posta proveli su o tome vlastito istraživanje, te su posebnu pažnju obratili činjenici da izraelsko ministarstvo obrane nije niti potvrdilo niti demantiralo ove informacije, ali je potvrdilo kako je Zagreb nabavio dijelove proturaketnog sustava S 300 nakon raspada SSSR-a.

Hrvatska se, navodno, htjela riješiti ovih proturaketnih sustava kako bi se mogla pridružiti NATO savezu.

Posljedično, SAD i EU bi morali istražiti ove hrvatske i libijske poslove, prije negoli optuže Rusiju za sve smrtne grijehe.

Hrvatska sljedeće godine, ionako, postaje punopravna članica NATO saveza“, stoji u analizi novinara Sergeja Balmasova, objavljenoj u izdanju „Pravde“, od 24. prosinca 2008. godine.


Dec 28, 2008 at 03:08 AM
Pantovčak izazvao Moskvu:
Rusija će tražiti istragu o tajnim dogovorima Hrvatske s Iranom


Hrvatska se krajem 2008. godine definitivno svrstala u red zemalja koje predstavljaju ozbiljan sigurnosni i politički problem za međunarodnu zajednicu, te će se od tog trenutka, pa nadalje, njome morati baviti svi oni koji se bave međunarodnim odnosima i međunarodnom politikom. Na taj način se Hrvatska smjestila u grupu zemalja i teritorija gdje danas spadaju Somalija, Kongo, Gaza, Libanon, Irak, Afganistan.

Pravda u analizi primjer Hrvatske ističe kao primjer dvostrukih kriterija zapada prema Rusiji

Ovaj preokret obznanio je jedan od vodećih dnevnika u Ruskoj Federaciji Pravda, koji se inače smatra vrlo bliskim ruskoj vladi, i to člankom u kojem primjer Hrvatske (koja krijumčari oružje za Irance, a ipak je na listi za članstvo u NATO paktu) ističe kao primjer dvostrukih standarda Zapada prema Rusiji, te u kojem ismijava zapadne medije koji kritiziraju Ruse za krijumčarenje oružja (raketnog sustava S-300) kojeg u stvari krijumčari država koju Zapad hoće u svojem vojnom savezu.

Ovaj članak u Pravdi koincidirao je sa curenjem informacije o tome da je Hrvatska započela intenzivnu obavještajnu suradnju s Iranom, te da je hrvatski predsjednik naredio svojem suradniku, (kojeg američki FBI vodi na svojem popisu kao trgovca heroinom) Amiru Muharemiju, da sva obavještajna izvješća koja od obavještajnih službi prima hrvatski predsjednik, Muharemi promptno proslijedi Irancima.

Orijentacija na organizirani kriminal Hrvatsku dovodi u potpunu ovisnost o ekstremnim režimima Irana i Sirije

Tako je hrvatski predsjednik samo potvrdio navode ruskog dnevnika Pravda, tj. potvrdio da se Hrvatska, dok god je ova vlast na sceni, neće maknuti sa liste ekstremnih i za međunarodnu zajednicu neželjenih zemalja.

Valja naznačiti da se Hrvatska u tu grupu zemalja svrstala sama, i to svojom upornom orijentacijom na organizirani kriminal, što ju je dovelo u potpunu ovisnost od ekstremnih režima Bliskog Istoka; Irana i Sirije.

To je posljedica dugogodišnjeg procesa, koji je samo kulminirao ove godine.

Osnovni razlog ove kulminacije je teška bolest dosadašnjeg glavnog šefa domaće mafije, (koja je nastala iz nekadašnjih komunističkih tajnih službi), Franje Gregurića, koji je uslijed bolesti morao ovog ljeta abdicirati, i to nakon što je punih dvadeset i dvije godine vodio komunističko obavještajno podzemlje u Hrvatskoj.

Njega, čini se, nije naslijedio domaći centar moći, već su stvarne poluge moći preuzele obavještajne službe Irana i Sirije; tj. zemalja sa kojima je Gregurić dugi niz godina surađivao u transportu heroina, ilegalnih imigranata i kokaina, te u pranju novca.

Dvije frakcije Gregurićevog klana

Iza Gregurića ostala je domaća kriminalna elita podijeljena na dvije frakcije, oko Tomislava Karamarka i njegovog „badže“, tj. šogora Amira Muharemija, te druga frakcija oko premijera Sanadera.

Karamarko je nastavio funkcionirati kao regionalni šef sirijsko-iranske osovine za ovaj dio Europe, dakle ne kao šef nekog nezavisnog kriminalnog miljea, već kao regionalni operativni šef jednog šireg međunarodnog obavještajnog podzemlja.

Ovu svoju poziciju Karamarko je osigurao neposredno pred Božić ove godine, i to tako da je predsjednik Mesić „naredio“ izravnu i neograničenu dostavu svih obavještajnih informacija hrvatskih tajnih službi Iranu.

Ovu „naredbu“ zaprimio je Amir Muharemi.

Vlada prihvatila tajne iranske kredite i dovela Hrvatsku u funkciju osovine Iran – Sirija?

Istovremeno je Karamarkov rival Ivo Sanader (i nominalni šef; Karamarko je nominalno ministar, a Sanader premijer), zbog blokade novca Hrvatske i njenog bankarskog sustava u inozemstvu, došao do neminovnog ekonomskog sloma, iz kojeg ga je izbavio Iran, isprva tako da je financirao tekući proračunski kvartal, a zatim tako da je Hrvatskoj posudio 2,3 milijarde dolara (preko Sirije), a zauzvrat dobio garancije da će Hrvatska nadalje biti ništa više nego vazal osovine Iran – Sirija.

Iran proturaketnim sustavom nabavljenim u Hrvatskoj štiti postrojenja u kojima proizvodi nuklearno oružje

Međunarodne posljedice ove „balkanske tranzicije“, tj. od komunističke države u državu mafije, te od države mafije u vazala ekstremističkih zemalja Bliskog Istoka počele su se nazirati gore navedenim člankom u Pravdi.

Članak je kratak, jasan i argumentiran.

U prvom dijelu članka autor navodi niz medijskih izvora iz raznih zapadnih izvora iz SAD-a i Europske unije o tome da Rusija naoružava ekstremni režim u Iranu, i da mu je prodala raketni sustav S-300.

U drugom dijelu članka autor citira hrvatski internetski portal Necenzurirano u tome da je Hrvatska, preko libijske ratne flote, prokrijumčarila svoj raketni sustav S-300 Iranu.

Pri tome autor podsjeća da Iran tim sustavom sada štiti svoja vojna postrojenja u kojima proizvodi nuklearno oružje.

(U članku se ne navodi, ali je općepoznato da Iran tim oružjem prijeti uništenjem Izraela, ali isto tako i suverenitetu susjednih arapskih država na području Perzijskog zaljeva, koje zajedno ostvaruju većinu svjetske proizvodnje nafte).

U zadnjem dijelu članka autor izvlači zaključak da Zapad, prije nego što svali sva zla ovog svijeta na Ruse, mora prije toga pogledati što se to zbiva u Hrvatskoj.

Krijumčarenje izvela „zapadnjačka“ Hrvatska

Ovaj članak, kao što se vidi iz njegovog sadržaja, Balkanom se bavi samo periferno.

Stvarna tema članka je odnos Zapada i Rusije.

Pri tome je i hrvatsko krijumčarenje sustava S-300 uzeto samo kao primjer. Zapad je kritizirao Rusiju za krijumčarenje koje s Rusima nije imalo ništa, i koje je izvela „zapadnjačka“ Hrvatska.

No članak, između redaka, upozorava američke i europske izvore da se ubuduće kod bilo koje kritike upućene Rusiji, prvo pozabave Hrvatskom.

Poznato je da se u američkim medijima, te u pretežitom dijelu europskih medija Rusiju spominje kao zemlju koja „ugrožava međunarodni mir“, koja „krši medijske slobode“, u kojoj „nema demokracije“, odnosno koja je „korumpirana“.

Hrvatska kao primjer

Navedenim člankom u Pravdi, ruski su mediji poručili svojim kolegama na Zapadu da će slične kritike ubuduće ismijati koristeći Hrvatsku kao primjer.

U konkretnom slučaju, krijumčarenje oružja za Iran odradila je Hrvatska, koju Zapad ipak želi u svojem NATO savezu.

No za krijumčarenje koje je organizirala (u suradnji sa Libijom) hrvatska vlada, tajna služba i predsjednik, krivi su Rusi, premda s tim nisu ništa imali.

Kad je situacija postala apsurdnom, ruski su mediji krenuli u kontranapad, i člankom u Pravdi ismijali niz američkih i europskih medija.

Očito je da ovakvu vrstu „kritike“ Rusiji, (u kojoj „kritici“ se Rusima spočitava kandidat za NATO – Hrvatska), neće moći progutati niti jedan segment američkog i europskog javnog mnijenja, te da su na slučaju krijumčarenja oružja za Iran, govoreći vrlo jednostavnim jezikom, zapadni mediji izgubili, te „Rusi vode 1:0“.

Teško će biti kritizirati Rusiju za „ugrožavanje svjetskog mira“ ako isti kritičari prelaze prkeo činjenice da je Hrvatska jedan od glavnih saveznika Irana

Poznato je da svaki medijski sukob predstavlja odmjeravanje snage za diplomaciju.

To znači da ovaj slučaj u kojem su Rusi bili medijski jači od Amerikanaca, Britanaca i drugih Europljana, podrazumijeva i to da će u diplomatskom odmjeravanju snaga uslijediti nešto slično.

Tim više što ruski medij u članku „između redova“ naglašava da se ovo neće odnositi samo na krijumčarenje sustava S-300.

Uistinu, teško će biti kritizirati Ruse da „ugrožavaju međunarodni mir“ ako ti isti kritičari prelaze preko toga da se Hrvatska svrstala na stranu Irana, a Iran je – u tome se slaže cijela međunarodna zajednica – danas najveća prijetnja miru, te su spremni prihvatiti Hrvatsku sa ovakvom vlašću kakvu sada ima u NATO savezu.

Dok se Zapad ne ogradi od suradnje Hrvatske s Iranom gubi svaku mogućnost kritike Rusije

Međutim, Rusi mogu, a članak u Pravdi između redaka to i najavljuje, koristiti primjer Hrvatske za „stišavanje“, odnosno „neutraliziranje“ praktički svake druge kritike koju Zapad upućuje Rusiji.

Drugim riječima, dok se Zapad odlučno ne ogradi od Hrvatske, potencijalno gubi svaku mogućnost kritike i/ili diplomatske inicijative kontra Rusije.

Tako neće biti moguće kritizirati Ruse da „krše medijske slobode“, kad su mediji u Hrvatskoj do te mjere kontrolirani da građani Hrvatske, osim onih koji prate internetske medije, niti ne znaju bilo što o svim ovim temama, jer su ih domaći mediji u sprezi sa kriminalnom političkom elitom propustili o tome izvijestiti.

Zapad ignorirao nezakonite izbore u Hrvatskoj

Osim toga, Rusi nisu zaboravili da su izbori u Rusiji koincidirali sa izborima u Hrvatskoj.

U Rusiji je Zapad uočio mnogo nepravilnosti, u Hrvatskoj nije.

Međutim, svi su promatrači u kuloarima spremni priznati da su „Putina izabrali Rusi, a za Sanadera su glasala lokalna groblja“.

Naime, na hrvatskim popisima birača bilo je oko jedne četvrtine umrlih, čiji „glasovi“ su onda korišteni za „podešavanje“ izbornih rezultata.

Ako se pri tome uzme u obzir da se na izbore odazvalo oko polovine upisanih birača, proizlazi da je u Hrvatskoj prilikom podešavanja izbornih rezultata bilo „manevarskog prostora“ za glasove groblja i do jedne polovine prebrojanih glasova.

No vladama EU i SAD-a ovo nije smetalo, pa Hrvatska vlast, kao demokratska, ima legitimitet, a Rusi nemaju.

Ruse se kritizira da nisu demokratski.

Hrvatsku kao demokraciju Zapad prihvaća u NATO.

Problem je samo u tome što američki, njemački, austrijski ili drugi zapadni pravni poredci hrvatsku vlast smatraju kriminalnom, te u nizu postupaka to i dokazuju.

Usprkos činjenici da je protjeran iz diplomatske službe u SAD-u zbog veza sa terorizmom i organiziranim kriminalom Muharemi je danas jedan od najbližih suradnika predsjednika Hrvatske

Tako su upravo američke vlasti, na inicijativu Federalnog istražnog biroa, iz Amerike protjerale hrvatskog kvazi-diplomatu Amira Muharemija, i to zbog međunarodne trgovine heroinom.

On je usprkos tome danas jedan od najbližih suradnika predsjednika Mesića, a osim toga je i šogor ministra policije (i zet jednog od šefova iranske tajne službe za Hrvatsku i BiH, profesora Osmana Muftića).

Sada je Muharemi i službeno dobio „nalog“ od predsjednika Mesića (za kojeg se drži da je u stvarnosti samo lutka na koncu albanske mafije), da dostavlja sva hrvatska obavještajna izvješća Iranu.

Perković ometao istragu o pranju novca u Hypo banci

Slično dokazuje i njemački pravni poredak, koji putem međunarodne tjeralice traži bivšeg „šefa eskadrona smrti iz komunizma“, Josipa Perkovića, zbog ubojstava koja je organizirao u Njemačkoj.

Perković je inače otac sadašnjeg savjetnika predsjednika Mesića, Saše Perkovića, te se smatra da predsjednik Mesić i njegov savjetnik, zajedno skrivaju savjetnikovog oca od njemačkih vlasti.

Najzad, Austrijanci u dva odvojena slučaja dokazuju da je hrvatska vlast kriminalna i opasna po međunarodni poredak; u slučaju u kojem terete tog istog Sašu Perkovića za opstrukciju pravosuđa u Austriji, te u slučaju pranja novca u austrijskoj Hypo banci, u kojem istraga vodi do premijera Sanadera i grupe ljudi oko njega.

Gregurić i Karamarko pod istragom u Njemačkoj i Švicarskoj?

Ovdje bi se dakako mogli pribrojati i postupci koje u Njemačkoj i Švicarskoj vlasti vode u svezi krijumčarenja urana za ilegalnu izradu atomskog oružja, u čemu je sudjelovao bivši hrvatski premijer Franjo Gregurić, a upravo se to istražuje, odnosno pretpostavlja se pod lažnim identitetom i Tomislav Karamarko.

Stoga promatrači smatraju da su Rusi, člankom u Pravdi, „podsjetili Zapad na kosture u vlastitom ormaru“, te mu „dali do znanja da mora birati: ili promijeniti politiku prema Rusiji, ili 'otkačiti' Hrvatsku“.

Naoružavanjem Irana Hrvatska pomogla Ahmadinedžadovom režimu da učinkovitije prijeti vitalnim izvorima energije u zemljama Perzijskog zaljeva

U svakom slučaju, promatrači se slažu da će, „ako im Rusi budu nabijali Hrvatsku na nos“ i zapadni diplomati i zapadni mediji postati „sami sebi smiješni“.

Ovo tim više što je kako u odnosu Zapada i Rusije, tako i u prijetnji koju Iran stvara svojim atomskim naoružanjem, jedan od glavnih motiva kontrola i sigurnost vitalnih strateških izvora i putova energije.

Tako je Hrvatska krijumčarenjem oružja za Iran, ali i drugim oblicima suradnje s Iranom, pomogla njegovom ekstremnom režimu da efikasnije prijeti vitalnim izvorima energije u zemljama Perzijskog zaljeva, te vitalnim putovima nafte (tjesnac Hormuz).

Tako se Hrvatska suicidalnom politikom njene vlasti, pretvorila u „nezaobilaznu temu“ međunarodnih odnosa.

Hrvatskoj prijeti izolacija: Mesić su Muharemijem i S 300 definitivno pretjerao

Promatrači ipak procjenjuju da će ova priča ipak biti privremena.

Smatra se naime, da je na Zapadu „već svima dosta ovakve vlasti u Hrvatskoj“, da su „od Zagreba čak i Nijemci digli ruke“, i da, ako Rusi nastave sa isticanjem Hrvatske kao dokaza dvostrukih kriterija Zapada (što Hrvatska danas svakako dokazuje), da će i SAD i Europska unija postići konsenzus u tome da se od Hrvatske ograde, da ju definitivno izopće i izoliraju, jer da je Mesić, „sa Muharemijem i S-300“ sada „definitivno pretjerao“.

(Nakon ovih ocjena došla je informacija da je Mesić naredio dostavu svih obavještajnih izvješća Iranu, čime je izravno priznao vazalni odnos prema Iranu.)

Rusija koristeći Hrvatsku kao primjer ismijava zapadnu kritiku

Tako je Hrvatska počela ozbiljno smetati Zapadu u njegovim odnosima sa jednom od Zapadu ključnih zemalja – Rusijom, pri čemu su Rusi došli u poziciju da mogu, koristeći slučaj Hrvatske, lako ismijati svaku zapadnu kritiku.

Pri tome i samom Zapadu ova suradnja s Iranom predstavlja potpuno neprihvatljiv razvoj događaja, koji se s punim pravom smatra ozbiljnom prijetnjom sigurnosti Evrope i SAD-a.

Takvo stanje je nesumnjivo neodrživo, i dovest će do drastičnih promjena.

Zapadne demokracije revidiraju svoj odnos prema Hrvatskoj

Naime, analitičari smatraju da na Zapadu i nije bilo neke ozbiljne podrške.

Hrvatsku se smatralo anakronom, zaostalom i korumpiranom, ali u suštini bezopasnom i neznačajnom.

Pri tome se smatralo da zbog nedostatka bilo kakve opozicije, te zbog inertnosti domaćeg javnog mnijenja, Zapad nema koga podržati u toj zemlji, a da nikakvih povoda za izravno miješanje u domaće odnose u Hrvatskoj nema.

Osim toga, kod jednog dijela američkog i europskog vojnog establišmenta, smatralo se da će se „te Balkance lakše staviti u red ako ih se učlani u NATO.“

Međutim, nakon krijumčarenja oružja za Iran i nakon stvaranja izravnog saveza Hrvatske sa Iranom ovi su stavovi revidirani.

Provokacije s Pantovčaka vraćaju Balkan na dnevni red

Zapad se nadalje bojao da bi svakim zadiranjem u odnos snaga u Hrvatskoj morao cijeli Balkan „staviti na dnevni red“.

Tako se nakon neuspješnog pokušaja atentata na predsjednika SAD-a, po njegovom povratku u Washington, potpredsjednik Council of Foreign Relations, Richard Holbrooke kod predsjednika založio da se slučaj zataška, jer da se Amerika niti može, niti hoće opet baviti Balkanom.

Tada je Holbrooke imao „jači argument“, te se nitko na Zapadu uistinu nije htio baviti Balkanom.

Međutim, nove provokacije sa Pantovčaka; krijumčarenje oružja za Iran, stvaranje saveza sa tom zemljom, dovođenje Hrvatske u financijsku ovisnost od Irana i najzad, obavještajno podčinjavanje Hrvatske Iranu, sve do izravnog prosljeđivanja svih obavještajnih izvješća Iranu, „razoružalo“ je Holbrookea i njegove argumente.

Apsurdnost te situacije uočili su Rusi, te su iskoristili priliku prije nego Zapad formulira novu politiku prema Hrvatskoj i Balkanu, da slučaj Hrvatske stave na dnevni red odnosa Zapada i Rusije, i da koristeći „nepodopštine“ malenog kandidata za članstvo u NATO i EU, ismijavaju zapadne medije i diplomaciju.

 Podržavam ovo što kaže www.necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže www.necenzurirano.com.

www.hrt.hr, 2008-12-30 u 00:30:34 na vrh stranice

29.12.08.
Šeksu najviše državno odlikovanje

Predsjednik Republike Stjepan Mesić, odlikovao je potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa, najvišim državnim odlikovanjem - Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.

Šeks je odlikovanje primio kao bivši predsjednik Sabora i dugogodišnji saborski zastupnik te za doprinos izgradnji neovisnosti države.

Svoj ste doprinos u tom smislu davali u svim godinama svoga rad i kao predsjednik Sabora, ali i kao dugogodišnji saborski zastupnik i član niza državnih tijela kada ste svoje pravno znanje i političko iskustvo i ljudske sposobnosti stalno ulagali u izgradnju hrvatskog pravnog sustava i razvitak hrvatske demokracije i opće dobro naše domovine, rekao je predsjednik Mesić.

Izražavam zadovoljstvo što sam priznanje dobio iz ruku aktualnog predsjednika. Prepoznat je moj rad kako na izradi Božićnog ustava i drugih akata kojima je trasirana Hrvatska sloboda, samostalnost i neovisnost, rekao je, između ostalog, Vladimir Šeks.


/ komentar: Udbaš odlikuje udbaša, mafijaš mafijaša ... /

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

HINA, 2008-12-30 u 19:11:14 na vrh stranice

30. 12. 2008.
Za odavanje podataka iz istrage od 1. siječnja prijeti kazneni progon

Od početka 2009. novinarima u Hrvatskoj, posebice sudskim izvjestiteljima, više ne će biti jednostavno pisati o istragama jer na snagu stupaju odredbe novog Zakona o kaznenom postupku (ZKP), po kojima svakomu tko otkrije podatke iz istrage prijeti kazneni progon zbog odavanja službene tajne.

Istrage za sve kaznene predmete postaju tajne, a svi koji doznaju podatke prikupljene u istrazi ili saznaju da se same radnje obavljaju, dužni su te informacije čuvati kao tajnu. U suprotnom bi mogle odgovarati za kazneno djelo odavanja službene tajne, za što je zapriječena kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora. Ako je riječ o vrlo povjerljivim podatcima ili ako je tajna odana iz koristoljublja, kazna može biti i desetogodišnja.

Zakonodavac se na takvo rješenje odlučio polazeći od presumpcije nevinosti, odnosno ustavnog prava da je svatko nedužan dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja. Ocijenjeno je da se objavom podataka iz istrage, dok još nije utvrđeno ni postoji li dovoljno dokaza za optužnicu, krši to pravo, ali i da se utječe na svjedoke.

Odredbe ZKP-a o tajnosti istrage koje stupaju na snagu 1. siječnja 2009. odnose se na odvjetnike, tužitelje, novinare, no nejasno je kako će se ta odredba odraziti na saborske zastupnike koje štiti imunitet.

Jedna od najvažnijih novosti ZKP-a, ukidanje sudske istrage koju će ubuduće voditi državni odvjetnik, a ne kao do sada istražni sudac, počet će se primjenjivati od srpnja u USKOK-ovim predmetima, odnosno od rujna 2011. u svim ostalim kaznenim predmetima.

Sadašnji istražni suci postaju suci istrage, a njihov broj će se smanjiti. Oni će nadzirati zaštitu ljudskih prava, uređivati odnose između okrivljenika i tužitelja, određivati pritvor na prijedlog državnih odvjetnika te odobravati posebne mjere prikupljanja dokaza, kao što su praćenje, prisluškivanje i pretrage.

Novosti je i da će državni odvjetnici moći zaposlene u državnim službama, kao što su carina, porezna uprava i državni inspektorat, imenovati istražiteljima u pojedinoj istrazi u točno određenu svrhu. Na taj će se način, smatraju u Ministarstvu pravosuđa, olakšati i poboljšati prikupljanje podataka iz državnih služba jer je do sada suradnja s odvjetništvom nerijetko bila slaba.

Istrage će se provoditi za teža kaznena djela, a za blaža će državni odvjetnici moći provesti skraćen postupak. U Ministarstvu smatraju kako će se najveći broj postupaka voditi upravo na taj način te da će kazneni postupak postati ekonomičniji te rasteretiti suci kako bi radili na težim predmetima.

U Ministarstvu pravosuđa najavljuju da bi se do sredine iduće godine trebala osnovati agencija za upravljanje oduzetom imovinom, odnosno zakonski urediti to područje.


http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3208909/index.do

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

www.cartmann.com, 2009-01-09 u 21:07:34 na vrh stranice

Zagreb, 24.3.2006.

SAŽETAK: U članku se razmatraju problemi s plinom i njegova prekomjerna cijena za kućanstva u Hrvatskoj koja nema nikakve veze s tržištem. Rezerve plina u svijetu su u porastu kao i njegova potrošnja. Velik je problem transport plina uslijed činjenice da su mjesta potrošnje udaljena od mjesta proizvodnje. Želi se plinoficirati područje cijele Hrvatske a kasni se u rješavanju problema nabave plina i usprkos njegovoj sve višoj cijeni, budući da domaćeg nema dovoljno a uz njegovo krajnje neracionalno trošenje u velikim sustavima. Želi se bez valjanih javno dostupnih objašnjenja graditi megalomanski termilnal za uvoz tekućeg metana, pa se javlja sve veće protivljenje zabrinutih stanovnika. Razumljivo je da nitko ne želi prihvatiti rizik umjesto drugih. Tome doprinosi zatvorenost najmoćnijih medija u Hrvatskoj za iznošenje objektivnih podataka.Analiza cijena plina za kućanstva za brojne zemlje i usporedba s kupovnom moći pokazuje kako je u Hrvatskoj plin preko svake mjere skup, a žele mu još i više povećati cijene da bi "mogli plinoficirati" cijelu Hrvatsku. Različiti interesi su posrijedi koji su izazvali probleme, a u budućnosti će problema biti još i više ukoliko država ne preuzme svoju ulogu u energetici.

Proizvodnja i potrošnja primarnih energenata u svijetu mijenjaju se u vremenu i u stalnom su porastu kao što je i broj stanovnika na Zemlji. Porast broja stanovnika u svijetu zahtijevat će i porast potrošnje energije, ako se ne želi pogoršati uvjete života, posebno u zemljama u razvitku gdje je velik porast broja stanovnika, a potrošnja energije po stanovniku mala. Porast potrošnje ukupne energije brži je nego porast broja stanovnika, a porast potrošnje električne energije još brži je nego porast potrošnje ukupne energije. Uz to jedne zemlje imaju energente, a druge ih troše. Pitanje je do kada će takvi trendovi biti mogući i što će oni u budućnosti izazvati u svijetu.

Bogate zemlje OECD (zajednica 30 razvijenih zemalja sa oko 19% stanovnika svijeta) 2004. je potrošila 59,9 % nafte, 52,3 % plina i 41,9% ugljena, a proizvela je 25,6% nafte, 40,8% plina i 36,9% ugljena ukupno potrošenih odnosno proizvedenih u svijetu. Iako proizvode, a još više troše njihove rezerve nafte i plina vrlo su oskudne, te raspolažu sa 7% nafte, 8,4% plina, dok ugljena imaju dovoljno 41,4% onih u svijetu. Te zemlje su se i razvile u industrijalizirane na ugljenu kojim raspolažu, a zbog pojave ekološkog pokreta u njima nastoje ugljen zamijeniti plinom kojeg, kao ni nafte, nemaju dovoljno.

Rezerve kao i proizvodnja pojedinih energenata su veličine koje se mijenjaju s vremenom. Uobičajen je omjer tzv. dokazanih rezervi i proizvodnje pojedinih energenata, koji pokazuje koliko će dokazane rezerve trajati uz sadašnji tempo korištenja. Dakako, da nova otkrića pojedinih energenata produljuju vijek trajanja rezervi. Rezultati procjena mogu biti obojeni različitim političkim ili ekonomskim interesima. Stoga se mora voditi računa o riziku ulaganja u daljnja istraživanja pojedinih resursa, o gradnji pojedinih energetskih objekata na zalihama niskog stupnja istraženosti, te o nedovoljno pouzdanim podacima o mogućnostima opskrbe energentima sa svjetskog tržišta. Nadalje, rezerve energenata kao i tehnologija njihova korištenja neravnomjerno su raspoređene u pojedinim dijelovima svijeta, predmet su različitih interesa pojedinih zemalja i često uzrok njihovog sukobljavanja.

Procjenjuje se da bi uz sadašnju potrošnju primarnih energenata, poznate - dokazane rezerve fosilnih (2004. god.) energenata mogle trajati: ugljen oko 164 godina, nafta 41, plin 67 a mineralnih uran u klasičnim reaktorima oko 95, a u reaktorima napredne tehnologije (oplodni - s brzim neutronima) oko 6000 godina. Obično su novo otkrivene rezerve energenata sve teže dostupne i sve skuplje.

