Želite li izraditi nešto stvarno posebno i originalno ispletite čarape koje svijetle u mraku! Predivo s ovim specijalnim efektom možete naručiti online .

Iako je riječ o umjetnim vlaknima, proizvođač tvrdi da nisu štetna po zdravlje, te da su pogodna i za odjevne predmete, te čarape. 

"Pletivo je poprimilo moderne atribute. No, ono je i dalje u svojoj srži ostalo udoban i topao odjevni predmet za hladne zimske dane." piše Zorica Živković na portalu Javno .

Ana Golubić na portalu Žena prenosi savjete dizajnera: "kako kod pletiva ne treba pretjerivati,dovoljno je odabrati tek jedan pleteni odjevni predmet i dobro ga iskombinirati sa ostatkom odjeće"...

“Safety police outlaw NHS knitters over fears of accidents with needles” naslov je članka objavljenog 16.09.2007. u britanskim novinama "Daily Mail", u kojem je opisano izbacivanje pletačkih košara iz bolničkih čekaonica.

Ovo je mali podsjetnik na sve što Vam je potrebno od pribora za pletenje.

Američko udruženje The National Needlearts Association (TNNA) orgnizira jedinstven događaj u svijetu pod sloganom "Stitch & Pitch" - spoj dvije američke tradicionalne zabave - bejzbola i ručnog rada. Navijači bejzbola u gledalištu za vrijeme utakmice pletu, kačkaju, vezu i rade ostale ručne radove. Cijele obitelji dolaze na ove utakmice zajedno s prijateljima.

Politički aktivisti koriste novi medij za izražavanje svojih protesta: pletenje. Ručno rađene peticije izražavaju političke stavove o svemu, od abortusa do rata u Iraku. Organizatori tih protesta kažu da je pletenje prirodni medij za izražavanje političkih stavova.

Paula Lalish je, vraćajući kući iz Port Angelesa 01.08.2004. u svom Fordu Aerostaru, tiho plela pulover sjedeći pored supruga Grega, koji je vozio. Odjednom se unutar auta začuo zvuk glasan poput pucnja.

Prenosim članak objavljen na Net-ovom portalu.

Pletači moraju imati dobar vid na blizinu i razvijen osjet opipa. Važna osobina, posebno za pletače koji pletu ručno, jest spretnost ruku i prstiju. Važna je i sposobnost razlikovanja boja. Poželjne osobine pletača jesu strpljivost, preciznost i ustrajnost u radu. Moraju biti otporni na monotoniju, jer se u radu, pogotovo u industrijskoj proizvodnji, neprestano ponavlja isti postupak.

Aranski puloveri, koji dolaze sa zapadne obale Irske, pleteni su od debele vune, čiji sadržaj prirodne masnoće čini pulovere vodonepropusnima. Uzorci u pletivu predstavljaju prizore iz života ribara, kao i kod Guernsey pulovera: pletenice simboliziraju brodsku užad, rombovi oka na ribarskim mrežama, cikcak šare podsjećaju na nazubljene stijene ili munju. Bogatstvo i sadržaj uzoraka aranskih pulovera tipičan je za keltsku umjetnost. Neki tvrde da porijeklo umijeća pletenja valja tražiti još kod Kopta u Egiptu, odakle se trgovačkim putovima prenijelo preko Sredozemnog mora u Francusku, a od tamo su, vjerojatno, svećenici donijeli tu vještinu na otoke.

Tradicionalni Guernsey puloveri veoma su jednostavni oblikom, koji je gotovo pravokutan, te imaju udobne, široke rukave, koji omogućuju slobodu pokreta pri radu. Pleteni su obično od tanjeg peterostrukog češljanog vunenog prediva tanjim iglama. Gotovo je pletivo, međutim, debelo, čvrsto, ne propušta vjetar ni kišu i toliko je izdržljivo da se može nositi "cijeli život". Uzorak kojim se pletu tradicionalni Guernsey puloveri razlikuje se od sela do sela, pa čak i od jedne do druge obitelji, jer svaki uzorak ima vlastite karakteristike.

