Još jedno nedjeljno jutro, kišno i tmurno.
Planiran je klupski izlet: Debelić, Orlovo gnijezdo, Malačka.
Obzirom na loše vrijeme na izlet je došao samo dvadesetjedan planinar.
Iz Kaštel Kambelovca krenuli smo u 7,55. Iako smo svakog časa očekivali kišne kapi, hrabro smo u 8,10 krenuli uz crkvicu Sv. Martina od Kruševika preko kambelovačkog groblja.
Ugodno je bilo penjati se prema domu pod Koludrom, gdje smo stigli u 8,55. Dočekali su nas veseli domaćini i počastili suhim smokvama. Odvojili smo se u dvije grupe, jedna brojnija krenula je preko Debelića, a druga kraćim putem na Orlovo gnijezdo. Do Debelića, visine 675 m, nije se bilo baš lako uspeti, jednim dijelom "Pejšinom stazom", a dalje strmim, podgrađenim, stjenovitim putem, kojim su se mnogi oznojili. Visoka temperatura i velika vlaga u zraku dodatno su tome pridonijeli.. Na Debeliću za tren smo zaboravili teški uspon, ali se nismo mogli diviti pogledu, zbog magle koja je svakih malo prekrivala pogled na Kaštela, zaljev i otoke. U jednom trenutku, čak ni vojne antene na Sv. Luki nismo vidjeli, iako nam se ranije činilo da bi se kamenom mogli do njih dobaciti.
Nakon kraće stanke u 10,50 dolazimo na Orlovo gnijezdo (598 m), prekrasno sklonište na vrhu stijene Koludar, koja na ovom dijelu Kozjaka dominira svojom impozantnošću i strminom.
Sklonište je kao iz priče, prostorija zidana naslonjena na jednu od stijena, uz nju zidani kamin (opet u stijeni), par metara dalje improvizirana cisterna i sudoper, mali plato ispred, visoki kamin, a niz rub spomenutih sadržaja - provalija, strmi prostor koji je jedino orao nekada ranije lako prelijetao.
Preko hrpta Kozjaka u 12,4o dolazimo do crkve Sv. Ivana Birnja (631 m) i tamo ručamo.
Zadržavamo se do 13,30, a nakon toga odlazimo na jezero Birnjača. Tamo smo u 14,20.
Visibabe su narasle, a prve ljubičice sramežljivo vire ispod suhog hrastovog lišća.
Krajnji cilj je naša planinarska kuća Česmina na prijevoju Malačka (500 m). Stižemo u 14,50.
Miris palačinki kao magnet nas privlači u toplu kuću, a samo oni koji nisu bili umorni, kreću u kraće šetnje po prijevoju.
Kiše još uvijek nema i zadovoljni što nismo pokisli u 17,30 autobusom Salonatoursa vraćamo se u Split.