HRVATSKA

 

IZRADA UČENIČKOG MINI PROJEKTA – KORACI

 

 

 
  1. Izbor teme ili problema na kojem će se raditi

a)      temu projekta odaberimo u području interesa učenika, među aktualnim  problemima s kojima se susreću, a na temelju sadržaja i metodologije koji su im primjereni i dostupni – prvo postavljamo tematski okvir

b)      potaknimo učenike na „oluju ideja“ (brain storming) – neka zapišu sva pitanja koja im padnu napamet unutar dogovorenog tematskog okvira (sugestija: bolje je da grupe ne budu veće od 5 članova, a ako imamo više grupa prijedlozi se poslije mogu objediniti). Važno je da učenici odaberu pitanje na koje bi željeli, a pretpostavljamo i mogli naći odgovor uz provedbu (opsegom) malog istraživanja.

c)      Izbor najzanimljivijeg pitanja odmah se dopunjava raspravom o tome kako bi istraživanje (u grubim crtama) trebalo izgledati, kakav bi instrumentarij trebao – je li to realno izvodljivo?

d)      Slijedi postavljanje hipoteze ili znanstvene pretpostavke, koju ćemo istraživanjem potvrditi ili ne. Dakle, pretpostavljamo što će se desiti tijekom prikupljanja podataka – predviđamo. Važno je pretpostavku jasno formulirati, kako bi rezultate interpretirali u odnosu na nju. Ako primjerice uspoređujemo dva niza podataka, predviđamo da će se pokazati određena pravilnost ili međuovisnost.  Pri tome je važno učenicima naglasiti da je i negativan rezultat, ipak važan REZULTAT. U takvom ćemo slučaju zaključiti da određenim metodama nešto nismo uspjeli dokazati ili da nismo imali dovoljno podataka da bi se nešto moglo nedvosmisleno zaključiti.  Hipoteza može biti postavljena na temelju nekog već poznatog znanstvenog koncepta (fizikalna zakonitost, biološko načelo....) pa istražujemo nešto što je već poznato, ali u konkretnim uvjetima neki specifični čimbenici mogu modificirati (dodatno utjecati na) rezultate.  U svezi s motivacijom učenika za učenje otkrivanjem (istraživačka nastava) nije dobro izabrati hip

  1. Što o tome već znamo/ možemo saznati?

                  Postoji mogućnost da učenici već vladaju školskim znanjem koje im može pomoći u rješavanju problema. To znanje samo treba obnoviti, primijeniti,  aktualizirati. Nadalje je važno konstatirati što ne znamo (a treba nam) i gdje bismo to mogli pronaći. Možda ćemo saznati (što znanstvenici uvijek nastoje prethodno otkriti) da je netko prije nas već radio nešto slično. U tom slučaju možda želimo provjeriti hoćemo li dobiti iste rezultate. Možda želimo otići korak dalje, jer smo našli odgovor na svoje prvobitno istraživačko pitanje i počinjemo otvarati sljedeća pitanja – u ovoj fazi možemo  preformulirati ili dopuniti našu  hipotezu. U istom radu može biti i dvije - tri hipoteze.

 

  1. Plan: što/ kako/ gdje/ kada?

      Sad je vrijeme da se izradi plan istraživanja. Prelazimo s općenitih na vrlo konkretne  stvari: materijal s kojim radimo, pribor, vrijeme, dinamika, mjesto, rokovi, metode   rada i prikupljanja podataka.......  Iako smo još u fazi planiranja, već trebamo       razmišljati o mogućim podacima koje ćemo prikupiti – u kojem će biti obliku, kako  ćemo ih bilježiti, arhivirati, osigurati......prikazati.

 

  1. Organizacija i provedba – prikupljanje podataka, dokumentiranje

      Ako smo sve dobro i temeljito planirali, naprosto slijedimo svoj plan. Ako je istraživanje dugotrajnije i prvi nas rezultati već upućuju na to da je hipotezu potrebno dopuniti, mijenjati ili da se podaci trebaju pohranjivati u drugačijem obliku, to još u  ovoj fazi možemo izmijeniti.... Važno je uredno voditi bilješke, paziti na dragocjene podatke i dokaze na kojima ćemo temeljiti svoj zaključak.

 

  1. Prikazivanje i interpretiranje rezultata

      O tome kako prikazujemo rezultate često ovisi može li se iz njih nešto jasno uočiti. Ponekad su grafikoni  rječitiji od tablica, često je važno kakav ćemo grafikon odabrati.Ponekad ćemo se morat poslužiti statističkim metodama. U ovoj fazi dolazi do izražaja usvojenost koncepta (temeljne ideje) o tome što je znanstveno zaključivanje, a što nije.Svrha i glavni smisao općeg prirodoslovnog obrazovanja je upravo usvajanje tog koncepta i razlikovanje znanstvenih i neznanstvenih zaključaka. Koja pitanja trebamo sebi u ovoj fazi postaviti? Evo najvažnijih: Imam li dovoljno podataka za izvođenje  zaključka? Ako imam više čimbenika koji utječu na rezultate, smijem li zaključivati o  međuodnosu samo 2 od njih (ako promatram kretanje jednog parametra u funkciji         drugog, ostali bi relevantni čimbenici trebali biti stalni) ?  Može li se zaključak izvesti  baš iz tih mojih podataka (bitno je ne „navlačiti“, ne „frizirati“, ne podrazumijevati nešto, a da to nije potkrijepljeno podacima). U ovoj fazi uspoređujemo ono što smo          dobili s korakom br.2 – utvrđujemo odstupanja, razlike, razmišljamo o mogućim  objašnjenjima i postavljamo možda  sljedeće hipoteze. U znanstvenim radovima ovakvo se razmišljanje opisuje u poglavlju pod naslovom „Rasprava“.