Slika 1. Dosadašnja potrošnja i projekcije porasta potrošnje ukupne energije (E18J) (nafta, plin, ugljen, nuklearna, hidro+) - lijeva skala, električne energije (E12kWh) - desna skala i broja stanovnika (milijardi) - desna skala, u svijetu u razdoblju od 1980. do 2020. god. Napomena: hidro+ je hidroenergija i ostali obnovljivi izvori

Potrošnja plina kao i potrošnja svih oblika energije u svijetu je u porastu. Proizvodnja i potrošnja plina u svijetu 2004. godine iznosila je oko 2690 milijardi m3. Najveći proizvođači plina bili su Ruska federacija 21,9%, SAD 20,2%, EU(25) 8,0% (od čega Velika Britanija 3,6%, Nizozemska 2,6%), Kanada 6,8%, Iran 3,2%, Alžir 3,0%, Norveška 2,9%, Indonezija 2,7%, Saudijska Arabija 2,4%. Najveći potrošači plina 2004. bili su SAD 24,0%, EU 17,4% (od čega Vel. Britanija 3,6%, Njemačka 3,2%, Italija 2,7%, Francuska 1,7%, Nizozemska 1,6%, Španjolska 1,0%), Ruska federacija 15%, Japan 2,7% i Ukrajina 2,6%.

Pridobive rezerve plina u svijetu krajem 2004. iznosile su 179,3 tisuća milijardi m3. Uz potrošnju kakva je bila 2004. njihovo je trajanje 67 godina. Raspored svjetskih rezervi plina 2004. bio je slijedeći: Ruska federacija 26,75%, Iran 15,3%, Katar 14,41%, Saudijska Arabija 3,8%, Ujedinjeni arapski emirati 3,4%, SAD 2,9%, Nigerija 2,8%, Alžir 2,5% i Venezuela 2,4%. EU raspolaže samo sa 1,5% rezervi, a troši 17,4% plina u svijetu, dakle udio u potrošnji je 11 puta veći nego u rezervama. Stoga, već sada EU ima problema, a imat će i znatno većih, ako hitno ne osigura sigurnu dobavu plina u budućnosti.

Rezerve plina u svijetu su u porastu, ali je i potrošnja u porastu. Na slici 2. su prikazane pridobive rezerve plina i njihov raspored u područjima u svijetu 1984., 1994. i 2004. godine.

Slika 2. Pridobive rezerve plina i njihov raspored u područjima u svijetu 1984., 1994. i 2004. godine.

1. Osnovni uzrok problema u energetici Hrvatske je nepostojanje jasnih ciljeva, a nema čak niti objektivnih spoznaja stanja

Potrošnja ukupne energije u Hrvatskoj nešto je veća od prosječne potrošnje energije po stanovniku (specifične potrošnje) u svijetu, manja je od one u geografski nam bliskim zemljama, a manja je od polovine one što je u zemljama EU. Hrvatska danas manje od polovine ukupno potrošene energije namiruje iz domaćih izvora, a u budućnosti će još i manje.

Prvo ležište plina u Hrvatskoj otkriveno je 1917. godine, a domaća proizvodnja plina bila je u stalnom porastu, međutim potrošnja je bila još brža, tako da od 1997. Hrvatska uvozi plin iz SSSR-a a zatim iz Ruske federacije. Domaća proizvodnja plina je rasla do početka Domovinskog rata, a od tada stagnira ili je čak u padu. Godine 2002. prema javno dostupnim službenim podacima Ministarstva gospodarstva (novijih nema) proizvodnja je bila 2,12, a potrošnja 2,9 milijardi m3, a razlika je namirena uvozom iz Ruske federacije. Kućanstva gdje je potrošnja plina (izravna) najracionalnija, potrošila su svega 549 milijuna m3 (ili svega 19%). U energetskim transformacija (električna energije, toplina) potrošeno je 1203, a u petrokemiji 405 (prijašnjih godina trošeno je više), a u drugoj industriji 358 milijuna m3. U zemljama EU znatno je veći udio izravne potrošnje plina u kućanstvima (do, pa čak i više od 50%) u odnosu na njegovo trošenje u energetskim transformacijama (veliki gubici energije). Promjena strukture potrošnje plina u Hrvatskoj stoga je važan faktor izbjegavanja nestašica plina o kojem se ne brine dovoljno. Rezerve plina su prema podacima čelnika INA-e znatno porasle 2005. godine i iznose oko 38 milijardi m3 i uz proizvodnju kakva je, oko tri puta su kraćeg vremenskog dosega od prosjeka u svijetu. Hrvatska ima i podzemno skladište plina zanemarivog kapaciteta od oko 500 milijuna m3, što je tek oko 2 % zapremnine plinskih polja u proizvodnji.

Nešto što se naziva energetska strategija, što je politika u jednom mandatu odbacila kao nevaljalo, promjenom vlasti je prihvaćeno. Spomenuto je neupotrebljivo i rezultat je samo odnosa snaga političara koji vladaju energetikom i nema nikakve veze sa realnošću i činjenicama. Jedini cilj te tzv. strategije je postizanje što viših cijena energenata i bezrazložna orijentacija na plin kojeg nema dovoljno, sve teže ga je nabaviti i sve skuplji je. U Hrvatskoj nema niti valjanih bilanci energetike, ni jasnih opće prihvatljivih ciljeva, pa ne može biti ni strategije njihova dosizanja. Blagi poremećaji, koji su se dogodili prošle zime, u opskrbi ruskim plinom (može se očekivati mnogo veće) izazvali su čitav niz "ideja" od gradnje nuklearne elektrane, pa do izgradnje terminala za ukapljeni metan.

S obzirom na malu potrošnju energije po stanovniku u Hrvatskoj u odnosu u geografski nam bliske zemlje, i osjetno manjom od potrošnje u zemljama EU, kojoj političari teže, nije osobito smisleno govoriti o štednji energije stanovništva. Stoga su apeli političara za štednju energije uz istovremene zahtjeve za "tržišnim" tj. još višim cijenama energenata kod stanovništva, pogotovo uz sve veću neimaštinu stanovništva i prekomjerne cijene energenata u Hrvatskoj, cinični i bez svake su osnove a služe za skretanje pažnje javnosti od mnogo važnijih pitanja u energetici (neracionalnog rada i rasprodaje energetskih sustava, nepostojanje jasnih ciljeva niti strategije energetske politike, nepostojanja neovisnog instituta za energetiku….). Nasuprot tome, štednja energije u energetskim sustavima, čiji rad treba racionalizirati, itekako je moguća.

2. Novija zbivanja s plinom

Prošle zime su zbog nesuglasica u cijeni između Ruske federacije i Ukrajine bili blagi poremećaji u opskrbi ruskim plinom, a i mnogo veći zbog razaranja dobavnog plinovoda u Gruziji. Može se očekivati i mnogo veće probleme u opskrbi s ruskim plinom jer potrebe za plinom, posebno, bogatih zemalja, mnogo brže rastu nego mogućnosti njegovom opskrbom iz zemalja koje ga imaju u suvišku. Plin je postao kao i električna energija sve više privilegija stanovnika bogatih zemalja, među kojima nije i Hrvatska. Ovo što se zbiva s ruskim plinom predvidio sam prije mnogo godina.

Naši političari sada su brzo reagirali. Počeli su pozivati stanovnike da troše manje plina, da se slabije griju. Započeli su izgradnju plinovoda Pula - Karlovac koji je trebalo izgraditi još prije desetak godina kada je bio sklopljen (16.12.1997.) ugovor za njegovu izgradnju, te njime dovesti plin iz naših jadranskih plinskih polja. Bilo bi zanimljivo znati zašto taj sporazum nije do danas realiziran i zašto naša jadranska plinska polja još uvijek nisu spojena na obalu Istre. Osim toga, došli su sa nizom "ideja" od gradnje nuklearne elektrane kao zamjene za plin (po mogućnosti opet u Sloveniji), pa do izgradnje megalomanskog terminala za ukapljeni metan kao da je izgradnja tih objekata besplatna.

Uz to u zemljama kao što je Hrvatska (nestabilni Balkan) korištenje te dvije vrste objekata može biti vrlo, vrlo opasno. Unatoč nestašici plina i upitnosti njegove dobave htjeli bi plinoficirati Dalmaciju. Oni koji o tome sanjaju uopće nisu svjesni da li su ti potencijalno rizični objekti kod nas uopće potrebni, i mogu li se graditi u jednom nerazvijenom društvu, nalik ranom feudalizmu, u kojem se ne zna tko što treba činiti i za što odgovara. Velik je problem neupućenost onih koji plasiraju takve "ideje" u medije. Takav pristup izazvat će niz problema kada jednom kod nas budu eventualno sazrijeli uvjeti za primjenu i izgradnju takvih objekata. Uz plinofikaciju Dalmacije kane graditi i nove elektrane na plin uz tvrdnje kako je plin jeftin, a čim zahladi ti isti počnu galamiti da je pogrešna "plinska" politika u kojoj već godinama upravo oni imaju glavnu riječ.

Do sada je već u Italiju "otišlo" blizu 40% plina iz najvećeg i najkvalitetnijeg našeg ležišta Ivana (sadrži više plina nego sva ostala naša ležišta u Jadranu zajedno). Tvrde da Hrvatska uvozi plin iz svojih ležišta preko Italije i Slovenije. Može se postaviti i pitanje zašto od 1999. kada se plin iz Jadrana počeo slati u Italiju, pa do sada, već odavno nisu ležišta spojena i na našu obalu da bi tamošnji potrošači imali jeftiniji plin? Zar u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji nema potrošača plina? Uz to trebali bi obznaniti koliko se našeg plina preko Italije i Slovenije i po kojoj cijeni dobavlja u Hrvatsku (o tome nema javno dostupnih informacija). Također bi trebali objasniti zašto nije taj naš plin zamijenjen sa Italijom za isto takav ruski koji Italija dobavlja, kako bi se izbjegli troškova transporta. Zanimljivo bi bilo znati i tko i kako kontrolira količinu plina koja se izvozi u Italiju. Ima još mnoštvo pitanja o plinu koja traže odgovore.

Domaći plin iz Jadrana izvozi se Italiji po cijeni koja je gotovo četiri puta niža od one po kojoj Hrvatska isti takav uvozi iz Rusije. "Sjajan" posao zar ne? Kućanstva u Hrvatskoj plaćaju plin oko 6 puta skuplje nego što se izvozi Italiji, a oko 10 puta skuplje nego je njegova cijena proizvođenja u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a trgovci plinom žele postići "tržišne" cijene kako nazivaju nove sve više, preko svake mjere visoke cijene svih energenata, a ne samo plina, u odnosu na kupovnu moć stanovnika, u Hrvatskoj.

Petrokemiji INA prodaje plin (oko 9 US centi/m3) oko 4 puta jeftinije nego što ga plaćaju kućanstva (oko 35 UScenti/m3) ili oko 2,5 puta jeftinije nego što ga uvozi iz Rusije (22-24 USc/m3). Oko 60% proizvedenog umjetnog gnojiva Petrokemija izveze. Dakle, kućanstva prekomjernom cijenom plina subvencioniraju taj izvoz. Zašto? Gdje je tu tržište koje spominju? U svom dvadeset godišnjem postojanju Petrokemija je potrošila više plina nego što su sva kućanstva u Hrvatskoj potrošila od početka korištenja tog energenta. Ako INA ne želi isporučiti plin Petrokemiji, po toj nižoj cijeni nego što ga uvozi iz Rusije, političari izvedu radnike i seljake na cestu u blokadu prometa i tvrde da ne bude gnojiva za proljetnu sjetvu u Hrvatskoj!

Kada nema mogućnosti dobave plina (metana) plinovodima, zašto ga ne dobivati ohlađenog - brodovima. No problem je sigurnost takvog terminala i plovidba brodova sa tekućim plinom kroz otočnu zonu Hrvatske. Kada budu ostvareni svi uvjeti za njegovu izgradnju, bolje bi ga bilo graditi u Dalmaciji.

Postavlja se pitanje što će im sada terminal na Krku kapaciteta 14 milijardi m3/god. (prije su planirali manji) kad grade plinovod tako malog kapaciteta od obale do unutrašnjosti (1,5 - 2,5 milijardi m3). Možda kane graditi još jedan plinovod, ili će plin slati "bežično", ili "lijevi" ne znaju što planiraju "desni"? Za plinovod koji su započeli graditi tvrde da će služiti za još jedan dobavni pravac opskrbe Hrvatske alžirskim plinom, no zaboravljaju da višak plina u Alžiru koji izvozi (plinovodima) upravo toliki kolike su potrebe Italije, a uz to rezerve plina u Alžiru relativno su male i kraćeg trajanja. Nije jasno tko bi bili potrošači 14 milijardi m3 plina godišnje. Za usporedbu Španjolska (2004.) koja je najveći uvoznik plina brodovima sa svoja 3 terminala uvozi 17,51, a Francuska 7,63 i Italija 5,9 milijardi m3. Hrvatska troši manje od tri milijarde m3. Uz to kao zemlju dobave ukapljenog metana navode Katar (treći u svijetu po zalihama plina), a tamo unatoč još uvijek porastu izvoza ohlađenog metana, počinju intenzivno pretvarati plin u tekuća goriva kao zamjenu za naftne derivate, jer se lakše i sigurnije transportiraju, a i potrebe za njima su sve veće. Postavlja se i pitanje kako će sa drugim zemljama dogovoriti izgradnju golemog terminala i plinovoda, kada ni do danas nisu bili u stanju izgraditi plinovod za korištenje našeg plina iz Jadrana. Navodno nisu mogli riješiti imovinsko-pravne odnose sa vlasnicima zemljišta na trasi plinovoda.

Nikad kraja šaljivoj "plinovitoj" strategiji razvitka energetike Hrvatske u kojoj se najveći dio potreba za energijom bude zadovoljavao plinom, ako ćemo se šaliti. Bio bi to znatno veći udio plina u energetskoj potrošnji nego što je u razvijenoj EU - što su pusti snovi energopolitičara u Hrvatskoj. Jedini je problem što se ne zna od kuda i kojim putem ga nabavljati. Uz to, tko bi to mogao platiti? Veliko je pitanje da li će uz stalna nastojanja EU za uvozom plina iz Rusije (tzv. sporazum kišobran 21 zemalja Euroazije - sa sjedištem u Ukrajini u Kijevu - trebao bi EU u tome pomoći) biti plina i za ovakvu sirotinju kakva je Hrvatska.

3. Ima zime - nema plina a ako poskupi bit će?

U Hrvatskoj, kao i svake zime kada zahladi, problemi su u opskrbi plinom i žele mu još povećati ionako preko svake mjere visoku cijenu za kućanstva i izazvati daljnje osiromašenje stanovništva. Da bi to postigli služe se neistinama koje plasiraju "informatori" energetskih monopola, a objektivne informacije najčešće su blokirane. Jedna od takvih tvrdnji "novinara" i drugih plaćenika za dezinformiranje je tvrdnja da INA prodaje plin jeftinije nego što ga uvozi i da mu treba povisiti cijenu.

Cijena plina koju plaćaju kućanstva u Hrvatskoj, npr. u Zagrebu je 2,08 kn/m3 ili oko 35 Usc/m3, što je oko pet puta više nego je cijena po kojoj se prodaje naš jadranski plin Italiji (6,3 Usc/m3) ili do deset puta više nego što je proizvodna cijena plina iz domaćih plinskih polja (oko 60 % potrošnje plina u Hrvatskoj je iz domaćih ležišta). Cijena uvoznog ruskog plina je, kako tvrde, oko 22-24 USc/m3, dakle osjetno je manja od cijene koju plaćaju kućanstva. Točno je jedino da INA prodaje plin Petrokemiji u Kutini za oko 9 Us centi/m3 što je niže od cijene po kojoj ga uvozi iz Rusije. Dakle, Petrokemija plaća plin oko 4 puta jeftinije nego ga plaćaju domaćinstva u Hrvatskoj, a oko 60% proizvedenog umjetnog gnojiva u kojoj je plin osnovna sirovina, izvozi se iz Hrvatske. Dakle, skupi uvozni plin se tom proizvodnjom u biti izvozi. Kućanstva plaćaju kroz prekomjernu cijenu plina taj izvoz. Vrijedi spomenuti da je Petrokemija - politička tvornica izgrađena voljom mudrijaša iz INE na domaćim rezervama plina kojih - nema dovoljno. Slično se dogodilo kao s ugljenom kada se gradila TE Plomin. U svojih dvadesetak godina postojanja, potrošila je Petrokemija više plina nego su sva kućanstva u Hrvatskoj od kada troše plin. Dakako, problemi koje sada ima ta tvornica nisu rezultat rada zaposlenih u njoj, nego su posljedica dugogodišnje nesuvisle energetske politike u Hrvatskoj u kojoj nema nikakvih promjena.

Takvi "informatori" plaše stanovništvo svakom slijedećom zimom, jer "ne bude ruskog plina" i nude "rješenje": poskupljenje plina zbog nedostatka onog iz Rusije, a kupnjom npr. u Austriji "na tržištu". Ni to nije istina. Austrija je 2004. god. za potrošnju od 9,5 uvezla 7,1 od čega iz Rusije 6 milijardi m3 plina. Dakle, može nam izvesti, u biti samo preprodati plin koji uveze iz Rusije, dakako, uz proviziju, koju će dobiti zacijelo i netko iz Hrvatske, kada ugovori kupnju tog plina. Naglašavaju ulogu jedinog našeg malog podzemnog skladišta plina, no njegova zapremnina u odnosu na zapremninu ležišta u proizvodnji, je svega oko 2%., a uz to još ga povremeno iznajmljuju i Sloveniji za skladištenje plina.

Besmislena politika tzv. plinskog lobija, čim zahladi, dolazi do punog izražaja. Godinama se obmanjuje javnost kako je plin najprihvatljiviji energent u Hrvatskoj, a uopće nije riješeno od kuda, kojim putem i po kojoj cijeni ga nabavljati, a uz to ograničene domaće rezerve plina uz izvoz u bescjenje Italiji neracionalno se troše (izvoz plina kroz Petrokemiju, pogon termoelektrana.) uz izgradnju novih elektrana za koje ne bude plina uz ničim utemeljene ideje o plinofikaciji Dalmacije. Potrošnja energije za grijanje u obalnom području je tek 1/3 ili 1/2 one u kopnenom dijelu Hrvatske i pitanje je da li će osiromašeno stanovništvo imati novca i volje za plaćanje izgradnje plinske mreže, priključaka i zamjenu kućne opreme (peći, štednjaci, bojleri) novom na plin. Izgradili su plinovod kapaciteta 5 milijardi m3/god od Zagreba do Karlovca, a od plinofikacije Karlovca u kojem su potrebe za toplinskom energijom osjetno veće nego u priobalju, još ništa. Ako se želi utjecati na veće korištenje nekog energenta, pa tako i plina osim njegove sigurne dobave, treba i njegovu cijenu učiniti privlačnom potrošačima, odnosno u Hrvatskoj je treba sniziti, a ne povisiti što stalno hoće oni koji bi nasilno sve "plinoficirali".

4. Usporedba cijena plina i kupovne moći - plin je u Hrvatskoj prekomjerno skup

Na slici 3. (zvjezdicama) prikazane su cijene prirodnog plina (pretežno metana) za domaćinstva u zemljama za koje su bili dostupni podaci. Stupcima (žutim) su prikazani omjeri koliko puta više ili manje plina mogu kupiti stanovnici navedenih zemalja u odnosu na stanovnike Hrvatske za ono što godišnje privrijede. Za Hrvatsku je omjer godišnjeg privređivanja i količine (energije) plina koji za taj iznos mogu kupiti stanovnici označen indeksom jedan.

U analizi su korišteni dostupni podaci o cijenama prirodnog plina za domaćinstva u 2002. godini američkog ministarstva energetike DOE. Cijene (gornja skala) su u američkim centima za 10 milijuna kalorija ogrjevne vrijednosti plina. Kubični metar plina u različitim zemljama može imati različite ogrjevne vrijednosti. Stoga je usporedba cijena napravljena s obzirom na istu količinu energije. Prema službenim podacima državne administracije u Hrvatskoj 1 m3 prirodnog plina sadrži ogrjevnu vrijednost 33,34 milijuna Joula ili 7,963 milijuna kalorija, a prosječna cijena jednog m3 je u Hrvatskoj 2002. godine bila 1,94 Kn ili 24,7 USc (prema prosječnom tečaju 2002. god. 1 USD=7,864 Kn NBH). Stoga je te godine 10 milijuna kalorija plina za domaćinstva imalo cijenu 31,02 Usc (10 milijuna kalorija plina ima zapremninu 1,256 m3). Kao mjera privređivanja stanovnika korišteni su dostupni podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema kupovnoj moći po stanovniku za 2003. godinu. Za ono što je te godine privrijedio (10.610 USD) prosječan stanovnik Hrvatske je mogao kupiti plina ukupne ogrjevne moći 342 milijarde kalorija ili 42.949 m3.

Iz podataka je vidljivo da je u zemljama niže kupovne moći stanovnika niža cijena plina nego u zemljama više, a ima i iznimaka. Stanovnici 25 analiziranih zemalja mogli su za ono što privrijede u istom vremenskom intervalu kupiti više plina, a stanovnici 5 zemalja manje plina nego u Hrvatskoj. To pokazuje da je plin u Hrvatskoj u usporedbi s drugima previše skup i da mu treba cijenu sniziti. U pojedinim zemljama mogli su kupiti čak za faktor 6 ili više puta plina nego u Hrvatskoj, a u nekima tek oko 70% onog u Hrvatskoj (donja skala). Prošle godine (svibanj 2005.) cijena plina u Hrvatskoj bila je još viša (u Zagrebu npr. 2,08 Kn/m3), a i zbog smanjena tečaja dolara prema kuni (sa 7,864 u 2002. na 5,705 u 2005.) još je osjetno viša (u USD) nego 2002. i npr. za stanovnike Zagreba iznosila je 46,79 USc za deset milijuna kalorija plina ili 36,46 USc za m3 (što je 51% više nego što je bila 2002.). Za usporedbu s cijenama prikazanim na slici - samo u 6 zemalja plin je bio skuplji, a u 24 čak jeftiniji nego što je danas u Zagrebu. Zanimljivo je da unatoč golemom padu vrijednosti USD prema Kn trgovcima plinom niti jednom nije palo napamet da snize prekomjernu cijenu plina, a cijenu naftnih derivata su tobože vezali za tečaj USD (dakako, samo kada vrijednost USD prema Kn raste).

S obzirom na prikazano, sve tvrdnje o jeftinom plinu za domaćinstva u Hrvatskoj su bez svake osnove, a odraz su nastojanja trgovaca plinom da što dublje zavuku ruke u džep potrošača. U tim nastojanjima se često služe neistinama. Kako se u "dokazivanjima razloga" za daljnje poskupljenje plina služe neistinama može se posumnjati i u ogrjevnu vrijednost plina isporučenog potrošačima. Iskustvo pokazuje da se ponekad vrlo teško može zagrijati voda ili stan ili skuhati ručak, a brojilo za plin se vrti li i vrti. Nema mogućnosti da takvo ponašanje distributera plina potrošači kontroliraju, tako da ih se vrlo vjerojatno i na taj način pljačka.

Previsoke cijene plina za domaćinstva u Hrvatskoj rezultat su i brojnih promašaja u energetici Hrvatske, a naročito prodavanja domaćih rezervi nafte i plina strancima u bescjenje.

U svakoj organiziranoj državi vlast brine o ovim činjenicama (cijenama monopolista i njihovoj usklađenosti s kupovnom moći stanovništva, potkradanju potrošača, rasprodaji nacionalnih dobara…). Može se postaviti pitanje zašto to ne čini i u Hrvatskoj?

5. Od kuda i kako nabaviti plin

Od opskrbe plinom (plinovodima) Hrvatskoj je na raspolaganju jedino sve nesigurnija dobava plina iz Ruske federacije (jer druge načine i putove dobave plina nije osigurala), ako ga preostane nakon sve većih potreba bogatih zemalja EU. Rusija je krajem 2004. god. raspolagala sa 26,7% svjetskih rezervi plina, dok su Norveška 1,3%, Nizozemska 0,8% i Alžir 2,5% imale rezervi plina kraćeg trajanja nego su ruske. Rusija (federacija) je izvezla (2004.) oko 148 (nije uključen izvoz u biše države SSSR-a), dok su Norveška 75, Nizozemska 49 i Alžir 35 milijardi m3/god. Njemačka je uvezla 80, Italija 61 i Francuska 36 milijardi m3. Sav alžirski izvoz plina (plinovodima), dakle, nije dovoljan niti za opskrbu Italije koja je i iz Rusije uvezla oko 21 milijardu m3. Italiji dobro dođe i poklon naših političara - plin iz Jadrana, makar je njegova količina u odnosu na talijanske potrebe zanemariva. U biti cijela EU ni približno nema dovoljno plina iz suviška Norveške i Nizozemske, te Alžira, nego sve više ovisi o uvozu iz Rusije. EU je 2004. potrošila 467 milijardi m3, a proizvela svega 215, dakle uvezla je 252 milijarde m3 od čega iz Ruske federacije oko polovice.

Poseban je problem Ukrajina koja je izuzetno veliki potrošač plina 71 mld. m3 od čega uvozi 53 milijarde. Može ga osim iz Ruske federacije uvoziti i iz Turkmestana, Uzbekistana, i Kazahstana koji ga imaju u suvišku, ali samo plinovodima koji prolaze Ruskom federacijom, pa ako Ukrajina ograničava transport plina iz Ruske federacije za EU, Rusija njoj može ograničiti dobavu iz tih zemalja (velika je bila međuovisnost u zemljama bivšeg SSSR-a). Očito Ukrajina nije brinula o svojoj energetskoj politici, a osobito o plinu.

Slika 4. Raspored najvažnijih plinovoda i terminala (oznaka: trokuti) za ukapljeni metan u Europi i dijelu Azije (INOGATE stanje 11.12.2003.) Plavo su označeni planirani dobavni pravci i LNG terminali.

EU nastoji osigurati za svoje potrebe uvoz plina iz Rusije. Za tu svrhu je napravljen tzv. sporazum kišobran 21 zemlje Euroazije - sa sjedištem u Ukrajini u Kijevu (INOGATE) kroz koje prolaze ili bi trebali prolaziti plinovodi (i naftovodi) za opskrbu EU plinom (i naftom) iz Rusije. Kako baš ne ide sve kako bi željeli s izgradnjom novih dobavnih pravaca iz Rusije, žele probiti i nove za dobavu iz Irana. Neki od tih pravaca planiraju se i područjem Hrvatske, koja bi ih trebala iskoristiti koliko je više moguće i za svoju korist.

U svijetu je u porastu i transport plina brodovima. Zemni plin - metan u pogonima (terminalima) u zemljama za izvoz plina ohladi se (temp. -161,5 C) pa pređe u tekućinu koja se brodovima - hladnjacima prevozi do pogona (terminala) u zemljama uvoznicima u kojima se ponovno pretvara u plin. Dakako da ga taj proces obrade - pretvorbe poskupljuje i zahtijeva posebne mjere predostrožnosti, jer se radi o vrlo velikim količinama plina - potencijalnim bombama koje mogu eksplodirati. Stoga se takve terminale treba smještati u nenaseljena područja, a i dobro je da brodovi koji prevoze takav plin budu što dalje od mjesta gdje borave ljudi. To je tehnologija kojom visoko industrijalizirane zemlje nastoje zadovoljiti svoje potrebe za plinom. Godine 2004. na taj način se trgovalo od proizvođača do potrošača sa 178 milijardni m3 plina, što je oko četvrtina ukupne trgovine plinom (plinovodima je trgovalo s 502 milijarde, bez onog unutar bivšeg SSSR-a). Najveće zemlje izvoznice ohlađenog metana 2004. bile su: Indonezija 33,49, Malezija 27,68 Alžir 25,75, Katar 24,06, Trinidad i Tobago 13,99 i Australija 12,17 milijardi m3, a najveći uvoznici su Japan 76,95, Južna Koreja 29,89, SAD 18,47, Španjolska 17,51 (3 terminala), Tajvan 9,13, Francuska 7,63 (2 terminala) i Italija 5,9 (1 terminal) milijardi m3. Sve zemlje uvoznice LNG su gotovo bez iznimke na visokom stupnju tehnološkog razvitka.

