Pošaljite nam e-mail       Arhiva novosti

SEMINAR O POSTAVLJANJU JAMA II DIO

Povratak na prvi dio.
A onda navaljuju čudne "horde", znana i neznana lica, ali svi tako dragi i nekako jednaki i uskoro će se sve stvarno pretvoriti u "Špiljarski Disney land".
I dok se špiljarski narod okuplja, meštri od struke Bas, Jela i ekipa slave novi dan bušeći rupu za rupom u stjenama i pletući neku čudnu mrežu.

I podne je već prošlo a nestrpljenje je dostiglo vrhunac. I konačno je došlo ono dugo očekivano " Idemo".
I sada se tek vidi koliko je tu svijeta a i ljepote. Svečana odjeća je doduše pomalo čudna ali za ljepotu ponekad treba malo i otrpjeti.
Bas i Jela svečano otvaraju i počinju program. Bilo je tu za čuti, saznati i naučiti mnogo korisnih stvari. Izmjenjuju se iskustva i detalji i svako pronalazi za sebe nešto više manje novo i korisno. A onda se odvažuju i sudionici iz "prostoga puka" i led je probijen. Disneyland počinje.

.......Pa po užetu gor pa po užetu dol.... itd. Neki samo malo a neki se nedaju skinuti sa stijene i tako sve do mrklog mraka. Umorni i zadovoljni.

Noć... Pocinje tajni obred velikog "fažolanja", "grahanja" ili "bažulanja". Prepun nepoznatih moći i još nepoznatijeg svršetka. Vatra i zvijezde i po koje pivo. Svako malo grupa vještica sa velikog kazana podiže poklopac i u nedefinirani sadržaj istresa i mješa još nedefiniranije sastojke svoje čarolije.

Oni manje pravovjerni pomalo se dopunjavaju oslanajajući se na osobnu logistiku i podršku, a ta je bila šarolika, a kod nas izuzetno moćna u svakom pogledu.

Prošlo je čarobno doba ponoći, a onda su kazan skinuli sa vatre i oni najhrabriji i najuporniji prinijeli su svoju žrtvu tj. zdjelicu i nešto iz nje stavljali u sebe, a drugi dan nisu baš rado o tome pričali. Ostala je samo nepoznanica da li su u istoj čaroliji završili i puhovi koji su inaće cijelom koncertu davali svoj ton ili je sve prošlo bez njihova doprinosa. Upućeni su zagonetku ostavili nerazrješenom.
Jutro je pokazalo svu čaroliju noci a lagana kišica i oblaci nastojali su sve prikriti maglom zaborava.

Posljedice su bile razne. Tko je vidio izaci iz šatora po takvom danu.
A mi smo opet na Bijelim stijenama, u pojačanom sastavu, ali nažalost vidimo samo sebe.

A zatim ponovo u stijenama i gore i dolje i precnicom i vertikalom i do spita i preko spita
Pa kratki predah i u jamu...


I jedan po jedan brzo smo nestali sa ulaza spuštajuci se po dvije paralelne vertikale. Prvi, drugi, treci .... i evo nas na dnu. Ljepota, zadovoljna lica, jezerce, ponos i puno srce.

No mora se van, kako vrijeme brzo prolazi !
Vraćamo se u logor. Osnovna čarolija od prošle noći preko dana je od silnih vradžbina izgubila svoju moć i sada umorni i gladni osjećamo svu veličinu, ljepotu i moć naše logistike utjelovljene ovaj puta u liku bake Mare i mame Ite pojačane sa još dva logističara iz Kaštelanskog tabora i da vidiš .
"Znala ja baka Mara da će oni Božo držat jadnu dicu na bidnim konzervama i falšim juhama, pa su naše drage hraniteljice donile cili vrtal, a mesine nemo´š ni zamislit. (Baka Mara vukla je sve što je smatrala da triba ponit čak u dvi ture uzbrdo).
I tu su odjednom zavrili lonci, oživjele gradele, palačinke su letjele zrakom i vraćale se poslušno u tave, a šest plinskih plamenova, osvjetljinih sa šest karbitnih svketiljki složno su spremali predstojeću gozbu. A u palačinkama Eurokrem, a salate nemo´š ni zamislit itd... ludilo i na kraju nemo´š sve ni poist!.


Ugasi svitlo!
A onda je uz vatru pala neka sjeta. Zamisli i treci dan je prošao a na mobitelu ni ajnci signala. I krenule su priće do dugo u noć.
I još jedno jutro. Mrljave glave, starački koraci u travi, jutarnja kava za vremešnu gospodu dok djeca spavaju. Prolazi seansa i sve su prisutniji znakovi novog dana i budećeg života.
I ponovo Bijele stijene, razgovor, izmjena iskustava, najava budućih planova, a onda opet Bas, bušilica, stijene i još nekoliko novih spoznaja i jedno novo iskustvo za budući rad.
I sve je tako brzo prošlo. Trebalo je ukloniti tragove zločina, dati ruku domaćinima, sakupiti svoje krpice i krenuti natrag. Dug je put do Splita.


I još jedna snimka za uspomenu, a onda do skorog videnja i ljetnih dana..

Hvala domaćinima i svima ostalima na izizutno lijepom i nadasve korisnom druženju. Hvala našim tetama na podršci i zbrinjavanju.
U svakom slučaju bio je to jedan prekrasan doživljaj o kome će se još dugo pričati i prepričavati,...... barem do nekog novog sličnog druženja.

Napisao: Božidar Sučić