© Drago TADIĆ
 
ANKETA

Za mogući 3. svjetski rat okrivili bi ste:

      Tajna društva
      Cionizam
      Islamizam


Dubrovnik, 28. 12. 2009.  
III. svjetski rat

 Povezano:

  POLICIJSKA DRŽAVA   
  PRIPREME ZA RAT ILI SAMO UOBIČAJENI TEROR?   
  RATNI MIR   

   Sve je očitije kako će moć novca još jednom pokrenuti mehanizam zla iz kojega je do sad jedna strana uvijek izlazila kao pobjednik; grupa Bilderberg.
  
F. William Engdahl
  
   Vladimir Putin i geopolitika novog hladnog rata
   (2007.)
  
   1. dio
  
   Nakon otvorenog tona govora Vladimira Putina pred sudionicima godišnje konferencije na temu sigurnosti, koja je održana u Münchenu, u medijima na Zapadu i među političarima uslijedila je oluja protesta. Posjetilac s druge planete mogao je steći utisak da se ruski predsjednik iznenada odlučio na provokativnu konfrontacijsku politiku prema Zapadu u stilu 1991. godine završenog hladnog rata. Međutim, detalji razvoja vojne politike Atlantskog saveza i Sjedinjenih Država od 1991. nisu ništa drugo već pravi slučaj 'već viđenog'.
  
   Ovog puta međutim, već smo duboko u novom hladnom ratu u kojem je ulog doslovno život na planetu. Američki debakl u Iraku ili mogućnost američkog nuklearnog taktičkog udara na Iran sablasni su podsjetnik na to. Međutim, u usporedbi s onime što je u igri kad se govori o američkim vojnim pripremama usmjerenim prema Rusiji kao najvećem mogućem ruskom protivniku, Irak ili udar na Iran blijede u pozadini. U tome kontekstu potrebno je pažljivo analizirati američku vojnu politiku počevši još od propasti Sovjetskog Saveza. Samo u tome slučaju postat će jasno što je mislio reći Putin svojim govorom u Münchenu 10. veljače ove godine. Budući su u većini zapadnih medija detalji Putinova govora preneseni na krivi način, dobro je pročitati ga u cijelosti. Službeni prijevod na engleski nalazi se na adresi www.securityconference.de. Putin je govorio o Washingtonskoj viziji unipolarnog svijeta, s jednim centralnim autoritetom, centralnom silom i jednim centrom u kojem se donose odluke, nazvavši ga svijetom u kojem postoji jedan gospodar i jedan suveren. Takav svijet ne samo da je opasan za sve koji žive u njemu već je opasan i za suverena jer ga uništava iznutra. Nakon toga predsjednik Putin prešao je na bit stvari.
  
   "Danas smo svjedoci gotovo otvorene uporabe vojne moći u međunarodnim odnosima, moći koja odvlači svijet prema trajnom sukobu. Kao rezultat toga mi nemamo dovoljno snage za potpuno rješenje bilo kojeg od tih sukoba. Istovremeno, pronalaženje političkog rješenja također postaje nemoguće. Svjedoci smo sve većeg omalovažavanja osnovnih principa međunarodnog prava. Osim toga, nezavisne međunarodne zakonske norme se sve više približavaju zakonodavnom sistemu jedne države. Jedna država je, a tu mislim prvenstveno na Sjedinjene Američke Države, prešla vlastite granice na svaki mogući način. To je očito u ekonomskim, političkim, kulturnim i obrazovnim mjerama koje se nameću drugim nacijama. Kome se to dopada? Tko je zbog toga zadovoljan?"
  
   Ove riječi odnose se na ono što u američkoj vanjskoj i vojnoj politici Vladimira Putina zabrinjava još od kraja hladnog rata. No tek dalje u tekstu Putin postaje sasvim jasan i otvoren glede onoga o čemu govori. Putin upozorava na destabilizirajuće posljedice svemirskog oružja odnosno militarizaciju svemira. Nemoguće je sankcionirati pojavljivanje ovih novih destabilizirajućih visokotehnoloških oružja. Prema mišljenju Rusije, militarizacija svemira mogla bi imati nepredvidive posljedice na međunarodnu zajednicu te prouzročiti ništa manje od početka nove utrke u naoružavanju.
  
   Potom, Putin izjavljuje: "Planovi za širenjem nekih elemenata antiraketne obrane u Europi ne mogu a da ne djeluju uznemirujuće na Rusiju. Kome je potrebno nešto što će u ovom slučaju biti neizbježna utrka u naoružanju"?
  
   Na što Putin misli kad ovo govori? Malo je onih koji razumiju da Sjedinjene Države pod izlikom zaštite od nuklearnog napada iz država poput Sjeverne Koreje ili možda Irana, grade u Europi masivni proturaketni štit čije se instalacije trebaju naći u Poljskoj i Češkoj. Poljska? Proturaketna obrana? O čemu se ovdje radi?
  
   Raketna obrana i američki nuklearni udar
  
   Američki general Patrick O'Rilley, zamjenik direktora Pentagonske agencije za proturaketnu obranu izjavio je 29. siječnja 2007. da Sjedinjene Države planiraju do 2011. u Europi postaviti elemente antibalističke obrane u svrhu obrane američkih i NATO instalacija od neprijateljskih prijetnji koje bi mogle doći sa Srednjeg istoka a ne Rusije. Poslije Putinova govora u Münchenu, State Department izdao je službeno priopćenje u kojem se kaže da je administracija predsjednika Busha "zbunjena opetovanim i zajedljivim primjedbama koje u vezi planiranog sistema stižu iz Moskve".
  
   Washingtonu bi bilo pametnije da ovo priopćenje vrati natrag na preradu, u ured zadužen za proizvodnju obmana. Opasnost od iranskih raketa koje prijete instalacijama Atlantskog saveza u Poljskoj ne djeluje osobito uvjerljivo. Zašto Washington nije zatražio od Turske, dugogodišnje članice saveza da udomi proturaketni štit? Tu bi bio mnogo bliže Iranu... Ili zašto ne Kuvajt; ili Izrael?
  
   Američka politika još od 1999. usmjerena je na izgradnju neke vrste aktivnog proturaketnog štita, unatoč nestanku opasnosti od ruskih interkontinentalnih balističkih ili nečijih drugih raketa. Zakon o 'Nacionalnoj raketnoj obrani' iz 1999. kaže sljedeće: "Namjera je Sjedinjenih Država da čim to bude tehnološki izvedivo, postavi nacionalni obrambeni raketni sistem sposoban obraniti SAD od ograničenog balističkog napada (slučajnog, neodobrenog ili namjernog) za čije se financiranje traži godišnje odobravanje potrebnih sredstava". Raketna obrana bila je jedna od opsesija Donalda Rumsfelda dok je bio ministar obrane SAD.
  
   Zašto baš sada?
  
   Ono što postaje sve jasnije, barem u Moskvi i Pekingu, jest da iza ovih tobože neracionalnih a svojevoljnih i jednostranih vojnih poteza Washingtona stoji neka daleko dalekosežnija strategija. Za Pentagon i američki vojni establišment, bez obzira na stranačku pripadnost, hladni rat s Rusijom nikad nije završio. On je nastavljen iako u drugome obliku. To je tako počevši od predsjednika Busha starijeg preko Clintona i sada do Georga Busha.
  
   Antiraketni sustav izgledao bi potreban da su SAD ranjive na napad nekakvih islamskih terorista sposobnih da kliještama za žicu upravljaju avionom. Problem je međutim u tome da proturaketna obrana nije usmjerena prema teroristima tipa Bin Ladena ili prema državama poput Sjeverne Koreje ili Irana. Prijetnja nuklearnim napadom kojim bi ove dvije države mogle ugroziti SAD izmišljena je. Američka mornarica i avijacija danas održavaju zračne i pomorske snage koje su u stanju Iran vratiti u kameno doba ako bi samo posumnjale da Iran razvija nuklearno naoružanje. Države poput Irana nemaju mogućnosti ugroziti američku obranu bez rizika višestrukog nuklearnog uništenja.
  
   Proturaketna obrana nastala je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća kad je Ronald Reagan predložio razvoj sistema satelita i radarskih baza širom svijeta uz čiju bi se pomoć moglo oboriti balističke rakete prije nego stignu na odredište. Kritičari te ideje nazvali su je 'Ratom zvijezda' no od 1983. Pentagon je na njega potrošio 130 milijardi dolara. George Bush je od 2002. povećao ovu svotu na 11 milijardi dolara godišnje - dvostruko više nego u vrijeme predsjednika Clintona. Za sljedećih pet godina sistem se planira financirati s ukupno 53 milijarde dolara.
  