6. Rizik LNG broda ili prihvatnog terminala

U Hrvatskoj žele graditi prihvatni LNG terminal na Krku od 14 milijardi m3/god, a Španjolska najveći uvoznik LNG (u EU) sa svoja tri terminala 2004. je ukupno uvezla 17,5 milijardi m3 LNG. U Italiji se u Brindisiju gradi terminal LNG kapaciteta 8 milijardi m3/god. koji će biti gotov 2008. godine. Taj podatak treba staviti u odnos s potrošnjom metana u Italiji 73,3 milijardi m3 od čega iz uvoza više od 60 u 2004. godini. Kad se usporedi 14 milijardi Krk (?) s našom potrošnjom 2,8 milijardi m3 plina postavlja se pitanje zašto Kvarner treba preuzeti rizik terminala i metanizera za nekog drugog, za to da bi netko dobro zaradio (ako i bi)? Da je to za potrebe Hrvatske to bi se još moglo razumjeti. Slično su tvrdili kada se je gradio Janaf. Pričali su kako bude velika zarada od transporta nafte u srednju Europu, a od ukupno njime prevezenih količina nafte u Mađarsku i Češku poslano do rata tek oko 7% i to sve uz njegovu ukupnu vrlo slabu iskorištenost.

Izgradnju megalomanskog terminala za uvoz LNG na Krku tumače kao postizanje energetske neovisnosti Hrvatske. Tko bi mogao imati nešto protiv toga, no to je samo zgodna politička parola u vrijeme kada mnogi potezi politike, prije svega rasprodaja svega onoga što vrijedi strancima, čine Hrvatsku sve više ovisnom, a ne neovisnom. No, da li se izgradnjom LNG terminala ta energetska neovisnost ( o uvozu) postiže? Ona bi se dijelom povećala povećanjem domaće proizvodnje energenata ili racionalizacijom potrošnje energije prije svega u energetskim sustavima. Što se tiče domaće proizvodnje fosilnih goriva izgledi za povećanje vrlo su oskudni, ali bi se racionalizacijom potrošnje ona mogla ozbiljno ostvariti kad bi za to postojala volja. Izgradnjom terminala jedino se mijenja ili smanjuje ovisnost o ruskom plinu za ovisnost o plinu iz neke druge zemlje koji bi se preko Krka dovozio u Hrvatsku. U sve intenzivnijoj raspravi o LNG terminalu, naglasak se pokušava staviti na opreku " postizanja energetske neovisnosti Hrvatske" s jedne strane, i zaštite okoliša, s druge. Protivnici LNG broje koliko je energija nuklearnih bombi sadržano u brodovima metanizerima ili terminalu (Zaista energija sadržana u metanu jednog prosječno velikog broda - metanizera je oko 40 puta veća nego ona oslobođena prilikom eksplozije bombe bačene na Hirošimu; No, ne znači da bi se ista oslobodila eksplozijom broda; Svaki drugi dan po jedan takav brod bi uplovljavao u Kvarner), a zagovornici ne odstupaju od onog što su naumili, a pritom ne navode valjane stručne argumente, nego samo moć "establishmenta". U raspravu bi prije svega glavni okvir trebala pružiti hrvatska strategija razvitka energetike, ali i strategija razvitka njene jadranske obale. No, ima li Hrvatska takvih cjelovitih strategija? Ima li ona koncepcije razvitka tj. jasnih ciljeva i za obalu i energetiku koja mora prethoditi strategijama? Ima li ona uopće i objektivnu spoznaju o stanju i mogućnostima obale i energetike prije nego se odluči o ciljevima njihova razvitka?

Prilikom odlučivanja o ovakvim objektima ne smije se zaboraviti ni na terorizam. Stjenke spremnika i na brodovima i na kopnu sigurno nisu projektirane za oružane napade. Za to nisu projektirane niti zaštitne zgrade nuklearnih elektrana. Te masivne (reaktorske) zgrade mogu izdržati udarac (pad) malih aviona civilne avijacije, ali za neke vojne ili velike putničke avione zasigurno nisu projektirane. Štit kao što je reaktorska zgrada zasigurno bi bilo teško izgraditi na brodovima, a na kopnu u terminalima može se napraviti nešto slično. Ovakvi objekti LNG i nuklearke ne projektiraju se za slučaj rata, zato i nisu za politički nestabilna područja, no eskalacijom terorizma, pitanje je koje je uopće područje sigurno.

Zanimala me osnovanost usporedbe energije oslobođene nuklearnom bombom bačenom na Hirošimu i energije metana sadržanog u brodu metanizeru čime protivnici gradnje LNG terminala i te tehnologije kod nas i u svijetu plaše stanovništvo, kao protuteža onima koji tvrde da nema nikakve opasnosti i koji srljaju u izgradnju LNG terminala bez odgovarajućih procjena opasnosti i rizika. Nisam o tome prije razmišljao, pa sam se dao malo u računanje. Rezultat je i mene iznenadio, a u nastavku je:

Brod (metanizer) srednje veličine sadrži 125000 m3 tekućeg metana, (ili u tonama 125000 x 0,422 = 52500 tona - gustoća metana u tekućoj fazi 0,422 kg/dm3) na temperaturi nižoj od vrelišta metana -161,5 °C. Količina metana na brodu kada se pretvori u plinovitu fazu iznosi: 125 E3 x 640 = 80 E6 m3 (omjer plin/tekućina 640), odnosno 80 milijuna m3. Nije teško izračunati koliko bi takvih brodova godišnje doplovilo u Kvarner u dovozu 14 milijardi m3/god (u plinovitoj fazi) metana. Doplovilo bi godišnje 14000/80 = 175 brodova, odnosno svaki drugi dan došao bi po jedan. (napomena: 1 E3 = 1000, 1 E6 = 1000000 ili 1 milijun, 1 E9 = 1 milijarda….). Energija sadržana u 1m3 plinovitog metana = 34 E6 J, pa je stoga u kupna energija metana sadržana na takvu brodu 80 E6 x 34 E6 = 2,72 E15 J

Jedan kg eksploziva TNT oslobađa energiju = 5,569 E6 J, pa je e nergija oslobođena u eksploziji bombe "Little boy" bačene na Hirošimu = 12500 tona TNT = 12,5 E6 kg TNT = 12,5 E6 x 5,569 E6 = 6,961 E13 J

Stoga je omjer energija sadržana na brodu / energija bombe bačene na Hirošimu = 2,72 E15/6,961 E13 = 39,07. Dakle, energija metana sadržana na brodu srednje nosivosti zaista je 39 puta veća nego što je ona oslobođena u eksploziji bombe.

Činjenica jest da tekući metan pri temperaturi nižoj od vrelišta (-161,5°C) nije eksplozivan, no on to može biti kada je u plinovitoj fazi uz prisustvo zraka. Dakako da ne bude sva ova golema energija metana sadržana na brodu oslobođena u eksploziji. Dio energije se potroši na zagrijavanje od -161,5°C na oko 20°C ili sličnu u okolišu. Trebalo bi imati sve termodinamičke parametre i model procesa za konkretni objekt (brod, terminal) da bi se moglo odrediti koliko se energije metana može osloboditi u požaru ili eksploziji, bilo na brodu ili terminalu na kopnu (spremnici na kopnu veći su nego oni na brodu).

U svijetu su uz mnogobrojne baze podataka o opasnim tvarima za najrazličitije namjene razvijeni brojni modeli za predviđanje djelovanja opasnih tvari u okolini ukoliko dođe do njihova nekontrolirana oslobađanja. Jedan od njih uz kompjutorizirane baze podataka o opasnim tvarima koristili smo za Domovinskog rata za određivanje zona ugroženosti. Na slici 5. prikazana je shema jednog od modela korištenog za određivanje zona ugroženosti. Nije teško razumjeti iz sheme koji je slijed događaja moguć u slučaju istjecanja tekućeg metana iz spremnika na brodu ili u LNG terminalu.

Slika 5: Shema jednog od modela korištenog za određivanje zona ugroženosti

Za vrijeme Domovinskog rata 1992. godine spomenutim modelom odredili smo zone ugroženosti za amonijak, klor, fozgen i arsin u ovisnosti o brzini oslobađanja, meteorologiji i terenu koje su veličine nekoliko stotina metara, pa do nekoliko desetaka kilometara. Na sličan način trebalo bi odrediti zone ugroženosti na ruti prolaska broda ili za LNG terminal.

Rizik se definira kao umnožak vjerojatnosti nekog neželjenog događaja (npr. proboja spremnika broda ili terminala) i njegovih posljedica (npr. broja poginulih u zoni ugroženosti uslijed požara ili eksplozije).

Osim objektivnog pristupa i vrednovanja rizika koji bi trebao biti predmet izučavanja stručnjaka postoji i niz subjektivnih činilaca koji mogu utjecati na našu prosudbu veličine rizika za zdravlje. Vrlo važan činilac je i povjerenje u rezultate istraživanja. Istraživanja rizika vrlo često su kompleksna i teško ih je rastumačiti širokom pučanstvu. Rezultati su često u širokom rasponu, pa su bez poznavanja statistike teško razumljivi. Koji put su stručnjaci pristrani (da li su to stručnjaci ?), te su njihovi rezultati prilagođeni željama onih koji ih plaćaju - što može rezultirati spomenutim gubitkom vjere u njihove rezultate.

Na čovjekovo poimanje rizika utječu i neki drugi činitelji subjektivne prirode koje treba uzeti u razmatranje. Neki od njih ozbiljnost bolesti i strah su povezane. Mjera ozbiljnosti bolesti može biti vjerojatnost smrtnog završetka i dužina bolesti, kao i bolovi i smetnje u životu koje izaziva. Neovisno o zdravstvenim učincima ljudi se nekih bolesti boje više nego nekih drugih. Na primjer rak je jedna od takvih bolesti kojih se ljudi boje od koje umire oko 20% stanovnika, a bolesti krvnih žila i srca od kojih umire oko 50% stanovnika ne zabrinjava toliko. Vrijeme pojave bolesti nakon izloženosti također ima utjecaja na percepciju rizika. Bolest koja se javlja neposredno nakon izloženosti mnogo više brine ljude nego ona koja se javlja sa npr. sa dvadeset godišnjim zakašnjenjem. Fond znanja o opasnim tvarima i akcijama koje treba poduzeti u slučaju izloženosti nije potpun, pa je takvo i znanje stanovništva. Neke pojave ljudi razumiju bolje, neke slabije (što dakako ovisi i o kompleksnosti pojave i mogućnosti njihova tumačenja pučanstvu) pa se jedni više boje jednih opasnih tvari, a drugi drugih. Potencijal izazivanja katastrofa može kod ljudi izazivati percepciju veće ozbiljnosti. Ljudi ne vole nesreće u kojima gine veliki broj ljudi na jednom. Ljudi lakše prihvaćaju rizik s kojim žive godinama nego neki novi koji je u povećavanju. Udaljenost i raspodjela rizika također utječu na percepciju ozbiljnosti rizika. Rizik kojem je izložena neka druga grupa ljudi čini se manjim nego rizik kojem je izložena naša grupa. Ako ljudi mogu utjecati na odnosno kontrolirati rizik on se čini manjim. Nasuprot tome rizik koji je nametnut (nije svojevoljno prihvaćen) ljudima se čini ozbiljnijim. Dobrobit od neke aktivnosti koja nosi stanoviti rizik može utjecati na to da se taj rizik čini manje ozbiljan. Ljudi su općenito više zabrinuti zbog novih i nepoznatih rizika, rizika s katastrofalnim posljedicama i nametnutih rizika (novo sagrađeni objekti u susjedstvu).

7. Zaključak

Ponajveći je naš problem nepostojanje jasne strategije razvitka energetike, ali i strategija razvitka jadranske obale i uopće razvitka zemlje. Hrvatska nema niti koncepciju razvitka tj. jasne ciljeve niti za energetiku niti za mnoga druga područja, koja mora prethoditi strategijama. Nedostaje joj čak i objektivna spoznaja o stanju i mogućnostima energetike i drugih područja što je preduvjet za odlučivanje o ciljevima razvitka. Današnje "spoznaje" isključivo su pogledi različitih političkih grupacija u svrhu ostvarenja njihovih ciljeva, a ne onih cjelokupnog stanovništva Hrvatske.

Nije smisleno sagledavati problem opskrbe plinom samo kroz podršku ili protivljenje terminalu na Krku. Ne treba biti protiv LNG terminala ali treba biti protiv novih promašaja u energetici koji mogu i nadalje osiromašivati već preko svake mjere osiromašeno stanovništvo, pa je prilikom odlučivanja o LNG tehnologiji, ako za nju postoji potreba, nužan oprez. Hrvatskoj zaista trebaju energenti kojih nemamo dovoljno, ali su o tome trebali misliti oni koji su nekažnjeno poklonili četvrtinu INA- Mađarskoj, jadranski plin Italiji i NE Krško Sloveniji. Četvrtinu INA-e su prodali za oko 2 milijarde USD manji iznos nego što je ona u trenutku prodaje vrijedila. Danas uz porast cijena nafte i plina u svijetu, ta šteta je nekoliko puta veća. Mađari su samo od profita od prodaje proizvedene nafte i plina u Hrvatskoj u samo dvije godine vratili uloženi novac u kupnju četvrtine INA-e. Sporazumom o NE Krško, Hrvatska je oprostila obvezu Slovenije da ulaže novac u izgradnju elektrane u Hrvatskoj (oko 700 milijuna USD), a preuzela obvezu rješavanja problema radioaktivnog otpada i razgradnje elektrane (oko 300-400 milijuna USD) što joj do tada nije bila obveza, a oprostila je i oko 5 godina neisporučene električne energije Hrvatskoj iz NE Krško (oko 900 milijuna USD). Dakle, šteta je također oko 2 milijarde USD. Sporazumom o zajedničkom korištenju jadranskog plina izazvana je također šteta od oko 2 milijarde USD (na bazi razlike u cijeni plina koju plaćaju kućanstva u Zagrebu i one po kojoj ga izvoze Italiji). S obzirom na spomenute poteze razgradnje energetike u Hrvatskoj, očito za one koji su ih učinili, energije ima u Hrvatskoj i previše.

Ima mjesta i za racionalizaciju potrošnje u velikim sustavima. Npr. gubici u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača u Hrvatskoj uz samopotrošnju elektrana (da bi elektrane proizvodile električnu energiju u njima se potroši određena količina električne energije za pogon različitih uređaja) u Hrvatskoj, npr. 2003., bili veći od 3 milijarde kWh ili gotovo 24% u odnosu na električnu energiju predanu potrošačima. U zapadnoj Europi bili su prije 10-15 godina oko 7-8% u odnosu na predanu energiju. Dakle, racionalizacijom se može uštedjeti oko dvije trećine tog iznosa, tj. oko 2 milijarde kWh električne energije i uz to smanjiti zagađenje okoliša proizvodnjom te nepotrebno izgubljene energije. Za usporedbu cijela industrija u Hrvatskoj potrošila je 2003. manje električne energije nego su spomenuti gubici i samopotrošnja. Sav preostali hidropotencijal u Hrvatskoj za izgradnju novih hidroelektrana u Hrvatskoj je oko 3 milijarde kWh. Za proizvodnju 2 milijarde kWh/god. nepotrebno izgubljene električne energije, ako se proizvodi iz plina u klasičnim termoelektranama treba potrošiti oko 700 milijuna m3 plina, a to je više nego što godišnje potroše plina sva kućanstva u Hrvatskoj (549 milijuna m3 potrošila su 2002.). Da li je uz takvo stanje u energetici u Hrvatskoj uopće potrebna rasprava protivnika i zagovornika gradnje LNG terminala na Krku? Da li stoga uopće Hrvatskoj nedostaje plina ili je ovo što se zbiva samo posljedica njegova neracionalnog trošenja u golemim količinama u velikim sustavima?

Energetika je previše ozbiljno područje kojem se već godinama u Hrvatskoj pristupa krajnje neodgovorno, pa ako se želi razrješavati probleme ne može o njima raspravljati bez činjenica. Brojke koje potkrepljuju navedene tvrdnje o potezima zbog kojih su energenti u Hrvatskoj prekomjerno skupi u odnosu na kupovnu moć stanovnika, nisu tajna. To su javno dostupni podaci onih koji bi trebali biti odgovorni za ono što se zbiva u energetici.

Problem je i naš feudalni način odlučivanja i ako se uspije i izgraditi takav potencijalno opasan objekt (LNG terminal ili pak nuklearna elektrana) u budućnosti kada se pokaže potreba, još je više "briga" o njegovu radu. To se pokazalo "izbliza" na primjeru NE Krško. Političari se već godinama poigravaju s tim potencijalno opasnim objektom, no naši odlukodonošci su još mnogo više zaigrani nego oni u Sloveniji, pa su time i opasniji. Stoga nije loše da im se protivnici primjene LNG bave usporedbama LNG s Hirošimom. Možda se konačno prestanu igrati (energetikom)?

Napomena: Kako je krenulo s idejama o plinofikaciji Hrvatske i to od onih istih koji već godinama harače energetikom Hrvatske, o terminalu na Krku od 14 milijardi m3/god, o potrebi za nuklearkom… sve će to s obzirom na pristup, vjerojatno završiti, odnosno "miriši" na nove "uspjehe" kao što su npr. prodaja INA-e, ugovor o NE Krško i o Jadranskom plinu (svaki sa izazvanom štetom od oko 2 milijarde USD), na nove Obrovce, Petrokemije - Kutine i Dine, Jertovce (Enron), Lukova Šugarja, Plomine, Janafe&Družbe i druge goleme "uspjehe" zbog kojih imamo preko svake mjere skupe energente u odnosu na kupovnu moć stanovnika, potaklo me da napišem ovaj tekst u kojem nastojim pokazati samo neke činjenice. Namjerno ne želim nuditi nikakva rješenje problema, a sigurno ih ima i ne sastoje se samo iz želja za daljnje povećanje prodaje (zarade) potpuno neracionalno trošenog plina, jer svaku ideju oni koji uništavaju hrvatsko gospodarstvo zloupotrebe, "poberu" od društva za nju novac i dakako ništa ne naprave. Dok politika bude pokazala interes da rješava probleme stanovništva i da joj struka pomogne i bude to adekvatno platila, dobit će i rješenja.

Dr. Branimir Molak, dipl.inž.
doktor tehničkih znanosti (naftno rudarstvo - ležišta plina)
magistar nuklearne i atomske fizike
e-mail: bmolak@globalnet.hr


http://www.cartmann.com/2008/06/24/hajdmo-plinoficirati-hrvatsku/

 Podržavam ovo što kaže www.cartmann.com.    Nisam za ovo što kaže www.cartmann.com.

www.hrt.hr, 2009-01-13 u 13:18:43 na vrh stranice

05.01.09.
Tužba zbog Pelješkog mosta

Nastavi li Hrvatska gradnju mosta za Pelješac bez konzultacija s Bosnom i Hercegovinom, ta će država zbog toga podnijeti tužbu Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, ponovno je upozorio član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Bilo bi dobro da hrvatska strana vodi računa o ovome i konzultira se s tijelima BiH mjerodavnima za vanjsku politiku, prije svega s Predsjedništvom BiH. U protivnom, nama neće ostati puno izbora i morat ćemo tužiti Hrvatsku Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, izjavio je Komšić u intervjuu za bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista.

Komšić je upozorio da je riječ o podnošenju tužbe, a ne o zahtjevu za arbitražu, s obzirom na to da je Hrvatska, kako je ustvrdio, povrijedila Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora.

Takva je poruka, prema njegovim rječima, već dvaput prenesena i predsjedniku Vlade Hrvatske Ivi Sanaderu. On to zna i zato je mnogo bolje da to pitanje rješimo međusobnim dogovorom, a ne tužbama, rekao je Komšić te dodao da se susjedima više neće dopustiti da ugrožavaju bosanskohercegovačke interese.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

jutarnji.hr, 2009-01-26 u 10:58:58 na vrh stranice

25.01.2009 16:13
Svijet
Berlusconi šalje 30.000 vojnika na silovatelje

RIM - Silvio Berlusconi najavio je da će na talijanske ulice uputiti 30.000 vojnika da bi se "borili protiv kriminala". To je odgovor njegove Vlade na nove slučajeve odioznog nasilja, osobito na nekoliko brutalnih grupnih silovanja na periferijama talijanskih velegradova.

Ne pamti se da je ijedna članica Evropske unije ikada angažirala ni približno toliko vojnika na svojoj unutrašnjoj bojišnici, čak ni Britanija u Sjevernoj Irskoj, a malo ih je koje su toliko slale i u inozemstvo.

Moglo bi se reći da Berlusconijeva vlada indirektno priznaje da je stanje u Italiji slično onome u Afganistanu, gdje Sjedinjene Države Amerike također drže oko 30.000 vojnika (i najavljuju, doduše, da će ove godine poslati još toliko, što bi pak značilo da je u Afganistanu samo upola lošije).

Berlusconijeva desničarska vladina većina je u nezgodnoj situaciji, jer je znatan dio svojih posljednjih pobjedničkih predizbornih kampanja u Italiji i posebno u Rimu vodila obećavajući veću sigurnost i veću kontrolu ilegalno imigriranih stranaca kriminalaca. Osobito je sadašnji rimski gradonačelnik postfašist Gianni Alemanno eksploatirao jedno brutalno silovanje na neosvijetljenoj periferiji Rima.

Stanje je sada još gore: u Rimu se ulična silovanja nižu kao na tekućoj traci, a broj ilegalnih useljenika sada je mjesečno utrostručen s obzirom na ista razdoblja zadnje Prodijeve Vlade.

Oporba tvrdi da je najava 30.000 vojnika samo reklamni spot, da bi bilo bolje jačati policijske snage a ne slati na ulicu vojnike, neobučene za tu situaciju.


http://jutarnji.hr/svijet/clanak/art-2009,1,25,,149643.jl

 Podržavam ovo što kaže jutarnji.hr.    Nisam za ovo što kaže jutarnji.hr.

HINA, 2009-02-06 u 18:06:57 na vrh stranice

06.02.2009. / 07:37
Mesić: Da smo se mogli sporazumjeti sa Slovencima, sporazumjeli bi smo se

Da smo se mogli sporazumjeti s našim prijateljima Slovencima, mi bismo se sporazumjeli, rekao je Mesić

Predsjednik Republike Stjepan Mesić izjavio je u četvrtak kako je u hrvatsko-slovenskom graničnom sporu riječi o dvama pitanjima te da Hrvatska ne može odustati od toga da spor rješava pred pravosudnim tijelom.

"Jedno je pitanje granice koje se može riješiti jedino na sudskoj instanciji, a drugo je pitanje ribolova i prolaza brodova. To je ono što se može riješiti politički", rekao je Mesić u večernjem Dnevniku HTV-a.

Mesić je, istaknuvši da Hrvatska ne može odustati od sudskog rješavanja graničnog pitanja, rekao: "Jer, da smo se mogli sporazumjeti s našim prijateljima Slovencima, mi bismo se sporazumjeli".

Ustvrdio je kako Slovenija blokadom hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom unijom preuzima na sebe veliku odgovornost.

"To je i za nju ispit, jer ako 26 zemalja prihvaća Hrvatsku, a Slovenija blokira, onda Slovenija zaustavlja jedan proces europskog udruživanja. To je njezina povijesna odgovornost", rekao je hrvatski predsjednik.


http://www.nacional.hr/clanak/52976/mesic-da-smo-se-mogli-sporazumjeti-sa-slovencima-sporazumjeli-bi-smo-se


/ komentar: dst - Još jedna potvrda kako masonski plaćenici ne žele rješiti spor oko granica sa Slovenijom koji se može riješiti u jedan (1) dan. Stranim plaćenicima ovo odgovara jer Hrvatsku treba prikočiti u ulasku u Europsku uniju pa uvijek nanovo nešto osmisle i bacaju prašinu narodu u oči. Prodaja magle je opis njihovog radnog mjesta i ispijanje krvi narodu kojega zastupaju ... /

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

www.washingtontimes.com, 2009-02-08 u 18:37:06 na vrh stranice

Sunday, February 8, 2009
KUHNER: Balkan basket case
Jeffery T. Kuhner

COMMENTARY:

From Iceland to Latvia, the growing financial crisis is triggering popular revolts. Several European governments are on the verge of being toppled. Yet, it is in the Balkans where the rising tide of discontent may have the most significant impact.

The bloody breakup of Yugoslavia left in its wake successor states - all of whom, with the exception of Slovenia, are mired in economic stagnation. The region's biggest disappointment, however, has been Croatia. It is now badly lagging behind its northern Slovene neighbor due to massive political corruption. Croatian Prime Minister Ivo Sanader vows to lead his country into the European Union by 2011. Instead, he has transformed Croatia into a mafia state. The government's incompetence threatens to push the country toward economic collapse. It's no wonder thousands of protesters took to the streets in December demanding early elections.

Since coming to power in 2003, Mr. Sanader and his ruling Croatian Democratic Union (HDZ) have presided over a creeping authoritarian kleptocracy. Bribery, kickbacks and cronyism are ubiquitous. Most senior politicians possess unexplained wealth. Mr. Sanader has amassed a personal fortune, including a Zagreb mansion worth about 10 million euros and a luxurious watch collection valued at 150,000 euros. This kind of wretched excess would cause even former disgraced Illinois Gov. Rod Blagojevich to blush.

Moreover, Mr. Sanader is cracking down on the independent media. His regime controls state television and radio, suppressing dissent - especially, any investigations into high-level HDZ corruption. Under Mr. Sanader's watch, journalists have been killed and physically assaulted.

Mr. Sanader is also an incorrigible liar. His allies are desperate to discredit the regime's critics, especially those in the West like myself. He has used a pro-HDZ smear Web site by the name of Javno to peddle lies about me. Under my entry in Wikipedia, there are countless false statements. The goal: To smear my father and grandfather - and by extension assault my reputation. The entry claims my father is a "German" from the Croatian region of Slavonia. It says my grandfather "immigrated to Brazil, refusing to join his wife and children in Canada." It goes on to say "Kuhner is generally perceived as anti-Bosniak," and that I have been criticized for "having emotional and national ties too deep to be writing on Balkan subjects."

Almost every statement is a lie. My father is not German, but an ethnic Croatian. My grandfather immigrated to Canada with his wife and children, and then later moved to Brazil along with my grandmother to retire - where he eventually died. I was a staunch defender of the Bosnian Muslims (known as Bosniaks) and Croatians against Serbia's war of aggression during the 1990s. How this makes me "anti-Bosniak" is beyond me. As for the criticism of my alleged emotional and national ties, the assertion is not only completely unfounded but bigoted.

When Irish-Americans, Jewish-Americans, Arab-Americans, Chinese-Americans, and Anglo-Americans write on issues pertaining to their parents' ancestral places of birth, their commitment to the truth and capacity for honest, rational discourse is not questioned. They are human beings first, and Americans second, whose background if anything gives them special insight and sensitivity into the topics they are writing on.

And here's the rub: Mr. Sanader's cronies despise me not because I am emotionally too invested in the Croatian cause, but because I refuse to allow the ties of blood and ethnicity to serve as an excuse for giving the government a free pass. I refuse to yield to the primitive Balkan atavisms of blood, soil and nation.

Ironically, the reasons for this are my ancestors. The Kuhners go back at least 800 years in Croatia. Over the centuries, they shed their precious blood in defense of the Catholic Church and their homeland. My grandfather - the same one, who according to pro-HDZ propagandists abandoned his wife and children - was a simple Croatian peasant, a devout Christian, family man and patriot. He adored the populist Croatian Peasant Party, which championed home rule and social democracy. He was persecuted by the Nazis. The victory of the Yugoslav communists, led by the brutal dictator Josip Broz Tito, resulted in the destruction not only of the Kuhner clan, but of the historic Croatia my grandfather loved - and, in many ways, embodied.

