"Ide vrijeme prođe rok eto đavla skok na skok". Eto tako bi smo mogli opisat crtanje jama u speleološkoj školi.
Svi sretni i nasmijani krenuše u novo "ispiranje mozga" osim Bože koji se podmuklo smijuljio znajući koje sve zavrzlame krije naoko jednostavna radnja. I jutro počne uobičajenim Božinim pjevušenjem onih svojih "cajki" od kojih su nam svima pune uši ali nitko drugi nema hrabrosti priznat pa ja koristim priliku: BOŽO MIJENJAJ KAZETE.
Nije to da se nama nije lijepo vozit sa tobom ipak najljepše je zaspat u "Ladi".
Polako dođosmo u Krušvar- zaseok Očinjak gdje se rastegnusmo a "alfa i omega" našeg odsjeka već je dijelio opremu nezainteresiranim i razuzdanim školarcima. A onda su počela pitanja na diku đaka."Tko ima gumicu???"," Tko je ponio olovku??", a tek kad je upitao ima li tko pologu ili trokutić đaci su se blagonaklono nasmijali misleći Božo to smo ostavili u osnovnoj školi. Bilo je tu i iskrenih odgovora tipa pa znala sam da Božo to uvijek nosi.
Sasvim opremljeni krenuli mi prema špilji a do nje " tri sat hoda" a kad se na to još doda ruksak sa "dvadeset kila" dobijete osjećaj koji je teško opisati. Naravno do špilje je bilo samo 10 minuta ali se đacima ućinulo puno duže i teže.
I eto kakvi takvi stignemo mi do špilje ispred koje nas je čekao naš dobri fotograf Tonko koji se opremio kao da ide slikat missice ili neke modele a ne hrpu neispavanih i gladnih speleologa koji će prije ili kasnije izgledat kao da su se hrvali u blatu.
Podijeli Božo ekipu u dvije grupe: jedna koja će crtati od kraja i druga koja će crtati od početka----u jednoj Božo šef a u drugoj Gazda.
A onda je počeo show . Razvlače se metri po jami u svim smjerovima, azimuti mijenjaju stupnjeve kao semafori boje a bilo je toga da se jama produžila za duplo već kod prve dvije mjerene točke. A i trebalo se zavući u svaku rupu i izmjerit je. Ma nisu đaci bili ni tako loši, već su brzo shvatili kako je crtanje dosadno!!!!! I dok su se đaci mučili Tonko je zadovoljno gladio brk, postavija je svoju opremu po cijeloj špilji pa nas je koordinira: malo lijevo, malo desno, ajde sada ti mu nešto pokazuješ... A nama teško palo pa pustili crtanje. I malo pomalo đaci špilju nacrtali, izašli vani, odmorili se, očistili a onda predavanje. Kako bi to Ivo reka buubbeee. Predavanje je držao Gazda o životinjskom i biljnom svijetu u jamama i špiljama.
I tako mi završili sa špiljom koja na kraju ispada 40-tak metara duga i –9m duboka. Nekima više nekima manje pa je uslijedila zadaća, kod kuće cijeli taj crtež urediti i donijet Boži na kontrolu. A kako ga doma sastavit dragi đaci to je već malo teže. A neka, neka bit će bolje. Samo se vi ne dajte.

Buco