6. siječnja 2001. g. osamdesetak članova našeg planinarskog kluba "Split" iskoristilo je subotnje jutro kako bi kao suorganizatori tradicionalno proslavili Novu godinu na Mosoru i nazdravili šampanjcem.
U 8.00 sati autobusom smo stigli do Sitna Gornjeg, nakon čega smo se uputili prema sjeverozapadu i zaustavili su u 8,25 kod Vodovoda. Tu su nam se pridružili ostali planinari, kao i neki članovi HPD "Mosor". Vodič Goran Gabrić objasnio nam je cilj pohoda, formirana je kolona, koja je preko prevoja došla do doline Zagrađe, pa kamenom stazom do udoline. Bili smo uokvireni uzvisinama i vrtačama.
Sat vremena od polaska iz Sitna Gornjeg stigli smo do Vickovih staja, gdje smo imali kraći odmor. U 10,45 našli smo se pred planinarskom kućom Lugarnicom (867 m) i tek tada dobili pogled na sve četiri strane, što je ugodno iznenadilo ponekog planinara koji joj se približio po prvi put. Tu su nas dočekali prijazni domaćini iz HPD "Mosor" toplim čajem. Pored kuće uočili smo obnovljen putokaz sa oznakama udaljenosti do okolnih točaka.
Nakon kraćeg odmora, počelo je uspinjanje prema Debelom brdu (1044 m). Vjetar koji je puhao s juga bio je dosta jak, a posebno neugodan između vrhova Plišivac i Kunjevod.
Na cilj smo stigli u 12,20 na širi proplanak podno vrha Debelog brda. Odabrana grupa od tri planinara odvojila se od ostalih i uputila prema tajnovitom mjestu, rupi, gdje su pronašli bocu šampanjca brižno skrivenu istog dana prošle godine na Sv. Tri kralja, te ukopali novu.
Posebno veselje nastalo je kada je stigla očekivana boca. Nazdravljalo se uz želje da bude što više planinarskih pohoda i da se ovakav susret opet ponovi iduće godine. Kao dopuna poslužile su još četiri boce Šampanjca iz naprtnjače.
Potom je uslijedio povratak u pravcu izvora pitke vode Živice, pa dalje prema jugu. Nakon prvog sata spusta, stigli smo do prvih livada, gdje smo se odmorili kako bi nadoknadili ručak koji je ranije zbog jakog vjetra izostao. Tu je odmor najbolje došao šestorici mladih đudaša JK "Split" pod vodstvom Steve Mentusa, koji su brzo upalili vatru i ispekli kobasice.
Kada smo spuštajući se ugledali Žrnovnicu, znali smo da će nas zaseok Amižići, pa dalje mala šumica dovesti do ceste. Tu nas je u 16,20 dočeko naš autobus Salonatours.
Umor od osamsatnog planinarenja je brzo pao u zaborav, a u pamćenju je ostao prijatan doživljaj kojim smo obilježili početak naše planinarske godine.
A.Škovrlj