Hundreds of thousands of Croatians were systematically butchered by Tito's Partisans; priests, nuns and peasants were massacred; their lands were confiscated; and slave labor camps were established. My grandfather's brother - a priest - was murdered in his own church, hung with piano wire through the back of his head. My grandfather and his wife and family were rounded up into a concentration camp for three agonizing years - he and my grandmother survived, most of my other ancestors didn't. Upon leaving the death camp, my grandfather's small farm was seized, his family persecuted and eventually driven into exile. Despite all their suffering, my grandparents managed to rebuild a life for themselves and their children.

In short, my ancestors were everything Mr. Sanader and his allies can never hope to be: self-reliant, resilient and - above all - courageous Christians not afraid to speak the truth regardless of the consequences. There is something not only grotesque but pathetic about a regime that lies about a dead man in a juvenile attempt to smear one of its Western critics. Croatia can - and must - do better. Croatia's conundrum is that it has a Central European heritage combined with a Balkan political class. Its culture is that of Vienna or Prague, but its politics is that of Belgrade or Sarajevo.

Zagreb should aim to be a model for its neighbors, forging a path toward real economic reform, political accountability and liberal democracy - one that will demonstrate a viable alternative to the crony capitalism and gangsterism prevalent in the region.

Mr. Sanader's criminal regime is a stain on the Croatian nation. Croatians must ask themselves whether they want something better - or are they resigned to being dragged, inch by painful inch, into a Balkan abyss.

Jeffrey T. Kuhner is a columnist at The Washington Times.


http://www.washingtontimes.com/news/2009/feb/08/balkan-basket-case/

 Podržavam ovo što kaže www.washingtontimes.com.    Nisam za ovo što kaže www.washingtontimes.com.

dst, 2009-02-11 u 03:44:20 na vrh stranice

Za policiju (i oligarhiju ofc.) u Hrvatskoje nema mafije!?!
Prijašnji mafijaški obračuni su bili zabava podzemlja, Ivanu Hodak je ubio beskućnik, a Ivu Pukanića ubili srbijanski kriminalci... Eto, to Mesić i Sanader poručuju kroz pendreke!

Iako su - zbog moći intereneta - i režimski mediji počeli šaputati kako mnogi ne vjeruju da je Ivanu Hodak ubio beskućnik, ovo je sve igrokaz za ovce koje pasu i plaćaju porez, a 'gadovi' će i dalje vladati ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Slobodna Dalmacija, 2009-03-06 u 14:36:22 na vrh stranice

06.03.2009. | 10:42
ZAGREBAČKI ODVJETNIK O UBOJSTVU KĆERI IVANE I NEPRAVOMOĆNOJ PRESUDI SVOjeM KLIJENTU VLADIMIRU ZAGORCU
Zvonimir Hodak: Možda Mesić pomiluje i Hrvoja Petrača

Zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak ponovno je izazvao zanimanje javnosti nakon što je rekao kako postoje rupe u priči Mladena Šlogara, beskućnika koji je priznao da je ubio njegovu kćer Ivanu.

- Nakon što sam pročitao Šlogarov iskaz, utvrdio sam da u nekim banalnim situacijama laže. Stoga imam neke rezerve kada je u pitanju ova priča.

Kako ste utvrdili da laže?

- Primjerice, Šlogar je rekao kako je Ivana došla pješice do stana iz smjera Umjetničkog paviljona. A istina je da je Ivana parkirala auto samo tri metra od veže i da ju je susjeda vidjela kroz prozor. To što Šlogar mulja i laže ostavlja sumnju.
Vjerovat ću policiji

Što ćete poduzeti, imate li kakve zakonske mogućnosti na raspolaganju?

- Nažalost, supruga i ja smo oštećenici u ovom slučaju, a nismo stranke u postupku. To znači da samo možemo gledati i promatrati što se događa dok postupak i službeno ne počne. U ovom trenutku moramo vjerovati policiji i tome što ona radi.

A kada postupak počne?

- Mogu provesti vlastitu istragu, mogu izjaviti žalbu protiv presude kada ona bude donesena.

To znači da sumnjate da je Šlogar sam sudjelovao u ovom događaju?

- U ovom trenutku ne mogu ni na koga pokazati, ni na koga konkretno ne sumnjam. Ali, primjerice, da je beskućnik bacio pištolj u Savu, ovo bi bio savršen zločin. No, Šlogar je bio u JNA i tamo je stekao neka znanja koja sigurno nije zaboravio samo zato što je postao beskućnik. Ponavljam, to što laže o lakoprovjerljivim činjenicama budi sumnju.

Kakvi su vaši daljnji koraci u slučaju presude protiv Vladimira Zagorca?

- Podnijet ćemo žalbu Ustavnom sudu koja će biti jako dobro argumentirana. Jedino što mi pričinjava zadovoljstvo u ovom trenutku jest reakcija javnosti koja se zgraža nad činjenicom da je presuda donesena bez ijednog materijalnog dokaza. U Hrvatskoj ima puno onih koje ja nazivam “euroblesanima”. To su oni koji misle da ćemo ulaskom u Europsku uniju riješiti sve svoje probleme. O tom ću slučaju obavijestiti i svjetsku javnost u intervjuima koje ću dati “New York Timesu” i BBC-ju.

Ustvrdili ste da je ovo politički montiran proces. Na koga ste mislili?

- Postoje dva brijega u Zagrebu na kojima se donose odluke. Jedan od njih je na zalasku, ali puno priča i odmah oduzima odlikovanja iako presuda još nije pravomoćna. A istovremeno donosi odluku o pomilovanju osobi koja mu je darovala krivotvorenu sliku. Tko zna, vjerojatno će u zadnjem mjesecu svojega mandata pomilovati i Hrvoja Petrača. Taj može sve.

Ne želim Šlogara ni vidjeti ni čuti

Jeste li se vidjeli sa Šlogarom, biste li htjeli razgovarati s njim?

- Ne, s njim može razgovarati jedino njegov odvjetnik. A ja ga ne želim ni vidjeti, a kamoli razgovarati s njim. Pokušavam zaboraviti da taj čovjek uopće postoji jer u meni izaziva snažne emocije koje ne bi vodile do razgovora. Uostalom, biste li vi voljeli vidjeti čovjeka koji vam je ubio dijete i razgovarati s njim?

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Dalmacija.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Dalmacija.

jutarnji list, 2009-10-22 u 14:32:20 na vrh stranice

22.10.2009 13:30

Sport | Rukomet | Detalji
Rukometaši istupaju iz lige, nogometaši imaju sve

[ 'Za rukometaše i košarkašice nema novca, ali zato za NK Osijek ima sve što im treba'., kazao je HSP-ovac Ivan Bešlić. ]

OSIJEK - Rukometaši Osijeka bili su na korak od istupanja iz Prve lige, no zahvaljujući, prije svega, potporama roditelja još uvijek igraju. Košarkašice Murse pak to ne mogu te su istupile iz prvoligaškog natjecanja - prvi put od osamostaljenja Hrvatske neće igrati u društvu najboljih. Razlozi su financijske prirode. Gradonačelnik Krešimir Bubalo tvrdi da u gradskom proračunu za sport više gotovo i nema novca, jer je do sada klubovima isplaćeno već 92 posto predviđenih godišnjih novčanih sredstava te im je poručio da se moraju okrenuti vlastitom pribavljanju sredstava i pronalasku sponzora. No, kako se i u Osijeku sve u sportu vrti oko politike, za ovakvo stanje osječkog sporta iz oporbenog HSP-a prozvali su upravo aktualnu gradsku vlast na čelu s Bubalom.

- Za rukometaše i košarkašice nema novca, ali zato za NK Osijek ima sve što im treba. Dobiju 2,5 milijuna redovnih prihoda i još toliko izvanrednih dotacija i naravno da se tako može funkcionirati. Klubovi bi si možda i našli sponzore, ali sva javna gradska poduzeća su dobila naputke da sva svoja vozila moraju osigurati kod Croatia osiguranja, a gotovo sve od sponzorskog kolača CO je uzeo NK Osijek. Ostali klubovi ne dobivaju ništa. Gradonačelnik je nedavno odlučio financirati i teniski turnir s 400 tisuća kuna, a to bi bilo dovoljno da se pomogne klubovima do kraja godine - kazao je HSP-ov gradski vijećnik Ivan Bešlić, koji predlaže reformu načina izdvajanja novca za sport.

- Neka Grad svim klubovima po matematičkim kriterijima da onoliko novca koliko im je potrebno za kotizacije, plaćanje sudaca i putovanja vlakom i to 2. razredom. Za ostalo neka se klubovi sami snađu.

Takvim principom NK Osijek bi dobio deset puta manje novca, a neki klubovi poput veslačkog ili rukometnog i nešto više nego sada dobivaju. Žalosno je da u RK Osijek svaki roditelj mjesečno izdvaja 800 kuna da bi se mogli platiti troškovi utakmica i putovanja, a istodobno neki nogometni treneri i igrači zarađuju po 10-15 tisuća eura mjesečno - kazao je Bešlić.


- - -
http://jutarnji.hr/sport/rukomet/clanak/art-2009,10,22,,180282.jl


= = = = = =
komentar: dst - Meni nije trebala ova vijest da skontam kako nogometna mafija drma sportom, pa i dijelom državnog aparata.

 Podržavam ovo što kaže jutarnji list.    Nisam za ovo što kaže jutarnji list.

ROBERT MAJER, 2009-10-28 u 14:33:23 na vrh stranice

KADA PROČITAM DAT ĆU SVOJ KOMENTAR

 Podržavam ovo što kaže ROBERT MAJER.    Nisam za ovo što kaže ROBERT MAJER.

Hrvatica, 2009-12-17 u 23:55:54 na vrh stranice

AKO NISTE ZNALI

Rano se uključuje u politiku i biva članom Komunističke partije Jugoslavije 1965.g. je izabran u Parlament SR Hrvatske. Mladi komunist i stručnjak za mozak već 1967.g. privlači pozornost. Tada se naime kao oštar komunist i Jugoslaven energično suprotstavljao poznatoj "Deklaraciji o Hrvatskom jeziku". Upitan da prokomentira svoje tadašnje stavove, Mesić kao skoro uvijek, progovara kako je pogrešno interpretiran i da je Deklaraciju napao samo prividno. No, pogledajmo što je stvarno rekao, skupa sa svojim već tadašnjim mentorom koji će ga pratiti čitav politički život, UDB-ašem Jožom Manolićem

Poruke stručnjaka za mozak Mesića su jasne: "Uhvati bandu (ustašku naravno), goni, znamo mi tko stoji iza toga (Ustaše naravno jel'?)!" Bilo je to i prvo zalaganje Mesića da prorade pravni sistemi, u ovom slučaju UDBA, KOS; SDB, Goli Otok, Lepoglava.

Stjepan Mesić - Hrvatski nacionalist

Stjepan Mesić nastavlja politički život kao mali lokalni činovnik KPJ, no jasno je, da čovjek takvog kalibra nije zadovoljan tim položajem. 1971 se Stjepan Mesić uključuje u pokret "Hrvatsko proljeće", ovaj put ne kao branitelj Jugoslavije kao 1967, već kao hrvatski nacionalist. Ovo je ujedno i prva transformacija političkog kursa stručnjaka za mozak Mesića. Nakon što je Mesićev uzor i apsolvent dva razreda osnovne škole Josip Broz, uz pomoć velikosrpskog vojnog aparata slomio hrvatsko proljeće, Stjepan Mesić nastavlja sa radom za KPJ.

Stjepan Mesić - Back to the roots prvi dio (UDBA i istina o robiji)

Hrvatsko proljeće je razbijeno, ali nisu ambicije lokalnog političara Stjepana Mesića. U više navrata stručnjak za mozak Mesić je izjavljivao kako mu je upravo sudjelovanje u Hrvatskom proljeću bilo kobno i da je zbog toga završio na robiji u Gradišci. Ovo je jedna od većih laži gospon predsjednika. Evo istine, koju nećemo pročitati u Nacionalu ili Feralu, istina svjedoka iz tadašnjeg doba. Inteligentan Stjepan Mesić je u svom mjestu htio otvoriti go-go bar po imenu "MIK - MAK" i time se zamjerio lokalnim KPJ-ovcima koji su ga osudili na zatvorsku kaznu u Gradišci. No, Stjepan Mesić nije robijao kao drugi zatvorenici. Vidjelo se da Stipe ima potencijala za nešto veće. U zatvoru je imao svojeg konobara a i privilegiju da drugim zatvorenicima gasi televizore. U zatvoru je i prvi puta preko Duse Cakana stupio u kontakt sa jugoslavenskom tajnom službom UDB-om. Ovaj mu je obećavao beneficije i privilegije pod uvjetom da stručnjak za mozak Mesić pristane u "razbijanju ekstremnih (hrvatskih) snaga"! Karijerist Stjepan Mesić je naravno pristao. Odmah poslije zatvorske kazne je nagrađen dobro plaćenim poslom. Za Hrvatskog nacionalistu nezamislivo o to doba, ali ne za Mesića.

Stjepan Mesić - Hercegovac, Hrvatski Nacionalist pa sve do "Idemo na Drinu"

Početkom 90-ih inteligentan predsjednik Stjepan Mesić ulazi prvo u pokret, pa kasnije u stranku HDZ pod vodstvom Dr Franje Tuđmana iza kojeg je Stjepan Mesić dugi niz godina bio druga ruka u državi. Treba napomenuti da je Stjepan Mesić bio radikalan u to doba i miljenik dosta onih koje je kasnije izdao. Za vrijeme velikosrpske agresije Stjepan Mesić se naprosto svaki dan nadmašivao u radikalno-ekstremnim izjavama spram srpskog okupatora. Tako će prezidente u jednoj emisiji u dnevniku reći "kako treba vojno napasti Srbiju, jer ne može biti da se na Terazijama pije kapučino dok Vukovar gori". Nije štedio sunarodnjake svoje žene, i više puta im poručivao "kako će iz Hrvatske odnijeti onoliko zemlje koliko su na opancima donijeli"! Znao je Mesić što mase vole. Kao u Hrvatskoj, tako i u dijaspori gdje je organizirao nemalo susreta sa onima koje će kasnije nazvati "ekstremistima". "Ustaše su bili borci za Hrvatsku", vikao je uz pjesme "Evo zore , evo dana", na prepunim dvoranama u dijaspori Stjepan Mesić. Tako i u Australiji gdje je prvo organizirao susret sa tamošnjim Hrvatima, i za vrijeme susreta otvorio vreću sa novcima. Tu večer se skupilo ca. 5 mio DM kojima se gubi svaki trag. No, tada radikalan nacionalist Stjepan Mesić može još radikalnije i bolje. 1992g na tribini u Širokom Brijegu Stjepan Mesić okupljenoj masi uz povišeni glas poručuje "kako se mogu smatrati Hrvatskim građanima i da je Široki Hrvatska zemlja"! Bila je to epizoda kada se Stjepan Mesić osjećao Hercegovcem, Ustašom, i najvećim Hrvatom, a Srbima poručivao"Srbi iz Krajine oru zemlju u Hrvatskoj, a mole Boga da kisa pada u Srbiji", ili onu sa razornim djelovanjem, "Ne misle valjda Srbi iz Krajine da mi u ovim šleperima iz Mađarske vozimo NALIV PERA - malo sutra gospodo".

Stjepan Mesić - Poduzetnik

Nedugo nakon ratnohuškačkih i ekstremnih parola, i nakon što je napunio kesu hrvatskim devizama iz dijaspore, inteligentan predsjednik otkriva svoj talent za biznis i ekonomiju. Kao pripadnik tadašnje političke elite Stipan je otkrio ljubav prema cementarama i ostalim blagodatima hrvatskog gospodarstva. Upitan da prokomentira svoj ekonomski angažman dok je država još u ratu Stjepan Mesić nudi inteligentan odgovor "kako ne vidi ništa loše u tome da se hrvatski 'poltičari' zanimaju za hrvatske tvrtke jer time vjeruju u prosperitet i potencijal hrvatskog gospodarstva!" Privatizacija sa našičkom cementarom je propala, a u vezi s tim će kasnije biti poznata Mesićeva izreka "kako nema niti vreću cementa, a kamoli cementaru!" Samo tjedna dana nakon te njegove izjave demantirao ga je Nacional (tada Nacionalu nije rečeno da će im Mesić kasnije biti pulen) objavivši vijest kako je Mesićeva kćerka Saša Mesić morala prodati dionice Našice cementa. Bijesan što nije dobio svoj dio kolača, stručnjak za mozak Mesić napušta HDZ i okolo kokodače "otišao sam iz HDZ-a zbog BiH"!

Stjepan Mesić - "Nisam bio u Haagu"

Nakon neuspjelog puča u HDZ-u, kojeg je skupa sa Manolićem i Špegeljom pokušao izvesti, mozak Mesić osniva HND. Bit će to kratka epizoda, jer 1997 prelazi u HNS. No, to je doba interesantnije za hrvatsku povijest jer domoljub i ex-nacionalist Mesić ("Srbiju treba napasti..., Široki je Hrvatska, a vi ste građani Hrvatske!" dobrovoljno ide u Haag da svjedoči o zbivanjima na području ex-Yu. Mesić je išao kao tajni svjedok ne želeći da javnost išta dozna o njegovim svjedočenjima. Nakon što je Slobodna Dalmacija doznala kako je Mesić išao u Haag da svjedoči protiv Hrvatske Mesić lažima pokušava umanjit aferu. Prvo je rekao "kako nije bio u Haagu i svjedočio protiv Hrvatske", ali nakon što ga je Slobodna Dalmacija(dok je još bila hrvatska) razotkrila, onda je svoju izjavu promijenio u "bio sam u Haagu i svjedočio protiv vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokmanovića!". Opet uhvaćen u laži i nakon objavljenih transkripta kako je svjedočio "da je Hrvatska vodila agresiju prema BiH, kako je Tuđman sa Miloševićem dogovarao podjelu BiH, ....", konačno je priznao istinu i rekao "kako je bio u Haagu da ispuni svoju građansku dužnost!" Treba napomenuti da je haaško tužiteljstvo upravo Mesićeve iskaze koristilo pri osudi Blaškića na 45 godina.

Stjepan Mesić - "Hercegovci su škorpije"

"Hercegovci su Škorpije, Hercegovci se trebaju naučiti raditi". Odmah nakon što je izabran za predsjednika otišao je u Sarajevo da se zahvali svojim sponzorima Ismetu Gutliću i Asimu Kurjaku, naravno usput ispričavši koji vic o pokojnom Tuđmanu, kao i na susretima sa stranim diplomatima. "Koja je razlika između Tuđmana i Miloševića? Ovaj prvi je ispod zemlje, a ovaj drugi ne može iz zemlje, Ha-ha-ha" smijao se Stipe nakon što je stranim diplomatima pričao omiljeni vic. Nema šta, pravi predsjednik i državnik. Njegova slijedeća akcija je bila zahvala svojim prijateljima Englezima na otvorenim danima u Pantovčaku. Mesić je organizirao dernek na Pantovčaku i pozvao sve britanske obavještajce, ups, novinare, da se posluže u državnoj arhivi i ponesu sve dokumente s prednošću onim na kojima piše "Tajno". Britanci nisu oklijevali. Nedugo nakon toga emitirana je emisija na britanskom "Channel 4" u kojima se autor zahvaljuje na Mesićevoj suradnji i naravni blati i kompromitira Hrvatsku i Tuđmana. Nakon što se osvetio Tuđmanu i Hercegovcima, stručnjak za mozak i predsjednik-liberal skupa sa malim Ivicom iz kumrovca ide na operaciju "Slobodna Dalmacija". Kritika je dopuštena i poželjna, izašli smo iz mraka i terora no, ali sve i svašta se smije kritizirati i napadati, osim Stipu himself. Kritika da, ali ne na Stipu našeg. Mesić i Račan su preko noći izmijenili sve prohrvatske novinare iz SD i na njihovo mjesto postavile orjunaše i poslušnike malog Baje. Razlog - novina nema nakladu. Poslije smjene uredništva u SD, naklada je pala za 25 %, ali se sada piše po kumrovečkoj direktivi pa naklada nikoga ne zanima.

Ovo je ukratko bila nefrizirana biografija stručnjaka za mozak Stjepana Mesića. Ima toga još puno, kao na primjer zašto Mesić laže da mu je žena Ukrajinka i da se zove Milka. Pravo joj je ime Milojka Duduković, od oca Stojana Dudukovića. Sve u svemu možemo zaključiti kako je Mesić jedino bio dosljedan u svom ekstremizmu i radikalizmu, bilo to kao SKOJevac, kao Hrvatski nacionalist, pa opet kao SKOJ-evac !!!

 Podržavam ovo što kaže Hrvatica.    Nisam za ovo što kaže Hrvatica.

Hrvatica, 2009-12-18 u 00:06:07 na vrh stranice

Ili zašto nije objavio finacijere svoje kampanje? Kako je dospio 2000. g. sa 5 % na izborima samo mjesec dana kasnije na 56 % ?
Gdje su transkripti njegovih izjava početkom 90-ih ? Gdje su dokazi o podjeli BiH ?
Zašto je Mesić odlikovao Sorosa ?
Nije ni toliko bijedan Pilat koliko je Juda !!!
Toliko o dosljednosti Burduša, Žepe Bevande i ostalih konspirativnih imena istog ...

Zašto Mesić laže da mu je žena Ukrajinka Milka kad je Mesićeva žena Milojka Duduković Srpkinja ?

 Podržavam ovo što kaže Hrvatica.    Nisam za ovo što kaže Hrvatica.

abC, 2009-12-19 u 02:39:22 na vrh stranice

Mesića su mnogi neovisni analitičari i poznavatelji hrvatske stvarnosti povezivali s hrvatskom mafijom, pri čemu mu je 'Nacional' čuvao leđa u svakom trenutku dok su ga ostali mediji branili po "službenoj dužnosti".

Drugu Mesiću uskoro ističe imunitet, a toplom bratu Sanaderu bi imunitet mogao početi pa će biti veselo u glavi hrvatske hobotnice. Za to vrijeme Mladen Bajić, kum hrvatske hobotnice i đavolji advokat, samo će puniti ladicu dokazima i zahebavat "stoku sitnog zuba".

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

Jutarnji list, 2010-01-04 u 14:56:41 na vrh stranice

OPASNI SUSJEDI
Srpska mafija proglašena osmom najjačom na svijetu

Objavljeno: prije 5 h i 35 min

Srbi su se plasirali iznad Albanaca i Jamajkanaca. Prvo mjesto zauzela je ruska mafija s pola milijuna članova, a slijede je Cosa Nostra te kolumbijski narko karteli

BEOGRAD - Srpska je mafija proglašena osmom najjačom na svijetu prema popisu koji su zajedno objavili londonski Daily News te španjolski dnevnik Diario. Iza nje su se našle čak i zloglasna albanska te jamajkanska mafija.

Kriterij za uzlazak na 'top deset' najjačih svjetskih mafija bilo je sudjelovanje u organiziranom kriminalu na području više zemalja te aktivnostima poput trgovine drogom, oružjem ili sličnim ilegalnim robama.

Prema popisu, srpska je mafija tako visoko pozicionirana jer je posluje u desetak zemalja, povezana je s aktivnostima poput krijumčarenja droge, plaćenih ubojstava, reketarenja, namještanja klađenja, kontrole kockarnica te krađa.

Uz to, na Interpolovoj se listi nalazi čak 350 državljana Srbije koji često slove kao najbliži suradnici vođa najvećih narko kartela na svijetu.

Srpski su mafijaši poznati i po inteligentnim pljačkama koje često imaju hollywoodske scenarije, ali i po brzim i 'čistim' likvidacijama.

Prvo mjesto na 'popisu časti' zauzela je ruska mafija za koju se procjenjuje da ima više od pola milijuna članova koji kontroliraju i do 70 posto ruskog gospodarstva.

U stopu je slijedi talijanska mafija, jedna od najstarijih na svijetu. Vjeruje se da začeci 'Cosa Nostre' leže u drugoj polovici 19. stoljeća na Siciliji. U desetak velikih mafijaški porodica ima 4000 članova, no velik je broj i tzv. 'vanjskih suradnika'.

Treće mjesto popisa zauzeli su kolumbijski narko karteli koji su svoj uspon započeli sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća prodajom droge na malo u SAD-u.

Četvrte su Kineske trijade poznate po krijumčarenju ilegalnih imigranata, a vjeruje se kako drže dvije trećine svjetskog tržišta kokaina.

S 110 tisuća članova u 2500 obitelji, japanske su jakuze zauzele peto mjesto. Njihovo se poslovanje orijentira na kontrolu prostitucije, igara na sreću, pornografije, krijumčarenje ljudi, kamatarenje te drogu i pranje novca.

Meksička je mafija, nastala u američkim zatvorima od pritvorenih pripadnika uličnih bandi, s brojem od 30 tisuća zauzela šesto mjesto. Glavno im je poslovanje prekooceansko krijumčarenje droge, oružja te prostitucija.

Izraelci zauzimaju sedmo mjesto, a često ih se povezuje s ruskom mafijom. Slove kao nemilosrdni mafijaši, a u drže monopol nad izvozom hašiša te ecstasyja u Europu i SAD.

Nakon srpske, na osmom mjestu, nalazi se albanska mafija koja je svoje 'pipce' počela širiti 80-ih godina prošlog stoljeća. Njezini pripadnici poštuju kodeks ponašanja star gotovo šest stoljeća.

'Top deset' najjačih mafija zatvaraju Jamajkanci čija je mafija, nastala od emigranata koji su naseljavali siromašne kvartove u Velikoj Britaniji, s aktivnim djelovanjem počela 1950. godine. Svoj su ugled stekli zbog brutalnog nasilja te žestokih obračuna s londonskom policijom.


- - -
http://www.jutarnji.hr/srpska-mafija-proglasena-osmom-najjacom-na-svijetu/453096/

 Podržavam ovo što kaže Jutarnji list.    Nisam za ovo što kaže Jutarnji list.

BRANKO STOJKOVIĆ ŠTIT, 2010-01-26 u 14:57:27 na vrh stranice

KAKO HRVATE NIJE SRAM DA IMAJU SRPKINJU PEREMIJERKU VLADE IZ PAKRECA JADRANKA VLAISLAJEVIĆ - KOSOR ?!

SVAKO VEĆE GLEDAMO NA TV-EKRANIMA MILORADA PUPOVCA "JAJAN" ZAŠTO SMO SE MI HRVATI BORILI - PITAM VAS BLESAVE HRVATE '!!

ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA HDZ I SDP VODE HRVATSKU.

BRANKO STOJKOVIĆ- ŠTIT
BJELOVAR / CROATIA

 Podržavam ovo što kaže BRANKO STOJKOVIĆ ŠTIT.    Nisam za ovo što kaže BRANKO STOJKOVIĆ ŠTIT.

Deutsche Welle, 2010-02-21 u 13:26:14 na vrh stranice

Vrijeme obračuna - mafija u Crnoj Gori

21.02.2010

Kokainska afera i njene razorne posljedice ogolile su sustav vladanja i stanje institucija u Crnoj Gori. Zemlje sada stoji pred izborom: izolacija ili suradnja sa svijetom. Slijedi li finalni showdown države i mafije?

Za sada se mafija čini jačom. Ali poznavaoci prilika u Crnoj Gori smatraju das su njeni izgledi na uspjeh ipak minimalni. To je svakako jedan od razloga za sve veću napetost i nervozu kod pripadnika mafijaških organizacija, posebno ako se zna da čitavu operaciju hvatanja glavnih "narko - bossova", osumnjičenih za šverc gotovo tri tone kokaina iz južne Amerike u Europu, vodi američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA). Jer, kada ona nekog označi kao kriminalca, taj prije ili kasnije upada u njenu mrežu.

Direktor Centra za europske integracije u Podgorici Dragan Rosandić kaže za Radio Deutsche Welle da se obruč oko crnogorskih "narko- bossova steže, iako im mnogi u državnim strukturama pokušavaju pomoći. "Očito je da glavni sudionici sve više i više izbijaju na površinu s tim što ovi trenutni, koji se spominju, neki Šarići iz Pljevalja, svakako nisu ključni igrači nego se ide prema njihovim šefovima."

