Ivan T. Marinov - Predsjednik Planinarskog saveza županije Splitsko - Dalmatinske

Reci nam nešto o sebi, što si po zanimanju, od kada se baviš planinarenjem?
Zovem se Ivan T. Marinov,  po zanimanju sam kemijski tehničar. A što se tiće drugog dijela pitanja, od kada se bavim planinarenjem, rekao bih ovako: Nekada je kraj ujedno i početak, a možda je sve počelo u nedjelju, 5. 6. 1966. kada sam penjao, otpenjavao i "letio" na jednoj stijeni u kanjonu  Cetine. Danas, nakon proteka svih ovih godina bavim se raznim planinarskim djelatnostima, a najviše istraživanjem jama.

Koje sve planinarske dužnosti obnašaš?
Predsjednik sam Planinarskog saveza Županije splitsko-dalmatinske, predsjednik Splitskog planinarskog saveza, voditelj Dalmatinske planinarske koordinacije, pročelnik Speleološkog odjeka HPD Mosor iz Splita i član Upravnog odbora HPD Mosor.

HPS i regionalne planinarske organizacije. Zašto je uopće potrebna nekakva županijska planinarska organizacija, kakav je njen status u okviru HPS-a i kakvi su joj zadaci?
Savez se zove Planinarski savez Županije splitsko - dalmatinske. Sam HPS je poticao utemeljenje županijskih saveza, kako bi na taj način i planinarske udruge pratile administrativno ustrojstvo naše države. Slijedom toga, u prosincu 1999. osnovan je ovaj savez. Namjera Županijskog saveza je okupiti sve planinarske udruge, poraditi na boljoj organizaciji i koordinaciji, te unaprijediti ukupno planinarstvo na našem području. Planiramo osnovati nekoliko komisija, i putem njih djelovati. Osobno mislim da bi najviše mogli napraviti na planu školovanja planinara i planinarskih kadrova. Inače, rad Saveza još je u fazi krajnjeg definiranja  opsega njegova rada.

Koliko je planinarskih udruga u članstvu županijskog saveza?
Savez je osnovalo 14 planinarskih udruga iz naše županije. Danas u županiji imamo 17 planinarskih udruga, od toga 12 društava, 2 kluba, 2 samostalne službe i 1 gradski savez.

Što misliš o planinarstvu u Hrvatskoj  i  na ovom području ?
Ukupno planinarstvo u Hrvatskoj, planinarstvo u našoj županiji i gradu nije među najmasovnijima sportskim i rekreacijskim udrugama. Sada  ima oko 1200 registriranih planinara.Unutar planinarskih organizacija, već od prije, neki ne gledaju planinarstvo kao masovnu pojavu. Smatraju da planinare treba najprije obučiti, a zatim ih voditi u planinu. Uostalom, danas se mnogo govori i o ekologiji, pa tako i o zaštiti planinske prirode. Svjedoci smo toga kako masovni odlazak u planine ekološki neobrazovanog  posjetitelja,  ostavlja tragične posljedice u planinama.
Ja sam prvenstveno za kvalitet i raznolikost unutar planinarstva.

Planinarski objekti?
Što se ti će planinarskih objekata, moram naglasiti da se gospodarska situacija  popravlja. Naši planinarski objekti su za vrijeme Domovinskog rata doživljeli znatna oštećenja, ali se zahvaljujući nesebičnom trudu i društava i planinara situacija poboljšava. Domovi, kuće, skloništa se obnavljaju, unatoč gospodarskim teškoćama, a grade se i novi objekti. Također se popravlja stanje na uređenju i održavanju planinarskih puteva.

Kakva je uloga mladih u planinarskim organizacijama, te u planinarskim aktivnostima općenito?
Rad sa mladima je najodgovorniji i najteži. Za njega treba imati puno ljubavi i afiniteta. Nažalost, podložan je najvećem osipanju nakon provedene obuke.Dobro bi bilo da svaka planinarska udruga ima ljude koji bi bili zaduženi za rad sa mladima, kako bi ih obućavali u posebnim skupinama.Nekada davno,nastavnik u školi bio je planinar i bilo je lakše animirati  mlade putem školske planinarske sekcije.Vrijednost rada sa mladima u polaninarstvu, evidentna je kao dio ukupne borbe protiv raznih ovisnosti, kojima je izložen mlad čovjek.I među planinare zalutaju oni kojima tu nije mjesto, ali smatram da su planinari u biti tolerantni i dobri ljudi, što opet ne znači da se mi u svemu moramo slagati.

Ti osobno najviše se baviš istraživanjem jama. Reci nam nešo o tome...
Speleologijom se bavim od 1983. godine.Najviše me interesiraju dubine, jame. Sudjelovo sam u istraživanju mnogih jama, od kojih  su najdublje Stara škola na Biokovu i Lukina jama na Velebitu. Zbog istraživanja ili posjeta speleološkim objektima, osim u Hrvatskoj, putevi su me voditi u Bosnu, Sloveniju, Poljsku, Italiju, Francusku i Španjolsku.U speleologiji sam dosta prisutan i kroz školovanje, putem škola i na druge načine. Tako sam vodio zadnjih šest splitskih speleoloških škola.Bavio sam se alpinizmom i visokogorskim planinarenjem.  

Dva interesantna područja planinarenja: šporstsko penjanje i orjentacijsko trčanje. Kakva je situacija u tim područjima?
Športsko penjanje začeto je u Splitu na Marjanu. Današnjem mladom čovjeku postaje blisko i prihvatljivo, ali ga na neki način i udaljava od planine. Ako bi u Splitu bila postavljena stalna umjetna stijena, to bi moglo značiti veći podstreh penjanju u našem Savezu. Orijentacijsko trčanje u Hrvatskoj  već je popularno. Nažalost  u našoj županiji stanje je lošije nego prije Domovinskog rata. Trebalo bi poraditi na tome da se to unaprijedi. Za ovu jesen u planu je  državno prvenstvo  u speleološkoj orjentaciji.

Na kraju, kakva bi bila tvoja poruka posjetiteljima web stranica i planinarima PK "Split"
Ovaj način komuniciranja preko web stranica smatram da je  koristan i neophodan, te bih pohvalio nastojanja i rezultate onih koji rade na njima.Suradnja nekih udruga sa Savezom nije na zadovoljavajućoj visini, ali je PK Split primjer kako ona moćže biti i na dobroj razini.Na kraju bih pozdravio "Splitovce" , a posebno "Splitovke".