
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
BORAJA - 12. studenoga 2000
![]() |
| Polazak iz Splita bio je 12. studenog 2000. u 7,30. Šezdesetak
planinara i izletnika krenulo je autobusom preko Kaštela, Trogira, Segeta
i Boraje do mjesta Vrpolje kod Šibenika. Nakon izlaska iz autobusa veći
dio grupe krenuo je prema jugu. Prešavši željezničku prugu nastavili smo
kamenitom stazom bez zelenog raslinja do prevoja iznad sela Konobe. Vedar
dan omogućio nam je lijep pogled na Grebašticu, Šibenik i otoke tog područja.
Od Vrpolja do prijevoja ima oko sat vremena hoda. Poslije kraćeg odmora
krenuli smo laganim usponom hrptom do vrha Orlice. To je kontrolna točka
staze koju održavaju šibenski planinari, te kao takva ima bilježnicu za
upis posjetilaca. Ovaj dio puta je za nas tog dana bio ujedno i jedini
uspon prema Boraji (675 m), jer potom slijedi lagani spust prema Lokvi.
To je manja vodena površina smještena u nizini, a udaljena je oko 2 i
pol sata hoda od Vrpolja i tridesetak minuta od mjesta Vrsno prema istoku.
Manja grupa planinara rekreativaca spojila se s nama na Lokvi nakon što
su napustili autobus u Vrsnom. Tu je bio planiran nešto duži odmor, a
razlog je bio prijatan zadatak - gradelijada. Nakon ručka svi smo zajedno
nastavili put prema Vrsnom kroz livade seoskih kuća. Od mjesta Vrsno do
vrha Boraje ima oko sat vremena uspona po kamenoj markiranoj stazi sa
mogućnošću silaska kroz šumu do mjesta Boraja, što smo ovaj put izostavili.
Kada smo stigli do našeg autobusa dvadesetak planinara još željni hodanja
produžilo je pješice do glavne ceste. Ugodan kameni put okružen obrađenim
površinama doveo ih je do zaseoka Kneževići. Nakon ovog lakšeg planinarskog
izleta, a na putu prema Splitu, ostatak vremena omogućio nam je kraći
posjet uvijek zanimljivom Trogiru, posebno katedrali. Povratak je uslijedio
oko 20 sati. Napisao: Ante Škovrlj |
![]() |