V. POSEBNI POSTUPCI IZVRŠENJA I OSIGURANJA
1. Opće odredbe
Član 379.
Izvršni postupak koji se provodi po odredbama ovoga zakona je hitan.
Član 380.
Ako je sud ovlašten po službenoj dužnosti donijeti odluku koju treba provesti, sud može po službenoj dužnosti donijeti i rješenje o izvršenju i provesti izvršenje.
Član 381.
Prigovor protiv rješenja o izvršenju i žalba protiv rješenja suda tom prigovoru ne zadržavaju provođenje izvršenja o poduzimanju izvršnih radnji kojima se ostvaruje potraživanje zbog kojeg je određeno izvršenje.
Član 382.
Sud može odgoditi izvršenje samo ako se time bitno je ugrožavaju osobni i drugi važni interesi djece i drugih osoba koje nisu sposobne da se same brinu o sebi i o svojim pravima i interesima.
2. Izvršenje radi predaje djeteta na čuvanje i odgoj
Član 383.
(1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje radi predaje djeteta roditelju, drugoj osobi ili ustanovi mjesno je nadležan, osim suda koji je opće mjesno nadležan za stranku protiv koje se provodi izvršenje, i sud koji je opće mjesno nadležan za stranku koja zahtijeva izvršenje te sud na čijem se području dijete zatekne.
(2) Izvršenje oduzimanjem djeteta (član 387. stav 2) provest će, po službenoj dužnosti ili na zahtijev stranke, svaki sud na čijem se području dijete zatekne.
(3) Sud iz stava 1. ovog člana može odlučiti da se poduzimanje određenih izvršnih radnji radi predaje djeteta povjeri sud koji nije nadležan za provođenje izvršenja.
Član 384.
(1) Na temelju odluke suda o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj može se odrediti i provesti izvršenje radi predaje djeteta, bez obzira da li je tom odlukom naložena predaja djeteta (član 336).
(2) Kad u odluci sud stranci protiv koje se provodi izvršni postupak nije naložena predaja djeteta, ovu naredbu izreći će sud u rješenju o izvršenju. U tom slučaju sud će odrediti rok za predaju djeteta ili naložiti da se dijete preda odmah.
Član 385.
(1) Rješenjem o izvršenju može se naložiti predaja djeteta osobi na koju se odnosi izvršna isprava, osobi o čijoj volji ovisi predaja djeteta i svakoj osobi kod koje se dijete nalazi u času donošenja tog rješenja.
(2) U rješenju iz stava 1. ovoga člana izreći će se da je dijete dužna predati i svaka druga osoba kod koje se dijete zatekne u času provođenja izvršenja.
Član 386.
(1) Prijedlog za izvršenje može podnijeti roditelj ili druga osoba kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj.
(2) Organ starateljstva može podnijeti prijedlog za izvršenje ako se roditelj ili druga osoba kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj nej protivi pokretanju izvršnog postupka.
(3) Organ starateljstva može podnijeti prijedlog za izvršenje kad je dijete povjereno na čuvanje i odgoj ustanovi.
Član 387.
(1) U toku izvršnog postupka sud će nastojati da se u najvećoj mogućoj mjeri zaštiti ličnost djeteta.
(2) Sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti slučaja, odrediti izvršenje izricanjem novčanih kazni protiv osobe o čijoj volji ovisi predaja djeteta ili oduzimanjem djeteta od osobe kod koje se nalazi dijete.
(3) Ako se svrha izvršenja nije mogla postići jednim od sredstava izvršenja iz stava 2. ovoga člana, sud može odrediti drugo sredstvo izvršenja iz tog stava.
Član 388.
U prijedloogu za izvršenje radi predaje djeteta na čuvanje i odgoj ne mora biti naznačeno sredstvo izvršenja, a ako je naznačeno, sud nije vezan prijedlogom stranke.
Član 389.
(1) Kad je odlukom suda naloženo da se dijete preda odmah (član 336. stav 2. i član 384. stav 2) rješenje o izvršenju mora se stranci od koje treba oduzeti dijete predati prilikom poduzimanja prve izvršne radnje. Ako ta stranka ne prisustvuje oduzimanju djeteta rješenje će joj se dostaviti naknadno.
(2) Odsutnost osobe kojoj treba oduzeti dijete ne sprečava provođenje izvršnih radnji.
(3) Kad se izvršenje provodi protiv osobe na koju se ne odnosi rješenje o izvršenju (član 385), toj osobi predat će se rješenje o izvršenju i zapisnik o oduzimanju djeteta.
(4) Kad se izvršenje provodi protiv osobe na koju se ne odnosi rješenje o izvršenju (član 385), toj osobi predat će se rješenje o izvršenju i zapisnik o oduzimanju djeteta.
(5) O vremenu i mjestu poduzimanja izvršnih radnji radi oduzimanja djeteta, sud će po pravilima o osobnoj dostavi, obavijestiti osobu kojoj treba predcati dijete, a može pozvati i organ starateljstva da prisustvuje provođenju izvršenja.