   Washingtonska opsesija nuklearnim primatom
  
   Ono što Washington ne govori no na što je Putin ciljao u svojem govoru u Münchenu jest da američki antiraketni sistem uopće nije obrambenog karaktera. To je ofenzivni sistem. I još kakav....
  
   Mogućnost da država s najjačom vojnom mašinerijom sebe zaštiti od ograničenog napada usmjerena je prvenstveno na Rusiju, jedinu nuklearnu silu koja u stanju lansirati vjerodostojan nuklearni protuudarac. Uspiju li se SAD zaštititi od mogućeg ruskog protuudara zbog napada koji su pokrenule SAD, Sjedinjene Države moći će ne samo Rusiji već i cijelome svijetu diktirati svoje uvjete. To je ono što u vojom smislu znači nuklearni primat. To je pravi razlog Putinova govora. Putin nije paranoik; on je samo hladni realist. Sada je jasno da još od kraja hladnog rata 1989. godine američka vlada nikad ni na trenutak nije prestala vršiti napore kako bi očuvala ili osigurala ovaj nuklearni primat. Za Washington i njegove satelite, hladni rat nikad nije završio; jedino su nam to zaboravili reći. Traganje za globalnom kontrolom nad transportom energije, naftom i naftovodima, nastojanje prema uspostavi vojnih baza širom Euroazije, pokušaji da se modernizira i unaprijedi podmornička flota, sve to ima smisla samo ako se promatra kroz perspektivu neumornog nastojanja u pravcu nuklearne nadmoći.
  
   Administracija Georga Busha jednostrano je napustila američko-ruski antibalistički sporazum u prosincu 2001. U ovom trenutku traje utrka da se čim prije dovrši proturaketna mreža kao ključ američke nuklearne nadmoći. Čak i uz sasvim primitivan antiraketni štiti Sjedinjene Države u stanju su napasti ruske raketne silose i podmorničku flotu s vrlo malo bojazni od efektivnog ruskog odgovora. Preostale ruske rakete ne bi bile dostatne za odgovor na prvi potez Sjedinjenih Država.
  
   Sposobnost obje strane , Varšavskog ugovora i Atlantskog saveza da tijekom hladnog rata unište jedan drugog dovela je do mrtve trke koju su vojni stručnjaci nazvali 'osigurano uzajamno uništenje' (na engleskom MAD; 'mutual assured destruction'). Ta je situacija bila zastrašujuća ali u nekom bizarnom smislu bila je i stabilnija od današnje jednostrane američke utrke prema nuklearnoj premoći. Mogućnost uzajamnog uništenja bez odlučne prednosti za bilo koga dovela je do situacije u kojoj je nuklearni rat postao 'nezamisliv'.
  
   Sada pak Sjedinjene Države rade na mogućnosti nuklearnog rata kao 'zamislivog'. To je doista suludo.
  
   Prva nacija koja bude imala efektivni nuklearni raketni štit de facto će dobiti mogućnost 'prvog udara'. Robert Bowman, direktor programa raketne obrane nedavno je raketnu obranu nazvao "nedostajućom karikom na putu do mogućnosti prvog udara". Još je opasnija činjenica da nitko osim šačice pentagonskih planera i nekoliko osoba na visokim obavještajnim pozicijama ne analizira posljedice postavljanja raketne obrane u Poljskoj i Češkoj te rad na stvaranju uvjeta za nuklearnu premoć.
  
   To sve doziva iz sjećanja jedan izvještaj pod naslovom 'Ponovna izgradnja američke obrane' iz siječnja 2002. što je bio projekt pod naslovom 'Projekt za novo američko stoljeće' u kojem su članovi bili Dick Cheney i Donald Rumsfeld. U njemu je rečeno da "Sjedinjene Države moraju razviti i postaviti globalni antiraketni štit kako bi branili američku domovinu a američke prijatelje te da bi osigurali osnovu za američku premoć u svijetu".
  
   Prije nego je postao ministar obrane, Rumsfeld je bio na čelu predsjedničke komisije za razvoj antiraketne obrane. Administracija Georga Busha bila je toliko užurbana u nastojanju da se realizira ovaj plan da su Bush i Rumsfeld otkazali uobičajeno testiranje koje je trebalo utvrditi da li taj sistem uopće funkcionira. Rumsfeldov antiraketni program ima i vrlo snažnu opoziciju unutar vojne komande. U ožujku 2004., 49 generala i admirala potpisalo je 'otvoreno pismo' predsjedniku Bushu zahtijevajući odlaganje razvoja antiraketnog štita.
  
   U njemu su ustvrdili da američka tehnologija koja je već u upotrebi može s velikom sigurnošću utvrditi mjesto lansiranja balističke rakete. Iz tog je razloga vrlo malo vjerojatno da bi se bilo koja država usudila napasti SAD ili dozvoliti teroristima da naprave nešto slično s njezina teritorija budući bi time riskirala uništenje američkim nuklearnim odgovorom.
  
   Ono što ovi iskušani veterani nisu u svojem pismu rekli jest da su Rumsfeld, Cheney te Bush i kompanija imali planove koji nisu imali veze s opasnošću od 'nevaljalih' država. Njihov cilj je bila potpuna dominacija, 'novi svjetski poredak' i jednom zauvijek, eliminacija Rusije kao potencijalnog rivala u borbi za svjetsku premoć.
  
   Žurba da se postavi ovaj proturaketni štit sasvim jasno nije usmjerena prema Sjevernoj Koreji ili teroristima. Ona je usmjerena na Rusiju i u manjoj mjeri prema skromnim nuklearnim kapacitetima Kine. U svojem pismu predsjedniku američki generali rekli su kako SAD ima sasvim dovoljno nuklearnih bojevih glava za uništenje tisuća bunkera ili pećina u neprijateljskim državama.
  
   Kier Lieber i Daryl Press su dva američka vojna analitičara koji su u ožujku 2006. u utjecajnom časopisu 'Foreign Affairs'napisali da "kad bi modernizacija američkog nuklearnog arsenala bila doista usmjerena prema državama poput Irana ili prema teroristima, nuklearne snage ne bi trebale novih tisuću bojevih glava za djelovanje pri površini tla. Sadašnja i buduća američka nuklearna sila čini se da je zamišljena za preventivni udar prema Rusiji i Kini kojem je cilj razoružati obje države".
  
   To je pravi plan koji se krije iza Washingtonske euroazijske velike igre. Posve razumljivo, jasno to reći bilo bi riskantno prije nego se omča stegne oko metaforičkog moskovskog vrata. Zato State department i ministar obrane Gates ove Putinove primjedbe iz Münchena komentiraju šaleći se kao da se radi o Putinovim paranoidnim umišljajima.
  
   Ovaj američki program proturaketne obrane i modernizacije u cilju ostvarivanja sposobnosti za prvi udar sam po sebi je zastrašujući. Tijekom Busheve administracije plan je postao operativan vraćajući nas u vrijeme hladnog rata, u vrijeme kad su eskadrile bombardera B-52 i podmornica 'Trident' bile spremne 24 sata na dan, Tako se efektivno vraćamo u scenarij nuklearne katastrofe.
  
   Globalni udarac: Pentagon Conplan 8022
  
   Tijekom lipnja 2004., samo par tjedana nakon pisma koje je potpisalo 49 generala, marš prema mogućoj slučajnoj ili namjernoj nuklearnoj katastrofi kao posljedici nove Washingtonske politike, počeo je dobivati novu težinu. Tog lipnja, sekretar Rumsfeld potpisao je dokument s oznakom 'vrlo tajno' s naredbom vojnim snagama Sjedinjenih Američkih Država da primijene 'Conplan 8022' 'koji omogućuje Predsjedniku trenutno poduzimanje globalnog udara'. Ovaj termin (Conplan) kratica je za Contingency Plan. S kakvim to 'nepredviđenim situacijama' (engl. Contingency) računaju planeri u Pentagonu? Je li to konvencionalni preventivni udar Na Sjevernu Koreju ili čak Iran? Ili je to preventivni nuklearni napad na posljednju značajnu nuklearnu silu koja još nije pod čizmom američke 'Potpune dominacije' - Rusiju? Dvije riječi - 'globalni udar' - zavrjeđuju pažnju. To je Pentagonski novogovor koji opisuje specifični preventivni udar koji prvi put od dana hladnog rata uključuje i nuklearnu opciju. To je posve suprotno od dosadašnjeg, tradicionalnog, pentagonskog jezika u kojem se o nuklearnom oružju govorilo samo u slučaju obrane ili odbijanja napada.
  
   Conplan 8022 je različit od tradicionalnih pentagonskih planova koji su u osnovi bili defenzivni odgovor na invaziju ili napad.
  
