|
Štovani dužnosniče hrvatske vlasti, kao mnogi Hrvati i ja sam prozvan od novinara, što troše sata i sate snimljenoga materijala za Vaše poslove, uputiti Vam nekoliko riječi konkretnosti iz življenja Hrvata koji nisu dionici niti vlasti, niti slasti, niti pretvorbe, niti sporta, niti zabave, niti ikakvoga iživljavanja na račun državnog proračuna, u danima sjete o boljem životu i pristiglim nadanjima za dom i domovinu!Idete nešto često u Europu kao da smo mi negdje u plemenskoj zajednici brdovitog Balkana i molite da nas prime, trgujući našim osjećajima građenim stoljećima na djedovini, što se krvlju sačuva od onih i s istoka i zapada. Recite već jednom Europi da nas još ima, još Hrvata, koji nisu dušu prodali pljačkajući svoj narod bezosjećajno, k'o vlast, oglušujući se na problem čovjeka pored sebe! Zar nismo u Europi već desetljećima, stoljećima i tisućama godina, još od Postanka? Recite toj dičnoj Europi kako nam se još nije ispričala za sve pljačke i stradanja u prošlosti, kad smo gradili samo svoje na svome i nismo išli u pohode tuđinu, kako bismo mu naturili ili oteli nešto! A i Vi, gospodine ministre, trebali biste znati nešto više o tome? Recite toj zajednici da mi znamo cijeniti rad, u najmanju ruku kao oni! Svi Hrvati ne dobiše priliku, nakon rasprodaje i pljačke u domovinskom ratu, živjeti u blagostanju jedine im domovine, dok i danas trguju s nama prodajom kroz banke i komunikacije - što ne uzeše ratom, prljavim novcem uzet će u miru! Da, kupuju nas k'o roblje u vlastitoj djedovini, a Vi odoste u pohode njima, sa zamolbom da nas bar nazovu čovjekom, jer za vlast samo "europljanin" je čovjek valjan časti. Pa, što će nam to sve ako nema duše, što će nam zemlja ako nema čovjeka? Što će nam putovi ako vode u siromaštvo, sve dalje od Boga, od susjeda, od čovjeka? Što će nam to sve? Što će nam ceste ako našu djecu vode drugi u neznanje da služimo tuđinu? A domovina? Ta, što je ona Vama? Privjesak na ključevima vlasti ili... Možda isto ono što bijaše vojniku '91. i '95.? Možda? Jeste li ikada upitali Francuza, Engleza, Amerikanca... što bi oni učinili kad bi netko napao njihovu zemlju; kako bi se branili? Nama k'o da je domovinski rat bio nužno zlo za koje nam sude; sada i prije već. A vjerovao sam, kao i mnogi drugi, da je čast braniti stoljetnu djedovinu. Onima, koju su već jednom izdali i prodali domovinu, znam da je teško to shvatiti i prihvatiti. Nismo li beskrajnom srećom zidali mostove ljubavi po svim rijekama lijepe naše, krvlju hraneći svetu zemlju, dok nam sad teret stavljate za dar Boga, najuzvišeniju moć da ljubimo jedni druge k'o braću! I, tko nas zavadi? Tko nas podjeli u trenucima kad smo trebali zajedno živjeti u miru i blagostanju? A, ja? Jedino što želim jeste živjeti pošteno i jedino što znam jeste raditi pošteno! Ljeta Gospodnjega 2002. Hrvat |