Izbor boje ili kombinacije boja ovosi dakako i o suvremenim zakonima mode i odijevanja. Ono što se nosilo u viktorijansko doba vjerojatno nas danas ne bi oduševilo, čak ni boja koja se još lani nosila kao aktualna, danas nije više zanimljiva.

Već kod najranijih pronađenih ostataka pletiva vidljivo je da su bila pletena u više boja. Na primjer, dio pletiva iz Egipta ranog 7. stoljeća pokazuje kompliciran uzorak rađen svilom smeđe boje na pozadini od zlatnožute svilene niti, koji u pletivu ponavlja poznate uzorke ćilima.
Pletenje u više boja doseglo je svoj vrhunac u kasnom 16. stoljeću. Cehovi pletača zahtjevali su od svojih naučnika (koji su bili isključivo muškarci) da izučavaju zanat pletenja najmanje šest godina. Uspješno završen nauk dokazivao se ispitom na kojem je, uz izvođenje ostalih ispletenih predmeta, valjalo prikazati i pletenje pokrivača ili prostirke veličine 2×1,5 m, sa slikama u boji, koje su po svojoj složenosti bile nalik čak tapiseriji. Ovakav pokrivač je valjalo izraditi tijekom 13 tjedana, zajedno s kapom, košuljom i parom čarapa. To je bio veoma težak zadatak, ali su mnogi rezultati smatrani pravim remek-djelima.
Kad je brokat postao moderan, valjalo je i pletivo podrediti zahtjevima. To je dovelo do razvoja pletenja, ne samo u više boja, nego i u više različitih bodova. Obično se pozadina plela u jednoj boji, dok se za uzorak koristilo druge boje, pa i druge vrste bodova, a na kraju se uzorak naglašavao nitima treće boje. Pletenim brokatom se nastojalo imitirati brokatne tkanine, pa se zbog toga za tu vrstu pletiva upotrebljavala gotovo isključivo svilena nit.
Vrlo je zanimljivo da pojedini narodi za motive u svojim raznobojnim pletivima uzimaju detalje karakteristične za svakodnevni život. Npr. u Peruu, gdje je ljama ne samo popularna životinja, već glavni izvor vune, ona se pojavljuje kao motiv u gotovo svim uzorcima. U Norveškoj i ostalim skandinavskim zemljama glavni je motiv pahuljica snijega, a u alpskim se zemljama često pojavljuju u uzorcima jelen, borovi i sitno cvijeće.
Upotreba boje u pletivu pruža gotovo iste mogućnosti kao i u slikarstvu. Broj boja koje se koriste u pletivu neograničen je, a kad se jednom svlada vještina upotrebe niti raznih boja, njihovim se kombiniranjem može postići mnoštvo zanimljivih efekata. Za početak, najjednostavnije je izabrati višebojni uzorak u vodoravnim prugama, kod kojeg se nova boja dodaje na početku reda, a nit stare boje se ili otkida ili prenosi do slijedećeg reda s naličja pletva, dok ponovo ne dođe u upotrebu. Kod složenijih se uzoraka nit ili niti nove boje dodaju bilo na početku reda, bilo u samom redu, ovisno o mjestu predviđenom uzorkom.
Za pletenje u raznim bojama danas nam stoji na raspolaganju znatno veći izbor različitih materijala nego što je to bio slučaj u 16. stoljeću, kad je takva vrsta pletenja bila na vrhuncu. U trgovinama postoji ne samo izbor prediva u širokoj paleti boja i nijansi, već isto tako i izbor prediva u raznim kvalitetama, debljinama, vrstama sirovina, jednostruke vune, debele dvostruke, trostruke, četverostruke, glatka prediva, dlakava, efektni buklei, jednobojna i višebojno melirana, pa čak i prediva s upredenim metalnim nitima.
Za vještog pletača je vlastiti izbor boja uvijek zanimljiviji od gotove sheme. Izbor boja ovisi o vlastitom ukusu i gotovo da ne postoje kruta pravila kojih se treba pridržavati. Možete, dakle, slagati sve moguće boje no, ako niste sigurni u tome, pokušajte slijedeće: uzmite dvije ili tri nijanse iste boje, ne možete pogriješiti, jer to će uvije stvoriti veoma dobar dojam.
Prijedlog za pletače koji nisu skloni jakim bojama i kontrastima: kombinirajte prirodne boje vune - smeđe, sive, crne i prljavo bijele. Ove se boje viđaju na prekrasnim pletenim predmetima tradicionalnih pletača u Peruu, Islandu i Šetlandskom otočju. općenito, priroda je najbolji vodič pri izboru boja, zato pogledajte oko sebe i naći ćete bezbroj kombinacija boja u vrtu, šumi, na polju ili u zdjli s voćem. Kod neobičnih kombinacija boja, koje prvi puta radite, ispletite najprije pokusni uzorak, jer tako ćete najbolje ocijeniti da li se odabrane boje slažu i kako sam uzorak dolazi uz njih do izražaja.
Izbor boje ili kombinacije boja ovosi dakako i o suvremenim zakonima mode i odijevanja. Ono što se nosilo u viktorijansko doba vjerojatno nas danas ne bi oduševilo, čak ni boja koja se još lani nosila kao aktualna, danas nije više zanimljiva. Međutim, valja znati da neke kombinacije boja, koje su same po sebi dozvoljene, ali predstavljaju jake kontraste, djeluju toliko upadljivo, da se ne preporučuju suviše često.
Pletenje u više boja predstavlja idealnu mogućnost za iskorištavanje ostataka raznih prediva. Međutim, nije uputno da se u istom pletivu koriste prediva raznih kvaliteta sirovina, jer ona često pokazuju različite osobine pri pranju i nošenju.
Veoma prikladan način pletenjs ostacima prediva raznih boj je izrada krpica, tzv. "patchwork". Pletene krpice mogu biti sve istih boja, ali se mogu izraditi i u različitim bojama, pa zatim slagati u vodoravne, okomite ili kose redove. Pojedinačne s ekrpice mogu plesti u uzorcima s kvadratićima, cvjetićima i sl., te slagati zajedno s jednobojnim krpicama. Bitno je pri tome da sve krpice budu istih veličina, a da se njihov redoslijed slaganja u jednu cjelinu unaprijed odredi i pribilježi shematski.
U višebojnim uzorcima ponekad se pojavljuju sasvim tanke linije, koje odjeluju ili naglašavaju pojedine dijelove uzorka. Takve se tanke linije teško izvode pletenjem, pa je bolje da se u samom pletenju izostave, a naknadno izvedu jednostavnim vezenjem. Vezenje se može upotrijebiti i u drugim prilikama, npr. kad obris nekog šupljikavog uzorka treba naglasiti kontrastnom bojom, a veliki ukrasni uzorci i slova mogu se izvesti križićima ili oponašanjem pletenja.