   U skladu s doktrinom agresivnog preventivnog udara, Conplan 8022 je ofenzivni plan. Provođenje tog plana može pokrenuti i sama percepcija neposredne opasnosti a provesti ga može sam Predsjednik bez ikakvog utjecaja Kongresa.
  
   Znajući detalje lažnih i krivotvorenih predsjedničkih i Pentagonskih 'percepcija' iračkog naoružanja, ovaj Conplan 8022 zapravo sugerira da Predsjednik može narediti raketni napad protiv bilo koje opasnosti, makar i samo potencijalne i neprovjerene.
  
   U odgovoru na Rumsfeldovu naredbu iz lipnja 2004., general Richard Myers, načelnik generalštaba, potpisao je Conplan 8022 čime je ovaj plan postao operativan. Određeni bombarderi, interkontinentalne rakete, nuklearne podmornice s nuklearnim projektilima te jedinice za 'informacijski rat' upućene su na položaje prema neimenovanim ciljevima u neimenovanim državama.
  
   Je li ta država Iran iako nikad nije napala SAD? Ili je to Sjeverna Koreja koja u pet desetljeća neprijateljstava nije napala Južnu Koreju a da se i ne govori o nekoj drugoj državi? Je li 'neprijateljska' država Kina naprosto zato jer postaje ekonomski previše utjecajna? Je li neprijatelj Rusija zato jer odbija leći na leđa i prihvatiti ulogu vazalne države Američke imperije, prema teoriji Zbigniewa Brzezinskog?
  
   Kako na temu Conplana 8022 u SAD nije bilo nikakvog otvorenog razgovora, na istu temu nema nikakve diskusije o bilo kojem od ovih 'nuklearnih' pitanja. Ono što Rumsfeldovu naredbu iz lipnja 2004. čini još više uznemiravajućom jest činjenica da je svijet koji se nadao da je prijetnja nuklearnih oblaka stvar prošlosti suočen s Conplanom 8022 koji sadrži značajne nuklearne komponente. Istina je da se ukupni broj nuklearnog oružja u američkom arsenalu smanjuje još od završetka hladnog rata. No razlog nije taj što su se zbog uklonjene mogućnosti pogrješke SAD udaljile od te mogućnosti.
  
   Ekspanzija antiraketne obrane u Poljsku i Češku republiku može se lakše razumjeti s pozicije značajnog širenja Atlantskog saveza. Baš kako je Putin primijetio, 'snage Atlantskog saveza su na našim granicama... ' očito je da širenje Atlantskog saveza nema nikakve veze s njegovom modernizacijom ili povećanjem sigurnosti u Europi. Naprotiv, to širenje je ozbiljna provokacija koja smanjuje stupanj uzajamnog povjerenja. Imamo pravo postaviti sljedeće pitanje: protiv koga je usmjerena ova ekspanzija? I što se dogodilo s uvjeravanjima koja su stizala od naših zapadnih partnera kad je raspušten Varšavski ugovor?
  
   Rusija okružena američkim bazama
  
   Jevgenij Primakov, ruski ekspert za vojna pitanja i bliski Putinov savjetnik nedavno je primijetio da je Atlantski savez koji je nastao tijekom hladnog rata kao regionalna organizacija, kako bi se osigurala sigurnost američkih saveznika u Europi, sada postao nešto posve drugo. Atlantski savez danas djeluje na posve drugoj filozofiji i doktrini, izlazeći iz Europskog kontinenta te poduzimajući vojne akcije daleko izvan svojih granica. NATO se ubrzano širi u suprotnosti s ranijim dogovorima. Primanje novih članica u NATO vodi prema širenju baza koje služe američkoj vojsci, protuzračnim sistemima te antibalističkim instalacijama.
  
   Atlantski savez danas uključuje ne samo jezgru koje čine članice što su u savezu još od hladnog rata već uključuje i bivše članice Varšavskog ugovora poput Poljske, Latvije, Češke, Estonije, Litve, Rumunjske, Bugarske, Mađarske, Slovačke i Slovenije. Kandidati za članstvo su Gruzija, Hrvatska, Albanija i Makedonija. Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko pokušao je vrlo agresivno Ukrajinu uvesti u NATO. To je vrlo jasna poruka Moskvi a Moskva je ne dočekuje otvorenih ruku.
  
   Pored toga, stvaraju se nove strukture u Atlantskom savezu a stare se napuštaju. Stvorena je NATO Response Force (Prag 2002.) a nakon pada Bagdada započelo je temeljito restrukturiranje vojne komande Atlantskog saveza. Sjedište vrhovne komande napušteno je a nastala je nova komanda - Allied Command Transformation (ACT) sa sjedištem u Norfolku u Virginiji. ACT je odgovoran za 'transformiranje' Atlantskog saveza.
  
   Washington je potpisao sporazum s Japanom u vezi suradnje na razvoju raketne obrane. Japan je inače bio u vrlo bliskim odnosima s Izraelom s kojim je radio na raketnim obrambenim sistemima. Washington sada širi svoju raketnu obranu na Poljsku čiji je ministar obrane bliski prijatelj washingtonskih, ratu sklonih i radikalnih, neo-konzervativaca. Širi je također i na Češku. Atlantski savez se također složio da pitanje članstva Ukrajine i Gruzije počne rješavati po brzom postupku. Srednji istok unatoč iračkom debaklu militarizira se mrežom vojnih baza od Qatara do Iraka i dalje.
  
   15. veljače ove godine američki komitet za vanjske poslove odobrio je nacrt zakona orvelovskog imena - Zakon za jačanje slobode (Freedom Consolidation Act) kojim se potvrđuje daljnje širenje Atlantskog saveza uključujući Ukrajinu i Gruziju. S ruske točke gledišta širenje Atlantskog saveza prema istoku od kraja hladnog rata u posvemašnjoj je suprotnosti s sa sporazumom između Mihaila Gorbačova i Georga Busha starijeg koja je omogućila ujedinjenje Njemačke. Širenje Atlantskog saveza Rusija doživljava kao hladnoratovski pokušaj okruživanja i izolacije.
  
   Nove vojne baze za čuvanje 'demokracije'?
  
   Nakon bombardiranja Srbije gotovo nezamijećena ostala je činjenica da se svijetom počela širiti mreža novih američkih baza i to u dijelovima svijeta gdje ih nikad ranije nije bilo i gdje za njih ima vrlo malo opravdanja uzimajući u obzir opasnost za američku sigurnost, cijenu koju plaćaju američki porezni obveznici a da se i ne spominju ostale američke globalne obaveze. U lipnju 1999., nakon bombardiranja Jugoslavije, američke su snage otpočele izgradnju baze Bondsteel na granici između Kosova i Makedonije. Ta je baza postala osnova onoga što ima postati globalnom mrežom američkih baza i svijetu. Bondsteel daje američkim snagama lagan pristup nafti bogatom Srednjem istoku i Kaspijskom moru a također i Rusiji. Baza Bondsteel najveća je baza koju je izgradila američka vojska nakon vijetnamskog rata a u njoj se nalazi oko 7.000 američkih vojnika. Bazu je izgradila najveća američka vojna građevinska kompanija KBR koja pripada Halliburtonu a čiji je predsjednik u svoje vrijeme bio Dick Cheney.
  
   Prije bombardiranja Jugoslavije 1999. godine, Washington Post je posve jednostavno primijetio da "s Bliskim istokom koji je sve krhkiji, rate potreba za bazom s pravom preleta Balkana kako bismo zaštitili Kaspijske izvore nafte". Baza Bondsteel bila je samo prva među brojnim bazama koje su izgrađene u posljednjem desetljeću. Američka vojska nastavila je s izgradnjom baza u Mađarskoj, Bosni, Albaniji i Makedoniji.
  
   Jedna od najvažnijih ali najrjeđe spominjanih je baza Bezmer u Bugarskoj; državi koja je nekad bila sovjetski satelit a sad je članica Atlantskog saveza. U slučaju konflikta - u novogovoru Pentagona više nema rata već postoji samo 'konflikt' - kad je potrebno da američki Kongres odobri mjere koje se poduzimaju, vojska bi koristila bazu Bezmer za brzo dostavljanje ljudstva i opreme na front. Gdje je ta fronta? U Rusiji?
  
   SAD su također izgradile baze u Afganistanu. Tamo su nakon okupacije Afganistana zimi 2001. izgrađene tri baze. To su Bagram, sjeverno od Kabula koji je ujedno i glavni američki logistički centar; potom aerodrom Kandahar u južnom Afganistanu te Shindand, također aerodrom u zapadnoj provinciji Herat. Shindand, najveća baza u Afganistanu izgrađena je samo oko sto kilometara od iranske granice.
  