Član 390.
Za određivanje izvršenja i za provođenje izvršenja radi ostvarivanja uzdržavanja iz osobnog dohotka ili drugih stalnih novčanigh primanja dužnika mjesno je nadležan, osim suda koji je opće mjesno nadležan za dužnika, i sud koji je opće mjesno nadležan za organ, organizaciju ili zajednicu koja dužniku isplaćuje osobni dohodak ili druga stalna novčana primanja te sud koji je sudio u prvom stepeju u postupku u kojem je donesena izvršna isprava.
Član 391.
(1) Dužnik uzdržavanja može pred sudom, organom starateljstva ili pred isplatiocem osobnog dohotka dati pristanak da se iznosi koji su određeni za uzdržavanje isplaćuju iz njegovog osobnog dohotka ili drugih stalnih novčanih primanja neposredno osobi koja je u odluci suda označena kao primalac uzdržavanja, bez provođenja izvršnog postupka.
(2) Kad dužnik, pred sudom ili organom starateljstva dade pristanak iz stava 1. ovoga člana sud odnosno organ starateljstva će isplatiocu osobnog dohotka ili drugih stalnih novčanih davanja bez odlaganja dostaviti izjavu dužnika i odluku o uzdržavanju.
(3) Kad dužnik uzdržavanja pristanak iz stava 1. ovoga člana daje pred isplatiocem osobnog dohotka dužan mu je istovremeno podnijeti i odluku o uzdržavanju.
(4) Isplatioc osobnog dohotka ili drugog stalnog novčanog primanja dužan je, u roku 10 dana po primitku pristanka dužnika i odluke o uzdržavanju, donijeti administratiavnu zabranu kojom se određuje isplata uzdržavanja osobi koja je označena kao primalac uzdržavanja.
Član 392.
U toku izvršnog postupka radi ostvarivanja uzdržavanja koje je određeno u postotku (član 268. i 269) sud može na prijedlog vjerovnika, kad ocijeni da za to postoje opravdani razlozi, odrediti da se izvršenje provodi plaćanjem mjesečnog novčanog iznosa u visini posljednjeg dospjelog obroka uzdržavanja.
4. Izvršenje radi ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom
Član 393.
U izvršnom postupku radi ostvarivanja odluke suda o održavanjuosobnih odnosa roditelja s djetetom (član 340) odgovarajuće će se primjenjivati odredbe članova 383, 384, 485, 386, 387, 388, 389. ovoga zakona.
5. Mjere osiguranja radi smještaja djeteta i radi uzdržavanja
Član 394.
Mjere osiguranja po ovom zakonu su privremena mjera radi smještaja djeteta, privremena mjera radi uzdržavanja i prethodna mjera radi uzdržavanja.
Član 395.
(1) Privremenu mjeru radi smještaja djeteta sud može odrediti u svakom postupku u kome se po odredbama ovoga zakona odlučuje o pravima i interesima djece.
(2) Za određivanje privremene mjere nakon što je donesena odluka suda o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj koja još nije postala izvršna, nadležan je sud koji bi bio nadležan za prisilno izvršenje (član 383).
(3) Za provođenje privremene mjere radi smještaja djeteta nadležan je sud koji ju je donio, ali se poduzimanje određenih izvršnih radnji može povjeriti drugom sudu na čijem području treba obaviti te radnje.
Član 396.
(1) Kad se privremena mjera radi uizdržavanja određuje prije pokretanja spora o uzdržavanju, mjesno je nadležan, osim suda koji je opće mjesno nadležan za dužnika i sud koji je opće mjesno nadležan za vjerovnika.
(2) U sporu o uzdržavanju sud može odrediti privremenu mjeru, a ako je donio odluku kojom se dužniku nalaže davanje uzdržavanja, može odrediti prethodnu mjeru radi uzdržavanja.
(3) Za provođenje privremene mjere radi smještaja djeteta nadležan je sud koji ju je donio, ali se poduzimanje određenih izvršnih radnji može pvjeriti drugom sudu na čijem području treba obaviti te radnje.
Član 396.
(1) Kad se privremena mjera radi uzdržavanja određuje prijepokretanja spora o uzdržavanju, mjesno je nadležan, osim suda koji je opće mjesno nadležan za dužnika i sud koji je opće mjesno nadležan za vjerovnika.
(2) U sporu o uzdržavanju sud može odrediti privremenu mjeru, a ako je donio odluku kojom se dužniku nalaže davanje uzdržavanja, može odrediti prethodnu mjeru radi uzdržavanja.
(3) Kad se prethodna mjera radi uzdržavanja odrešuje nakondonošenja odluke iz stava 2. ovog člana, mjesno je nadležan, osim suda koji je opće mjesno nadležan za dužnika i sud koji je sudio u prvom stepenu u postupku u kojem je donesena ta odluka.
