phylab.net    


     Kalendar rada
     Primanja roditelja
      Kontakt
      Vremeplov


INFO - vremeplov



Pratite s nama, iz mjeseca u mjesec, životopise istaknutih fizičara.
Uskoro - mali fizikalni muzej!



31. prosinca 1911. -MARIE CURIE DOBILA NOBELOVU NAGRADU ZA KEMIJU, Prvu Nobelovu nagradu za fiziku Marie Curie primila je 1903., zajedno sa svojim suprugom Pierreom Curiejem i fizičarom A. H. Becquerelom. Nagrađeni su za otkriće radioaktivnosti te dva dotad nepoznata kemijska elementa, polonij i radij. Tri godine poslije ovih otkrića, Pierre Curie pogiba u automobilskoj nesreći a Marie preuzima njegovu katedru za fiziku na glasovitom pariškom sveučilištu Sorbonni, nastavljajući istraživati radioaktivne elemente. Godine 1910. s asistentom Andreom Debiernom uspješno je izolirala element metalnog radija. Zbog ovog otkrića te ranijih otkrića na polju kemije, nagrađena je 31. prosinca 1911. drugom Nobelovom nagradom, ovaj put za kemiju. Marie Curie bila je prva žena u povijesti i prva osoba nagrađena dvjema Nobelovim nagradama. Umrla je, zbog čestih izlaganja radijaciji, od leukemije 1934. godine.

 

OTON KUČERA, znanstvenik i popularizator znanosti (31. 12. 1856. Petrinja - 29. 12. 1931. Zagreb)
Studirao je u Beču te radio na bečkoj zvjezdarnici. Bio je i gimnazijski te sveučilišni profesor. Prvi je upravitelj zvjezdarnice u Zagrebu, a bio je i predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva. Bavio se poviješću egzaktnih znanosti (njegova disertacija o M. Getaldiću prva je iz povijesti znanosti u Hrvatskoj).
Djela: "Crte o magnetizmu i elektricitetu", "Vrieme, crtice iz meteorologije", "Naše nebo", "Valovi i zrake".

 

ROBERT BOYLE, engleski fizičar i kemičar (25. 1. 1627. Lismore u Irskoj - 30. 12. 1691. London)
Prvi je uočio razliku između elemenata i spojeva. Postavio je zakon ovisnosti volumena o tlaku plina (Boyle-Mariotteov zakon), izolirao metilni alkohol i aceton. Svojom knjigom "The Sceptical Chemist" mnogo je pridonio razvoju kemije.

 

HUMPHREY DAVY, engleski kemičar i fizičar (17. 12. 1778. Penzance - 29. 5. 1829. Ženeva)
Bio je profesor u Londonu i predsjednik Royal Society. Otkrio je anestetsko djelovanje rajskog plina, a uz pomoć elektrolize otkrio je elemente natrij i kalij te slično i magnezij, kalcij, stroncij i barij. Dokazao je da klor nije spoj, već element. Postavio je definiciju kiselina kao spojeva s vodikom. Otkrio je električni luk između ugljenih elektroda, a 1816. pronašao rudarsku sigurnosnu svjetiljku. Smatra se jednim od utemeljitelja elektrokemije.


CHARLES GREELEY ABBOT, američki astrofizičar (31. 5. 1872. Wilton - 17. 12. 1973. Riverdale)
Od 1907. do 1944. bio je direktor Smithsonova opservatorija u Washingtonu. Istraživao je sunčevu radijaciju i utjecaj njenih varijacija na klimu. Djela: "Sunce" i "Zemlja i zvijezde".


