|
Koliko
su stare špilje i jame? Ulazeći u podzemne prostore, često impresivnih dimenzija i zadivljujućih ljepota, sigurno ste se zapitali – koliko je sve to staro? Pojam vremena jedno je od ključnih pitanja kojime se bave znanstvenici koji istražuju krške fenomene. U Postojni je od 14. do 18 ožujka 2007. održan znanstveni simpozij pod nazivom „Time in karst“ na kojem je sudjelovalo više od 120 znanstvenika iz 27 zemalja koji se bave problematikom vezanom uz krš. Simpozij su organizirali Karst waters institute (SAD) i Institut za raziskovanje krasa SAZU u Postojni. Pokušat ću prenijeti neke od glavnih ideja ovog simpozija budući da one mogu biti interesantne široj speleološkoj javnosti. Odmah najteže pitanje: Koliko su špilje stare? Da bi se preciznije odgovorilo na ovo pitanje biti će potrebna još brojna znanstvena istraživanja. Renomirani znanstvenici na skupu u Postojni su se složili da je starost špilja od nekoliko milijuna pa do 10 milijuna godina. To je vremenski okvir u koji možemo staviti većinu špilja i jama. No ako postavimo pitanje kako preciznije odrediti starost (datirati), kao odgovor se postavlja pitanje: Što datirati, odnosno znamo li što datiramo? Naime datiramo li tipične špiljske sedimente – sige, dobit ćemo starost od par tisuća do više desetaka tisuća godina. Sige su puno mlađe od same špilje. U analizi drugih sedimenata i stijena nalazimo se u problemima. Prvo moramo biti sigurni da su ti sedimenti oduvijek bili u špilji ili su nekim procesima unešeni u nju. Ako smo i sigurni što datirati, metode datiranja postaju nepreciznije kako idemo dalje u prošlost. Tako metodom datiranja pomoću određivanja koncentracije ugljika C-14 možemo datirati do oko 40 000 godina, U/Th metodom do 350 000 godina, a paleomagnetizmom do nekoliko milijuna godina. Ne treba zanemariti ni podatak da priprema samo jednog uzorka za neke od tih metoda može trajati više mjeseci.
Na simpoziju su bili prisutni i biospeleolozi koji istražuju u različitim dijelovima svijeta. Na pitanje koliko su stare špiljske životinje, složili su se da odgovora danas nema. Naime još nema jasnog kriterija na temelju kojeg bi mogli preciznije odrediti starost špiljskih životinja. Nije sasvim jasno što treba datirati da bi se odredilo kada je došlo do spuštanja života u podzemlje i kada je došlo do prilagodbe na nove uvjete. Nema sumnje da je taj trenutak povezan s nekim značajnim događajima u geološkoj prošlosti Zemlje, ali još nije sasvim jasno kojim. Od najaktualnijih istraživanja znanstvenike uzbuđuju nova otkrića o nekim događajima u geološkoj prošlosti koji su značajno utjecali na krški reljef. Jedan od njih je tzv. Messinianska kriza, razdoblje prije 5.95 - 5.32 milijuna godina, kada je došlo do isušivanja Mediteranskog mora (pada razine mora i do 1500 m na nekim područjima!). Saznanja o ovom događaju dala su potpuno novu sliku o formiranju nekih krških fenomena poput Messinianskih kanjona i razvoja dubokog krša. Na simpoziju su iz Hrvatske sudjelovali O.Bonacci, S.Gottstein, D.Paar i S.Pichler. Više detalja može se pročitati u časopisu Acta Carsologica 36/1 2007. sa zbornikom radova sa simpozija na 243 stranice.
Literatura: |
Drugo važno pitanje koje
se povlačilo ovim simpozijem je kako brzo špilje nestaju? Nestajanje špilje,
odnosno krškog terena iznad nje izražava se veličinom koja se naziva brzina
otapanja krša a njome se određuje koliko milimetara debeli sloj površine nestane
tijekom jedne godine. Znanstvena istraživanja u svijetu pokazala su da se brzina
otapanja kreće od 0.5 – 80 metara na milijun godina, a neki prosjek je 30
metara/milijun godina. To znači da će prosječno za 1 milijun godina nestati 30 m
nadsloja iznad špilje. Ako je strop špilje 100 m ispod površine, ona će ostati
bez stropa za otprilike 3 milijuna godina i postat će ono što i danas možemo
pronaći u kršu – tzv. bezstropna špilja.