~ Što je hospital? ~

Stanovništvo, bolesti i ratovi

Posebnu kategoriju među srednjovjekovnim hospitalima predstavljaju institucije osnovane radi trajne ili privremene izolacije bolesnika od zaraznih bolesti. Najranije takve institucije su bile leprozoriji, osnivani još u ranom srednjem vijeku izvan gradova, no u blizini prometnica (radi prikupljanja milostinje), gdje su obitavale zajednice oboljelih od lepre ili gube. Dubrovački je leprozorij tako bio smješten sjeveroistočno od grada, iznad Vrata od Ploča i blizu prometnog puta u smjeru zaleđa. Zadarski leprozorij se nalazio u blizini predgrađa Varoš, u uvali nazvanoj 'uvala gubavaca', a splitski pod Marjanom, u predjelu po njima nazvanom 'pod uboge'. Već je u razvijenom srednjem vijeku broj gubavaca u Europi bio u padu, no u našim krajevima još u 15. stoljeću u izvorima nailazimo na proširenja leprozorija i nove oporučne legate zajednicama leproznih.

Bez sumnje jedan od događaja koji je obilježio srednji vijek i promijenio tijek povijesti bila je epidemija kuge oko 1348. godine. Nakon prve i najsnažnije epidemije, kuga je nastavila pogađati gusto naseljena gradska središta Mediterana barem nekoliko puta u stoljeću. Kako bi se zaštitilo gradsko stanovništvo, a istodobno omogućilo odvijanje pomorske trgovine o kojoj je ovisio opstanak grada, Dubrovnik je 1377. uveo obvezatnu karantenu. Karantena se isprva provodila u provizornim zgradama na otočićima u blizini grada, no već početkom 15. stoljeća grade se prvi lazareti - u Dubrovniku, na otocima, ali i u gradskim predgrađima kao što su Danče. Kasnije su lazareti prerasli u čitave komplekse zgrada koji su okruživali gradske luke.

Iako ne tako snažno kao kuga, nova je epidemijska bolest koja se proširila tijekom 16. stoljeća, sifilis, također utjecala na razvoj određenog tipa hospitala. Naime, za bolesnike od sifilisa su u talijanskim gradovima osnivani posebni hospedali degli incurabili, to jest ustanove za neizlječive bolesnike.

Na kraju, kao važan utjecaj na razvoj hospitala u našim krajevima treba istaknuti i ratove. Tijekom pomorskih ratova u 17. stoljeću, većina gradskih hospitala u dalmatinskim gradovima koji su dotad primali različite kategorije potrebitog stanovništva je pretvorena u vojne bolnice za mletačke ranjenike. Na taj način su ti hospitali po prvi put postali striktno medicinske institucije sa stalnim medicinskim osobljem.