tatre

Visoke Tatre su u Evropi jedinstvena koncentracija prirodnih ljepota, te radi toga sasvim zaslužuju atribut "minijaturne Alpe". Nalaze se u sjevernom dijelu Slovačke, na granici prema Poljskoj. Sastoje se od više planinskih grebena od kojih je glavni greben dugačak 26 km i uglavnom je viši od 2000 m. U Visokim Tatrama ima ukupno 581 planinski vrh raznih formi, a njih 25 su visoki više od 2000 metara. Najviši vrh u Tatrama je Gerlachovski štit (2654m).
Ovdje je također i preko 100 planinskih jezera i mnoštvo vodopada, rječica i potoka, što sve doprinosi njihovoj planinarsko - turističkoj atraktivnosti.
Biljni i životinjski svijet su tipični za visoka gorja, tako da ovdje nalazimo prekrasne šume smreke, a na većim visinama primjerke ariša, smreke i kržljavog bora. Ukupno je na području Tatri 1250 različitih biljnih vrsta. Od životinjskog svijeta treba spomenuti mnogo vrsta ptica, te jelena, vepra, lisicu, jazavca, divlju mačku, medvjeda, vuka, risa i riječne vidre. Isto tako, na visokim stijenama nalazimo divokozu, koja je simbol Tatri, a u visokim klisurama i planinskog orla.
Klima je tipično alpska, gdje temperatura zraka pravilno pada sa rastom nadmorske visine. Česte su nagle primjene vremena sa snažnim planinskim olujama, grmljavinom i olujnim vjetrom. Ljeti postoji opasnost od udara groma na otvorenim i odrona kamenja u visokim područjima i liticama, a zimi su naročito opasne sniježne lavine koje su već uzimale ljudske žrtve u tatranskim dolinama.
Zbog svojih prirodnih ljepota Visoke Tatre su proglašene nacinalnim parkom i tu vrijede posebna pravila za posjetioce, kao i drugdje za slične prostore.
Naš klub je posjet Visokim Tatrama stavio u svoj program za ovu godinu. U skladu s tim izvršili smo sve pripreme i krenuli u petak 3. kolovoza 2001navečer. Sva mjesta u autobusu su bila popunjena, a dva člana ekipe putovala su osobnim kolima. Prije polaska napravili smo zajedničku fotografiju ispred autobusa. Vozili smo se vrhunskim autobusom NEOPLAN sa klimom, a vozači su nam bili također vrhunski, Josip i Dinko. U odredište, hotel Stari mlin kod Tatranske Štrbe stigli smo u ranim večernjim satima u subotu.
Za narednih 6 dana, do subote 11. kolovoza imali smo sasvim precizne planove planinarenja, šopinga i izleta. Sasvim neplanirano ovdje je upala i iznenadna smrt dragog nam prijatelja, planinara Aresena Olbricha. Umro je planinareći, u trenu, tiho. Neka ti je laka zemlja Arsene.
Samo planinarenje odvijalo se u dvije grupe, u koje su se planinari svrstavali zavisno od vlastitih mogućnosti i opremljenosti. Grupa "A" bila je sastavljena od planinara sa dobrom fizičkom kondicijom i dobro opremljenih, koji su bili spremni izdržati zahtjevne cjelodnevne ture. U grupi "B" bili su planinari nešto skromnijih fizičkih mogućnosti.
Prvog dana planinarenja u nedjelju, grupa "A" je obišla Mlynicku i Furkotsku dolinu preko prijevoja Bystre sedlo (2314m) i posjetila planinarsku kuću pod vrhom Solisko. Ova zahtjevna tura bila je dodatno otežana nepovoljnim vremenskim prilikama, povremenim izljevima kiše i grmljavinom.
Za to vrijeme je grupa "B" je obilazila lokacije na jezeru Štrbske pleso, te se uspinjačom popela do planinarske kuće pod vrhom Solisko.
Drugoga dana, u ponedjeljak, zbog naznaka nestabilnog vremena donesena je odluka da se umjesto u planinu, ide u obilazak okolnih turističkih naselja i u šoping. Obišli smo okružno središte Poprad, te nekoliko manjih turističkih mjesta u podnožju Visokih Tatri. Ono što je nas u većini zanimalo bile su prodavaonice planinarske opreme. U svim ovim mjestima postojale su takve prodavaonice, dosta bogato opremljene i sa pristupačnim cijenama, tako da je svatko mogao pronaći ono što ga je zanimalo. Toga dana vrijeme je ipak bilo lijepo, a to je iskoristio Dražen Hosi i krenuo u solo turu Mlynickom i Furkotskom dolinom koju je prethodnog dana propustio zbog lošeg vremena. Ovdje je njegov opis toga izleta.
