VI. PRESTANAK BRAKA

Član 45.

(1) Brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništenjem ili razvodom braka.

(2) Brak prestaje poništenjem ili razvodom kad nastaju pravne posljedice pravomoćne presude suda o poništenju odnoosno razvodu braka.

(3) Ako je nestali bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je pravomoćnim rješenjem suda utvršen kao dan smrti nestalog bračnog druga.

1. Poništenje braka

Član 46.

(1) Pravo na tužbu za poništenje braka koji je, bez dozvolesuda, zaključila osoba koja nije navršila osamjaest godina života pripada svakom bračnom drugu,m roditeljima maloljetnog bračnog druga i organu starateljstva.

(2) Sud može odbiti tužbeni zahtjev za poništenje braka ako utvrdi da u u vrijeme zaključenja braka postojali ili da su naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se moglo dozvoliti zaključenje braka prije punoljetnosti bračnog druga.

(3) Poništenje braka ne može se tražiti nakon što je maloljetni bračni drug navršio osamjaest godina života, ali bračni drug koji je u vrijeme zaključenja braka bio maloljetan može podnijeti tužbu za poništenje braka u roku jedne godine od punoljetnosti.

Član 47.

(1) Pravo na tužbu za poništenje braka koji je zaključila osoba koja je teže duševno bolesna, teže duševno zaostala ili je nesposobna za rasuđivanje, pripada svakom bračnom drugu i organu starateljstva za vrijeme trajanja navedenih uzroka.

(2) Nakon prestanka razloga iz stava 1. ovoga člana pravo na tužbu za poništenje braka pripada samo bračnom drugu koji je bio teže duševno bolestan, teže duševno zaostao ili nesposoban za rasuđivanje. Tužba se može podnijeti u roku od godine dana od prestanka navedenih razloga, a ako je bračni drug bio potpuno lišen poslovne sposobnosti, u roku godine dana o pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti.

Član 48.

(1) Pravo na tužbu za poništenje braka koji je zaključen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih drugova pripada svakom bračnom drugu, svakoj osobi koja ima pravni interes da brak bude poništen i organu starateljstva.

(2) Sud će odbiti zahtjev za poništenje novog braka, koji je zaključen zta vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih drugova, ako je raniji brak u međuvremenu prestao.

Član 49.

(1) Ako u sporu za poništenje braka zaključenog za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih drugova, tužitelj ne može dokazati postojanje ranijeg braka izvodom iz matične knjige vjenčanih ili drugom javnom ispravom ili ako tuženi tvrdi da raniji brak ne postoji iako je njegovo zaključenje upisano u matičnoj knjizi vjenčanih, sud će prekinuti postupak i uputiti tužitelja, odnosno tuženog, da u određenom roku pokrene parnicu za utvrđenje da raniji brak postoji odnosno da ne postoji te da o pokretanju parnice obavijesti sud.

(2) Postupak povodom tužbe za poništenje braka nastavit će se kad presuda u parnici za utvrđenje da raniji brak postoji ili da ne postoji postane pravomoćna.

(3) Ako parnica za utvrđenje da brak postoji ili ne postoji nije pokrenuta u roku koji sud odredi, smatrat će se da je tužba za poništenje braka povučena ako je tužitelj upućen na pokretanje parnice, a ako je na pokretanje parnice upućen tuženi smatrat će se da je odustao od svoje tvrdnje da raniji brak ne postoji.

Član 50.

(1) Pravo na tužbu za poništenje braka koji su međusobno zaključile osobe navedene u članu 37. stavu 1. i 2. ovog zakona pripada svakom bračnom drugu i organu starateljstva.

(2) Sud može odbiti zahtjev za poništenje braka, zaključenog bez prethodne dozvole između djece braće i sestara te braće i sestara po odu ili mandi ako utvrdi da se to ne protivi narodnom shvaćanju.

Član 51.

(1) Pravo na tužbu za poništenje braka koji su međusobno zaključile osobe navedene u članu 38. ovoga zakona pripada svakom bračnom drugu i organu starateljstva.

(2) Sud može odbiti zahtjev za poništenje braka zaključenog bez prethodne dozvole između srodnika po tzbini ako utvrdi da su u vrijeme zaključenja braka postojali ili su naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se moglo dozvoliti zaključenje braka među ovim srodnicima.

Član 52.

Pravo na tužbu za poništenje braka koji je bračni drug zaključio pod prinudom (član 39) ili u zabludi (član 409) pripada samo bračnom drugu koji je bio prinuđen ili je u zabludi pristao na zaključenje braka. Tužba se ne može podnijeti nakon što je protekao rok od godine dana od dana kada je opasnost od izvršenja prijetnje prestala ili od kada je zabluda uočena, ako su bračni drugovi za to vrijeme živjeli zajedno.

Član 53.

U slučaju poništenja braka svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u trenutku poništenja braka.

2. Razvod braka

Član 54.

(1) Bračni drug može tražiti razvod braka ako su zbog nesuglasnosti naravi, teških uvreda, zlostavljanja, preljuba, nečasnog života, duševne bolesti ili nekog drugog ozbiljnog uzroka bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

(2) Bračni drug koji je sam izazvao poremećenost bračnih odnosa može tražiti razvod braka samo ako su od prestanka zajedničkog života bračnih drugova protekle dvije godine.

(3) Muž ne može tražiti razvod braka za vrijeme trudnoće žene odnosno dok njihovo zajedničko dijete ne navrši godinu dana života, osim ako žena pristane na razvod.

Član 55.

Bračni drug može tražiti razvod braka ako je njegov bračni drug nestao i o njemu nema nikakvih vijesti za vrijeme od dvije godine.

Član 56.

Bračni drugovi koji imaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, mogu zajednički predložiti sudu da iz uzroka navedenih u članu 54. ovoga zakona razvede njihov brak.

Član 57.

Sud će razvesti brak na osnovi sporazuma bračnih drugova ako oni nemaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo.

Član 58.

U slučaju razvoda braka svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u trenutku razvoda braka.