(4) Mjere osiguranja iz ovoga člana koje se određuju radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad (član 238. stav 2) sud može odrediti u svakom postupku u kojem se po odredbam a ovoga zakona odlučuje o pravima i interesima djece.
(5) Kad se mjere osiguranja iz ovoga člana ostvaruju iz osobnog dohotka ili drugog samostalnog primanja dužnika, za njihovo provođenje mjesno je nadležan, osim suda koji je mjesno nadležan za dužnika i sud koji je opće mjesno nadležan za isplatioca osobnog dohotka ili drugog stalnog novčanog primanja, te sud koji je donio te mjere.
Član 397.
Privremena mjera radi smještaja djeteta može se odrediti kad se učini vjetojatnim da bi, ako se ta mjera ne odredi mogli biti dovedeni u opasnost osobni ili drugi važni interesi djeteta ili da bi se bez tog osiguranja spriječilo ili znatno otežalo izvršenje odluke o predaji djeteta.
Član 398.
(1) Privremena mjera radi uizdržavanja može se odrediti ako vjerovnik učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja i opasnost za njegove osobne ili druge važne interese ili opasnost da će bez te mjere osiguranja dužnik spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.
(2) Prethodna mjera radi uzdržavanja može se odrediti ako vjerovnik učini vjerojatnim da bi do nastupanja izvršnosti odluke kojom je naloženo davanje uzdržavanja bili dovedeni u opasnost njegovi osobni ili drugi važni interesi ili da bi se bez tog osiguranja spriječilo ili znatno otežalo ostvarivanje uzdržavanja.
(3) Smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese djeteta kad se mjere radi osiguranja uzdržavanja određuju u korist maloljetnog djeteta ili punoljetnog jdeteta koje nije sposobno za rad, osim akose potraživanje odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja (član 261. stav 4).
(4) Kad se privremena mjera radi uzdržavanja određuje u sporu radi utvrđivanja očinstva i materinjstva, vjerovnik uzdržavanja treba učiniti vjerojatnim da je osoba protiv koje se mjera određuje roditelj djeteta.
Član 399.
(1) Privremene mjere radi smještaja djeteta i mjere osiguranja uzdržavanja za maloljetno dijete ili punoljetno dijete koje nije sposobno za rad sud će, kad za to postoji potreba, odrediti i provesti po službenoj dužnosti.
(2) U drugim slučajevima mjere radi osiguranja uzdržavanja sud može odrediti samo na prijedlog vjerovnika uzdržavanja.
(3) Organ starateljstva može podnijeti prijedlog za donošenje mjere osiguranja kad je po odredbama ovoga zakona ovlašten podnijeti prijedlog za izvršenje (član 263. stav 2. i član 386. stav 2. i 3.).
Član 400.
(1) Privremenom mjerom radi smještaja djeteta može se dijete povjeriti roditelju, drugoj osobi ili ustanovi, a može se odrediti i svaka druga mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja.
(2) Privremenom mjerom radi smještaja djeteta sud će odlučiti i o održavanju osobnih odnosa roditelja s djetetom.
(3) Prije određivanja privremene mjere sud će zatražiti mišljenje ili stručnu pomoć organ starateljstva, osim ako postoji opasnost od odgode.
Član 401.
(1) Privremenom mjerom radi uzdržavanja može se dužniku naložiti davanje uzdržavanja u opsegu koji je neophodan za zadovoljavanje osnovnih potreba vjerovnika uzdržavanja, a može se odrediti svaka druga mjera iz člana 256. Zakona o izvršnom
postupku.
(2) Prethodnom mjerom radi uzdržavanja može se dužniku naložiti davanje uzdržavanja u opsegu koji je određen odlukom o uzdržavanju ili u manjem opsegu.
Član 402.
Na rješenje kojim se određuje mjera radi osiguranja bez obzirada li je donesena u parničnom, izvanparničnom ili izvršnom postupku, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o rješenju o izvršenju.
Član 403.
(1) U rješenju kojim se određuje mjera osiguranja sud će odrediti trajanje te mjere.
(2) Kad je rješenje o privremenoj mjeri radi smještaja djeteta doneseno u nekom drugom sudskom postupku, a ne u postupku radi povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj (član 395. stav 1), ono prestaje djelovati kad organ starateljstva donese odluku o čuvanju i odgoju djeteta, odnosno kad donese odgovarajuću mjeru osiguranja po odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
(3) Kad je rješenje o privremenoj mjeri radi uzdržavanja doneseno prije pokretanja postupka u sporu o uzdržavanju (član 396. stav 1), sud će to rješenje dostaviti osobi koja je ovlaštena pokrenuti spor o uzdržavanju i odredit će rok u kojem treba podnijeti tužbu radi uzdržavanja.
Član 404.
U postupcima određivanja mjera osiguranja odgovarajuće će se primjenjivati odredbe ovoga zakona o izvršenju.