SEDMI DIO
IMOVINSKI ODNOSI
I. IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH DRUGOVA
1. Zajednička i posebna imovina
Član 276.
Imovina bračnih drugova može biti i zajednička i posebna.
Član 277.
Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.
Član 278.
(1) Imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.
(2) Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u članu 277. ovoga zakona, je njegova posebna imovina.
(3) Posebnom imovinom postaje i imovina koja pripadne bračnom drugu nakon izvršene diobe zajedničke imovine.
Član 279.
(1) Bračni drugovi mogu ugovoriti da njihove zarade budu posebna imovina svakog od njih.
(2) Ugovor iz stava 1. ovoga člana zaključuje se u pismenom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.
Član 280.
Pravo vlasništva bračnih drugova na nekretninama koje su njihova zajednička imovina upisuje se u zemljišne knjige na ime oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo.
2. Upravljanje i raspolaganje zajedničkom i posebnom imovinom
Član 281.
(1) Bračni drugovi zajedno posjeduju i koriste zajedničku imovinu.
(2) Zajedničkom imovinom upravljaju bračni drugovi zajedno, a mogu se sporazumjeti da jedan od njih upravlja i koristi zajedničku imovinu ili određeni dio te imovine.
(3) Povjeravanje imovine na upravljanje jednom bračnom drugu sadrži i pravo da raspolaže tom imovinom u granicama redovnog poslovanja, ako se bračni drugovi nisu drugačije sporazumjeli.
(4) Bračni drug može u svako doba odustati od sporazuma o upravljanju i korištenju zajedničke imovine, ali ne u vrijeme u koje se odustankom očigledno nanosi šteta drugom bračnom drugu.
Član 282.
Ako se o upravljanju zajedničkom imovinom, ili o pojedinom poslu u vezi s upravljanjem, bračni drugovi ne mogu sporazumjeti, a ni jedan od njih ne zatraži diobu, izvanparnični sud može, na prijedlog jednog bračnog druga, odrediti potrebne mjere koje se odnose na upravljanje,
Član 283.
(1) Zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno.
(2) Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.
(3) Svojom posebnom imovinom bračni drug raspolaže samostalno.
Član 284.
(1) Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.
(2) Sporazum o diobi nekretnina zaključuje se u pismenom obliku.
Član 285.
Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.
Član 286.
(1) Kad je sporazumom među bračnim drugovima ili presudom suda utvrđen dio svakoga bračnog druga u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari, svaki bračni drug može zahtijevati da sud u izvančarničnom postupku podijeli tu imovinu.
(2) Odluku o diobi sud može donijeti u parničnom postupku ako je tom sudu podnesena tužba iz člana 285. ovoga zakona i ako je jedan od bračnih drugova podnio prijedlog da se u tom postupku među njima podijeli njihova zajednička imovina.
Član 287.
(1) Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog drugau zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.
(2) U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
Član 288.
(1) Prilikom diobe na zahtjev bračnog druga u njegov će se dio prvenstveno unijetij one stvari iz zajedničke imovine koje služe obavljanju njegovog zanimanja.
(2) Iz zajedničke imovine izdvojit će se i predati bračnom drugu, osim njegovog dijela, one stvari stečene radom u toku bračne zajednice koje služe isključivo njegovoj osobnoj upotrebi.
(3) Ako je vrijednost stvari označenih u stavu 1. i 2. ovoga člana nerazmjerno velika u odnosu na vrijednost cjelokupne zajedničke imovine, izvršit će se dioba i tih stvari, osim ako bračni drug koji bi ove stvari trebao odbiti ne osigurava drugom bračnom drugu isplatu odgovarajuće vrijednosti ili ne ustupi drugom bračnom drugu, po njegovom pristanku, druge stvari.
Član 289.
(1) Bračnom drugu, kojem se zajednička djeca povjeravaju na odgoj i čuvanje, daje se, osim njegovog dijela, i stvari koje služe samo djeci ili su namijenjene samo njihovoj neposrednoj upotrebi.
(2) Na zahtjev bračnog druga iz stava 1. ovoga člana unijet će se i uračunati u njegov dio stvari koje očigledno olakšavaju odgoj i čuvanje djece koja su mu povjerena.