Upozorenje Đukanoviću

Analitičarka Sonja Radošević upozorava na mogućnost da mafija krene u obračun sa slobodoumnim ljudima u Crnoj Gori i zbog toga poziva zapadne države i međunarodne organizacije da budno prate stanje u toj zemlji. "Međunarodni dužnosnici koji su u Crnoj Gori morali bi obratiti pažnju na ovo što se događa i dobro pogledati gdje se Crna Gora sada nalazi, što se sa njom dešava i da li je u raljama organiziranog kriminala."

Bruxelles i Washington su nedavno ultimativno stavili do znanja crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću da se mora obračunati s kriminalom i korupcijom u svojoj državi ili da se do kraja ove godine povuče s funkcije predsjednika vlade. Ali, kako tvrde mediji u Podgorici, šestostruki crnogorski premijer nema za to ni volje ni spremnosti. Rosandić očekuje da će se od Đukanovića ograditi i njegovi zaštitnici iz inozemstva kada, kako kaže, "dođe voda do poda". "Ta voda je sada očigledno došla. Jasno je također da se Đukanović nalazi na putu bez povratka. Uskoro ćemo gledati jedno vrlo interesantno finale", smatra direktor Centra za europske integracije iz Podgorice.


- - -
Dodatak:
Je, a kaj z Hrvatim?

 Podržavam ovo što kaže Deutsche Welle.    Nisam za ovo što kaže Deutsche Welle.

Večernji list, 2010-02-28 u 16:35:17 na vrh stranice

Balkanskog kralja kokaina Šarića štiti premijer Đukanović

"Kralj kokaina", "balkanski narkoboss", "gazda iz Pljevlja", kako ga nazivaju mediji, u bijegu je od siječnja, kada je srbijanska policija za njim raspisala međunarodnu tjeralicu.

27.02.2010 19:47

Osim zbog priznanja Kosova, Srbija je proteklih mjeseci s Crnom Gorom "zaratila" i zbog Darka Šarića, takozvanog kontroverznog biznismena iz Pljevlja, koji je osumnjičen za šverc 2,2 tone kokaina iz Južne Amerike u Europu, zaplijenjenog prošle godine u međunarodnoj policijskoj akciji "Balkanski ratnik" u Latinskoj Americi.

Je li u Švicarskoj ili Budvi

"Kralj kokaina", "balkanski narkoboss", "gazda iz Pljevlja", kako ga nazivaju mediji, u bijegu je od siječnja, kada je srbijanska policija za njim raspisala međunarodnu tjeralicu. Od tada pa do danas nisu prestala međusobna optuživanja Beograda i Podgorice tko je kriv što Šarić nije uhićen. Crnogorski mediji objavili su prekjučer da se Šarić, kojemu je prije nekoliko dana Slovačka oduzela državljanstvo, navodno krije u Švicarskoj. Također se tvrdi da se nalazi i u Budvi.

Jedan od najvećih narkobossova u Europi, po beogradskom tjedniku 'Vreme', karijeru je počeo početkom devedesetih otevši jednom krojaču u Pljevlju novac i nakit u vrijednosti od 100.000 eura. Taj mu je novac poslužio da počne poslove u Italiji koji su mu pomogli da svoje bogatstvo toliko poveća da su tijekom zadnjih desetak godina Šarić i članovi njegove obitelji postali vlasnici brojnih kuća, stanova, hotela, kafića, više tvrtki, nogometnih klubova, atraktivnih zemljišta i ostalih nekretnina.

Mediji procjenjuju da je Šarić uspio zaraditi između jedne i četiri milijarde eura švercajući drogu. Policija u Srbiji početkom tjedna počela je plijeniti dio imovine koja pripada Šariću i njegovoj obitelji. U Beogradu su Šarićima oduzeti stan od 180 kvadrata i pripadajuća garaža, vila na Dedinju od 410 kvadrata, dva stana od po 115 kvadrata Novom Beogradu, garaža od 26 kvadrata i još tri stana. U Kragujevcu je Šarićima oduzet klub 'Kazino', a u Sremskoj Kamenici 15 katastarskih parcela, kuća od 400 kvadrata s bazenom i garažom i kuća od 927 kvadrata. Državni tajnik srbijanskog ministarstva pravosuđa Slobodan Homen vjeruje da je imovina za koju je do sada utvrđeno da pripada Darku Šariću tek desetina ukupne vrijednosti njegova vlasništva u Srbiji.

- Imovina koja je danas poznata u Srbiji, vrijedna je između 10 i 20 milijuna eura, a to su mahom nekretnine i lokali koje je bilo najlakše otkriti, a tek će se utvrđivati vrijednost koju ima u tvrtkama, na svoje ime ili preko drugih osoba - rekao je Homen za B92. Mediji tvrde da Šarić također ima tvrtke u inozemstvu - Slovačkoj i Velikoj Britaniji.

Zadužio državu

"Gazda iz Pljevlja" sve to ne bi uspio da nije imao zaštitu političkih moćnika. Podgorički tjednik Monitor u svome je zadnjem broju od petka optužio crnogorskog premijera Mila Đukanovića da "otvoreno štiti jedan od najjačih narkoklanova u Europi... a potragu za Darkom Šarićem i njegovom grupom predstavlja kao napad na državu", jer je Đukanović poslovao sa Šarićem, što bi uskoro moglo potvrditi i pojavljivanje transkripata Šarićevih telefonskih razgovora u kojima se kriju svi detalji.

Đukanoviću je zbog svega toga, navodi podgorički tjednik, iz više zapadnih zemalja poručeno da se mora povući.


- - -
Dodatak:
Potpuno ista situacija je i u Hrvatskoj i Srbiji i BiH i diljem Balkana, jer CIA od ljudi stvara ovisnike i leglo kriminala. Kako god je 'Dyatonski sporazum' namjerno skovan da bude izvor novog rata, tako se kroz kriminal ovdje održava radna temperatura "bačve baruta" koja se po potrebi zafitilji kad masonima i domaćim izdajnicim odgovara za njihove potrebe.

Prisjetimo se onoga što je Josip Perković, big boss (veliki gazda) svih hrvatskih egzekutora, rek'o: "KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom bi svi udbaši i kosovci bili poubijani; sad je trenutak da nacionalisti izginu."
Poveznica: http://public.carnet.hr/dragotadic/list.php?ploca=Udba%B9i%20na%20djelu&redar=1&kreda=dokument&spuzva=sve...

 Podržavam ovo što kaže Večernji list.    Nisam za ovo što kaže Večernji list.

HINA, 2010-03-02 u 21:34:05 na vrh stranice

IZVJEŠĆE STATE DEPARTMENTA
'Opskrba drogom u Hrvatskoj se povećala'

Američki State Department objavio je godišnje izvješće o globalnim naporima u suzbijanju trgovine narkoticima, u kojem ukazuje na trend prebacivanja poslovanja meksičkih narko-kartela u srednju Ameriku i na Karibe, te na naglo povećanje prometa droge kroz Venezuelu za SAD, Europu i zapadnu Afriku u 2009., dok se RH spominje samo kao tranzitna zemlja na "balkanskoj ruti".

Hrvatska se u izvješću State Departmenta, kao i prijašnjih godina, spominje samo kao tranzitna zemlja na tzv. balkanskoj ruti krijumčarenja heroina i kokaina, čije vlasti "aktivno surađuju s američkim, europskim i regionalnim partnerima u suzbijanju krijumčarenja narkotika". Ističe se da su najznačajnije zapljene, osobito kokaina, vezane uz prijevoz morem, te kako "hrvatske vlasti procjenjuju da će se krijumčarenje opojnih droga putem kontejnerskog prometa povećati idućih godina".

"Prema raspoloživim pokazateljima, opskrba drogom u Hrvatskoj se povećala i postala raznolikija u zadnjih nekoliko godina. Te promjene su dovele do povećanja uprabe droga, osobito među mladima", navodi se u izvješću.

"Balkanska ruta" je prepoznata kao najkraći koridor trgovine drogom od istoka do zapadne Europe, a u posljednje vrijeme je postala ruta heroina i kokaina koji prolazi Hrvatsku prema zapadnoj Europi i sintetičkih droga koje se kreću od zapadnih, europskih proizvođača prema Bliskom istoku i Aziji, ističe se.

U izvješću se citiraju hrvatske vlasti, koje navode da ne postoji značajna proizvodnja opojnih droga u Hrvatskoj, a domaća proizvodnja je ograničena na pojedince koji uzgajaju marihuane za domaće tržište. State Department ocjenjuje da je zakonski okvir u Hrvatskoj odgovarajući za suzbijanje krijumčarenja i konzumacije narkotika, a posebno se ističe koordinirano djelovanje nadležnih ministarstva i službi u okviru Nacionalne strategije za borbu protiv zlouporabe opojnih droga (2006-2012) i Akcijskog plana o suzbijanju zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj (2009-2012).

Izvješće konstatira smanjenje zapljena različitih vrsta opojnih droga tijekom 2008. za 10 posto u odnosu na 2007. godinu, odnosno na 5,879 zapljena, a trend je nastavljen i u 2009. s padom za devet posto u prvih devet mjeseci na 4.158 zapljena. Krijumčarenje kokaina je u porastu posljednjih nekoliko godina, što se odražavalo u ukupnoj stopi zapljena, no u prvih devet mjeseci 2009., zapljene kokaina drastično su opale na samo pet kilograma, u usporedbi s više od 25 kilograma u istom razdoblju u 2008. U Hrvatskoj je ukupno zabilježeno 7.882 kaznenih djela povezanih s drogama u 2008., što čini 10,6 posto svih prijavljenih kaznenih djela u Hrvatskoj. Također se ističe da je 2008. Hrvatska potrošila 84 milijuna kuna za provedbu Nacionalne strategije i akcijskog plana, dok je u prvih šest mjeseci 2009. potrošila samo 30 milijuna kuna, uslijed smanjenja državnog proračuna zbog gospodarske krize.

State Department u istraživanju izdvaja Boliviju i Venezuelu, kao zemlje koje ne čine dovoljno na suzbijanju trgovine narkoticima. Za Boliviju se navodi da stvara povoljne uvjete za širenje proizvodnje droge, a za Venezuelu da premalo radi kako bi zaustavila pošiljke ilegalnih droga. Protok droge iz Venezuele u SAD, Europu i zapadnu Afriku naglo je povećan u 2009., navodi se u izvješću. State Department u izvješću optužuje Venezuelu za suradnju s narko-kartelima u Kolumbiji, ali ističe i potražnju za drogom u SAD-u kao važan dio problema.

U izvješću je također istaknuto da zapadna Afrika sada služi kao glavni koridor za kokain koji se konzumira u Europi i tržištima dalje na istok. Kao glavne zemlje proizvođači droga u izvješću se navode Afganistan, Bahami, Bolivija, Brazil, Burma, Kolumbija, Dominikanska Republika, Ekvador, Gvatemala, Haiti, Indija, Jamajka, Laos, Meksiko, Nigerija, Pakistan, Panama, Paragvaj, Peru i Venezuela.

Kao zemlje proizvođači kemikalija koje se koriste u proizvodnji droga navode se Argentina, Brazil, Kanada, Čile, Kina, Njemačka, Indija, Meksiko, Nizozemska, Singapur, Južna Koreja, Tajvan, Tajland, Velika Britanija i SAD.

Kao zemlje u kojima se zbiva najviše "pranja novca" od međunarodnog krijumčarenja narkotika, State Department nabraja 60 zemalja, uključujući Australiju, Austriju, Kanadu, Kinu, Cipar, Francusku, Njemačku, Grčku, Hong Kong, Indiju, Indoneziju, Iran, Izrael, Italiju, Japan, Latviju, Luksemburg, Nizozemsku, Rusiju, Španjolsku, Švicarsku, Tursku, Ukrajinu, Veliku Britaniju, SAD, Venezuelu i Zimbabve.

Za zemlje navedene u tim kategorijama američki Kongres može uvesti sankcije.


- - -
Dodatak:
A gdje su: CIA, masoni, interpol i ostali koji vrlo dobro znaju tko je tu tko i što je tu čije?

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

..., 2010-03-02 u 23:53:23 na vrh stranice

Hrvatska korumpiranija od najkorumpiranijih

Jan 14, 2009 at 02:15 PM

Prema najnovijoj analizi The Heritage Foundation, Hrvatska se našla na listi najkorumpiranijih država svijeta. Grubo rečeno, prema 116. mjestu na koje je ove godine rangirana prema Indexu ekonomskih sloboda za 2009. godinu, Hrvatska je korumpiranija od najkorumpiranijih država.

Gori i od najgorih
Tako se Hrvatska najvećim dijelom zbog sveprisutne korupcije našla iza Albanije, Ugande, Rumunjske, Mongolije, Namibije, Kolumbije, Kirgistana, Makedonije, Paragvaja, Kazahstana, Nikaragve, Gvatemale, Kenije, Tanzanije, Crne Gore, Libanona, Gane, Egipta, Tunisa, Azerbejdžana, Maroka, Pakistana, Jemena, Kambodže, Alžira, Zambije, Senegala, Mozambika i Benina.

Korumpirano dno Europe
Na listi od četrdeset i tri europske države, Hrvatska je na samom dnu korumpirane Europe, i to na trideset i osmom mjestu, pa je tako i susjedna Srbija u ovogodišnjem izvješću zauzela više rangirano mjesto od političkog Zagreba.

Prevelika državna administracija
"Velika slabost Hrvatske je preveliki Vladin aparat", stoji u izvješću. Smatra se kako Vlada, odnosno državna administracija jednostavno previše troši, što dodatno opterećuje hrvatski državni proračun.

Korumpirani sudovi
"Sustav sudova posebno je podložan korupciji, političkom miješanju i utjecaju i neučinkovitoj birokraciji", navodi se u dokumentu "Index ekonomskih sloboda za 2009. godinu".

Korupcija u carini
Korupcija, prema mišljenju stručnjaka i analitičara The Heritage Foundation, ugrožava i trgovinske slobode u Hrvatskoj, posebno korupcija prisutna u carinskom sustavu, a koju situaciju dodatno pogoršavaju i netransparentni propisi, koji se uz to često mijenjaju. "Neki dodatni poslovi carine, licenciranje uvoza za određene robe, netransparentnost i preopterećenost propisa i standarda, te carinska administracija koja je neučinkovita i moguće korumpirana, dodatno povećavaju troškove trgovine", stoji u dokumentu.

Monetarne slobode: Problem regulacije cijena
Posebnim problemom analitičari The Heritage Foundation smatraju i sustav u kojem hrvatska Vlada izravno utječe na politiku cijena u zemlji, što prema njihovom mišljenju dodatno ograničava ekonomske slobode, zbog čega je Hrvatska dobila posebno lošu ocjenu monetarnih sloboda.

Birokratizacija aparata
Birokratizacija aparata, smatraju analitičari, i dalje pogoduje korupciji, a onemogućava investicije i investitore koji bi bili voljni poslovati u Hrvatskoj. "Korupcija ostaje problem. Postoji čvrsti pritisak za povećanjem transparentnosti i ispunjavanja obveza o usvajanju zakona EU, normi i europske prakse".

Pravosuđe najugroženije korupcijom
"Promatrači vide pravosudni sustav kao najugroženiji korupcijom. Sustav sudova je neučinkovit, a opeterećenost sudova uzrokuje stanje u kojem se poslovni sporovi rješavaju godinama. Neki investitori insistiraju da se ugovori arbitražni postupak izvan Hrvatske", stoji u Indexu ekonomskih sloboda za 2009. godinu.

Problem piratstva i krađe intelektualnog vlasništva
The Heritage foundation u poglavlju o imovinskim pravima posebno naglašava problem piratstva i krađe intelektualnog vlasništva, posebno u vezi sa digitalnim medijima, što ostaje veliki problem u Hrvatskoj, i usprkos činjenici da je Sabor usvojio novi Zakon o zaštiti intelektualnog vlasništva.

Hrvatska nije "slobodna od korupcije"
Ipak, kroz cijelo izvješće, naglasak je stavljen na problem korupcije. Tako i u posebnom poglavlju izvješća "Sloboda od korupcije", gdje se naglašava kako problem korupcije u Hrvatskoj ostaje jedno od najvećih otvorenih pitanja u kojima još uvijek nije bilo značajnijih pomaka.

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

tajni suradnik, 2010-03-03 u 00:09:59 na vrh stranice

HRVATSKA MAFIJA DANAS DJELUJE DISKRETNO I DAJE LAŽAN UTISAK NE POSTOJANJA
HRVATSKA MAFIJA NIKADA MOĆNIJA

Onoga dana kada je obavještajno podzemlje sa svojim suradnicima u medijima Hrvatske, policiji, pravosuđu, politici i saboru RH - uspjelo dovesti tada glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog do podnošenja ostavke, Hrvatska mafija je pobijedila. Mafija je zakonski zaštićena. Naime, ista Račanova vlada koja je 2001. imenovala Ortynskoga glavnim državnim odvjetnikom, smijenila ga je samo nakon petnaest mjeseci rada. Sam Ortynski ponudio je ostavku sa izjavama da je mafija u samome političkome vrhu, te tako atakirao i onoga tko ga je postavio. Izazvao je šok u javnosti a mediji su ismijali njegove izjave po narudžbi većine političkih stranaka, obavještajnog podzemlja i vlasnika tih medija koji se udružuju protiv Ortynskog - Ivo Pukanić (Nacional) i Ninoslav Pavić (EPH), koji su na vrlo čudne načine postali medijski gospodari Hrvatske i stvorili utjecajne tjednike. Kada je Ortynski priznao nemoć pred saborom, zbog sve većih pritisaka, podmetanja i kriminalne hobotnice koja mu je od ureda pa nadalje, zatražio je ostavku rekavši da je mafija u samome vrhu. Mediji su mu postavili ultimatum da kaže tko je ta mafija, a on je samo pokazao kufere u kojima ima dokumente i dokaze koje nije iznio na vidjelo, jer su ga dovoljno ismijali i samo ostavlja dojam na javnost da zna sve, ali jednostavno političke volje protiv mafije nema i neće reći ono što ima kazati. Podnio je neopozivu ostavku pred Saborom, ali Sabor nije prihvatio njegovu ostavku, već da ne bi Sabor ispao gubitnik, donijeli su odluku da Sabor razrješuje Ortynskoga dužnosti državnoga odvjetnika.

Unatoč pokušaju medijske manipulacije javnost je shvatila da su glavni zaštitnici mafije u Hrvatskoj (a time i sudionici) dugo bili i ostali moćni pojedinci institucija: policije, sabora, pravosuđa, medija i POA-e (protuobavještajna agencija) i to od 1990. do 2000. godine. Oni pošteni ljudi unutar policije i tajnih službi boje se za posao i šute, jer tko se usprotivi radu kolega, bude degradiran ili premješten u drugi odjel. Od 2000. do 2006. samo su se zamijenili mafijaški klanovi i ništa bitno nije riješeno sve do danas. Početkom 2007. na temelju tajnih podataka zapadnih obavještajnih službi, može se reći da u Hrvatskoj postoji mafija, koja je dobro organizirana a daje lažni utisak ne postojanja zato što su rijetki vatreni obračuni na ulicama. To podrazumijeva da je mafija puštena da radi, samo da nema krvi po cesti: neka dilaju, reketare, švercaju, samo da je što manje ubojstava između klanova. Za svakoga ima mjesta, kao bossovi se prikazuju kriminalci i nasilnici koji služe zatvorske robije, a etiketirani su kroz crne kronike, unatoč tome što su pravi kriminalci i pravi mafijaši gangsteri, ljudi koji sjede u kavanama, restoranima, "ugledna gospoda" koja imaju različite poduzetničke objekte a služe ima samo za pranje novca. Takvi rijetko dobiju i prekršajnu prijavu.

Prema tajnom izvještaju CIA-e, danas je u Hrvatskoj stanje takvo da unutar policije ima 75% ljudi koji pripadaju podzemlju; u obavještajnoj službi SOA-i 10% (ali su vrlo opasni jer imaju uvid u osjetljive podatke); u pravosuđu 45%, u vojsci 15% = A PRIPADATI PODRAZUMIJEVA dojavljivati, prikrivati, pomagati te izvršavati. Novinari također igraju značajnu ulogu u kriminalnom svijetu, jer je dobar dio opredijeljen. Često ćete vidjeti kako određeni novinar konstantno otkriva kriminal, ali sa druge strane zastupa drugu kriminalnu skupinu, te time otkriva sebe da radi za nekoga iz podzemlja. Umjesto potpune neovisnosti, novinari su u većini politički opredijeljeni i svoje privatne stavove često nameću kao sustav vrijednosti, te time štete kvalitetnom informiranju građana. U Hrvatskoj je poznata novinarka Jasna Babić koja sastavlja enciklopediju o hrvatskoj mafiji, ali svoj mafijaški gang spominje u znatno smanjujućem tonu. Hrvoja Petrača opisuje kao nedužnog anđela koji je sasvim slučajno zaglibio među svijet koji nije njegov, za nju je on štoviše, ugledni gospodin. Bivša radnica Nacionala, sada Slobodne Dalmacije, ne može zaboraviti svome "kumu" kada ju je nahranio, pa mu je zauvijek zahvalna. U svojoj knjizi koja nema veze sa raskrinkavanjem organiziranog kriminala, već je mafija sponzorirala tu knjigu, između ostaloga optužuje bivšeg glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog da zastupa Sliškovu kriminalnu skupinu, zato što ovaj uzima neke pokajnike iz Sliškove grupe, a zapravo Ortynskom su svi jednaki i svi su trebali odgovarati za svoja djela. Nažalost bilo je krivo političko vrijeme, ali ni sada nije bolje. U tajnim spisima jedne jake obavještajne službe jasno je istaknuto da je Ortynski bio čovjek spreman za rušenje kompletne mafije, koja se nalazila u samom političkom vrhu, a koliki je imao pritisak na sebe, čudo je da je uopće izašao normalan i živ iz cijele situacije.

Naručitelji uništenja Radovana Ortynskog, su Hrvoje Petrač financijer kampanje Stjepana Mesića, a medij zadužen za difamiranje i klevete na račun Ortynskog je prvo Nacional na čelu sa Ivom Pukanićem ; a nakon što obavještajno podzemlje proširi paniku da će Ortynski iznijeti opasne istine po državni vrh, nakon Nacionala, priključuju se i ostali mediji, pogotovo Pavićevi: Globus, Jutarnji list, a i državni listovi poput Vjesnika, tada Slobodne Dalmacije, HRT-a. Mesić je preplašen da će se doznati kako je došao na vlast, a i svi ostali. Upitno moralni sdp-ovi ministri također nisu mirni. Ninoslav Pavić bi htio da se amnestira njegov ortakluk sa Ivićem Pašalićem, itd, te ih samo jedna stvar može spasiti - maknuti poludjelog državnog odvjetnika koji ima jedinstveni cilj - srušiti sami vrh piramide kriminala. Nacional koji je bio glavni protagonist sasipanja laži i kleveta na račun Ortynskog, je poznat po tome što ugledne kriminalce i mafijaše proziva uglednim biznismenima. Nacional tako na naslovnici prezentira srpskog "biznismena" Andriju Draškovića kao uglednog gospodina željnog investiranja u Hrvatskoj, unatoč tome što se istome sudilo za ubojstvo pripadnika Surčinskog klana, potom ga cijela javnost Srbije dovodi u vezu sa ubojstvo Željka Ražnatovića Arkana i svjetske obavještajne službe tretiraju novim kraljem balkanske opskrbe drogom. Osim njega i Hrvoje Petrač je ugledan poduzetnik, naravno jer je suvlasnik Nacionala i hranio je Pukanića kada ovaj nije imao za jesti; potom Ratko Knežević, Zvonimir Zubak, Denis Erceg itd, svi koji plate pa makar SOA ih evidentirala kao osobe bliske i dio podzemlja, biti će ugledna gospoda u Nacionalu, a onaj tko odbije platiti reket - biti će razotkriven poput Stanka Subotića Caneta. Da je pravne države taj tjednik ne bi postojao. Globus iako koketira sa politkom pre vidljivo, pa i prešućuje, cenzurira, ne prezentira mafijaše kao uglednu gospodu.

"Hrvatske vlasti nikad nisu htjele ozbiljan rat sa mafijom, shvatio sam i zašto." - bivši državni odvjetnik Radovan Ortynski

Uništenje Radovana Ortynskog bio je izravno državni interes, nacionalni interes u kojem je procijenjeno da će Ortynski svojim daljnjim radom iznijeti prljavosti na površinu koje moraju biti uništene ili dobro zataškane. Opasno bi bilo da javnost shvati tko je sve umješan u pljačke i zlodjela Hrvatske bliske prošlosti, te trgovinu drogom i ostalim švercom. Ortynskoga bi trebalo pošto poto zaustaviti u naumima koji su bili preopasni za politički vrh Hrvatske. Zašto? Kao i svugdje u svijetu nekada istina i nije poželjna pogotovo ako ta istina ima krakove koji sežu u same vrhove političke moći. Ortynskoga treba hitno degradirati, namjestiti mu propuste, ubaciti mu u krug ljudi drukere, koji će dojavljivati svaku odluku Ortynskog mafiji. Treba ga psihički slomiti jer samo je psiha moć, a to će obavještajno podzemlje uspjeti na način da će kroz medije odašiljati dezinformacije za rušenje Ortynskoga. Uopće nije važno što je istina a što ne, jer kada svaki dan u novinama osvaneš sa izmišljenim propustima i prozivkama kako radiš za mafiju, u javnosti će nastati konfuzija, a upravo to su postigli Hrvatski mediji zajedno sa podzemljem. Najzaslužniji u tome je već rečeno Nacional Ive Pukanića sa dezinformacijama hrvatskog kuma mafije Hrvoja Petrača (službeno poduzetnika), potom tada ravnatelja POA-e Franje Tureka i predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost i glavnog savjetnika predsjednika Mesića Željka Bagića. Miješali su se u sve postupke Ortynskoga i sami se bavili procjenama koga Ortynski bira za pokajnika, a koga će ozbiljnije teretiti, zašto hoće ovoga, zašto neće onoga. Pukanić je samo otpočeo medijski rat protiv Ortynskoga, nakon što je od tadašnjeg SZUP-a, sadašnje POA-e dobio materijale u kojima se vidi da je Ortynski osoba koju ne zanima što tko misli o njoj, već će hapsiti i Petrača a i Pukanića ukoliko nađe elemenata za bilo koje kazneno djelo. Zamislite, najveći medijski neprijatelji i konkurenti Ivo Pukanić i Ninoslav Pavić, postaju jedno tijelo po pitanju diskreditiranja Ortynskoga. Poznato je da je za vrijeme dok je bio istražni sudac 2000., Ortynski dao naloge tajnim službama za ozvučenje i nadzor nad: Hrvojem Petračem, Vladimirom Zagorcem, Gorankom Fižulićem, Ivom Pukanićem, Ratkom Kneževićem, Harisom Silajdžićem, Ninoslavom Pavićem, Ivićem Pašalićem, Radimirom Čačićem, te hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. Tadašnji šef POA-e koji je također dio hrvatskog podzemlja Franjo Turek, sve naloge za prisluškivanje koje je dobio prenio je osobama koje je dužan staviti pod nadzor. Dakle, čelni čovjek POA-e i glavni savjetnik predsjednika Željko Bagić tada su a i očito sada pripadnici Hrvatske mafije. Ortynskog nije zanimalo tko je iz čijega klana, nego ih je trebalo zavaditi i razotkriti. Sa prljavima ne možeš nego prljavo, a tome Ortynski nije bio dorastao, ili ako jeste, nije imao podršku.

