IZLET U NACIONALNI PARK SUTJESKA I USPON NA MAGLIĆ

Vratili smo se sinoc s maglovitog Maglica i iz kisovitog NP Sutjeska.
Tamo vam je skroz ok pa toplo preporucujem odlazak u te krajeve kad vam se pruzi prilika. Konobari su malo bezvezni i nema crne kafe za vrijeme dorucka, ali ima rakije pa je opet sve dobro.

U subotu smo putovali, slusali Olivera i Skoru te po dolasku u hotel Mladost spavali (ajde, dobro, neki su se i do spomenika prosetali).
Imali smo neku cajku blizu hotela, ali nam je Nikola zabranio da tamo idemo pa smo se utrpali u krevet ka kokosi nakon vecere.

U nedilju ujutro je pljustala kisa bez ikakve naznake da bi mogla uskoro prestat pa smo se nakon par sati buljenja u nebo i hotelske macke zbigecali i otisli u Sarajevo na cevape. Sarajevo posve lijep grad. A ni cevape nisu za bacit.

Nakon Sarajeva imali smo plesnjak u hotelu (ekipa plese, Meri pjeva, mladjarija se cereka na balkonu).

U ponediljak ujutro nije bilo kise pa smo se uputili na Maglic kroz maglu. Do pola brda nas je doveo autobus, a do vrha autotabani. Staza je jednim dijelom dobra, nije bas najsretnije markirana, a u jednom dijelu poprilicno strma, opasna i neosigurana. Ka, mislili su oni te pokidane sajle popraviti ovo ljeto, ali eto, prodje ljeto, a to nije doslo na red. Zato je vodic nosio pola litre rakije za ohrabrenje kome bude potrebno.

Na vrhu prava divota. Vrhovi okolnih planina vire iz mora oblaka i magle, a mi gledamo gdje se magla k nama penje, jedemo Brankov prsut i gustamo ka male svinje.

I jedan partizanski za kraj:
General: "Druze Tito, ostalo nam je jos samo 15 sendvica!?"
Tito: "To daj ranjenicima, a mi cemo kod Gojka na janjetinu, samo da predjemo Sutjesku".

Livia Puljak

Izvještaj o aktivnostima grupe B

Druga ekipa s izleta u Nacionalni park Sutjeska napravila je prva dva dana isto što i prva grupa.
Obzirom da su i trećeg dana vremenski uvjeti za planinarenje bili izuzetno loši, neki kondiciono spremni planinari su odustali od uspona na Maglić i zajedno s grupom B uz domaćeg vodiča minibusom popeli se na Prijevoj (1300 m nadmorske visine). Po dolasku upali su u
oblak magle koji zakrio bilo kakav pogled. Zbijeni u grupu, s
vodičem smo obišli jedan od katuna, gdje smo sreli dubrovačke planinare, koji su bili iste sreće kao i mi.
Vrlo pažljivo po skliskom terenu, uz vodiča došli smo do mjesta gdje smo jedva ugledali znameniti vodopad Skakavac (84 m visine), a sve ostalo pogledat ćemo nekom drugom prigodom kad vrijeme bude ljepše.
Po povratku još malo razgledanja Nacionalnog parka i susret s ostatkom grupe.

Gordana Burica

Izvještaj o aktivnostima grupe B - Ante Škovrlj

IProduženi vikend omogućio nam je oveći plan izleta, a za odvažnije i posebno privlačan posjet planini MAGLIĆ u susjednoj Bosni i Hercegovini.
U rano subotnje jutro okupio nas je oveći broj planinara i izletnika , kako bi preko Imotskog, Vinjana, Gruda, Mostara i Nevesinja, te Gacke stigli do TJENTIŠTA. Veći dio puta smjenjivao se dalmatinski i hercegovački krš, nizali su se gradići u kotlinama, brda, doline i pašnjaci po kojima smo mogli vidjeti ovce i krave kako spokojno uživaju u prelijepoj prirodi.
Poađolasku u hotel dočekala nas je kiša sa maglom, koja nam je prekrila okolna brda. Nacionalni park proglašenje 1962.g., Okruženje planinama i obiljem dugih i širokih livada, ali i manjim stazama namjenjenim šetačima.. Nalazi se na magistralnom pravcu Višegrad- Trebinje.Područje je slabo nastanjeno i teško pristupačno. Posebna je vrijednost PRAŠUMA PERUCICA , ostatak iskonske prirode . Bujna vegetacija sa gustom šumom je pravi raj za bezbroj vrsta ptica i životinja, te je takva s pravom proglašena zaštićenim rezervatom , kako bi se to bogatstvo sačuvalo.. Šetajući često nas je pratio žubor rijeke Sutjeske , pritoke Drine , a sliku jeseni upotpunjavalo je šarenilo listova. Posjetili smo i Spomen-kosturnicu iz 1958.g., uočili sportske terene, otvoreni bazen, ali i poneki devastirani objekt, kao ostatak ratne prošlosti.
Slijedeći danje bio predviđen za uspon na vrh MAGLIĆ, ali je zbog kiše koja je padala veći dio noći i jutra , te guste magle , uslijedila odgoda za dan poslije.. Tako smo oko 10 sati kanjonom Sutjeske krenuli preko FOĆE , potom rijeke BISTRICE do SARAJEVA.Impresionirale su nas visoke litice s obe strane ceste , koje zaklanjaju pogled prema TRESKAVICI i JAHORINI. Oko tri sata boravka u Sarajevu bila su nam lijep doživljaj.. Nizale su nam se slike grada, koji je na sreću danas opet lijep i privlačan kao nekad- džamije, male ulice, brojne prodavaonice i zanatske radnje. Uživali smo i u ćevapima, tom bosanskom nacionalnom specijalitetu najpoznatije ćevabdžinice sa BAŠĆARŠIJE. Neki su se sjetili i bureka, a i ostalih sarajevskih specijaliteta,
Nakon dobre i ukusne večere u već spomenutom hotelu, zabavili smo se plešući, a pridružili su nam se i neki planinari pristigli iz Dubrovnika.

Kako se vrijeme u ponedjeljak ponešto popravilo , grupa A odvažnijih planinara odlučila se kraćom varijantom puta popet na sam vrh Maglica
U međuvremenu se grupa B malim autobusom prebacila do PRIJEVOJA /1300 m / podno Maglica. Magla nam je i tada onemogućila gledanje vrha, kao i pogled na TRNOVAČKO JEZERO. Pola sata hoda nas je približilo katunima-planinaskim kolibama u kojima ljeti boravi stoka radi bogate ispaše, a sada smo mogli primjetiti samo njihove obrise. Zaustavili smo se uz cestu na jednoj širini sa koje smo mogli vidjeti lijep slap SKAKAVAC u dolini.
Po povratku u hotel, uslijedio je za obe grupe povratak u Split. Većina nas je poželila da opet ponovimo ovaj izlet, kao i uspon , ali kada nam vrijeme bude više naklonjeno.

Ante Škovrlj