Član 290.
Ako se kod diobe zajedničke imovine utvrdi da jednom bračnom drugu pripada znatno manji dio, sud može na zahtjev jednog od bračnih drugova odrediti da se tome bračnom drugu izvrši isplata u novcu.
Član 291.
(1) Kod diobe zajedničke imovine svakom će se bračnom drugu uračunati u njegov dio ono što duguje u zajedničku imovinu.
(2) Kao dug koji tereti zajedničku imovinu uračunat će se i potraživanja trećih osoba koja su nastala radi povećavanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, iako ta potraživanja terete samo jednoga bračnog druga kao njegov dug.
(3) Nenamireni dugovi iz stava 2. ovoga člana neće se uzeti u obzir prilikom određivanja udjela u zajedničkoj imovini, ako bračni drug kojega ne tereti dug pruži osiguranje da će prilikom isplate duga namiriti odgovarajući dio.
Član 292.
(1) Ako bračni drug kod kojega se nalaze zajedničke stvari, nakon proteka godine dana od pravomoćnosti presude o razvodu ili poništenju braka pismeno predloži drugom bračnom drugu diobu zajedničke imovine, a ovaj ne odgovori u roku od tri mjeseca od primitka prijedloga da je suglasan da se dioba izvrši, bračni drug koji je predložio diobu postaje vlasnik pokretnih stvari koje se kod njega nalaze, ako izjavi volju da zadrži te stvari.
(2) U slučaju stjecanja vlasništva predviđenog u stavu 1. ovoga člana vrijednost stvari uzima se u obzir kod diobe ostale imovine. Ako druge imovine nema, bračni drug koji je postao vlasnik tih stvari isplaćuje drugom bračnom drugu vrijednost njegovog dijela.
Član 293.
Ako je u izvršnom postupku određena prodaja stvari koje su kod diobe zajedničke imovine pripale jednom bračnom drugu, drugi bračni drug ima pravo kuppiti te stvari prije drugih kupaca.
4. Odgovornost za dugove trećim osobama
Član 294.
(1) Za obveze koje je jedan bračni drug imao prije stupanja u brak kao i za obveze koje je samostalno preuzeo poslije stupanja u brak ne odgovara drugi bračni drug.
(2) Za obveze iz stava 1. ovoga člana bračni drug odgovara svojom posebnom imovinom i svojim udjelom u zajedničkoj imovini.
(3) Zahtjev za utvrđenje dijela bračnog druga u zajedničkoj imovini može postaviti i vjerovnik bračnog druga.
Član 295.
Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice kao i za obveze, za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna druga, solidarno odgovaraju bračni drugovi kako zajedničkom tako i svojom posebnom imovinom.
Član 296.
Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz dijela jednog od bračnih drugova u zajedničkoj imovini ili iz njegove posebne imovine naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima kprema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela, odnosno njegove posebne imovine.
5. Vraćanje darova
Član 297.
(1) U slučaju razvoda ili poništenja braka, darovi koje su bračni drugovi učinili jedan drugom prije zaključenja braka ili u toku braka, ne vraćaju se.
(2) Darovi iz posebne imovine bračnog druga, koji su nerazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost njegove cjelokukpne imovine u vrijeme postavljanja zahtjeva za vraćanje, vraćaju se darodavcu u slučaju razvoda ili poništenja braka. Takav dar nije dužan vratiti bračni drug koji bi vraćanjem dara došao u teške materijalne prilike.
(3) Vraćanje dara može se tražiti najkasnije u roku od jedne godine od prestanka braka.
Član 298.
(1) Umjesto otuđenih darovanih stvari vraća se novčana vrijednost ili za njih primljene stvari.
(2) U slučaju da se daje naknada u novcu, vrijednost stvari utvrđuje se po tržnoj cijeni u vrijeme kada stvar treba vratiti.
(3) Odredbe člana 297. ovoga zakona, te stava 1. i 2. ovoga člana primjenjuju se i u slučaju kada se utvrdi da je bila osnovana tužba za razvod braka, odnosno poništenje braka (član 321. stav 2.).