"Potvrdilo se da je Hrvatska eldorado za kriminal i da mafija vlada u ovoj državi." - bivši državni odvjetnik Ortynski

Prilikom postavljanja Ortynskog za Glavnog Državnog odvjetnika, Ivica Račan (tadašnji premijer) bio je uvjeren u sposobnost Ortynskog i uistinu je vjerovao da će se Radovan Ortynski žestoko sukobiti sa kriminalom, ali kad je Račan vidio tko je sve na popisu i sačinjava tu hobotnicu mafije - preplašio se i podigao ruke od Ortynskog. Oni koji su osim Račana savjetovali da se Ortynskog imenuje za glavnog državnog odvjetnika, skoro su potpisali svoje vlastito samoubojstvo. Ortynski je etiketiran kao čovjek koji mnogo zna, koji se posvećuje poslu iz ljubavi, i voli istraživati sve od čega drugi bježe, ali će valjda znati nešto prešutjeti, zataškati i neće dirati u osinjake koji su od interesa države - uspostavlja se da je Ortynski lud čovjek, pomahnitali tužitelj koji ne bira koja je zvijer gora već spušta na zemlju mnogobrojne utjecajne političare, nedodirljive a opravdano sumnjive kriminalce. Kako za neke nema dokaze da ih zatvori, Ortynski im barem zagorčava život, na način da ih stalno poziva na razgovore, traži naloge za privođenja itd, pa i dolazi do nekih materijala koji će mu pomoći izgraditi širu piramidu kriminala. POA umjesto da mu pruži svu logističku pomoć, te mu osigura život, označila je Ortynskoga kao neprijatelja i sve njegove misli prenosila mafiji koja je znala na vrijeme sakriti dokaze koji bi ih ozbiljnije teretili za nedjela. Jedini grijeh Ortynskoga je što se okružio 90% nesposobnim ljudima koji nisu živjeli za ono što je on sam živio. I ne samo da nisu živjeli, već nisu bili dovoljno hrabri niti inteligentni da bi zajedno sa njim vodili bitku do kraja. Ne treba posebno isticati bivšega ravnatelja USKOK-a Željka Žganjera kojega je sam Ortynski postavio na svoju sramotu. Žganjer, kada je prestao biti ravnatelj USKOK-a automatski je otišao u odvjetnike i prihvatio biti pravni zastupnik, branitelj, odvjetnik Blaža Petrovića kojega je prije progonio. To nije samo sukob interesa i licemjerje, već prostitucija i pokvarenjaštvo.

HRVOJE PETRAČ iz zatvora vodi poslove....dok mu je zamjenik NIKICA JELAVIĆ, a sve ozbiljniji konkurent VINKO ŽULJEVIĆ KLICA

HRVOJE PETRAČ - Šef zagrebačke zločinačke organizacije koja se pod paravanom hotelijerstva i vinarstva bavila: iznudama, švercom droge, kave i duhana, te je pokušala uvesti novi način zarade u Hrvatsku = otimanje djece bogataša, dugo je bio nedodirljiv. Uživao je prijateljstvo i zaštitu između ostalog savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost i ravnateljem POA-e (protuobavještajne agencije koja se sad naziva SOA, središnja obavještajna agencija) - Željkom Bagićem, te Franjom Turekom koji su ga informirali i bili mu podređeni u svrhu "zaštite nacionalnih interesa". Povezivalo ga se s plaćanjem predsjedničke kampanje predsjednika Stipe Mesića što je Mesić odlučno odbacio, ali dokumenti stoje u SOA-i RH. Također, ovaj boss je osnivač NACIONAL grupe, tajni vlasnik tjednika koji je dobivao dugo vremena senzacije obavještajnog podzemlja, drmao je a i danas drma Hrvatskim medijskim prostorom. Nacional je raskrinkao Ivića Pašalića, Ninoslava Pavića (koji je također vlasnik skoro jedinog konkurenta Pukaniću EUROPAPRESS HOLDING-a i ostalu ekipu famoznih ortaka kako su se nakrali i potpisivali tajne ugovore kako prisvojiti najjače medije u Hrvatskoj, kao i iznijeti na tajne račune silna financijska sredstva dobivena od Hrvatske dijaspore za vrijeme rata. Sve je to obavljeno na prljav način i danas je Ninoslav Pavić predsjednik grupacije EPH koja je vlasnik utjecajnih tiskovina: Slobodna Dalmacija, Jutarnji list, Globus, Arena, Playboy. Pukanić nije sve to razotkrio zato što mu smeta nepravda u društvu, već iz tog razloga da bi nametnuo pravila svoga bossa, kojega je kroz policijske i pravosudne agonije dosljedno branio i umanjivao njegove kriminalne aktivnosti. Utjecajni obavještajci tvrde da je šteta što je Petrač osuđen samo zbog pokušaja otmice, jer o njemu postoje malo veći krim elaborati. No Pukanić je svo vrijeme Petrača prikazivao kao utjecajnog gospodarstvenika, mada je cijeli Zagreb sa okolicom znao tko je taj čovjek i čime se bavi. Kod Ive Pukanića se posluje jednostavno. Dadne na uvid biznismenu kompromitirajuće materijale i ucjeni ga. Ili daj keš ili ćemo ovo iznijeti u javnost. Poznato je da dobroj većini biznismena možeš naći prljavog rublja. Tako je Stanka Subotića Canea (crnogorskog biznismena/mafijaša) ucijenio sa kompromitirajućim tekstom, ali mu ovaj nije popustio. Cane se gadno prevario jer je doživio međunarodni progon na temelju Pukanićevih materijala, no da je platio, vjerojatno bi ga Pukanić u "Nacionalu" prozvao uglednim poduzetnikom. Isti taj Nacional je Andriju Draškovića, srpskog biznismena kojega nazivaju srpskim Escobarom, osuđenim za ubojstvo jednog pripadnika srpskog Surčinskog klana, čovjeka kojega se unosi kao jednog od organizatora likvidacije Željka Ražnatovića Arkana; čovjeka koji je pritvoren u Bariu zbog sumnje da je povjerenik Ruske mafije koji preko Italije unosi kokain i heroin - proglasio na naslovnici "Nacionala" - uglednim poduzetnikom. Osim njega i Hrvoje Petrač je ugledan poduzetnik, naravno jer je suvlasnik Nacionala i hranio je Pukanića kada ovaj nije imao za jesti; potom Ratko Knežević, Zvonimir Zubak, Denis Erceg itd, svi koji plate, pa makar ih SOA evidentirala kao osobe podzemlja, biti će ugledna gospoda u Nacionalu, a onaj tko odbije platiti reket - biti će razotkriven poput Stanka Subotića Caneta. No jedno je sigurno - Pukanić je na zakoniti način postao vlasnik Nacionala, dok je Ninoslav Pavić bio u zatvoru zbog ortakluka o pljački države, te je uspio dobiti golemi medijski prostor kojim reketari i određuje vrijednosti u društvu zbog kojih se u svijetu Hrvatska svrstala među najniže zemlje po slobodi medija. Pukaniću treba priznati razotkrivanje mnogih kriminalnih organizacija, ali i prikrivanje onih koje su ga vjerno podržavale.

Protuobavještajna agencija pod vodstvom Joška Podbevšeka ispitivala je smijenjenog šefa za nacionalnu sigurnost Željka Bagića i ravnatelja POA-e Franju Tureka o sudioništvu i zaštiti organiziranog kriminala, te navodima da je Bagić 2002. osobno otišao u Tursku, odnijeti novu putovnicu Hrvoju Petraču, s obzirom da mu je istekla važnost stare te da se nakon tog posla vratio u Zagreb s povećim iznosom u američkim dolarima. Predsjednik Stjepan Mesić je i na prve najave da bi Franjo Turek mogao biti smijenjen s mjesta šefa POA-e tvrdio da ta agencija radi dobro i da ne vidi zašto je smjena potrebna. Kada se nakon Turekove smjene obavljene pod pritiskom međunarodne zajednice i premijera Sanadera, razbuktala afera s prezentacijom o uhođenju šestorice hrvatskih novinara i bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića, predsjednik Mesić sam je javno napao Tureka izjavivši kako mu je u četiri oka rekao da su njegove optužbe protiv Ostojića i novinara usmjerene dodvoravanju HDZ-u. Predsjedniku Mesiću nije lako, mora odgovarati na pitanja javnosti, kako to da je njegov najmoćniji savjetnik Željko Bagić, na listi nepoželjnih u EU zbog sumnji u pomaganje odbjeglom Gotovini, te u stalnim kontaktima sa Hrvojem Petračem. Tako je u intervjuu za tjednik "Globus" izjavio da mu je Bagić kazao kako je u Petračevu kuću odlazio jer su njegova kćer i Petračev sin u ljubavnoj vezi. Međutim Mesić je uspio medije ušutkati da se bave sa porijeklom novca njegove kampanje, kao i upitno moralna prijateljstva sa Bagićem, Pukanićem i Petračom... Na primjedbu da je i on bio u vezi s Petračem, predsjednik Mesić odgovara kako se radilo o rođendanu Ive Pukanića, na kojem je predsjednik proveo pet minuta jer je tamo bio i Petrač, pa nije htio ostati više kako ga se ne bi povezivalo sa sumnjama koje se vežu uz Petrača. Prvu pravu ozbiljnu buru u javnosti, kad je riječ o sumnjama u veze kontroverznog tajkuna i predsjednika Mesića izazvalo je objavljivanje "Petračevih transkripata", koje su sastavili profesionalni pojedinci POA-e ali se ne zna na koji su način dospjeli zapravo ciljano poslani srbijanskom tjedniku "Nedeljni telegraf". Netko nije imao dovoljno povjerenja u hrvatske medije, pa je sve prebacio susjedima, jer su oni skandalozniji. Sve je skriveno od Hrvatske javnosti, a možda nam "Nedeljni telegraf" dostavi taj broj da javnost ne ostane bez informacija.

Sanader je namirisao ahilovu petu Mesića i krivo procijenio na koji će ga način u javnosti deplasirati, te dovesti na mjesto predsjednika nekoga od svojih ljudi. POA na čelu sa Joškom Podbovšekom u izravnom dogovoru sa Ivom Sanaderom odlučuje svim špijunskim metodama iz doba komunizma (zastrašivanje i ucjena), doći do informacija koje posjeduje novinarka Helena Puljiz, a koje bi mogle dosta reći o povezanosti Mesića sa Petračem. Primitivni agenti POA-e Mladen Frlan, Mario Puček i Marijo Bušić - uvjereni da će informacije dobiti silom, prijetnjama i iznudom, dobili su kontra produkciju - medijski skandal međunarodnog razmjera u kojoj je javnost saznala da se jednu novinarku zbog možebitnih informacija koje ima, skoro dovelo do sloma živaca. Sanader je oprao ruke od toga i kao gentlman rekao: da će provjeriti što se zaista dogodilo. Nedugo nakon medijskog pritiska, Podbovšek daje otkaz trojici agenata koje je tjednik "Globus" uslikao i razotkrio pred javnosti. Sanader se odlučuje i za smjenu Podbovšeka, a kao alternativa se pojavljuje čovjek koji će držati ravnotežu između Mesića i Sanadera - Tomislav Karamarko. Isplivale su, ali i brzo zataškane izjave Ruže Tomašić kako ima informacije o Sanaderovih 800.000 maraka, koje je primio kao mito od Miroslava Kutle, da bi uspostavili određene dogovore. To je sve ismijano. Ivo Sanader je i ismijao javnost kada je ispunio lažnu imovinsku karticu, odrekao se mnogih poštenih hdz-ovaca, da bi postavio podobne. Naravno ni SDP nije sasvim čist, naprotiv. Da ne bi ispalo kako samo HDZ krade, usprkos tome što je naveliko krao od devedesete pa do 2000, netom poslije su i u SDP ovci pokušali nadmašiti prijašnje lopove, te su tako skrivili pljačku: Riječke banke, brodogradilišta Viktor Lenac, te niz ostalih afera..., međutim ni njihovi šefovi policije u Splitu nisu bili čisti. Za Ranka Ostojića kojega sada žele postaviti na mjesto ministra unutarnjih poslova cijeli Split zna da je u vrijeme dok je bio u gradskom poglavarstvu zadužen za dodjele gradskih prostora na atraktivnim lokacijama, tražio 10 % za prostore i udijelio određene prostore rođacima. Ta prljava rabota je jako poznata SOA-i a u sve su umiješani bivši gradonačelnici Ivan Škarić a posebni maher za prljave stvari je Miroslav Buličić. Kada je Ostojić postao ravnatelj policije, na čelno mjesto u splitskoj policiji je postavio Serđana Guština koji je prije vremena vratio oduzetu vozačku dozvolu Željku Kerumu i zataškao prvi incident Kerumovih utrka po gradu. Potom je isti nakon smjene postao u Keruma direktor razvoja, a osim tih sprega, poznato je da je u privatne svrhe poslao kordon interventne policije da mu izbaci iz stana čovjeka koji je čekao sudsko rješenje za to.

MAFIJA SE U HRVATSKOJ NAGODILA S VLAŠĆU

OBAVJEŠTAJCI SOA-e IMAJU DOKAZE KOJI SKUPLJAJU PRAŠINU, DA JE U VRHOVIMA HRVATSKE POLICIJE I POLITIKE GLAVA HOBOTNICE.

"APSOLUTNO SVI SU UPETLJANI U SVAŠTA I KADA BI JAVNOST ZNALA DA ISTINA NIJE ONO ŠTO VIDE, NEGO JE POTPUNO GORA, NAROD BI DOŽIVIO KOLEKTIVNI ŽIVČANI SLOM, VALJDA JE ZATO SVE DRŽAVNA TAJNA TKO SE SA KIME DRUŽI, KUMUJE, SLAVI, TRGUJE. ŽALOSNO JE ŠTO I CIA ZNA DA JE SRBIJA ISPRED NAS PO PITANJU RUŠENJA KRIMINALA I KORUPCIJE IZ SVOJIH REDOVA. KOMEDIJA JE USKOK KOJI HVATA LJUDE ZA 50 kn, DOK SE ZEMLJA PLJAČKA. TREBAMO OPASNOG, HRABROG ALI SOCIJALNO OSJETLJIVOG LIDERA, A TOGA OVDJE NEMA!" - aktivni tajni agent SOA-e

"MLADEN BAJIĆ JE POLITIČKI DRŽAVNI ODVJETNIK KOJI ZNA ŠTO SMIJE, A ŠTO NE SMIJE, NA SLIKAMA SE UZ SANADERA SMIJEŠKA, A KADA SE UTJECAJNI POLITIČARI NAĐU NA METI ZBOG KORUPCIJE, ON IH NA NAGOVOR PREMIJERA AMNESTIRA I OKRENE PLOČU NA DRUGI VIDIKOVAC." - drugi aktivni tajni agent SOA-e

Spektakularno hapšenje zločinačke organizacije koje je dobrim djelom na sudu propalo zbog nedostatnih i neprihvaćenih dokaza

Mafija, što je to u Hrvatskoj? Naime, ne treba posebno isticati koliko je u ovoj državi ljudi preko noći postalo milijunerima i milijarderima bez ijednog osnovnog pokrića. Nikada ih to nitko nije niti pitao, a kako stvari stoje i neće jer idemo prema EU, apsolutno prljavog i opranog novca. Poznato je da se Vlada RH često zna pohvaliti kako smo puno ispred ostalih zemalja bivše Jugoslavije no da li je to uistinu tako, utvrditi ćemo činjenično. Neosporno je da su Srbija, Crna Gora i BIH, daleko ispred nas po cvatu kriminala, radikalnom primitivizmu, itd, međutim volja za borbu protiv mafije i kriminala u Srbiji je iznad Hrvatske. Srbi su luđi kriminalci, ali i još luđi borci protiv kriminala. Ne biraju se ni riječi ni sredstva. Primjeri koji to potvrđuju su vrlo konkretni: rušenje Zemunskog klana (najmoćnije srbijanske mafije sa mrežom od 1000 ljudi, kojoj je vlast dala srušiti kuće, neke i poubijati, te dobar dio zatvoriti), ubojstvo Arkana (sumnja se u političko ubojstvo najmoćnijeg gangstera bivše Jugoslavije), zatvaranje brojnih krupnih sudaca, predsjednika sudova, tajnih agenata, načelnika, odvjetnika, političara, te brojna hapšenja najnedodirljivijih bossova Srbije. U Srbiji je pokrenut postupak protiv Bogoljuba Karića (najbogatijeg Srbina koji je bio i izuzetno politički moćan, posjeduje vlastitu TV, banke, sveučilišta, hotele, građevinske kompanije, telekomunikacije). Tko se u Hrvatskoj usudio uhapsiti kojega tajkuna? Tajkuni koji su preko Caritasa i šverca došli do silnoga kapitala uživaju status gospodarstvenika.

JAVNOST JE OKUPIRANA PROŠLOSTI, A IZNUDE, KAMATARENJE, OTMICE, TRGOVINE DROGAMA, PROSTITUCIJA, GOSPODARSKI KRIMINAL, UBOJSTVA - CVJETAJU! AKTIVNI DJELATNICI SPECIJALNE POLICIJE SUDJELUJU U KAMATARENJU. - pripadnik SOA-e

"POTREBNI SU LJUDI NA VLASTI KOJI SU ŽEDNI ŽESTOKOG RATA SA MAFIJOM, SA KONKRETNIM CILJEVIMA, ODUZIMANJA IMOVINE I NOVCA TAJKUNIMA I DATI TA SREDSTVA OBIČNOM NARODU DA SE POKRENE, NO TO JOŠ TREBA ČEKATI MOŽDA PET GODINA. IMA TAKVIH LJUDI, JA ĆU IH OKUPITI I SPOJITI U JEDNO. MENE NE ZANIMA POLITIKA, ALI TREBA AFIRMIRATI LJUDE SA KONKRETNIMA DJELIMA I VIZIJAMA." - Toni Eterović

Hrvatski mediji uzdižu Hrvatskog državnog odvjetnika Mladena Bajića tvrdeći da je on zaslužan za pozitivnu prekretnicu u Hrvatskom državnom odvjetništvu. Mladen Bajić je zaradio bodove na političkim izvršenjima poput postupaka:"Lora", "Petrač", "Gotovina", Glavaš", što nikako nije mala stvar, te se može priznati kao zasluga, međutim tim postupcima je samo skrenuta pozornost sa ozbiljnog kriminala u zemlji koji je iz dana u dan sve razvijeniji. Split i Rijeka su glavni tranzicijski gradovi za šverc raznoraznih droga, između ostaloga i kokaina. Glavni državni odvjetnik bez pratnje šeće gradom, bezbrižan je, a i treba biti jer i kriminalci su u Hrvatskoj bezbrižni. Postupak protiv Petrača i družine je bacanje prašine u oči javnosti, jer otmica djeteta Vladimira Zagorca je najzadnje kriminalno djelo za koje Petrač treba odgovarati. Jeste li zaboravili hrvatskoga Al Caponea - Ivića Pašaća? Dok je on na slobodi, za sigurno smo sigurni kako pravna država ne postoji, niti se njoj teži od političkoga vrha. Oslobođen jer mu ništa nije dokazano, umjesto da su se svi potrudili kako tako zatvoriti ga i izvući odgovore gdje su pare, Hrvatska je izgubila jer, naravno nema dokaza, a za što ima dokaza u našoj državi, tko uopće radi na tim dokazima? Ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko, unatoč sve većim kompromitacijama svojih načelnika u podružnicama, poput splitskog Denisa Gudelja, nikakvu novu reformu unutar obavještajne zajednice nije proveo. Ima li ovlasti za micanje stranačkih ljudi iz te zajednice? Ima li hrabrosti? Nema, pa onda kome i čemu služi? Mesiću i Sanaderu a ne državi, jer nisu samo oni država. Npr. u Splitu se znaju kriminalni gangovi koji se bave organiziranim kriminalom, iznudama, reketom, pranjem novca, trgovinom drogama, prostitucijom. Mafija je u Hrvatskoj golema i svaka općina ima organiziranu bandu koja terorizira iznudama, reketom i bavi se drogom. U Splitu postoje tri snažna kriminalna ganga za koje zna i SOA RH Split, kao i policija, međutim djelatnici tih službi ne poduzimaju ništa iz razloga što su pojedinci i sudionici tih gangova, a drugi pojedinci se ne usuđuju kačiti sa kolegama, jer se boje da je taj kriminal odobren iz samoga političkoga vrha. Osim sve većeg broja teško bolesnih domovinskih branitelja, stiže nam i val izgubljenih razboljelih mladih generacija, koje umjesto da se zaposlilo i poradilo na njihovom životnom smislu, u ruke im je dana droga, da bježe od stvarnosti.

"POSTOJE TAJNI DOKUMENTI SOE RH DA JE OD POČETKA RATA DO DANAS, SAMO U SPLITU PET GLAVNIH NAČELNIKA POLICIJE ODREĐIVALO TKO ĆE BITI UHAPŠEN, A TKO ĆE SE BAVITI KRIMINALOM SA NJIHOVIM POKROVITELJSTVOM. TO SU BILI JOHAN CIPCI, MARKO BEKAVAC, RANKO OSTOJIĆ, SERĐAN GUŠTIN I AKTUALNI IVAN MERČEP."

Da ne bi ispalo da policija baš ništa nije napravila po pitanju rata sa kriminalom, možemo je pohvaliti da je blokirala otimanje djece bogatih (bogati su uvijek bili zaštićeniji od sirotinje), potom razbijanje skupine manjih narko krijumčara, makroa prostitucije, pljenidbe lažnih milijuna, ali ako je to neka ozbiljna lovina za državu u kojoj su uništena poduzeća, obitelji žive od sakupljanja boca po kontejnerima, droga na svakome koraku, reket, korupcija, onda je Hrvatska uspješna zemlja u borbi protiv kriminala. Tko je ikada postavio pitanje tajkunima da od svojih sto tisuća kuna pa nadalje potkrijepe dokaznim materijalima put do bogatstva.

RADOVAN ORTYNSKI: "JA SAM DOBIO OTKAZ, A ODVJETNIK ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE POSTAO JE VRHOVNI SUDAC RH."

Danas se ne smije ni pitati gdje se taj čovjek nalazi i kako živi. Nešto je bio napisao dnevnik 24 sata, ali svi drugi novinari koji postave to pitanje, naići će na neugodnosti. Proglašen je nesposobnim, ismijan i degradiran jer je dirao u sami osinjak. Počeli su s lažima da je batinao studente kao milicajac, pa se nanizao red izmišljotina da bi ga se srušilo, te su i uspjeli. Hrvatski Falcone danas živi od plaće supruge, možda dobivenih sudskih parnica, nezaposlen je i nije se uključio u Hrvatsku odvjetničku komoru, ne zbog toga što nema 5000 €ura za prijaviti se, već zato što je moral neprocjenjiv, a hrvatska mafija još dugo će Hrvatskom vladati dok ne dođu neki novi klinci slični Ortynskome. Jedno je sigurno - Hrvatska mafija je nikada moćnija i nema potrebe da se međusobno propucava na ulici kada posao cvijeta.

"IMAO SAM OZBILJNU NAMJERU RASTURITI HRVATSKO PODZEMLJE, ALI HRVATSKIM POLITIČARIMA TO NIJE BILO OD INTERESA."

"ODLAZIM SA OVOGA POLOŽAJA UZDIGNUTE GLAVE, A OVA DRŽAVA JE ELDORADO ZA ORGANIZIRANI KRIMINAL."

"MEDIJI SU ME KOMPROMITIRALI PO NALOZIMA SVOJIH NADREĐENIH, A ZNAMO KAKO SU TI NADREĐENI POSTALI VLASNICI ISTIH MEDIJA."

"NIJE MI BIO OMOGUĆEN PROFESIONALAN RAD, A TO SE VIDI SADA KADA JE OTKRIVENO TKO JE SVE RADIO U OBAVJEŠTAJNIM SLUŽBAMA I POLICIJI A JA SAM BIO PRISILJEN SURAĐIVATI SA TIM LJUDIMA..."

"NAŽALOST DRŽAVNI ODVJETNIK RH TREBA SLUŽITI POLITICI, JA TO NIKADA NI PO KOJU CIJENU NISAM HTIO. KADA U OVOJ ZEMLJI NE BUDE NEDODIRLJIVIH ONDA ĆEMO ZNATI ŠTO JE PRAVDA."

 Podržavam ovo što kaže tajni suradnik.    Nisam za ovo što kaže tajni suradnik.

WAZ, 2010-03-10 u 18:20:39 na vrh stranice

Poruke od kojih se ledi krv

Mafije i narkokarteli masakrima provode svoju vladavinu terora i ne ustručavaju se ni od napada na policiju. Rezanje glave kao svoj 'potpis' koriste meksički narkokarteli, a američka mafija dijelove tijela šalje obiteljima žrtve

ZAGREB - Odsijecanje glave kao mafijaška poruka najčešće je u ratovima među meksičkim narkokartelima. U prosincu 2009. svjetsku javnost sablaznila je vijest o šest odsječenih glava bačenih pred crkvu u Durangu na sjeveru Meksika. Bile su to glave petorice policajaca i okružnog tužitelja koje su prvo oteli, a potom su djelatnici komunalnog poduzeća pronašli njihove glave u plastičnim vrećicama. Prepostavljalo se da je to bila odmazda narkoklana Gulf čiju je desetoricu članova vojska ubila u studenome 2009. godine.

'Uzori' iz Meksika
No, odsijecanje glave nije strano ni nama geografski puno bližim mafijašima. Na meksičke mafijaške "uzore" ugledali su se u širem centru Beograda, gdje je pronađena odsječena glava 27-godišnjaka. Glava je danima stajala u crnoj vreći za smeće pored kontejnera. Odsijecanje glave nije strano ni mafijašima u islamskim zemljama. Rezanje dijelova tijela kao poruka zamijećeno je u SAD-u. Američka mafija tako siječe dijelove tijela, prste, uši i potom ih šalju obitelji žrtve.

Talijanske poruke
Kako poslati poruku, najbolje možda zna talijanska mafija. Otkinut jezik ili metak u usta znači da je žrtva "previše" govorila o stvarima o kojima je trebalo šutjeti. Sačma u lice poručuje da je ubijeni izgubio obraz, odnosno da je surađivao sa zakonom. Zahvat "incaprettamento", vezivanje nogu savijenih straga i grkljana, tako da žrtva sama sebe na kraju udavi, "zaslužili" su izdajnici ili oni koji prisvajaju dio plijena samo za sebe.


- - -
Dodatak:
Naši mafijaši te samo opljačkaju i ostave bez posla. Ubili su samo Paradžika, Barešića, Kraljević i još "neke", a prije toga su ubili Brunu Bušića i, također, još "neke". Za razliku od "demokratske mafije", podzemnu mafiju trenutno iz zatvora vodi Hrvoje Petrač, a Petračevi frendovi su bili Stjepan Mesić, Ivo Pukanić i još "neki" ...

 Podržavam ovo što kaže WAZ.    Nisam za ovo što kaže WAZ.

WWW.BLIC.RS, 2010-03-12 u 13:09:05 na vrh stranice

Ubijeni Simić imao dogovor s hrvatskom policijom
Simić bio u sukobu sa Jocićevim dilerima

12. 03. 2010. - 00:02h

Cvetko Simić (41), čije je izmasakrirano telo 8. marta nađeno u zagrebačkom jezeru Jarun, iz pritvora koji mu je određen dan nakon ubistva Ive Pukanića pušten je uz dogovor sa tamošnjom policijom, iako je kod njega nađena izvesna količina narkotika, saznaje 'Blic'.

Dogovor koji je Simić tada postigao sa pripadnicima hrvatskog MUP-a, a koji je najverovatnije podrazumevao "dostavljanje informacija", mogući je motiv njegovog ubistva.

Informacije o Simiću srpska policija je 23. oktobra 2008, dana kada je Pukanić ubijen, prosledila kolegama u Hrvatskoj.
- Poslali smo imena svih naših državljana za koje smo imali informacije da se bave kriminalom, a koji su se u određenim krugovima raspitivali o Ivi Pukaniću. Jedan od njih bio je i Simić. Uhapšen je dan posle atentata i pušten - kaže za 'Blic' izvor iz srpske policije.

