II. PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE USVOJENJA

1. Zajedničke odredbe

Član 139.

(1) Usvojenje se može zasnovati ako je korisno za dijete.

(2) U ocjeni korisnosti usvojenja i podobnosti usvojitelja i djeteta za usvojenje organ starateljstva koristit će se mišljenjem stručnjaka.

Član 140.

(1) Ne može se usvojiti krvni srodnik u pravoj liniji, brat odnosno sestra, ni jdijete čiji roditelji nisu postali punoljetni.

(2) Staratelj ne može usvojiti svog štićenika dok ga dužnosti staratelja ne razriješi organ starateljstva.

Član 141.

(1) Usvojiti može osoba u životnoj dobi od dvadeset jedne do trideset pet godina života, starija od usvojenika najmanje osamnaest godina.

(2) Ako za to postoje posebno opravdani razlozi, usvojitelj može biti i osoba u životnoj dobi od trideset pet do pedeset godina.

Član 142.

(1) Usvojitelj, u pravilu, može biti samo državljanin Republike Hrvatske.

(2) Izuzetno ako je to od osobite koristi za dijete, usvojitelj može biti i strani državljanin.

(3) Usvojenje iz stava 2. ovoga člana ne može se zasnovati bez odobrenja republičkog organa uprave nadležnog za poslove socijalne zaštite koje se daje uz prethodnu suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove.

Član 143.

Usvojiti ne može osoba:

1. koja je lišena roditeljskog prava,

2. koja je lišena poslovne sposobnosti,

3. čije dosadašnje vladanje i osobna svojstva ukazuju na to da joj se ne može

povjeriti dužnost usvojitelja.

Član 144.

(1) Za usvojenje je potreban pristanak oba ili jednog roditelja djeteta, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Roditelji mogu dati pristanak da njihovo dijete usvoji za njih poznati, a i nepoznati usvojitelj, na način propisan u članu 152. ovoga zakona.

(3) Pristanak roditelja mora biti izričit u odnosu na oblik usvojenja koji se zasniva.

Član 145.

(1) Za usvojenje nije potreban pristanak roditelja:

1. koji je lišen roditeljskog prava,

2. koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti,

3. čije je boravište nepoznato najmanje šest mjeseci i ne

brine se za dijete.

(2) Ako u slučajevima iz stava 1. ovoga člana dijete nije pod roditeljskim staranjem drugog roditelja, za usvojenje je potreban pristanak staratelja djeteta. Ako organ starateljstva obavlja neposredno dužnost staratelja djeteta, pristanak na usvojenje će dati poseban staratelj odrešen prema članu 217. ovoga zakona.

Član 146.

Usvojenje se može zasnovati i bez pristanka roditelja kod kojeg se dijete ne nalazi na čuvanju i odgoju, ako taj roditelj iz neopravdanih razloga uskraćuje pristanak, a u većoj mjeri je zapustio brigu o djetetu duže od šest mjeseci.

2. Posebne pretostavke za usvojenje sa srodničkim učinkom

Član 147.

(1) Usvojiti sa srodničkim učinkom može se dijete u dobi do šest godina čiji su jedan ili oba roditelja umrli, nepoznati, lišeni roditeljskog prava ili su potpuno lišeni poslovne sposobnosti.

(2) Izuzetno, usvojiti sa srodničkim učinkom može se i dijete u dobi do šest godina, kad roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno, ako nema izgleda da će oni izvršavati svoje roditeljske dužnosti u interesu djeteta.

Član 148.

(1) Dijete mogu usvojiti sa srodničkim učinkom samo bračni drugovi zajednički, kad se nalaze u braku najmanje tri godine.

(2) Usvojiti dijete sa srodničkim učinkom, bez obzira na trajanje braka, može i samo jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj tog djeteta.

3. Posebne pretpostavke za usvojenje s roditeljskim učinkom

Član 149.

(1) Usvojiti s roditeljskim učinkom može se dijete do navršene osamjaeste godine života.

(2) Za usvojenje iz stava 1. ovoga člana djeteta starijeg od deset godina potreban je njegov pristanak.

Član 150.

(1) Nitko ne može biti usvojen s roditeljskim učinkom od više osoba, osim kad su usvojitelji bračni drugovi.

(2) Usvojiti s roditeljskim učinkom može i samo jedan od bračnih drugova, uz pristanak drugog bračnog druga.

(3) Nije potreban pristanak bračnog druga usvojitelja koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti ili se već najmanje šest mjeseci ne zna njegovo boravište.