Evo grubog pregleda razvoja ručnog rada po epohama:

Kasni tercijar (7000000 god.p.n.e.) - od čovjekolikih majmuna se razvijaju čovjekolika stvorenja

Odjeća u današnjem smislu nije postojala, a od neprijateljske okolice čovjek je bio zaštićen svojom dlakavošću. Prvi ručni radovi su grane ili lišće trske koje su kao ukras stavljali oko - tada vrlo niskog - čela.

Kvartar (540000 god.p.n.e.) - razvijaju se javanski, pekinški i hejdelberški čovjek

U ovoj epohi došlo je do podjele rada po spolovima. Muškarci izrađuju toljage i drvena koplja, a kad idu u lov, pomoću životinjskih crijevili grana pričvršćuju šiljasto kamenje na vrh svojih koplja. Žene uređuju nastambe po pećinama i otkrivaju da se grane i grančice mogu ispreplitati. Time počinje razvoj prethodnika tehnike tkanja - nastaje pletarstvo. Ljudi ove epohe oslikavaju svoja tijela zemljanim bojama.

Treće međuledeno doba (135000 god.p.n.e.) - neandertalski i rodezijski čovjek

Izrađuju se manji kameni šiljci, strugala, sječiva i bušilice, te velike alatke od kostiju. U ovoj epohi nastaje prva, jednostavna krznena odjeća: po kamenju između drveća muškarci razapinju životinjske kože s kojih su prethodno sastrugali ostatke mesa i masti, a žene zatim od tih krzna izrađuju odjevne predmete koje pomoću osušenih crijeva ili isprepletenih grančica vežu oko tijela.

Posljednje ledeno doba (85000 god.p.n.e.) - pojavio se homo sapiens

Od kostiju se izrađuju igle, šila, šiljci za koplja. Žene su otkrile da se od trski i grana, poredanih u više slojeva, dobija krov koji ne propušta kišu. Ljudi ove epohe počinju se ukrašavati lancima od školjki, životinjskih zuba i slonovače. Izrada ovih orglica prepuštena je ženama koje nižu predmete na crijeva ili tetive.

Srednje kameno doba (12000 god.p.n.e.)

Počeci lončarstva, kojim su se bavili muškarci. Muškarci love ribu pomoću dugačkih crijeva na koja pričvršćuju komadiće drva kao udice. Neka plemena se u ribolovu služe vršama (grubim mrežama od vrbovog pruća koje se kamenjem pričvršćuju na dno potoka, a otvor imaju samo na jednoj strani). Odjeća tog vremena još se pretežno izrađuje od krzna. Pojavljuju se i prve kape od pletene trske.

Mlađe kameno doba (5000 god.p.n.e.) - ljudi se nastanjuju u stalna naselja

Ljudi stanuju u zemunicama, sojenicama  kamenim kućama. Nastaju kamenolomi i rudnici, počinje se razvijati proizvodnja. Ljudi otkrivaju da sukanjem vlakna životinjskog ili biljnog porijekla mogu proizvesti niti, kojima zamjenjuju dotad korištena crijeva i tetive. Vlakna su sukanjem preli u neprekidne niti pomoću preslica. Od više tankih niti ljudi su ponovnim upredanjem, ili samo izradom pletenica od dvije ili tri niti, proizvodili užad.
Nastala je neka vrst tkanja, pri kojem su se između dvije usporedne vodoravno razapete niti vješale uspravne niti, poredane jedna do druge. Zatim su međusobno ispreplitane tako da se stvorila mreža s manjim i većim otvorima višekutnih oblika. Kasnije je konstruiran razboj na utege na kojem su se mogla proizvesti tkanja dužine 3 do 10 metara. U tim je milenijima krojačka vještina bila još prilično oskudna, pa su se pretežno tkali pojedini odmjereni komadi koji su se s malo šivanja pretvarali u odjevne predmete.
Ljudi ove epohe počinju nositi i obuću izrađenu od krzna ili lika. U Egiptu se gaji lan koji se prede i tka. U Egiptu se za platno znalo već od 3372. god. p.n.e.

Brončano doba (3000 god.p.n.e.)