Kakav je dogovor sa hrvatskom policijom sklopio Simić, nije poznato, ali se pretpostavlja da je kao jedan od vodećih narko-dilera na relaciji Srbija-Hrvatska dobio zadatak da "dostavlja informacije" o delovanju kriminalnih grupa. Saradnja uspostavljena sa hrvatskom policijom, koja sigurno nije odgovarala Simićevim suparnicima u poslu, zato nije isključena kao mogući motiv Simićevog ubistva.
- Simić je jak igrač, ozbiljan narko-diler koji je dugo u poslu i koji je imao jake veze, čak i u srpskoj policiji. Svojevremeno je jako uporište imao i kod jednog pripadnika kriminalističke policije MUP Srbije - kaže naš izvor.
On navodi da je takvu saradnju Simić očigledno pokušao da uspostavi i s policijom Hrvatske.

- Simić je u inostranstvu uspostavio jake veze sa lokalnim podzemljem. Ranije je sarađivao sa raznim našim kriminalnim grupama, ali je poslednjih godina otpočeo saradnju sa Lukom Bojovićem, koji mu je i venčani kum - kaže izvor 'Blica'. Luka Bojović, prema ranijim tvrdnjama predstavnika srpske policije, vođa je jedne organizovane kriminalne grupe u Srbiji. Ova grupe, prema podacima policije, trenutno pokušava da iz posla istisne suparničke ekipe i zauzme primat u trgovini drogom, u kojoj su im glavni konkurenti saradnici Sretena Jocića.

- Ispituje se da li je taj sukob doveo do Simićevog ubistva - kaže naš izvor.
Poslednjih godina likvidirano je 12 Jocićevih saradnika i trojica njegovih kumova: Uglješa Aranitović, Zoran Golub Čarlama i Srđan Miranović, za čije je ubistvo na 15 godina zatvora u Holandiji osuđen Miloš - Bata Petrović. Petrović je slovio za glavnog Jocićevog suparnika u narko-poslovima u toj zemlji, ali i za bliskog saradnika Luke Bojovića.

Klan povezan sa ubistvom Jorge

Kriminalni klan kome je pripadao Cvetko Simić srpska policija vezuje za nekoliko ubistava i pokušaje atentata na pripadnike i vođe suparničkih grupa.
Na meti tog klana, prema pretpostavkama policije, bili su Andrija Drašković, Zoran Nedović Šok i Branko Jevtović Jorga. Nijedan od tih zločina nije rešen. Na Andriju Draškovića je izvršen atentat 24. oktobra 2004. Jedan pripadnik njegovog obezbeđenja je ubijen, trojica ranjena, dok je Draškovića smrti spasao blindirani džip u kom se vozio. Zoran Nedović Šok, koji je u beloj knjizi o organizovanim kriminalnim grupama okarakterisan kao saradnik kriminalne grupe 'Amerika', preživeo je atentat iste godine, 29. jula, kada je na njega pucano iz vozila u pokretu. Šok je bio ranjen, a njegov telohranitelj je ubijen. Branko Jevtović Jorga (33) ubijen je krajem oktobra 2004. Nepoznati napadač prišao mu je na uglu ulica Njegoševe i Koče Kapetana u Beogradu i u njega ispalio pet hitaca.
- Sva trojica vezivana su za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. S druge strane, Luka Bojović bio je prijatelj sa Ražnatovićem i pripadnik njegove garde - kaže izvor 'Blica'.


- - -
Dodatak:
Podzemlje je uporište balkanske milicije i drotovi više vjeruju kriminalcima nego građanima. To potvrđuju brojni napisi u kojima se spominje udbaška policija hrvatske vlade, gdje se navode "podzemni suradnici".

Ova vijest "Karamarko: Sa Srbima idemo u rat protiv mafije", kao i brojne prije, potvrđuju zašto u Domovinskom ratu nije bilo kolaboracionizma i izdaje. Zato se mnogi s pravom pitaju: postoje li uopće hrvatski "intelektualci"? Toj šutnji o istini u Domovinskom ratu se pridružio i kler pa zato i nemam nikakvog optimizma o ovoj banana državi u kojoj nas - Tuđmanovom prevarom - vode udbaši, kolaboracionisti i petokolonaši. Na trodiobu vlasti nemam što biti ljut jer su oni i zagovarali "građanski - petokolonaški" rat, a predsjednik Hrvatskog sabora je otvoreno rekao da nas u Domovinskom ratu nisu napali Srbi ...

 Podržavam ovo što kaže WWW.BLIC.RS.    Nisam za ovo što kaže WWW.BLIC.RS.

abC, 2010-03-15 u 13:55:55 na vrh stranice

Hrvatska policija je Simićvo ubojstvo namjerno prikazala kao mafijaški obračun i poruku od koje se "ledi krv", a istina je ipak drugačija. Jer, prema informacijama iz srbijanskih obavještajnih krugova, ubijeni Cvetko Simić mogao je biti nezgodan svjedok o stvarnim organizatorima i naručiteljima ubojstva Ive Pukanića. Čini se kako je upravo Simić bio taj koji je povezivao stvarne naručitelje, organizatore i izvršitelje Pukanićevog ubojstva. Za Simića je, izgleda, bilo pogubno to što je preko njega trag u slučaju Pukanić vodio izravno do Andrije Draškovića, srbijanskog narko-bossa i bliskog suradnika Mile Đukanovića te Stanka Subotića Caneta. A preko Draškovića, trag do organizatora Pukanićevog ubojstva vodio bi natrag u Hrvatsku. Sama činjenica da je Simić ubijen u Zagrebu, daje prednost "miliciji" jer nadležnost za operativnu istragu Simićevog ubojstva potpada pod Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske i sigurnosno obavještajne službe u Hrvatskoj.

Suđenje za ubojstvo Ivane Hodak je lakrdija i sramota za trodiobu vlasti pa sve ovo oko suđenja za ubojstvo Ive Pukanića je samo nastavak terora policijske države, kakvu nam nameću masoni i ex-udbaši.

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

qwert, 2010-03-17 u 20:43:56 na vrh stranice

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/59813/Voljeli-ga-i-Tudman-i-Mesic-a-sada-i-Josipovic.html

 Podržavam ovo što kaže qwert.    Nisam za ovo što kaže qwert.

Hina, 2010-03-25 u 21:55:55 na vrh stranice

ŠIŠLJAGIĆ KARAMARKU:
Kakve crne tajne znate o Sanaderu i Faberu?

Predsjednik HDSSB-a, saborski zastupnik i osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić pozvao je na konferenciji za novinare ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka da javnosti objasni "kakve to crne tajne zna o Sanaderu i Faberu zbog čega oni, kako je izjavio ministar, moraju strahovati", pri čemu je istaknuo da je to i po zakonu dužan učiniti.

Ujedno, rekao je Šišljagić, "pozivamo i državno odvjetništvo i USKOK da utvrde o kakvim se to skrivenim istinama radi". Istaknuo je kako je "više nego očito da je Ivo Sanader glava hobotnice, a Vladimir Faber poslušnik koji je odrađivao političke naloge svojeg nalogodavca".

Također je rekao kako bi "spomenutoj dvojici koju je ministar Karamarko javno prozvao da moraju strahovati od istine dodao i državnog odvjetnika Mladena Bajića" te da "oni zajedno čine trolist koji zaslužuje temeljitu istragu".

'Hrvatskoj može zavidjeti Cosa Nostra'

Nelogičnim je među ostalim ocijenio što je "Vladimir Faber i nakon Karamarkove izjave o njemu i dalje državni tajnik u MUP-u".

Predsjednik Glavnog odbora HDSSB-a i osječko-baranjski dožupan Dinko Burić je rekao da je Hrvatska, nažalost, "postala zemlja u kojoj caruje tako dobro organizirani kriminal na kojem bi joj pozavidjeli i kolumbijski narkokarteli ali i Cosa Nostra". Pozvao je ministra Karamarka da javnosti "hitno podastre sve podatke o nedorečenim optužbama protiv bivšega hrvatskog premijera Ive Sanadera i bivšeg čelnika policije Vladimira Fabera".


- - -
Dodatak:
Na Balkanu ništa nova ...

 Podržavam ovo što kaže Hina.    Nisam za ovo što kaže Hina.

Hrvatska radiotelevizija, 2010-04-12 u 21:30:00 na vrh stranice

Kokainski klan sprema atentat na Tadića?

Zbog priprema kokainskog klana Darka Šarića za odmazdu i likvidaciju visokih srbijanskih dužnosnika, zaštita pojedinih dužnosnika, uključujući i predsjednika Borisa Tadića, podignuta je na najvišu razinu, izjavio je Hini državni tajnik srbijanskog ministarstva pravosuđa Slobodan Homen. Kazao je kako su operativni podaci potvrdili postojanje više planova za likvidaciju nekih dužnosnika.

Riječ je o nekoliko čelnika srbijanskog ministarstva unutarnjih poslova, državne sigurnosne agencije BIA-e te najviših državnih dužnosnika. Plahovi su obuhvaćali snimanje kuća u kojima oni žive te praćenje njihovih najbližih suradnika i bliskih prijatelja, kako bi se utvrdio njihov uobičajeni dnevni raspored i plan kretanja. Posebno je znakovito da se prijetnje upućuju predsjedniku Tadiću koji je, prema shvaćanjima pripadnika zločinačkih struktura glavni nositelj borbe protiv organiziranog kriminala, rekao je Homen.

Prema informacijama srbijanskih službi, postojali već razrađeni planovi za likvidaciju nekoliko ljudi uključenih u istragu protiv Šarićevog klana i najviših državnih dužnosnika te da su u pojedinim lokalnim novinama uočeni tekstovi koji su u sebi sadržali i šifrirane poruke putem kojih su upućivane prijetnje. Plan je predviđao da nekoliko plaćenih ubojica, koji borave u Beogradu, a porijeklom su iz Crne Gore, ubiju one koji su označeni kao najveća smijetnja i prepreka opstanku te narko-mreže u regiji.

Homen je podsjetio je da je najznačajnija akcija protiv organiziranog zločina u 2009. bila Balkanski ratnik, u kojoj je zaplijenjeno više od dvije tone kokaina i razbijena jedna od najvećih međunarodnih zločinačkih skupina koja je opskrbljivala europsko tržište. Sigurnost državnih dužnosnika bila je, po riječima Homena, dodatno ugrožena razotkrivanjem tog klana koji predvodi Darko Šarić.
Za njim je raspisana je međunarodna tjeralica.

 Podržavam ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.    Nisam za ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.

Hrvatska radiotelevizija, 2010-04-21 u 23:45:16 na vrh stranice

Iza Pukanićeva ubojstva stoji hrvatski ministar unutarnjih poslova

Sreten Jocić u nastavku iznošenja svoje obrane u povodu optužbe da je organizator ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića, izjavio je da iza Pukanićeva ubojstva stoji hrvatski ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Motiv hrvatske vlasti i Karamarkov jest da se ubojstvo Pukanića nikad ne riješi i da se izveze u Srbiju, kazao je Jocić te ustvrdio kako bi tužitelj trebalo znati koji su motivi Hrvatske za to.

Na upit predsjednika sudskog vijeća Vladimira Vučinića odakle optuženiku tvrdnja da je uhićen na temelju crnogorsko-hrvatske informacije da može ugroziti sigurnost srbijanskog predsjednika u interesu crnogorsko-hrvatsko-albanske mafije, Jocić je kazao kako su ljeti 2009. srbijanski mediji objavili vijest o tome. Po Jocićevim riječima, mediji su prenijeli i da je Tadića o ugrozi njegove sigurnosti obavijestio Stjepan Mesić, nakon čega su se susreli ministri unutarnjih poslova dviju zemalja, Karamarko i Ivica Dačić, a potom i državni odvjetnici, nakon čega je on uhićen.


Teške optužbe protiv drugih visokih dužnosnika

Jocić je također ustvrdio kako je iza Mesićevih izbornih kampanja stajao Albanac Muharemi te transnacionalna kriminalna obitelj braće Osmani. Govoreći o boravku u zatvoru u Nizozemskoj, Jocić je kazao kako su ga ondje posjećivali dužnosnici NATO-a i Europske unije i tražili od njega obavijesti o haškim optuženicima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću kako bi mu zauzvrat omogućili smanjenje kazne.

Tijekom obrane Jocić je izvodio pravi show tijekom kojega je gestikulirao, nasmijavao publiku, redom sve optuživao. Sudac ga je stalno opominjao, no to nije pomagalo. Njegov odvjetnik Zdenko Tomanović sam je priznao kako nije pristaša takvih optužbi i suđenja izvan sudnice. Na nekoliko uzastopnih upozorenja suca da Jocić izlaganjem teško optužuje visoke inozemne političke dužnosnike te da u izlaganju mora poštovati dostojanstvo svih dužnosnika u Srbiji i inozemstvu, Jocić je kazao kako je svjestan toga te da ne bi to činio da ne namjerava to i dokazati.


Karamarko: Nikakvi politički dogovori

Hrvatski ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko odbacio je optužbe s beogradskog suđenja, kazavši da Sreten Jocić nije uhićen na temelju policijsko-političkog dogovora Hrvatske i Srbije. Nikakvih političkih dogovora nije bilo na tu temu i na tom slučaju i mislim da je to logična reakcija onog tko je optužen za tako nešto, kazao je Karamarko u razgovoru za emisiju Dossier.hr.


Mesić: Podmetanje ustašoida

Bivši predsjednik Stjepan Mesić oštro je odbacio optužbe s beogradskog suđenja. Ja nikad za obitelj Osmani nisam čuo, osim da su to pokušali podmetnuti neki ustašoidi u Hrvatskoj. To je njih nekoliko koji pokušavaju zagaditi politički prostor ne samo u Hrvatskoj nego i daleko izvan Hrvatske, istaknuo je Mesić.


Uobičajena je taktika diskreditiranja tijela

Glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec rekao je da su sulude optužbe da iza ubojstva Pukanića stoji hrvatski ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Sulude su optužbe da ministar Karamarko stoji iza ubojstva Pukanića i da je postupak protiv Jocića politička zavjera, rekao je Hini Borovec.

Uobičajeno je, smatra Borovec, da pripadnici kriminalnog miljea, posebice organiziranog, pribjegavaju taktici diskreditiranja tijela (policija i pravosuđe) koja protiv njih vode postupak ili su započela njihov progon te da žele kao nezakonite ili neutemeljene prikazati dokaze koje ih terete.


- - -
Dodatak:
Ne govori Jocić samo tako, bezveze. Ima i on svoje ljude koji prikupljaju informacije, uz ostalo, pa se Jocina priča uklapa u ono što režimski mediji ne žele objaviti. Mesić i Karamarko su krakovi pri samoj glavi režimske hobotnice. Ta režimska hobotnica (ili demokratska hobotnica ili pak narodna - sve bi išlo pod znakovima navoda) odrađuje svoju plaću za aktualni imperij i... to je to.

 Podržavam ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.    Nisam za ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.

abC, 2010-05-25 u 10:39:09 na vrh stranice

http://www.secretsocietycentral.com/tajna_drustva/obavijeni-tajnom-kineske-trijade/
http://www.aplauz.net/index.php?option=com_content&task=view&id=84&Itemid=194

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

abC, 2010-06-02 u 14:19:10 na vrh stranice

U Hrvatskoj ZNA SE tko su žrtveni jarci HDZ-ove oligarhije: Vladimir Zagorec i Damir Polančec.
A nu slučajnosti: u isto vrijeme se i u Srbiji se oduzima imovina narko-bossovima kao i dijelu oligarhije.
Prije smo ovaj prostor zvali Jugoslavija, a danas - Zapadni Balkan?!?!

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

..., 2010-08-20 u 20:07:02 na vrh stranice

Oni su pljačkali ovaj narod

Afera Hypo

Ivo Sanader
Ivić Pašalić
Vladimir Zagorec
Božidar Kalmeta
Ivan Šuker
Tomislav Karamarko
Ivan Jakovčić
Stevo Žufić
Milan Bandić
Branimir Glavaš
Miomir Žužul
Zlatko Mateša
Franjo Gregurić
Ninoslav Pavić - Europapress holding (EPH)
Ivica Todorić - Agrokor
Robert Ježić - DIOKI
Bruno Orešar - Hoteli Novi
Jako Andabak
Tomislav Horvatinčić
Goran Štrok
Mićo Carić
Anto Nobilo
Božo Jusup
Zdenko Zrilić
Miroslav Kutle
Hrvoje Petrač
Ivan Čermak
Neven Barać
Radojka Olić
Krešimir Starčević
Igor Kodžoman
Zoran Sikirica
Mia Mihovilović
Željko Žužić
...

PVN Zagreb d.o.o.; 10 milijuna eura
Skiper Hoteli d.o.o.; 158,4 milijuna eura
Borik d.d.; 64 milijuna eura
Punta Skala d.o.o.; 129,6 milijuna eura
Memento d.o.o.; 16,7 milijuna eura
Hoteli Novi d.o.o.; 32,6 milijuna eura
Consultants Grupa d.o.o.; 124,4 milijuna eura
Grupa Jadranski Luksuzni Hoteli; 38,9 milijuna eura
Jadran-Produkt d.o.o.; 11,3 milijuna eura
Euro Mall d.o.o.; 24,6 milijuna eura
L.H. Investments d.o.o.; 35,4 milijuna eura
Mediteran Ulaganja d.o.o.; 8,4 milijuna eura
Hvar Građenje d.o.o.; 13,4 milijuna eura
Petar Matić; 7,5 milijuna eura
Hoteli Novi d.d.; 13,4 milijuna eura
PZ ulaganja d.o.o.; 10,4 milijuna eura
Alpe-Adria Projekt d.o.o.; 18,8 milijuna eura
TERRA d.o.o.; 4 milijuna eura
Istrabenz, holdinska družba d.d.; 7,1 milijuna eura
DONA trgovina d.o.o.; 9,3 milijuna eura
Farma Šenkovec d.d.; 5,4 milijuna eura
Velox d.o.o.; 6,1 milijun eura
Stella Gradnja d.o.o.; 3,7 milijuna eura
Jadranski razvoj d.o.o.; 1,5 milijuna eura
Molteh d.o.o.; 9,3 milijuna eura
Hotel Split d.d.; 33,6 milijuna eura
Duga Uvala projekt d.o.o.; 6,3 milijuna eura
Amfora Maris d.o.o.; 5,4 milijuna eura
Consultants Holiday d.o.o.; 1,6 milijuna eura
Vladimir Zagorec; 0,7 milijuna eura
Civitas Nova d.d.; 2 milijuna eura
Hotel Miramare d.o.o.; 9,9 milijuna eura
Hoteli Punat d.d.; 2,2 milijuna eura
Trgovački centar Agram d.o.o.; 4,3 milijuna eura
Argentum d.o.o.; 5 milijuna eura
Naronaplast d.o.o.; 3,1 milijuna eura
Rezidencija skiper d.o.o.; 58,6 milijuna eura
Nautica Hotels & Resorts; 18,8 milijuna eura
Agroholding d.o.o.; 23,6 milijuna eura
Zdenko Lučić
Dražen Lučić
TUO Posejdon Makarska
SL Makarska
Helios ltd.
Poslovni park Zagreb d.o.o.; 85,7 milijuna eura
Plodine d.d.; 57,4 milijuna eura
Brodospas d.d.; 55,4 milijuna eura
Aluflexpack d.o.o.; 54,6 milijuna eura
Neva Kerum d.o.o.; 34,9 milijuna eura
AB Maris Tours d.o.o.; 31,6 milijuna eura
Tehnika d.d.; 27,9 milijuna eura
Dioki Holding AG; 20,5 milijuna eura
Dina Petrokemija d.d.; 18,2 milijuna eura
Osjek Koteks d.d.; 18 milijuna eura
Europapress Holding d.o.o.; 17,6 milijuna eura
Maestraltours d.o.o.; 17,4 milijuna eura
Podravka d.d.; 16,3 milijuna eura
Dioki Organska Petrokemija d.d.; 15,3 milijuna eura
Darija d.o.o.; 14 milijuna eura
Zavala Invest d.o.o.; 13,8 milijuna eura
Graditelj Invest d.o.o.; 12,9 milijuna eura
Tim 90 d.d.; 12,2 milijuna eura
Brodomerkur d.d.; 12,1 milijuna eura
Saponia d.d. Osijek; 11,6 milijuna eura
Finvest Corp d.d.; 11 milijuna eura
Plac Projekt d.o.o.; 10,7 milijuna eura
Euroline d.o.o.; 10 milijuna eura
TLM Tvornica lakih metala d.d.; 8 milijuna eura
Maraska d.d.; 6 milijuna eura
Porto Mariccio Marina d.o.o.; 5,5 milijuna eura
Adriatic d.d.; 4,7 milijuna eura
Riviera Poreč d.d.; 30,9 milijuna eura
Agrokor d.d.; 30,2 milijuna eura
Ivica Todorić; 28 milijuna eura
Dubrovnik Babin Kuk d.d.; 24,1 milijuna eura
Peskera Imperijal d.o.o.; 5,2 milijuna eura
Lipovac d.o.o.; 4,1 milijuna eura
Marina Dalmacija d.o.o.; 3,8 milijuna eura
Marina Borik d.o.o.; 3,5 milijuna eura
Projekt Odra Centar d.o.o.; 2,8 milijuna eura
Projekt Bibinje d.o.o.; 2,4 milijuna eura
Rabac d.d.; 2 milijuna eura
Zlatni otok; Darko Gloub; 1,4 milijuna eura
Dubravko Kohek; 2,1 milijuna eura
Hoteli Novi d.o.o.; 71,6 milijuna eura
Hotel Excelsior d.d.; 5,6 milijuna eura
Euro M d.o.o.; 8,5 milijuna eura
Egzedra d.o.o.; 5,6 milijuna eura
Audio vizualne atrakcije d.o.o.; 2,3 milijuna eura
Nova Đakovčanka d.o.o.; 4,2 milijuna eura
GP & Partners - Energana d.o.o.; 3,4 milijuna eura
Bijela Kuća d.o.o.; 3,3 milijuna eura
KIO keramika d.o.o.; 3,4 milijuna eura
Đakovština d.d.; 10 milijuna eura
Aliquantum ulaganja d.o.o.; 4,6 milijuna eura
Željezara Split d.d.; 2 milijuna eura
Goran Štrok; 0,9 milijuna eura
Auro card d.o.o.; 1,6 milijuna eura
Kemoboja Plus d.o.o.; 1,5 milijuna eura
Consultants Grupa d.o.o.; 0,6 milijuna eura
Cavarusic d.o.o.; 0,6 milijuna eura
Caste Gradnja d.o.o.; 3 milijuna eura
Izgradnja d.o.o.; 4,3 milijuna eura
Vinka d.d.; 13,2 milijuna eura
MEG d.o.o.; 2 milijuna eura
Grič Petrol d.o.o.; 1,6 milijuna eura
Termotehničke instalacije d.o.o.; 2,4 milijuna eura
Livade d.o.o. u stečaju; 1,3 milijuna eura
Drava International d.o.o.; 7,5 milijuna eura
Dimar d.o.o.; 1,5 milijuna eura
Retabl d.o.o.; 4 milijuna eura
Emanita d.o.o. u stečaju; 1,7 milijuna eura
Mladik d.o.o.; 1,9 milijuna eura
PAN Papirna industrija d.o.o.; 30,8 milijuna eura
Meldi d.o.o.; 2,3 milijuna eura
Klobučar d.o.o.; 2,6 milijuna eura
Daruvarska Pivovara d.o.o.; 2,2 milijuna eura
Alpos d.d.; 0,6 milijuna eura
Glas Istre d.o.o.; 2,6 milijuna eura
Rast Građenje d.o.o.; 1,2 milijuna eura
Mikena d.o.o. za ugostiteljstvo; 2 milijuna eura
Simplex d.o.o.; 1,6 milijuna eura
Marijan Filipović; 1,4 milijuna eura
Monter Projekt d.o.o.; 4,2 milijuna eura
IGM Tounj d.d.; 1,1 milijuna eura
Smuđ Invest; 1,2 milijuna eura
Heres d.o.o.; 1,3 milijuna eura
Stan d.o.o.; 1,3 milijuna eura
Meteor d.d.; 1,2 milijuna eura
Slavona d.o.o.; 2,2 milijuna eura
Opeka d.o.o.; 2,6 milijuna eura
Dona trgovina d.o.o.; 0,1 milijuna eura
ABN tvornica ulja d.o.o.; 3,4 milijuna eura
Poljoprerada d.d.; 2,2 milijuna eura
Paner Produkt d.o.o.; 1,2 milijuna eura
Metalprodukt d.o.o. u stečaju; 2,8 milijuna eura
Panonija d.d. u stečaju; 3 milijuna eura
Stella Gradnja d.o.o.; 1,2 milijuna eura
Hotel Bellevue d.d.
Uniqul Jet d.o.o.
Hotel Dubrovnik Palace d.o.o.
Hotel Bonavia usluge d.o.o.
Hotel Miramare d.o.o.
Adrial d.o.o.; 1,7 milijuna eura
Mustafa Delalić; 0,1 milijuna eura
Hoteli Punat d.d.; 1,2 milijuna eura
Krajcine d.o.o.
MBM Gradnja d.o.o.
Novi Žitar d.o.o.; 6,1 milijuna eura
TLM d.d.; 8,2 milijuna eura
Tvornica oplemenjenih folija d.d.
Farma Šenkovac d.d.; 4,4 milijuna eura
Agroslavonija; 3 milijuna eura
Osječka tvornica kože d.d. u stečaju; 2,4 milijuna eura
Požeško Slavonska Županija; 8,1 milijuna eura
Air Adriatic d.o.o.; 1,5 milijuna eura
MIO Metalska industrija d.d.; 4,2 milijuna eura
Podravsko gospodarstvo d.o.o.; 5,7 milijuna eura
MGT d.o.o.; 3,6 milijuna eura
Hitkomerc d.o.o.; 2,8 milijuna eura
Auto Otok d.o.o.; 1,4 milijuna eura
Optimum Famus d.o.o.; 1,1 milijuna eura
Pavusin d.o.o.; 6,2 milijuna eura
Otokar Keršovani d.o.o.; 0,8 milijuna eura
Alcro d.o.o.; 1,6 milijuna eura
Census d.o.o.; 17,8 milijuna eura
Erdutski vinogradi d.o.o.; 10,3 milijuna eura
Hana Podgorac d.o.o.; 1,4 milijuna eura
TIM Sport d.o.o.; 1,2 milijuna eura
Poljoprivredno poduzeće Orahovica d.d.; 5,5 milijuna eura
Petrokov Dubrovnik d.o.o.; 0,6 milijuna eura
Cepetic; 0,6 milijuna eura
Zadom Zagreb d.o.o.; 0,6 milijuna eura
CCS ulaganja d.o.o.; 26,4 milijuna eura
Herbos d.d.; 6,9 milijuna eura
Razvitak d.o.o.; 4,1 milijuna eura
Paralela d.o.o.; 3,8 milijuna eura
K.T. Tehnogradnja d.o.o.; 3,5 milijuna eura
Adriadrvo d.o.o.; 2,1 milijuna eura
Sveti Rok d.o.o.; 2,5 milijuna eura
Vendicija d.o.o.; 2,3 milijuna eura
Scat-Ing d.o.o.; 1,7 milijuna eura
Zlathariakom d.o.o.; 1,5 milijuna eura
GFK 91 d.o.o.; 1,4 milijuna eura
GP & Partners Industrija škroba d.o.o.; 0,5 milijuna eura
Fost Novi d.o.o.; 1,3 milijuna eura
Finvest Corp; 7 milijuna eura
Austrograd d.o.o.; 15,1 milijuna eura
Umag Gradnja d.o.o.; 0,4 milijuna eura
Promet d.o.o.; milijun eura
Bože Krce; Osijek Koteks d.d.; 36,8 milijuna eura
Konstruktor Inženjering d.d.; 30 milijuna eura
Viadukt d.d.; 28,5 milijuna eura
Agrokor d.d.; 24,1 milijuna eura
Pevec Zagreb d.o.o.; 23,4 milijuna eura
Graditelj Invest d.o.o.; 21,9 milijuna eura
DINA Petrokemija d.d.; 15,7 milijuna eura
Europapress Holding d.o.o.; 14,5 milijuna eura
Gruber d.o.o.; 12,6 milijuna eura
Arenaturist d.d.; 12,3 milijuna eura
Dubrovnik Babin Kuk d.d.; 12,1 milijuna eura
Plodine d.d.; 11,7 milijuna eura
Coning Inženjering d.d.; 11,4 milijuna eura
Aluflexpack d.o.o.; 11,2 milijuna eura
Natura Agro d.o.o.; 11 milijuna eura
Meteor privatno partnerstvo Alfa; 11 milijuna eura
Plamen International d.o.o. Požega; 10,3 milijuna eura
DIOKI d.d.; 9,9 milijuna eura
KONZUM d.d.; 9,7 milijuna eura
Transadria; 9,2 milijuna eura
Eurocable Group d.d.; 9,1 milijuna eura
Saponia d.d.; 8,4 milijuna eura
Meteor Grupa d.o.o.; 8,1 milijuna eura
Metalska industrija Varaždin d.d.; 7,5 milijuna eura
Kerum d.o.o.; 6,6 milijuna eura
Magma d.d.; 6,3 milijuna eura
Tadić Anica - Marić B.A.U. Trgovački obrt; 4,6 milijuna eura
Brodomerkur d.d.; 4 milijuna eura
Kandit premijer d.o.o.; 3,9 milijuna eura
Maraska d.d.; 3,8 milijuna eura
Eurovoće Zadruga; 3,7 milijuna eura
Safir d.o.o.; 3,7 milijuna eura
GMC Group d.o.o.; 3,5 milijuna eura
Koestlin tvornica keksa i vafla d.d.; 3,3 milijuna eura
IPK Kandit d.d.; 2,8 milijuna eura
Meteor PP d.o.o.; 2,7 milijuna eura
Mehanika d.o.o.; 2,4 milijuna eura
Hospitalija d.d.; 2,2 milijuna eura
KON - GRA d.o.o. Nedelišće; 2,1 milijuna eura
Osimpex; 2 milijuna eura
Euroline d.o.o.; 1,7 milijuna eura
Bavaria Adria d.o.o.; 1,4 milijuna eura
Sportski Grad TPN d.o.o.; 1,4 milijuna eura
G.M.C. d.o.o.; 1,4 milijuna eura
Podravina d.o.o.; 1,3 milijuna eura
Zakup d.o.o.; 1,2 milijuna eura
Istra Auto d.d.; 1,2 milijuna eura
Bavaria Pivo; 1,1 milijuna eura
United Europe ulaganja d.o.o.; milijun eura
IPK Zavod d.d.; milijun eura
Argentum Stil d.o.o.; 0,8 milijuna eura
Autoline d.o.o.; 0,7 milijuna eura
Produktivno zajedništvo d.o.o.; 0,7 milijuna eura
Tim 91 d.o.o.; 0,6 milijuna eura
Ninoslav Pavić; 0,4 milijuna eura
Podravka d.d.; 0,3 milijuna eura
Tonika Građenje d.o.o.; 0,2 milijuna eura
Demuth Koncept d.o.o.; 0,2 milijuna eura
Darko Pozarić; 0,2 milijuna eura
Tim 91 d.d.; 0,1 milijuna eura
Kepol Terminal d.o.o.
Poljoprivredna zadruga Plodovi
Ljiljana Pozarić
Milan Naperotić
Brodospas d.d.
Tehno d.o.o.
Atrium Hotel Grupa d.o.o.
Brodosplit Brodogradilište d.o.o.; 111,2 milijuna eura
3. maj Brodogradilište d.d.; 26,4 milijuna eura
Feroimpex d.o.o.; 15,1 milijuna eura
Tehnika d.d.; 13,7 milijuna eura
Tehnika SPV d.o.o.; 11,1 milijuna eura
Biljemerkant d.o.o.; 10,7 milijuna eura
Lana Karlovačka tiskara d.d.; 10,1 milijuna eura
Slavonija slad d.o.o.; 5,2 milijuna eura
M San grupa d.o.o.; 3 milijuna eura
Grad Pag, Gradsko poglavarstvo; 2,1 milijuna eura
Plodovi Fructus d.o.o.; 1,8 milijuna eura
Gradite najpovoljnije d.o.o.; 1,7 milijuna eura
Ministarstvo regionalnog razvoja; 1,6 milijuna eura
Marina dalmacija d.o.o.; 1,3 milijuna eura
Presoflex Gradnja; 1,3 milijuna eura
Županijska uprava za ceste Varaždin; 1,2 milijuna eura
Civitas Nova d.d.; 19,9 milijuna eura
Dohel d.o.o. za usluge; 56,6 milijuna eura
Auto centar Čulak d.o.o.; 10,8 milijuna eura
Urba Zapad d.o.o.; 26,6 milijuna eura
Urba Jug d.o.o.; 22,7 milijuna eura
Poyel d.o.o.; 16 milijuna eura
NCP nautički centar Prgin; 5,2 milijuna eura
FRS d.o.o. za ekonomske usluge; 16,7 milijuna eura
Jadranska trgovina d.o.o.; 4,1 milijuna eura
Hoto kuće d.o.o.; 18,1 milijuna eura
Avenija Projekt d.o.o.; 10,2 milijuna eura
Kapital Konzalting d.o.o.; 26 milijuna eura
Tenis d.o.o.; 3,3 milijuna eura
BB Nekretnine d.o.o.; 23,3 milijuna eura
PM Lignum obrt; 11,3 milijuna eura
Moreuz d.o.o.; 5,1 milijuna eura
Nautica Hotels & Resorts d.o.o.; 8,3 milijuna eura
Centar Otok d.o.o.; 6,9 milijuna eura
RO RO Projekt + Hrisaor; 6,3 milijuna eura
Cadis Grupa d.o.o.; 2 milijuna eura
Aple Adriatic Graditeljstvo d.o.o.; 7,4 milijuna eura
Zadom zagreb d.o.o.; 6 milijuna eura
Margiana d.o.o.; 2,6 milijuna eura
Špansko Projekt d.o.o.; 5,4 milijuna eura
Magma distribucija d.o.o.; 26,8 milijuna eura
Grafika Gulan obrt; 3,2 milijuna eura
Biona d.o.o.; 2,4 milijuna eura
Konstruktor Inženjering d.d.; 0,9 milijuna eura
Cetinka International d.o.o.; 4,4 milijuna eura
Nova Color d.d.; 7,6 milijuna eura
Bijant d.o.o.; 1,6 milijuna eura
PAN Papirna industrija; 4,1 milijuna eura
Jadranska trgovina d.o.o.; 0,3 milijuna eura
Zovko Zagreb d.o.o.; 0,9 milijuna eura
Dunavska plovidba d.o.o. Vukovar; 1,4 milijuna eura
Lanterna Proprietas d.o.o.; 3,2 milijuna eura
Panonija d.d. u stečaju; 2,2 milijuna eura
Alodis Art d.o.o.; 3,6 milijuna eura
Pejak nekretnine d.o.o.; 1,8 milijuna eura
Zelena jabuka d.o.o.; 2,1 milijuna eura
Istra Projekt d.o.o.; 1,8 milijuna eura
Adriadrvo d.o.o.; 0,8 milijuna eura
Zovko Zagorje d.o.o.; 5,4 milijuna eura
Saxum Zagreb d.o.o.; 7,6 milijuna eura
ABN Tvornica ulja d.o.o. u stečaju; 2,1 milijuna eura
Novi prag d.o.o. za investicije; 1,3 milijuna eura
Basium Projekt d.o.o.; 1,7 milijuna eura
Eurobenz d.o.o.; milijun eura
Falkensteiner Hotelmanagement d.o.o.
Air Adriatic d.o.o.; 4,5 milijuna eura
DONA trgovina d.o.o.; 7,2 milijuna eura
Emanita d.o.o. u stečaju; milijun eura
M & F Graditeljstvo d.o.o.; 2,8 milijuna eura
Olimpia d.o.o.; 1,3 milijuna eura
Merec d.o.o.
Alpe Adria Projekt d.o.o.
Hoto grupa d.o.o.; 32 milijuna eura
Konzum d.d.; 25,5 milijuna eura
Dekaokto d.o.o.; 20,1 milijuna eura
Bramgrad Projekt d.o.o.; 9,5 milijuna eura
Adria Wind Power d.o.o.; 5,5 milijuna eura
Agrokor d.d.; 3,8 milijuna eura
Magma d.d.; 2,6 milijuna eura
KIO keramika d.o.o.; 2,3 milijuna eura
Tibra d.o.o.; 2,1 milijuna eura
Agro Promes d.o.o.; 1,9 milijuna eura
Atlas d.d.; 1,4 milijuna eura
Eurodom d.o.o.
Tulipan Grupa d.o.o.
Mennyacht d.o.o.
Plodine d.d.; 46 milijuna eura
Dalekovod d.d.; 26,6 milijuna eura
Opatovina Projekt d.o.o.; 18,9 milijuna eura
Triglav Osiguranje d.d.; 7,8 milijuna eura
Istra Auto d.d.; 6,6 milijuna eura
Eko Slavonija d.o.o.; 4,8 milijuna eura
Zadom Nova d.o.o.; 2,9 milijuna eura
Jakpen Projekt d.o.o.; 2,4 milijuna eura
Auto Otok d.o.o.; 1,4 milijuna eura
...