Trećega dana, u utorak bilo je planirano da grupa "A" sa polazne točke u Štrbskom plesu izvrši uspon na vrh Rysy (2499m), preko kojega prolazi slovačko - poljska granica. To je ujedno i najviši vrh Poljske. Grupa "B" trebala je od iste polazne točke planinariti do Žabje doline, a potom do jezera Popradske pleso i zadržati se na tom području. Na kraju obje grupe su se trebale naći na Popradske plesu i razgledati tzv. simboličko groblje koje se nalazi u blizini jezera. Grupa "A" je uspješno obavila uspon, ali grupa "B" nije. Oko pola sata nakon početka planinarenja umro je Arsen Olbrich. Prema pričanju očevidaca bilo je to kod prvog odmora. Jednostavno je zastao u hodu i srušio se... U sastavu grupe bila je i liječnica Anka Vučičić, koja je uz asistenciju ostalih pokušala reanimaciju umjetnim disanjem i masažom srca, ali sve je bilo bez uspjeha. Nakon četrdesetak minuta pristigla je i ekipa gorske službe spašavanja, pa je tijelo pokojnog Arsena evakuirano helikopterom. O ovom događaju odmah je obaviještena obitelj pokojnika i konzularni predstavnik Republike Hrvatske u Bratislavi.
Te večeri, a nakon konzultacije sa predsjednikom kluba u zemlji, donesena je odluka da se program pohoda nastavi, a da vodstvo pohoda obavi sve potrebne formalnosti sa mjesnom policijom kao i da ostvari kontakt sa konzulom Republike Hrvatske koji treba preuzeti i dalje voditi ovaj postupak, radi što brže dopreme tijela pokojnika u zemlju. U skladu s tim modificiran je program za grupu "A" i grupu "B".
Narednog četvrtog dana, u srijedu grupa "A" je prema modificiranom programu imala zadatak uspon na vrh Krivan (2494m), sa polazne točke na jezeru Štrbske pleso. Grupa "B" je trebala planinariti na širem području oko hotela Encijan, gdje je trebala doći uspinjačom od polazne točke u Tatranskoj Lomnici. Vodstvo pohoda (Salvatore Milano i Rade Kečkemet) te liječnica Anka Vučičić trebali su u Starom Smokovecu obaviti formalnosti u mjesnoj policiji, te sačekati konzula, koji je u poslijepodnevnim satima trebao doći iz Bratislave. Svi ovi zadaci obavljeni su prema planu.
Petog dana boravka u Visokim Tatrama, u četvrtak, ostvaren je izlet u Poljsku u mjesto Krakov. O ovom izletu nešto više je napisao Boško Grgin. Po povratku u hotel, nakon izleta u Poljsku donesen je plan planinarenja za petak, zadnji dan boravka u Visokim Tatrama. Također je dogovoreno da se na put kući krene već u petak nakon večere, kako bi se izbjegle velike gužve i zastoji na cesti za koje smo predviđali da će biti u subotu, s obzirom na smjenu turista na Jadranu.
Šestog dana, u petak, grupa "A" je planinarila Velikom studenom dolinom do planinarskog doma Zbojnicka cata (1960m), sa polaznom točkom u Hrebienoku, gdje je došla uspinjačom iz Starog Smokovca. Grupa "B" je planinarila od mjesta Kežmarske Žlabi do mjesta Tatranska kotlina i tu je posjetila pećinu Belianska Jaskina. Planinarske ture zadnjega dana bile su kraće, pa je poslijepodne ostalo još vremena za kupovine i slobodne aktivnosti. Krenuli smo prema kući kako je planirano u 22.00 sata, praćeni cijelim putem kišom i nevremenom. Na putu smo se kratko zaustavili u Mađarskoj (naravno radi šopinga), a imali smo i zajednički ručak u Borju. Iako nismo sasvim izbjegli gužve na cestama, u Splitu smo bili u 19.30 sati. Bili smo zadovoljni boravkom i uspješnim planinarenjem u Visokim Tatrama, a ujedno i tužni zbog gubitka našeg dragog Arsena.
Na kraju treba odati priznanje svim učesnicima pohoda na zavidnoj discplini i redu, tako da nije bilo nikakvih značajnijih ekcesa.