II. PORODIČNI STATUS DJETETA
1. Utvrđivanje očinstva i materinstva
Član 98.
(1) Ocem djeteta, rođenog za vrijeme trajanja braka, ili u toku tri stotine dana prestanka braka, smatra se muž majke djeteta.
(2) Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ocem djeteta smatra se muž majke iz tog braka, premda od prestanka prethodnog braka majke do rođenja djeteta nije proteklo tri stotine dana.
(3) Ako muž majke iz kasnijeg braka s uspjehom ospori svoje očinstvo, ocem djeteta smatra se muž majke iz prethodnog braka samo ako je dijete rođeno u roku tri stotine dana od prestanka prethodnog braka majke.
Član 99.
Smatra se da je dijete rođeno u braku ako njegovi roditelji poslije njegova rođenja međusobno zaključe brak.
Član 100.
Ocem djeteta rođenog izvan braka smatra se osoba koja ga prizna za svoje ili čije je očinstvo utvrđeno sudskom presudom.
Član 101.
(1) U prijavi rođenja djeteta vanbračna majka može označiti osobu za koju tvrdi da je otac njezinog djeteta.
(2) Ovu izjavu vanbračna majka može dati matičaru na zapisnik ili u ovjerenoj ispravi ili u oporuci.
(3) Izjavu majke matičar je dužan čuvati kao službenu tajnu.
(4) Ukoliko u prijavi rođenja djeteta nema izjave o osobi vanbračnog oca djeteta, matičar je dužan upozoriti vanbračnu majku na njezino pravo iz stava 1. ovoga člana.
Član 102.
(1) Kad primi izjavu vanbračne majke, matičar će o izjavi, po pravilima o osobnom dostavljanju pismena, obavijestiti označenu osobu i pozvati je da u roku od trideset dana dođe u matični ured radi davanja izjave o svome očinstvu ili da u istom roku podnese matičaru svoju pismenu izjavu.
(2) Ako se pozvani odazove, matičar će mu predočiti tvrdnju vanbračne majke i upoznati ga sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.
(3) O radnjama koje poduzme te o usmenim izjavama osobe za koju vanbračna majka tvrdi da je otac njenog djeteta, matičar će sastaviti zapisnik.
Član 103.
Ako pozvani izjavi na zapisnik pred matičarem, ili u ovjerenoj ispravi, da se smatra ocem djeteta, matičar će ga upisati kao oca djeteta u matičnu knjigu rođenih i o ukpisu obavijestiti majku djeteta.
Član 104.
Ako pozvani izjavi da nije otac djeteta ili u roku od trideset dana ne da nikakvu izjavu, matičar će bez odlaganja o tome obavijestiti majku djeteta.
Član 105.
Ako osoba označena kao vanbračni otac nije živa ili se iz nekog drugog razloga očinstvo ne može utvrditi priznanjem, matičar će upoznati majku djeteta s odredbama ovoga zakona o mogućnosti utvrđivanja očinstva u postupku pred sudom (član 118. do 121).
Očinstvo se može priznati na zapisnik pred matičarem, sudom ili organom starateljstva. Navedeni organi su dužni da bez odlaganja, dostave ovjerene zapisnike matičaru, nadležnom za upis djeteta u matičnu knjigu rođenih.
Član 107.
Očinstvo se može priznati i u oporuci.
Član 108.
(1) Izjava o priznanju očinstva pred organima, navedenim u članu 106. ovoga zakona, može se dati i preko punomoćnika.
(2) Punomoć mora biti ovjerena te sadržavati izričito ovlaštenje punomoćniku da dade izjavu o priznanju očinstva odrešenog djeteta, što ga je jrodila određena majka.
Član 109.
Očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od šesnaest godina kao i osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, ako su sposobni shvatiti značenje izjave o priznanju očinstva.
Član 110.