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

scar face, 2010-10-05 u 17:18:55 na vrh stranice

Trećeoptuženi za ubojstvo novinara Ive Pukanića Amir Mafalani na Županijskom sudu u Zagrebu je izjavio da je od ljudi, čija imena zbog straha ne želi otkriti, prije atentata na suvlasnika Nacionala čuo da se nekoga negdje treba ubiti. Dopunjujući svoju obranu, Mafalani je ustvrdio da su mu šutnju preporučili i policajci koji su mu na dan uhićenja rekli kako bi ga, iznese li svoja saznanja, krunski svjedok - u ovom slučaju Tomislav Marjanović - mogao teretiti za ubojstvo Davora Zečevića i Marka Sliška, ali i za bacanje bombe na kuću bivšeg političara Ivića Pašalića ...

- - -
Komentar:
Pametnome dosta; valjda znaju što znači: "šutnju o svemu što zna preporučili su policajci"..

 Podržavam ovo što kaže scar face.    Nisam za ovo što kaže scar face.

Tanjug, 2010-10-13 u 19:10:59 na vrh stranice

Karamarko i Pukanić

12. 10. 2010.

Robert Matanić, kome se u Zagrebu sudi za ubistvo hrvatskog novinara Ive Pukanića, izjavio je danas preko video linka da "bitnu ulogu" u tom ubistvu ima ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Tomislav Karamarko, i da ta likvidacija ima veze sa "samim vrhom Hrvatske".

"Karamarka lično poznajem još od '90-tih godina, smatrao sam ga svojim, našim, dobrim. On igra bitnu ulogu u ubistvu Pukanića. On zna sve o svemu, a do danas nije govorio o propustima u vezi sa Pukanićem, niti zašto mu je posle prvog atentata ukinuto obezbeđenje", rekao je Matanić svedočeći putem video linka pred Specijalnim sudom u Beogradu, u nastavku suđenja beogradskom delu grupe Sretena Jocića za ubistvo Pukanića.

"Karamarko zna sve o svemu, kao i srpski organi. Ja sam idealna žrtva, idealna ovca, nemam političko i materijalno zaleđe i idealan sam da me iskoriste. Ne želim da odgovaram za ono što nisam uradio", rekao je Matanić. On je naveo da je posle ubistva Pukanića sa optuženim Amirom Mafalanijem poslao mejl hrvatskoj Obaveštajno sigurnosnoj agenciji (SOA) i da je njegov motiv bio da se sazna istina, a Mafalanijev da se zaštiti od zelenaša koji su ga "redovno šamarali" i kojima je davao deo zarade od finansijskih malverzacija kojima se bavio.

Matanić je kao atentatora imenovao drugooptuženog Željka Milovanovića. Optuženi u Hrvatskoj, a svedok u Srbiji, naveo je da mu je Milovanović 8. oktobra 2008. godine tražio da nabavi skuter, što je on i uradio, i da mu ništa nije bilo sumnjivo. "Obzirom na to za šta je skuter iskorišćen, a da se niko nije potrudio da izbriše stvari koje bi ukazivale na njegovo poreklo, pristao sam da govorim o tome", rekao je Matanić. Skuter u koji je postavljena eksplozivna naprava parkiran je 23. oktobra 2008. godine pored Pukanićevog automobila u centru Zagreba i naprava je daljinski aktivirana kada su Pukanić i njegov saradnik Niko Franjić ulazili u automobil. Hrvatska policija otkrila je grupu, jer na skuteru nije izbrisan serijski broj.

"Ni Željko (Milovanović) ni ja ni bilo ko u ovom postupku nismo retardirani klinci da ne znamo kako da prikrijemo trag. Posle svega što sam napravio u životu, ni sa 15 godina ne bih napravio takvu glupost. Sada mogu samo da pretpostavim ko je to napravio, najverovatnije Milovanović. Ja sam iz Zagreba, poznajem sve od vrha do dna i ne bi mi bio problem da nabavim ne jedan, nego pet 'čistih' motora i automobila", rekao je Matanić. On je dodao se, pre ubistva, Milovanović čudno ponašao i da ga je zato pitao o čemu se radi, a Milovanović mu je na mobilnom telefonu otkucao da se "radi na Pukiju" (Pukaniću).

( ... )

- - -
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/211589/Matanic-Karamarko-ima-bitnu-ulogu-u-ubistvu-Pukanica

 Podržavam ovo što kaže Tanjug.    Nisam za ovo što kaže Tanjug.

..., 2010-10-18 u 13:20:05 na vrh stranice

Kad udbaši utihnu ...

Zagrebački policajac Nenad Šipušić potvrdio je danas na suđenju za ubojstvo Ive Pukanića da mu je trećeoptuženi Amir Mafalani desetak dana prije atentata najavio da će se "u središtu grada dogoditi nešto veliko"

- Prije ubojstva ništa nisam htio pričati da ne bih izazvao podsmijeh kolega. Kasnije sam bio u dvojbi da odem u odjel Organiziranog kriminala i prijavim kontakte s Mafalanijem, ali nisam htio doći nepozvan da se ne bi protumačilo kako sam se došao opravdavati - kazao je Šipušić ...

- - -
Komentar:
Ovakvo tumačenje dostojno je udbaške milicije i vlasti koju ima mafijaška država, odnosno Hrvatska. Policajac Šipušić ovo izriče jer time - po nalogu Udbe, tj. Karamarka i ostalih - prekida zapovjedni niz koji bi odveo sve do ministra policije. Tko zna čime je Šipušić ucjenjen, a inače se na sve značajnije položaje u policiji primaju oni koje se ima čime ucjenjivati. A ako se na nekom položaju i nađe kojim slučajem pošten policajac tada mu pakiraju pekmez u koji će zamočiti svoje ruke da ga poslije mogu ucjenjivati ...

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

ŽTV, 2010-10-27 u 14:14:14 na vrh stranice

Pukanić ubijen jer je mogao razotkriti vrh vlasti

Robert Matanić pred zagrebačkim Županijskim sudom negirao je optužnicu. Rekao je kako su mu POA i SOA nudile posao u tajnim službama te su ga kontaktirali mnogi ugledni ljudi, među njima i Saša Perković i Tomislav Karamarko, koji je bio šef SOA-e.Matanić je dodao da mu nije jasno zbog čega to sada Karamarko negira.

U svojim završnim riječima optuženi Matanić je rekao kako je Ivo Pukanić ubijen zato što je mogao razotkriti vrh vlasti i stvari vezane za Vladimira Zagorca i obitelj Hodak. 'Ubojstva su odobrena i naložena iz vlasti u Zagrebu, u RH, od ljudi bliskih Pukaniću posredstvom i uz pomoć Beograda, točnije, nekoga iz Srbije', rekao je Matanić. Dodao je kako ga je srbijanska Državna služba za bezbednost ispitivala o Ivi Sanaderu i njegovoj vezi s Andrijom Draškovićem.

Optuženi Robert Matanić dodao je kako je optužnica lažno sročena, a objektivni novinari su maknuti sa slučaja. Dodao je kako nije sudjelovao u ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića te da mu je otežavajuća okolnost to što se preziva Matanić i što je iz istog sela u Lici iz kojeg je i krunski svjedok Tomislav Marjanović.

Optužnicu je opovrgao i trećeoptuženi Amir Mafalani. Rekao je da ništa ne zna i da u ničemu nije sudjelovao i da je njegove tvrdnje potvrdio policajac Šipušić. Bojan Gudurić i Slobodan Đurović ostali su kod svojeg zadnjeg svjedočenja i nisu iznosili završne riječi.

Ivo Pukanić, jedan od najeksponiranijih novinarskih imena u Hrvatskoj, ubijen je 23. listopada 2008. eksplozivnom napravom skrivenom u skuteru na parkiralištu u dvorištu Židovske općine, pokraj redakcije tjednika Nacionala koji je utemeljio i čiji je bio suvlasnik. Kao kolateralna žrtva poginuo je njegov suradnik Niko Franjić, a ozlijeđene su i dvije osobe te je oštećeno više vozila i zgrada.

Sutkinja Ivana Kršul na sudu zagrebačkog Županijskog suda presudu će izreći 3. studenog.


- - -
Komentar:
Iako optužba nema niti jedan konkretni i valjani dokaz protiv optuženih, ja očekujem kako će i ovdje sudstvo - u dogovoru s politikom - donijeti drakonsku kaznu. Sudstvo bi trebalo (moralo) osloboditi optužene - upravo iz razloga jer protiv njih nije ništa dokazano - ipak će se dodvoriti naručiteljima ubojstva. A prema gotovo svim neovisnim analizama naručitelji ubojstva stoluju u samom vrhu hrvatske vlasti koja je pak bliska s balkanskom mafijom ...

 Podržavam ovo što kaže ŽTV.    Nisam za ovo što kaže ŽTV.

dst, 2010-11-03 u 10:47:39 na vrh stranice

Mafija te tuži, mafija ti sudi ...

Okončano suđenje za ubojstvo jednog imperijalnog poduzetnika koji se bio počeo igrati boga iznad (njihovog) boga.
Bi onako kako sam rek'o. Treba upamtiti i ovo ime: sutkinja Ivana Kršul, jer ta štićenica imperijalnog kartela donosi odluke po nalogu političara, a ne po dokazima i svjedočenjima. Od balkanske mafije samo je gore balkansko sudstvo i krivosuđe ...


A ovako to prenosi mafijaški bilten i kartelsko leglo:
'Nacionalov' članak završava s "Uskoro opširnije..." jer moraju nečim opravdati ovu 'klanicu'. I - ponavljam - na ovom suđenju nije iznesen niti jedan valjani dokaz protiv optuženih. Šestorka nije osuđena za udruživanje u zločinačku organizaciju nego za "blaži oblik tog djela jer za to nije bilo dokaza". A na početku obrazloženja presude sutkinja Ivana Kršul je istaknula kako ni motiv kao ni krajnji naručitelji ovog teškog ubojstva nisu utvrđeni.

Mafija izvršava, mafija tuži pa mafija i sudi. HDZ = Hrvatsko Društvo Zločinaca.


p.s.
I naravno, da bi farsa bila što vjerodostojnija, USKOK je najavio žalbu u kojoj će se tražiti veće kazne za ubojice Ive Pukanića i Nike Franjića. Zamjenik ravnatelja USKOK-a i tužitelj u procesu Slobodan Šašić je posebno nezadovoljan visinom kazne koju je dobio Slobodan Đurović te smatra kako je 15 godina premalo pa za njega očekuje puno veću kaznu. Šašić je najavio da će se žaliti i na visinu kazne ostalih optuženih te očekuje da svima, osim Željku Milovanoviću koji je osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina, kazna bude povećana.

Uz to kako se u Hrvatskoj optužbe iznose samo protiv beskućnika, zviždača i mafijaških egzekutora - što ih se time svrstava u istu skupinu - dok glave hobotnice te naručitelji ostaju nedodirljivi, zanimljivo će biti čuti i komentar bivšeg pravog šefa Nacionala koji se bavio poslom predsjednika države, a to je Stjepan Mesić. On će se vjerojatno pozvati na nekomentiranje sudskih presuda.

Za ovu i ovakvu državu uvijek će se naći neka gnjida koje će povući okidač u pravcu nepodobnih i nepoželjnih s liste plaćeničke oligarhije. Kada vrh države (Franjo Tuđman, Josip Manolić i Gojko Šušak) odluči smaknuti Antu Paradžika tada se egzekutor traži u odori hrvatskog policajca, a kada vrh države (Stjepan Mesić, Ivo Sanader & Co.) odluči koknuti Ivu Pukanića, tada se egzekutor traži u balkanskoj mafiji. U tom međuvremenu su našli jednog beskućnika (da ukoka Ivanu Hodak) te brojne "dosjetnike" (osobe s policijskim dosjeima) koji ovoj državi služe upravo za egzekucije nepodobnih, ali na prvom mjestu - ONIH KOJI O HRVATSKOJ MAFIJI ŽELE GOVORITI ISTINU. Dakle, široka je lepeza onih koji prikrivaju lice Tomislava Karamarka i njegovih plaćenika koji pak služe masonsko-udbaškom imperiju i rade - NAJVIŠE - protiv ove države i ovog naroda. A ako je ovo njihova (udbaška i masonska) država, onda zapravo ministar policije i bivši čelnik tajnih službi ne radi protiv države i može se konstatirati da govori istinu. Ali ako je ovo država hrvatskog naroda, onda masonsko-udbaška mafija definitivno radi protiv ove države. Ne treba također zaboraviti niti to kako su i Karamarkovi specijalci ubijali hrvatske branitelje, dok Josip Perković i njegov sin Saša uživaju sve povlastice ove šugave tvorevine koju su svojom krvlju - STVORILI BRANITELJI, A NE KARAMARKO, NITI STJEPAN MESIĆ, NITI FRANJO TUĐMAN, NITI TITO, NITI VATIKAN; OVO JE DRŽAVA HRVATA I ONIH KOJI SU ZLOČINCE OTJERALI ORUŽJEM, A NE dogovorima u Karađorđevu ili Banskim dvorima ili na Pantovčaku ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Gost_833, 2010-11-03 u 13:16:52 na vrh stranice

"Jasno je da naručitelj postoji, a kad ima njega ima i motiva. Moguće je da je povod za ubojstvo Ive Pukanića bilo njegovo pisanje, ali to nije utvrđeno. Jasno je da je naručitelj ubojstva imao iznimne osobne razloge jer je bio voljan za ubojstvo platiti 1,5 milijuna eura", kazala je sutkinja Ivana Kršul. Istaknula je da način na koji je djelo počinjeno ima potpis organiziranog kriminala i stav toga istog organiziranog kriminala o vlastitoj nedodirljivosti, a ova presuda je poruka da se takvo ponašanje neće tolerirati.

 Podržavam ovo što kaže Gost_833.    Nisam za ovo što kaže Gost_833.

dst, 2010-11-03 u 13:38:57 na vrh stranice

Tko je sutkinja Ivana Kršul?

Sve ovo su izdogovarali prijatelji: Vladimir Šeks i Stjepan Mesić ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Hina, 2010-11-05 u 18:55:00 na vrh stranice

Crni Marko pere ruke

Posebna stručna skupina utvrdila je da je policajac Nenad Šipušić napravio propuste u svom postupanju jer nadređenima nije prijavio da mu je Amir Mafalani desetak dana prije atentata na Ivu Pukanića najavio da će se u središtu grada dogoditi ubojstvo pa će protiv njega biti pokrenut disciplinski postupak. Kriminalističkim istraživanjem trebala bi se utvrditi njegova eventualna kaznena odgovornost.

Posebna stručna skupina utvrdila je također da izvješće Šipušića prije ubojstva ne bi bilo od korisiti za preventivno djelovanje radi sprječavanja ubojstva te da izvješće nakon ubojstva ne bi bilo od koristi za kvalitetniju kriminalističku obradu, rekao je pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik kriminalističke policije Vitomir Bijelić koji je vodio stručnu skupinu.

... Bijelić je ustvrdio da se u bitnom razlikuje Šipušićeva izjava 2008. u policijskoj istrazi nakon ubojstva od njegova iskaza kao svjedoka 2010. na suđenju šestorici optuženih za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića.

Šipušić je 2008. u policijskoj istrazi, objašnjavajući svoj kontakt s Mafalanijem rekao da mu je Mafalani najavio da će se u središtu Zagreba dogoditi nešto veliko. U svom iskazu na sudu Šipušić je pak rekao da mu je Mafalani desetak dana prije atentata najavio ubojstvo i da je on tada savjetovao da ostane u vezi s Robertom Matanićem kojega je Mafalani naveo kao izvor informacija.

U spisu 2008. nije vidljiv trag da je Mafalani rekao da će se u Zagrebu dogoditi ubojstvo i jedina potencijalno korisna informacija koju je dao u istrazi je da će se dogoditi nešto veliko, rekao je Bijelić i dodao da to nije moglo biti dovoljno da bi se poduzele preventivne aktivnosti radi sprječavanja ubojstva.

Upitan bi li policiji pomogle informacije koje joj je Šipušić prešutio 2008., Bijelić je rekao da obavijest koju je Šipušić dao policiji kao ni informacije koje je dao u sudskom iskazu ne bi mogle biti od koristi da se poduzmu aktivnosti koje bi bile usmjerene na prevenciju ubojstva. Informacije koje je Šipušić dao na sudu u svom iskazu hipotetski su mogle pomoći, ali je vrlo neizvjesno bi li pomogle, kazao je Šipušić.

Glasnogovornik Ravnateljstva policije Krunoslav Borovec kazao je da je pitanje bi li aktivnosti prema Robertu Mataniću spriječile ubojstvo s obzirom na to da on nije bio krajnji naručitelj. U policiji smatraju da je Mafalani Šipušiću dozirano davao informacije kako bi sebi u eventulanom sudskom postupku izborio povoljniji položaj.

Kaznena odgovornost policajca Šipušića utvrđivat će se kriminalističkim istraživanjem jer policiji nije prijavio ono što je rekao na sudu. Policajac Šipušić je na sudu kazao da slučaj nije prijavio nadređenima ni nakon zločina jer je bio siguran da će policajci u istrazi doći i do njega ...


- - -
Komentar:
Koja je ovo podvala; tipično udbaški?! Od balkanske mafije gora je samo balkanska policija, a od hrvatske mafije gora je samo hrvatska policija. A zdrava pamat nam govori da - ako se poštuje hijerarhija činova i plaća - treba poštivati i hijerarhiju odgovornosti. I zadnjoj budali je jasno kako ovim Udba želi zadržati Crnog Marka na čelu nenarodne (masonske) policije ...

 Podržavam ovo što kaže Hina.    Nisam za ovo što kaže Hina.

Tomislav Čadež, 2011-04-27 u 11:37:15 na vrh stranice

FANTOMSKA PRIREDBA

Svaki iole priseban Dinamov navijač zna da njegov klub nema sto godina, nego je osnovan 9. lipnja 1945. u prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici. Zašto se onda u zagrebačkom HNK proslavila njegova stogodišnjica? Zato što je krivotvorenje povijesti najdraža zanimacija naših moćnika, a sam HNK je, rekli bismo, kultno mjesto za prezentaciju takvih izmišljotina. U povodu izmišljene obljetnice nanizala se na njegovoj pozornici sila govornika, od predsjednika kluba Mirka Barišića, do predsjednika Sabora Luke Bebića...

 Podržavam ovo što kaže Tomislav Čadež.    Nisam za ovo što kaže Tomislav Čadež.

Hrvoje, 2011-04-27 u 15:41:31 na vrh stranice

Ne samo HNK, i katedrala je trpjela pohod luđaka, lopova, nasilnika i ostalih "uglednika".

 Podržavam ovo što kaže Hrvoje.    Nisam za ovo što kaže Hrvoje.

max luburić, 2012-02-01 u 23:17:26 na vrh stranice

lijepo si ti to sve napisao ali praksa je praksa,skuži me brajo

 Podržavam ovo što kaže max luburić.    Nisam za ovo što kaže max luburić.



  zatvori© Drago TADIĆ