IV. UZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA

Član 255.

(1) Ako je prestala vanbračna zajednica žene i muškarca, koja je trajala duže vremena, vanbračni drug koji ispunjava pretpostavke iz člana 249. ovoga zakona, ima pravo na uzdržavanje od drugog vanbračnog druga.

(2) Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku godine dana od prestanka vanbračne zajednice.

Član 256.

Sud može odbiti zahtjev ako uzdržavanje traži vanbračni drug koji se bez ozbiljnog povoda, od strane drugova vanbračnog druga grubo ili nedolično ponašao u vanbračnoj zajednici ili bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu za drugoga vanbračnog druga.

Član 257.

(1) Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja vanbračnog druga traje određeno vrijeme, posebno u slučaju kad je tražitelj uzdržavanja u mogućnosti da, u dogledno vrijeme osigura sredstva za život na drugi način.

(2) U opravdanim slučajevima sud može produžiti obvezu uzdržavanja.

(3) Tužba za produženje uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Član 258.

Pravo na uzdržavanje prestaje ako vanbračni drug, koji to pravo koristi, stupi u brak ili ako sud utvrdi da je stupio u novu bračnu zajednicu ili da je postao nedostojana tog prava ili ako više ne postoji koja od pretpostavki iz člana 249. ovoga zakona.

Član 259.

Vanbračni drug dužan je, prema svojim mogućnostima, uzdržavati majku svog bračnog djeteta za vrijeme od tri mjeseca prije porošaja i šest mjeseci nakon porođaja, ako ona nema sredstva za život.