Hrvatsko pulmološko društvo

TERMINILOGIJA I DEFINICIJA KOPB-a

P očetna stranica
P odaci o društvu
D jelatnici
P ublikacije
K ratice
O stalo
A rhiva

TERMINOLOGIJA I DEFINICIJA KOPB-a
(Iz "Smjernice za dijagnostiku i liječenje KOPB-a")

Zadnjih nekoliko desetljeća nastoji se pronaći odgovarajuću terminologiju koja obuhvaća koncept opstrukcije zračnog protoka s kliničko patomorfološkim izrazom “kronični bronhitis i emfizem”, te u razlikovanju ovog stanja od bronhalne astme. Uska povezanost i nemogućnost razdvajanja kroničnog bronhitisa i emfizema doveli su do uvođenja pojma “kronična opstruktivna plućna bolest” (KOPB). Danas je KOPB (engl. Chronic Obstructive Pulmonary Disease – COPD) u svijetu prihvaćen termin za skup kliničkih obilježja do sada označavanih brojnim i različitim nazivima, pojedinačno ili u kombinaciji, kao što su:

    • emfizem pluća
    • kronični bronhitis
    • kronični opstruktivni bronhitis
    • kronični bronhitis i emfizem
    • kronična opstrukcija zračnog protoka (Chronic Airflow Obstruction – CAO)
    • kronično ograničenje zračnog protoka (Chronic Airflow Limitation – CAL)
    • kronična opstrukcija dišnih putova (Chronic Airways Obstruction – CAO)
    • ne-reverzibilna opstruktivna bolest dišnih putova (Non-reversible Obstructive Airways Disease – NROAD)
    • kronična opstruktivna bolest dišnih putova (Chronic Obstructive Airways Disease – COAD)
    • kronična opstruktivna bolest pluća (Chronic Obstructive Lung Disease – COLD)
    • neki oblici kronične trajne astme

Klinička dijagnoza KOPB-a temelji se na simptomima bolesti, ali se pouzdano može ustanoviti jedino objektivnim mjerenjem plućne funkcije koje pokazuje opstrukciju zračnog protoka. Glavno obilježje KOPB-a je nepotpuna reverzibilnost ograničenog zračnog protoka, iako odgovarajuća terapija može dovesti do određenog poboljšanja vrijednosti opstrukcije zračnog protoka i/ili klinički značajnih simptoma.

Definicija KOPB-a danas se temelji na uputama “Američkog torakalnog društva (ATS 1995.) i konsenzusu “Europskog respiratornog društva (ERS 1995.) prema kojima je KOPB poremećaj karakteriziran smanjenjem najvećeg ekspiracijskog protoka i usporenim forsiranim pražnjenjem pluća, koji se značajno ne mijenjaju tijekom nekoliko mjeseci. Ograničenje zračnog protoka je samo minimalno reverzibilno na uporabu bronhodilatatora, uglavnom progredira sporo, a nastaje zbog bolesti dišnih putova i emfizema.

Britansko torakalno društvo (BTS 1997.) definira KOPB kao kroničnu postupno progredirajuću bolest, koju karakterizira opstrukcija dišnih putova (FEV1 < 80%, FEV1/VC < 70%) koja se tijekom nekoliko mjeseci značajno ne mijenja. Poremećaj plućne funkcije konačan je iako djelomično reverzibilan nakon primjene bronhodilatacijskih (ili drugih) lijekova.

Stoga, dijagnoza KOPB-a u kliničkoj praksi zahtijeva:

    • postojanje anamnestičkih podataka o kroničnim progredirajućim simptomima (kašalj i/ili piskanje u prsima, i/ili otežano disanje – zaduha)
    • objektivni nalaz opstrukcije dišnih putova (idealno spirometrijskim testiranjem), koja se ne vraća na normalu unatoč terapiji.

Pri dijagnozi pomažu podaci o navici pušenja, budući da su bolesnici s KOPB-om uglavnom pušači. Obično se ustanovi pušačka navika od preko kutije cigareta dnevno dugi niz godina, premda se KOPB ponekad javlja i u nepušača.

KOPB nastaje iz različitih kombinacija bolesti dišnih putova i emfizema, a teško je odrediti relativni značaj svakog od ovih u pojedinačnih bolesnika. Emfizem je definiran patoanatomskim terminima, kao trajno destruktivno proširenje dišnih putova distalnije od terminalnih bronhiola, bez jasne fibroze. Prisutnost kroničnog kašlja i produkcije sputuma tijekom najmanje tri mjeseca u dvije uzastopne godine, a u odsutnosti ostalih bolesti koje mogu uzrokovati pojačanu produkciju sputuma, upotrebljavan je kao dijagnostički standard u epidemiološkoj definiciji kroničnog bronhitisa, iako nije obvezno označavao prisutnost opstrukcije dišnih putova ili dijagnozu KOPB-a. Mortalitet i većina morbiditeta povezanih s KOPB-om odnose se na opstrukciju dišnih putova i kroničnu hipersekreciju sluzi.

Razlikovanje teškog KOPB-a od teške kronične astme otežano je jer se određeni manji stupanj poboljšanja FEV1 (reverzibilnost) može postići primjenom bronhodilatatora u obje bolesti. Štoviše, patoanatomske promjene bronhalne astme u velikim dišnim putovima mogu biti zajedno prisutne s onima u KOPB-u, gdje su dominantno zahvaćeni mali dišni putovi. Javljaju li se ovakve pojave češće nego što je za očekivati ili su slučajne, za sada nije poznato. Međutim, neki bolesnici s KOPB-om imaju patohistološke promjene upale u dišnim putovima koja može povoljno odgovoriti na protuupalnu terapiju. Prisutnost ili odsutnost kašlja i sputuma, sviranje u prsima u bilo koje doba dana i noći, djelomičan odgovor na primjenu bronhodilatatora ili obiteljska anamneza o bolesti pluća obilježja su koja nisu dovoljna razlikovanju između kronične astme i KOPB-a. Međutim, pozitivna anamneza o teškom pušenju, znači emfizema na radiološkom prikazu pluća, snižen transfer čimbenik i kronična hipoksemija upućuju više na dijagnozu KOPB-a. Atopija i značajno poboljšanje spirometrijskih testova nakon primjene bronhodilatatora govore o postojanju astme.

Izraz KOPB se ne upotrebljava da bi obuhvatio ostala specifična stanja koja uzrokuju opstrukciju dišnih putova, poput cistične fibroze, bronhiektazija, bronhiolitis obliteransa ili ekstratorakalne opstrukcije dišnih putova. Ovi izuzeci naglašavaju nejasnu etiologiju KOPB-a, iako je poznato da je pušenje evidentno najznačajniji čimbenik.

S većim spoznajama o patogenezi bolesti, u budućnosti će se javiti i potreba redefiniranja KOPB-a, koji je sada determiniran pretežno funkcionalnim terminima.