Već u ranoj fazi pletači su težili brzini pletenja. Kao pomoć pri radu upotrebljavali su korice ili štapiće u koje su umetali radnu iglu, kako bi slobodnom rukom mogli brže prebacivati očice s igle na iglu. Ponekad se na taj način mogla postići brzina do 200 očica u minuti.
Umjetnički izrađene pletaće korice ili štapići često su na sebi nosile inicijale pletača. Pletač ih je nosio zataknute na pojas na desnom boku ili pričvršćene vrpcom pregače. Korice lijepo ukrašene srcem, cvijećem ili izrekama u duborezu mladići su poklanjali djevojkama kao izraz ljubavi.
Neke su korice imale lanac s kukom, koji se stavljao oko stražnjeg dijela pojasa, a pletivo se objesilo na kuku. Ovaj je način imao dvije prednosti: pletivo se držalo pod određenom napetošću, a istovremeno je omogućavalo pletaču da bilo kada ostavi posao, ostavljajući pletivo da slobodno visi na kuki oko pojasa.
Ovakve igle i metode brzog pletenja održale su se čak do 20. st. kad su se pojavile industrijski izrađene igle od čelika.

Pletenje je postalo poznatije sredinom 16. stoljeća kad je osnovan prvi ceh u Parizu 1527. god. Nedugo nakon toga osnovani su pletački cehovi u svim glavnim gradovima Evrope. Ti su cehovi udruživali pretežno muškarce, koji su bili tkalci i pletači, dok su se žene bavile uglavnom predenjem. Jedine žene kojima je bilo odobreno članstvo bile su udovice koje su nakon smrti muža preuzele posao. Cehovi su postavljali vrlo stroge zahtjeve: svaki kandidat za članstvo u cehu prolazio je nauk tokom 6 godina, da bi na završnom ispitu dokazao svladano umijeće izradom košulje, pustene kape, para čarapa i jednog raznobojnog saga.

Zanimljivo je primjetiti da su povjesničari došli do zaključka kako je Penelopa iz poznate Homerove Odiseje u stvari plela, a ne tkala, mrtvački pokrov za Laerta. Objasnili su to time da bi paranje tkanog zahtjevalo više vremena od samog tkanja, pa bi bilo nemoguće svake noći isparati sve što je po danu istkano. Kod pletenja je to lako izvedivo jer se pletivo vrlo brzo i lako para.

Ratovi u 19. st. davali su podosta posla pletačima u cijeloj Evropi. Izrađivali su se pleteni predmeti za vojnike od kojih su se neki oblici zadržali i do danas. U bici kod Balaclava u Krimskom ratu, nosili su se nama dobro poznati pleteni šljemovi koji pokrivaju glavu, vrat i uši, te štite od velike studeni.

Svilene pletene čarape s juga Evrope postale su popularne na dvorovima Engleske tek nakon što je Elizabeta I dobila na dar par takvih čarapa.

U najnaseljenijoj indijskoj saveznoj državi Nere Jadav su se učitelji i profesori u osnovnim i srednjim školama sve češće, radije nego svojim učenicima, posvećivali pletenju, i zato su im vlasti u studenom 2003. zabranili taj hobi za vrijeme nastave. Upozorenja, da učenicima posvete više vremena, nisu uspjela, a tvrdoglavi učitelji su tvrdili da im pletenje pomaže da ostanu koncentrirani na poslu.

Prvi evropski trag pletenja prikazan je na slici majstora Bertrama iz 14. st Posjeta anđela, koja prikazuje Djevicu Mariju kako plete s četiri igle. Slika se nalazi u Buxtehuedeu, kao dio oltara.

Vunena vlakna nemaju statični elektricitet, stoga manje privlače čestice prašine, što znači da da se vuneni proizvodi ne prljaju tako brzo. Unutrašnjost vlakna vune može preuzeti vodenu paru, dok vanjska površina odbija vodu. Vlakno može prihvatiti do 33% vode u odnosu na svoju suhu težinu bez da se osjeti da je vlažna. Suši se znatno brže nego, na primjer, pamuk. Proizvod od vune sadrži u odnosu na ukupnu zapreminu do 85% zraka. To svojstvo mu omogućuje da jako dobro grije.

Za pletenje se ne upotrebljavaju samo oni materijali koji su u trgovinama označeni kao takvi, dakle vunicom i pamukom standardnog tipa. Plesti se može najrazličitijim materijalima, kao konopom, vrpcama ili dugim odrescima krpa, ako su prikladnih dužina i savitljivosti. Pokušajte plesti strunom, špagom i sličnim materijalima, miješajte u pletivu glatke i "čupave" niti i od njih izrađujte prostirke, podloške i torbe. Lakiranom žicom mogu nastati divljenja vrijedne dekoracije i nakit. Stara se odjeća može dobro iskoristiti ako se pažljivo i uredno izreže u uske trake, kojima se pletu ukrasni i uporabni, pa i odjevni predmeti.