   U povijesnom smislu, Afganistan je bio u središtu velike britansko-ruske igre, borbe za kontrolu Centralne Azije tijekom XIX. i XX. stoljeća. Britanska se strategija sastojala u tome da pod svaku cijenu spriječi Rusiju da kontrolira Afganistan odnosno dokopa se luke za svoju mornaricu i ugrozi britanski krunski dragulj - Indiju.
  
   Planeri u Pentagonu također vide Afganistan kao mjesto od izvanrednog strateškog značenja. Afganistan je platforma s koje se direktno ugrožava Rusiju i Kinu te Iran i ostale naftom bogate države Srednjeg istoka. Malo se toga izmijenilo unatoč cijelom stoljeću ratovanja.
  
   Afganistan je na poziciji od vitalnog značenja; u blizini Južne Azije, Centralne Azije i Srednjeg istoka. Afganistan također leži uzduž trase mogućeg naftovoda od Kaspijskog mora do Indijskog oceana. Američki Unocal je bio u pregovorima s Cheneyevim Halliburtonom i Enronom oko izgradnje plinovoda od Turkmenistana i Pakistana do velike Enronove elektrane na prirodni plin u Dabholu kod Bombaja.
  
   Istovremeno, Pentagon je sklopio sporazum s vladom Kirgizistana u Centralnoj Aziji koji omogućava SAD-u izgradnju strateški važne zračne baze Manas kod međunarodnog aerodroma u Bishkeku, glavnom gradu Kirgizistana. Manas nije samo blizu Afganistana već je i blizu kaspijske nafte i plina kao i blizu granica Rusije i Kine.
  
   2. dio
  
   Kao dio cijene za prihvaćanje Pakistana kao američkog saveznika u ratu protiv terorizma, Washington je od pakistanskog diktatora, generala Perveza Musharrafa dobio odobrenje za korištenje aerodroma u Jalalabadu, 400 km sjeverno od Karachija. Baza se koristi za podršku kampanji u Afganistanu. Izgrađene su još dvije baze u Dalbandinu i Pasni. Sve ovo samo je mali dio ogromne mreže baza koje je Washington izgradio nakon takozvanog kraja hladnog rata.
   Iako je strateška kontrola svjetske nafte u srcu američkog stoljeća još od 1920, najvećem dijelu svijeta postaje pomalo jasno kako je posve moguće da Washington namjerno potiče ratove i sukobe s nacijama širom svijeta ne samo da bi kontrolirao naftu. To je pravo značenje onoga što je Putin izrekao u Münchenu. Putin je tada rekao svijetu ono što svijet ne želi čuti. Američko 'carevo novo ruho' ne postoji. Car je naprosto u potjeri za globalnom vojnom dominacijom. Tijekom ranih devedesetih, krajem hladnog rata, vlada Borisa Jeljcina zatražila je od Washingtona seriju uzajamnih smanjenja broja raketa i nuklearnog arsenala. Ruska nuklearna oprema bila je sve starija i u vrijeme nakon hladnog rata Rusija nije vidjela previše koristi od naoružanja do zuba. Washington je ovo uočio kao zlatnu priliku da se po prvi put iza 1950. dočepa nuklearne dominacije. Nuklearna superiornost je agresivna i ofenzivna politika. Ona znači da SAD ima mogućnost otpočeti napad na ruske nuklearne instalacije i uništiti dovoljno meta u prvom udaru da Rusija ne bi mogla izvesti nikakav efektivni protuudarac. Bez vjerodostojne mogućnosti za protuudar, Rusija nema vjerodostojne mogućnosti za odbijanje napada; ona je u milosti i nemilosti druge strane. Nikad u povijesti prilika za takvu moć nije nadomak jedne strane
  
   Ovi potajni potezi Washingtona u nastojanju da ostvari nuklearnu premoć dosad su bili izvođeni u posvemašnjoj tajnosti, sakriveni u retorici američko-ruskog Partnerstva za mir. Umjesto da iskoristi priliku i vrati se s ruba nuklearnog sukoba nakon što je završio hladni rat, Washington se usmjerio na modernizaciju svojeg arsenala istovremeno smanjujući njegovu veličinu. U vrijeme dok se svijet oporavljao od šoka nakon događaja u rujnu 2001. administracija Georga Busha jednostrano je raskinula svoj dogovor s Rusijom da neće raditi na proturaketnoj obrani.
  
   U prosincu 2001. predsjednik Bush je najavio da se SAD jednostrano povlači iz tzv Antibalističkog ugovora s Rusijom. Tada je za razvoj ovog sistema dodijeljeno 8 milijardi dolara. Stvar je progurana kroz Kongres kao potez kojim se područje SAD želi zaštiti od terorističkih napada koji bi između ostalog mogli doći od država poput Sjeverne Koreje i Irana. Ovaj je argument bio varka, pokriće za promjenu politike, bez debate u Kongresu, dok je nacija još bila pod utiskom događaja u New Yorku.
  
   Povlačenje SAD iz ovog ugovora bilo je vrlo slabo razumljivo ljudima izvan vojnih krugova. U stvari to je bio najopasniji potez u pravcu nuklearnog rata koji se SAD poduzele od 1950. Washington brzim korakom korača putem prema potpunoj globalnoj nuklearnoj dominaciji. Washington je do 2005. demontirao svoje veoma opasne MX projektile. Istovremeno je međutim znatno poboljšao svoje ICBM projektile postavljajući na njih bojeve glave s MX projektila. Također je poboljšao karakteristike ICBM projektila na silaznoj putanji. Sistem za navođenje projektila Minuteman zamijenjen je onim s penzioniranih MX projektila. Projektile na podmornicama Trident Pentagon je zamijenio mnogo točnijim raketama Trident II D-5 na kojima su i mnogo jače bojeve glave.
  
   Mornarica je premjestila veći broj svojih podmornica s balističkim raketama na Pacifik gdje patroliraju na mjestu koje je van dosega ruskog radarskog sistema kao i u blizinu kineske obale. Američko zrakoplovstvo završilo je opremanje bombardera B-52 krstarećim projektilima za koje se vjeruje da su nevidljivi za ruske radare. Nova oprema na bombarderima B-52 daje im sposobnost letenja na krajnje malim visinama čime također izbjegavaju radarsku detekciju. Za projekciju američke moći širom svijeta nije više potrebno imati ogroman broj nuklearnog oružja. Slabo publicirana poboljšanja omogućila su SAD da ima manju ali i efikasniju udarnu silu. Jedno od takvih poboljšanja je i novi upaljač na bojevim glavama W-76 kojom su opremljene sve podmorničke rakete. Tako opremljene postaju sposobne uništiti vrlo tvrde ciljeve poput silosa s ICBM projektilima.
  
   Dosad nitko nije predočio vjerodostojni dokaz da Al Qaeda, Hamas, Hezbollah ili bilo koja druga organizacija s crne liste terorističkih organizacija ima rakete u posebno konstruiranim silosima. Osim možda Izraela, Rusija i u mnogo manjoj mjeri Kina jedine mogu imati takve silose.
  
   Godine 1991., pretpostavljenom kraju hladnog rata, kao gestu u cilju smanjivanja opasnosti u vezi mobilizacije strateških nuklearnih snaga, američko zrakoplovstvo naredilo da se flota nuklearnih bombardera skine sa statusa 'crvene uzbune'. Nakon 2004. i to se izmijenilo. Conpal 8022 ponovno je stavio bombardere B-52 u 'crveni' status. Komandant zračnih snaga izjavio je u to vrijeme da su bombarderi u tome statusu kako bi mogli izvršiti 'globalni udar' prema naređenjima Strateške komande (STRATCOM).
  
   Conpal 8022 ne uključuje samo bombardere dugog doleta i konvencionalno naoružanje već također i naoružanje smješteno u Europi, Japanu i na drugim mjestima. To daje Pentagonu mogućnost globalnog udara, sposobnost pogađanja bilo koje točke na globusu uništavajućim udarcem, jednako nuklearnim kao i konvencionalnim. Otkako je 2004. godine Rumsfeld izdao svoj 'nalog za spremnost', američka strateška komanda pohvalila se da je nakon što Predsjednik izda takvu naredbu, spremna izvršiti strateški udar bilo gdje na globusu 'u pola dana ili manje'.
  
   U siječnju 2006., američka veleposlanica u Atlantskom savezu Victoria Nuland, nekadašnja savjetnica Dicka Cheneya i žena jednog od vodećih američkih neokonzervativnih ideologa, izjavila je da SAD želi globalno upotrebljivu vojnu silu koja može funkcionirati bilo gdje; od Afrike do Srednjeg istoka i dalje. U to su osim zemalja u Atlantskom savezu uključeni Japan i Australija. Takva će vojna sila biti, prema Victoriji Nuland, 'posve drugačija životinja' čija će uloga biti određena potrebama i pothvatima Sjedinjenih Država. Potrebama i pothvatima Sjedinjenih Država? Ove riječi nisu osobito smirujuće naročito kad se uzme u obzir činjenica da je Nolandičin prethodni šef krivotvorio obavještajne podatke kako bi opravdao početak rata u Iraku i drugdje.
  
