PARK PRIRODE "TELAŠČICA" I NACIONALNI PARK "KORNATI"
16.srpnja 2000

U ovogodišnjem nizu atraktivnih i lijepih izleta našega kluba, ovo je posljednji prije ljetnog prekida. Najprije smo ga planirali kao trodnevni i mislili nekom od okolnih otoka noćiti u šatorima, ali kada smo sve uzeli u obzir (naročito cijenu), na kraju smo se odlučili na "prizemniju" varijantu i ispao je ovaj izvanredni jednodnevni izlet u jedan nacionalni park i jedan park prirode.
Iz Splita smo krenuli vrlo rano, već u 5.00 sati ujutro, prepunim autobusom i sa nekoliko osobnih automobila. Ukupan broj izletnika premašio je brojku 60, što je premašilo i sva naša očekivanja. Odredište je Zadar, bolje rečeno marina na Boriku koja se nalazi zapadno od samog grada. Po dolasku se ukrcavamo na  naš brod, koji nam je dom za ovaj dan. Vrijeme je oblačno i tmurno, jasno je da će kišiti, ali naš domaćin kapetan Božo nas uvjerava da je ovakav dan idealan za ono što smo naumili. Ja sam malo skeptičan, ali na kraju je ipak ispalo da je on bio u pravu.

Brod se zove Bačvice. Odmah nakon polaska član posade nas nudi rakijom i keksima. Vozimo se  u pravcu otoka Ugljana, točnije prema  njegovom  jugoistočnom dijelu, tamo gdje se najviše približava otoku Pašmanu, s kojim ga spaja cestovni most. Struja ispod mosta je vrlo jaka i mijenja se svakih 6 sati. Prolazimo i nastavljamo prema Kornatima. Za vrijeme vožnje, kapetan nam svako malo preko razglasa nešto objašnjava i ukazuje na nešto desno ili lijevo od nas, ali zbog lošeg razglasa ne razumijem skoro ništa. Uskoro počinje kišiti, a nebo je jo tmurnije. No, to planinarima ništa ne smeta,  imamo na svaki izazov prirode odgovarajući odgovor, pa smo začas u kabanicama. Uskoro je marenda pa dobijamo po  sendvič i vina ili soka.
U kapetanovoj kabini je bilo uvijek  živo o čemu svjedoči i ova fotografija. Na ulazu u park prirode "Telaščica" je tabla koja nas na to podsjeća. Mi se vozimo dalje, pored svjetionika "Sestrice" na otvoreno more. Idemo prema zapadu, ispod dojmljivih  okomitih stijena, koji su zaštitni znak NP Kornati (1, 2, 3) Tu su i spilje  i drugi zanimljivi oblici. Konačno se vraćamo u uvalu Telaščica, gdje je predviđen ručak. Ovdje je sve organizirano za prihvat turista, pa tako ima nekoliko ugostiteljskih objekata, uređenih vezova, pa čak i kanti za smeće. Kapetan nas obavještava da je ručak za 2 sata a do tada možemo razgledati stijene i obližnje slano jezero u kojemu je dozvoljeno i kupanje. Nakon razgledanja stijena odozgo i kupanja u slanom jezeru, nas nekolicina se odlučujemo na uspon na brdo koje dominira nad jezerom. Pri dnu nailazimo i na planinarsku markaciju i slijedeći je lako dolazimo na vrh. Ovdje nas dočekuje vjerojatno najljepši pogled na Telaščicu i Kornatsko otočje koje se može zamisliti. Objektiv naše kamere ga naravno ne može na pravi način ovjekovječiti i toga smo nažalost svjesni. Zato vam nudimo samo ovih nekoliko fotografija (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8)  koje to daju naslutiti uz  napomenu da se, makar samo radi uspona na ovo brdo i pogleda s njega,  isplati krenuti na ovakav izlet. Gore bi se moglo ostati dugo i uživati u pogledu na Kornate, ali nas čeka ručak i povratak u Zadar, koji zakazan za 16.00 sati. Na povratku uz  vrijeme koje se skroz poboljšalo,  još jedna zajednička snimka za uspomenu.

Ostale fotografije koje smatramo interesantnim prikazuju: našega vozača Božu koji je dokazao da je univerzalan vozač, dva muškarca koji su prvi put s nama i koje i na ovaj način pozivamo da se učlane u naš klub jer nam nedostaje muškaraca, te pročelnicu naše sekcije za zaštitu prirode  Mirjanu Beram i kapetana Božu. Treba napomenuti da su dotična dama i njena sekcija bili glavni organizatori ovog izleta, te joj i ovom prilikom odajemo priznanje na odlično obavljenom poslu. Konačno tu su i fotografije naših članova i gostiju snimljenih na brodu 1, 2 i 3.
Na kraju, posebno se zahvaljujemo Direktoru parka prirode "Telaščica", gospodinu Mariju Marasu, na srdačnom gostoprimstvu i pomoći prilikom obilaska parka.