 

  1. Zaključci

      Budući da smo razmišljali, objašnjavali, pretpostavljali u prethodnom koraku, došli smo do faze u kojoj trebamo posve razbistriti – iskristalizirati što je najvažniji rezultat našeg rada. Ponajprije, utvrđujemo je li hipoteza potvrđena ili nije. Sva ostala            zapažanja konstatiramo vrlo kratko i sažeto, ali uvijek u odnosu na hipotezu. Bitna odlika znanstvenog načina razmišljanja je oprez u izvođenju zaključaka –  zaključivanje na temelju dokaza.

 

  1. Prezentacija rada

            Svoje rezultate svakako želimo i trebamo podijeliti s drugima. Njihova vrijednost i važnost najčešće će odrediti širinu auditorija kojem se obraćamo (iako u znanosti nije uvijek tako – ponekad su velika dostignuća dugo nezapažena, a eventualne zasluge i         nagrade pokupi netko tko pronađe način široke primjene). O svrsi prezentacije, mjestu,  publici – konzumentima (korisnicima) ovisi i način prezentacije. Za znanstvene radove taj je način vrlo strogo propisan i pravila vrijede na međunarodnoj razini. Vrlo je            precizno propisana forma pisanih radova (nju slijede radovi na natjecanjima iz prirodoslovnih predmeta), a jednako tako i forma posterskih prikaza – plakata. Budući da svrha učeničkih mini projekata (GLOBE projekata) nije objavljivanje u znanstvenim časopisima, niti na znanstvenim simpozijima, ovdje vrijede mnogo prilagodljivije forme. Usprkos tome, ova je faza iznimno važna jer se u njoj „bruse“  vrlo složene vještine i izgrađuju važne životne kompetencije: timsko usuglašavanje i demokratičnost odlučivanja kod grupnih radova, argumentirani odabir onoga što je važno, onoga što najbolje pokazuje ono što želimo istaknuti, preglednost, kompozicija  i skladnost, preciznost, urednost i estetska vrijednost (vrijedi i za plakate i za slajdove), nastup (komunikacija s auditorijem, uvjerljivost, dinamičnost, sigurnost, dopadljivost ....).

  

  1. Što dalje????

            Ako nam pri kraju izvedbe projekta nije palo na pamet još mnogo novih ideja – „nešto  ne štima“ ili s nama ili s projektom.....

            Znanstvenici svoje radove obično završavaju prijedlozima za daljnje istraživanje, koje    će sami provesti ili ih upućuju čitateljima. Razmislite zašto je i ovaj korak važan u  obrazovnom kontekstu.

 

             UČENIČKI PROJEKTI U NASTAVI – poticaji za raspravu 

             Danas se svakako preporučuje ostvarivati učeničke projekte i tijekom redovite nastave  

Kada?

 Možda se mini-projekt može u cijelosti izvesti tijekom blok-sata, ali se u pravilu taj zadatak proteže na više dana (dio poslova obavlja se kod kuće, dio nakon nastave, dio tijekom nastavnih sati).

            Učenički projekt je idealno kombinirati s izvanučioničkom nastavom ili u prilikama dana integrirane ili otvorene nastave.

 Tko?

            Projektni zadatak može biti individualan ili grupni. Projektni se zadatak može izraditi u sklopu redovite nastave jednog predmeta ili više predmeta (timsko poučavanje – team teaching, pri čemu surađuje više nastavnika u ostvarivanju interdisciplinarnosti; timsko planiranje po HNOS-u)

 Vrednovanje i ocjenjivanje?

            Vrednovanje rada na projektu može se ocijeniti po različitim elementima: usvojenost znanja, primjena znanja, samostalnost u radu, praktičan rad, zalaganje.....

            Izvješće i dokumentacija mogu se odlagati u učenički portfolio.

            Grupni se uradak može ocijeniti cijeloj grupi. Posebno se može ocijeniti prezentacija – tko će biti izvjestitelj može biti stvar dogovora, ili stvar odabira nastavnika ( a svi se članovi grupe pripreme za prezentaciju).  U grupi se mogu dogovoriti (odrediti) timske uloge. Pri ocjenjivanju se tada može znati što je čiji doprinos. Grupni rad također može biti zgodna prilika za vježbanje samoevaluacije i evaluacije rada u grupi (svaki učenik ocjenjuje ostale članove grupe).

 

Imamo li vremena za učeničke projekte u nastavi? 

Potpitanje: Možemo li (smijemo li) od klasičnih predavanja (temeljite obrade gradiva) „otkinuti“ dio vremena za izvedbu učeničkih projekata?

 

 Daruvar, 3. ožujka 2006.

 
   

 

 

Novosti GLOBE škole Priručnik za mjerenja GLOBE u nastavi Suradnja GLOBE škola - projekti Susreti GLOBE škola Linkovi Kontakti Arhiva

 

natrag