
Iz
Splita u 7 sati i 3o min. krenulo je autobusom šezdesetak planinara i izletnika
prema Gatima, a preko Žrnovnice, Srinjina i Tugara.
U 8 i 3o smo se našli kod crkvice Sv. Jure iznad Gata. S tog brežuljka pruža
se veličanstven pogled na donji tok rijele Cetine i krajnji dio Mosora prema
istoku. Tradicionalno se tu slavi Sv.Jure kao zaštitnik Poljica, a na tom su
se mjestu nekada birali poljički knezovi.
Nakon petnaestak minuta vožnje stigli smo do Zvečanja. Po izlasku iz autobusa
dočekala nas je kiša, koja nas nije napuštala gotovo cijeli dan. Od Zvečanja
spuštali smo se prema mjestu Smolonje, te prema crkvici Sv. Vida /26o m/, gdje
smo stigli oko 9 i 30. Tu smo imali čak i susnježicu koja nam je pokvarila pogled
prema kanjonu i omiškoj Dinari. Nakon kraćeg odmora sišli smo kroz šumu do središta
Smolonja i krenuli uskim putem prema istoku. Našto iza lo našli smo se na livadama
podno Višnjevca /25o m/ sa kojeg se pruža najljepši pogled na kanjon Cetine.
Manji dio grupe nopeo se na vrh, jer je uspon bio klizav. Nakon spusta svi smo
se uputili prema Studencima. Na čitavom putu kroz dolinu ima mnoštvo potoka
i potočića, koji se slijevaju u Cetinu, te obrađenih polja i voćnjaka. Krajolik
uljepšavaju i stare mlinice, danas nažalost napuštene. Nakon 12 sati i prvog
sata hoda kroz kanjon, podijelili smo se u dvije grupe, od kojih je jedna krenula
kraćim putem do Koštanja, gdje se nalazio naš autobus.Nakon dolaska u Koštanje/45'/
hoda, preko Podgracla došla je do Pavića mosta, a neki su prošetali uzvodno
do slapa Male Gubavice i HE Kraljevac.
Druga grupa pješačila je preko Težina stepenasto urešenog zemljišta. Na drugoj
strani Cetine vidio se spust kanuista/rafting/ prema Radmanovim mlinicama.
U 14 sati stigli smo do starog kamenog Pavića mosta, gdje smo se svi zajedno
našli, te u 15 autobusom krenuli prema Zadvarju i posjetili vodopad Velike Gubavice
/500 m/ i vratili se u Split, više mokri nego suhi, ali ispunjeni lijepim utiscima
okruženja kanjona Cetine.
A.Škovrlj
Ova fotografija je sa jednog od ranijih izleta...