   Sada, uz čak i rudimentarni antiraketni sustav a u okviru Conplana 8022 SAD bi dobila ono što planeri u Pentagonu zovu 'dominacijom u eskalaciji' ? to je sposobnost da se dobije rat u na bilo kojem nivou nasilja, uključivo i nuklearni rat.
  
   Kao što su neki trezveniji umovi zaključili, odgovore li Rusija i Kina na ove poteze SAD i najmanjim obrambenim mjerama, rizik globalnog nuklearnog sukoba zbog neke greške porastao bi daleko iznad onog na kojem je bio u vrijeme kubanske krize ili u doba hladnog rata.
  
   Noćna mora Halforda Mackindera
  
   U samo nekoliko godina Washington je uspio materijalizirati moru britanskog oca geopolitike Halforda Mackindera, zastrašujući scenarij Zbigniewa Brzezinskog ili Henryja Kissingera i drugih veterana američke vanjske politike koji su se bavili Mackinderom i razumjeli njegove proračune.
  
   Ogromna te resursima i stanovništvom bogata Euroazija po prvi put u povijesti gradi svoje unutarnje ekonomske i vojne veze. Pokretačka snaga u tom povezivanju je sve agresivnija uloga Washingtona u svijetu. Razlog rastuće Euroazijske geopolitičke suradnje očit je. Kina, država s najvećim stanovništvom i ekonomijom koja raste u dvocifrenim iznosima hitno treba sigurne partnere koji joj mogu osigurati dovoljne količine energije. Rusija, u tom pogledu pravi Golijat, traži tržišta za svoju proizvodnju koja neće biti ovisna od Washingtona te nastoji podići svoju uništenu ekonomiju. Ove komplementarnosti su zametak onoga što Washingtonski i američki stratezi definiraju kao novi hladni rat; ovaj put za energiju odnosno prije svega za naftu i plin. Vojna moć u ovome je slučaju kao i u prošlosti moneta dana.
  
   Do 2006. godine Moskva i Peking odlučili su unaprijediti suradnju sa svojim euroazijskim susjedima. Obje metropole složile su se da treba oživjeti labavu organizaciju stvorenu nakon ekonomske krize 1998., tzv. Shangai Cooperation Organization ili SCO (Šangajsku organizaciju za suradnju).. U geopolitičkom smislu SCO je imala vrlo važne članove a to su bili Kazakhstan, Uzbekistan, Kirgizistan i Tadžikistan te Kinu i Rusiju. Do 2006. i Peking i Moskva počeli su na SCO gledati kao na zametak protuteža sve svojevoljnijoj američkoj politici. SCO se tako počeo baviti projektima u domeni energije te uzajamne obrane.
  
   Pritisak sve više očajničke američke vanjske politike stvara uvjete za koalicije između neočekivanih partnera. Potencijal za Euroazijsku suradnju između Kine, Kazahstana i Irana stvaran je i posve očit. Ono što nedostaje toj trojki jest vojna sigurnost, kakva-takva zaštita od zveckanja sabljama koje se čuje iz Washingtona i Atlantskog saveza. Samo je jedna sila na globusu koja ima nuklearnu i vojnu osnovu te znanje da takvu silu stvori? to je Rusija Vladimira Putina.
  
   Ruski medvjed oštri nuklearne zube
  
   S trupama Atlantskog saveza koje puze prema ruskim granicama sa svih strana, bombarderima B-52 i nuklearnim podmornicama pozicioniranim na strateškim položajima oko Rusije, Washingtonom čiji se nuklearni štit proteže od Grenlanda to Engleske, Australije i Japana te sada sve do Poljske i Češke, ne treba čuditi da je ruska vlada počinje reagirati na sve to.
  
   Planeri u Washingtonu pretpostavili su da budući je slavna Crvena Armija danas samo svoja sjena, da spremnost ruske vojske nakon kraja hladnog rata ne zaslužuje više od prosjeka. Međutim, Rusija nikad nije zapustila svojeg asa u rukavu - svoje nuklearne snage. Tijekom sveobuhvatnog kaosa za vladanja Borisa Jeljcina, Rusija nikad nije prestala proizvoditi vrhunsku vojnu opremu. U svibnju 2003., nekoliko mjeseci nakon što je George Bush otkazao sporazum o antiraketnom obrambenom, nakon što je ušao u Afganistan i Irak, ruski je predsjednik održao svoj tradicionalni govor o 'stanju nacije'.
  
   Putin je tada po prvi put javno spomenuo potrebu za modernizacijom ruskog nuklearnog arsenala u svrhu 'odvraćanja' (od napada). Spomenuo je proizvodnju novog tipa oružja 'koje bi na duži rok osiguralo obrambene sposobnosti Rusije i njezinih saveznika'.
  
   Kao odgovor na jednostrano američko povlačenje iz antibalističkog ugovora te ugovora Start II, Rusija je posve očekivano prestala povlačiti i uništavati svoje projektile SS-18 s višestrukim bojevim glavama. Start II je bio ugovor kojim je dogovoreno da obje strane do 2007. iz upotrebe povuku sve projektili s višestrukim bojevim glavama.
  
   Tada je Rusija počela prerađivati svoje projektile SS-18 kako bi im produžila vijek trajanja do 2016. godine. Potpuno opremljena raketa SS-18 ima doseg od 11.000 kilometara. Kao dodatak, Rusija je vratila u upotrebu projektile postavljene na željezničkim tračnicama, tzv SS-24 M1. U budžetu za 2003 ruska je vlada prioritetom proglasila razvoj projektila SS-27 odnosno Topol-M, s jednostrukom bojevom glavom. Ministarstvo obrane je sa svoje strane nastavilo testove obaju projektila; SS-27 i Topol-M.
  
   U prosincu 2006. Putin je ruskim novinarima rekao da je razmještanje nove ruske interkontinentalne mobilne rakete Topol-M od krunskog značaja za sigurnost zemlje. Bez imenovanja Sjedinjenih Američkih Država kao strane s koje dolazi prijetnja Putin je izjavio da '...održavanje strateške ravnoteže znači da naše snage odvraćanja moraju sa sigurnošću neutralizirati svakog agresora, bez obzira kakvim modernim naoružanjem je opremljen'. Bilo je posve jasno na koga tu Putin misli jer sasvim sigurno nije se radilo pećinskim ljudima, pripadnicima Al-Qaede u planinama Tora Bora.
  
   Ruski ministar obrane Sergej Ivanov najavio je da će Rusija tijekom narednog desetljeća postaviti još 69 Topol-M projektila, kako onih u silosima tako i onih pokretnih. Odmah nakon govora u Münchenu Putin je najavio da je svojeg starog prijatelja iz vremena KGB-a postavio na mjesto prvog zamjenika premijera, zaduženog za vojnu industriju.
  
   Rusko Ministarstvo obrane objavilo je da sa siječnjem 2006. Rusija raspolaže s 927 projektila i 4297 nuklearnih bojevih glava. (Za SAD ti su brojevi 1255 i 5966). Nijedna druga država na planeti nije ni blizu ovim brojevima koji osiguravaju višestruko uništenje protivnika. Ovo je bio konačni cilj svekolike američke vanjske politike, jednako vojne kao i ekonomske, još od kraja hladnog rata, usmjerenim na potpunu destrukciju Rusije kao funkcionirajuće države.
  
   U travnju 2006. ruska armija je testirala raketu K65M-R namijenjenu za probijanje američkog proturaketnog štita. Test je bio dio ispitivanja bojeve glave koja bi bila instalirana na oba tipa balističkih projektila; one za ispaljivanje s kopna kao i na podmorničke projektile. Novi je projektil nadzvučne brzine i sposoban je mijenjati putanju tijekom leta. Četiri mjeseca prije toga Rusija je uspješno ispitala projektil Bulava ICBM, novu pomorsku verziju projektila Topol-M. Raketa je bila lansirana s područja Bijelog mora s jedne od podmornica klase Typhoon. Projektil je prevalio 1.600 kilometara i pogodio cilj na Kamčatki. Rakete tipa Bulava bit će od 2008. postavljene na nove podmornice klase Borey.
  
   Tijekom inspekcije prve regimente mobilnih projektila Topol-M Putin je novinarima izjavio da je postavljanje ovih raketa od najveće važnosti za rusku obranu.
  
