Planirani izlet na Pelješac privukao je mnogo planinara i izletnika. U subotu, 30. rujna 2000. sa autobusnog stajališta u Sukoišanskoj krenulo je 55 učesnika izleta. Polazak je bio u 7 sati. Vremenska prognoza bila je loša, a kiša je počela padati već na samom početku puta. Preko Omiša,Makarske, Neuma došli smo do STONA oko 11 sati. U OREBIĆ smo stigli u 15 sati. Smjestili smo se u hotel Bellevue i nakon toga neki su otišli na izlet u Korčulu, a drugi u obilazak Orebića, crkava i zaseoka u blizini. Izletnicima na Korčulu bila je uzbudljiva plovidba po olujnom jugu, a u trajekt je bilo ući pravo umjeće. Valovi su preljevali obalu, pa su neki od nas bili gotovo mokri. U hotel smo se svi vratili do 21 sat, a nakon večere neki su otišli u disco klub, dokazavši tako da i planinari znaju noćariti.

U noći je padala kiša, pa smo zabrinuto osluškivali što će biti ujutro. U 8,30 došao je Ivica Trojanović, predsjednik planinarskog društva Sv. Ilija iz Orebića, pa je grupa od 21 planinara krenula pod njegovim vodstvom prema vrhu Sv. Ilija (961 m).
Dočekala nas je naša članica Katija Vlahušić i njen suprug Ante. Katija je Dubrovkinja, a njen suprug Stonjanin, tako da su nam bili izvrsni vodiči kroz Ston i stonske zidine. Gradić je smješten na uskoj Stonskoj prevlaci koja spaja poluotok Pelješac s kopnom. Ston - luka, 22 km sjeverozapadno od Dubrovnika na kraju Stonskog kanala. Razvio se na mjestu rimskog Stagnuma (Turris Stagni). Teritorijalno pripadao je srednjevjekovnom Zahumlju. 1333 priključen je Dubrovačkoj republici. Planski izgrađen u XIV st. Današnji Ston izgradila je Dubrovačka Republika (prema regulacijskom planu iz 1335 god.), i opasala 980 m dugim zidinama u obliku nepravilna peterokuta. Mali Ston poznat je po uzgajalištu školjaka, a na širem području se nalazi i velika solana (površine 43 ha - god. proizv. 1.500 tona).
Prošli smo trasom Ruskovići-Urkunići, a zatim prirodnim kuloarom između vrhova Vižanjica (454 m) i Kabal (629 m), a zatim podno Barinskih vrhova, pored planinarske kućice . Uspon je trajao 3,5 sata, po prelijepoj i uređenoj stazi, a prekrasni vidici i miris opranog mediteranskog bilja, davali su nam podstreha da lakše izdržimo uspon. Pola sata od vrha ušli smo u planinarsku kućicu, gdje smo upoznali orebićke planinare, a onda nas je vodič poveo na sam vrh. Sa vrha se pruža pogled na Orebić, Korčulu i Pelješki kanal, a otoci su bili obrubljeni čipkom uzburkanog mora, tako da svi koji su taj prizor vidjeli, neće ga zaboraviti cijelog života. Na povratku posjetili smo i drugu planinarsku kućicu, u Polju, koja se nalazi pola sata dalje od prve. Tamo smo ručali, popili kavu i nastavili prema Orebiću. Na povratku smo svratili u Franjevački samostan, ponos Orebićana i posjetili orebićko groblje, sa mauzolej-grobnicama orebićkih pomoraca. Grupa B za to je vrijeme posjetila crkvu Gospe od Karmena i zaseoke u okolici Orebića, a neki su otišli na izlet u Korčulu. Budući su se planinari vratili oko 16 sati, povratak je uslijedio u 16,30, a u Splitu smo bili u 22,30. Putem je nemilosrdno pljuštala kiša i puhalo olujno jugo, a mi smo bili presretni što smo to izbjegli na Pelješcu i što nam je vrijeme dozvolilo tako sadržajan i bogat izlet.
Po završenom obilasku gradića i zidina, neki su našli malo vremena za degustaciju školjaka, a u 13 sati pozdravili smo našu domaćicu, kojoj se i ovom prigodom zahvaljujemo, i nastavili put prema Orebiću.