Pamuk je biljno prirodno vlakno. Proizvodi izrađeni od pamuka su ugodni za nošenje, lagani, prozračni, mekani i hladni na dodir. Pamuk dobro upija vlagu (do 21% svoje težine). Podnosi visoke temperature, zato ga možemo prati, sušiti i glačati na visokim temperaturama.
Kvaliteta ovisi o vrsti pamučnog vlakna, njegove zrelosti, finoće i dužine, te postupka obrade.
Pamuk je primjeren za sve vrste odjeće, ali prije svega  odjeću za toplo vrijeme i za komade koji zahtjevaju visok stupanj higijene (donje rublje, dječja odjeća, posteljina).

Danas je gotovo postala moda plesti odjevne predmete u jednom komadu, bez šavova, kako bi se izbjeglo to dosadno šivanje na kraju. Bez šavova rade čak i najnoviji industrijski kompjutorizirani strojevi. No, drage pletilje, preporučujemo Vam da pletete na ovaj način samo tanka pletiva. Pletenje u krug bez postranih šavova nije prikladno za teže odjevne predmete jer njima šavovi pomažu zadržati oblik, tj. sprečavaju da se pletivo, uslijed vlastite težine izobliči.

Upotreba boje u pletivu pruža gotovo iste mogućnosti kao i u slikarstvu. Broj boja koje se koriste u pletivu neograničen je, a kad se jednom svlada vještina upotrebe niti raznih boja, njihovim se kombiniranjem može postići mnoštvo zanimljivih efekata.

Jeste li znali da najveće ručno ispleteno klupko konopa teži gotovo 8 tona?
Frank Stoeber na svojoj farmi u Cawker City-u (Cansas) počeo je plesti konop 1953. g. za osobne potrebe. No, tijekom godina, umjesto da ga je upotrebljavao, on je samo nastavljao plesti. Do 1957. klupko konopa težilo je već preko 2 tone (2 267 kg), imalo je promjer oko 2,5 m i u sebi je imalo 358 km užeta. 1961. promjer klupka je narastao na 3,3 m, a dužina konopa iznosila je 487 km!

Ako muškarci mogu kuhati, uređivati vrt i mijenjati pelene, zašto ne bi mogli plesti? Pletenje nije samo ženski posao, zapravo nikad nije ni bio! Pogledajte ovu kratku najavu za DVD koji skoro izlazi na tržište.

Poljske bakice koje su, poput naših slavonskih baka, bile poznate po izradi kačkanih čipkastih tabletića, stolnjaka, zavjesa i sličnih stvari, prebacile su se na puno unosniju proizvodnju tangi, grudnjaka i kupaćih kostima.

Debbie Stoller diči se bestseller knjigama u seriji 'Stitch and Bitch, the Knitters Handbook'. Ondje daje savjete za pletenje, vezenje i srodne ručne radove.

Američki mehaničar Elias Howe nije ni pomišljao da će ga izum jednog od najsavršenijih strojeva uplesti u žestoke bitke za dokazivanje prvenstva. Kad je započinjao, jednostavno je odlučio da mora izmisliti pomagalo za mnogobrojne krojače koji su do tada šili rukom, i to je uspio zahvaljujući pukoj slučajnosti.

Za održavanje pletenih proizvoda postoje osnovna pravila, a treba se ravnati i prema uputama koje su dane u obliku simbola na ovojnicama industrijski proizvedenog konca i vune.

Okvire za pletenje upotrebljavali su članovi srednjovjekovnih pletačkih cehova i na njima su izrađivali svoja majstorska djela - višebojne sagove. Čak ni danas, u vrijeme procvata strojnog pletenja, ova metoda nije izgubila značenje.

Predaja kaže da je prvi ručni rad izmislila Eva u raju kad je Adamu i sebi pripasala smokvin list.

Ovdje izlažemo pregled razvoja ručnog rada po povijesnim epohama.

Ni pletenje nije što je nekad bilo. Umjesto veste, kape ili čarapa, studentica iz Batha je za svoj diplomski rad isplela - Ferrari.

Je li Vam poznat onaj divan osjećaj da ste stvorili nešto "sa svojih deset prstiju"? Možda to nije i pravi razlog, ali pletenje očigledno doživljava svoj preporod!

Joga i Prozac su definitivno out, a sve više planetarno popularnih zvijezda je na iglama. Naravno, riječ je o pletaćim iglama!