III. POSEBNI PARNIČNI POSTUPCI

1. Postupak u bračnim sporovima

Član 318.

(1) Parnični postupak radi utvrđenja da brak postoji ili da ne postoji, poništenje braka i razvoda braka (bračni sporovi) pokreće se tužbom.

(2) Ako oba bračna druga suglasno zahtijevaju razvod braka, parnični postupak pokreće se zajedničkim prijedlogom za razvod braka (član 56) odnosno zahtjevom za sporazumni razvod braka (član 57).

(3) Ako jedan bračni drug podnese tužbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, smatrat će se da su bračni drugovi podnijeli zajednički prijedlog za razvod braka odnosno zahtjev za sporazumni razvod braka.

(4) Ako jedan od bračnih drugova odustane od zajedničkog prijedloga za razvod braka, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev smatrat će se tužbom za razvod braka.

(5) Ako jedan od bračnih drugova odustane od zahtjeva za sporauzumni razvod braka, postupak se obustavlja.

Član 319.

(1) Postupak povodom zahtjeva za sporazumni razvod braka provodi se pred sucem pojedincem.

(2) Ako je uz zahtjev za sporazumni razvod braka istaknut i zahtjev za uzdržavanje bračnog druga, o ova zahtjeva odlučuje vijeće.

Član 320.

(1) Bračni drug koji je tužen u bračnom sporu može kod istog suda kod kojeg je tužen, protiv drugog bračnog druga podnijeti protutužbu sa zahtjevom za utvrđenje da brak nej postoji, za poništenje braka ili za razvod braka.

(2) Odluka o tužbi i protutužbi donijet će se u pravilu u jednoj presudi.

(3) Protutužba se može podnijeti i zbog razloga iz kojih se tužba ne bi mogla podnijeti zbog toga što je protekao rok za njeno podnošenje.

Član 321.

(1) Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarjeva.

(2) Pravo na tužbu za poništenje braka i za razvod braka ne prelazi na nasljednike, ali osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrlog bračnog druga koji je podnio ovu tužbu mogu zahtijevati utvrđenje da je tužba za poništenje odnosno za razvod braka bila osnovana.

(3) Zahtjev iz stava 2. ovog člana može se issstaći u parnici koju je već započeo umrli bračni drug, ako od njegove smrti nije proteklo više od šest mjeseci. Nakon isteka ovog roka zahtjev se može istaći samo u posebnoj parnici.

(4) Odredbe iz stava 2. i 3. ovog člana odgovarajuće će se primjenjivati i kad je umrli bračni drug podnio zajednički prijedlog za razvod braka (član 56).

Član 322.

Ako tužbu u bračnom sporu podnosi punomoćnik stranke, u punomoći mora se izričito navesti kakvu tužbu punomoćnik može podnijeti i iz kojih se razloga tužba može podnijeti.

Član 323.

(1) U parnicama za razvod braka tužitelj može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravomoćno završen.

(2) Zajednički prijedlog za razvod braka i zahtjev za sporazumni razvod braka bračni drugovi mogu povući dok postupak nije pravomoćno završen.

Član 324.

(1) U bračnim sporovima ne može se izreći presuda zbog izostanka ni presuda na temelju priznanja.

(2) Presuda kojom se brak razvodi na osnovi sporazuma bračnih drugova može se pobijati žalbom samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog toga što je pristanak za razvod braka na osnovi sporazuma dan u zabludi ili pod utjecajem prinude ili prijevare te u slučaju ako za donošenje ove presude nije bilo uvjeta određenih ovim zakonom.

Član 325.

Protiv drugostepene presude donesene u bračnom sporu revizija je uvijek dopuštena.

Član 326.

Rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti javnog tužioca Hrvatske protiv pravomoćne presude u bračnom sporu iznosi dva mjeseca.

Član 327.

(1) Pravne posljedice pravomoćne presude kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se brak poništava ili se brak razvodi nastaju kad su istekli rokovi za izjavljivanje revizije i zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

(2) Ako je izjavljena revizija ili zahtjev za zaštitu zakonitosti, pravne posljedice presude iz stava 1. oviga člana nastaju kad Vrhovni sud Hrvatske:

Član 328.

(1) Nakon što su nastale pravne posljedice pravomoćne presude kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se brak poništava ili se brak razvodi, presuda se više ne može pobijati izvanrednim pravnim lijekovima niti se može tražiti povrat u prijašnje stanje.

(2) Izvanredni pravni lijekovi i povrat u prijašnje stanje odlažu nastanak pravnih posljedica presude iz stava 1. ovoga člana, ako su podneseni prije nego što su nastale te posljedice.

2. Postupak u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva

Član 329.

(1) Stranke u sporu radi utvrđivanja očinstva su: osoba čije se očinstvo utvrđuje, dijete i majka djeteta, a organ starateljstva samo kad je po odredbama ovog zakona ovlašten pokrenuti postupak radi utvrđivanja očinstva.