   Putin sasvim jasno nije imao na umu Francusku kad je govorio o protivniku. Putin je predsjedniku Jacquesu Chiracu bio osobni vodič tijekom posjete jednoj ruskoj instalaciji za izradu projektila. Tada je Chiracu podrobno objasnio recentne ruske uspjehe u tehnologiji. 'Znao je dobro o čemu govorim'; rekao je Putin novinarima opisujući Chiracovo razumijevanje značenja ovog oružja.
  
   Jednako tako Putin nije imao na umu Sjevernu Koreju, Kinu, Pakistan ili Indiju a ni Veliku Britaniju s njezinim zastarjelim nuklearnim arsenalom. Jedini neprijatelj koji je Rusiju okružio s oružjem za masovno uništavanje bio je stari ruski hladnoratovski protivnik-Sjedinjene Američke Države.
  
   Još eksplicitniji bio je general Nikolaj Solovcov, komandant ruskih strateških raketnih snaga. Komentirajući uspješno testiranje projektila K65M-R iz Kapustin Jara u travnju 2006., on je izjavio da američki planovi za postavljanje obrambenog proturaketnog štita 'mogu poremetiti stratešku ravnotežu'. Planirani opseg ovog štita je toliki da 'postavljanje tog obrambenog sistema može imati negativnih posljedica na mogućnosti ruskog odvraćanja napada'. Jednostavnije rečeno, Solovcev je ovdje mislio na posve otvoreno američko nastojanje da ostvari 'dominaciju punog spektra' odnosno nuklearnu nadmoć.
  
   Sve ovo je predstavlja mogućnost 'konačnog obračuna' u nastajanju. Jednostrano djelovanje Washingtona, posve predvidivo, izazvalo je Rusiju da poduzme krajnje napore u cilju vlastite obrane. Izgledi za globalni nuklearni sukob do kojeg bi moglo doći slučajnom greškom povećavaju se iz dana u dan. U kojoj točki bi američki predsjednik, ne daj Bože, mogao izdati nalog za napad s ciljem da spriječi Rusiju u obnavljanju svojih snaga za 'odvraćanje'?
  
   Ovaj 'konačni obračun' nije posve točno onaj, za kojeg su se George Bush i njegovi kršćanski fanatici molili u svojim snovima. To je obračun u kojem će Rusija i SAD ozračiti cijelu planetu i posve moguće, dokrajčiti ovu civilizaciju.
  
   U cijeloj je priči ironično upravo to što je nafta i njezina visoka cijena nakon američke katastrofe u Iraku bilo ono što je Rusiji dalo mogućnost da otpočne ponovnu izgradnju svoje urušene ekonomije i vlastitih vojne moći. Putinova Rusija nije više ona super sila koja u susjedstvu moljaka za pomoć. Rusija upotrebljava naftu kao sredstvo za obnovu svoje nuklearne moći.
  
   S druge strane, Sjedinjene Američke Države, ispražnjene i dugovima opterećene, bacile su u igru svoju posljednju kartu kako bi očuvale dolar i svoju ulogu super-sile. Ta je karta američka vojna moć.
  
   Putin je zasigurno shvatio da u Georgeu Bushu ima 'partnera iz snova'. George Bush ima veliku crnu mrlju duboko u svom srcu. Ta crna mrlja podsjeća na popularnu country and western pjevačicu, pokojnu Tammy Wynette koja je u jednoj od svojih pjesama pjevala stih:
  
   'Kauboji više ne pucaju ravno kao nekad, sad gledaju u oči i lažu bez treptaja...'
  
   Takav je, uvijek kad ima posla s Putinom i cijelim svijetom i čuveni kauboj iz Crawforda u Teksasu.

   William Engdahl i David Icke su mnogima otvorili oči, ali je slijepost onih čija djeca će jednoga dana nositi oružje toliko jaka da su zarobljeni u okvirima (torovima) kakve imaju neki drugi životni oblici, a jedan od naziva za tu masu nam je ostavio čovjek koji je zajedno s Miloševićem pokrenuo (dogovorio) rat na prostorima bivše Jugoslavije - "stoka sitnog zuba".
  
   Kako se "službena povijest", u gotovo svim aspektima, razlikuje od mojih spoznaja (najviše zahvaljujući "izabranim" semitima te hrvatskom establishmentu i oligarhiji) - kao i spoznaja mnogih koji traže istinu o ljudskoj civilizaciji - evo nekih tema koje sam prije obrađivao i mjesta gdje sam prikupljao razne materijale vezane uz moj uvodni tekst:
Neki naslovi iz mog dnevnika
  
   • PRIPREME ZA RAT ILI SAMO UOBIČAJENI TEROR?
   • RATNI MIR
   • Stoljeće ratova
   • TO NIJE ANTISEMITIZAM, TO JE ISTINA!
   • PLJAČKA
   • Cionizam - leglo ratova

   Slijepa bugarska proročica Vangelia Pandeva Dimitrova Gušterova (Vangelia Gušterova), poznatija kao Baba Vanga, nam je ostavila nešto što baš nema znanstvene temelje, ali je svakako zanimljivo pročitati što to ona kaže:
Neka proročanstva Babe Vange
  
   2010. g. - Početak 3. svjetskog rata. Rat će početi u studenome 2010. i završit će u listopadu 2014. Počet će kao običan rat, zatim će biti korišteno prvo nuklearno, a zatim i kemijsko oružje.
   2011. g. - Kao rezultat radioaktivnih padavina, na sjevernoj polutci neće ostati ni životinja ni biljaka. Muslimani tada počinju kemijski rat protiv preostalih Europljana.
   2014. g. - Većina ljudi patit će od čireva, raka kože i drugih kožnih bolesti (kao posljedica kemijskog rata).
   2016. g. - Europa je skoro bez ljudi.
   2018. g. - Kina postaje nova svjetska sila. Zemlje u razvoju prestaju biti eksploatirane i postaju eksploatatori.
   2023. g. - Orbita Zemlje se neznatno mijenja.
   2025. g. - Europa je i dalje jako slabo naseljena.

  
   Američki rat protiv "terorizma" nije ništa drugo nego imperijalna težnja za kontrolom onih dijelova svijeta gdje se sukobe lokalni i globalni interesi. A "globalizacija", također, nije ništa drugo nego težnja za uspostavljanjem "Novog svjetskog poretka", što opet u svojoj biti znači svjetski centralizam kao i održavanje ratnog stanja te nametanje imperijalnih interesa nacionalnim zajednicama - državama. Svijet je već prepoznao NWO (New World Order) kao lidera u nametanju političkih i gospodarskih tenzija za budućnost čovječanstva pa se s pravom mnogi (pametni i željni istine o sebi i civilizaciji) pitaju: Kamo ovo vodi? I tko to vodi? Bog ili ljudske nakaze koje pokušavaju biti bogovi, što im novac i zla krv donekle i omogućuju. Na žalost, mnogi nisu svjesni tog što nas čeka, a još manje su svjesni toga od kuda i od koga doslovce prijeti opasnost novog - nuklearnog - rata.
  
   To svakako nije Iran, a dokazano je kako niti Irak nije imao biološko oružje za masovna ubijanja i uništenja, a Bush (mason visokog reda) je udario po tom narodu i toj zemlji. Iako Iran ima debele razloga da stvori i posjeduje nuklearno oružje - kakvo Izrael već ima - cionisti preko Amerike kontroliraju tu stavku novih sukoba koji će uistinu "kontrolirati" (to znači ubijati) svjetsku populaciju. Bilderberg grupa je samo jedna od nekoliko tajnih društava koje donose dalekosežne odluke po čovječanstvo, što im omogućuju samo dva (2) uvjeta: njihova krv (nasljedstvo) i novac (banke). Zar stvarno mislite da FED radi na dobrobit Amerikanaca i čovječanstva pa opetovano pljačkaju svijet ubrizgavanjem građanskog novca u iste one banke koje su pokrale taj novac - opet oduzet građanima Amerike i svijeta? FED je mijeh koji pumpa zrak za ratni vihor suludih ideja i bolesnih ambicija pripadnika određenih ('izabranih') skupina, a valja - uz mnogo toga ostaloga - znati tko su čelni ljudi FED-a, MMF-a, Svjetske banke, pa ako hoćete spustite se i na razinu FIA-a ili Formule 1 pa se uvjerite tko to sve nadgleda najmoćnije organizacije. 'Memorandum 200' je okvirni plan koji se naslanja na ono što već znamo iz 'Protokola sionskih mudraca' ili 'Komiteta 300'.
  