18. prosinca 1958. - PRVI KOMUNIKACIJSKI SATELIT
Komunikacijski ili telekomunikacijski sateliti omogućuju prijenos informacija između udaljenih točaka na Zemlji. Za uspješno prenošenje informacije se moraju preko jakih odašiljača emitirati u obliku radiosignala prema satelitu koji se nalazi u Zemljinoj orbiti. Taj satelit reflektira ili usmjerava primljeni signal u smjeru prijemnika, koji može biti tisućama kilometara udaljen od pošiljatelja. Prvi eksperimentalni komunikacijski satelit, nazvan projekt "Score", lansirale su SAD 18. prosinca 1958. no bilo je potrebno još nekoliko godina kako bi komunikacijski sateliti postali upotrebljivi. Godine 1960. lansiran je "Echo 1", plastični balon aluminijske konstrukcije dijametra 30 metara. "Echo 1" bio je predstavnik prve generacije tzv. pasivnog prijenosa. Radiosignali su se odbijali od balona u svim smjerovima pa ih je bilo moguće registrirati širom svijeta. No, za taj način prijenosa bili su potrebni vrlo jaki odašiljači i ogromne antene na Zemlji jer je "neusmjereni" signal bio slab. Danas se u orbiti nalaze stotine komunikacijskih satelita koji korištenjem solarnih ćelija osiguravaju energiju za prijem i slanje signala.

WERNER KARL HEISENBERG, njemački teorijski fizičar (5. 12. 1901. Würzburg - 1. 2. 1976. München)
Bio je profesor u Leipzigu, te direktor Instituta za fiziku Kaiser Wilhelm u Berlinu i Instituta Max Planck u Göttingenu. Godine 1925. utemeljio je mehaniku matrica, osnovu moderne kvantne teorije. Svojim principom neodređenosti definirao je granice eksperimentalnog istraživanja pojava koje se zbivaju u atomu i upozorio na nemogućnost istovremenog točnog određivanja položaja i brzine čestica. Postavio je teoriju o građi atomske jezgre, razvio teoriju o jednakosti nuklearnih međudjelovanja protona i neutrona. Godine 1932. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku, a napisao je i djelo "Fizika i filozofija".

 

LOUIS JOSEPH GAY-LUSSAC, francuski fizičar i kemičar (6. 12. 1778. Saint Leonard de Noblat - 9. 5. 1850. Pariz).Proslavio se već u 24. godini radom "O širenju plinova i para". Godine 1804. dizao se balonom do 7000 metara, proučavajući sastav zraka i promjene u magnetskom polju. Sa J. L. Thenerdom 1808. proizveo je natrij i kalij i upotrijebio ih za redukciju borne kiseline u bor, a istraživao je fermentaciju i jod te otkrio dicijan i cijanovodičnu kiselinu. Usavršio je postupke čišćenja metala.

LUIGI GALVANI, talijanski liječnik i fizičar (9. 9. 1737., Bologna - 4. 12. 1798., Bologna)
Kao profesor anatomije u Bologni otkrio je da preparirani žablji mišići trzaju ako su u dodiru s dva različita metala. Mislio je da je tome uzrok životinjski elektricitet, što je i objavio u djelu "Komentar o električnim silama u pomicanju mišića". Ispravno rješenje te pojave dao je A. Volta 1796., dokazavši da se radi o pojavi električne struje koja nastaje između dva metala uronjena u elektrolit. Galvanijevim imenom nazvane su istosmjerne električne struje (galvanske struje), različiti električni aparati i procesi.

 

 

CHRISTIAN DOPPLER, austrijski fizičar (29.11.1803. Salzburg - 17.3.1853. Venecija) Predavao je na Politehničkoj školi i sveučilištu u Beču. U Pragu je 1842. objavio raspravu "O obojenoj svjetlosti dvostrukih zvijezda", u kojoj je obradio pojavu koja nosi njegovo ime - Dopplerov efekt. Riječ je o promjeni promatrane frekvencije valova pri relativnom kretanju njihova izvora i promatrača.