(2) Stranke u sporu radi osporavanja očinstva su: osoba koja osporva očinstvo, osoba čije se očinstvo osporava, dijete ili majka djeteta.

(3) Kada očinstvo osporava muž majke iz kasnijeg braka, stranka u postupku je i muž majke iz ranijeg braka (član 98. stav 3).

Član 330.

(1) Ako tužbom radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva nisu kao tužitelji i tuženi obuhvaćene sve osobe koje moraju biti stranke u postupku (član 329) sud će poučiti tužitelja da tuži i osobu koja tužbom nije obuhvaćena, ili da tu osobu pozove da se pridruži tužbi kao novi tužitelj.

(2) Ako tužitelj u roku koji sud odredi ne proširi tužbu na sve osobe koje moraju biti stranke u postupku ili ako se te osobe ne pridruže tužbi, sud će s tužbom postupati po odredbama člana 109. Zakona o parničnom postupku.

Član 331.

(1) Stranke koje podnose tužbu radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva, odnosno koje su tužene istom tužbom, jedinstveni su suparničari.

(2) Kad tužbu podnosi ovlaštena osoba u zakonskom roku, tužbi se može pridružiti i osoba kojoj je istekao rok za podnošenje tužbe.

Član 332.

Kad između djeteta i roditelja koji po zakonu zastupa dijete postoje suprotni interesi, organ starateljstva postavit će djetetu posebnog staratelja.

Član 333.

(1) U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva odgovarajuće će se primjenjivati odredbe člana 318. stava 1, člana 324. stava 1. i člana 325. ovoga zakona.

(2) U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja materinstva odgovarajuće će se primjenjivati sve odredbe o sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva.

3. Postupak u sporovima radi povjeravanja i predaje djece na čuvanje i odgoj

Član 334.

Sud će odlučiti o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj:

Član 335.

Kad se donosi odluka o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj sud će zatražiti mišljenje i prijedlog organa starateljstva.

Član 336.

(1) Kad donosi odluku o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj sud će ako je to potrebno, naložiti stranci kod koje se djeca nalaze da djecu preda roditelju, drugoj osobi ili ustanovi.

(2) Sud će u slučaju iz stava 1. ovoga člana odrediti rok za predaju djece ili naložiti da se ona predaju odmah.

(3) Odluka suda o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj veže stranke, organ starateljstva i sve druge osobe kod kojih se djeca nalaze (član 385).

Član 337.

U postupku radi povjeravanja djece na čuvanje i odgoj sud nije vezan zahtjevima stranaka.

Član 338.

Sud može odlučiti o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj prema sporazumu između roditelja, ako smatra da taj sporazum odgovara interesima djece.

Član 339.

(1) Protiv drugostepene odluke o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj revizija je uvijek dopuštena.

(2) Kad se odluka o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj donosi u bračnom sporu pravne posljedice ove odluke nastaju onog dana kad nastaju i pravne posljedice presude kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se brak poništava ili se brak razvodi.

Član 340.

Kad donosi odluku o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj, sud će odrediti i način održavanja osobnih odnosa roditelja s djecom.

Član 341.

(1) Kad se u postupku pred sudom odlučuje o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj, odgovarajuće će se primjenjivati odredbe člana 77. stava 4. člana 80. i 82. i člana 324. stava 1. ovoga zakona.

(2) Kod određivanja osobnih odnosa s djecom odgovarajuće će se primjenjivati odredbe člana 83. stava 3. i 5. člana 324. stava 1, člana 337. i člana 336. stava 3. ovoga zakona.

4. Postupak u sporovima o uzdržavanju

Član 342.

(1) Sud će donijeti odluku o uzdržavanju zajedničke maloljetne djece ili punoljetne djece koja su nesposobna za rad (član 238. stav 2), kad u bračnom sporu donese presudu kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se brak poništava ili se brak razvodi.

(2) Sud može, kad je to potrebno donijeti odluku o uzdržavanju zajedničke djece iz stava 1. ovoga člana i kad u bračnom sporu donese drukčiju presudu.

Član 343.

(1) Sud će donijeti odluku o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad, kad u sporu radi utvrđivanja očinstva utvrdi da je tuženi otac djeteta.

(2) Odluku o izdržavanju djeteta iz stava 1. ovoga člana sud može donijeti i u drugim sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva, kad je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod spora i okolnosti slučaja moguće i potrebno.

Član 344.

Sud će u bračnom sporu donijeti odluku o uzdržavanju jednog od bračnih drugova ako on to zahtijeva.

Član 345.

U sporovima o zakonskom uzdržavanju sudi u prvom stepenu vijeće, bez obzira na vrijednost predmeta spora.

Član 346.

U sporovima o uzdržavanju neće se primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na postupak u sporovima male vrijednosti.

Član 347.

(1) U sporovima o uzdržavanju odgovarajuće će se primjenjivati odredba člana 318. stava 1. ovoga Zakona.

(2) U sporovima o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad, odgovarajuće će se primjenjivati odredbe člana 324. stava 1. i člana 337. do 339. ovoga zakona.