   Ako vam 'Protokoli sionski mudraca', 'Komitet 300' ili 'Memorandum 200' ništa ne znače, onda ste svakako na tragu režimskih medija koji vam ostavljaju zadah "života" smrtnog grijeha - neznanja! Za takve je William Engdahl šarlatan ili lovac na publicistiku, a David Icke notorna budaletina i nečiji plaćenik koji isto živi od prodaje magle. Prvi korak u razumijevanju ovoga što pišem jeste želja da se prihvati istina i odbaci zabluda; ma kako se to zvalo. Drugi korak je spoznaja da u politici gotovo ništa nije slučajno i ako nam domaći sitni plaćenici mogu krojiti sudbinu, što mislite da su u stanju oni sa stoljetnim tradicijama. Njihova krv, i novac koji posjeduju, 'Iluminatima' daju propusnicu za ulazak u izabrano društvo, kao što je nekoć "moć izabranog naroda" pisala Talmud.
  
   Helga Zepp-LaRouche je pisala:
Maltuzijanski aksiomi Oligarhije
  
   Za godinu 2050. UN predviđaju rast stanovništva od 33%, to jest sa sadašnjih 6,7 milijardi na približno 9 milijardi ljudskih bića. Potražnja za hranom će porasti odgovarajuće tomu, te ako dodamo po prilici 2 milijarde onih koji su sada pothranjeni, onda je udvostručenje proizvodnje hrane dobra odokativna mjera usmjerenja naših planova.
  
   Teško bi bilo ikome naći neki drugi problem koji bi učinkovitije raskrinkao oligarhijsko stanje uma od ovog. SAD - Eurocentrično gledište glede budućeg rasta pučanstva kao prijetnje koja donosi izazove masovne selidbe siromašnog naroda u razvijene zemlje, i borbu za osiguranje sirovina (koje se većinom nalaze u siromašnim zemljama). To gledište je baš nedavno izrazio Michael V. Hayden, direktor američke CIA-e u govoru na Sveučilištu u Kansasu. On je potvrdio da će do tog porasta doći većinom u zemljama Afrike, Azije i Bliskog Istoka, mjestima gdje se taj porast pučanstva ne može ekonomski održati, dovodeći time do sve veće opasnosti od nasilja, buna i ekstremizma. Isto oligarhijsko, aksiomatsko viđenje podloga je neizrecivog strateškog dokumenta kojeg su objavila petorica generala, ubrajajući rast pučanstva kao prvi od šest prvenstvenih izazova svjetskoj zajednici, kao i nejednaku raspodjelu demografske krivulje na raznim kontinentima. To predstavlja najveću opasnost blagostanju, odgovornoj vlad(avin)i, i energetskoj sigurnosti, kažu ti generali. Uzor neomaltuzijanskog, imperijalnog svjetonazora je Nacionalni strateški studijski memorandum 200 (NSSM 200), kojeg je Henry Kissinger formulirao 1974. g., kojim proglašava sirovine širom svijeta kao američki strateški sigurnosni interes ...

  
   I savjest čovječanstva, kako ja volim zvati W. Engdahla, je o tome pisao:
Ptičja gripa - javni i tajni plan
  
   ... GMO su ono što Pentagon zove "dominacija punog spektra". Kontrola nad svima, svagdje, kroz vojnu, ekonomsku, zdravstvenu kontrolu (uključujući i psihologiju) te kontrolu hrane. Ovo je nevjerojatna priča o ljudima koji su mislili da se mogu "igrati Boga", ali to nisu. To je priča o aroganciji i pohlepi za moći. To je priča o našoj budućnosti kao zdravih ljudskih bića. To je priča o patentiranju života radi privatnih profita i privatne kontrole nad ljudima. Želio bih odmah na početku reći koja je zapravo svrha GMO hrane. Od 1970-ih, službena politika Sjedinjenih Država je sustavno ubijanje stanovništva širom svijeta, posebno u resursima bogatim zemljama u razvoju. To je počelo dok je Henry Kissinger bio državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Nixona na početku 1970-ih, u isto vrijeme kad je Kissinger pripremao prvi "naftni šok", koji sam opisao u knjizi Stoljeće rata. Kissinger je bio potrkalo moćnih bogatih obitelji, posebno obitelji Rockefeller. Kissinger je postavio jednog čovjeka, dr. R. T. Ravenholta, u USAID ministarstva vanjskih poslova. Ravenholt je bio odgovoran za AID-ov program "Masovna imunizacija". On je bio tek beznačajan birokrat politike stvorene na puno višoj razini, razini Johna D. Rockefellera, Nelsona i Davida Rockefellera. Podršku joj je pružao tadašnji republikanski član Kongresa, George H. W. Bush, otac današnjeg predsjednika. Radilo se o programu redukcije populacije, skrivenom pod imenom imunizacija. Američka vlada je potajno, kriminalno, sterilizirala desetke milijuna žena širom svijeta, u Africi, u Aziji, U Latinskoj Americi. Bili su mudri. Za obavljanje prljavih poslova koristili su druge, poput UN-ovog Fonda za populacijske aktivnosti (sic). Ili Svjetske zdravstvene organizacije ...
  
   ... To je bila dosad najsnažnija osuda genetičkog inženjerstva životnih oblika, bilo biljnih ili životinjskih, koju je uputila Crkva. Ona je potvrdila ranije napore te iste Crkve kroz više desetljeća da se odupre divljoj agresiji na ljudsku reprodukciju koju financiraju i promiču krugovi u i oko Rockefellerove zaklade, od Vijeća za populaciju Johna D. III i NSSMb 200 Henrya Kissingera do tajnog cijepljenja ljudi posebno tretiranim injekcijama tetanusa. Papa nije spominjao imena, ali je lako mogao spomenuti obitelj Rockefeller i njihove bogate privatne zaklade. Oni su stvorili Pokret za kontrolu populacije, financirali istraživanja o kontroli rađanja, uključujući prvu kontracepcijsku pilulu i spirale za okretanje trenda rasta stanovništva, posebno u siromašnim nerazvijenim zemljama. Ista obitelj Rockefeller i njihova Rockefellerova zaklada osnovali su takozvanu znanost genetičkog inženjerstva. To je "njihov" projekt. Oni su ti koji se "igraju Boga". Nije jasno hoće li GMO neman biti zaustavljena ili neće. To ne ovisi o našim izabranim političarima ili birokratima u Bruxellesu. To u potpunosti ovisi o NAMA, običnim građanima, "širokim masama", i, usudio bih se reći, Bog je u ovome zaista na našoj strani, nemojmo zaboraviti. Nova njemačka kancelarka, Angela Merkel, želi preokrenuti opreznu GMO politiku te zemlje i promicati GMO kao "znanost budućnosti". Pa ipak, grupe njemačkih poljoprivrednika u tisućama brzo organiziraju opoziciju. Sličan otpor raste u Poljskoj, Hrvatskoj, Francuskoj i širom EU ...
  
   Sredinom 1970-ih, štićenik Nelsona Rockefellera, Henry Kissinger, kao savjetnik za nacionalnu sigurnost (NSA) pod Richardom Nixonom, nadgledao je NSSM 200, tajnu strategiju za reduciranje populacije Trećeg svijeta od strane SAD-a, Britanije, Njemačke i drugih NATO saveznika. To sam detaljno opisao u knjizi Sjeme uništenja. Prema američkom kongresnom zapisniku iz 1975, Kissinger je odlučio da Središnja obavještajna agencija (CIA) razvije biološka oružja. Među novim, ljudskom rukom stvorenim biološkim oružjima bile su klice daleko smrtonosnije od ptičje gripe. Do 1968. istraživači američkog Specijalnog programa za virus raka stvorili su mutirane rekombinirane viruse gripe. U sklopu tog programa, virusi gripe i parainfluence rekombinirani su s brzodjelujućim virusima leukemije kako bi se dobila oružja koja potencijalno šire rak kihanjem, poput gripe. Ovi strogo tajni istraživači američke vlade također su nagomilali viruse ptičjeg raka (sarkoma) i ucijepili ih u ljude i majmune kako bi utvrdili njihovu kancerogenost, prema istraživaču AIDS-a, dr. Leonardu Horowitzu. Istraživači američke vlade također su koristili radijaciju za povećanje kancerogenog potencijala ptičjeg virusa. Te nevjerojatne znanstvene činjenice bile su službeno cenzurirane. Zbog ove povijesti, na iznenadno izbijanje globalnog straha oko smrtonosnog soja virusa ptičje gripe u 2003, i ulogu Amerike kao zabrinute strane, treba gledati s priličnom sumnjom...