JOHANN KEPLER, njemački astronom (27. 12. 1571., Weil der Stadt, Württemberg - 15. 11. 1630., Regensburg) Odlučio se za crkvenu karijeru i na sveučilištu u Tübingenu upoznao Kopernikov nauk. Napustio je svečeničku službu i postao profesor matematike u Grazu. U djelu "Astronomia nova" postavio je dva osnovna principa moderne astronomije: zakon eliptičkog gibanja i zakon ploha, kao i otkrića iz područja teorije gravitacije. Danas spominjemo 3 Keplerova zakona. Njegova otkrića su dokazala Kopernikovu hipotezu (uz određene modifikacije) i otvorila put dinamičkim shvaćanjima u astronomiji. Djela: Harmonices mundi, Rudolfinske tablice.



JEAN LE ROND D'ALEMBERT, francuski filozof, fizičar i matematičar (16. 11. 1717., Pariz - 29. 10. 1783., Pariz) Sa 23 godine izabran je za člana Francuske akademije zbog rijetkih matematičkih sposobnosti. Pionir je mnogih egzaktnih znanosti 18.st., postavlja i rješava diferencijalnu jednadžbu za titranje žica, otkriva u dinamici princip koji je kasnije nazvan njegovim imenom, proučava precesiju i nutaciju u astronomiji. Jedan je od glavnih stalnih suradnika "Enciklopedije" i autor njene "Uvodne rasprave", u kojoj daje sažet i jasan prikaz osnovnih načela svoje filozofije. Odbacuje svaku metafiziku i obraća se iskustvu kao jedinom izvoru spoznaja. Tipičan je predstavnik raznovrsnih i bogatih strujanja u francuskom mišljenju zbog kojih se stoljeće u kojem je živio moglo zvati "filozofskim stoljećem". Glavno mu je djelo "Rasprava o elementima filozofije".


ANTUN KARLO BAKOTIĆ, fizičar i književnik (4. 11. 1831. Kaštel Gomilica - 13. 1. 1887. Zadar) Studirao je matematiku i fiziku u Beču i Veneciji. Radio je kao profesor u Rijeci, bio ravnatelj Velike gimnazije u Splitu te školski nadzornik. Među prvima u Hrvatskoj objavljivao je prirodoznanstvene knjige, a 1862. priredio je za tisak knjigu "Pojavi iz prirode za pouku prostoga naroda" prema talijanskom djelu A. Cime. Pisao je stručno-popularne članke u časopisu "Književnik". Surađivao je s B. Šulekom u izradi "Rječnika znanstvenog nazivlja". Objavio je knjigu "Vinarstvo". Jedan je od prvaka narodnog preporoda u južnoj Hrvatskoj, zaslužan za uvođenje hrvatskog jezika u školsku nastavu, a bio je i među pokretačima "Narodnog lista". Njegov roman iz bosanskog života s nacionalno-oslobodilačkom tematikom "Raja" objavljen je fragmentarno u "Iskri" i "Hrvatskoj" te u cjelosti u "Domu i svijetu".

 

MIRKO DANIJEL (DANIEL EMERIK) BOGDANIĆ, astronom i matematičar (5. 11. 1762., Virovitica - 31. 1. 1802., Budim) Studirao je u Pešti, a radio kao nastavnik matematike i grčkog jezika u Velikom Varadinu. Studij astronomije nastavio je u Beču te radio kao asistent u sveučilišnoj zvjezdarnici u Budimu. Bavio se matematikom, teorijskom astronomijom, posebno stazama kometa, motrenjem pomrčine Jupiterovih satelita i okultacije zvijezda. Izrađivao je zemljopisne karte. U tu je svrhu izvodio astronomska motrenja u Hrvatskoj (Rijeka, Karlobag, Dubica, Petrovaradin, Zemun) te izračunavao zemljopisne širine i duljine, a rezultati motrenja ostali su u rukopisu u budimskoj zvjezdarnici. Namjeravao je napisati povijest svijeta na hrvatskom jeziku, ali je dovršio samo prvi svezak "Događaji svieta".