Priznati se može očinstvo začetog, a još nerođenog djeteta. U tom slučaju priznanje proizvodi pravni učinak pod uvjetom da se dijete rodi živo.
Član 111.
Očinstvo djeteta ne može se priznati poslije djetetove smrti, osim ako je ono ostavilo potomstvo.
Član 112.
Priznanje očinstva je neopozivo.
Član 113.
(1) Priznanje očinstva upisuje se u matične knjige rođenih ako se majka suglasi s priznanjem. Njena suglasnost mora biti data pred matičarem, ili javnoj ili u ovjerenoj ispravi.
(2) Ako se majka već prethodno izjasnila o osobi vanbračnog oca, ta će se izjava smatrati njenom suglasnošću.
Član 114.
Ako se majka nije koristila pravom iz člana 101. ovoga zakona, matičar će je pozvati, po pravilima o osobnom dostavljanju pismena, da se o tome izjasni u roku trideset dana nakon što je primila obavijest o očevom priznanju.
Član 115.
(1) Ako je dijete starije od pesnaest godina, potrebna je i njegova suglasnost s priznanjem očinstva. Siglasnost se daje pred organom odnosno na način propisan u članu 113. stavu 1. ovoga zakona.
(2) Ako je dijete mlađe od šesnaest godina, ili je starije od šesnaest godina, ali j e trajno nesposobno za rasuđivanje, a majka više nije živa ili je proglašena umrlom ili je potpuno lišena poslovne sposobnosti, ili joj boravište nije poznato najmanjej šest mjeseci, izjavu o suglasnosti s priznanjem očinstva daje staratelj djeteta s odobrenjem organa starateljstva.
Član 116.
(1) Ako se majka ili dijete starije od pesnaest godina odnosno staratelj djeteta, kad je njihova suglasnost potrebna , ne suglase s priznanjem očinstva ili se ne izjasne o tome u roku trideset dana po primitku obavijesti o priznanju, osoba koja je priznala dijete za svoje može tražiti da sud utvrdi njeno očinstvo.
Član 117.
(1) Mujškarac koji je priznao očinstvo, a kasnije sazna za okolnosti koje bi isključivale njegovo očinstvo, može ga tužbom osporavati.
(2) Tužba iz stava 1. ovoga člana može se podnijeti u roku šest mjeseci po saznanju za okolnosti koje bi isključivale njegovo očinstvo, a najkasnije u roku deset godina po rođenju djeteta.
Član 118.
(1) Tužbu radi utvrđenja očinstva može podići dijete do navršene dvadeset i pete godine života.
(2) Ako je dijete maloljetno ili je nad njim produženo roditeljsko pravo ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti, tužbu u njegovo ime podiže majka ako vrši roditeljsko pravo, odnosno staratelj s odobrenjem organa starateljstva.
Član 119.
Tužbu radi utvrđenja očinstva može podići majka do navršene osamnaeste godine života djeteta.
Član 120.
(1) Organ starateljstva može, u roku dvije godine poslije rođenja djeteta, pokrenuti postupak za utvrđenje očinstva u slučaju kad je majka označila pred matičarem osobu koju smatra ocem djeteta, a kasnije, zanemarujući inteese djeteta, nije pokrenula postupak za utvrđenje očinstva.
(2) Organ starateljstva ne množe pokrenuti postupak ukoliko se majka protivi sudskom utvrđivanju očinstva.
Član 121.
(1) Ako nije živa osoba za koju se tvrdi da je otac djeteta, tužba za utvrđenje očinstva podnosi se protiv njezinih nasljednika.
(2) Tužba iz stava 1. ovoga člana može se podići u roku godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je otac djetea. Ako u tom roku ostavinski postupak nije završen, tužba se može podnijeti u roku šest mjeseci po završetku ostavinskog postupka.
Član 122.
Majkom djeteta smatra se žena koja ga je rodila.
Član 123.
(1)Tužbu radi utvrđenja materinstva može podići dijete do navršene dvadeset i pete godine života.