  
   Režimski plaćenici (političari, novinari i ostali medijski eksponirane osobe) ovo zovu "teorije urote" ili "teorija zavjere", a nama, koji istinu gledamo očima općeg blagostanja, ovo je tek početak rata za mir. Rat u glavama tih nakaza je normalna lekcija koja se ponavlja u određenim periodima i na određenim lokacijama. A proizvodnja oružja, ratno profiterstvo, financiranje zaraćenih strana te obnavljanje porušenih i uništenih gospodarstava su tek dio izvora koji pune njihove bankovne račune, tim prljavim i prokletim novcem. 'Trilateralna komisija ili klika bankara su samo expozitura "prosvijetljenih" kojima je novac pomračio um pa se zato i zovu "iluminati", dok su degenerici kao Henry Kissinger, Zbigniew Brzezinski, Bernard Madoff & Co. samo egzekutori tog zla, čiji bankovni računi također nisu samo za kavu.
  
   3. svjetski rat je već imao svoju uvertiru, a gdje će se odigrati najveće bitke i tko će proliti najviše krvi, budemo se uvjerili; soon. Samo ukratko prisjetimo se situacija koje su obilježile XX. stoljeće: Nafta i jačanje njemačkog gospodarstva su natjerale Englesku da pokrene I. svjetski rat, a (opet) nafta i jačanje kineskog gospodarstva tjeraju Ameriku i Englesku u novi svjetski rat. Početkom stoljeća se raspalo Habsburško carstvo, a koncem stoljeća se raspala Jugoslavija - sve savezi država u kojima je bila Hrvatska.
   Početkom XX. stoljeća (na kraju WWI) se pojavila 'Španjolka', a početkom XXI. stoljeća se pojavila 'ptičja' pa 'svinjska gripa' sa istim virusom - H1N1 (kod ptičje gripe je virus H5N1). Rušenje njujorške burze su 'vladari svijeta' naštimali za 1929. godinu, a rušenje svjetske burze su predvidjeli za 2009., što im nije pošlo za rukom, ali su zato uzeli bilijune dolara svojima, a možda im rušenje burze ipak uspije 2010. godine. No, mene osobno kopka spoznaja kako su Hitlera financirali bankari iz istog lobija koji danas financiraju Obamu. Znamo (valjda) kako su tajna društva uz pomoć Hitlera uništila Njemačku, ali i izvršili genocid. Dok je Hitler bio kultni kršćanin, Obama pripada islamskom svijetu pa se zato s pravom pitaju i Amerikanci i muslimani: što njih čeka? Ne zaboravimo kako je u WWII, uz kršćansku Njemačku, najviše stradala kršćanska Rusija; ne od Hitlerovih 'kultnih' kršćana nego od sljedbenika Lenjinovih i Staljinovih boljševika. Pa opet valja malo proguglati i otkriti čiju to krv su u sebi nosili Lenjin i Staljin. Pak spoznaja da je iranski predsjednik Židov te kontinuirane prijetnje američkog imperija koje stižu na isti adresu, navodi na to kako bi Iran mogao biti meta novoga rata ili konačni (definitivni) početak 3. svjetskog rata.
  
   P.S.
   Kad god se malo odmaknem od ovih spoznaja, pomislim kako nije moguće da se ovo događa; a događa se?! Ni Prvi, a niti Drugi svjetski rat nisu ono što piše u udžbenicima. Lažu nas i namjerno podvaljuju istinu preko plaćenika koji stoluju u gotovo svim značajnijim državama svijeta. I ponavljam opet: Ne, nisu nama problem niti su nama kriva tajna društva ni njihov prokleti novac. Nama su problem domaći (vele)izdajnici koje plaćaju ta društva, a to su gotovo uvijek najviši državni dužnosnici, što se lako vidi iz onoga što je Hrvatskoj dala (bolje reći otela) ova demokracija. To su stvarni krivci za ovo što nas snađe, kao i slijepi narod koji dobrim dijelom ne želi spoznati istinu. Ne vjeruju mnogi da postoje takvi monstrumi, a postoje. Ne vjeruju niti u to kako su gotovo sve ideologije iz zadnjih stoljeća plodovi zala tajnih društava koja se igraju bogova. Izmisle nekakav poredak i nature ga tim zemljama ili zajednicama, a pri tome podijele narod na dvije frakcije koje zatim zavade ideologijom i antiideologijom da onda ratuju jedni protiv drugih. Tako su Oni izmislili i partizane i ustaše, i fašizam i antifašizam, a prije toga su nam podvalili Marxov i Lenjinov komunizam i boljševizam. I Hamas i Hezbollah su oni izmislili da mogu mlatiti po Palestini, kao i frakcije u Iranu koje se i ovih dana sukobe među sobom. A sve - GOTOVO SVE - u interesu američko-britansko-izraelskog imperija, koji je trenutno njihov savez broj 1 u svijetu.
  
   Divide et impera! "Zavadi pa vladaj", davno rekoše Latini i ostaviše formulu uspjeha za bankarsko carstvo koje danas iz sjene vlada svijetom. A cilj njihovih druženja i dogovora jeste prirediti čovječanstvu još jedno međusobno masovno ubijanje u korist onih koje nitko od naoružanih vojnika nikada nije niti vidio.
  
   P.P.S.
   Zadnji rat u bivšoj Jugoslaviji je vrlo dobro pokazao kako se priprema nagovoreni i podmetnuti rat, a narodi koji nisu naučili lekciju morat će opet u istu školu i isti razred. Zato se nama i događa to da ponavljamo zla iz II. svjetskog rata, umjesto da smo odmah nakon Bleiburga sve procesuirali. Tito nam je podvalio komunizam i ubio demokraciju, a Tuđman nam je podvalio demokraciju i ubio pravnu državu. Crkva, koja je bila jedina oporba komunizmu, povjerovala je u tu podvalu (pomirbu zločinaca sa žrtvama ) i time dopustila da zločin ostane u opticaju. A što je još tragičnije, kler je nasjeo i na drugi udbaški projekt (detuđmanizacija) te se tako crkveni brod još jednom nasukao na umjetno oblikovanu hrid.
  
   Na koji se to način mogu pomiriti zločin i dobročinstvo? Možda na onaj da nam zločinci ne priznaju svoja zlodjela pa nas vode k'o roblje u Europu, ili na onaj način da zločinci počine nova zlodjela i za to optuže najbolje sinove iz naroda koje zatim izruče tuđinu. Istom onom tuđinu koji je pokrenuo mehanizam zla i onom koji iz svih ratova izlazi kao pobjednik.
  
   A za povod ratu ili kao uzročno-posljedična veza, može li išta konkretnije od ovoga biti ...
FENA, 17.10.2007.
  
   Bush: Moguć je treći svjetski rat
  
   Američki predsjednik George W. Bush izjavio je u srijedu kako bi međunarodni lideri trebalo da spriječe Iran da se domogne nuklearnog oružja ako žele "izbjeći treći svjetski rat".
  
   "Imamo jednoga iranskog lidera koji je kazao kako želi da uništi Izrael", podsjetio je Bush na konferenciji za štampu u Bijeloj kući nakon upozorenja Rusije da se ne pristupa nikakvoj vojnoj akciji kojoj bi meta bio nuklearni program Teherana, javio je AFP.
  
   "Zato sam rekao svjetskim liderima: ako želite da izbjegnete treći svjetski rat, morat ćete da ih spriječite da dođu do neophodnih znanja za proizvodnju nuklearnog oružja", kazao je on.
Židovska TV, 11.12.2008., 15:08
  
   Obama će Izraelu ponuditi 'nuklearni kišobran'
  
   Novoizabrani američki predsjednik Barack Obama planira ponuditi Izraelu strateški sporazum koji bi trebao odvratiti Iran od nuklearnog napada na Izrael, objavio je izraelski list.
  
   JERUZALEM - Pozivajući se na neimenovani izvor blizak Obami, list Haaretz piše da će se Obamina administracija pod tim predloženim 'nuklearnim kišobranom' obvezati na odgovor na svaki iranski napad na Izrael. Izraelski ili dužnosnici američkog veleposlanstva u Tel Avivu nisu komentirali te navode.
  
   Iran opovrgava tvrdnje Zapada da njegov nuklearni program služi u vojne svrhe. No, protuizraelska retorika Teherana izazvala je bojazan da bi Izraelci, za koje se vjeruje da su jedina nuklearna sila na Bliskom istoku, preventivno mogli napasti Iran.
   Nagađanja o američko-izraelskom strateškom paktu pojavila su se prije dvije godine kada je predsjednik George W. Bush izjavio da će njegova zemlja 'braniti Izrael' u slučaju iranskih prijetnji ...

   ... kad znamo kako iranski lider židovskih korijena "proizvodi nuklearno oružje" ili kako antifašizam postaje fašizam.

31 ×  Sviđa mi se (Like it) × 31

[ dnevnik ]     [ kontakt ]



NOVI KOMENTAR
ime (i prezime)
e-mail (nije nužno)
komentar na tekst od 28. 12. 2009.

Unesite tekst za komentar !


  zatvori© Drago TADIĆ