Planinarski
izlet našeg kluba započeo je ovaj put usponom iz Doca Gornjeg u 8,45 skupinom
od pedeset planinara i izletnika.
Spomenuti zaseok se nalazi u području Gornjih Poljica sa sjeveroistočne strane
Mosora.
Sudionici predvođeni brižnim vođom puta Mladenom Japirkom krenuli su širim stjenovitim
starim seoskim putem koji naglo skreće prema jugoistoku. Veći dio vodi užim
prolazom među kamenim uzvisinama i ponekom rjeđom vrtačom okružen grabovinom.
Prvo zaustavljanje bilo je na nešto prostranijoj livadi, koja po već ustaljenom
običaju nalaže kraći odmor. Nakon sat vremena laganog uspona u dolini se uočavaju
slikoviti mali zaseoci Pocrnići, Perdići i Tomići, ususret kojima se upravo
tada približavalo oveće stado ovaca, što je danas rijeđe viđena slika.
Na pojedinim dionicama puta može se naći ljekovitog bilja, a i zaštićenih vrsta
kao npr. jaglac, postjenjak i dvocijepak, kojima smo s poštovanjem usmjerili
svoje poglede i nastavili uspon prema prevoju Rašeljci (830 m). Pod nama su
se našla Srednja i Donja Poljica. Od prijevoja do odvojka prema livadi i kolibi
gdje su ostali neki od nas da se odmore i sačekaju ostale, ima oko 15 min. hoda.
Veći dio grupe nastavio je penjanje oko 40 min. užom kamenom stazom a potom
kamenim pločama do Tropošnika (1000 m), pod kojim se već izdaleka lako uočava
skladno građeno malo sklonište lovaca iz Gata, koje pruža zaklon i svakom naišlom
planinaru i izletniku. U njemu se za stolom može udobno smjestiti desetak osoba,
a možda na tavanu još toliko.
Ovo je bilo prijatno iznenađenje posebno onima koji su se tu našli po prvi put.
Oko 13 sati krenuli smo natrag istim putem prema donjoj kolibi gdje su bili
ostali planinari, malo se odmorili i svi zajedno u 14 i 15 min. uputili smo
se Pavića putem prema zaseoku Kuvačići. Prošli smo uz crkvicu Sv. Nikole iz
XIX. st. na kojoj je postavljena spomen ploča kao zahvala zaslužnom graditelju
Alfonzu Paviću. Stigli smo potom i do središta Gata i crkve Sv. Ciprijana. Tu
se nalazi i Poljički muzej pred kojim je podignut spomenik Popu glagoljašu iza
kojeg su postavljeni stupići kao simbol nekadašnjih katuna ( poljičkih naselja).
Nakon 16 sati Gata su ostala za nama, a mi smo započeli spust prema veličanstvenom
kanjonu Cetine i HE Zakučac. Staza je inače ugodna, premda ne baš uvijek i prohodna.
Nakon 45 min. kada smo ugledali Zakučac i čuli žubor vode znali smo da nas sa
velike visine gleda Mile Gojsalić - poljička junakinja iz XVI st. a kada smo
se spustili do samog središta mjesta bista našeg književnika Jure Kaštelana,
te malo podalje kip Sv. Leopolda Mandića.
Osvježili smo se bistrom vodom i pod velikim cedrom našli naš autobus koji nas
je nešto poslije 18 sati doveo u Split.
Naš grad nam je te večeri po povratku izgledao kao neka siva usputna stanica,
za razliku od Poljica koja smo netom napustili, ali kojima se uvijek rado vraćamo,
posebno u proljeće.
Napisao: Ante Škovrlj