(2) Ako je dijete maloljetno ili je nad njim produženo roditeljsko pravo ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti, tužbu u njegovo ime podiže osoba koja ga po zakonu zastupa.
(3) U sporovima iz stava 1. ovoga člana odgovarajuće će se primjenjivati odredbe člana 121. ovoga zakona.
Član 124.
Tužbu radi utvrđivanja materinstva može podići osoba koja smatra sebe majkom do navršene osamnaeste godine života djeteta.
2. Osporavanje očinstva i materinjstva
Član 125.
(1) Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena za vrijeme trajanja braka ili prije isteka tri stotine dana od prestanka braka, ako smatra da mu nije otac. Ako je potpuno lišen poslovne sposobnosti, tužbu radi osporavanja njegova očinstva može podnijeti njegov staratelj s odobrenjem organa starateljstva.
(2) Tužba radi osporavanja očinstva iz stava 1. ovoga člana može se podnijeti u roku šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu na osnovi koje se može zaključiti da tužitelj nije otac djeteta, ali najkasnije do navršene desete godine života djeteta.
Član 126.
Nasljednici muža nisu ovlašteni na tužbu radi osporavan ja muževljeva očinstva, ali mogu nastaviti započeti postupak.
Član 127.
(1) Majka može osporavati da je otac njenog djeteta osoba koja se smatra bračnim ocem djeteta.
(2) Tužba se može podnijeti u roku šest mjeseci od rođenja djeteta.
Član 128.
(1) Dijete može osporavati da mu je otac osoba koja se po ovom zakonu smatra njegovim ocem, osim slučaja kada je očinstvo utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom.
(2) Tužbu iz stava 1. ovoga člana dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života.
Član 129.
(1) Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta rođenog izvan braka, može osporavati očinstvo drugoj osobi koja je to dijete priznala za svoje, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.
(2) Tužba se podnosi u roku godine dana po upisu osporavanog očinstva u matičnu knjigu.
Član 130.
Oporavanje očinstva nije dopušteno poslije smrti djeteta.
Član 131.
(1) Žena koja je učisana u matične knjige kao majka djeteta može osporavati svoje materinjstvo.
(2) Tužba se može podnijeti u roku šest mjeseci po saznanju činjenica koje isključuju njeno materinjstvo, a najkasnije do navršene pete godine života djeteta.
Član 132.
(1) Žena koja sebe smatra majkom djeteta može osporavati materinjstvo drugoj ženi koja je upisana u matične knjige kao majka, ako istovremeno traži da se utvrdi njeno materinjstvo.
(2) Tužba se može podnijeti u roku šest mjeseci od saznanja žene da je ona majka tog djeteta, a najkasnije do navršene pete godine života djeteta.
Član 133.
(1) Dijete može osporavati materinjstvo ženi koja je upisana u matične knjige kao njegova majka, osim slučaja kada je materinjstvo utvrđeno pravomoćnom ssudskom odlukom.
(2) Dijete može takvu tužbu podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života.
3. Porijeklo djeteta začetog umjetnom oplodnjom
Član 134.
Nije dopušteno utvrđivanje očinstva djeteta koje je zaćeto umjetnom oplodnjom.
Član 135.
(1) Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova supruga, ako je do začeća umjetnom oplodnjom došlo sjemenom drugoga bez njegove suglasnosti.
(2) Tužba radi osporavanja očinstva podnosi se u roku šest mjeseci od rođenja djeteta, odnosno od dana saznanja za začeće djeteta umjetnom oplodnjom sjemenom drugoga, bez suglasnosti majčinog muža, a najkasnije do navršene desete godine djeteta.
Član 136.
Nije dopušteno osporavanje maretinstva, ako je dijete rodila žena koja je dala suglasnost da se za njenu umjetnu oplodnju uotrijebi jajna stanica druge žene.