Sumerski su stolari izrađivali postelje, nosiljke i kućna vrata s drvenim šarkama. Znalo se za lan i preslicu. Krojači su šili odjeću od ovčjih krzna, koja se zakopčavala pojasom. U modi je bila i odjeća od čupave vune. Jednostavna tkanja su se proizvodila na razbojima s utezima.
Oko 2500 god.p.n.e., kad su egipćani već dobivali i prerađivali broncu, u Kini je počeo uzgoj dudova svilca.
Oko 2300 god.p.n.e. u semitskom carstvu Akada počeli su se nositi dugački ogrtači umjesto čupavih sumerskih suknji koje su gornji dio tijela ostavljale golim.
Oko 2025 god.p.n.e. egipatska tkalačka vještina dostigla je svoj vrhunac.
Razne tehnike ručnog rada sve se više usavršavaju. Tkanja su postala sve gušća, tanja i prozračnija. Odjeća se bojila, najviše u Egiptu. Krojaštvo i obrada tkanina postaju sve napredniji.
Igle kojima se zakopčavala odjeća postaju ukrasni predmeti, tj. nakit. U Egiptu se pojavila ukrasna kopča od bronce.
Iz ovog vremena potječu prva umjetnička djela koja prikazuju žene pri ručnom radu.
Oko 1450 god.p.n.e. u Egiptu je procvala proizvodnja konopa, pronađeni su muzički instrumenti (gitara, lira, tamburin, truba), a već 50 god. kasnije imali su svitke pergamenta. Odjeća i život postali su još profinjeniji. Tkalački stan se i dalje , tako da se tkati moglo i sjedeći, odozdo prema gore.
Iz godine 1240 p.n.e. potječe najstariji nalaz o kineskoj svilenoj tkanini.
U Evropi su izrađene saonice i skije. U Kini počinje procvat bojadisarstva, pa svilene tkanine postaju sve šarenije. Plemena sjeverne Azije razvijaju vez kojim ukrašavaju svoje šatore.
Oko 1000 god.p.n.e. proizvode se sandale od kože.
Oko 850 god.p.n.e. pojavile su se prve ufrkane rese i to na sjevernosirijskoj dvorskoj odjeći.

Željezno doba (800 god.p.n.e.)

U zapadnom dijelu Male Azije frigijska kultura doživljava procvat, a posebno je poznata po svom ćilimarstvu, vezovima i umjetnički klesanim kamenim grobnicama. U to su vrijeme nastala najčuvenija tkana umjetnička djela starog vijeka za koje su kasnije kolekcionari iz vremena Rimskog Carstva plaćali fantastične sume. Ove umjetničke slike od tekstila nastaju tehnikom koja objedinjuje tehnike slikanja, pletenja i tkanja, a danas je nazivamo goblenom. Svaki komad je unikat, a isklučeno je mehaničko ponavljanje kao na tkalačkom stanu.
Muška se odjeća jedva razlikuje od ženske. Asirci su prve pojaseve za plivanje radili od mješina od napuhanih životinjskih koža.
Neki povjesničari su zaključili da je Penelopa iz Homerove Odiseje u stvari plela, a ne tkala mrtvački pokrov z Laerta. Naime, paranje tkanog zahtijevalo bi znatno više vremena od samog tkanja, pa bi bilo nemoguće svake noći isparati sve što je danju istkano. Kod pletenja je to lako izvedivo, jer se pletivo brzo i lako para.

Stari vijek (700 god.p.n.e.)

Pamuk postepeno počinje zamjenjivati vlakna životinjskog porijekla.
Oko 500 god.p.n.e. babilonci su prvi put obukli odjeću s hlačama. Grčki seljaci i lovci počinju uz sandale nositi i duboke cipele na vezanje.

Kasni stari vijek

Svila postaje dostupna i nižim slojevima. Tir je bio slavan po bojadisarstvu, osobito za purpur.

Rani srednji vijek

Prekinut je višestoljetni monopol Kine koja je dotad strogo čuvala tajnu dobivanja svilene niti. Od 12. do 14. st. talijanski grad Luca bio je najpoznatiji proizvođač svile na zapadu. Pariški svilarski ceh proizvodio je u 13. st. uglavnom zelene svilene tkanine, a utkani motivi najčešće su bile ptice, ljiljani i list vinove loze na dugačkim peteljkama. U drugoj pol. 13. st. pročuo se njemački grad Regensburg po svojim polusvilenim tkaninama. Godine 1304. pojavio se brokat, a 1347. osnovan je u Veneciji prvi ceh tkalaca baršuna.

Novi vijek

Još od početka 16. st. vez postaje vrlo moderan u zapadnim i južnim evropskim zemljama. Izrada čipke stigl je u
Njemačku iz Venecije 1536. Barbara Uttmann, nakon što je ostala udovica, htjela je dalje sama voditi rudnike svoga muža, no posao je propao. Rješenje je potražila u trgovini čipkama, oko 1561. god. Zapošljavala je i do 900 čipkarki kojima je davala predivo i plaćala rad. Tako je stvorena prva plaćena kućna radinost.
Počelo se s tkanjem damasta.
Kemičari Graebe i Liebermann su 1869., a Baeyer 1880. otkrili mogućnost da se od katrana dobiju boje kojimse mogu bojiti sve vrste tkanina. Ovim otkrićem je revolucionirana proizvodnja boja, koja je dotad radila s biljnim ekstraktima.

Naše doba

Pronađena su kemijska vlakna koja se proizvode sintetički, a otpornija su, trajnija i neosjetljivija od vlakana životinjskog ili biljnog porijekla.