
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|

SEMINAR O POSTAVLJANJU JAMA II DIO
Povratak na prvi dio.
A onda navaljuju čudne "horde", znana i neznana lica, ali svi tako
dragi i nekako jednaki i uskoro će se sve stvarno pretvoriti u "Špiljarski
Disney land".
I dok se špiljarski narod okuplja, meštri od struke Bas, Jela i ekipa slave
novi dan bušeći rupu za rupom u stjenama i pletući neku čudnu mrežu.
I podne je već prošlo a nestrpljenje je dostiglo vrhunac. I konačno je došlo
ono dugo očekivano " Idemo".
I sada se tek vidi koliko je tu svijeta a i ljepote. Svečana odjeća je doduše
pomalo čudna ali za ljepotu ponekad treba malo i otrpjeti.
Bas i Jela svečano otvaraju i počinju program. Bilo je tu za čuti, saznati
i naučiti mnogo korisnih stvari. Izmjenjuju se iskustva i detalji i svako
pronalazi za sebe nešto više manje novo i korisno. A onda se odvažuju i sudionici
iz "prostoga puka" i led je probijen. Disneyland počinje.
|
.......Pa po užetu gor
pa po užetu dol.... itd. Neki samo malo a neki se nedaju skinuti sa
stijene i tako sve do mrklog mraka. Umorni i zadovoljni.
|
||
Prošlo je čarobno doba ponoći, a onda su kazan skinuli sa
vatre i oni najhrabriji i najuporniji prinijeli su svoju žrtvu tj. zdjelicu
i nešto iz nje stavljali u sebe, a drugi dan nisu baš rado o tome pričali.
Ostala je samo nepoznanica da li su u istoj čaroliji završili i puhovi koji
su inaće cijelom koncertu davali svoj ton ili je sve prošlo bez njihova doprinosa.
Upućeni su zagonetku ostavili nerazrješenom.
Jutro je pokazalo svu čaroliju noci a lagana kišica i oblaci nastojali su
sve prikriti maglom zaborava.
|
Posljedice su bile razne. Tko je vidio
izaci iz šatora po takvom danu.
A mi smo opet na Bijelim stijenama, u pojačanom sastavu, ali nažalost vidimo samo sebe. |
||
|
A zatim ponovo u stijenama i gore i
dolje i precnicom i vertikalom i do spita i preko spita
|
![]() |
![]() |
![]() |
|
Pa kratki predah i u jamu...
|
||

I jedan po jedan brzo smo nestali sa ulaza
spuštajuci se po dvije paralelne vertikale. Prvi, drugi, treci .... i evo
nas na dnu. Ljepota, zadovoljna lica, jezerce, ponos i puno srce.
No mora se van, kako vrijeme brzo
prolazi !
Vraćamo se u logor. Osnovna čarolija od prošle noći preko dana je od silnih
vradžbina izgubila svoju moć i sada umorni i gladni osjećamo svu veličinu,
ljepotu i moć naše logistike utjelovljene ovaj puta u liku bake Mare i mame
Ite pojačane sa još dva logističara iz Kaštelanskog tabora i da vidiš .
"Znala ja baka Mara da će oni Božo držat jadnu dicu na bidnim konzervama
i falšim juhama, pa su naše drage hraniteljice donile cili vrtal, a mesine
nemo´š ni zamislit. (Baka Mara vukla je sve što je smatrala da triba ponit
čak u dvi ture uzbrdo).
I tu su odjednom zavrili lonci, oživjele gradele, palačinke su letjele zrakom
i vraćale se poslušno u tave, a šest plinskih plamenova, osvjetljinih sa šest
karbitnih svketiljki složno su spremali predstojeću gozbu. A u palačinkama
Eurokrem, a salate nemo´š ni zamislit itd... ludilo i na kraju nemo´š sve
ni poist!.
![]() |
![]() |
|
Ugasi svitlo!
A onda je uz vatru pala neka sjeta. Zamisli i treci dan je prošao a na mobitelu
ni ajnci signala. I krenule su priće do dugo u noć.
I još jedno jutro. Mrljave glave, starački koraci u travi, jutarnja kava za
vremešnu gospodu dok djeca spavaju. Prolazi seansa i sve su prisutniji znakovi
novog dana i budećeg života.
I ponovo Bijele stijene, razgovor, izmjena iskustava, najava budućih planova,
a onda opet Bas, bušilica, stijene i još nekoliko novih spoznaja i jedno novo
iskustvo za budući rad.
I sve je tako brzo prošlo. Trebalo je ukloniti tragove zločina, dati ruku
domaćinima, sakupiti svoje krpice i krenuti natrag. Dug je put do Splita.

I još jedna snimka za uspomenu, a onda do skorog videnja i
ljetnih dana..
Hvala domaćinima i svima ostalima na izizutno lijepom i nadasve
korisnom druženju. Hvala našim tetama na podršci i zbrinjavanju.
U svakom slučaju bio je to jedan prekrasan doživljaj o kome će se još dugo
pričati i prepričavati,...... barem do nekog novog sličnog druženja.
Napisao: Božidar Sučić